Hipoteza o Kognitivnom Kapitalizmu

Download Hipoteza o Kognitivnom Kapitalizmu

Post on 22-Nov-2015

7 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

kapitalizam

TRANSCRIPT

<ul><li><p>C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006) 809</p><p>RAD, INFORMACIJA I ZNANJE U NOVOM KAPITALIZMU: HIPOTEZA O KOGNITIVNOM </p><p>KAPITALIZMU</p><p>Nakon krize fordizma, kapitalizam je uao u fazu krupne preobrazbe koja utjee na naine valorizacije kapital, na oblike vlasnitva i podjele rada, dovodei u pitanje neke od bitnih invarijanti razvojne logike roene s prvom industrijskom revolucijom. U sreditu te promjene nalazi se poveanje uloge znanja i nematerijalnih vrijednosti. No, kljuna uloga znanja u dina-mici kapitalizma nije sama po sebi neka historijska novost, pa se zato postav-lja pitanje: u kojem smislu danas moemo govoriti o novoj ulozi znanja i, prije svega, koji su odnosi s transformacijama odnosa kapital-rad?</p><p>I. Ekonomija zasnovana na znanju naspram kognitivnog kapitalizma</p><p>Hipoteza kognitivnog kapitalizma razvija se kroz seriju dobro zasnovanih kritika teorije ekonomije zasnovane na znanju:</p><p>Prva se kritika odnosi na tendenciju da se znanju pristupi sa stajalita opih teorijskih modela, koji vrijede u svim vremenima i prostorima, zasnovanih na odvajanju ekonomskog podruja od drutvenih odnosa. Ta je tendencija odbacila uvaavanje povijesnosti u dinamici ekonomija, a to je karakteristino za veinu neoklasinih pristupa koji se inspiriraju teorijama ljudskoga kapitala i endoge-noga rasta (Becker i Marphy, 1992.; Lucas, 1988.; Romer, 1990.). Uglavnom, za </p><p>Carlo Vercellone*</p><p>* C. Vercellone, docent na Sveuilitu Sorbona, Pariz. Ovo je skraeni tekst predavanja koje je pod naslovom Travail, information et connaissance dans le nouveau capitalisme: l'hypothse du capitalisme cognitif odrano na kolokviju Interroger la socit de l'information Sveuilite Mc Gill u Montrealu, 18.-19. svibnja 2006. S francuskog preveo Matko Metrovi.</p><p> UDK 339.138 (497.5) JEL Classifi cation M31 Prethodno priopenje</p><p>IZLAGANJE SA ZNANSTVENOG SKUPA</p></li><li><p>C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006)810</p><p>te pristupe, kako uzvraa Howitt (1996.), novost ne poiva u povijesnoj pojavi ekonomije zasnovane na znanju. Ta bi se novost morala vidjeti iskljuivo u for-miranju ekonomije znanja, to jest poddiscipline ekonomske znanosti, specijali-zirane za smiljeno izuavanje znanosti u kojoj se vidi novi faktor proizvodnje. No, tu je jedan od najveih paradoksa na koji nas je navikla ekonomska znanost: u svome pozivu da defi nira jedinstveni model funkcioniranja ekonomije ini se da teoretiari ignoriraju ili zanemaruju vanost strukturnih promjena, koje ipak opravdavaju rastuu pozornost prema jednom novom polju istraivanja. </p><p>Druga se kritika odnosi na nain na koji nove neoklasine teorije endoge-noga rasta, jednako kao i teorije ekonomije zasnovane na znanju, tretiraju znanje iskljuivo (i a priori) kao robu ili kao kolektivno dobro, regulacija kojeg mora biti koncipirana u funkciji ekspanzije same proizvodne sfere, za koju se smatra da ona stvara bogatstvo: robnom sferom. Teza po kojoj je potraga za profi tom i indivi-dualnim probitkom glavna pobuda za istraivanje i inovacije ima svoje porijeklo u jednoj reducirajuoj koncepciji proizvodnje znanja, shvaenoga kao izolirani fenomen i bez odnosa sa socijalnim tkivom i znanjima koja je drutvo prethodno akumuliralo. Ona pretpostavlja posve privatiziran robni sustav u kojem znanje ima tri bitne funkcije: robe koju se moe prodati, nematerijalnoga kapitala koji donosi konkurentsku prednost i instrumenta nadzora i zaposjedanja trita.