hipoteza o kognitivnom kapitalizmu

Download Hipoteza o Kognitivnom Kapitalizmu

Post on 22-Nov-2015

7 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

kapitalizam

TRANSCRIPT

  • C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006) 809

    RAD, INFORMACIJA I ZNANJE U NOVOM KAPITALIZMU: HIPOTEZA O KOGNITIVNOM

    KAPITALIZMU

    Nakon krize fordizma, kapitalizam je uao u fazu krupne preobrazbe koja utjee na naine valorizacije kapital, na oblike vlasnitva i podjele rada, dovodei u pitanje neke od bitnih invarijanti razvojne logike roene s prvom industrijskom revolucijom. U sreditu te promjene nalazi se poveanje uloge znanja i nematerijalnih vrijednosti. No, kljuna uloga znanja u dina-mici kapitalizma nije sama po sebi neka historijska novost, pa se zato postav-lja pitanje: u kojem smislu danas moemo govoriti o novoj ulozi znanja i, prije svega, koji su odnosi s transformacijama odnosa kapital-rad?

    I. Ekonomija zasnovana na znanju naspram kognitivnog kapitalizma

    Hipoteza kognitivnog kapitalizma razvija se kroz seriju dobro zasnovanih kritika teorije ekonomije zasnovane na znanju:

    Prva se kritika odnosi na tendenciju da se znanju pristupi sa stajalita opih teorijskih modela, koji vrijede u svim vremenima i prostorima, zasnovanih na odvajanju ekonomskog podruja od drutvenih odnosa. Ta je tendencija odbacila uvaavanje povijesnosti u dinamici ekonomija, a to je karakteristino za veinu neoklasinih pristupa koji se inspiriraju teorijama ljudskoga kapitala i endoge-noga rasta (Becker i Marphy, 1992.; Lucas, 1988.; Romer, 1990.). Uglavnom, za

    Carlo Vercellone*

    * C. Vercellone, docent na Sveuilitu Sorbona, Pariz. Ovo je skraeni tekst predavanja koje je pod naslovom Travail, information et connaissance dans le nouveau capitalisme: l'hypothse du capitalisme cognitif odrano na kolokviju Interroger la socit de l'information Sveuilite Mc Gill u Montrealu, 18.-19. svibnja 2006. S francuskog preveo Matko Metrovi.

    UDK 339.138 (497.5) JEL Classifi cation M31 Prethodno priopenje

    IZLAGANJE SA ZNANSTVENOG SKUPA

  • C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006)810

    te pristupe, kako uzvraa Howitt (1996.), novost ne poiva u povijesnoj pojavi ekonomije zasnovane na znanju. Ta bi se novost morala vidjeti iskljuivo u for-miranju ekonomije znanja, to jest poddiscipline ekonomske znanosti, specijali-zirane za smiljeno izuavanje znanosti u kojoj se vidi novi faktor proizvodnje. No, tu je jedan od najveih paradoksa na koji nas je navikla ekonomska znanost: u svome pozivu da defi nira jedinstveni model funkcioniranja ekonomije ini se da teoretiari ignoriraju ili zanemaruju vanost strukturnih promjena, koje ipak opravdavaju rastuu pozornost prema jednom novom polju istraivanja.

    Druga se kritika odnosi na nain na koji nove neoklasine teorije endoge-noga rasta, jednako kao i teorije ekonomije zasnovane na znanju, tretiraju znanje iskljuivo (i a priori) kao robu ili kao kolektivno dobro, regulacija kojeg mora biti koncipirana u funkciji ekspanzije same proizvodne sfere, za koju se smatra da ona stvara bogatstvo: robnom sferom. Teza po kojoj je potraga za profi tom i indivi-dualnim probitkom glavna pobuda za istraivanje i inovacije ima svoje porijeklo u jednoj reducirajuoj koncepciji proizvodnje znanja, shvaenoga kao izolirani fenomen i bez odnosa sa socijalnim tkivom i znanjima koja je drutvo prethodno akumuliralo. Ona pretpostavlja posve privatiziran robni sustav u kojem znanje ima tri bitne funkcije: robe koju se moe prodati, nematerijalnoga kapitala koji donosi konkurentsku prednost i instrumenta nadzora i zaposjedanja trita.

