Mate Kapovi 2015, Ogledi o kapitalizmu i demokraciji

Download Mate Kapovi 2015, Ogledi o kapitalizmu i demokraciji

Post on 16-Sep-2015

34 views

Category:

Documents

3 download

DESCRIPTION

U ovoj su knjizi skupljeni, za ovu priliku neto preureenii dopunjeni, neki od politikih tekstova MateKapovia, sveuilinog profesora i politikog aktivistaiz Zagreba, pisani za razliite internetske portale iasopise izmeu 2010. i 2014. godine. Tu je ponajprijerije o tekstovima koji se ne bave dnevnopolitikimdogaanjima, nego na neto openitijoj razini, premdauz brojne konkretne primjere i s naglaskom na situacijuu Hrvatskoj, iz radikalne perspektive govoreo razliitim problemima politiko-ekonomskog sistemau kojem ivimo od demokracije i privatizacijedo korupcije i zaduivanja. Svi se tekstovi, na ovaj ilionaj nain, bave pitanjem kapitalizma i demokracijepa je knjiga stoga i podijeljena na dva dijela prvi sejednostavno zove Kapitalizam a drugi Demokracija.Zanima li vas suvremena kritika kapitalizma pisana najednostavan i popularan nain ili odgovor na pitanjakao to su ivimo li stvarno u demokratskom drutvu ovo je knjiga za vas.

TRANSCRIPT

OGLEDI O KAPITALIZMU I DEMOKRACIJIMate KapoviBibliotekaLijeva (s)kretanja izdava:Naklada Jesenski i Turk zaizdavaa:Mio Nejami urednicaizdanja:Monika Mili prijelom:Momir Oljaa grafikiurednik:Boris Kuk tisak: Znanje d.o.o., Zagrebwww.jesenski-turk.hrMateKapoviOGLEDI O KAPITALIZMU I DEMOKRACIJINaklada Jesenski i TurkZagreb,oujak2015. Mate Kapovi: Ogledi o kapitalizmu i demokraciji Naklada Jesenski i Turk 2015 Mate Kapovi 2015 Tekst copyright Mate Kapovi 2015. Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.Lori i njezinoj generacijiSadrajPredgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11I. DIO: KAPITALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Hrvatska situacija i perspektive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Evropska utopija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17Nema povratka u prolost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Budunost tavorenje na nerazvijenoj periferiji Evrope . . . . . . . . 20Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska . . . . . . . . . . . . . . . . . .23I Afrika je kapitalistika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24U koliko se zemalja dobro ivi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25Kapitalistiki svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Vie ili manje kapitalizma? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Kako li smo to samo preivjeli od 1945. do 1990. bez privatnog sektora?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Javni sektor kao glavni neprijatelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29ivot bez privatnog sektora? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Kapitalisti bez radnik? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32Nakaradna ideologija i lana rjeenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Divinizacija kapitalist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Demonizacija parazit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Tko kome daje posao? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Nakaradna ideologija i nakaradno drutvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37Radnici, kapitalisti i poduzetnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38Koga drava podupire? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Korupcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Kapitalisti, drava i kontradikcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Strukturni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Privatni sektor je kriv? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45to da se radi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46Korupcija o kojoj se ne govori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Klijentelizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Uklanjanje korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52Mladi i poteni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Korupcija na globalnom Jugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Ekonomska politika ili korupcija? Je li lake ako je po zakonu? . . . 55Legalna korupcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57Inherentna sistemska korupcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Sredstva za proizvodnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Ekonomska strategija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59Demokracijom protiv korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61Privatizacija i zaduivanje krvnici ekonomije i drutva . . . . . . . . .63Od cvjeara do tajkuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Zaduenost kao ideoloko opravdavanje za mjere tednje . . . . . . . .65Nelegitiman dug Ekvadora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Premijer u zatvoru, a dugovi se vraaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Kome smo to mi svi duni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69Kapitalizam, neoliberalizam i ima li ih u Hrvatskoj? . . . . . . . . . . . . .71Bit e vam bolje kad vam bude gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71Neoliberalizam u teoriji i praksi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72Ideologija i realni svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Je li moralno tajkunu vratiti izgubljeni novac? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77Glasanje nogama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83Europska unija kao neoliberalna tvorevina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87II. DIO: DEMOKRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1091990. smo dobili demokraciju jeste li sigurni u to? . . . . . . . . . . . . 111Sloboda govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Demokracija u sferi ekonomije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Demokracija u sferi politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Socijalizam, kapitalizam i mediji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Nove stranke i novi ljudi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Psovanje predsjednika ili psovanje efa? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115Je li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija? . . . . . . . 117Pa mi smo ih birali? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Sustav za elitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Direktna demokracija u internetsko doba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .122Drutvo na autopilotu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123Koji su prigovori? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Kapitaliste nismo nikad birali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127Direktna demokracija ideja, borba i perspektive . . . . . . . . . . . . . .145Protiv hegemonije statusa quo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Konzervativni refleksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147Pitanje (ne)kompetentnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Postkapitalistiko drutvo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Pouke June Amerike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154Uiti od neprijatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156Sposobnost kao ideologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159Mediji u liberalnoj demokraciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18311Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iPredgovorU ovoj su knjizi skupljeni politiki tekstovi koje sam pisao za ra-zliite portale (Index s kojeg je najvie tekstova, H-alter, Lupigu, Slobodni Filozofski, Radio Gornji grad) i asopise (Zarez, Up & Underground, Turning Points), s tim da su neki bili objavljivani na vie mjesta i u nekoliko verzij1, izmeu 2010. i 2014. godine. Kako veina njih, vie ili manje izravno, govori o kapitalizmu i/ili demokraciji (to dvoje je zapravo nuno povezano i isprepleteno), odatle i naslov knjige (Ogledi o kapitalizmu i demokraciji) te po-djela na dva dijela (Kapitalizam i Demokracija). U knjigu, dakako, nisu uli svi politiki tekstovi koje sam napisao u tome razdoblju. Njih je bilo mnogo vie, no mnoge sam, koji su govorili o nekim aktualnim politikim dogaajima te izvan konteksta dotinog vre-mena nisu toliko zanimljivi, izostavio. U knjigu su u pravilu uli oni tekstovi koji govore o neto ope-nitijim fenomenima, tj. koji nisu toliko vezani uz vrijeme objavlji-vanja ili neki konkretan povod, ili, ako jesu, to u njima nije pretje-rano bitno. Tekstovi su u knjizi poredani tematski, a ne kronoloki kako su nastajali. Kako su objavljivani kao zasebni tekstovi, iako neki od njih u svojevrsnim serijama, u njima ponekad ima ponav-ljanj, no u naelu ga nisam uklanjao jer smatram da ponavljanja i sagledavanja istoga iz razliitih aspekata mogu biti korisna u pre-noenju idej. Autori se u ovakvim izdanjima najee suzdravaju 1 Izvorni naslov i mjesto objave, kao i svi drugi vezani podaci, navedeni su u fusnoti na poetku svakoga teksta.Pr e d g o v o r12 Mat e Ka p o v i od naknadne pameti te tekstove obino ne mijenjaju nego ih objavljuju vie-manje u izvornom obliku. Ja se takvog nepisanog pravila nisam htio drati, nego sam slobodno intervenirao u tek-stove pripremajui ih za knjigu. Promjene su tu razliite katkada je rije o beznaajnim stilskim promjenama, katkada su neke stva-ri isputene, katkada dodane, katkada promijenjene. Promjene su vrene iz razliitih razloga da bi se tekstovi prilagodili obliku i namjeri ovoga izdanja, zato to sam u meuvremenu o nekim pita-njima promijenio miljenje, radi dodatnog objanjenja, dok su di-jelovi teksta, koji vie nisu toliko relevantni ili zanimljivi, ponekad isputeni. Ipak, kako su tekstovi pisani zasebno, nisu uvijek stilski i retoriki usklaeni, no u to nisam previe naknadno zadirao. U konanici knjiga ipak oito ne predstavlja jedinstvenu studiju koja bi bila odjednom i koherentno pisana, nego niz zasebno pisanih i objavljivanih tekstova koji su tematski povezani, ali ne i u pot-punosti konzistentni dijelovi vee cjeline. To se, jasno, u knjizi i osjeti, ali proizlazi iz same naravi na koji je ona nastala. U neke su tekstove dodane i reference u fusnotama (iako se nastojalo s njima ne pretjerivati), kojih u izvornim tekstovima ponekad nije moglo biti iz tehnikih razloga. Naslovi su esto drugaiji nego u izvorni-ku najee zato to pri izvornim objavama ni nisu bili autorski nego uredniki.Namjera je ove knjige prije svega skupiti tekstove pisane kroz vie godina na jedno mjesto, kako bi bili dostupniji i, u okviru jedne cjeline, smisleniji. Nadam se da e itaoce potaknuti bar na razmiljanje o odreenim problemima. Zahvaljujem urednicima portal i asopis u kojima sam lanke izvorno objavljivao, kao i interesu Krune Lokotara i izdavaa na tome da se ovi tekstovi uko-rie u obliku knjige.Zagreb, 5. oujka 2015.I. DIOKAPITALIZAM15Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iHrvatska situacija i perspektive2Proces prelaska iz realsocijalistike trine ekonomije (sa samou-pravljanjem i dominantnim drutvenim vlasnitvom) u kapitali-stiku ekonomiju (bez radnike participacije u upravljanju eko-nomijom i uz dominantno privatno vlasnitvo), koji je slubeno poeo 1990. (a realno jo za vrijeme Jugoslavije prve privatizacije su poele 1989, a drugi procesi jo puno ranije), obino se nazi-va mutnim pojmom tranzicije. U sutini je tu rije o restaura-ciji kapitalistikih proizvodnih odnosa, tj. o povratku na nain proizvodnje prije 1945. godine. Bez obzira na krizu jugoslavenske ekonomije ve u 1970-ima i pogotovo 1980-ima i bez obzira na ideoloku poziciju, teko je izbjei zakljuak da je sada ve etvrt stoljea tranzicije bio kolosalan promaaj.Hrvatska je deindustrijalizirana, bezbrojne tvornice su uni-tene, know-how u proizvodnji je u mnogim sluajevima zauvijek izgubljen, nezaposlenost ogromna i teko rjeiva (slubena brojka od 2010. do 2015. varira izmeu otprilike 300 i 345 tisua nezapo-slenih, to zavarava jer mnogi nisu na burzi, a u realno nezaposlene bi se, u irem smislu, moglo ubrojiti i prijevremeno i nepotrebno umirovljene nakon rata ili prilikom unitavanja odreenih podu-zea, pa i one klijentelistiki uposlene u dijelu dravne birokracije), 2 Izvorno objavljeno kao Cijena EU demontiranje socijalne drave u asopisu Turning Points: Global Agenda 2014 (str. 2830) u prosin-cu 2013. i kao Tmurna 2013. i ne puno bolja budunost 31. prosinca 2013. na portalu Index.I . Ka p I ta l I z a m16 Mat e Ka p o v i a sve to uz neodrivu prezaduenost (koja je istodobno i rezultat dosadanje tetne politike i opravdanje za nastavak iste takve poli-tike u budunosti). Istodobno svjedoimo brojnim bizarnostima, npr. injenici da zemlja poput Hrvatske, s tolikim poljoprivred-nim potencijalom, uvozi polovicu potrebne hrane, i to ak i iz alp-skih zemalja kao to je Austrija.Raison dtre svega toga je bilo masivno prebacivanje imovine iz opega, drutvenoga, vlasnitva u privatne ruke izabranih poje-dinaca bilo da je rije o onima koji nikad nisu imali ni namjere postati kapitalistima, nego su samo htjeli na brzinu zaraditi, ili o onima koji su se kroz otimaku prvobitnu akumulaciju, kroz u-desa moderne ideologije, prometnuli u uspjene poduzetnike. Tako smo doli do dananje situacije da je u Hrvatskoj 2012. bilo 260 multimilijunaa s ukupnom imovinom procijenjenom na oko 30 milijardi dolara3. Sjetimo li se da 1990. u Hrvatskoj milijunai praktiki nisu ni postojali, zakljuak je jasan.Sredinom 2000-ih je situacija izgledala neto bolje. No to se pokazalo iluzorno jer se tadanji gospodarski rast temeljio na po-tronji omoguenoj uvozom i stranim kreditima. Tome je doao kraj s dolaskom velike svjetske ekonomske krize 2008, a politika koja je predsjedavala tim prividnim uzletom je simboliki temelji-to diskreditirana osudom biveg premijera Sanadera za korupciju. Kao i drugdje na svijetu, kriza neoliberalnog kapitalizma je, paradoksalno, iskoritena kao izlika za daljnje neoliberalne mjere4 liberalizaciju, deregulaciju, privatizaciju (npr. u Hrvatskoj uvo-enje novog, za kapital fleksibilnijeg, zakona o radu, ukidanje 3 Prema procjenama izvjetaja World Ultra Wealth Report 20122013 meunarodne kompanije iz Singapura Wealth-X, specijalizirane za takva istraivanja. Broj multimilijunaa (onih s bogatstvom procije-njenim na vie od 30 milijuna dolara) se u 2013. popeo na 280.4 Usp. tu npr. knjigu Philipa Mirowskog Never Let a Serious Crisis Go to Waste: How Neoliberalism Survived the Financial Meltdown (Ver-so, London New York, 2014).Hrvatska situacija i perspektive17Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ikolektivnih ugovora, zatvaranje bolnic kroz spajanja, privatiza-cija esto i profitabilnih poduzea kao to je Croatia osiguranje itd.). Svi se potezi iz klasinog neoliberalnog repertoara zadnjih 30-ak godina i dalje provode, ali sada ak jo i ee i pod zatitnim platem nove mantre mjer tednje (engl. austerity measures). Kriza se tako prelama preko grbae obinih ljudi iako oni za nju nisu ni najmanje krivi, a sve to unato tome to do globalne eko-nomske krize nije dolo zbog rastronosti drav (kako je esto glasila kasnija revizionistika pria establimenta), a emu su naj-bolji dokaz veliki sadanji problemi drav poput panjolske ili Irske koje do prije krize nisu imale problem s deficitom, nego su u tom pogledu bile pozdravljane kao uspjene uenice.Evropska utopijaKrajnji je cilj tranzicije i konana nagrada zadnjih etvrt stolje-a u Hrvatskoj, kao i u veini drugih postsocijalistikih istonoe-vropskih drava, bio ulazak u EU. Taj je cilj 2013. i ostvaren zbog ega je dolo do odreene ideoloke praznine u mainstream poli-tikom imaginariju. Kako je evropski san bio ideoloki poprili-no moan (to se najbolje vidi na primjeru majdanskih dogaaja u Ukrajini u 20132014, gdje je kao jedan od faktor nagnao mase u pokret za njegovo ostvarenje), to nije mala stvar i postavlja se pitanje ime e se to u budunosti zamijeniti.U bivoj se dravi matalo o komunistikoj utopiji (bar do vre-mena dok u vrhuci partije nije i u potpunosti prevladao tehnome-naderski duh i klasni oportunizam5), u 1990-ima (uz sveprisutni nacionalizam) i 2000-ima o toplom okrilju razvijenih evropskih zemalja, a sada vie takvih snova nema. Ostala je samo sumorna realnost konstantnih rezova, mjer tednje, smanjivanja socijalnih 5 Darko Suvin (u svojoj knjizi Samo jednom se ljubi: radiografija SFR Jugoslavije, Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd, 2014) kraj utopij-skog potencijala Jugoslavije smjeta u 1972. godinu.I . Ka p I ta l I z a m18 Mat e Ka p o v i i radnikih prava i pozivanja na realnost ivota u okvirima granic mogueg (nema vie ivota na dug).Kao to se moglo i oekivati, ulazak u EU nam nije donio nita spektakularno. Dapae, vlast je odmah nakon ulaska vrlo cinino ak i plaanje lanarine za EU iskoristila kao jo jednu izliku za daljnje zaduivanje i mjere tednje. Jedan od osnovnih problema popularnog EU imaginarija je u suprotnosti njegovog navodnog ideala i stvarnosti. EU se uvijek percipiralo kao razvijeni Zapad sa sukladnom razvijenom socijalnom dravom. Stvarnost je bila drugaija put prema pridruivanju EU je bio poploan zahtje-vima za demontiranjem socijalne drave. To je stvaralo, rijetko ar-tikuliranu, kontradikciju izmeu nominalno proklamiranog cilja (visoke razine socijalnih i radnikih prava) i stvarnosti (uklanjanja reenih prava).Nema povratka u prolostStvar je u tome da je socijalna drava (drava blagostanja) zapad-noevropskog tipa (kao, uostalom, i ona realsocijalistika) duboko povijesno uvjetovana. Ona je nastala, i mogla je nastati, u tzv. zlat-nom dobu kapitalizma, u razdoblju kejnzijanskog kompromisa (izmeu rada i kapitala) izmeu 1945. i 1970. No danas se t so-cijalna drava sve vie rastae (velikim dijelom upravo uz pomo ili kroz institucije EU), a u trenutnoj ekonomskoj konjunkturi se nije mogue vraati na modele iz prolosti (na emu se, potpuno promaeno, esto zasniva strategija sindikat, jo preostalih soci-jaldemokrata, umjerenih kejnzijanaca i sl.), postignute u potpuno drugaijim i vrlo specifinim politiko-ekonomskim okolnostima. Iza Drugog svjetskog rata su nakon velikih ratnih razaranja (koja su razrijeila veliku svjetsku ekonomsku krizu poelu 1929) vla-dale visoke stope profita, na socijalistikom Istoku je u toku bila ubrzana industrijalizacija, a na kapitalistikom Zapadu se mora-lo raditi ustupke pred militantnim sindikatima i monim lijevim Hrvatska situacija i perspektive19Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j istrankama6 te dokazati pred ideolokim protivnikom s druge stra-ne eljezne zavjese da i kapitalizam moe omoguiti visoku razinu socijalnih prava a to je proces koji je bio zapoeo ve nakon 1917. pod izravnom prijetnjom svjetske socijalistike revolucije nakon Prvog svjetskog rata u Njemakoj7, Italiji (biennio rosso), Maarskoj i drugdje8. Niega od toga, a ponajvie visokih profit-nih stopa koje su to sve omoguavale, vie nema.Danas vie ne moemo imati i ovce i novce i nije mogue oekivati da i rad i kapital budu zadovoljni. Onima na vrhu je to prilino jasno pa odatle katkad i vrlo slikovite i iskrene prognoze o gladnim godinama u budunosti i potrebom za stezanjem kaia. Poznati ameriki sociolog i rodonaelnik teorije svjetskog sistema9 Immanuel Wallerstein smatra da je svijet trenutno (pri emu misli na jo sljedeih nekoliko desetljea) na velikom razmeu i da je jedino pitanje, koje ovisi o postupcima svih nas, hoe li krenuti u pravcu duha Davosa10 (tj. sustava koji bi bio jo autoritarniji, 6 Komunistike partije Italije i Francuske su nakon Drugog svjetskog rata i u kasnijim desetljeima (u Italiji sve do 1980-ih) znale imati po-drku i po 30-ak posto elektorata.7 Usp. npr. Chris Harman, The Lost Revolution: Germany 1918 to 1923 (Haymarket, Chicago, 2003).8 Usp. iz tih godina zgodnu anegdotu kada se 1919, Tn c Thng, francuski mornar (i budui predsjednik Demokratske Republike Vi-jetnam, kao i prvi predsjednik Socijalistike Republike Vijetnam), popeo na jarbol bojnog broda koji je bio perjanica francuske flote na Crnom moru i, uz odobravanje mornar, razvio zastavu Parike komune, crvenu zastavu revolucije, tako odgaajui francusko sudje-lovanje u intervenciji Saveznik protiv sovjetske Rusije u nastanku (Eric Selbin, Revolution, Rebellion, Resistance: The Power of Story, Zed Books, London New York, 2010, str. 90 moj prijevod).9 Za kratak uvod u teoriju svjetskog sistema usp. npr. Immanuel Wallerstein, World-Systems Analysis: An Introduction (Duke Univer-sity Press, Durham London, 2004).10 Prema vicarskom mjestu Davosu, gdje se jednom godinje sastaje svjetska politika i kapitalistika elita.I . Ka p I ta l I z a m20 Mat e Ka p o v i hijerarhiziraniji i socijalno nepravedniji od dananjega) ili duha Porto Alegrea11 (tj. svijeta koji bi bio bar donekle demokratskiji i pravedniji od dananjega)12.Budunost tavorenje na nerazvijenoj periferiji EvropeBudunost Hrvatske (ali i veine, a moda ak i itavog svijeta) nije blistava. Svjetlo na kraju tunela se ne nazire. to se tie Hr-vatske, koja gospodarski pada jo od poetka krize, bit e potrebne godine samo da se vratimo na razinu 2009. Osim toga, u trenuci-ma kada ga nema, prelako se zaboravlja da gospodarski rast kao takav nije apsolutno nikakav jamac i rasta ivotnog standarda za veinu. Na to upuuje, meu ostalim, i zanimljiva injenica da su se dvije najvee pobune u 2013. dogodile upravo u zemljama koje su tada imale izrazit gospodarski rast Turskoj i Brazilu.Hrvatsku u budunosti, sasvim je izvjesno, ne dogode li se ra-dikalne promjene, eka dugorono tavorenje i trajna nerazvijenost na periferiji EU. Osim to privatizirani bankovni sektor u stranom vlasnitvu, oekivano, ne pokazuje ni najmanje namjere (uvijek donekle rizinog) kreditiranja domae proizvodnje (jer mu je u interesu podupirati sigurnije stambene ili automobilske kredite i lokalnu potronju uvoznih proizvoda, nerijetko iz matinih zema-lja dotinih banaka, s ijim su industrijama banke esto izravno poslovno povezane), u povijesti je, kazuju nam ekonomske studi-je13, praktiki nezabiljeeno da se neka zemlja razvije uz potpuno 11 Prema brazilskom gradu Porto Alegreu, gdje se odrao prvi velik alterglobalistiki svjetski skup Svjetskog socijalnog foruma, a inae poznatom i po participatornom budetu.12 Wallerstein ovakvu tezu iznosi u itavom nizu svojih knjiga, lanaka i predavanja vidi npr. njegov recentan lanak Structural Crises, New Left Review 62/2010: 133142.13 Usp. npr. 7. poglavlje u sjajnoj, a sada i prevedenoj, knjizi Ha-Joon Changa 23 stvari koje vam nee rei o kapitalizmu (Profil knjiga, Za-greb, 2014).Hrvatska situacija i perspektive21Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iotvorene granice na slobodnom tritu (dakle, bez poetnog pro-tekcionizma i zatite pupajue industrije).To se stoga ne moe oekivati ni u naem sluaju, pogotovo kada se cjelokupna ekonomska politika naih vlasti svodi na e-kanje (!) na strana ulaganja. T se ulaganja nee dogoditi, a i kada bi se dogodila, od njih se ne mogu oekivati udesa ili da e biti motor naeg razvoja (kako opetovano upozorava npr. poznati slo-venski ekonomist Joe Mencinger) jer je cilj svih stranih ulaganja, kao uostalom i bilo kakvih ekonomskih poteza u kapitalizmu, pri-vatni profit ulagaa a ne razvoj zemlje u kojoj se ulaganje odvija. Strani kapital je ve uvelike pokupovao postojee resurse koje smo mi izgradili a koji mu sad donose lak profit, kao to je i pokazao da mu nije problem financirati izgradnju profitabilnih i sigurnih velikih trgovakih centara gdje nam prodaje uvoznu robu (unato svim mitovima o birokraciji kao najveoj prepreci za strana ula-ganja). Koliko dobra su nam strana ulaganja donijela smo i dosad mogli vidjeti, npr. u vidu golemih odljeva kapitala kroz privatizi-rane banke u stranom vlasnitvu, oligopolistiki poloaj telekom i sl.Ekonomska politika kakva se trenutno vodi u Hrvatskoj (ali i openito u veini zemalja na svijetu) nesumnjivo je u iskljuivom interesu uske ekonomske elite u zemlji i inozemstvu, a na tetu ve-ine drutva. No ak i kada ne bi bilo tako, recimo u sluaju da u Hrvatskoj postoji vlast barem junoamerikog tipa, koja bi provodila politiku koja bi vie ila u korist veine, situacija bi sve-jedno bila vrlo teka (kao to vidimo i po sluaju Sirize, koja je u 2015. dola na vlast u Grkoj). U EU je bilo kakva neortodoksna ekonomska politika uvelike unaprijed onemoguena instituciona-liziranou neoliberalne politike (iako i tu ima odreenih mogu-nosti za neposluh, kako dokazuje primjer Viktora Orbna u Ma-arskoj, koji to, dodue, radi iz desno-populistikog aspekta), a ze-mlje poput Hrvatske se zbog svih ve spomenutih razloga (velika nezaposlenost i jednostavno nepostojanje dovoljnog broja radnih I . Ka p I ta l I z a m22 Mat e Ka p o v i mjesta, uniteni proizvodni i zaputeni poljoprivredni kapaciteti) i objektivno nalaze u nezavidnoj ekonomskoj situaciji, koju bi pre-ko noi teko obrnula i najprogresivnija vlast, ak i pod najboljim okolnostima i unato najboljim namjerama i sposobnosti.23Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iKapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska14Kada se razmahala ekonomska kriza, na kratko vrijeme je, moglo bi se rei, bila zavladala skoro pa panika. Alan Greenspan, bivi ef amerikog FED-a, na sasluanju u Kongresu 2008. priznaje da je jako potresen i okiran jer je shvatio da ideologija slobodnog tri-ta, koju je dotad zastupao, ima nedostataka. Kraljica Engleske je pak ekonomiste s londonskog LSE-a bila dovela u nepriliku upi-tavi kako je mogue da nitko od svih tolikih uenih ekonomista nije predvidio krizu. Karl Marx se poeo pojavljivati i na naslov-nicama mainstream medij. No kratkotrajna panika je uskoro, nakon urnih reakcija amerikih vlasti, nestala, sistem se sabrao i ubrzo se sve vratilo na staro pa se kapitalistika kriza, jo jednom dokazujui nevjerojatnu fleksibilnost kapitalistikog sistema, isko-ristila kao opravdanje za nastavak iste ekonomske politike (priva-tizacija, liberalizacija, deregulacija), a sve pod okriljem mjer ted-nje. Opravdanje je sada jo jednostavnije nema novaca (jasno, o alternativnim se mjerama tednje, koje ne bi ile preko grbae obinih ljudi, ne razmilja).Tako nas se i dalje uvjerava da emo ivjeti bolje ako budemo imali manje plae (i tako budemo konkurentniji) te nam se i da-lje govori da e nam biti to bolje to najbogatijima bude bolje. Eko-nomski sistem kakav imamo nije savren, ali je najbolji to moe 14 Izvorno objavljeno 22. sijenja 2014. na portalu Index.I . Ka p I ta l I z a m24 Mat e Ka p o v i biti, a alternative mu jednostavno nema. Pitanje je moe li se to i egzaktno potvrditi, ali vrlo je vjerojatno da se takvi konzervativni argumenti koriste od pamtivijeka i u robovlasnitvu i feudalizmu se, kada bi dolo do napuklin u sistemu, vjerojatno govorilo da alternative nema i da sistem jednostavno ne moe drugaije funk-cionirati. Osim toga, i tada su takvi bili u pravu govorei da dru-gaijeg sistema (osim robovlasnitva/feudalizma) trenutno nema, a teko da se mogao predvidjeti uspon kapitalizmu u budunosti.I Afrika je kapitalistikaPritom se zaboravlja jo jedna bitna injenica. Kada se nudi stan-dardna tranzicijska pria o tome da emo kroz blagodati slobod-nog trita jednom konano doploviti do blagostanja (iako nam zasad ne ide ba dobro uzmemo li, primjerice, u obzir podatak da nam je realni BDP u 2013. za 7,1% nii od onoga iz 1986.15), obi-no se kao dokaz kapitalistikog uspjeha podastire samo nekoliko zemalja. To su najee zapadnoevropske zemlje poput vicarske, Nizozemske, Belgije i sl. No zaboravlja se pritom da je takvih ze-malja na svijetu poprilino malo, a da je npr. i cijela Afrika, ne samo zapadna Evropa, takoer kapitalistika.Kada se navode argumenti poput pogledajte zapadnu Evro-pu, treba voditi rauna o tome da je to svega 15-ak veih drava (a ni tamo nije ba svugdje trenutno najbolja ekonomska situacija npr. u panjolskoj, Portugalu, Irskoj). Nerijetko su to i bive ko-lonijalne sile (npr. Velika Britanija, Nizozemska ili Belgija), koje su svoj kapital akumulirale, meu ostalim, i irei civilizaciju diljem svijeta. Takvim se uspjenim zemljama na svijetu jo moe prido-dati nekoliko bivih evropskih kolonija s preteno bijelim stanov-nitvom (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland), pokoja daleko-istona zemlja (poput Japana ili June Koreje vanih amerikih saveznika), male naftake drave (poput Katara) i sl.15 Prema podacima ekonomista Tihomira Domazeta u Veernjem listu (30. prosinca 2013).Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska25Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iU koliko se zemalja dobro ivi?Na svijetu ima neto vie od 190 drava. 1% najbogatijih u svim dravama jako dobro ivi. Neto bolje moe ivjeti i (via) srednja klasa u pojedinim, pogotovo razvijenijim, zemljama. Meutim, ze-malja za koje se moe rei da u njima velika veina (ili bar relativna veina) ljudi ivi dobro ili solidno i nema tako puno. Zanemari-mo li dravice poput Luksemburga i gradove-drave poput Sin-gapura, razvijenih drava, za koje se moe rei da u njima veina (a ne samo najbogatiji) dobro ive, na svijetu ima moda 30-ak ili neto vie (ovisno o tome to smatramo dobrim ivotom i veim dijelom stanovnitva). Tu se ak moe zanemariti i to da i u ne-kim najrazvijenijim zemljama, poput SAD-a, moe biti problema sa siromatvom (iako to siromatvo, dakako, nije na razini ono-ga u Africi) i da ni u svim tim zemljama nije svima ba blistavo (npr. u panjolskoj je nezaposlenost izmeu 2012. i 2015. varirala izmeu 23% i skoro 27%). Dakle, izdvojimo li tih najrazvijenijih 3040 zemalja, ostaje nam veina od 150160 zemalja na svijetu. Njih moemo slikovito i ugrubo podijeliti na zemlje srednje a-losti (poput Hrvatske), one jo siromanije i nerazvijenije (poput mnogih afrikih i azijskih zemalja) i one potpune bijede (poput Haitija ili Etiopije).Evropa, i razvijene zemlje openito, kubure s gospodarskim ra-stom, ali ni situacija u zemljama koje imaju gospodarski rast nije nuno dobra. U situaciji je poput hrvatske, gdje godinama nakon izbijanja svjetske krize 2008. nema ak ni minimalnog gospodar-skog rasta, lako smetnuti s uma da gospodarski rast ne znai nu-no i poveanje ivotnog standarda. Stoga ne treba uditi da smo u 2013. najvee proteste vidjeli upravo u Turskoj i Brazilu, zemljama koje imaju gospodarski rast, a nee iznenaditi ni podatak da pro-svjedi nisu nikakvo udo ni u jo uvijek brzorastuoj Kini ondje je npr. u 2010. zabiljeeno ni vie ni manje nego 180.000 razliitih oblika masovnih prosvjeda, pobuna, sukoba i sl.I . Ka p I ta l I z a m26 Mat e Ka p o v i Kapitalistiki svijetDanas je praktiki cijeli svijet kapitalistiki. Iznimke su vie-manje samo Kuba, kao relikt realsocijalizma 20. stoljea, i suluda despo-cija Sjeverna Koreja (Kina i Vijetnam su, unato vlasti nominalno komunistikih partija i ulozi drave u ekonomiji, danas kapitali-stike zemlje). U nekim se zemljama June Amerike (Venecuela, Bolivija, Ekvador) najavljuje vie ili manje otvoreno (bolivarski) socijalizam 21. stoljea, ali i te su zemlje, unato nekim progresiv-nim pomacima, jo uvijek kapitalistike. Sve u svemu, kada se go-vori o kapitalizmu i njegovim uspjesima, ne moe se gledati samo na neke zemlje. Ako je itav svijet kapitalistiki (a vie-manje je to tako), onda uspjeh ili neuspjeh svjetskog ekonomskog sustava treba procjenjivati po itavom svijetu. A ako pogledamo itav svi-jet, razvijenih je i uspjenih kapitalistikih zemalja samo 30-ak do 40-ak (od njih preko 190).Ne moe se, dakle, kapitalizam promatrati samo kao neto to postoji u razvijenim zemljama. I nerazvijene su zemlje (a to je vei-na zemalja na svijetu!) kapitalistike i neizostavan su dio svjetskog ekonomskog sustava. Tim vie znamo li da zbog neokolonijalne ekonomske politike razvijenih zemalja nije ba nepovezano to su te zemlje bogate, a to je npr. Afrika i dalje ekstremno siromana poev od famoznih programa strukturalne prilagodbe od 1980-ih nadalje, kojima su razvijene zemlje nametale afrikim (i drugim) zemljama ekonomsku politiku koja e ii Zapadu u korist16. Pro-blem je i u tome to se nije lako ugurati meu razvijene, tim vie to bogate zemlje, nakon to su se razvile, kako se slikovito izraava Ha-Joon Chang, odguruju ljestve17 i mijenjaju pravila na tetu 16 Za Afriku usp. npr. Patrick Bond, Neoliberalism in Sub-Saharan Africa: From Structural Adjustment to NEPAD, u: Alfredo Saad-Filho i Deborah Johnston, Neoliberalism: A Critical Reader (Pluto Press, London Ann Arbor, 2004), 230236.17 Usp. knjigu Ha-Joon Changa Kicking Away the Ladder: Development Strategy in Historical Perspective (Anthem, London, 2003).Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska27Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j inerazvijenih pa npr. razvijene zemlje, koje su se razvile uz interven-cionizam (utjecaj drave na ekonomiju) i protekcionizam (carinske zatitu svojih industrija), danas cijelom svijetu putem meunarod-nih ekonomskih organizacija nameu neoliberalnu ekonomsku po-litiku (smanjenje razvojnog utjecaja drave na ekonomiju) i otvore-no trite (ukidanje ili smanjenje carinskih zatita).Vie ili manje kapitalizma?Neki e rei da siromanima upravo zato to su siromani treba vie, a ne manje, kapitalizma slobodnije trite, manje regulacije, vie ekonomskih sloboda itd. No upravo u siromani(ji)m zemljama (zanemarimo tu pitanje korupcije, od ega esto nisu imune ni naj-razvijenije zemlje) obino imamo puno vie kapitalizma nego u razvijenim zemljama. U siromani(ji)m zemljama je kapital puno slobodniji puno je manje regulacij, plae su niske, radnika pra-va esto nepostojea, ekoloka ogranienja nepoznanica, izdaci za socijalnu dravu minorni ili potpuno izostaju, nema javnog zdrav-stva, ne postoji mirovinski sustav itd. Dakle, siromani ve imaju kapitalizma preko glave, za razliku od mnogih razvijenih zemalja (poput vedske ili Kanade) koje esto imaju vrlo razvijenu socijal-nu dravu, i za koje e mnogi ameriki trini fundamentalisti ak prezrivo odbrusiti da su zapravo socijalistike.Kao zakljuak, na svijetu ima i uspjenih i manje uspjenih zemalja, ali, sve u svemu, ne moe se mirne due rei da imamo ekonomsko-politiki sistem koji je veini ljud na svijetu donio blagostanje i dobar ivot. Moda najbolju ilustraciju trenutnoga stanja u svijetu daje podatak o tome da 85 najbogatijih osoba na svijetu posjeduje imovinu jednaku onoj koju ima najsiromanija polovica svijeta (3,5 milijarde ljudi)18 ili predvianje da e do 2016. 1% najbogatijih imati vee bogatstvo od ostalih 99% ljudi19.18 Oxfamov izvjetaj (sijeanj 2014). Oxfam je meunarodna organiza-cija koja se bavi problemom siromatva u svijetu.19 Oxfamov izvjetaj (sijeanj 2015).29Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iKako li smo to samo preivjeli od 1945. do 1990. bez privatnog sektora?20Kljuni dio prelaska iz realsocijalistikog sistema u dananji, ka-pitalistiki, bila je privatizacija, kojom je nekadanje drutveno vlasnitvo (vlasnitvo cijeloga drutva, svih nas), u meufazi pre-tvorbom pretvoreno u dravno vlasnitvo, postalo vlasnitvo no-vostvorene kapitalistike manjine. Tako je veina tvornic, kom-panij, trgovin, hotel itd. (ono to se klasino zove sredstva za proizvodnju) prela u ruke privatnih vlasnika (koji ine izrazitu manju u drutvu).No osim to je kapitalizam morao biti uspostavljen na toj ba-zinoj, prozainoj, razini, morao je biti uspostavljen i na ideolo-koj razini. Kao to i ovaj prvi proces jo traje (jer se jo nije uspjelo privatizirati ba sve npr. tvornica Petrokemija u Kutini ali ide se u tom smjeru), traje i ovaj drugi. Tako su nas npr. uvjerili da je samoupravljanje (dakle, upravljanje samim sobom, to je zapravo druga rije za demokraciju, ponajprije na radnim mjestima) neto loe. I sama rije radnik je postala sumnjiva i pokualo je se zamije-niti hrvatskijom i kapitalistikijom rijei djelatnik.Javni sektor kao glavni neprijateljJedan je od vidova ideoloke tranzicije u kapitalizam, koja se ne-prestano mora iznova potvrivati da bi bila efikasnom, i pljuvanje 20 Izvorno objavljeno 18. sijenja 2014. na portalu Index.I . Ka p I ta l I z a m30 Mat e Ka p o v i po javnom sektoru. Sve sile prokapitalistike Hrvatske sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka: HUP i poduzetniki vizionari, fanatini novinari Jutarnjeg i trinofundamentalistiki blogovi, liberalni intelektualci i aynrandijanski proroci po internetskim forumima. Javni sektor, navodno prepun parazit, na stalnom je udaru, pri emu je (nepotrebna) birokracija samo prototipni pri-mjer javnog sektora, iza kojega uvijek (pa makar i neizreeno) sli-jede i svi ostali radnici u kolama, bolnicama, vrtiima i openito bilo kakvim javnim ustanovama.Motivacija je tu jasna. Apologeti kapitalizma, naime, smatraju da uloga drave vie-manje moe biti samo to, da se izrazimo sli-kovito, da upoljava specijalce i njihove pse koji e tititi tajkune u njihovim dvorcima i vilama kada ljudima jednom voda doe do grla (eventualno drava moe dati tu i tamo marljivom poduzet-niku kakav poticaj ili olakicu, ali o tome apologeti ne vole ba previe govoriti). to se pak tie zdravstva ili obrazovanja ta tu je svak za se odgovoran. Tko nema novca, neka umre neuk.Jo je jedan cilj takve propagande uvjeriti radnike iz privatnog sektora da su im najljui neprijatelji paraziti iz javnog sektora. Ako se smanjuju plae i radnika prava u privatnom sektoru, neka i susjedu crkne krava smanjimo plae i prava i u javnom sektoru. To to e smanjivanje pla i prav u javnom sektoru samo poslje-dino jo dublje gurnuti plae i prava u privatnom sektoru, o tom potom.Bitno je uvjeriti radnicu u privatiziranoj kompaniji ili trgo-vakom lancu (jednom od onih koji su opstali) da je za sve kriv nastavnik u osnovnoj koli koji predaje njezinoj keri (kao to je drugom prilikom za sve kriv susjed peder, Srbin ili ateist), dok je vlasnik te iste kompanije, koji je do nje doao na najbeskrupulo-zniji nain u privatizaciji, dakako, isto nevinace. Pritom se to to se zadnja dva desetljea partitokratski izmiljalo opine, upanije i izmiljene poslove da bi se zaposlilo klijentelistiku stranaku gla-saku maineriju koristi za udar po javnom sektoru openito, kao Kako li smo to samo preivjeli od 1945. do 1990. bez privatnog sektora?31Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ida bi bez svih tih lijenika i uitelja iz javnog sektora uope bilo zdravih i pismenih radnika koji bi mogli uope raditi u privatnom sektoru.ivot bez privatnog sektora?Pritom si nitko od dotinih apologeta sretne kapitalistike bu-dunosti ne postavlja jedno jednostavno pitanje. Nebitno o tome kakav je na ideoloki predznak i stav o Jugoslaviji, svejedno se po-stavlja pitanje ako svi danas ivimo od privatnoga sektora i ako su svi koji ne rade u privatnom sektoru paraziti, pa kako je onda biva drava praktiki bez privatnog sektora ivjela punih 45 go-dina? Kako je to uope ekonomski bilo mogue? Nije li privatni sektor taj koji nas sve hrani? ovjek bi rekao, s obzirom na sada-nju prokapitalistiku propagandu, da se bez privatnog sektora ne bi moglo ivjeti ni dana, kadli ono, SR Hrvatska bez njega skoro pa pola stoljea preivje. Da, bilo je i u Jugoslaviji neto privatnog sektora (sitnih firmi, obrta, privatnih krmi i sl.), ali izrazito je do-minantan bio drutveni sektor u njemu je jo 1990. radilo ak 97,6% svih radnika u Hrvatskoj21. I skoro sve ono od ega mi jo i danas preivljavamo je izgradio upravo taj ne-privatni sektor.Kad ve govorimo o realnom sektoru, budimo realni. Izuz-memo li tu iz slike uglavnom manja privatna poduzea nastala uglavnom nakon 1990, sav taj veliki realni i privatni sektor je prije 1990. pripadao irealnom drutvenom sektoru. A svi su se ti ve-liki poduzetnici, novopeeni krupni kapitalisti, obogatili obi-nom glembajevskom razbojtinom. Gordi mesijanski propagatori kapitalizma e to rijetko priznati, ali ne postoji poten nain na koji smo od 1990, od zemlje u kojoj bogata praktiki nije bilo, za malo vie od dva desetljea dobili situaciju u kojoj imamo 260 mul-timilijunaa s ukupnom imovinom od skoro 30 milijardi dolara.21 Tome se moe pridodati jo 0,5% radnika u zadrugama i 0,2% u mi-jeanim poduzeima. Samo je 1,7% radnika radilo u privatnim podu-zeima. Usp. Bendekovi, Jadranko 2000, Privatization in Croatia, Ekonomski pregled 51/12: 5590 (podaci na str. 56). I . Ka p I ta l I z a m32 Mat e Ka p o v i Kapitalisti bez radnik?I, na kraju, tko je tu zapravo parazit? Ne, to nisu radnici u javnom sektoru (iako i meu njima ima onih politiki postavljenih i onih koji ne obavljaju dobro svoj posao). Nisu to ni radnici u privatnom sektoru. Malo je to gnjusnije od sluanja bijednih isprika kako, eto, Ivica Todori bar nije upropastio tvornice i trgovine, nego za-poljava na desetine tisua radnik. No, na stranu to je Todori do toga to ima doao kroz privatizacijsku pljaku, nije on poslo-davac. Poslodavci su njegovi radnici njemu.Jer radnici mogu raditi bez kapitalist, ali kapitalist bez rad-nik ne moe. Za primjer toga ne trebamo gledati bivu dravu ili Kataloniju za vrijeme panjolskog graanskog rata dovoljno je pogledati brojne kooperative koje postoje i na razvijenom kapitali-stikom zapadu (npr. u SAD-u ili Kanadi), od kojih je moda naj-poznatiji svjetski primjer panjolska kooperativa Mondragn, koja irom svijeta zapoljava preko 80.000 ljudi. Pravi paraziti nisu oni koji obrazuju vau djecu, lijee vas ili iste ulice vaega grada. Pra-vi se paraziti nalaze na vrhu i smiju vam se dok lakovjerno gutate ideoloku maglu koju proizvode njihovi, plaeni ili neplaeni, pro-pagandni lakeji u politici i medijima, na fakultetima i internetu.33Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iNakaradna ideologija i lana rjeenja22Jedna je od svetih zadaa trinih fundamentalista unitavanje ostataka socijalistikog mentaliteta koji navodno prijee razvoj Hrvatske. Pod socijalistikim mentalitetom se podrazumijeva, recimo, tvrdoglavo ustrajavanje ljud na tome da svatko tko je bo-lestan ima pravo na (za krajnjeg korisnika) besplatnu zdravstvenu pomo ili, nakon 25 godina razorne privatizacijske politike, nepo-vjerenje prema privatizaciji kao panaceji koja e rijeiti sve nae ekonomske probleme. Isto tako se nedvojbeno postojanje politi-kog namjetanja u dravnom aparatu (iako veliina javnog sektora u Hrvatskoj, kako su pokazale analize23, ne odudara od prosjene 22 Izvorno objavljeno 17. oujka 2014. na portalu Index.23 Usp. studiju Analiza sustava zaposlenih u hrvatskom javnom sektoru (2010) Instituta za javne financije po narudbi Matice hrvatskih sin-dikata. Navodimo citat (str. 1): Prema podacima iz baze Meuna-rodne organizacije rada (MOR-a), Hrvatska tijekom promatranog razdoblja ima prosjeni udio zaposlenih u sektoru ope drave 17,15%, od ukupno zaposlenih, to je malo ispod prosjenog udjela za sve pri-kazane zemlje. Istodobno, prosjeni udio zaposlenih u javnim podu-zeima, u ukupnoj zaposlenosti u Hrvatskoj, znaajno je vii, nego u veini drugih zemalja, te je tijekom promatrane etiri godine iznosio 13,88%, i nii je samo od istovjetnoga udjela u Grkoj i Poljskoj. Ana-lizom ukupnoga broja zaposlenih u pojedinim podrujima NKD-a, u kojima je koncentriran najvei dio zaposlenih u dravnom sektoru i sektoru pretvorbe u Hrvatskoj, moemo zakljuiti da u usporedbi s europskim zemljama, Hrvatska ima u populaciji i u ukupnoj zaposle-nosti ispodprosjean udio zaposlenih u ovim podrujima.I . Ka p I ta l I z a m34 Mat e Ka p o v i evropske) koristi kao izlika za napad na javni sektor openito, uk-ljuujui i bolnice i kole i djeje vrtie itd.Divinizacija kapitalistJo je jedan sakrosanktni zadatak stvaranje poduzetnikog dru-tva. Drutva u kojem e se svi klanjati poduzetnicima (tj. po-slodavcima, tj. kapitalistima) kao, navodno, najvrjednijem i po-gonskom dijelu drutva. No tu se ne biraju, kao to bi se moglo pomisliti, nekakvi iznimni poduzetnici-inovatori (kakvih je real-no jako malo). Bilo kakav kapitalist je dobar. Pa nas tako medijski napisi suptilno navode na klanjanje npr. uvoznicima kompjuter, vlasnicima zatitarskih firmi, striptiz-barova ili kladionic jer je to sve posveeni privatni sektor, dok se istodobno potie na prezir parazit u javnom sektoru, koje ine npr., meu ostalima, tete u vrtiu, uiteljice, medicinske sestre ili kardiokirurzi te se pokuava stvoriti umjetan razdor izmeu radnik u privatnom i javnom sek-toru. Tako se s jedne strane glorificira ljude koji se esto bave sum-njivim ili banalnim poslovima, od kojih su neki do bogatstva doli na jo sumnjiviji nain, dok se s druge strane pljuje po ljudima koji nas lijee i koji nam poduavaju djecu.Demonizacija parazitRezultat takve ideologije je onda i zakljuak da je npr. uiteljica u javnoj koli, koja (za ne ba velike novce) poduava djecu obi-nih ljudi, parazit, dok uiteljica u privatnoj koli, koja poduava zlatnu mlade, sinove i keri tajkun, to nije (iako je, jasno, i ona tek malo bolja od smea jer ipak nije poduzetnica). Isto tako, parazit je i doktor u javnoj bolnici, koji jednako lijei sve bole-snike imali oni novaca ili ne, jer dobiva plau iz prorauna, dok doktor koji radi taj isti posao u nekoj privatnoj bolnici, ali lijei samo imunije ili bogate, koji si privatno zdravstvo mogu priuti-ti, to nije. istaica koja radi u javnoj koli ili bolnici je parazit Nakaradna ideologija i lana rjeenja35Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ijer dobiva plau iz prorauna, ali ne i autsorsana istaica, koja bi radila taj isti posao samo za manje novca i uz loije radne uvjete. A ni sluajno parazit ne bi bio kapitalist koji bi imao firmu u kojoj bi autsorsana istaica radila i koji bi uredno pobirao profit opet iz dravnog prorauna znajui kako Hrvatska funkcionira i zna-jui kako je autsorsanje zavrilo npr. u SAD-u ili Kanadi, to bi na kraju dravu izilo (i izlazi u sluajevima gdje je ve provedeno) jo i skuplje, a ne treba biti jako domiljat da bi se zakljuilo da podu-zetnici povezani s trenutnom vlasti uvijek imaju najpovoljnije ponude na javnim natjeajima.Dakako, svi reeni paraziti iz javnog sektora vie ne bi bili paraziti kada bi se sve te bolnice, kole, vrtii itd. privatizirali i kad bi time dobili blagoslov svetog i nepogreivog trita (istog onog zbog kojeg trenutno pola svijeta ima isto imovine koliko i 85 najbogatijih ljudi na svijetu). Te bi se privatizacije po mogunosti odvijale onako kako se to radilo u zadnjih etvrt stoljea, tako da se vlasnitvo nad poduzeem/institucijom praktiki besplatno preda umreenom privatnom vlasniku, koji bi onda radnicima mogao dati manje plae, pola ih otpustiti, a profit trpati sebi u dep. Tu je na djelu, kako rekosmo, vrlo zanimljiva ideologija. Ako radi u javnom sektoru, npr. kao uitelj ili ista, i obavlja posao koji je u interesu drutva (bilo da je rije o poduavanju djece ili o ienju ulic), onda si parazit. Ako pak radi isti taj posao, ali istodobno ima iznad sebe i posrednika, kapitalista, za kojega e crniti i koji e ti oduzimati najvei dio vrijednosti koju stvori svojim radom, e onda vie nisi parazit (iako si i onda, zapravo, nitko i nita u odnosu prema njegovoj visosti poslodavcu).Tko kome daje posao?Postavljanjem poduzetnikog duha na pijedestal se opravdava smanjenje trokova za javni sektor (ukljuujui i zdravstvo, kol-stvo, socijalu itd.) i openito radnikih prava za onaj dio drutva (veinu) koji nije dovoljno poduzetan (tj. ima druge interese, I . Ka p I ta l I z a m36 Mat e Ka p o v i dobar je u neprofitabilnim stvarima, nema poetnog kapitala, nema taticu koji e ga malo pogurnuti i sl.) pa mora raditi za nekog drugog. Drugi je, svjestan ili nesvjestan, razlog promicanja ide-ologije poduzetnitva davanje legitimiteta statusu quo, a samim time i povratno davanje legitimiteta tranzicijskim kriminalcima poput Todoria, koje se u pristojnom drutvu naziva poduzetni-cima ili, uz tek laganu dozu lane kritike, eventualno kontro-verznima. Kada se govori o poduzetnikoj klimi, osim to stva-ranje iste podrazumijeva npr. manje plae i manja prava za radnike te pogodovanje krupnom kapitalu, moramo biti svjesni i toga da ona podrazumijeva i konano prihvaanje maksime ko je jamio, jamio. Odbacivanje socijalistikog mentaliteta i prihvaanje novog kapitalistikog naina razmiljanja, dakle, podrazumijeva i svjesno zatvaranje oiju pred oitim lopovlukom i svjesno suspre-zanje nevjerice kada je rije o porijeklu bogatstva naih novih Glembaya. Ne pitaj za prvi milijun, kako u trenucima iskrenosti kau i neki od naih novopeenih uglednika.Ideologija je, kao i obino, sadrana ve u samom jeziku. Ve i naziv poduzetnik (duhovito prekrten u oduzetnik) zvui vrlo gordo, a njegova esta istoznanica (premda se ti termini ne po-klapaju uvijek24) poslodavac u sebi sadri itavu jednu ekonomsku filozofiju. Iz samoga naziva proizlazi da poslodavci daju posao radnicima iako je zapravo obrnuto premda u stvarnosti poslo-davci najee zapoinju neki biznis i osiguravaju poetni kapi-tal (osim ako se ne radi o privatizaciji ili sl.), pravi su poslodavci tu radnici. Naime, kapitalist bez radnik ne moe postojati (ako je sm svoj majstor, tj. radi sm bez radnik, onda po definiciji nije kapitalist), dok radnici bez kapitalista mogu itekako poslo-vati. Uzmimo primjer nekog internetskog portala portal ne moe postojati ako ima samo vlasnika a bez novinar i tehnike 24 Poduzetnik moe biti i samostalan (samozaposlen), tj. ne mora imati radnike koji rade za njega (pa onda zapravo ni nije kapitalist, iako je samostalan akter na tritu), dok poslodavac nuno podrazumijeva osobu koja ima jednog ili vie radnik (tj. kapitalista po definiciji).Nakaradna ideologija i lana rjeenja37Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ipodrke (bar ne u kompleksnijem obliku koji zahtijeva rad veeg broja ljud). No portal bi mogao postojati bez tog vlasnika ali s no-vinarima i tehnikom podrkom (koji bi npr. mogli poslove koje eventualno obavlja vlasnik/kapitalist povjeriti nekom od radnik, a koji bi primao plau kao i svi drugi i bio vlasnik portala zajed-no sa svim drugima25). Dakle, to da vlasnik poduzea tj. kapitalist radnicima daje posao je mit, kao to je mit i to da su u robovla-snitvu robovlasnici davali robovima smjetaj i hranu (jer se u oba sluaja davanje, naime, masno naplauje). Stvar je u tome da trenutno ivimo u sistemu u kojem se takav vid pokretanja poslova preferira26 iako to nije nipoto nuno npr. u nekom drugaijem ekonomskom sistemu bi se moglo preferirati da poslove primarno pokreu kooperative (vie radnik zajedno udruenih pod istim uvjetima), lokalne zajednice, drava u interesu itavog drutva itd.Nakaradna ideologija i nakaradno drutvoivimo u zemlji u kojoj ivi 280 multimilijunaa27, koji su do bo-gatstva doli u privatizacijskoj pljaki (koliko god se pokuavalo da kolektivno gurnemo glavu u pijesak), dok istodobno realno pola milijuna ljudi nema posla, a kopanje po kontejnerima je mnogima svakodnevica. ivimo u drutvu u kojem je smisao itave ekonom-ske aktivnosti profit manjine a ne dobrobit i razvoj itavog dru-tva. U drutvu u kojem je sve, sve vie i vie, podreeno profitu multimilijunake oligarhije, koja se, meu ostalima, slavi u kultu poduzetnitva o kojem smo govorili. Na oltaru trita e se pri-tom rtvovati apsolutno sve i pravo na