</p><p>Ukratko, za te pristupe jo vrijedi stara uzreica prema kojoj je ekonomija znanost robnih vrijednosti: vrijednost ima samo ono to ima cijenu, nije vano je li to rezultat intrinzine rijetkosti nekoga dobra ili stvaranja umjetne rijetkosti koju e se pouriti opravdati, kao u sluaju nekoga patenta, kao neizbjean poticaj proizvodnji znanja. Poznata dilema u sreditu ekonomije znanja, izmeu cilja da se u drutvu osigura uinkovita upotreba znanja, kada je jednom proizvedeno, i ci-lja da se privatnom proizvoau prui idealna motivacija, prikriva drugu najee nepriznatu dilemu: kako pomiriti drutveni karakter proizvodnje i cirkulacije znanja (to je uvjet njegovoga kumulativnoga karaktera) i privatnog prisvajanja plodova te drutvene kooperacije?</p><p>Trea je kritika na redukcijsko gledanje na ulogu novoga znanja, u veini tumaenja pojave ekonomije zasnovane na znanju. Porijeklo te ekonomije tumai se uglavnom promjenom rairenosti pojave, nekom vrstom hegelijanskog prijela-za kvantitete u kvalitetu. To bi morao biti rezultat susreta izmeu dvaju faktora: i) dugotrajne tendencije relativnoga poveanja takozvanoga neopipljivoga kapi-tala (odgoj, obrazovanje, istraivanje i razvitak, zdravlje); ii) poremeaja uvjeta reprodukcije i transmisije znanja i informacija, do ega je dovela spektakularna difuzija novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (OECD).</p><p>Ta vizija, premda pretendira uvesti ideju povijesnog diskontinuiteta, nikada, zapravo, u svojim analizama ne uzima u obzir ni ulogu konfl ikata u porijeklu drutvene krize fordizma, niti proturjene preobrazbe odnosa kapital/rad koje se nalaze u sreditu nastajue ekonomije zasnovane na znanju.</p></li><li><p>C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006) 811</p><p>Tonije, tri epistemoloke prepreke prijee je da povede rauna o novome mjestu znanosti u novome kapitalizmu.</p><p> 1) Tehnoloki determinizam, zajedniki takoer teorijama Nove ekonomije i informacijskoga drutva (Castells, 1996). On pridaje informacijskim i komu-nikacijskim tehnologijama pokretaku ulogu u prelazu na masovnu proizvodnju znanja i nematerijalnih dobara, prema mehanicistikoj shemi slinoj pristupima koji su, prema Thompsonu (1988.), od izuma parnog stroja napravili vektor prve industrijske revolucije koja je dovela do formiranja radnike klase i masovne proizvodnje materijalnih dobara.</p><p>2) Povijesni redukcionizam, pristup koji ekonomiju zasnovanu na znanju shvaa, polazei samo od naglaska koji se stavlja na aktivnosti posveene namjer-noj proizvodnji znanja, privilegiju elite radnika u istraivanju i razvitku i znan-stvenom istraivanju. To tumaenje prikriva nain na koji najznaajnija pojava nakon krize fordizma oznauje izlaz iz industrijskog kapitalizma, a nalazi se u po-vratku kognitivne i umne dimenzije rada to se manifestira u ukupnosti proizvod-nih aktivnosti, materijalnih ili nematerijalnih.</p><p>3) Pozitivistiko i beskonfl iktno shvaanje znanosti i tehnologije vodi ap-strahiranju drutvenih odnosa i sukoba koji su obiljeili itavu povijest kapitaliz-ma, i kljunog pitanja ovladavanja umnim snagama proizvodnje. Taj se pristup takoer oituje u tendenciji da se znanje tretira kao specifi an ekonomski predmet, bestjelesan u odnosu na aktere. Znanje se zapravo shvaa kao neovisan imbenik proizvodnje, kojeg bi se specifi nost sastojala u tome da izmie logici smanjenja prinosa, za razliku od onoga to se zbiva s fi zikim faktorima kapitala i rada.</p><p>Obratno, u tezi kognitivnog kapitalizma, znanje se ne moe izdignuti u do-datni proizvodni faktor (neovisan o kapitalu i radu), niti se moe asimilirati s kapitalom (kao u teoriji ljudskoga kapitala). Znanje i odgoj nisu nita drugo nego sredstva izraavanja i stvaranja rada, subjektivni uvjeti proizvodnje koji karakte-riziraju upotrebnu vrijednost radne snage. </p><p>U konanici, ti pristupi zaboravljaju da se novost aktualne povijesne konjunk-ture ne sastoji u jednostavnom uspostavljanju ekonomije zasnovane na znanju, nego u ekonomiji zasnovanoj na znanju koja je podvrgnuta strukturnim oblicima upravljanja akumulacijom kapitala i uokvirena njima, to je posve druga stvar. To kritiko gledanje na politiku ekonomiju knowledge-based economy izraava se, po naem shvaanju, dvostrukim obrtajem, na konceptualnom i na metodolokom planu.