    Ukratko, za te pristupe jo vrijedi stara uzreica prema kojoj je ekonomija znanost robnih vrijednosti: vrijednost ima samo ono to ima cijenu, nije vano je li to rezultat intrinzine rijetkosti nekoga dobra ili stvaranja umjetne rijetkosti koju e se pouriti opravdati, kao u sluaju nekoga patenta, kao neizbjean poticaj proizvodnji znanja. Poznata dilema u sreditu ekonomije znanja, izmeu cilja da se u drutvu osigura uinkovita upotreba znanja, kada je jednom proizvedeno, i ci-lja da se privatnom proizvoau prui idealna motivacija, prikriva drugu najee nepriznatu dilemu: kako pomiriti drutveni karakter proizvodnje i cirkulacije znanja (to je uvjet njegovoga kumulativnoga karaktera) i privatnog prisvajanja plodova te drutvene kooperacije?

    Trea je kritika na redukcijsko gledanje na ulogu novoga znanja, u veini tumaenja pojave ekonomije zasnovane na znanju. Porijeklo te ekonomije tumai se uglavnom promjenom rairenosti pojave, nekom vrstom hegelijanskog prijela-za kvantitete u kvalitetu. To bi morao biti rezultat susreta izmeu dvaju faktora: i) dugotrajne tendencije relativnoga poveanja takozvanoga neopipljivoga kapi-tala (odgoj, obrazovanje, istraivanje i razvitak, zdravlje); ii) poremeaja uvjeta reprodukcije i transmisije znanja i informacija, do ega je dovela spektakularna difuzija novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (OECD).

    Ta vizija, premda pretendira uvesti ideju povijesnog diskontinuiteta, nikada, zapravo, u svojim analizama ne uzima u obzir ni ulogu konfl ikata u porijeklu drutvene krize fordizma, niti proturjene preobrazbe odnosa kapital/rad koje se nalaze u sreditu nastajue ekonomije zasnovane na znanju.

  • C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006) 811

    Tonije, tri epistemoloke prepreke prijee je da povede rauna o novome mjestu znanosti u novome kapitalizmu.

    1) Tehnoloki determinizam, zajedniki takoer teorijama Nove ekonomije i informacijskoga drutva (Castells, 1996). On pridaje informacijskim i komu-nikacijskim tehnologijama pokretaku ulogu u prelazu na masovnu proizvodnju znanja i nematerijalnih dobara, prema mehanicistikoj shemi slinoj pristupima koji su, prema Thompsonu (1988.), od izuma parnog stroja napravili vektor prve industrijske revolucije koja je dovela do formiranja radnike klase i masovne proizvodnje materijalnih dobara.

    2) Povijesni redukcionizam, pristup koji ekonomiju zasnovanu na znanju shvaa, polazei samo od naglaska koji se stavlja na aktivnosti posveene namjer-noj proizvodnji znanja, privilegiju elite radnika u istraivanju i razvitku i znan-stvenom istraivanju. To tumaenje prikriva nain na koji najznaajnija pojava nakon krize fordizma oznauje izlaz iz industrijskog kapitalizma, a nalazi se u po-vratku kognitivne i umne dimenzije rada to se manifestira u ukupnosti proizvod-nih aktivnosti, materijalnih ili nematerijalnih.