zdravlje, i pravo na obra-zovanje, i pravo na krov nad glavom25 Tu bi bila rije o zadruzi tj. kooperativi.26 To se, recimo, u Hrvatskoj vidi po poprilino rigidnim zakonima o osnivanju i upravljanju zadrugama i drugim oblicima kooperativnog djelovanja (npr. za pokretanje zadruge je potrebno minimalno 7 za-drugara, dok se ispod toga ona formalno ne moe organizirati).27 Vidi fusnotu 3.I . Ka p I ta l I z a m38 Mat e Ka p o v i Dakako, kada se govori o kultu entrepreneur (kako je notor-nom Tomi Horvatiniu 2010. krotko tepao Jutarnji list, bilten krupnog kapitala), zaboravlja se spomenuti da se ne tako davno i bez njih nekako ivjelo. Bez ikakve elje za upadanjem u bilo ka-kvu nostalgiju, treba se ipak sjetiti da smo od 1945. do 1990. sasvim uspjeno ivjeli s vrlo malo privatnog sektora28 a zamislite, i tad su postojali i vrtii i kole i bolnice i fakulteti i svi ostali paraziti. Dominantan je bio drutveni sektor u kojem je radilo 97,6% rad-nik 1990.29, dok se onaj privatni svodio uglavnom na male obrte, restorane, kafie i sl., od kojih se mnogi nisu ni mogli smatrati ka-pitalistikima jer nisu imali radnik ili je bila rije o obiteljskom poslu itd. Isto se tako zaboravlja da od drave i kapitalisti dobivaju razliite subvencije, olakice, poticaje itd., ali, zanimljivo, nitko, recimo, Coca-Colu30 (koja je jo, k tome, strana korporacija) ne naziva parazitom kada se to dogodi.Radnici, kapitalisti i poduzetniciRadnika hrvatski Zakon o radu u lanku 4. definira ovako: Rad-nik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namjetenik, slubenik i sli-no u daljnjem tekstu: radnik) je () fizika osoba koja u radnom odnosu obavlja odreene poslove za poslodavca. Poslodavca (tj. kapitalista) pak definira ovako: Poslodavac je () fizika ili pravna osoba koja zapoljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja odreene poslove. Rije je o definicijama koje raz-mjerno dobro pogaaju bit i koje treba zapamtiti kada se u ideo-lokim raspravama u javnosti pokuava zamutiti ova jasna podjela govorei da vie nema radnik ili da smo svi kapitalisti i sl.3128 Vidi prethodno poglavlje.29 Vidi fusnotu 20.30 Coca-Cola je 2013, recimo, dobila 774 tisue kuna poticaj (prema izvjetaju Ministarstva gospodarstva).31 Za lanove uprave i izvrne direktore koji su ovlateni voditi poslo-ve poslodavca se dodatno navodi da mogu kao radnici u radnom Nakaradna ideologija i lana rjeenja39Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iPromatramo li stvar iz ideoloke perspektive iste analize ekonomskih odnosa u proizvodnji (tj. ire u ekonomskom djelo-vanju), kapitalist je kapitalist. Realpolitiki gledano oni, dakako, nisu isti32. U naem sluaju svakako treba razlikovati one kapita-liste (meu kojima su i praktiki svi krupni kapitalisti) koji su do svojih poduzea doli na razliite mutne naine u privatizaciji i one koji su svoje firme sami pokrenuli. Naravno, oni koji su otva-rali nove biznise nisu nikako izuzeti od mogunosti politikog pogodovanja i korupcije. Ne trebamo se tu vraati do vrlo podu-zetne (ne uvijek i uspjene) Tumanove djece i unuk. Dovoljno se sjetiti npr. pogodovanja M SAN grupi (kojoj je vlasnik bivi ge-neral Damir Krstievi, a suosniva kasniji ministar Fred Mati) ili primjera neko vrijeme popularnog Branka egona.Iako je politiki utjecaj sitnog kapitala daleko manje i politi-ki daleko manje bitan od onoga krupnog kapitala, sitni kapitalisti su esto, ne samo danas kod nas nego i u povijesti, najbojovniji ideolozi kapitalizma, koji rogobore protiv porez, radnikih pra-va, estoko se zalau za zatitu privatnog vlasnitva (iako time idu na ruku i tajkunima koji su do svog imetka doli kroz pljakaku privatizaciju) itd. Samim time, oni, iako su neki od njih nominal-no protiv ortakog kapitalizma (a time onda navodno i privati-zacijskih tajkuna), zapravo slue kao ideoloka potpora krupnom kapitalu. U strahu za svoje vlasnitvo (iako ono realno nije ni pod kakvom ugrozom) sitni kapitalisti brane i tajkunsko ko je jamio, jamio. Nije stoga udno ni to je upravo sitna buroazija (vlasnici odnosu obavljati odreene poslove za poslodavca, ali da se na njih ne primjenjuju neke odredbe Zakona o radu. Time se zapravo na neki nain uprave poduze i sl. izdvajaju i zakonski iz radnike klase, kao to to faktiki i jest (iako su i oni formalno zaposlenici kapitalistikih poduzea ali sasvim druge naravi).32 Ovdje neemo ulaziti u problematiku formalnih kapitalista npr. u obiteljskim firmama (gdje se sve zaraeno, na ovaj ili onaj nain, u konanici obino dijeli) ili u sitnim start-upovima koji u praksi funk-cioniraju kao zadruge ali je netko na papiru vlasnik/ef.I . Ka p I ta l I z a m40 Mat e Ka p o v i malih privatnih trgovina, sitni poduzetnici i sl.), recimo, jedan od glavnih nosilaca uspjeha neofaistike radikalno desne Zlatne zore u Grkoj, koja, kao i druge ekstremno desne opcije, u konanici nudi zatitu statusa quo u trenucima drutvenog rasapa (ili predre-volucionarnim situacijama).Koga drava podupire?Pravi inovatori i izumitelji su potrebni u svakom drutvu. Ne samo u naem trenutnom, kapitalistikom, nego i u nekom teoretskom buduem postkapitalistikom drutvu. Takvi su ljudi rijetki, a oni koji se najee predstavljaju kao nekakvi inovatori i vizionari to esto zapravo nisu. Kao to je npr. sluaj kod Stevea Jobsa, iji se genij, toliko propagiran od mainstream medij, sastojao od toga to je znao vrlo vjeto iskoristiti i privlano marketinki upakirati ve postojeu tehnologiju, nastalu kroz istraivanja koja je financi-rala drava33. ak kad se takvi i jave (a u Hrvatskoj moemo svako malo vidjeti medijsko izvjetavanje o nekoj novoj domaoj inova-ciji) i ak i kad postoji mogunost da bi se na temelju takvih izuma mogla pokrenuti proizvodnja, zaposliti ljudi itd., oni u dananjem ekonomskom sistemu najee ne dobiju nikakvu pomo drave. Normalno bi drutvo umjesto pogodovanja ratnim profiteri-ma, privatizacijskim pljakaima, uvoznicima i trgovcima, trebalo istaknutim pojedincima s dobrim idejama omoguiti da ih ostvare kako bi itavo drutvo to vie profitiralo od toga. Da smo drutvo 33 Praktiki svi izumi potrebni za funkcioniranje pametnih telefona (GPS, internet, mikroip, touchscreen itd.), kao i mnoge prethodne inovacije (npr. kompjuteri, sateliti, laser i sl.), su plod ili istraivanj u javnom sektoru ili istraivanj koje je izravno financirala drava. Tu se zapravo radi o otkriima koje je financiralo itavo drutvo, a plo-dovi ega su onda, umjesto da idu itavom drutvu, privatizirani. Vie o tome vidi u izvanrednoj knjizi Mariane Mazzucato The Entrepre-neurial State: Debunking Public vs. Private Sector Myths (Anthem Press, London, 2013).Nakaradna ideologija i lana rjeenja41Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ikakvo nismo, trebalo bi skupiti sredstva da se u suradnji s takvim inovatorima, kada se pojave, pokrene proizvodnja i zaposli ljude. Za to se primjeri mogu traiti i u okviru povijesti kapitalistikih zemalja npr. u Junoj Koreji, gdje je dravna intervencija iteka-ko imala svoje prste u nastanku divova poput Samsunga i visoko-tehnolokog industrijskog razvoja34. Umjesto toga se rijetke dobre ideje ostavljaju na milost i nemilost tritu, srei i individualnoj dosjetljivosti i vjetinama, a ekonomska politika kakva se provodi, umjesto pokretanja npr. proizvodne visokotehnoloke industrije, preferira politiku deindustrijalizacije, privatizacije profitabilnih kompanija kao to su INA, HT ili Croatia osiguranje, i davanje poticaj multinacionalkama kao to je Coca-Cola ili privatizacij-skim korporacijama kao to je Agrokor.Osim toga, treba se zapitati (naravno, retoriki) i zato drava subvencionira i potie uglavnom samo kapitalistiko poduzetni-tvo? Zato je model koji se (izravno ili neizravno) potie onaj u kojem imamo samo jednog vlasnika poduzea, koji e onda nuno gledati, zbog inherentne logike kapitalizma ali i strukturnog po-loaja nae periferne ekonomije, kako to vie ostaviti sebi, a to manje dati radnicima i drutvu preko porez? Zato se ne bi npr. poticale kooperative u kojima e svi radnici istodobno biti i vla-snici i gdje se onda moe oekivati da e biti puno zadovoljniji, da nee sami sebe zakidati za doprinose, da nee sami sebi kriti rad-nika prava i da nee htjeti sami sebi unititi poduzee i sl.? Od-govor je, naravno, jasan. Tu nema nikakvih tehnikih prepreka, ali ideoloki to jednostavno ne prolazi (iako je jasno da kooperative same po sebi ne mogu promijeniti itav sistem). Iako kooperative postoje i u kapitalizmu, njihovo je osnivanje esto, kako rekosmo, oteano, a i one nisu neto to bi se u trenutnom drutvu smatralo najpoeljnijom ili primarnom opcijom.34 Usp. npr. knjigu Ha-Joon Changa Bad Samaritans: The Myth of Free Trade and the Secret History of Capitalism (Bloomsbury Press, New York, 2008). I . Ka p I ta l I z a m42 Mat e Ka p o v i KorupcijaPojednostavljene tvrdnje moralizatorske ljevice o pohlepi po-slodavaca koja je uzrok nepotivanja radnikih prava, malih plaa, isplat na crno, neuplate doprinos i sl. nisu dobro polazite za ra-spravu. Individualna pohlepa pojedinog kapitalista na sistemskoj razini nije bitna. Kapitalist/poduzetnik ne stie svoje radnike (u okvirima realnih mogunosti, jasno) zato to je loa osoba, nego zato to ga trite i kompeticija na to prisiljavaju. Porive tu ne treba traiti u individualnoj psihologiji pojedinca nego u neizbjenosti sistemskih pritisaka. Ako vlasnik neke firme d veu plau radni-ku od one koju mu je prisiljen dati zbog trinih razloga, on e u najveem broju sluajeva ubrzo propasti jer to drugi, pametniji, kapitalist nee uiniti i pobijedit e ga u trinoj utakmici.Isto tako, to to npr. i nai sitni kapitalisti isplauju na crno, ne plaaju u potpunosti poreze, uzimaju radnike na studentske ugo-vore, ne isplauju sve doprinose, trae veze i dealove s dravom i sl., nisu posljedica nekakvog balkanskog mentaliteta ni njihove indi-vidualne pohlepe. Proces obrtanja kapitala je vrlo esto riskantan, dugotrajan i naporan. Ako je privatni profit cilj biznisa a jest jasno je da dosta onih koji se u to uputaju nee imati previe skrupul (znaju li da ih nee uloviti). Kako kae sociolog Michael R. Krtke35: Korupcija, mito, crni fondovi, organizirana prevara i falsifikacija knjigovodstva uobiajene su poslovne prakse ne samo () u zemljama u razvoju i zemljama u usponu (). Tako su, recimo, posljednjih godina pokrenute istrage zbog prevare i mani-pulacije protiv 18 do 30 velikih poduzea na njemakoj burzi. Pod sumnjom za korupciju stoje i divovi njemake izvozne industrije kao Volkswagen, BMW i Siemens. Iz naeg se pak iskustva mo-emo sjetiti, recimo, afere s amerikim Bechtelom u Hrvatskoj ili afer finske Patrije u Sloveniji i kod nas (iako skandinavske zemlje na svom unutranjem planu slove kao najmanje korumpirane). 35 Kapitalizam i korupcija, Le Monde diplomatique (hrvatsko izda-nje), veljaa 2014.Nakaradna ideologija i lana rjeenja43Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iPritisak je pogotovo velik u perifernim kapitalistikim ekono-mijama kao to je naa. Koliko god to moda moralizatorskim lje-viarima zvualo svetogrdno, poduzetnici ne kukaju bezrazlono kada govore da se u Hrvatskoj ne moe poslovati. To u mnogim sluajevima uope nije daleko od istine, a posljedica toga su esto i sve dotine nepravilnosti (varanje radnik, drave, neuplaivanje doprinos, isplata dijela plae na crno, razliite manipulacije i sl.). No pravo pitanje koje tu treba postaviti nije kako, s obzirom na sve to, pomoi jadnim poduzetnicima, nego zato, ako periferni kapitalizam nije profitabilan (a oito nije), ustrajavati na takvom nainu proizvodnje i takvom tipu drutva? Ako neto ne funkcio-nira (a za velik dio drutva je oito tako), to onda treba mijenjati, a ne ii dalje prema distopiji.Kapitalisti, drava i kontradikcijeKapitalisti govore o prevelikim dravnim nametima zbog kojih je nemogue raditi. Istina je da nameti i propisi oteavaju rad kapita-listima. Naravno da bi im bilo lake raditi kada ne bi bilo propisa-nog minimalca, kada se ne bi morali uplaivati doprinosi za zdrav-stveno i mirovinsko, kada ne bi bilo plaenih pauza, godinjih i porodiljskih (mnoge od tih stvari se, dodue, i danas kre) itd. Takoer, realna je i ljutnja na korumpiranu dravu, gdje previe novaca nestaje u korupciji i pogodovanju odabranim kapitalistima i privilegijama politike kaste, dok se one koji nisu uvezani ili su se nekom zamjerili podvrgava pretjerano rigidnim provjerama.S druge strane, iako se socijalna drava (zdravstvo, kolstvo, socijalna izdavanja itd.) sve vie smanjuje (to je posljedice polaga-ne ali konstantne neoliberalne politike privatizacije, liberalizacije i deregulacije, za koju e apologeti kapitala naivno govoriti da je nema samo zato to sve nije do kraja privatizirano, liberalizirano i deregulirano preko noi), njezini su trokovi i dalje realno veli-ki, a ukidanje svega toga je politiki neizvedivo (ponajprije zato to veina ljudi, opravdano, ne eli da se sve to ukine). Stoga kod I . Ka p I ta l I z a m44 Mat e Ka p o v i dravnih nameta postoji kontradikcija jer oni odjednom pokriva-ju i politiko-ekonomsku korupciju (koja onima koji od nje pro-fitiraju odgovara iz vlastitih politikih i materijalnih interesa) ali i socijalnu dravu (koja politici i kapitalu ne odgovara, ali je se nemogue u cjelini i preko noi rijeiti zbog pritiska i oekivanj odozdo). Razlozi za tako visoke namete i poreze koji su, to se rijetko napominje, u velikoj mjeri regresivni jer npr. visoka stopa PDV-a zahvaa najvie obine ljude (budui da isti PDV na kupljeno u duanu plaa i siromah i bogata) lee i u injenici da drava bez njih, u situaciji unitene proizvodnje i izvoza (to je posljedica ekonomske politike nametnute i vanjskim ali i unutranjim oligar-hijskim interesima), ne moe preivjeti i financirati i sebe i svoje dugove u koje je prisiljena ui. A bez opstanka dravnog aparata nema ni opstanka politike klase na vrhu. Stoga je drava obinom ovjeku odjednom i prijatelj (jer je zasad prisiljena osiguravati ka-kav-takav opstanak socijalne drave) i neprijatelj (jer se kroz nju perpetuiraju korumpirane politike i ekonomske elite, iji je inte-res suprotan interesima veine, kao to se kroz dravu reproducira i sama logika po kojoj sistem funkcionira).Strukturni problemiJasno, kapitalisti sve gledaju iz svoje perspektive i smatraju da bi se situacija trebala rjeavati tako da se nameti, porezi i radnika prava smanjuju (recimo kroz novi Zakon o radu, kao to je onaj iz ljeta 2014). Njihov klasni poloaj im ne doputa (osim u rijetkim sluajevima) pogled izvan okvir postojeeg sustava i uvianje si-stemske naravi problema. Naime, u uvjetima perifernog kapitaliz-ma (na otvorenom tritu s puno razvijenijim zapadnoevropskim zemljama, s bankama u stranom privatnom vlasnitvu kojima se ne isplati financirati nau riskantnu domau proizvodnju nego osobno zaduivanje kojim podupiru sestrinska poduzea iz svo-jih matinih zemalja, i s kompradorskom politikom elitom koja Nakaradna ideologija i lana rjeenja45Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iponajprije slui kao servis stranog kapitala) ni ne moe drugaije biti. Kapitalisti stvarno bez varanja u dosta sluajeva ni ne mogu drugaije opstati. Oslanjanje na dravu, bilo legalno bilo ilegal-no, je u mnogim sluajevima nunost a ne posljedica manjkavo-sti individualnih karaktera. Korupciju, osim same naravi kapita-listikog naina proizvodnje, generira i takva strukturna pozicija naeg kapitalizma i nae kapitalistike klase, kao to politiki kli-jentelizam (ratni veterani u preranim penzijama, stranaki poli-tiki namjetenici, kapitalisti u dealu s odreenim strankama itd.) proizlazi uvelike i iz same naravi kapitalistikog parlamentarizma i uruavanja socijalne drave (npr. veteranska penzija u zamjenu za glas za HDZ onima koji su zatekli zatvorenu tvornicu nakon povratka s ratita) i zaposlenosti (jer su se radna mjesta morala zatvarati da bi se novopeeni krupni kapitalisti mogli obogatiti). Dakle, situacija kakvu danas imamo (nepotivanje radnikih pra-va, teki uvjeti poslovanja za sitni kapital, korupcija, klijentelizam, uruavanje socijalne drave itd.) nije posljedica naih karakternih mana, neciviliziranosti, zlih namjera i pohlepe36, nego strukturnih obiljeja nae periferne kapitalistike ekonomije u kojoj stvari te-ko da mogu bitno drugaije funkcionirati, pogotovo u trenucima zaotrenosti zbog svjetske krize.Privatni sektor je kriv?Ministar Slavko Lini je u listopadu 2013. dao ideoloki dosta zanimljivu i simptomatinu izjavu (iako istodobno i kominu), okrivivi privatni sektor da ne investira dovoljno, iz ega proizlazi njegova krivica za nezaposlenost. Iz Hrvatske udruge kapitalist (HUP) su potpuno u pravu kada su mu odgovorili da e ulagati kada im se to bude isplatilo. To je jednostavno logika ekonomskog 36 Pohlepa igra ulogu na razini pojedinca, no pozivanje na pohlepu je na eksplanatornoj razini promaeno jer se rjeenja moraju traiti na sistemskoj razini a ne na moraliziranju kroz metodoloki individuali-zam.I . Ka p I ta l I z a m46 Mat e Ka p o v i sistema. Smijeno je i naivno oekivati od kapitalist da e investi-rati i neto pokretati iz nekakvih openitih ciljeva kao to su razvoj zemlje, rast zaposlenosti, poveanje proizvodnje i sl. Kapitalist e investirati kada moe oekivati svoj vlastiti profit i to je to.No to politikim elitama, dakako, moe stvarati praktine pro-bleme kada su na vlasti u perifernoj kapitalistikoj zemlji i ele na vlasti i ostati, a ekonomska im se strategija svodi na ekanje (!) stranih ulaganja (kojih nee biti, niti bi previe pomogla i da ih bude) i ekanje da se neki privatni poduzetnik sjeti moda neto napraviti (u, iz navedenih razloga, nemoguim uvjetima).S obzirom da ideoloka klima zabranjuje da drava sama ita konkretno pokrene (npr. u Jugoslaviji je vlast, kakva god bila, mo-rala otvarati tvornice i poduzea to se od njih oekivalo, koliko god to danas nevjerojatno izgledalo), vlast je tu praktiki osuena na to da eka (!) da se neto dogodi jer, kako se esto pravovjer-no ponavlja, samo privatni sektor moe pokrenuti ekonomiju. I onda vlast u oaju da e izgubiti na sljedeim izborima upada u smijena moralistika prozivanja privatnog sektora. A stvari su jednostavno onakve kakve jedino i mogu biti kada rast (koji, ak i kad ga ima, ne znai nuno i rast ivotnog standarda za veinu), razvoj i zaposlenost ovise o kaotinosti trita i potezima privatnih poduzetnika koji gledaju ne cjelinu i ope interese nego samo svoj uski kratkoroni privatni profit.to da se radi?Izlaska nema u polovinim rjeenjima koja ne vide sistem kao ta-kav, u kojem god smjeru takva polovina rjeenja vukla. Probleme naeg perifernog kapitalizma ne moe popraviti naivno socijalno osvijeteno inzistiranje na potovanju zakon i radnikih prava i voluntaristika elja da socijalna drava opstane. Isto tako, struk-turne probleme nee rijeiti ni tvrde prokapitalistike elje da se smanje porezi, nameti i radnika prava. To sve moe dovesti do malih promjena u odnosu snaga u drutvenim konfliktima, ali Nakaradna ideologija i lana rjeenja47Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j istrukturne probleme nee rijeiti. Kontradikcije nae pozicije u kontinentalnom i globalnom ekonomsko-politikom sistemu se mogu poeti rjeavati samo radikalnim zaokretom prema pot-puno drugaijim ekonomskim politikama i razmiljanjem out of the box. S dodatkom da Hrvatska tu, kao mala zemlja, nikad nee ovisiti sama o sebi. ( Jasno, drugo je mogue rjeenje radikalni zaokret prema puno autoritarnijem, jo hijerarhiziranijem i jo nejednakijem drutvu, koje bi reene kontradikcije bar donekle moglo srediti i u korist kapitala a ne veine drutva, ali na takvim se rjeenjima ovdje neemo zadravati.) No dok se tu neto ne promijeni, ipak je korisno bar otprilike razumjeti realnu situaciju, umjesto da se zadravamo na moralistikom voluntarizmu centris-tike ljevice ili naivnim tlapnjama sitne buroazije o slobodnom tritu.49Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iKorupcija o kojoj se ne govori37Korupcija je bez dvojbe rak-rana drutva. Mnotvo afer, ogromne koliine novca koje ilegalno ili polu(i)legalno nestaju u privatnim depovima, iluzije o potenju garnitur na vlasti rasprene. Moda e i najbolja ilustracija za razmjere korupcije kod nas biti to da je praktiki jedini velik i vaan projekt napravljen u zadnja dva deset-ljea (inae obiljeena daleko vie unitavanjem nego izgradnjom) autocestovna infrastruktura zapoet prije svega iz politikant-skih razloga (da bi se opet dobili izbori, to Raanovoj koaliciji nije uspjelo) i da bi se kroz njezinu izgradnju moglo to vie novca zamraiti (to je uspjelo i prvoj i kasnijoj HDZ-ovoj garnituri).KlijentelizamKlijentelizam, ilegalan ili polu(i)legalan, igra bitnu ulogu u naoj (i ne samo naoj) politici. On postoji u privatnom sektoru (dobi-vanje dravnih poslova preko veze, dobivanje kredit od HBOR-a preko veze i sl.), u javnom sektoru (dobivanje poslova u javnom sektoru preko veze ili na raun stranake pripadnosti) i drugdje (npr. penzije dijela ratnih veterana, koji u zamjenu podupiru HDZ, bilo na glasakim listiima bilo na ulici).Takav vid klijentelizma nije tek posljedica naeg tobonjeg bal-kanstva, neciviliziranosti i sl. Takve analize su u najveoj mjeri samo malograanska utjeha onih koji ne uspijevaju shvatiti svijet 37 Izvorno objavljeno 5. veljae 2014. na portalu Index.I . Ka p I ta l I z a m50 Mat e Ka p o v i u kojem ive, ali se zato elitistiki pokuavaju izdii iznad zaosta-le korumpirane parazitske svjetine koja toboe genetski ne moe drugaije. No, suprotno uvrijeenom miljenju, klijentelizam uve-like proizlazi iz politiko-ekonomskog modela u kojem ivimo. Kada imamo ekonomsku politiku koja konstantno proizvodi sve vie nesigurnosti (bilo da je rije o nemogunosti stjecanja krova nad glavom, zaposlenja ili nedostupnosti lijeenja) jer je usmjerena pogodovanju uskoj politiko-ekonomskoj eliti na vrhu, dio se po-pulacije okree pokuaju anuliranja toga na druge naine.Pa se onda npr. glasa za HDZ/SDP da bi se dobilo izmiljeni posao u opini (jer drugog posla u mjestu u provinciji u kojem ivite praktiki ni nema), za Bandia da bi vam ki zadrala posao u Zagrebakom holdingu (jer e je druga vlast smijeniti i postavi-ti svoje kadrove) ili za saborskog zastupnika zato to vam je pre-ko veze sredio lijeenje djeteta u Zagrebu (do kojeg se redovnim putem teko moe doi jer drava to vie ne osigurava, niti prua svima jednake uvjete). Isto kao to i bivi borci esto nisu imali izbora nego prihvatiti svoju penziju i onda glasati za one koji su im je omoguili (kako bi penziju i zadrali), obino uz prigodni nacionalistiki pakung kao (svjesno ili nesvjesno) opravdanje, jer su nakon povratka s fronte naili na prodane i unitene tvornice u kojima su neko radili.Oni koji su na vlasti provode ekonomsku politiku koja ide pro-tiv interes veine, a drugaiju politiku, s obzirom na svoj ideoloki profil, teko da i mogu provoditi jer postoji pritisak izvana (od EU, MMF-a, Svjetske banke, WTO-a) koji zahtijeva upravo takvu po-litiku, kao to postoji i interes stranog kapitala (koji govori, meu ostalim, kroz svoje trbuhozborce u rejting-agencijama) za upravo takvom politikom, kao to postoji interes domae ekonomske oli-garhije da se pogoduje njima a ne veini drutva i kao to postoji interes najveih medija, u vlasnitvu te iste ekonomske elite, da se takva politika nastavi. Kad u takvoj situaciji elite ponovo pobije-diti na izborima, uz medijsku propagandu potrebno je raunati i Korupcija o kojoj se ne govori51Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ina navedene klijentelistike aranmane (koji najveim strankama osiguravaju odreen siguran dio glasova na izborima).Slino tome, vlasnici firmi koji preko veze dobivaju unosne poslove s dravom nisu tek proizvod nemoralnosti u poduzetni-tvu. To je u velikoj mjeri tek rezultat samog strukturalnog poloaja nae periferne kapitalistike ekonomije u kojoj je drugaije poslo-vanje jako teko. U situaciji sve otvorenijega (a sada potpuno otvo-renoga) trita s puno razvijenijim tritima na Zapadu, u situa-ciji kada su kamate na komercijalne kredite vee od potencijalne profitne stope biznisa, u situaciji kada je veina banaka u stranom privatnom vlasnitvu i nema interesa financirati riskantnu domau proizvodnju nego preferira kreditirati osobnu potronju uvoznih dobara (to onda pogoduje domaoj industriji u matinim zemlja-ma banaka, s kojom su te banke esto vrlo vrsto poslovno ispre-pletene), u situaciji kada je kredit HBOR-a premalo i kada se ti krediti esto dobivaju preko veze, u situaciji kada vas domai kru-pni igrai reketiraju da biste dobili pristup na police njihovih trgo-vakih lanaca, a svoje dugove plaaju s mjesecima kanjenja, kada se obiteljske slastiarne zatvaraju zbog kune vika u blagajni, dok se velikima oprataju deseci milijuna dugova... u takvoj situaciji grebanje za vezu za unosan posao s dravom (kao i traenje razlii-tih, esto i ilegalnih, preaca, neprijavljivanja ukupnog poreza itd.) nije nikakvo udo nego logian rezultat. Bez bliskog prianjanja na dravu, dravna poduzea i poslove povezane u konanici s drav-nim poduzeima, mnoge privatne firme ne bi danas u ovakvoj pe-rifernoj kapitalistikoj ekonomiji mogle ni preivljavati.Pa ipak, o klijentelizmu se unato svemu reenome uglavnom govori samo u moralistikim terminima, kao o problemu naeg mentaliteta i moralnih nedostataka pojedinaca, dok se sistemski razlozi klijentelizma ignoriraju: Zato nigdje nema posla? Zato mnogi ne mogu do kvalitetnog lijeenja ako to nije preko veze? Zato se i za kredit u banci i za mjesto u vrtiu mora traiti veza? Zato je bez ove ili one vrste pogodovanja, naslanjanja na dravnu I . Ka p I ta l I z a m52 Mat e Ka p o v i sisu (ako nita drugo