</p><p>S jedne strane, bezbojni pojam ekonomije zasnovane na znanju zamijenjen je pojmom kognitivni kapitalizam. Taj pojam predlae da se izvede na istinu povije-sna dimenzija i konfl iktna dijalektika izmeu dva termina od kojih je sainjen: </p></li><li><p>C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006)812</p><p> termin kapitalizam, koji oznauje trajnost u mijeni osnovnih invarijanti kapitalistikoga sustava; poglavito pokretake uloge profi ta i najamnog od-nosa ili tonije razliitih oblika ovisnoga rada na kojima poiva izvlaenje vika vrijednosti;</p><p> izraz kognitivni, pak, iznosi na vidjelo novu prirodu rada, izvore vrijed nosti i oblike vlasnitva na koje se oslanja akumulacija kapitala i proturjenosti koje ona raa. Te se proturjenosti oituju kako na razini odnosa kapital/rad (sfera proizvodnje i raspodjele), tako i kao sve otriji antagonizam izmeu drutvenoga karaktera proizvodnje i privatnoga karaktera prisvajanja. </p><p>Sa druge strane, na metodolokom planu, pristup kognitivnog kapitalizma omoguuje da se znanje ponovo smjesti u konkretnu povijesnu dinamiku konfl ik-tnih odnosa znati/moi koji odreuju razvitak kapitalistike podjele rada i preo-brazbe najamnoga odnosa.</p><p>Da bi se bolje shvatila ta problematika, vano je prisjetiti se kako je za Marxa rad kao kognitivna djelatnost, kao nerazdvojivo jedinstvo misli i akcije, svojstven ovjeku, i po nekim aspektima, ini samu njegovu bit (usporedi 7. Poglavlje I. knjige Kapitala).</p><p>U toj optici, ini nam se da je ovo kljuna toka: ako je kognitivna di-menzija rada sama bit ljudske djelatnosti, ta se svijest moe pokazati zaprekom kapitalistikom nadziranju proizvodnog procesa, dakle, i akumulaciji. Razumljivo je onda zato odnosi znanja i moi ine bitan i konstitutivni element klasne borbe u organizaciji proizvodnje. Ta se borba artikulira oko dva bitna uloga: </p><p>Oni koji ovladavaju i diktiraju operativne naine, ovladavaju i intenzitetom i kvalitetom rada. U mjeri u kojoj kupnja i prodaja radne snage stavlja na raspo-laganje koliinu vremena, a ne radni uinak najamnika, to za kapitalista znai strukturnu nesigurnost. Tu imamo ulog na koji se Taylor izravno okomio u svojoj analizi radnikog dangubljenja. Otuda je on izveo potrebu da radnike valja liiti njihovoga preutnoga znanja i pretvoriti ga, znanstvenim izuavanjem vremena i pokreta, u kodifi cirano znanje koje zadrava uprava i prenosi ga najamnim rad-nicima u obliku vremenskih propisa za pojedine operativne procedure.</p><p>Drugi je razlog, jo jai, jer oni koji dre proizvodno znanje mogu zaeljeti i voditi proizvodnju, to jest mogu zaeljeti da sami defi niraju organizaciju rada i drutvenu svrhu proizvodnje. Tako je jedna opsena historiografi ja pokazala da se difuzija fordistiko-tayloristike organizacije rada ne odnosi samo na njiho-vu prilagodbu logici serijskoj proizvodnji. Ona je prije svega rezultat potrebe da se destrukturira klasni sastav profesionalnih radnika koji je, osobito s pokretom radnikih savjeta izmeu dva rata, bio razvio snanu samoupravnu rivendikaciju.