    3) Pozitivistiko i beskonfl iktno shvaanje znanosti i tehnologije vodi ap-strahiranju drutvenih odnosa i sukoba koji su obiljeili itavu povijest kapitaliz-ma, i kljunog pitanja ovladavanja umnim snagama proizvodnje. Taj se pristup takoer oituje u tendenciji da se znanje tretira kao specifi an ekonomski predmet, bestjelesan u odnosu na aktere. Znanje se zapravo shvaa kao neovisan imbenik proizvodnje, kojeg bi se specifi nost sastojala u tome da izmie logici smanjenja prinosa, za razliku od onoga to se zbiva s fi zikim faktorima kapitala i rada.

    Obratno, u tezi kognitivnog kapitalizma, znanje se ne moe izdignuti u do-datni proizvodni faktor (neovisan o kapitalu i radu), niti se moe asimilirati s kapitalom (kao u teoriji ljudskoga kapitala). Znanje i odgoj nisu nita drugo nego sredstva izraavanja i stvaranja rada, subjektivni uvjeti proizvodnje koji karakte-riziraju upotrebnu vrijednost radne snage.

    U konanici, ti pristupi zaboravljaju da se novost aktualne povijesne konjunk-ture ne sastoji u jednostavnom uspostavljanju ekonomije zasnovane na znanju, nego u ekonomiji zasnovanoj na znanju koja je podvrgnuta strukturnim oblicima upravljanja akumulacijom kapitala i uokvirena njima, to je posve druga stvar. To kritiko gledanje na politiku ekonomiju knowledge-based economy izraava se, po naem shvaanju, dvostrukim obrtajem, na konceptualnom i na metodolokom planu.

    S jedne strane, bezbojni pojam ekonomije zasnovane na znanju zamijenjen je pojmom kognitivni kapitalizam. Taj pojam predlae da se izvede na istinu povije-sna dimenzija i konfl iktna dijalektika izmeu dva termina od kojih je sainjen:

  • C. VERCELLONE: Rad, informacija i znanje u novom kapitalizmu: hipoteza o kognitivnom kapitalizmuEKONOMSKI PREGLED, 57 (11) 809-825 (2006)812

    termin kapitalizam, koji oznauje trajnost u mijeni osnovnih invarijanti kapitalistikoga sustava; poglavito pokretake uloge profi ta i najamnog od-nosa ili tonije razliitih oblika ovisnoga rada na kojima poiva izvlaenje vika vrijednosti;

    izraz kognitivni, pak, iznosi na vidjelo novu prirodu rada, izvore vrijed nosti i oblike vlasnitva na koje se oslanja akumulacija kapitala i proturjenosti koje ona raa. Te se proturjenosti oituju kako na razini odnosa kapital/rad (sfera proizvodnje i raspodjele), tako i kao sve otriji antagonizam izmeu drutvenoga karaktera proizvodnje i privatnoga karaktera prisvajanja.

    Sa druge strane, na metodolokom planu, pristup kognitivnog kapitalizma omoguuje da se znanje ponovo smjesti u konkretnu povijesnu dinamiku konfl ik-tnih odnosa znati/moi koji odreuju razvitak kapitalistike podjele rada i preo-brazbe najamnoga odnosa.

    Da bi se bolje shvatila ta problematika, vano je prisjetiti se kako je za Marxa rad kao kognitivna djelatnost, kao nerazdvojivo jedinstvo misli i akcije, svojstven ovjeku, i po nekim aspektima, ini samu njegovu bit (usporedi 7. Poglavlje I. knjige Kapitala).

    U toj optici, ini nam se da je ovo kljuna toka: ako je kognitivna di-menzija rada sama bit ljudske djelatnosti, ta se svijest moe pokazati zaprekom kapitalistikom nadziranju proizvodnog procesa, dakle, i akumulaciji. Razumljivo je onda zato odnosi znanja i moi ine bitan i konstitutivni element klasne borbe u organizaciji proizvodnje. Ta se borba artikulira oko dva bitna uloga:

    Oni koji ovladavaju i diktiraju operativne naine, ovladavaju i intenzitetom i

Recommended

View more >