onda u vidu razliitih potpora i sl.) i muljanja praktiki nemogue voditi biznis?Uklanjanje korupcijeStrogo tehniki govorei, dio ilegalne i polu(i)legalne politike korupcije (u vidu mita, dobivanja poslova preko veze, izmiljanja lanih radnih mjesta i poslova, pretjerano naplaivanje i sl.) bi se dao ukloniti uz politiku volju (a kad se ne bi sve zadravalo samo na naivnim kvazimoralistikim pozivima na vie integriteta i sl., kakvi recimo stiu iz EU). Tu je vrlo lako zamisliti nekoliko lako provedivih mjera koje bi mogle smanjiti mogunosti za odreene vidove nezakonitog pogodovanja i korupcije. Kada je rije o jav-nim poduzeima kao i javnoj upravi, svi dokumenti, zapisnici, ra-uni itd. na svim razinama vlasti i uprave bi morali u svakom trenu biti dostupni na internetu (trebala bi se uvesti obaveza stavljanja na internet prilikom sastavljanja istih) i potpuno transparentni kako bi ih mogli kontrolirati graani, civilne udruge, novinari, nadlene institucije i svi koji to ele. Tako neto bi bilo tehniki poprili-no banalno i lako izvedivo, no svakako bi se trebalo kombinirati s drugim mjerama poput ispitivanja porijekla imovine i zapljene imovine za koju se ne moe dokazati da je steena na poten nain. Za ozbiljne dokazane sluajeve korupcije bi trebalo dodjeljivati au-tomatske drakonske kazne, npr. minimum 30 godina zatvora (uz prisilni rad), dok bi kazne poput godinu dana uvjetno uz rad za ope dobro trebalo zaboraviti. Pa ipak, sve to, iako bi nesumnjivo donekle pomoglo, ne bi nikako rijeilo navedene sistemske uzro-ke javljanja klijentelizma i korupcije. Razliiti vidovi korupcije (dogovorno i namjeteno javljanje na natjeaje i sl.) su mogui i uz potpunu transparentnost. Konani problem lei, zanemarimo li individualni profitni motiv openito, u ve spomenutoj slaboj profitabilnosti kapitalistikog naina poslovanja na periferiji i po-sljedinih strukturalnih tendencija prema razliitim vidovima ko-rupcije kako bi se to nadomjestilo.Korupcija o kojoj se ne govori53Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iMladi i poteni?Kako se korupcija najee kritizira samo moralistiki, nade se polau u mlade, potene i sposobne. No ekanje potenog gos-podara je beskorisno (o mladosti kao ozbiljnom argumentu je besmisleno i govoriti). Ako se eka nekakvo mitsko potenje, onda moemo imati i diktaturu, sve dok e taj poteni diktator raditi na korist itavog drutva. Poanta nije u ekanju svetaca (koji u pravilu ni ne postoje), nego u postavljanju sustava tako da ni oni potenci-jalno korumpirani ne mogu ili teko mogu varati.Mit o sposobnosti je pak, iako praktiki opeprihvaen, poseb-no naivan. Naravno da je dobro kad imamo sposobne dravne du-nosnike i strunjake, no politika je puno vie od sposobnosti. Ako netko vodi ekonomsku politiku u interesu politiko-ekonomske oligarhije na vrhu a protiv interes veine, elimo li stvarno da on bude jo sposobniji pa da mu to jo bolje ide od ruke? Ako net-ko vodi antidemokratsku politiku u elji da sebi osigura to duu i bezbriniju vladavinu po svojoj volji i u svoju korist, elimo li da bude jo vjetiji u ostvarivanju tih ciljeva? Idealno bi, dakako, bilo kada bi oni na vrhu bili i sposobni i kada bi istodobno vodili i politiku u interesu veine, no bolje bi ak bilo imati i ne toliko sposobnog (ili ak nesposobnog) premijera koji bi generalno vo-dio politiku u interesu 99% drutva, nego genijalca koji bi vodio politiku u interesu onih 1% na vrhu.Osim toga, bi li sve stvarno bilo u najboljem redu samo kada bismo na vlasti imali potene i nekorumpirane? Ako se provodi politika koja e znaiti da ete uskoro morati plaati svaki posjet lijeniku, da e vaa djeca morati dizati kredit na 30 godina da bi mogla studirati i da ete raditi sve vie za manje novca te da si ne-ete moi priutiti ni tjedan odlaska na more ljeti (kao to mnogi ve ne mogu) bi li vam stvarno bilo lake ako znate da onaj tko provodi takvu tetnu politiku radi sve po zakonu i da pritom nije nita sebi strpao u dep?I . Ka p I ta l I z a m54 Mat e Ka p o v i Korupcija na globalnom JuguOdmaknimo se na tren malo od Hrvatske. Nesumnjivo je da ko-rupcije ima i drugdje u svijetu. Tako je Meunarodni konzorcij istraivakih novinara u sijenju 2014. izvijestio o golemim raz-mjerima korupcije meu kineskom politiko-ekonomskom eli-tom. No postoji i druga strana prie o korupciji, kako je pokazao Jason Hickel s London School of Economics38, koji govori o op-erairenoj percepciji (koja se onda i dokazuje raznim istraiva-njima) o tome da je korupcija u razvijenim zemljama puno manja nego u nerazvijenim i da je upravo korupcija nerazvijenih zemalja razlog njihova siromatva.No, kako pokazuje Hickel, prema podacima Svjetske banke korupcija u vidu mita i krae slubenih dunosnika kota zemlje u razvoju izmeu 20 i 40 milijardi dolara godinje. To je samo 3% ukupnog nelegitimnog otjecanja novca iz javnih blagajni. S druge strane, izbjegavanjem porez multinacionalne kompanije svake godine od nerazvijenih zemalja otimaju vie od 900 milijardi do-lara. Pa ipak, tako neto ne potpada pod slubene definicije korup-cije. Odljev tih ogromnih sredstava se olakava sumnjivim finan-cijskim sustavom koji ukljuuje porezne rajeve, kompanije koje postoje samo na papiru, anonimne raune i lane fondacije. Velik dio tog prometa pak ide kroz centre razvijenih zemalja, npr. lon-donski City, koji se ipak u prii o korupciji uglavnom ne spominju.Stvar je jo gora, nastavlja Hickel, kada se uzme u obzir da ko-rupcija koja uzrokuje siromatvo u nerazvijenim zemljama ima itekako veze s institucijama koje kontroliraju globalnu ekonomi-ju Meunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom (u kojima SAD ima praktiki mogunost veta, a iji se efovi ne biraju demokratski, nego postavljaju od strane SAD-a i Evrope) i Svjetskom trgovinskom organizacijom. U 1980-ima i 1990-ima je upravo politika koje su te institucije nametale globalnom Jugu 38 Jason Hickel, Flipping the corruption myth, Al Jazeera English (2014).Korupcija o kojoj se ne govori55Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iuzrokovala pad rasta prihod po glavi od skoro 50%. Prema izrau-nu ekonomista Roberta Pollina, zemlje u razvoju su u tom periodu izgubile oko 480 milijardi dolara potencijalnog BDP-a godinje.S druge strane, zapadne su korporacije istodobno od svega toga itekako profitirale. To sve, zakljuuje Hickel, dovodi do pitanja: to je gore korupcija, sitni diktatori ili supersile koje su ih instali-rale? Najvei uzrok siromatva u zemljama u razvoju nije lokalno podmiivanje i kraa, nego endemska korupcija u globalnom si-stemu upravljanja, u mrei poreznih rajeva i bankovnim sektori-ma u New Yorku i Londonu. Ne treba posebno ni napominjati da se i u Hrvatskoj javljaju slini problemi. Meu ostalim, ugovor s MMF-om, nametnute mjere tednje i provedbu strukturnih re-formi je u 1980-ima bolno iskusila i Jugoslavija, a koliko je novca iz Hrvatske zavrilo na inozemnim tajkunskim tajnim raunima moemo tek nagaati.Ekonomska politika ili korupcija? Je li lake ako je po zakonu?Nije tajna da je hrvatska ekonomska pozicija katastrofalna. Zemlja je uvelike deindustrijalizirana, realni BDP nam je prema ekonomi-stu Tihomiru Domazetu za 7,1% nii nego 1986, a realna brojka nezaposlenih je, raunajui i izbrisane i neevidentirane na burzi, oko pola milijuna (a i to je jo premalo jer tu ne ulaze oni u pri-jevremenim penzijama i sl.). Kako je ustvrdio 2002. Darko Petri-i, autor knjige Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, prije pretvorbe u Hrvatskoj je bilo 80 tisua nezaposlenih, a danas ih imamo 400 tisua. Razlika od 320 tisua direktna je posljedica nakaradne pri-vatizacije. Grad veliine Rijeke ili Splita rtvovani su za neije kri-minalno bogaenje. A veina toga je posljedica ne toliko ilegalne korupcije koliko same ekonomske politike koju smo vodili i jo vodimo.Danas u Hrvatskoj, prema ve spomenutom meunarodnom istraivanju, ima 280 multimilijunaa. Imena nekih od dotinih I . Ka p I ta l I z a m56 Mat e Ka p o v i mogu se provjeriti na godinjim listama najbogatijih Hrvata, kojima se rezultati pljake pokuavaju na neki nain normalizira-ti i estradizirati. Znamo da 1990. u Hrvatskoj nije bilo bogataa i da dotini multimilijunai nikako nisu mogli poteno doi do tih silnih milijuna, a nema nikakve sumnje da je tu bilo i dosta neza-konitih radnji. No zamislimo da je sve to ak i bilo obavljeno po tadanjim zakonima (u izradi kojih su esto manje ili vie izravno sudjelovali isti oni, npr. Ivica Mudrini ili Jure Radi, koji su se preko njih i obogatili, a koji su s vlasti naknadno preli u privatni sektor). Bi li to znailo da je onda sve u redu? Tko je uope imao pravo dati nekome na lijepe oi, bilo to po zakonu ili ne, drutvenu imovinu (dakle, imovinu koja pripada svima nama)? Bi li nekom tko ne zna hoe li sutra imati za hranu svom djetetu bilo lake zna li da su gospoda prvo uredno napisala sve zakone kako je to njima odgovaralo pa su onda sve lege artis, uredno potujui (nepravedne i nemoralne) zakone, isprivatizirali bez korupcije?Ako se proda visokoprofitabilni HT ili nedavno Croatia osi-guranje kao manje poduzee, bi li nam bilo lake kad bismo znali da nitko tu nije uzeo pinku pri prodaji? Ako moramo dizati kredit da bismo studirali, ako moramo sve vie i vie plaati za zdravstvo, ako se kroz drugi mirovinski stup nai novci daju privatnim banka-ma da na njima ubiru profite, ako troimo svoj novac na okupaciju Afganistana zbog interesa zapadnih sila bi li nam bilo lake da tu nema ni malo izravne korupcije?Je li normalno, na koncu konca, a to nije posljedica nikakve nezakonite korupcije, to moramo dizati lihvarske kredite na 30 godina da bismo si osigurali neto tako osnovno kao to je krov nad glavom? Sustavi u kojima to nije bilo tako ili jo uvijek nije tako nisu nikakva utopija. Drutveni stanovi su postojali (i poneg-dje jo postoje) ne samo kod nas prije 1990, nego i u zapadnim dravama blagostanja u zemljama poput Austrije, Nizozemske ili Velike Britanije.Korupcija o kojoj se ne govori57Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iLegalna korupcijaNije li, sve u svemu, od poslova preko veze i par ispod stola ipak gora legalna korupcija? Nije li sporno ne toliko to to je u vrlo parcijalnoj reviziji privatizacije utvreno da je nepravilnost bilo u 95% privatizacija, nego sama injenica da je neko drutvena imovina danas u rukama aice privatnik? Nije li zapravo pro-blematino ne to to postoje crni fondovi za financiranje izbor, nego to uope postoji financiranje izbor kao takvo? Ako ivimo u demokraciji, zato se doputa da novac u takvoj ogromnoj mjeri utjee na slobodne i demokratske izbore? Da ima politike volje, vrlo bi se lako mogao napraviti sustav u kojem bi se utjecaj novca na izbore (preko financiranja kampanj, reklam, plakat, letak, trokova organiziranja skupova, prostora u medijima, koncerata itd.) mogao ako ne skroz ukloniti, a ono poprilino smanjiti. Nisu li sporni ne toliko tajni dealovi Ninoslava Pavia i SDP-a ili Sanaderovo sumnjivo preputanje Slobodne Dalmacije EPH-u, koliko uope injenica da se doputa da veliki mainstream mediji budu u rukama privatnog kapitala koji onda otvoreno kroji i utje-e na politiku? Kakva je to demokracija u kojoj krupni medijski privatni kapital kreira javno mnijenje? Hoe li taj kapital ikad govoriti neto protiv svojih interesa, ako oni idu (a idu) protiv in-teres veine? to je to ako ne prava i nepatvorena sistemska ko-rupcija?Kuka se oko poslunik na HRT-u i u drugim medijima, i oko pojedinaca koji su nezakonito uzeli novac, a nitko se ne pita zato uope imamo sistem u kojem vodstvo javne televizije postavlja po-litika? Moe li se tako doista oekivati prava neovisnost HRT-a (unato pozitivnim iznimkama koje ondje postoje)? Zato se, ho-emo li neovisan HRT, stvar ne postavi tako da politika ne moe imati nikakvog utjecaja na kadrovsku politiku HRT-a, a da sami novinari demokratski biraju i smjenjuju sve svoje urednike pa tako i ravnatelja?I . Ka p I ta l I z a m58 Mat e Ka p o v i Inherentna sistemska korupcijaEkonomski i politiki sustav u kojem ivimo je inherentno ko-rumpiran i nedemokratian (tj. demokratian je vrlo ogranieno). Ako ivimo u demokratskom drutvu, zato su sredstva za proi-zvodnju (velika) poduzea, trgovaki lanci, korporacije, tvor-nice, hoteli itd. u rukama samo 1% drutva a ne u zajednikom vlasnitvu svih nas? Zato profit od njih ubire samo manjina a ne svi? Zato su i mediji veinom u rukama te iste manjine? Zato se itava ekonomska aktivnost odvija da bi ta ista manjina ostvarila svoj privatni profit, umjesto da se odvija u korist itavog drutva? Ako ivimo u demokratskom drutvu, zato ta demokracija staje na vratima firme u kojoj radimo? Zato nam je demokracija navod-no tako jako vana, ali na radnom mjestu ne smijemo ni pisnuti pred efom i vlasnikom firme? Zato je izravno odluivanje u zem-lji svedeno na minimum i zato izabrane predstavnike ne moemo opozvati kad to hoemo, nego oni etiri godine mogu raditi to god hoe (bez obzira na svoja predizborna obeanja)? Zato ako danas postoji tehnologija koja bi nam mogla omoguiti praktiki konstantno besplatno glasanje preko interneta, mobitel i sl.? Ako moemo vriti svoje bankovne transakcije preko interneta, zato ne bismo mogli tako i glasati? Tehnikih prepreka za to nema. Nedostaje samo politika volja, koje nema jer manjina na vrhu od ovakvog nedemokratskog sustava itekako profitira i bogati se na naoj grbai.Sredstva za proizvodnjuKada se prigovori injenici da nije u redu da 1% ljud u svom vla-snitvu ima sva sredstva za proizvodnju (ili, da uzmemo nasu-minu statistiku na globalnoj razini, da manje od 1% korporacija, uglavnom banaka, ini 40% globalnog biznisa), cinici i apologeti e na to odgovoriti pa danas je i kompjuter, na kojem mnogi od nas rade, takoer sredstvo za proizvodnju. Tako je, kompjuter moe biti sredstvo za proizvodnju, isto kao i motika. Ali to to Korupcija o kojoj se ne govori59Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j imnogi imaju svoje kompjutere na kojima moda i rade nije nika-kvo opravdanje za to da npr. Todori ima Konzum (bivi Unikon-zum), tj. da openito manjina drutva kontrolira sredstva za proi-zvodnju. Ve spomenuti Darko Petrii je o Todoriu 2002. rekao da je na sumnjiv nain doao do nekadanjeg trgovakog lanca Unikonzum, a poslije lananom reakcijom i kreditima Zagrebake banke kupio ostale svoje tvrtke, dodajui da u trgovini jedno-stavno ne moete izgubiti jer je ona punih deset godina bila bez meunarodne konkurencije te da tu uope ne treba neko veliko umijee da bi se uspjeno poslovalo.Ne samo da posjedovanje svog kompjutera na kojem radimo (bilo da je rije o prevoenju, programiranju, web-dizajnu ili ne-em desetom) nije isprika za kapitalizam, nego to nipoto ne zna-i da nismo ovisni o poslodavcima (zapravo su, kako rekosmo, radnici pravi poslodavci). Istina, neki radnici na kompjuterima su formalno samozaposleni i samostalni, ali mnogi unato tome rade za kapitaliste. Dapae, takav rad je na neki nain jo i gori od klasinoga (kad idete u ured ili poduzee i tamo radite s opremom i robom koju vam je omoguio kapitalist). Naime, tu ne samo da radite da biste osigurali privatni profit svom vlasniku (npr. kada prevodite za neko prevodilako poduzee), koji e vam u zamjenu dati samo dio toga natrag kao plau, nego jo morate sami kupiti svoja sredstva za proizvodnju (kompjuter) umjesto da to dobije-te od svog poslodavca. Divno je to se radi fleksibilno i od kue, no zapravo se radi vrlo nesigurno (poslovi na ugovore, projekte, na odreeno), za male novce (bez doprinos itd.) i jo smi mora-te plaati struju, kupovati i popravljati svoj kompjuter, potreban softver itd.Ekonomska strategijaU praktiki svim poljima drutva sve se pokuava planirati. Planira se kolski program, planira se urbani razvoj, planira se izgradnja prometnic (neemo autocestu ii graditi na ho-ruk pa kuda god I . Ka p I ta l I z a m60 Mat e Ka p o v i krenemo, dobro je), planiraju se do u detalje ak i nogometne uta-kmice. No zato u onome to svi najvie osjeamo na svojoj koi, ekonomiji, e tu ne smije biti planiranja. Tu nam ekonomska stra-tegija, kako to tumae slobodnotrini fundamentalisti, vie-ma-nje mora biti ekanje da se neki pojedinac sjeti kako e zaraditi sm za sebe pa da se eventualno onda neto prelije i itavom drutvu (to je nerealno pogotovo u strukturalnim uvjetima nae periferne ekonomije). Umjesto da na planovima ekonomskog razvoja nekog grada, podruja i zemlje sustavno rade najbolji timovi ekonomskih strunjaka, na korist ne jednog ili nekolicine privatnih poduzetni-ka nego itavog drutva, mi (zanemarimo li neke vrlo apstraktne PowerPoint planove i alibi-subvencije, olakice, poticaje, otva-ranje poduzetnikih zona i sl.) ekonomiju vie-manje preputamo stihijskom razvoju, sluaju i anarhiji trita. Dapae, neki bi htjeli da se drava iz ekonomije u potpunosti povue i da sve ostavi tr-itu i od toga se pravi itava ideologija. No je li stihija u ekono-miji, koliko god drava mogla biti korumpirana i koliko god (kao to je kod nas sluaj) trenutno radila protiv interes veine, doista najbolji i jedini mogui nain? Je li stvarno toliko ludo razmiljati planski o ekonomiji, a ne samo ekati da nam se razvoj dogodi?U konanici, i svaka firma ima svoje planove. Dapae, najvee su multinacionalne kompanije, koje imaju vrlo sloene poslovne planove, vee i od mnogih drava. Tako meu 100 najveih svjet-skih ekonomija (bile to drave ili privatne firme) nalazimo ak 37 korporacija. Ne bi li onda i opine, gradovi i zemlje mogli imati ozbiljne, sustavne i detaljne planove svoga ekonomskog razvoja? Planiranje nije bauk, stvar je samo u tome da bude dobro naprav-ljeno. Osim toga, ekonomsko planiranje, premda e ga neki ocrnji-vati kao neto to smo toboe napustili s propau SSSR-a, nikako nije strano ni (razvijenim) kapitalistikim ekonomijama. Kako napominje ekonomist Ha-Joon Chang, u navodnom free market SAD-u je drava izmeu 1950-ih i 1980-ih financirala, ovisno o godini, izmeu 47% i 65% ukupnih istraivanja za potrebe bizni-sa (R&D). Isto tako, tzv. indikativno planiranje je vrlo uspjeno u Korupcija o kojoj se ne govori61Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j i1950-ima i 1960-ima koristila Francuska, izmeu 1950-ih i 1970-ih Finska, Norveka i Austrija, a od 1950-ih do 1980-ih Japan, Koreja i Tajvan39. Dakle, planiranje tu nije nikakva novost. Stvar je samo u tome da se ono napravi na najbolji mogui nain i u korist itavog drutva.Unato injenici da nas je kretanje u smjeru sve vee uloge tri-ta i dovelo u situaciju u kakvoj jesmo, trini talibani nesmiljeno zahtijevaju jo vie trita i kapitalizma. Takoer e rei da ovo to imamo nije pravi kapitalizam jer tu ima previe drave iako e rijetko tko sumnjati, recimo, u visokorazvijeni Singapur, u kojem, unato njegovu kapitalizmu, 20% nacionalne ekonomije otpada na poduzea u dravnom vlasnitvu (u SAD-u je tu rije o 1%). No vie bi nam kapitalizma, i to u doba velike krize kapitalizma kojoj nema naznake kraja, donijelo samo jo vie onoga to nas i sada titi. Vie kapitalizma bi znailo jo veu eksploataciju, jo manje radnikih prava, jo manje zatite od korporativnog nasrtanja na okoli i javni prostor, jo vie ukidanja mehanizama socijalne dr-ave koja koliko-toliko (a svakim danom sve manje) ublaava po-sljedice ekonomskog sustava u kojem ivimo... Kada se govori o kapitalizmu, najee se zaboravlja da kapitalizam nije samo 30-ak najrazvijenijih zemalja, nego da je praktiki cijeli svijet kapitali-stiki (pa je i brutalno siromana Afrika takoer kapitalistika). A sve zemlje u okviru kapitalizma nikako ne mogu biti vicarska, ma koliko to htjele. U trenutnom ekonomskom sistemu netko (vei-na) mora biti nerazvijen, kako bi se drugi na njemu mogli bogatiti. A mi smo trenutno u upravo takvoj poziciji i iz te pozicije teko da emo izii.Demokracijom protiv korupcijeKako se boriti protiv korupcije? Odgovor je zauujue jedno-stavan: demokracijom. Dosljednom i radikalnom demokracijom. 39 Usp. 19. poglavlje u ve spomenutoj knjizi Ha-Joon Changa 23 stvari koje vam nee rei o kapitalizmu (Profil knjiga, Zagreb, 2014).I . Ka p I ta l I z a m62 Mat e Ka p o v i Demokracija sama po sebi, jasno, nee rijeiti sve nae probleme (treba, naravno, voditi rauna i o tome da se demokracija ne sastoji samo od odluivanja veine nego i od zatite manjine), ali potenci-jalnu korupciju moe uvelike suzbiti. Objasnimo to na samo jednom primjeru. Ako se demokratski odluuje (bilo da je to na razini jedne firme, kole, sela, opine, grada ili zemlje), mogunost korupcije je automatski daleko ma-nja. Jedan ovjek ili nekoliko ljudi (ako kao rukovodstvo sami donose odluke) e puno lake napraviti neto u partikularnom (koruptivnom) interesu, nego to e to uiniti 20, 50 ljudi ili ita-vo mjesto, opina, pokrajina ili zemlja. Demokracija sama po sebi, ako je dosljedno i dobro izvedena, suzbija korupciju. Pri tome nije uope nuno da apsolutno svi neprestano o svemu odluuju. Bit-no je da mogunost direktnog demokratskog odluivanja postoji (bilo preko glasanja u radnikom savjetu, bilo preko glasanja u op-ini ili na zboru graana, bilo preko dravnog referenduma) i da se moe demokratski o neemu odluivati ako ljudi to ele i smatraju vanim. S druge strane, ako sve funkcionira kako treba i ako su lju-di zadovoljni, jedan birokrat moe sve poslove voditi i 50 godina (bilo da je to na razini poduzea, opine, naselja, zemlje...).Iako je borba protiv povrinske korupcije, o kojoj se toliko pria, takoer vrlo bitna, ne smije se izgubiti iz vida da ona ima i drugu ulogu ulogu prikrivanja sistemske inherentne korupci-je, koja se puno rjee propituje. Iako za robove nikako nije dobro imati okrutnog robovlasnika, problem robovlasnitva nee rijeiti robovlasnik koji e svoje robove bievati samo jednom tjedno a ne tri puta dnevno. Problem je u robovlasnitvu kao takvom. Neza-konita je korupcija, koliko god se treba i protiv nje boriti, zapravo maska sistema jer nam neizravno poruuje da se samo treba rijeiti nepotenih politiara i poslova ispod stola i da e sve biti sjajno. Ali nee. Inherentna korupcija koja postoji u sustavu je daleko gora od one povrinske i daleko ju je tee promijeniti. Ona je pravi problem.63Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iPrivatizacija i zaduivanje krvnici ekonomije i drutva40Privatizacija i zaduivanje su braa blizanci, krvnici ne samo hrvat-ske nego i brojnih drugih, pogotovo perifernih, ekonomija. Oni su usko povezani privatizacija rasprodajom javnih poduzea dravu osiromauje i smanjuje joj priljev novca u proraun, ime je tjera u zaduivanje da bi mogla pokrivati svoje obaveze, a to onda po-sljedino iziskuje nova potrebna sredstva za financiranje dugova te onda i daljnje privatizacije da bi se ta sredstva namakla. Rije je o zaaranom krugu iz kojeg, ustrajava li se na nepromijenjenoj ekonomskoj politici, izlaska nema.Privatizacija je kao proces bila neizbjena da bi se uope ostva-rio prijelaz iz realsocijalizma u kapitalizam, a koji se uobiajeno naziva tranzicijom. Koliko god pojedini prokapitalistiki usmje-reni pojedinci demagoki inzistirali da ovo to imamo u Hrvatskoj toboe nije kapitalizam, kapitalizam karakteriziraju, meu osta-lim, dvije osobine. Prva je da ekonomska proizvodnja i svi eko-nomski procesi i odnosi u drutvu postoje ne zato da bi se proizve-lo sve ono to drutvu treba, nego zato da bi pojedinci, privatnici (kapitalisti), koji ine manjinu drutva (to je izraeno popular-nom idejom o 1%), ostvarivali (privatan) profit. Dakle, proizvodi se ne proizvode zato to su nam potrebni, nego da bi kapital na njima ostvario profit, a zadovoljenje drutvenih potreba je tu tek 40 Izvorno objavljeno 23. prosinca 2013. na portalu Index.I . Ka p I ta l I z a m64 Mat e Ka p o v i sekundarna (i ne uvijek u potpunosti, na najbolji nain ili uope ostvarena) posljedica.Druga je karakteristika kapitalizma to da sredstva za proizvod-nju (tvornice, poduzea, hoteli, trgovaki lanci itd.) moraju biti u privatnom vlasnitvu kapitalistike klase, tj. ve spomenutih 1%, tj. uvenih Tumanovih 200 obitelji. Da bi se ono to je neko bilo u drutvenom vlasnitvu, tj. vlasnitvu svih nas, pretvorilo u privatno vlasnitvo, moralo je doi do privatizacije. Time se od drutva gdje do 1990. nije bilo superbogata dolo do drutva gdje smo 2013. imali 260 multimilijunaa ukupne imovine od 30 milijardi dolara41. Ako se netko pita kako je netko u 20 godina po-tenim radom mogao postati multimilijuna, ne morate se puno pitati nije mogao.Od cvjeara do tajkunaVrlo pojednostavljeno govorei, privatizacija se u Hrvatskoj pro-vodila iz dva osnovna motiva. Meu onima politiki podobnima koji su na poklon, na razliite naine, dobivali neko drutvena poduzea, neki su doista imali ambiciju postati kapitalistima. Pri-mjer takvih dobrih kapitalista najbolje oslikava ikoniki primjer Ivice Todoria, koji je od omanjeg cvjeara postao jedan od najve-ih balkanskih tajkuna. Naivci i apologeti esto njega i sline mu danas opravdavaju da je on, eto, bar nastavio proizvodnju i da za-poljava radnike. Dakako, na stranu injenica da je praktiki sve to danas ima dobio na lijepe oi (i na tetu svih nas ostalih) i da ne zapoljava on radnike, nego ivi na grbai njihova rada jer su radnici npr. dananjeg Konzuma (prije poznatog kao Unikonzum) sasvim lijepo ivjeli i bez Todoria. Kako je ve reeno, radnici bez kapitalist itekako mogu funkcionirati, ali obrnuto nikako ne ide. Drugi pak niz podobnih, koji su na razne naine u svoje privat-no vlasnitvo dobivali drutvene firme, nije nikada imao namjeru 41 Vidi fusnotu 3.Privatizacija i zaduivanje krvnici ekonomije i drutva65Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ipostati kapitalistima, nego su iz novosteenih poduzea