</p><p>Konano, konfl iktna dinamika koja je vodila nadzoru nad umnim snagama proizvodnje, objanjava zato se razvitak kapitalistike podjele rada, nakon prve industrijske revolucije, sastojao u pokuaju da se rad, koliko je god to mogue, lii </p></li><li><p>C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006) 813</p><p>svoje kognitivne dimenzije i da se transformira u svoju suprotnost, u mehaniku i repetitivnu aktivnost. Tu je porijeklo tendencije koju Marx karakterizira kao prije-laz od formalne prema stvarnoj podinjenosti rada kapitalu. No, ta tendencija, koja je u mnogim aspektima svoj historijski rezultat nala u modelu fordistikoga rasta, ostat e nesavrenom i nedovrenom, a neprekidno e jedan novi tip znanja teiti da se rekonstituira na najvioj razini razvitka tehnike i drutvene podjele rada, kao to je, ini se, ve Marx uoavao svojim hipotezama o generalnom inte-lektu i krizi logike stvarne podinjenosti (Vercellone 2006.).</p><p>II. Prijelaz prema kognitivnom kapitalizmu: nekoliko elemenata za povijesno sagledanje </p><p>Ako je znanje uvijek imalo prvorazrednu ulogu u dinamici kapitalizma, nje-govi su se izriiti oblici jako mijenjali u vremenu i u prostoru. Vano je stoga precizirati u emu se sastoji promjena koja danas utjee na odnos izmeu znanja i kapitalizma i koja doputa da govorimo o krizi industrijskoga kapitalizma i o prijelazu na novi povijesni sustav akumulacije. Da bismo bolje oznaili povije-snost fenomena znanje, ini nam se korisnim, s heuristikog stajalita, naglasiti tri komplementarne dimenzije s kojih se moe razumjeti njegovo mjesto u dina-mici kapitalizma.</p><p>Prva je dimenzija odnos kapital/rad. Ona upuuje na esto konfl iktni odnos izmeu dva nerazdvojiva aspekta ekonomije znanja: </p><p> znanja utjelovljenih i pokretanih radom: njihova karakterizacija mora se osloniti na oblike tehnike i drutvene podjele rada i na drutveno-institu-cionalne mehanizme koji reguliraju pristup znanju i odreuju opu razinu formiranja radne snage;</p><p> znanja utjelovljenih u kapitalu, u obliku fi ksnog, fi zikog kapitala ili u obliku nematerijalne imovine.</p><p>Odnos izmeu ta dva aspekta u sreditu je historijske karakterizacije razliitih konfi guracija odnosa kapital/rad. On ima kljunu ulogu, kako u mehanizmima proizvodnje znanja i inovacija, tako i u odreivanju vrijednosti i kompetitivnosti tvrtki i teritorija. Stoga zauzima prvo mjesto, jer usmjeruje i presijeca velikim dijelom ostale dvije dimenzije.</p><p>Druga dimenzija upuuje na pitanje regulacije naina pristupa, difuzije i pri-svajanja znanja. Pojednostavnjeno reeno, radi se o nainu kojim je znanje ga-rantirano kao slobodno dobro, izuzeto od trine logike, ili je, naprotiv, predmet racionalizacije sa ciljem privatnoga prisvajanja i pretvaranja u fi ktivnu robu (u smislu Polanyija). Izuavanje ove dimenzije otvara kljuna pitanja koja su danas </p></li><li><p>C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006)814</p><p>predmet rasprava i estokih sukoba - posebno onih koji se odnose na prava inte-lektualnog vlasnitva i institucionalne regulacije odnosa izmeu sustava otvorene znanosti i sustava zatvorene znanosti. </p><p>Trea je dimenzija znanje kao kljuni imbenik u odreivanju kompetitivne sposobnosti na mikro-, mezo- i makrorazini ekonomije. Ona prema tome ima bit-nu ulogu u preciznoj povijesnoj analizi oblika konkurencije i naina ukljuivanja u meunarodnu podjelu rada.</p><p>Te dimenzije, u njihovoj interakciji, omoguuju da se opie relativno kohe-rentna logika regulacije i proizvodnje znanj koja dominiraju u povijesnom susta-vu akumulacije.</p><p>II.1. Reim ekonomije znanja pod industrijskim kapitalizmom</p><p>Pojava industrijskog kapitalizma podudarna je s otvaranjem jednog izriitog puta regulacije ekonomije znanja zasnovane na tri glavne tendencije: socijalnoj polarizaciji znanja, odvajanju umnoga od manualnoga rada i na procesu inkor-poracije znanja u fi ksnom kapitalu. Taj se proces oslanja na logiku akumulacije zasnovanu na sredinjosti velikih manchesterskih tvrtki, zatim onih fordistikih u proizvodnji standardiziranih trajnih masovnih dobara....</p></li></ul>