izvlaili novac (koji se onda esto dijelio ispod stola s odreenim politia-rima) i poduzea smiljeno unitavali.Danas se pak privatizacija, u kojoj se prodaje ono malo to je jo u dravnom vlasnitvu dosad (bar djelomino) ostalo, provodi iz dva osnovna razloga. Jedan je naelan rije je o vladajuoj ideo-logiji pogodovanja privatnom kapitalu, koja se pravda tobonjom veom efikasnou privatnog sektora (o emu trube deurni pro-kapitalistiki ideoloki papagaji), a zapravo se svodi na perverznu misao: zato bi profiti bili drutveni kad mogu biti privatni? Drugi je vie prozaine naravi treba prodati to se jo ima da bi se moglo vraati dugove. Pri tome se zaboravlja da je za nastanak dunike ekonomije u velikoj mjeri odgovorna upravo i politika privatizaci-je. Primjer takve privatizacije, kojom se pokuava zaraditi da bi se pokrili dugovi, je prodaja profitabilnog poduzea Croatia osigura-nje 2013. pod sumnjivim okolnostima i daleko ispod realne cijene.Zaduenost kao ideoloko opravdavanje za mjere tednjeZaduenost, osim to nas prisiljava na nastavak kriminalne politi-ke privatizacije (koja nas je, meu ostalim, i dovela u ovu ekonom-sku katastrofu), slui i kao vrhunaravno ideoloko opravdanje za mjere tednje, kojima se posljedice ekonomske krize prebijaju pre-ko le obinih ljudi koji za nju nisu ni najmanje krivi. Naime, da bi se dugovi mogli vraati, drava mora imati novca. A da bi nov-ca za vraanje dugova bilo, moraju se smanjiti izdvajanja za takve nebitne sitnice kao to su zdravstvo, kolstvo ili socijalna prava. U sistemu u kojem ivimo je najvanije da se to prije i u cijelosti vrate pare bjelosvjetskim lihvarima, bankarskim hohtaplerima i meunarodnim organizacijama koje tite ovaj inherentno korum-pirani ekonomski sustav koga briga za bolesnu starad, djecu ili njihove kole i uitelje?itav se smisao dananje ekonomije svodi ne na to da proi-zvodimo dovoljno da bismo mogli normalno ivjeti, nego na to I . Ka p I ta l I z a m66 Mat e Ka p o v i da moemo vraati dugove onima kod kojih smo se zaduili. U podlozi toga stoji nekoliko premis, nekih koje se izriu eksplicit-no i nekih koje se tek podrazumijevaju. Jedna je ono to se esto ponavlja u mainstreamu dugovi se moraju vraati42. O drugim se premisama obino ne govori eksplicitno. Jedna je premisa i to da odgovornost za vraanje dugova snose samo zajmoprimci a ne i zajmodavci. Dakle, uvijek je kriv onaj koji je od nekoga posudio i on dugove mora vraati pod bilo kakvim okolnostima. Isto se tako uzima zdravo za gotovo da odgovornost za posuivanje uvijek sno-si itav narod odnosno zemlja, a ne vlasti koje su sredstva, obino ne pitajui uope birae za miljenje, stvarno posudile.Krenimo od prve dogme da se dugovi moraju uvijek, bezizni-mno, na vrijeme i u potpunosti vraati. Ona nije tona iz vie ra-zlog. Kao prvo, ne stoji u praksi jer u svjetskoj povijesti postoje brojni primjeri kada je obustavljeno vraanje dugova, bilo u cijelo-sti bilo djelomino. Druga je premisa, kako rekosmo, ona da od-govornost za vraanje dugova snose iskljuivo zajmoprimci a ne i zajmodavci. Zato bi to uvijek bilo ba samo tako? Ako zajmoda-vac, svjesno ili nesvjesno, posudi zajmoprimcu novac pod izrazito nepovoljnim i nepotenim uvjetima ili ak svjestan da e se taj dug teko moi vraati, zato bi u budunosti cijenu toga snosio samo zajmoprimac? Ako zajmodavac riskira svojim posuivanjem, e-lei tu izvui profit, zato bi u sluaju da se taj rizik izjalovi na-stradao ba uvijek samo zajmoprimac? Ako je neki kreditor nekoj zemlji prijetvorno posudio sredstva pod iznimno nepovoljnim i neodrivim uvjetima, je li pravedno da on uvijek bude neokrznut posljedicama svojih postupaka? Ne snosi li i zajmodavac bar dio krivice za svoju lou ili zlonamjernu procjenu? Ili se one cinine neoliberalne poruke da nema besplatnog ruka, da smo sami krivi za svoj neuspjeh i da ne oekujemo da drava rijei sve nae proble-me odnose samo na 99% obinih ljudi, a ne i na banke, korporacije 42 O problemu duga openito govori vrlo poticajna i nedavno i kod nas prevedena knjiga Davida Graebera Dug: prvih 5000 godina (Fraktura, Zagreb, 2013).Privatizacija i zaduivanje krvnici ekonomije i drutva67Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ii bogate kreditore? Ako je neki politiar svjesno potpisao lo ugo-vor o zajmu za zemlju kojom vlada, pritom moda primivi i mito, je li pravedno da zbog toga itava zemlja ispata jo godinama? U meunarodnom je pravu poznat koncept nelegitimnog duga (engl. odious debt). Tu je rije o dravnim dugovima koje na-pravi odreena vlast, a koji nisu u interesu dotine zemlje u cjelini. Takvi se dugovi onda smatraju nelegitimnima i oni se ne moraju poto-poto vraati.Nelegitiman dug EkvadoraNajsvjeiji je primjer pozivanja na koncept nelegitimnog duga onaj iz Ekvadora. Ondje je 2007. sastavljena meunarodna komi-sija koja je analizirala ekvadorske dugove iz prethodnih 30 godina. Ustanovljeno je da je velik dio tog duga stvarno bio nelegitiman i predsjednik je Ekvadora Rafael Correa 2008. velik dio ekvador-skog dravnog duga proglasio nelegitimnim, s obzirom da je na-stao kroz postupke prethodnih korumpiranih i autoritarnih vlasti. Konaan rezultat toga nije bio da je Ekvador odustao od vra-anja svih svojih dugova. To bi bilo politiki vrlo teko izvedivo, a i za sve dugove se nije moglo strogo dokazati da su nelegitimni. Iako je ustanovljeno da je nelegitimnog duga bilo zapravo jo i vie, ekvadorska je vlada iz realpolitikih razloga odluila obustaviti po-vrat 30% stranih dugova. Nakon oekivanih pritisaka izvana, to je konano rijeeno tako da su ti dugovi otkupljeni za 35% svoje vrijednosti, na to je pristala veina zajmodavaca. Ekvador je tako utedio 7 milijardi dolara koje je onda mogao potroiti na pamet-nije svrhe kolstvo, zdravstvo, smanjenje nezaposlenosti, izgrad-nju infrastrukture itd.Slian je i neto raniji primjer Argentine, koja je, nakon velike ekonomske krize koja je poela 1999. i nakon ogromne mobiliza-cije naroda, 2001. odbila vratiti sve svoje dugove u ukupnosti (to bi zemlju odvelo u jo veu propast) i to je na kraju zavrilo time da su argentinski kreditori morali odustati od ak i do 75% svojih I . Ka p I ta l I z a m68 Mat e Ka p o v i dunikih potraivanja. Nakon oba su sluaja i ekvadorsko i argen-tinsko gospodarstvo doivjeli velik uzlet. Dodatna je premisa t da odgovornost za posuivanje uvijek snosi itav narod odnosno zemlja. Zato bi to nuno bilo ba tako? Mora li narod neke zemlje jo desetljeima ispatati zbog loih, zlonamjernih ili korumpiranih odluka svojih elnika? Nije li bar dio krivice i na onima koji su pod takvim uvjetima i na takav na-in s dotinima potpisivali kreditne ugovore? Teko je vjerovati da kreditori nisu znali kome novac posuuju ili da su sluajno nekoga podmitili.Premijer u zatvoru, a dugovi se vraajuUostalom, pogledajmo Hrvatsku. Kod nas bivi premijer ve neko vrijeme ami u zatvoru zbog koruptivnih radnji. Poznato je da je do sluajeva podmiivanja dolazilo i kod potpisivanja meunarod-nih ugovor, npr. s MOL-om. Takoer, iz aviona je vidljivo da su neki ugovori o zaduivanju potpisivani pod prilino neobinim i ne ba povoljnim okolnostima, s nerealno visokim kamatama. Tre-ba li doista itava Hrvatska jo godinama ispatati zato to su Sa-nader i drugi korumpirani politiari potpisivali neodrive ugovore o zaduivanju, katkada moda za to primajui i mito? Nisu li tu odgovorni i oni koji su takve neodrive zajmove davali i s korum-piranom politikom ugovore potpisivali?Jedno je sigurno. Uz ovakvu podinjenost dugu, koja je onda razlog za daljnji nastavak kriminalne i tetne politike privatizacije i za nametanje strogih mjera tednje, Hrvatska nema prave anse da se ikad razvije. Dugovi koje imamo, a koji su posljedica kata-strofalne politike koja se vodi zadnjih vie desetljea (ak i prije 1990. uostalom, meunarodna zaduenost je, meu ostalim, bila i jedan od razlog koji je sruio Jugoslaviju), nisu odrivi i zapravo se nikada ni ne mogu vratiti. To, dakako, ne vrijedi samo za Hrvat-sku nego i za veinu zemalja, pogotovo onih na periferiji. itava se Afrika putem svoje zaduenosti kod nekadanjih kolonijalnih Privatizacija i zaduivanje krvnici ekonomije i drutva69Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j igospodara dri u pokornosti, ime se iz nje izvlae golema sred-stva, a pritom joj se nameu politike koje odgovaraju kapitalu naj-monijih svjetskih sila a ne obinim ljudima u Africi.Naravno, kao to je ve reeno, bilo kakvo ovakvo razmatra-nje nevraanja (nelegitimnih) dugova treba realpolitiki mudro odigrati. Bilo da je rije o potpunom odbacivanju nekih dugova, o restrukturiranju dugova, o (privremenom) moratoriju na vraanje dugova i sl., tu treba biti spreman na traenje saveznik u drugim zemljama koje su uinile slino ili bi to moda htjele uiniti, na is-koritavanje meunarodnih rivalstava meu pojedinim zemljama, na vjetu politiku i diplomatsku igru itd.ak i da na elu Hrvatske imamo vladu junoamerikog tipa, koja bi bila bar donekle spremna na branjenje prav veine stanov-nitva u zemlji u odnosu na meunarodne faktore, to danas nije sluaj, potpuno je jasno da je jedna stvar dokazati nelegitimnost odreenog duga, a druga provoenje toga u realnost, pri emu treba gledati kako izbjei sankcije, odmazdu kreditor, razliite politike pritiske i sl.Kome smo to mi svi duni?Osim toga, iznimno je bitno da i obini ljudi shvate da situacija nije nuno takva da drave ba moraju igrati u korist meunarod-nih lihvara i bankar umjesto u korist malog ovjeka. Da nije apso-lutno nuno da se svi u zemlji slamaju od jada i bijede zato da bi se odmah i do centa vratili svi dugovi koje su nam nametnuli korum-pirani politiari. Da nije apsolutno nuno, prikaimo to slikovito, da pristajemo na zatvaranja bolnic i upropatavanje kol da neki bankar s Wall Streeta sluajno ne bi ostao bez svog petog porschea ve ovog proljea.I, konano, pogledajmo situaciju na globalnoj razini. Stalno se pria o zaduenosti. Svi su zadueni pojedinci, opine, gradovi, pokrajine, drave... Treba postaviti pitanje pa dobro, kome smo to mi svi duni? Kakav je to ekonomski sistem koji velik dio nas I . Ka p I ta l I z a m70 Mat e Ka p o v i prisiljava da neprestano budemo u dugu? Praktiki cijeli svijet je zaduen u legalnoj Ponzijevoj shemi zato da bi aica ultraboga-ta i korporacij mogla profitirati od ovakve situacije i ostati na svojim poloajima. Kad su svi u dugu i kad svi od toga pate, mo-da neto ne valja u itavom tom sistemu i moda treba razmiljati kako da ga zamijenimo nekim boljim i pravednijim?71Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iKapitalizam, neoliberalizam i ima li ih u Hrvatskoj?43U javnosti moemo esto uti vrlo oprene tvrdnje o ekonomiji, pri emu su neke od njih poprilino neobine. Tako e, dok mnogi negoduju zbog sve teeg ivota i proklinju kapitalizam, neki tvr-diti da kod nas uope nema kapitalizma. To je poprilino udna tvrdnja, znamo li da se kapitalizam definira kao ekonomski sistem u kojem su sredstva za proizvodnju (poduzea, tvornice, trgovaki lanci, hoteli itd.) dominantno u privatnom vlasnitvu i u kojem se ekonomska aktivnost odvija radi profita tih privatnih vlasnika. Po ovoj je definiciji posve jasno da ivimo u kapitalizmu. Ako ima-mo kapitaliste (a imamo okupljaju se, meu ostalim, u grupaciji zvanoj Hrvatska udruga poslodavaca), onda imamo i kapitalizam. To to taj (realno postojei) kapitalizam ne odgovara u potpunosti idealiziranim slikama iz nekih ekonomskih prirunika i matarija-ma usijanih glava o pravom kapitalizmu je drugi par cipela.Bit e vam bolje kad vam bude goreRestauracija kapitalizma u zadnjih etvrt stoljea se u Hrvatskoj preoito pokazala kao potpuna katastrofa. Zemlja je deindustri-jalizirana, poljoprivreda je (koja bi mogla prehranjivati bar pet zemalja veliine nae) upropatena i ne pokrivamo ni svoje potre-be, realni BDP nam je nii nego prije 30-ak godina, imamo realnu 43 Izvorno objavljeno 29. oujka 2014. na portalu Index.I . Ka p I ta l I z a m72 Mat e Ka p o v i brojku od pola milijuna nezaposlenih (i to ne raunajui sve one u prijevremenim penzijama i sl.), a strategija ekanja (!) stranih investicija kao modela za razvoj ne ulijeva ba povjerenje. Pa ipak, unato svemu tome, trini talibani misle da je rjeenje u tome da se u Hrvatskoj sve do kraja privatizira, da se ukine javno kolstvo i zdravstvo pa da pravo na obrazovanje i zdravlje imaju samo bogati, da se ukine minimalac, da se radikalno smanje radnika prava (uk-ljuujui npr. i pravo na plaeno bolovanje, plaenu pauzu, plaeni porodiljski, godinji odmor i sl.), da se openito radi vie i tee (u gorim uvjetima), a zarauje manje itd.Kako e tono obian ovjek bolje ivjeti ako bude djetetu mo-rao plaati i osnovnu kolu, ako se bude morao zaduivati kad se razboli od ozbiljnije bolesti i ako bude radio za jo manju plau to je, dodue, teko shvatljivo. Kad je ve obian ovjek morao biti opljakan da bi nastalo 280 novopeenih multimilijunaa, ta to e mu sad jo neka triava plaa, radnika prava ili (za krajnjeg korisnika) besplatno i dostupno zdravstvo (koje je sve manje ta-kvo)? Kad smo ga ve ponizili, zgazimo ga do kraja i uvjerimo ga da e mu biti to bolje to mu bude gore. Jasno, istim tim trinim talibanima ne pada na pamet problematizirati porijeklo imovine reenih multimilijunaa, nego se tu, na stranu pitanja retorike i sti-la, zapravo slau s Ljubom esiem Rojsom ko je jamio, jamio.Neoliberalizam u teoriji i praksiIako pojam neoliberalizam susreemo posvuda i iako je o nje-govim razliitim aspektima u svijetu napisano na desetine tisu-a knjiga i znanstvenih radova44, nerijetko se nae i onih koji e ustvrditi da kod nas (a valjda ni drugdje) nikakvog neoliberalizma nema jer, gle, pa imamo jo javno obrazovanje, nismo ba sve jo privatizirali, postoje (udna li uda) porezi itd. Tu je rije o potpu-nom nerazumijevanju onoga to se podrazumijeva pod pojmom 44 Sada je i kod nas objavljen prijevod ve klasinog djela Davida Har-veya Kratka povijest neoliberalizma (VBZ, Zagreb, 2014).Kapitalizam, neoliberalizam i ima li ih u Hrvatskoj?73Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ineoliberalizam. Pojednostavljeno reeno, radi se o ekonomsko-politikom modelu koji u svijetu prevladava od 1970-ih i 1980-ih (a nakon razdoblja tzv. kejnzijanskog kompromisa nakon Dru-gog svjetskog rata), a koji zastupa ideje liberalizacije, privatizacije i deregulacije, tj. to vee uloge trita i privatnog sektora u eko-nomiji. Njegova su obiljeja, meu ostalim, napad na radnitvo i sindikate (usporedi promjenu Zakona o radu kod nas 2014), pri-vatizacija (npr. kod nas privatizacija Croatia osiguranja 2013), to vea komodifikacija i marketizacija svih sfera drutva i ekonomi-je (npr. uvoenje kolarin na fakultete, uvoenje participacij u zdravstvu, outsourcing) itd.Treba razlikovati neoliberalizam kao apstraktnu doktrinu i realno postojei neoliberalizam kakav se provodi u stvarnosti, a koji se prilagoava lokalnim okolnostima. Provoenje neoliberal-nih mjera se razlikuje od zemlje do zemlje, ovisno o njezinim ka-rakteristikama, tradiciji, povijesti, institucijama i sl., kao i o tome koliki je otpor odozdo prema njihovu uvoenju (naime, ljudima se obino ne svia kada im kaete da odjednom ono to je bilo besplatno moraju poeti plaati zato da bi neki privatnik na tome mogao zaraivati). To to, primjerice, u Hrvatskoj (ili Francuskoj ili vedskoj itd.) jo uvijek postoji sustav (za krajnjeg korisnika) besplatnog javnog zdravstvenog osiguranja (to je u suprotno-sti s neoliberalnom ideologijom prema kojoj bi zdravstvo, kao i praktiki sve drugo, trebalo biti privatizirano i dostupno ovisno o financijskoj moi pojedinca) ne znai da politika nae vlasti, fran-cuske i vedske vlasti ili EU nije neoliberalna. To samo znai da ta neoliberalna politika (jo) nije uspjela, zbog otpora (sindikat, radnik, lijevih stranaka i pokreta, javnosti openito itd.), razmon-tirati postignua socijalne drave, kao to je javno zdravstvo, koja su nastala prije neoliberalne ere.Rei da neka vlada ili odreene institucije poput MMF-a ili WTO-a provode i zagovaraju neoliberalnu politiku ne znai rei da je u dotinoj zemlji ve sve privatizirano i da je trite ve u potpunosti pobijedilo. To samo znai da se u okviru neke vlasti, I . Ka p I ta l I z a m74 Mat e Ka p o v i nadnacionalnih institucija (kao to je EU) i sl. polako, koliko to realne okolnosti i umjenost politikih struktura doputaju, gura takva politika. Neoliberalna politika znai polagano kretanje pre-ma politici liberalizacije, deregulacije i privatizacije to ne zna-i da je sve to ve do kraja provedeno. Moemo dati paralelu iz drav gdje se provodi drugaija politika. Npr. u Venecueli vlasti pokuavaju provoditi kakvu-takvu (premda zapravo razmjerno umjerenu) socijalistiku politiku, to znai da pokuavaju (bar nominalno) dravu polako gurati prema socijalizmu. No unato tome u Venecueli jo postoji krupni kapital, privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju itd. i Venecuela je jo uvijek kapi-talistika drava.Ideologija i realni svijetKada se, dakle, kae da je ekonomska politika nae vlasti neoli-beralna, to znai da se kod nas pokuava (manje ili vie uspjeno) provoditi politika postupne liberalizacije, deregulacije i privatiza-cije. Naravno, kako ne ivimo u crno-bijelom svijetu, tu uvijek ima i obrnutih tendencija i nedosljednost iz razliitih razloga npr. politikanstva (jer nijedna vlast ne eli izgubiti sljedee izbore, to je realna opcija ako se neoliberalne mjere provode prenaglo i pre-estoko), klijentelizma (pogodovanje svojoj glasakoj bazi i po-dobnim kapitalistima iako je to suprotno nominalnoj ideologiji), oportunizma pojedinaca (npr. Sanadera) i sl.Osim toga, treba uvijek imati na umu da se neoliberalna po-litika ne vodi iz nekakvih filozofsko-ideolokih razloga. Takva se politika vodi prije svega da bi se pogodovalo (krupnom) kapitalu. Dakle, razlozi za tu ideoloku priu su uvijek vrlo praktini i pro-zaini. Ako kapitalu odgovara pria o tritu i liberalizaciji, onda e se npr. gurati novi zakon o radu, po kojem e radnici imati puno manja prava. No ako kapitalu (ili dijelu kapitala) u odreenom trenutku, kao nakon izbijanja svjetske ekonomske krize 20072008, vie npr. koristi bailout, teorija e se tu vrlo brzo zanemariti.Kapitalizam, neoliberalizam i ima li ih u Hrvatskoj?75Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iTakoer, treba biti svjestan i toga da ni kapitalistika klasa nije nipoto monolitna i da se ne moe uvijek govoriti samo openito o kapitalu. U perifernim i zavisnim kapitalistikim ekonomijama kakva je Hrvatska, politika slui ponajprije kao servis stranog kru-pnog kapitala (to se osigurava, meu ostalim, preko razliitih in-stitucija od EU, MMF-a, Svjetske banke i WTO-a pa do rejting-agencij), tek onda tu dolaze interesi domaeg krupnog kapitala, a jo kasnije sitno poduzetnitvo.Imamo li sve to na umu, lako je vidjeti da neoliberalizam nije nikakav izmiljen pojam, nego vrlo realna pojava, bez koje je ne-mogue objasniti ekonomsku politiku u zadnjih 40-ak godina.77Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iJe li moralno tajkunu vratiti izgubljeni novac?45Krajem srpnja 2014. se u medijima pisalo o ovjeku koji je u Gru-dama naao ni vie ni manje nego 150.000 eura u kesi i vratio ih vlasniku (ije je ime i broj mobitela takoer naao u kesi). O re-enom se nalazniku novca pisalo u ovakvim tonovima govorilo se o potenom Gruaninu, citiralo se Meu Selimovia (Dobri ljudi su srea na ovom svijetu), nazivalo se sve to nesvakidanjom priom o dobroti, ponosno se govorilo da meu nama jo uvi-jek postoje dobri i poteni ljudi, narodski se lanke zavravalo sa svaka ast, rodijae! i napominjalo da takve dobre vijesti esto ostanu neprimijeene jer su mediji inae ispunjeni vijestima iz crne kronike, bilo da se radi o kraama, malverzacijama ili teim kaznenim djelima.Reeni je pak nalaznik, koji je htio ostati anoniman, zakljuio da s tuim novcima ne moe bit sritan, shvatio je sve kao boju kunju i otiao na brzinsku molitvu u Meugorje. Istinabog, te-ko ivi i nema stalni posao, ali zahvaljujui ovom sluaju ispao je, barem sudei po medijima, heroj. Iako pria o pobonom siroma-hu-potenjaku na prvu loptu moe zazvuati dirljivo, ona postaje manje dirljivom kada se o tome malo vie razmisli. U odreenim je situacijama (npr. kod kupovine ili prodaje kue i sl.) mogue da i obian ovjek nosi velike koliine kea u kesi okolo, premda bi i tu moda bilo posla za policiju da provjeri o kakvoj se tono 45 Izvorno objavljeno 1. kolovoza 2014. pod naslovom Je li moralno 150.000 eura vratiti tajkunu? na portalu Lupiga.I . Ka p I ta l I z a m78 Mat e Ka p o v i situaciji radilo, jer kad je rije o keu ni ilegalne radnje se ne mogu a priori iskljuiti. Zanimljivo, niti je onaj koji je toliki novac olako izgubio ponudio objanjenje kako je uope doao u situaciju da hoda s tolikim novcem u kesi (dapae, izabrao je ostati anoniman), niti je medijima palo na pamet to dovesti u pitanje, kao da se radi o potpuno svakidanjoj situaciji, u kojoj ni u primisli ne moe biti iega sumnjiva.Na stranu to, treba priznati i to da je a priori bilo mogue da je tolike novce izgubio, primjerice, gastarbajter koji je godinama mukotrpno radio na bauteli da bi sada iao kupiti kuu ili da je rije o nekome tko je prodavao naslijeenu kuu sa zemljitem i sl. pa se, eto, potrefilo da hoda s toliko par u kesi. U toj situaciji bi bilo potpuno moralno i poteno da se takvom ovjeku vrati sve do lipe, kao to bi moralno bilo i vraanje ma kolike svote izgubljenog novca bilo kojem obinom ovjeku iz naroda.No u ovoj se prii, ako je suditi po onome to saznajemo iz medij, ipak ne radi o vraanju novca sirotitu, napaenom gastar-bajteru s bautele, samohranoj majci koja radi dva posla da bi pre-hranila svoju djecu ili penzioneru koji jedva preivljava Naime, naena ogromna suma novca je vraena, kako pie jedan portal, jednom od veih hercegovakih poduzetnika. Da je rije o jed-nom od veih kapitalista jasno je i po tome to je dotini oito toliko jak da je iz uba nalazniku kao nagradu ponudio i posao u svojoj firmi.Koliko god se apologeti kapitalizma i zazivaoci liberalne nor-malnosti na to ljutili, teko je ne prihvatiti kao realnost to da se rije poduzetnik, pogotovo kada je rije o onima veima (koje u argonu nazivamo tajkunima), u narodu nerijetko (a nerijetko i s razlogom) zamjenjuje neto prozainijim terminima poput mafi-ja, lopov i slino. Premda nije svaki kapitalist i mafija te premda je nezahvalno nagaati jer ne znamo o kome je tono u dotinom sluaju rije, nije rijetkost da se poduzetnicima nazivaju i razno-razni sumnjivi tipovi (ime Zdravka Mamia se tu, recimo, odmah Je li moralno tajkunu vratiti izgubljeni novac?79Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j inamee samo po sebi), koji, zbog specifine prirode transakcij koje obavljaju, nerijetko posluju u keu. Onaj poznati medijski eu-femizam kontroverzni to dobro ilustrira. U svakom sluaju, pote-ni nalaznik pare nije vratio nekom siromahu ili samohranoj majci, nego tajkunu koji je do tih para doao, budimo realni, najvjero-jatnije kao i svi ostali tajkuni u ovim krajevima da ne ulazimo sada u ideoloke rasprave o kapitalistikoj eksploataciji radnik kao takvoj.I to onda tu na kraju imamo? Nemamo potenog nalaznika koji vraa mukom zaraen novac nesretnom gubitniku, nego ima-mo, premda to moe zazvuati grubo, siromanog (eventualno moda ak i ustraenog) naivca koji vraa pare bogatom tajkunu. Koliko god se poteni nalaznik tjeio da je uinio pravu stvar, budimo iskreni, bilo to drugo bi bilo bolje od vraanja novaca jednom od veih hercegovakih poduzetnika. Da je novce dao lokalnom sirotitu, podijelio siromasima, dao nezaposlenima, dao u dobrotvorne svrhe, pa ak i da je sve zadrao za sebe svako bi od tih rjeenja, nakon to bi se raspitao tko je tono novac izgubio, vjerojatno bilo daleko bolje od onoga to je uinio. Iako, jasno, ni za to od toga ne bi u medijima bio pohvaljen kao dobar mali pijun sistema, koji ne trai zadovoljstva na ovom, nego eka nagradu za krotke na drugom svijetu.U konanici je zapravo potpuno nebitno to se na kraju dogo-dilo s tim novcem, zato je nalaznik uinio to to je uinio, o kojem se tu tajkunu radi i kako se on obogatio. Besmisleno je nagaati to bi bilo kad bi bilo i je li se taj novac mogao dati siromanima, u dobrotvorne svrhe ili neto deseto i je li nalaznik moda ak, rekli bi cinici, bio i u pravu ako je novac vratio isto zbog poten-cijalnog straha za osobnu sigurnost iako se to ne bi reklo prema izjavama koje je anonimno davao u medijima, nije iskljueno ni da ga je mater upozorila da tko zna iji su to novci i da se nekim ljudima nije pametno zamjerati ni za kakve pare. U itavoj je situ-aciji, a to je uostalom i razlog pisanja ovog teksta, daleko vaniji nain na koji je pria popraena u medijima i sama ideoloka pria I . Ka p I ta l I z a m80 Mat e Ka p o v i u pozadini, raskrinkavanje koje se, naravno, nije moglo oekivati u mainstream medijima, beznadno ogranienima na malograan-sko-kranski kvaziuniverzalni moralizam.Kada mediji hvale siromana ovjeka bez stalnog posla, rtvu tranzicije, to je vratio pravo malo bogatstvo jednom tajkunu, pobjedniku tranzicije, o kakvom tu uope moralu moe biti rijei? Je li moralno da manjina ivi u raskoi, dok veina jedva preivljava, a nemali broj ljudi tavori u bijedi? Nije li to presud-no moralno pitanje danas, a ne pitanje treba li siromah vraati iz-gubljen novac bogatau? Takav lani moral nije nita drugo nego apologija statusa quo koju podravaju snage reda i kontinuiteta: crkovni, liberalni i slobodnotrini talibani. Moral u kojemu je nepovredivo samo sveto privatno vlasnitvo (ukljuujui i kese s po 150.000 eura), dok obian ovjek bez stalnog posla petominut-ni heroj u medijima moe postati samo u sluaju da i sm inter-nalizira takvu moralnu logiku i nada se boljem ivotu na drugom svijetu, a u ovom, jedinom koji imamo, smjerno uti i gleda kako se ne zamjeriti onima iznad njega.Buroasko-kranska moralna zapovijed ne ukradi mogla bi generalno vrijediti samo u drutvu koje bi bilo puno egalitarnije i daleko socijalno pravednije od ovoga u kojem ivimo. U drutvu u kakvom sada ivimo potivanje takvog kvaziuniverzalnog naela ne moe biti nita drugo doli ideoloko opravdavanje besramnoga statusa quo situacije u kojoj u Hrvatskoj imamo s jedne strane 260 novopeenih multimijunaa s imovinom od 30 milijardi do-lara, a s druge strane realno pola milijuna nezaposlenih, dok na razini svijeta 85 najbogatijih ljudi ima jednako bogatstvo kao i najsiromanija polovica svijeta. U sadanjem drutvu se nikako ne moe govoriti da je kraa kao takva nemoralna koliko god to moda zvualo svetogrdno i heretiki, elimo li o krai govoriti u okvirima nekakvog morala ili etike, stvari tu nisu crno-bijele. Sm in krae ne moe biti nemoralan kao takav sve ovisi o tome tko krade, od koga krade, to krade i zato je otuio to Je li moralno tajkunu vratiti izgubljeni novac?81Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ito je otuio. Nema sumnje da je kraa makar i pet kuna iz de-pa siromaha (ili naeg spomenutog imaginarnog gastarbajtera) za moralnu osudu. No tko, s druge strane, ima obraza rei da je ne-moralno kada siromah ukrade kruh iz duana neke korporacije? Ako kruh ukrade onaj koji nema to jesti to nije nemoral, to je, shvaao to netko ili ne, eksplicitno politiki in na koji takav o-vjek apsolutno ima pravo. Nije nemoralno ukrasti ako ti je dijete gladno, nemoralan je sistem koji ovjeka dovodi pred takav izbor. Nemoralan je svijet u kojem je pogreno ukrasti ako si gladan (ili leati na cesti ako si beskunik), ali nije pogreno da su neki gladni, dok drugi imaju previe. Nemoralan je svijet u kojem postoji uni-verzalni moral po kojem je ukrasti uvijek pogreno, bez obzira na konkretnu situaciju i okolnosti, dok silovanje zemalja i itavog svijeta u interesu povlatene manjine na vrhu prolazi lio i bez ko-mentar od istih mainstream moralista.Naravno, nevraen izgubljen novac ili sitna kraa iz korpo-racijskog duana nee promijeniti itav ekonomski sistem niti e promijeniti svijet. No ipak i tako neto moe biti (ak bi se moglo rei: trebalo bi biti) dio progresivnog politikog aktivizma. Sjeti-mo se samo primjera gradonaelnika Marinalede, Juana Manuela Sncheza Gordilla, koji je 2012. predvodio napade na supermar-kete u Sevilli i Cdizu, gdje se iz duan krala hrana i nakon toga dijelila siromanima. Moe li se mirne savjesti rei da je takvo to nemoralno? Kamo sree kad bismo i u naim medijima mogli nai prie o modernim Robin Hoodovima, koji pljakaju bogate da bi podijelili siromanima, umjesto da sluamo panegirike o naivnim, siromanim potenjacima koji ponizno vraaju novac upitnog porijekla tajkunima.83Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iGlasanje nogama46Realno postojei socijalistiki sistemi 20. stoljea47 i dalje su pred-met mnogih rasprava48. Ljeviari istiu neke njihove pozitivne osobine (npr. jednakost, socijalnu sigurnost, razvoj industrije i sl. ovisno o konkretnom primjeru) i ne ustruavaju ih se braniti iako nikad ne zaboravljaju napomenuti da se tu nije radilo o pra-vom socijalizmu, dok desniari kroz kritiku realsocijalizma 20. sto-ljea pokuavaju dokazati da je bilo kakvo nekapitalistiko drutvo nemogue. esto se kao argument protiv ekonomskih uspjeha realso-cijalizma upotrebljava injenica da su ljudi iz realsocijalistikih zemalja bjeali u kapitalistike npr. iz Jugoslavije u Njemaku ili s Kube u SAD. Razlozi zato se bjealo iz realsocijalistikih zemalja su mnogostruki. Bjealo se iz politikih razloga, tj. zbog politike represije, jer su dotine zemlje bile jednostranaki rei-mi bez slobode govora i politikog organiziranja. Odlazilo se i iz ekonomskih razloga ili nevolja npr. u Njemaku iz Jugoslavije 46 Ovaj je tekst izvorno bio objavljen kao kratka biljeka 29. sijenja 2014. na portalu Radio Gornji grad pod urednikim naslovom Bei Yankee!.47 Kuba je jedini preitak takvih sistema u 21. stoljeu u Kini i Vijet-namu su komunistike partije jo na vlasti, ali je stari drutveno-eko-nomski ustroj naputen.48 Od recentne literature moemo preporuiti npr. knjigu Michaela A. Lebowitza The Contradictions of Real Socialism: The Conductor and the Conducted (Monthly Review Press, New York, 2012).I . Ka p I ta l I z a m84 Mat e Ka p o v i zbog nezaposlenosti49. Takoer, tu postoje i drugi lokalni razlozi i politike tendencije npr. SAD-u politiki odgovara primati ku-banske izbjeglice pa ih onda potpomau i subvencioniraju na naj-razliitije naine. Osim toga, suvino je i isticati da je npr. Amerika itekako privlana i zbog svoje propagandne mainerije (Hollywo-oda), s kojom se realsocijalistiki Istok nikada nije mogao natjeca-ti50. Razlozi su, dakle, mnogostruki, no ideja da migracije s Kube u SAD ili iz Jugoslavije u Njemaku nekako dokazuju to da je kapi-talizam uvijek i bilo kako bolji od bilo kakvog socijalizam nikako ne stoje.Naime, u sluaju bjeanja Kubanaca u SAD (ako zanemarimo pitanje politike represije) nije stvar u istom bjeanju iz realsoci-jalizma u kapitalizam. Rije je o bjeanju iz egalitarne ali siroma-ne zemlje (Kuba je bila siromana i prije 1959, samo to su tad obi-ni ljudi ivjeli puno gore) u najmoniju i najbogatiju zemlju kapi-talizma (SAD), koja velik dio svoje moi temelji, meu ostalim, na neoimperijalistikom/neokolonijalnom odnosu prema drugim (siromanijim, slabijim i nerazvijenijim) zemljama. Kao ekonom-ski najrazvijenija i najmonija zemlja i centar svjetskog ekonom-skog sistema, jasno da tamo ima i najvie posla i mogunost (kojih nema u nerazvijenim zemljama). Ista je stvar s Njemakom i Ju-goslavijom, gdje je Njemaka najmonija evropska kapitalistika sila, u kojoj onda, logino, ima i dosta posla za imigrante. Rije je naprosto o tome da je u najrazvijenijim kapitalistikim zemlja-ma, koje su u centru svjetske kapitalistike aktivnosti, jednostavno 49 Jugoslavija se, odlaskom ljudi na gastarbajterski rad u Njemaku, oslobaala vikova radne snage i tako borila s problemom nezaposle-nosti. O tom fenomenu vidi izvrsnu knjigu Susan L. Woodward So-cialist Unemployment: The Political Economy of Yugoslavia 19451990 (Princeton University Press, New Jersey, 1995).50 Nezapadne vlasti, tj. ameriki geopolitiki suparnici, u novije vrijeme shvatili su vanost propagande pa sada moemo na engleskom jeziku (i drugim globalnim jezicima poput panjolskog) pratiti nove glo-balne programe arapsku Al Daziru, junoameriko-venecuelanski teleSUR, ruski RT, iranski Press TV, kineski CCTV News itd.Glasanje nogama85Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j inajvie ekonomske djelatnosti, a tim i najvie radnih mjesta (bez obzira kakva ona bila). A pokuaji uspostave socijalistikih siste-ma51 su dosad uvijek bili iskljuivo u nerazvijenim zemljama.Da sve to nema nikakve veze s kapitalizmom/socijalizmom, vidi se po sljedeem. Naime, svuda oko Kube se nalaze kapitali-stike zemlje. Ali, zanimljivo, Kubanci kada bjee, bjee uvijek u SAD. Ne bjee nikad u isto tako kapitalistiki (ali nerazvijene, si-romane i slabe) Meksiko, Belize, Honduras, Kostariku, Jamajku, Haiti, Dominikansku Republiku (u kojima obian narod u pravi-lu ivi daleko gore nego na Kubi, to je pogotovo oito u sluaju 51 Svi takvi pokuaji su se dogodili prije 1990. Jo u 1980-ima smo imali takve pokuaje, npr. u Burkini Faso ili na Grenadi, no nakon 1990. nijedan progresivni pokret nije pokuao otii tako daleko. Ljevi-arske vlade u Junoj Americi (Venecuela, Bolivija, Ekvador), uspr-kos najavama socijalizma 21. stoljea, unato mnogim uspjesima u iskorjenjivanju siromatva i razliitim progresivnim pomacima, nisu zapravo krenule u smjeru nekakvog novog socijalizma, a takvih na-znaka ne vidimo ni kod Sirizine vlasti u Grkoj. Tu je moda samo donekle iznimka vrlo specifian sluaj Roave (sirijskog Kurdistana), no o tamonjoj ekonomskoj situaciji se jo premalo zna, a i to nije sluaj koji bi se igdje mogao kopirati (jo je manje prikladno u tom kontekstu govoriti o meksikom Chiapasu iako je rije o svjetski po-znatom sluaju). ini se da nakon pada veine realsocijalizama 1990. na ljevici vie nema jasne prave vizije (a ni politike snage) kako na-dii kapitalizam. Jasno je da se u realsocijalizam 20. stoljea ne moe (niti bi to itko zapravo htio) vraati, ali drugih proirenih i prihvae-nih ideja ba i nema. U tom smislu ipak moemo ukazati na razliite koncepcije kakve nude razliiti teoretiari, poput Paula Cockshotta i Allina Cottrella, Towards a New Socialism (Spokesman, Nottingham, 1993) (demokratska planska ekonomija), Michaela Alberta, Parecon: Life after Capitalism (Verso, London New York, 2003) (participa-torna ekonomija), Davida Schweickarta, After Capitalism (Rowman & Littlefield Publishers, Inc., 20112) (trini socijalizam). No u praksi izgleda da realne politike snage zasad o sistemu nakon kapitalizma ne razmiljaju niti imaju jasnu predodbu kojim putem krenuti. ini se da umnogome vrijedi ona da je lake zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma.I . Ka p I ta l I z a m86 Mat e Ka p o v i distopijskog Haitija). Istodobno, u Ameriku se emigrira i iz svih tih kapitalistikih zemalja. Ako se iz svih tih kapitalistikih zema-lja (npr. Meksika) takoer bjei trbuhom za kruhom u Ameriku, oito nije stvar u kapitalizmu/socijalizmu nego u ekonomskoj snazi zemlje (koja se, meu ostalim, temelji i na meunarodnom imperijalizmu).Ista je stvar s Jugoslavijom i Njemakom. U Njemaku se u 20. stoljeu nije ilo samo iz realsocijalistike Jugoslavije nego i iz ka-pitalistike Italije i Turske, kao to se i danas u Njemaku migrira iz kapitalistike Hrvatske, s kapitalistikog Kosova ili iz krizne ka-pitalistike panjolske. Takoer, iz Jugoslavije se, zanimljivo, ilo raditi samo u neke kapitalistike zemlje (Njemaku, Austriju), ali u veinu drugih ne (npr. tada siromane Irsku, panjolsku, Portu-gal, Grku). to nam to onda, dakle, moe uope rei o kapitaliz-mu openito? Apsolutno nita52. Rije nije o ekonomskom sustavu nego o razvijenosti/snazi zemlje. Stoga, koliko god se realsocijalistike sustave moe i treba kri-tizirati (ponajprije zbog nedemokratinosti, autoritarnosti i neslo-bode), feet voting nikako intrinzino ne dokazuje slabost realso-cijalizma (a pogotovo ne bilo kojeg socijalizma bilo kada) prema kapitalizmu. Da bi se to dokazalo, morali biste imati Kubance koji npr. bjee u sve okolne zemlje (koje su sve kapitalistike). A to se ne dogaa jer se na Kubi, uz izbjegavanje svake idealizacije, unato represivnom reimu i diktaturi, ipak bolje ivi nego u bilo kojoj od okolnih zemalja (ukljuujui i SAD ako govorimo o siromani-ma). Ukratko, kao zakljuak, jedino to nam ekonomske migracije govore o kapitalizmu je to da se, logino, trbuhom za kruhom (i iz nerazvijenih kapitalistikih zemalja i iz nerazvijenih realsocija-listikih zemalja) odlazi u razvijenije kapitalistike zemlje u koji-ma ima vie ekonomskih aktivnosti pa, shodno tome, i vie radnih mjesta, a to nije nita drugo doli oekivana posljedica nejednakosti razvoja u kapitalizmu.52 Za nejednaku razvijenost (kapitalistikog) svijeta usporedi 2. poglav-lje ove knjige.87Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iEuropska unija kao neoliberalna tvorevina53Neoliberalizam je, kao moderna inkarnacija neoklasine ekonom-ske teorije, doktrina koja zagovara podvrgavanje svih aspekata drutva tritu i logici profita (ukljuujui i one poput kolstva ili zdravstva koji su prije toga iz trita bili iskljueni). Zaecima neoliberalizma obino se smatra ekonomska politika koja se poe-la provoditi u Pinochetovu reimu u ileu nakon dravnog udara 1973, a nakon toga u Velikoj Britaniji pod Margaret Thatcher od 1979. te u SAD-u od 1981. s dolaskom na vlast Ronalda Reagana, iako se liberalna ekonomska politika, koja se naziva ordolibera-lizmom, u Zapadnoj Njemakoj provodila ve od kraja Drugog svjetskog rata. Nakon Thatcher i Reagana, utjecaj neoliberalizma se iri po itavu svijetu, u nerazvijenim zemljama pogotovo putem utjecaja tzv. programa strukturalnih prilagodbi, Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, pri emu neoliberalne refor-me postaju uvjetima za kreditiranje siromanih zemalja.Utjecaj se neoliberalnih ideja iri i u razvijenim zemljama, na razne naine u Evropi, kao to emo vidjeti, preko institu-cij Evropske unije i kroz produbljavanje eurointegracije. Neoli-beralizam se kao dominantna doktrina u svjetskoj politici javlja 53 Ovaj je lanak izvorno objavljen 8. prosinca 2010. na portalu H-alter, a u skraenoj verziji i u asopisu Zarez 3. veljae 2011. u tematu S onu stranu Schengena (302: 1920). lanak nije kronoloki nadopunja-van pa obuhvaa samo dogaaje i razvoj do kraja 2010.I . Ka p I ta l I z a m88 Mat e Ka p o v i u kriznim 1970-ima, nakon to zavrava tzv. zlatno doba kapi-talizma (od 1945. do poetka 1970-ih), tj. doba kejnzijanskog kompromisa, obiljeeno, meu ostalim, izrazitim dravnim in-tervencionizmom u ekonomiji, veim udjelom javnog sektora u ekonomiji, brigom oko pune zaposlenosti itd. Neoliberalizam se najjednostavnije moe opisati, kao to kae David Harvey, kao globalni projekt ponovnog uspostavljanja kapitalistike klasne nadmoi (koja je u doba kejnzijanskog kompromisa bila donekle ograniena). U neoliberalno doba u zapadnim zemljama tako pro-fiti kapitalist rastu, dok plae radnitva stagniraju ili ak padaju54, drutvena nejednakost se sve vie poveava, pri emu se bogatstvo jo i vie nego prije gomila u rukama sitne kapitalistike elite.Neoliberalna doktrina zastupa slobodno samoregulirajue trite i trgovinu kao idealan nain organiziranja ekonomije. U praksi se, dakako, potpuna deregulacija ne moe provesti te se neoliberalizam u stvarnosti uvijek primjenjuje samo do odreene mjere, koliko to objektivne okolnosti doputaju (npr. koliko to doputa pritisak odozdo), a zapravo je openito pravilo to da se neoliberalne reforme provode vrlo diskriminacijski, prema intere-sima jedna pravila za velike korporacije, druga za obine ljude (to je naelo socijalizam za bogate, kapitalizam za siromane, prilino oito u trenutnoj ekonomskoj krizi), jedna pravila za bogate i mo-ne zemlje, druga za siromane i slabe zemlje (npr. prve smiju imati subvencije u poljoprivredi, druge ne iako se neoliberalizam u teo-riji estoko protivi svakom obliku subvencije, tj. mijeanju drave u gospodarstvo), jedna pravila kad sve ide po planu, a druga kad zagusti (kao to su dravne intervencije radi spaavanja posrnulih privatnih banaka u trenucima krize) i sl.Neoliberalnu ekonomsku politiku karakteriziraju meu osta-lim deregulacija (smanjenje poslovnih propisa radi postizanja 54 Usp. Grard Dumnil i Dominique Lvy, Capital Resurgent: Roots of the Neoliberal Revolution (Harvard University Press, Cambridge, 2004).Europska unija kao neoliberalna tvorevina89Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ibolje poduzetnike klime, lakeg protoka kapitala itd.) i libera-lizacija (otvaranje granica, ukidanje zatitnih mjera tj. carin itd.), privatizacija (pretvorba dravnoga u privatno vlasnitvo, po naelu da je privatno vlasnitvo uvijek uspjenije i bolje nego drutveno), smanjenje javne potronje i socijalne sigurnosti (npr. smanjivanje financiranja zdravstva, kolstva, poetak naplaivanja nekih usluga koje se prije nisu naplaivale kolarine na fakultetima, participa-cije u zdravstvu i sl.), smanjivanje radnikih prava radi lakeg stva-ranja profita (npr. pritisci na sindikate, vea fleksibilnost radne snage to zapravo znai lake otputanje radnik, poveanje rada na odreeno i sl.) itd. Deregulacija uvelike olakava trine mani-pulacije i spekuliranje to moe dovesti do kriza poput trenutne, a takoer se koristi kao sredstvo smanjivanja radnikih prava i pot-pomaganje korporacijama i poslovnoj eliti u ostvarenju profita.Liberalizacija se koristi za ostvarivanje ekonomskih interesa pojedinih zemalja, tj. preciznije govorei njihovih korporacija, a na tetu gospodarstava slabijih zemalja (pa tako imamo paradok-salnu injenicu da Meksiko, u kojem je kukuruz prvi put u povi-jesti kultiviran, danas tu istu kulturu uvozi iz SAD-a zahvaljujui slobodnotrgovinskom sjevernoamerikom sporazumu NAFTA). Privatizacija se koristi kao sredstvo bogaenja pojedinaca na ra-un itavog drutva (najoitiji su primjeri prvobitne akumulacije kapitala iz 1990-ih u istonoevropskim postsocijalistikim zemlja-ma) i kao sredstvo izvlaenja profita iz manje razvijenijih i manje utjecajnih zemalja (kao u sluaju privatizacije HT-a ili banaka u Hrvatskoj).U ovom emo tekstu pokuati dati kratak pregled povijesti Evropske unije kao neoliberalnog projekta unutar ireg okvira dru-gih politikih promjena u Evropi.Do eurointegracije je dolo iz geopolitikih razloga. Francuska je nakon Drugog svjetskog rata, a i sa sjeanjem na Prvi svjetski rat, htjela Njemaku drati pod kontrolom. Zamiljeno je da bi u tom procesu dugorone integracije interesa razliitih vladajuih klasa I . Ka p I ta l I z a m90 Mat e Ka p o v i na kontinentu Francuska preuzela politiko vodstvo, dok bi Nje-maka osiguravala najvei dio ekonomske snage. Tu su se dijelom poklapali francuski i ameriki interesi. Nakon razornog Drugog svjetskog rata, postojala je nunost ponovne izgradnje evropskih ekonomija. Najvea opasnost je bila globalna konkurencija kapita-lizmu realsocijalizam SSSR-a. Stalna prijetnja irenja SSSR-ova politiko-ekonomskog modela55 zahtijevala je oprez SAD-a i pri-stajanje na odreene ustupke radnitvu. Osim toga, postojala je i opravdana bojazan od militantnosti radnikog pokreta dovoljno je spomenuti veliki trajk u Renaultu u Francuskoj 1947. ili snane komunistike partije u Italiji i Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata.Ideja o jedinstvenom evropskom tritu postojala je jo i pri-je pravog poetka eurointegracije. U liberalnim se krugovima o tome raspravljalo jo za vrijeme Drugog svjetskog rata, a to je bio predmet rasprava i u drutvu Mont Pelerin56 nakon rata. No eko-nomski je liberalizam nakon rata bio diskreditiran zbog vrlo ivog sjeanja na Veliku depresiju u 1930-ima, a, osim toga, ekonomsko je planiranje bilo poznato i zbog iskustava tijekom rata u kojem su drave morale preuzeti kontrolu nad ekonomijom u velikoj mjeri. Stoga su pri osnivanju Evropske zajednice za ugljen i elik 1951. (u koju su ule Njemaka, Francuska, Italija i zemlje Beneluxa Belgija, Nizozemska i Luksemburg) na poetku vie prevladavale kejnzijanske ideje o ekonomskoj koordinaciji i suradnji nego libe-ralne ideje o trinoj konkurenciji.Godine 1954. propada pokuaj ratificiranja Evropske obram-bene zajednice u Francuskoj (planirana je bila zajednika evropska vojska) pa se to pitanje odgaa sve do 1990-ih i naglasak se vraa na 55 Iako se iz dananjeg post hoc revizionistikog stanovita esto uzima kao oigledno to da je SSSR u utrci morao izgubiti, to nije bilo tako oito jo ni u 1960-ima.56 Za ovo drutvo usporedi Philip Mirowski i Dieter Plehwe, ur., The Road from Mont Pelerin: The Making of the Neoliberal Thought Collective (Harvard University Press, Cambridge, 2009).Europska unija kao neoliberalna tvorevina91Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iekonomsko ujedinjavanje. to se tie politikog aspekta eurointe-gracije, francuska je potpora takvom projektu uvijek varirala, dok je Njemaka to uvijek puno vre zagovarala.Pritisak za stvaranje zajednikog trita su vrile Njemaka, Ni-zozemska i Belgija, dok su protekcionistiki raspoloeni Francuzi tu vie oklijevali. Italija je, kao gospodarski najslabija, traila osni-vanje Evropske investicijske banke i Evropskog socijalnog fonda, to je i ostvareno Rimskim ugovorima 1957. i stvaranjem Evropske ekonomske zajednice. Evropska integracija je bila reakcija na me-unarodnu ekonomsku konkurenciju i evropski odgovor na snagu amerikog kapitala Evropa je morala ujediniti svoje resurse da bi bila konkurentna na svjetskoj razini jer su trita pojedinih evrop-skih zemalja bila premala. Krajem 1950-ih, s Rimskim ugovorima, ideja slobodne trgovine se u Evropi institucionalizira i postaje do-minantna. U lanku treem Rimskoga ugovora se istie da je cilj EEZ-a zajedniko trite bez preprek za meusobnu kompetici-ju. Time se prvenstveno mislilo na carine i kvote, dok su ograni-enja u kretanju kapitala, radne snage i usluga ostala. Osim toga, slobodna je trgovina u Evropi ostala ograniena pravom svake drave da intervenira u svoju ekonomiju radi ouvanja socijalnog mira. Sporazumom u Rimu 1957. je stvoren i program zajednike poljoprivredne politike (common agricultural policy CAP), ali ne kao slobodnotrgovinski nego kao protekcionistiki ugovor, to je CAP ostao do danas, preko kojega Evropa subvencionira svoju poljoprivredu da bi bila konkurentnija na vanjskom tritu, to je i danas trn u oku evropskim trgovinskim partnerima. CAP je do-govoren kao svojevrsna razmjena u interesima interesi njemake industrije s jedne i interesi francuskih farmera s druge strane.Do stvaranja Evropske udruge za slobodnu trgovinu (EFTA European Free Trade Association) dolazi 1960. U nju ulaze ze-mlje koje nisu mogle ili nisu htjele ui u EEZ Austrija, Danska, Norveka, Portugal, vedska, vicarska i Velika Britanija (danas su u EFTA-i Norveka, vicarska, Island i Lihtentajn, dok su ostale zemlje kasnije ule u EZ/EU). Francuski predsjednik de Gaulle I . Ka p I ta l I z a m92 Mat e Ka p o v i 1963. stavlja veto na ulazak Velike Britanije pa i ostale zemlje kan-didatkinje (Norveka, Danska, Irska) odustaju. Francuska 19651966. izaziva politiku krizu unutar EEZ-a jer gubi pravo veta, to je razrijeeno Luksemburkim kompromisom, ime je zaustavljena centralizacija u evropskoj integraciji, a suprotstavljenost je izme-u ekonomskog (slobodnotrgovinskog) i politikog povezivanja ostala prisutna u Evropi sve do danas. Godine 1968. dolazi do uki-danja svih unutranjih carina u EEZ-u i uspostavlja se zajednika vanjska carina (CET common external tariff).SAD 1971. jednostrano ukida zlatni standard, tj. vezanost vri-jednosti dolara za vrijednost zlata, tzv. Nixonovim okom, ime de facto prestaje vrijediti sustav Bretton Woodsa, kojim je dolar bio vezan za vrijednost zlata, dok su ostale valute bile vezane uz dolar (od 1976. veina velikih svjetskih valuta ima plutajui devizni te-aj). Kako devizni teaj vie nije bio fiksiran, to je dovelo do kon-kurencije u devalvacijama (smanjenju vrijednosti) razliitih valuta te do nestabilnosti na tritu valut. To je bio problem za kom-panije koje su djelovale u drugim zemljama oekujui stabilnost valuta jer je nagla devalvacija mogla znaiti popriline financijske gubitke.Norveani 1972. na referendumu odbijaju ulazak u EEZ (to su jo jednom ponovili 1994). Godinu dana poslije u EEZ ulaze Velika Britanija (bez referenduma koji je odran tek poslije, kada su na vlast doli laburisti), Irska i Danska.Do ekonomske krize dolazi 1973. posljedice su inflacija, ne-zaposlenost i proraunski deficiti. lanice EEZ-a isprva pokua-vaju s nekoordiniranim reakcijama na krizu, trudei se da same nau odgovor na nju. Takoer oklijevaju s prenoenjem ovlasti na Evropsku komisiju (tj. dananju vladu EU), to dovodi do us-poravanja procesa integracije te se projekt jedinstvenoga trita zapravo vraa u optjecaj tek 1986. s Jedinstvenom europskim ak-tom (Single European Act SEA), to je bila prva velika revizija Rimskoga ugovora iz 1957.Europska unija kao neoliberalna tvorevina93Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iU 1970-ima i 1980-ima se neprestano poveavao broj spaja-nja kompanija u Evropi (19821983. je bilo 117 spajanja, dok ih je 19891990. bilo 662) te se tako s vremenom poveavao broj multi-nacionalnih kompanija, tj. dolazilo je do koncentracije kapitala, a uprave su velikih korporacija postajale sve isprepletenije (u smislu da su isti ljudi sjedili u vie uprav). No postojale su, i postoje, i protutendencije protekcionizam i favoriziranje nacionalne ka-pitalistike konsolidacije. Tako u nekim sluajevima vlade brane interese svojih kapitalista s obzirom na to da su multinacionalne kompanije i dalje esto pod kontrolom kapitalist koji obino ima-ju povlatene odnose s jednom dravom. Stoga je proces evropske integracije proturjean, teei uinkovitoj integraciji razliitih nacionalnih frakcija evropskog kapitala, dok u isto vrijeme svaka nacionalna grupacija kapitala pokuava urediti proces u skladu sa svojim interesima, pri emu primjerice slabi kapitalisti trae zati-tu drave.Godine 1979. se stvara Evropski monetarni sustav (EMS Eu-ropean monetary system), kada je veina lanica EEZ-a vezala svoje valute jedne uz druge kako bi se sprijeile prevelike fluktuacije. No EMS nije uspio stabilizirati evropske monetarne probleme, koji opstaju sve do danas.U EEZ 1981. navrat-nanos ulazi Grka, a 1986. panjolska i Portugal, koji su bili zahtjevniji u pregovorima, a za iji je ulazak u EEZ Grka zauzvrat traila i dobila za sebe financijsku pomo.Od kraja 1970-ih s krizom kejnzijanskoga kompromisa kao dominantne ekonomske politike u poslijeratnom periodu i s do-laskom Margaret Thatcher na vlast 1979. u Velikoj Britaniji dolazi do neoliberalne kontrarevolucije te malo-pomalo u cijeloj Evropi, s Velikom Britanijom kao konzervativnom avangardom, dolazi do napada na socijalnu dravu, do smanjenja udjela dravnog sektora u ekonomiji tj. do privatizacij, do polarizacije pla tj. sve vee nejednakosti izmeu najbogatijih i najsiromanijih, do fleksibi-lizacije radne snage tj. do smanjivanja radnikih prava te drugih I . Ka p I ta l I z a m94 Mat e Ka p o v i neoliberalnih mjera. Te su mjere bile odgovor kapitala na krizu u 1970-ima na koju kejnzijanski model ekonomije nije imao pravoga odgovora. Uzrok te krize je, meu ostalim, bila i kriza akumulacije kapitala, tj. niska razina profitnih stopa u realnoj ekonomiji kao posljedica poveane konkurentnosti i vika proizvodnih kapaci-teta na svjetskoj razini. Neoliberalizam je donio nain da profit-ne stope ponovno porastu meu ostalim, pritiskom na realne plae radnitva i njihova prava (tj. smanjivanjem trokova u tom segmentu, to onda poveava profit kapitala), bijegom iz realne, proizvodne ekonomije u sferu financij, tj. u spekulaciju (gdje je mogunost zarade bila bra i vea nego u realnom sektoru) te se-ljenjem proizvodnje u Trei svijet s jeftinijom radnom snagom i manje propis (primjerice ekolokih) i sl.U razdoblju neoliberalizma udio profita raste, dok udio rada u drutvenom proizvodu pada. Tako izmeu 1981. i 2003. udio pro-fita raste u Italiji s 23,3% na 32,3%, u Njemakoj s 26,9 na 33,6%, u Francuskoj s 20,6 na 30,7%, a u panjolskoj s 25,4 na 35,4%, dok udio rada u drutvenom proizvodu od 19711980. do 20012005. u Europi pada sa 73,9 na 68,3%57. U Francuskoj je pad udjela plaa radnitva od 1983. do 2006. pao za ak 9,3%58. U 1980-ima i 1990-ima realne plae u Evropi rastu u prosjeku od 0,8 do 1%59, a jedna od posljedica toga je i rast osobnog zaduivanja koji u Evropi ipak, za razliku od SAD-a, pada u 1990-ima.Prihodi su pak 1% najbogatijih u Velikoj Britaniji skoili sa 6,5 1982. na 13% 200060. to se tie privatizacije, njezini se razmjeri 57 Usp. str. 209, 212 u: John Milios, European Integration as a Vehicle of Neoliberal Hegemony, u: Neoliberalism: A Critical Reader, ur. Alfredo Saad-Filho i Deborah Johnston (Pluto Press, London, 2005), str. 208214.58 Le Monde diplomatique (hrvatsko izdanje, sijeanj 2008).59 Christoph Hermann, Neoliberalism in the European Union, Studi-es in Political Economy, 2007, 79: 6189.60 Usp. str. 1617 u: David Harvey, A Brief History of Neoliberalism (Oxford University Press, Oxford, 2005). Vidi i fusnotu 44.Europska unija kao neoliberalna tvorevina95Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j inajbolje vide takoer u Velikoj Britaniji gdje je prema 20% udje-la javnoga sektora u BDP-u 1975. do 2000. godine praktiki sve privatizirano, a ono to je ostalo (zdravstvo, pota, BBC) takoer danas funkcionira na trinijim naelima.Od 1980. do 1984. EEZ preivljava krizu zbog Velike Britani-je koja ne eli davati onoliko sredstava koliko je bilo propisano u evropski proraun jer je veina prorauna odlazila na subvencije za poljoprivredu (tj. CAP), u emu Velika Britanija nije imala in-teresa jer je veinu hrane uvozila, tako da se vrlo malo sredstava iz CAP-a onamo vraalo. Zanimljivo je da je Laburistika stranka od 1980. do 1983, pod vodstvom najljevijeg predsjednika laburista od Drugog svjetskog rata naovamo, Michaela Foota, ak zagovarala izlazak Velike Britanije iz EEZ-a.U Francuskoj je 1981. na vlast doao Franois Mitterrand iz Socijalistike partije (u koaliciji s Komunistikom partijom Fran-cuske) na osnovi izrazito socijaldemokratsko-kejnzijanske platfor-me pod imenom 110 prijedloga za Francusku, koju je i provodio do 1983. (nacionalizacije, poveanje minimalne plae, produenje godinjeg odmora, smanjenje radnog vremena, solidarni porez na bogatstvo itd.), no 1983, pod pritiskom Evrope, dolazi do tzv. zaokreta prema tednji, ime Mitterrand iz korijena mijenja svoju politiku prema neoliberalizmu. To je bio jedan dokaz toga da je u okviru EEZ-a koji provodi drugaiju ekonomsku politiku jedna zemlja teko mogla ii zasebnim putem, ak i Francuska.Godine 19861987. na snagu dolazi Jedinstveni europski akt (SEA), koji je za cilj imao dovesti do kraja uspostavu jedinstvenog trita ukidanjem svih trgovinskih barijera do 1992. Time je pro-jekt jedinstvenog trita (slobodan protok robe, kapitala, radne snage i uslug), koji je bio stopiran jo od 1970-ih, vratio na velika vrata. To je bio i nadnacionalni odgovor na neuspjeh zasebnih eko-nomskih inicijativa pojedinanih drava. Evropski projekt otada postaje izrazito neoliberalan.I . Ka p I ta l I z a m96 Mat e Ka p o v i Do grupiranja evropskih kapitalista dolazi 1983. te nastaje ERT (European Roundtable of Industrialists), najmoniji poslovni lobi u Europi ERT snano zagovara eurointegraciju i iznimno utjee na slubenu evropsku politiku. To se vidi po tome to je Evrop-ska komisija vie puta doslovce preuzimala njihove dokumente i prijedloge. ERT je isprva zagovarao liberalizaciju unutar EZ-a, a protekcionizam prema van, tj. njime je dominiralo neomerkanti-listiko krilo evropskog krupnog kapitala, no tome su se oduprle Velika Britanija, Njemaka, Nizozemska i transnacionalna frakci-ja evropskog kapitala te su te neomerkantilistike tendencije po-tisnute. Openito gledano, Velika Britanija je tradicionalno bila liberalno orijentirana, kao i Njemaka koja je bila ovisna o izvozu, dok je Francuska uvijek imala protekcionistike tendencije, koje su potrajale u nekim pogledima sve do danas. Godine 1987. pet najveih evropskih kompanija osniva AMUE (Association for the Monetary Union of Europe), lobistiku grupu koja gura ideju mo-netarne unije. Danas joj je veina lanova iz bankarsko-financij-skih krugova.Krajem 1980-ih liberalizacija javnih usluga postaje bitna Evropskoj komisiji, pri emu je Velika Britanija uzor unato svim problemima koji su ondje u vezi s tim dogaajem. 1990. dolazi do liberalizacije kretanja kapitala u Evropi, a poinju i konkretni pla-novi o monetarnoj uniji. Uzastopno se donose razliite direktive za liberalizaciju: telekomunikacije (1990), eljeznica (1991), struja (1996), pota (1997), plin (1998).Izrada Maastrikog ugovora poinje 1991. Ugovor je stupio na snagu tek 1993. nakon ponovljenog danskog referenduma i dosta tekoa pri ratificiranju. Zajednica dobiva novo ime Europska unija, a ustrojava se i EMU (evropska ekonomska i monetarna uni-ja). Cilj evropskog projekta nakon Maastrikog ugovora je ograni-avanje mogunosti samostalnih manevara nacionalne ekonomske politike unato nedostatku zajednike politike na razini itave EU.Europska unija kao neoliberalna tvorevina97Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iEU time, prema tvrdnji Samira Amina61, postaje globaliziranija od drugih dijelova svijeta u smislu marginaliziranja nacionalne au-tonomije. Glavni instrument regulacije jedinstvenog trita je po-litika konkurentnosti, to je nastavak stare njemake ekonomske politike ordoliberalizma drava se brine za funkcioniranje slo-bodne trgovine i sprjeava stvaranje monopola/oligopola dok se francuske ideje o evropskom protekcionizmu odbacuju. Strategija nakon Maastrichta ukljuuje koherentnost u monetarnoj i fiskal-noj politici radi regulacije zajednikog trita, pritisak na radniku klasu (to je recimo u Njemakoj bilo uspjeno, ali npr. u Francu-skoj ba i ne) i regionalnu konsolidaciju kapitala.Kako se politiari nisu mogli dogovoriti oko konkretnog datu-ma za konano uvoenje zajednike valute, na tome su inzistirale ve spomenute kapitalistike lobistike grupacije ERT i AMUE te je kao rok odreena 2002.Tada je stvorena i jaka i neovisna Europska sredinja banka (ECB) Njemaka se radi takve koncepcije sredinje banke odre-kla vee moi u Europskom parlamentu, a sm je model banke nainjen prema modelu njemake centralne banke. Sredinja ban-ka je, naravno, slubeno neovisna o politici i izvrnoj vlasti, to je standardna neoliberalna praksa tako se njezine odluke tite od moguih politikih pritisaka odozdo, to je inae uvijek opasnost. Sredinja je banka formalno neovisna i o vladama i politikim strankama, ali je zato u potpunosti podinjena interesima kapitala. Evropskoj sredinjoj banci isprva je zabranjeno odobravati zajmo-ve ili kupovati zaduivanja nacionalnih vlada ili institucija EU, no upravo je to uinila kad je u svibnju 2010. kupila obveznice grke vlade, kada je ta praksa promijenjena (zanimljiva je praksa u kri-zi nastaloj 2008. da ECB posuuje novce privatnim bankama po 1% kamat da bi one dalje davale zajmove dravama u krizi pa-njolskoj, Irskoj, Grkoj po puno veim kamatama). Glavni je cilj 61 Samir Amin, Mission Impossible: Managing the Euro, Pambazuka 485, 2010.I . Ka p I ta l I z a m98 Mat e Ka p o v i ECB-a kontrola cijen, tj. zadravanje inflacije na razini manjoj od 2% godinje. ECB je vjerojatno najneovisnija sredinja banka na svijetu, puno neovisnija npr. od amerikih Federalnih rezervi. T njezina neovisnost proizlazi iz toga to ne postoji jedinstvena evropska drava.Ugovorom iz Maastrichta su postavljeni tzv. Maastriki kriteriji uvjeti za ulazak u EMU i uvoenje eura. Oni su dobro poznati i u iroj javnosti i glase inflacija ne smije biti via od 1,5% od prosje-ka triju najboljih zemalja (tj. triju zemalja s najniom inflacijom), budetski deficit ne smije biti vei od 3% BDP-a, javni dug ne smi-je biti vie od 60% BDP-a, a dugorone kamate ne smiju biti vee od 2% od prosjeka triju najboljih zemalja (s najniim kamatama). S obzirom na to da su se Nijemci bojali za stabilnost zajednike valute, dogovorene su kazne za one koji ne budu potovali kriterije iz Maastrichta, a koje iznose od 0,2 do 0,5% BDP-a. 2003. su Fran-cuska i Njemaka imale deficit vei od 3% pa su radije promijenile pravila umjesto da plate kazne, to je postavilo presedan i za slabije drave. Grke su vlade pak od 2000. nadalje, da bi izbjegle kazne i stroge kriterije koje nisu mogle zadovoljiti, manipulirale statisti-kama i skrivale pravo stanje uz pomo, meu ostalim, Goldman Sachsa. Maastriki ugovor je u praksi, dakle, znaio instituciona-lizaciju neoliberalne politike. Za razliku od monetarno-fiskalnih pravila za koje postoje izravne kazne (tzv. disciplinski neolibera-lizam), takvo to u EU ne postoji za druge prekraje kao to bi primjerice bilo uvoenje carin, diskriminatorno ponaanje na tritu, neprovoenje liberalizacije u javnom sektoru i sl., no u takvim je situacijama to rijeeno tako to pojedinci ili kompanije mogu u vezi s tim podnijeti tubu za diskriminaciju na evropskim sudovima. U tom je segmentu, dakle, neoliberalna politika institu-cionalizirana na drugaiji nain.Maastricht je imao i socijalno poglavlje kao ustupak pritiscima zbog problema demokratskog i socijalnog deficita i radi uvrenja ideje zajednikog trita, no Velika Britanija npr. to poglavlje nije htjela potpisati. Ipak, 1997. je donesena direktiva o porodiljskom, a Europska unija kao neoliberalna tvorevina99Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j i1999. o radu na odreeno. Katkada su neke takve direktive za rad-nike povoljnije od nacionalnih propisa, no kod njih je zato gotovo uvijek sluaj da se jako sporo uvode i provode.Od 1990. do 1994. kao rezultat neoliberalne politike u EU jako raste nezaposlenost, to ostaje kao problem unato tome to se nezaposlenost kasnije neto smanjila (da bi se opet u pojedinim zemljama poveala sa sadanjom krizom). Liberalizacija/privati-zacija javnog sektora je od sredine 1990-ih pak u sljedeih deset godina dovela do ukidanja 40% radnih mjesta te do pogorava-nja radnih uvjeta i smanjenja plaa (usp. ve citiran rad Hermann 2007). Za razliku od fiskalnih i monetarnih pitanja, pitanja zapo-slenosti i socijalne drave ostaju na pojedinim lanicama. Za razli-ku od fiskalno-monetarnih pitanja i za razliku od nepotivanja ne-oliberalne prakse koju EU zahtijeva (liberalizacija trita i sl.), za lanice koje imaju preveliku nezaposlenost ili nita ne rade to se toga tie kazni nema. To je jedna od karakteristika eurointegracije u zadnja dva desetljea uzdizanje trine i monetarne politike na nadnacionalnu razinu, ali ostavljanje socijalne politike na razini nacionalnih drava.Austrija, Finska i vedska 1995. ulaze u EU, dok je Norveka 1994. to opet bila na referendumu odbila. U vedskoj je ulazak u EU bio projekt elit kojim su one htjele olakati svoje napade na radnika i socijalna prava, inae prilino visoka u vedskoj. No to im je i nakon ulaska samo djelomino uspjelo zbog jakog otpora veana.Europska strategija za zaposlenost iz 19961997. potie fleksi-bilizaciju trita rada (tj. manje propis koji tite radnike, primje-rice od otputanja) i smanjenje radnikih prava, na to se nastavlja Lisabonska strategija iz 2000. (koja je donijela plan o tome da EU do 2010. postane najkompetitivnija ekonomija svijeta, to se nije ispunilo). Takvi se procesi na razini EU mogu poticati, ali se oni nuno provode na nacionalnim razinama, gdje se u praksi tu uvijek javljaju razliiti ustupci u razliitim zemljama. Uz fleksibilizaciju I . Ka p I ta l I z a m100 Mat e Ka p o v i rada redovito se potie i diferencijacija pla te ukidanje minimal-ne plae, to je pogotovo u sukobu sa socijaldemokratskom egali-tarnom praksom kakva postoji u skandinavskim zemljama. U tzv. Kokovu izvjetaju (the Kok Report) 2004., nezavisnoj reviziji Lisa-bonske strategije pod vodstvom Wima Koka, biveg nizozemskog premijera, potie se fleksibilizacija rada (smanjenje radnikih pra-va, lake davanje otkaza radnicima itd.), standardizacija ugovor, promicanje rada na odreeno (dakle bez socijalnih i mirovinskih davanja, bez radnikih prava itd.) i pola radnog vremena...Maastriki kriteriji su ponovljeni Paktom za stabilnost i rast 1997. Radi ispunjenja kriterij dolazi do vala tednje u Europi, ali posljedino i do otpora radnike klase i porasta otpora prema Evropskoj uniji.Godine 1999. euro je uspostavljen kao virtualna, a 2002. i kao stvarna valuta. Njemakoj je zbog velikog izvoza odgovarao jak euro, to nije bio sluaj s Francuskom i Italijom, kojima bi vie odgovarao slabiji euro radi jaanja izvoza. Ugovor iz Maastrichta je propustio skupa s monetarnom uspostaviti i uinkovitu fiskal-nu uniju, to je problematino jer se, im je 2008. izbila svjetska ekonomska kriza, pokazalo da je nemogue upravljati eurom, kao i to da zajednika moneta zapravo ne moe postojati bez zajed-nike drave, a s im se slau mnogi ekonomisti. Uvoenje je eura bilo dobro za gospodarske elite stabilna im valuta garantira da im imovina i investicije, ukljuujui i one izvan matine zemlje, nee nestati. To je, osim toga, bilo korisno i za rast povjerenja in-vestitor. Slabijim je zemljama pak (primjerice Grkoj) ulazak u EMU i uvoenje eura bilo korisno utoliko to su tako dolazile u istu ligu s Njemakom, to im je davalo kredibilitet i omoguavalo lake zaduivanje na meunarodnim financijskim tritima. Im-plicitno se, naime, podrazumijevalo da se lanicama eurozone (tj. zemljama koje su uvele euro) nee dati da bankrotiraju iako se to u krizi nakon 2008. nije pokazalo kao toliko samorazumljivo (re-cimo, s prijetnjama grkog bankrota i sl.). Osim toga, to je dovelo Europska unija kao neoliberalna tvorevina101Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ii do precijenjene kreditne sposobnosti periferije eurozone (u nju spadaju Portugal, panjolska, Grka, meu ostalima). Stvaranje eurozone je dovelo i do stvaranja pekulativnih mjehura, to se na kraju obilo o glavu primjerice panjolskoj i Irskoj nakon izbijanja svjetske krize 2008. S uvoenjem eura je dolo i do konvergenci-je kamatnih stopa u Evropi, ali gubitak monetarne samostalnosti znai i gubitak mogunosti manipulacije valutom npr. radi pove-anja izvoza ili u sluaju krize, to se pokazalo iznimno loim za Grku u krizi.Njemaka je imala snane razloge da odri monetarnu stabil-nost u Evropi, s obzirom na to da su evropske drave glavni pri-matelji njemakog uvoza i stranih investicija. 1970-e su pak poka-zale da bi nacionalna kontrola monetarne politike mogla dovesti drave lanice u napast da pribjegnu konkurentnim devalvacija-ma protiv njemake marke. Ideja je eura od poetka bila stvoriti potencijalnu protuteu poziciji dolara u svjetskom gospodarstvu. Euro je jaao od 2000. do 2008, to je bilo dobro za jaanje nje-gove meunarodne uloge i konkuriranje dolaru. Jaanje eura po-drazumijeva i konstantno irenje eurozone te su stoga unato krizi u eurozonu od 2009. do 2015. ule redom Slovaka i tri baltike zemlje (Estonija, Latvija, Litva). No, usprkos svemu, globalne de-vizne rezerve su 2009. jo uvijek u gotovo istoj mjeri u dolarima kao i prije deset godina 1999. ih je 67% bilo u dolarima, a 2009. 64%. Pad je vrlo malen. Osim toga, snaga dolara poiva na nafti, a potencijal da ugrozi dolar, prema Samiru Aminu, ima prije kineski juan nego euro.Evropska komisija je vodila politiku stroge fiskalne discipline i stabilnosti cijen govorei da e to pridonijeti gospodarskom ra-stu, no zapravo je rast bio spor a nezaposlenost velika (prosjeno via od 8%). Spor rast je, meu ostalim, onemoguivao potivanje propisa o 3% deficita. Openito se politika eurozone i EU-politike svodi na race to the bottom fleksibilizaciju rada, stagnaciju pla (Evropska komisija primjerice 2003. u svojim Broad Economic I . Ka p I ta l I z a m102 Mat e Ka p o v i Policy Guidlines napominje da bi rast pla trebao i dalje ostati umjeren), rad na odreeno itd. Najdalje je u tome dospjela Nje-maka. Njemaka je konkurentnost u Evropi, zbog koje je na raun drugih dijelova eurozone (tj. njezine periferije) ostvarivala velik tr-govinski suficit, nastala na osnovi najjaeg pritiska na radnike u Njemakoj je u zadnjih dvadeset godina bio najmanji porast troka rada, a udio radnikih plaa u drutvenom proizvodu se sve vie smanjuje62. U Njemakoj je tome pridonijelo i ujedinjenje 1990. (u Istonoj Njemakoj nije bilo sindikata), kao i otvaranje istone Evrope pristup jeftinoj radnoj snazi je omoguio i pritisak na radnike u Zapadnoj Njemakoj. S druge strane, na poluperiferiji EU (tj. na jugu eurozone Portugal, panjolska, Grka...) su ra-sle realne plae, ali je produktivnost jo vie narasla. U jezgri su vee plae i jaa socijalna drava, a na poluperiferiji slabije plae i slabija socijalna drava. Osim toga, radnike je u Portugalu, Italiji, panjolskoj i Grkoj daleko tee stisnuti jer su sindikalno dobro organizirani (za razliku od primjerice Irske, takoer na periferiji, ili Njemake u jezgri eurozone). Kako se periferija eurozone, zbog nemogunosti da stisne radnike, nije mogla natjecati s jezgrom u konkurentnosti u realnom sektoru, ondje je dolo do rasta potro-nje na dug, na temelju zajmova banaka iz jezgre, i napuhavanja ne-kretninskog mjehura (u panjolskoj), to je, kada je kriza eksplodi-rala, dovelo do problema nakon izbijanja krize.Godine 2001. dolazi do Sporazuma iz Nice koji je ratificiran tek 2003. nakon ponovljenog referenduma u Irskoj, a kojim je in-stitucionalizirana mogunost irenja EU na istok. Zahvaljujui tome, 2004. u EU ulazi deset zemalja Cipar, Malta, Slovenija, Maarska, eka, Slovaka, Poljska, Litva, Latvija, Estonija od njih samo Cipar bez referenduma. U EU su 2007. ule jo Bugar-ska i Rumunjska. Zemljama pristupnicama se ve u pretpristu-pnim pregovorima namee neoliberalna politika kao uvjet ulaska u EU, i to u jo stroem obliku nego u zapadnoj Evropi. Dio juga 62 Usp. str. 6 u: Costas Lapavitsas et al., Eurozone Crisis: Beggar Thyse-lf and Your Neighbour, RMF Occasional Report (oujak 2010).Europska unija kao neoliberalna tvorevina103Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iEvrope i evropski postsocijalistiki istok danas o zapadnoj/sjever-noj Europi ovise na slian nain na koji i Juna Amerika politiki i ekonomski ovisi o Sjevernoj Americi rije je slinu neokolonijal-nom odnosu jezgre i periferije.Razlika prema Amerikama je u tome to narodi June Amerike takvu politiku prepoznaju te se ona artikulira sve vie i na dravnoj razini, dok na istoku Evrope takva prepoznavanja u nekom svje-snije artikuliranu obliku nema. Kao primjer takvog zavisna odno-sa moemo istai injenicu da je 80% bankarskog sustava istone Evrope u stranom vlasnitvu63. To, dakako, vrijedi i za Hrvatsku, dok je tu primjerice Slovenija praktiki jedina iznimka. Takoer, proizvodnja se iz najmonije industrijske zemlje, Njemake, sve vie seli na periferiju gdje su trokovi rada jeftiniji. U EU je danas bitno po centralnosti/perifernosti razlikovati tri podruja jezgru (Njemaka, Francuska, Nizozemska...), poluperiferiju (ili periferi-ju eurozone Portugal, panjolska, Grka...) i periferiju (novopri-dole lanice iz istone Evrope).Njemaka, koja je najvei izvoznik, i to ak globalno relevan-tan, ima najvei suficit platne bilance (tj. viak izvoza u odnosu na uvoz) te taj viak ubacuje u eurozonu putem izravnih stranih ulaganja i u obliku zajmova koji onda ostatku Evrope pomau i dalje kupovati njemake izvozne proizvode. Utoliko je taj odnos donekle slian onomu Kine i SAD-a, gdje Kina ostvaruje ogro-man suficit koji vraa SAD-u kupujui njihove dravne obvezni-ce. Njemaki je suficit, dakle, izravno povezan s deficitom drugih evropskih zemalja, primjerice Grke. Njemaka gospodarska po-litika dominira Evropom, dok joj se ostali moraju prilagoavati. Osim nekih evropskih zemalja, poput Francuske (koja ne moe svoje borbenije radnike nagaziti onako kako to ini Njemaka), na to se nerijetko, kao i na Kinu, ali i SAD (kojemu ne odgova-ra ba politiko ujedinjenje i potpuna neovisnost Evrope). Osim 63 Jane Hardy, Kriza i recesija u srednjoj i istonoj Europi, Slobodni Filozofski, 2010.I . Ka p I ta l I z a m104 Mat e Ka p o v i toga, banke iz jezgre (Njemake, Francuske, Nizozemske, Belgije) posuuju zemljama evropske poluperiferije (tj. periferije eurozo-ne), tzv. zemljama PI(I)GS-a (Portugal, Irska, Grka, panjolska i u manjoj mjeri Italija).Godine 2005. je dolo do velikog potresa u EU kada je na refe-rendumima u Francuskoj i Nizozemskoj odbijena ratifikacija neo-liberalnog Evropskog ustava. No Evropski je ustav uskrsao nekoli-ko godina poslije u neznatno promijenjenu obliku kao Lisabonski ugovor, koji je ratificiran 2009. ovaj put bez referenduma, osim u Irskoj, gdje je referendum nakon prvog negativnog odgovora po-novljen. Lisabonski ugovor dovodi do daljnje institucionalizacije neoliberalne politike, a sm tekst ugovora je notoran po netran-sparentnu i nerazumljivu jeziku kojim je pisan.Od 2005. do 2007. tzv. pribaltiki neoliberalni tigrovi bilje-e brz gospodarski rast s najbrim stopama rasta u EU Latvija 10,8%, Litva i Estonija 8,8% prosjeno godinje. No koristi od toga za veinu stanovnitva su samo prividne od takvog je gospo-darskog rasta profitirala manjina, dok su radnici u tim zemljama imali najdui radni tjedan i najnii standard ivljenja, a sve to uz najpolariziraniju nejednakost prihod u Evropi. Taj razvoj na staklenim nogama se u pravom svjetlu pokazao i nakon izbijanja velike svjetske ekonomske krize 2008. godine u Latviji je tako pad BDP-a u 2009. iznosio 18% (u Estoniji 14,1%, u Litvi 14,8%), dok je nezaposlenost u prvom kvartalu 2010. u Latviji iznosila 20% (u Estoniji 19%, u Litvi 17,3%) (Hardy 2010).Velika ekonomska kriza poinje 20072008. i iri se sa SAD-a na ostatak svijeta. Puno tee pogaa junu Evropu nego Njema-ku. Pokazalo se da pridravanje fiskalnih pravila EU nije previe pomoglo dravama kao to su Irska i panjolska (tu je pogotovo Irska prije krize bila uzorna), dok su Njemaka, Francuska i Ita-lija puno ee imale vee deficite od 3% pa svejedno sada nisu u tolikim problemima. 20082009. dolazi do bailouta banaka ime se trokovi krize, kao i u itavom svijetu, prebacuju na plea obi-nih ljudi.Europska unija kao neoliberalna tvorevina105Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iIstona Evropa je, kao svojevrsno subprime (drugorazredno, nesigurno) trite, krizom jako pogoena, to utjee i na pad izvo-za iz zapadne Evrope. Poljska i eka nisu imale velike mjehure ne-kretnin kao pribaltike zemlje pa ih kriza nije tako jako pogodila. Poljsku je pogodila jo manje od eke jer Poljska ne ovisi toliko o izvozu (za razliku od npr. Maarske). Takoer, poljski zlot je imao fluktuirajui teaj (2008/2009. je pao za 30% prema euru), dok je recimo latvijski lats vezan na euro i nije mu se dopustila devalva-cija, to bi olakalo latvijsku situaciju. No, unato tome, ak ni u Poljskoj, koja je u krizi po svim podacima najbolje prola, situacija nije blistava. Ondje, recimo, 2010. 44% stanovnitva zarauje ma-nje od 75% prosjene plae, a nejednakost je u stalnom porastu, to ukazuje na to da gospodarski rast ne mora nuno znaiti i opi boljitak. Nezaposlenost je bila 9,8%, a kod mladih 23%. Za radni-tvo je nepovoljno i to to 27% radnika radi na neodreeno, to je najvii postotak u Evropi (vidi opet: Hardy 2010).Dubina krize u istonoj Evropi varira izmeu zemalja ovisno o razmjeru balona cijen nekretnin, razini ovisnosti o izvozu, veli-ini deficita u javnom sektoru i imaju li fluktuirajui teaj pomou kojeg bi mogli stei prednost u odnosu na konkurentske zemlje. Odgovor vlast je uvijek isti: za krizu plaa radnika klasa Ru-munjska je tako u lipnju 2010. na zahtjev MMF-a srezala plae u javnom sektoru za 25% (zanimljivo, Maarska je u isto vrijeme od-bila MMF-ove zahtjeve o daljnjim rezovima i tednji jer se vlast bojala gubljenja sljedeih izbora, nametnuvi pritom pristojbe ve-inom stranim bankama). Kao odgovor na to, 2009. su u Latviji i Litvi izbili neredi i prosvjedi a 2010. u Rumunjskoj.Kako zbog EMU i Maastrikih kriterija nacionalna monetar-na (valutna) i fiskalna (proraunska) politika nije mogua, teret prilagodbe krizi pao je na trite rada. U cijeloj Evropi su kao od-govor na krizu uspostavljene mjere tednje iako su upravo takve mjere dovele do zaotravanja krize nakon 19291930. Eurozona I . Ka p I ta l I z a m106 Mat e Ka p o v i namee politiku tednje64 u MMF-ovu stilu, ali na poetku bez zajmova koje MMF inae daje. Dolazi do vrzina kola zbog krize pada potronja, padaju porezi koje prikuplja drava i poveavaju se socijalni trokovi, to dovodi do proraunskog deficita, na to se pak odgovara mjerama tednje, to onda opet dovodi do smanje-nja potronje... Meu evropskim dravama, suficit platne bilance (vie izvoza od uvoza) imaju primjerice: Njemaka, Nizozemska, Austrija i Finska. U proljee/ljeto 2010, prije pomoi Grkoj, bilo je prilino upitno moe li EMU preivjeti. Na kraju Njemaka pristaje na zajam Grkoj, uz uvjet ulaska MMF-a u Grku i mjera tednje. Nema politike volje da se Grka izbaci iz eurozone jer bi to ukazalo na slabljenje projekta eura. No sm zajam Grkoj nije zapravo odobren da bi se pomoglo Grkoj rije je o tome da bi grki bankrot znaio to da Grka vie nee moi vraati dug stra-nim, uglavnom njemakim i francuskim bankama, to bi dovelo do velikih problema za Njemaku i Francusku. Tako da je Njema-ka, pojednostavljeno reeno, dala zajam Grkoj da bi Grka mogla nastaviti vraati dugove njemakim bankama (to je u konanici i izvedeno). A sve to nautrb grkoga radnitva koje je to moralo platiti mjerama tednje, smanjenim plaama, smanjenim socijal-nim davanjima itd. Dakle, iza retorike o spaavanju periferije euro-zone radi ouvanja EMU-a stoji puno prozainija pomo za banke iz jezgre (Njemake i Francuske). Traenje MMF-a za pomo u prikupljanju financijskih sredstava za paket pomoi za Grku i ostatak Evrope pak znai gubitak kredibiliteta eura u natjecanju s dolarom.Jedan od osnovnih problema EU je razliit stupanj razvoja nje-zinih lanica, razliite plae, razina socijalne sigurnosti i poreza, kao i to to ekonomska unija teko funkcionira bez prave politike unije. Najvei problem za evropske elite je to ideja o politikoj fe-deralnoj uniji, tj. o doista ujedinjenoj Evropi, nema potpore meu 64 Usp. Costas Lapavitsas et al., The Eurozone between Austerity and Default, RMF Occasional Report (rujan 2010).Europska unija kao neoliberalna tvorevina107Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ievropskim stanovnitvom. Kako ree luksemburki premijer Je-an-Claude Juncker 2007: Svi znamo to trebamo uiniti, ali ne znamo kako biti ponovo izabrani nakon to to uinimo. Ono to je sigurno jest i to da EU ne odustaje od svoje neoliberalne eko-nomske politike, tj. politike koja pogoduje kapitalistikim elitama na tetu radnitva i veine stanovnitva.II. DIODEMOKRACIJA111Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j i1990. smo dobili demokraciju jeste li sigurni u to?65Kada se govori o povijesti ili politikom sustavu, esto se govori u vrlo otrim odrednicama prije 1990. smo imali jednostranaje, diktaturu, a nakon 1990. je dola demokracija. Sudei po domi-nantnom pogledu na to, 1990. je tu bila isti rez. No situacija je neto kompliciranija jer, pogledamo li realno, razlike prije i poslije 1990. nisu ni otprilike tolike koliko se to obino misli.Sloboda govoraJedina je bitna razlika u slobodi govora. Nije ba tako da se prije 1990. nita nije smjelo kritizirati moglo se kritizirati, ali u odre-enim granicama. No ako bi se pretjeralo (ili ako bi se dirnulo u stvari u koje se nije smjelo dirati), moglo se imati problem pa ak i zavriti u zatvoru. Danas toga vie uglavnom nema, bar ne u takvom obliku. Politike elite su shvatile da nema niti smisla niti potrebe rigorozno se boriti protiv slobode govora. Iako se i dalje poprilino pazi to e doi u prime time i iako su okviri dopute-ne kritike i rasprave u mainstream medijima i dalje prilino sueni (kao to je to i u drugim zemljama liberalne demokracije), naelno se moe govoriti to god se hoe (iako to u principu uglavnom ni-ta nee promijeniti).65 Tekst je izvorno objavljen 13. sijenja 2014. na portalu Index.I I . De m o k r a c I j a112 Mat e Ka p o v i Demokracija u sferi ekonomijeNo kad pogledamo ekonomsku sferu, tu ne da nije bilo demokra-tizacije nego upravo suprotno. Na makrorazini je drutveno vla-snitvo nad poduzeima, tvornicama itd. (dakle, vlasnitvo svih nas) zamijenjeno vlasnitvom odabrane manjine (novonastalih kapitalista) nad njima. Na mikrorazini je pak preko noi ukinu-to radniko samoupravljanje te je tako i unutar poduze nestalo demokracije. Koliko god je samoupravljanje nejednako funkcioni-ralo u razliitim poduzeima te je negdje bilo ista formalnost, a negdje vrlo izraeno, ono je predstavljalo demokraciju na radnim mjestima. Te demokracije vie nema, kao to nema ni demokraci-je u vidu toga da kompanije koje djeluju u naoj zemlji pripadaju svima a ne samo odabranima. Netko moe tvrditi da je ekonomija uinkovitija bez demokracije (kao to se moe tvrditi i da je poli-tika diktatura uinkovitija od demokracije), iako Hrvatska oito nije ba dobar primjer toga, no injenica je da je demokracija iz ekonomske sfere potpuno uklonjena nakon 1990.Demokracija u sferi politiketo se pak tie politike, prije 1990. tu stvarno nije bilo stranake demokracije. Postojala je samo jedna stranka i nije bilo viestrana-kih izbora (zanemarit emo ovdje da je npr. u Saboru i prije 1990. bilo zastupnik koji nisu bili lanovi partije). Ali tu je razlika za-pravo samo povrinska. Danas imamo oko 130 stranaka. Veinom su minorne i nevane, a one koje nisu, te pak imaju uglavnom pot-puno isti program to se kljunih (ekonomskih) pitanja tie. Ra-zlike su samo personalne, retorike ili eventualno svjetonazorske (iako ni tu prevelike razlike nema niti e SDP ukinuti vjeronauk u kolama, niti e HDZ zabraniti pobaaj).Razlika je, ukratko, u sljedeem prije 1990. su se oportuni-sti (i rijetki idealisti), ako su se htjeli politiki aktivirati, mogli ulaniti u samo jednu partiju (i to su i inili pa je broj lanova 1990. smo dobili demokraciju jeste li sigurni u to?113Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iSaveza komunist bio poprilian), dok danas ti isti (i dalje uglav-nom oportunisti, puno rjee idealisti) imaju na izbor vie stranaka razliitih imena ali vie-manje istog programa. Dakle, prije 1990. je postojala jedna partija s vie frakcij, dok danas postoje nominal-no razliite stranke koje u stvarnosti funkcioniraju kao frakcije iste partije. Ne govori se uzalud da su SDP i HDZ samo lijevo i desno krilo nekadanjeg SKH.Socijalizam, kapitalizam i medijiPrije 1990. su svi morali biti za socijalizam, danas svi moraju biti za kapitalizam. Ako ste htjeli politiku karijeru prije 1990, morali ste biti bar nominalno vjerni socijalistikim idealima. Ako pak danas elite da vas mediji i intelektualna elita smatraju ozbiljnim kan-didatom za politiku poziciju, morate biti za kapitalizam (dapae, to je toliko internalizirano da se o tome ni ne govori).Prije 1990. je partija kontrolirala medije, a danas mainstream medije (nacionalne televizije i najprodavanije novine) kontrolira ili frakcija partije koja je trenutno na vlasti (u sluaju javnih me-dija, ponajprije televizije) ili kapital (u sluaju ostalih, privatnih, medija). Isti onaj kapital koji sve te frakcije financira i koji je kroz njihovo djelovanje i postao privatnim kapitalom kroz privatiza-ciju. Premreenost kapitala i politike osigurava slaganje oko svih kljunih pitanja.Nove stranke i novi ljudi?No to je s osnivanjem neke nove stranke? Ipak postoji mogunost da e moda neki mladi i sposobni idealisti osnovati neku novu, radikalno drugaiju stranku, koja e, unato svim zaprekama, moda sutra pobijediti na izborima i preokrenuti itavu stvar. Ipak je to nekakva demokracija?I I . De m o k r a c I j a114 Mat e Ka p o v i Zapravo ni tu nema neke pretjerane razlike prema onome to je bilo prije 1990. Dakle, da, takva mogunost formalno postoji66. No tako neto je ekstremno teko izvesti prije svega jer se bez novca realno ne moe uspjeti na izborima, a novac i mainstream mediji su u rukama onih koji nemaju nikakvog interesa u promjeni statu-sa quo. Osim toga, uputanje u parlamentarno-politikantski rvanj sa sobom nosi sve neizbjene kompromise, pritiske i oportunizam u vlastitim redovima koje je vrlo teko izbjegavati.U svakom sluaju, anse da se tako neto dogodi su otprilike jednake onima prije 1990. da u Savez komunist ue velik broj mladih i pametnih idealista, koji e se nametnuti i preuzeti vlast u partiji, sve preokrenuti, pokrenuti ekonomiju i demokratizira-ti drutvo. Kao to danas postoji ansa da se osnuje nova stranka koja e sve promijeniti, tako je i prije 1990. postojala ansa da se ue u jedinu partiju koja je postojala i sve iznutra promijeni. Kao 66 Therborn (str. 4 u Gran Therborn, The Rule of Capital and the Rise of Democracy, New Left Review, 1977, I/103: 341) istie slje-dee uvjete kada govori o (punoj) demokraciji (u kapitalistikom drutvu): (1) predstavnika vlast koju (2) bira glasako tijelo koje se sastoji od pune odrasle populacije (a ne samo platie poreza, imuniji, samo muki i sl.), (3) iji su glasovi jednakovrijedni i (4) koji mogu glasati za bilo koju politiku opciju bez zastraivanja ili prisile drav-nog aparata. U veini razvijenih zapadnih zemalja su ovi formalni uvjeti zadovoljeni (premda bi se o detaljima i interpretacijama moglo raspravljati) tek u 20. st. (isti lanak, str. 9) na Novom Zelandu 1907, u Danskoj i Norvekoj 1915, u Austriji i vedskoj 1918, u Nizo-zemskoj i Njemakoj 1919, u Belgiji 1948, u UK 1928, u Francuskoj 1946, u Japanu 1952, u SAD-u tek oko 1970. (zbog rasizma na jugu), u vicarskoj 1971. (iako je u nekima takav sistem bio kasnije neko vri-jeme suspendiran u Italiji, Austriji i Njemakoj za vrijeme faizma/nacizma, drugdje pod okupacijom za Drugog svjetskog rata i sl.) itd. Generalno se dio potencijalnog elektorata u povijesti (i danas) isklju-ivao na temelju klase (siromani, radnici, neplatie poreza itd. bilo da se to radi preko imovine, prihod, zanimanj ili pismenosti), rase (Crnci, Azijati, Aboridini itd.), spola (ene) i miljenja (na Zapadu su to primarno povijesno bili komunisti).1990. smo dobili demokraciju jeste li sigurni u to?115Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ito danas teoretski svatko moe osnovati stranku i pobijediti na izborima, i prije 1990. je svatko mogao ui u partiju i postati ef partije. Formalno je danas sloboda politikog organiziranja daleko vea, ali u konanici su anse za bitne, sistemske promjene unutar sistema vie-manje jednake.Psovanje predsjednika ili psovanje efa?Sve u svemu, razlike politikog sustava prije i poslije 1990. su dale-ko manje nego to se to obino misli. Rijeima jednog radnika iz Trpnja na Peljecu, koji je u 1980-ima radio u SAD-u: Amerikan-ci misle da im je tamo super jer mogu psovati predsjednika bez da odu u zatvor, ja mislim da mi je tu super jer mogu psovati efa u facu bez da dobijem otkaz.Dakle, osim promjene doputenog objekta psovanja, sutinska se razlika sistema prije 1990. i onoga sada, to se demokracije tie, svodi na to da sada moemo ovakve tekstove pisati bez bojazni da emo zavriti u zatvoru. Nije loe, ali nije ni neko preveliko posti-gnue... To sve ne znai da se za demokraciju i demokratskije dru-tvo ne treba boriti upravo suprotno. Ali za to je prvo potrebno znati da pravoj demokraciji jo nismo ni blizu.117Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iJe li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija?67Ljudi najee inercijom nisu pretjerano skloni raspravljanju o ve-likim drutvenim promjenama ili stvarima koje izgledaju utopij-ski. No tu treba imati dvije stvari na umu. Kao prvo, svijet se vrlo brzo mijenja i nema razloga misliti, koliko god se jo donedavno prialo o kraju povijesti i liberalnoj kapitalistikoj demokraci-ji kao najboljem moguem sustavu, da e sve zauvijek ostati isto. Prije 150 godina je bila utopija da e siromani i ene imati pravo glasa. Jo prije toga je bila utopija da e uope postojati bilo kakvo pravo glasa a ne npr. monarhija. Tako se u prolost moe ii unedo-gled i tek je iz te perspektive jasno da je potpuno nerealno misliti da se vie nita ne moe i nee mijenjati. Kao drugo, o moguim je drugaijim buduim drutvenim ustrojima bitno razmiljati i zato da bismo bolje mogli shvatiti sadanjicu. Moda se stvarno nije realno nadati da e se politiko-ekonomski sustav bar u blioj budunosti promijeniti nabolje, ali realno razumijevanje sadanjega sistema svakako nije na odmet. A njega je teko shvatiti ne znamo li koje druge mogunosti uope teoretski postoje.Od izbijanja se ekonomske krize 20072008. i velikih dru-tvenih pokreta koji su za njom slijedili (od sjeverne Afrike preko 67 Izvorno objavljeno 7. svibnja 2013. pod naslovom Je li demokracija koja ovisi o novcu doista demokracija? na portalu Index.I I . De m o k r a c I j a118 Mat e Ka p o v i panjolske do SAD-a) esto mogu uti ideje o novom i drugai-jem, demokratskijem, politikom ustroju. Hrvatska je, to se tie takvih ideja, bila ak i svojevrsna avangarda jer se ideje o direktnoj demokraciji kod nas javljaju od 2009. s izbijanjem velikih student-skih blokada (vidi zadnje poglavlje ove knjige), a onda i na velikim protestima u oujku 2011. (sve to prije panjolskih Indignadosa i Occupy Wall Streeta koji s akcijama poinju tek kasnije 2011).Pa mi smo ih birali?to je to tono problem sa sadanjom liberalnom demokracijom (koju se katkad podrugljivo naziva demokraturom), tj. s kapitali-stikim parlamentarizmom? Nastranu injenica da taj sustav mno-gima irom svijeta nije donio oekivano blagostanje, zaposlenost i sigurnost, dva su osnovna problema. Jedan je oita ovisnost doti-ne demokracije o novcu, a drugi to to predavanje vlasti u ruke predstavnik nosi sa sobom i neke prilino nezgodne posljedice.Ideologem pa mi smo ih birali je vrlo rairen, pogotovo u kombinaciji sa samoprezirom (mi smo glupi to ih biramo) ili elitizmom (glup narod bira lopove), dok je sistemsku kritiku demokracije i izbor koji ovise o novcu izvan margine praktiki nemogue nai. Iako su stvari vrlo jednostavne bez novaca nema ni predizbornih skupova, ni turnej po zemlji i predstavljanja svog programa, ni dambo-plakat, ni reklam na televiziji... A bez svih tih stvari nema puno anse da e se ikoga shvatiti kao ozbiljnu stranku ili kandidata niti da e uope uti to netko govori.Odakle pak novci? Ili ih imate sami kao eljko Kerum (tajkun, saborski zastupnik i bivi splitski gradonaelnik), Silvio Berlusco-ni (tajkun i bivi talijanski premijer) ili Petro Poroenko (tajkun i ukrajinski predsjednik) ili ih morate dobiti od nekog tipa Ke-ruma, Berlusconija i Poroenka. U svakom sluaju, bez kapitala, svog ili dobivenog, u pravilu ne moete na izborima uspjeti (osim u sluaju masovnih pokreta odozdo kao u Junoj Americi ili u po-sebnim okolnostima kao u sluaju Sirize u Grkoj, no do toga nije Je li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija?119Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ilako doi niti je to svuda mogue). Sjetite li se jo dodatno kako su nai novopeeni kapitalisti do svoga kapitala doli svakako ne demokratski onda je sve jasno. O rezultatima izbor ne odluu-jete vi, nego (posredno ali uinkovito) aica bandit koja nas je sve opljakala u privatizaciji.Kapital u izborima nije prisutan samo kroz izravno financira-nje pojedinih politikih stranaka i kandidata kojih kapitalu odgo-varaju. On je prisutan i kroz medije. Mainstream mediji su takoer u rukama krupnog kapitala i svakako nee propagirati one poli-tike snage, pogotovo ne na duge staze68, koje ne zastupaju ono to njima ne odgovara69. Javni mediji takoer nisu od pomoi jer njihove elnike postavlja, a o financiranju odluuje, politika koja na vlast, kako rekosmo, dolazi uz potporu kapitala.Jasno, sama injenica da imate svojih novaca ili da ih moete dobiti od kapitalist kojima se svia va program ne znai da ete nuno pobijediti na izborima. To jednostavno znai da ete imati realnu ili bar kakvu-takvu ansu pobijediti (sjetimo se npr. relativ-nog uspjeha kapitalista Borisa Mikia na predsjednikim izbori-ma 2005. ili privatizacijskog bogataa Nadana Vidoevia 2010). Tko e od potkoenih doista pobijediti ovisi onda o politikim okolnostima, karizmi pojedinaca, njihovoj sposobnosti, organiza-ciji i drugim faktorima.Neizbjeno se postavlja pitanje je li demokracija koja ovisi o novcima doista demokracija?68 Jasno, i u prokapitalistikim medijima moete nai npr. tu i tamo na intervju s nekim intelektualcem koji kritizira kapitalizam, ili na ak i pozitivno intoniran lanak o nekoj antisistemskoj opciji, ali sve je to na razini ekscesa i iznimke, u pravilu u potrazi za kratkoronim medijski zanimljivim temama, a ne na razini sistemske podrke.69 Generalno se pria moe postaviti i ire liberalna demokracija ne postoji u vakuumu, nego u kapitalistikim drutvima proetima kapi-talistikim ekonomskim odnosom (kapitala i rada), gdje kapital vodi glavnu rije i gdje se drutvo primarno oblikuje prema interesima ka-pitala.I I . De m o k r a c I j a120 Mat e Ka p o v i Sustav za elituTu treba rei i to da bi se izbori i u okviru predstavnike demo-kracije, bez zadiranja u samu njihovu bit, mogli vrlo lako organi-zirati puno demokratskije, samo kada bi bilo politike volje. Npr. tako da se zabrani bilo kakva javna propaganda putem reklam i plakat, da svi imaju jednako pravo raspravljati do mile volje na, recimo, etvrtom programu javne televizije, da svi imaju jednako pravo na skupljanje potpis i dranje miting u javnim prostorima, da mediji ne smiju unaprijed samo par kandidat smatrati relevan-tnima nego svim suvislim kandidatima trebaju posveivati istu pa-nju itd.Ovdje problem nije tehnike izvedbe takva ili slina pravila bi se mogla odmah bez ikakvih tekoa provesti. Teko da bi takav sistem bio savren, a i tu bi se sigurno, ako bismo se zadrali samo na istom reformizmu unutar istog politikog sistema, odmah nale mnogobrojne rupe i manipulacije koje ne bi uvijek bilo lako sprijeiti70, ali svakako ne bi bio problem napraviti sistem koji bi, ako nita drugo, bar bio pravedniji od ovoga koji imamo danas. No stvar je u tome da bi tako bila ugroena sadanja politika i ekonomska elita koja od trenutnog sustava profitira, a u povijesti je rijetko biljeeno da se netko svojih privilegija odrekao bez prisile i nude.Drugi je problem u samoj predstavnikoj demokraciji. Svakih etiri godine biramo nekoga i onda on sljedee etiri godine moe raditi to god hoe. Kao to svi dobro znamo, prije izbor se govori 70 Naravno, stabilnost liberalne demokracije ne poiva samo na pukim materijalistikim osnovama toga tko ima kapital i sredstva za proi-zvodnju (pa onda i medijsku proizvodnju), nego i na sistemskoj lo-gici zdravog razuma (u gramijevskom smislu) koji proima itavo drutvo, a gdje se politika logika liberalne demokracije smatra jedi-nom moguom i u kojoj same buroaske institucije svojim ustrojem brane trenutni poredak (ukljuujui i svoje parcijalne interese unutar njega).Je li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija?121Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ijedno, a nakon izbor se radi drugo. Za vrijeme pak mandata mo-ete prosvjedovati do mile volje, ali u pravilu izabranog predstav-nika maknuti ne moete. Osim toga, nedostatak je predstavnike demokracije, kada netko samostalno donosi odluke u ime svih, i u tome to vas izabrani predstavnik za kojeg ste glasali nikako ne moe u potpunosti predstavljati. Slaete se s njim oko jedne stva-ri, ali oko druge ne ako on sm donosi odluke na vlasti, vae se miljenje oko druge stvari nee uti. Tako je onda i mogue da se esto neto oko ega se veina glasa slae (npr. oko ozbiljne revi-zije privatizacije) u politici nikada ne provede.Saeto, ovdje moemo nabrojiti probleme koji kapitalistiku demokraciju ne ine pravom demokracijom, odnosno zbog koje nije mogue poistovjeivati je s demokracijom openito:a) ovisnost o novcu/kapitalu Izbori i izborne kampanje ovise o novcu, mediji su preteno u vlasnitvu kapitala (kroz njih se proizvodi pristanak71 i stvara javno miljenje), a openito su i ekonomski i drutveni odnosi kapitalistiki u smislu proizvodnje kapitalistike kulturne he-gemonije i koncepcije svijeta72, tj. gledanjem na svijet i drutvo iz perspektive samog sistema, i uglavnom bez mogunosti da ga se nadie i kritiki razmotri izvana.71 Masovni mediji su efikasne i mone ideoloke institucije koje obav-ljaju funkciju kreiranja propagande kao potpore sistemu, oslanjajui se na trite, pounutrene pretpostavke i autocenzuru, a sve bez otvo-rene prisile (str. 306 u knjizi Edwarda S. Hermana i Noama Chom-skog Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Me-dia, Pantheon Books, New York, 1988. moj prijevod). Autori tu govore o SAD-u, ali isti zakljuci vie-manje vrijede za medije u bilo kojoj kapitalistikoj demokraciji (vidi i zadnje poglavlje ove knjige).72 U smislu u kojem o tome govori npr. Antonio Gramsci (za njego-vo razmiljanje usp. npr. The Gramsci Reader: Selected Writings 19161935, ur. David Forgacs, New York University Press, New York, 2000).I I . De m o k r a c I j a122 Mat e Ka p o v i b) autokracija u sferi ekonomije Demokracija, takva kakva uope postoji, zadrava se samo u sferi politike i staje pred vratima poduze, dok u sferi ekonomije (na radnim mjestima) vlada ista autokracija/diktatura.c) primarnost predstavnike demokracijeOsim to su izbori izravno ovisni o kapitalu, problem je i u koncepciji predstavnitva tu se ne radi o vladavini naroda nego o tome da narod nekome preputa da odluuje u njegovo ime na odreeno vrijeme (u naelu bez prave mogunosti ranijeg opozi-va). Elementi izravne demokracije (poput referendum) koji znaju postojati u kapitalistikim demokracijama su takoer podloni kapitalu (skupljanje potpis i javne kampanje su nemogue bez znatnih financijskih sredstava i infrastrukture).Direktna demokracija u internetsko dobaZbog svih navedenih nedostataka predstavnike demokracije, nije ni udo da se sve ee govori o direktnoj demokraciji. Same ideje o dirdemu su stare ali nova je tehnologija zbog koje je izravna demokracija, u nekim svojim oblicima, stotinama puta izvedivija nego u prolosti. Danas vie ne moe biti izgovor da bi bilo pre-skupo stalno odravati referendume. Ako se preko interneta mogu prebacivati novci s jednog rauna na drugi, sasvim se sigurno moe i glasati.Osim toga, to i nije neka novotarija elektroniko glasanje i glasanje preko interneta ve due vrijeme postoji u mnogim ze-mljama. Naravno, to je zasad uvijek u okviru predstavnike de-mokracije73, ali nema nikakvog razloga da se tako ne provode i 73 Dovoljno je spomenuti primjer da je u Estoniji poetkom 2011. preko interneta glasalo preko dva milijuna biraa, a slini se primjeri upo-trebe tehnologije u glasanju mogu nai i drugdje, npr. SAD-u, Kana-di, Nizozemskoj, Brazilu, Indiji itd.Je li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija?123Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ireferendumi. U budunosti emo moda na referendumima moi glasati i preko mobitel...Kada se govori o direktnoj demokraciji kao modelu odlui-vanja u budunosti, postoji vie opcij kako bi to moglo funkci-onirati. Najmanje radikalna, i po sm sistem relativno bezopasna, je ona da se uz sustav koji bi ostao vie-manje kakav jest uvedu i dodatni redovni referendumi (internetski ili ne). To i nije neka novost takav sistem ve postoji npr. u vicarskoj ili Kaliforniji. Tu je zato zanimljivija ona radikalnija varijanta sustav u kojem dirdem ne bi bio samo dodatak predstavnikoj demokraciji, nego i najvaniji nain odluivanja. U takvom sustavu bi se sve najvanije odluke donosile izravno npr. referendumima na najvioj razini ili izravnim odluivanjem svih na niim razinama (npr. opinama ili radnim mjestima) a politiari i politike stranke kakvi danas postoje bi nestali.Drutvo na autopilotuZamislimo, isto kao misaoni eksperiment, sljedei model dono-enja i provoenja zakon i odluk. Na poetku se o odreenom pitanju (vanom na razini itavog drutva) vodi javna rasprava u javnim medijima, na posebno organiziranim skupovima u mje-snim zajednicama, na internetu itd. Pozivaju se strunjaci koji daju svoja miljenja, daju se razliiti prijedlozi Nakon toga se stvar stavi na glasanje bilo da je posrijedi da/ne ili a/b/c/d... pitanje.Donesene odluke i zakone na razini itavog drutva provode javni slubenici. Oni nisu politiari u dananjem smislu te rijei to su u bti obini vie-manje birokrati/tehnokrati (ne u da-nanjem negativnom smislu) koje se bira na izborima na osnovi njihove sposobnosti. Njihova je dunost voditi drutvo kao svoje-vrsni autopilot. Oni donose manje bitne, svakodnevne i tehnike odluke, sprovode u djelo ono to se izglasalo na referendumima, koordiniraju raspravu o bitnim pitanjima i formuliraju konane prijedloge glasanja za referendume. Svakih nekoliko mjeseci do I I . De m o k r a c I j a124 Mat e Ka p o v i pola godine prolaze redovan reizbor i moe ih se u svakom tre-nu smijeniti ako birai njima nisu zadovoljni. Teoretski se dotini slubenici mogu mijenjati svaki mjesec, ali mogu raditi i godinama ako su svi njima zadovoljni.Na niim razinama se odluke mogu donositi i izravno npr. tako da se svi zainteresirani glasai iz odreenog sela, gradske opi-ne (ili nekog poduzea) fiziki nau, rasprave neko pitanje i nakon toga donesu odluku (pri emu rasprava moe, ovisno o temi i situ-aciji, trajati ili samo nekoliko sati ili mjesecima). Delegati s takvih niih plenuma se mogu slati i na ira tijela za donoenje odluk i sl. Nita od toga nije neka novost osim bezbrojnih primjera iz povijesti, mogu se istai recimo opinska vijea u Venecueli ili participatorni budet u Porto Alegreu u Brazilu. U ovakvom su-stavu ne bi nuno postojale ni politike stranke u dananjem smi-slu. Postojale bi samo organizacije i udruge koje bi imale odreene politike ciljeve koje bi u javnosti propagirale. Tu treba rei da su tehnike varijacije na koje bi drutvo moglo funkcionirati na ta-kav ili slian nain nebrojene i da bi se konkretna izvedba i sistem mogli iskristalizirati samo u praksi ovako unaprijed moemo govoriti samo naelno ili teoretski jer nema smisla raditi gotove utopijske planove.Klasian prigovor dirdemu je to da se ljudima ne d stalno od-luivati i da ljudi ne ele stalno donositi politike odluke. Ali to zapravo nije nikakva prepreka direktnoj demokraciji74. Poanta ni nije u tome da neprestano svi moramo o svemu odluivati. Poanta je u tome da o svemu moemo odluivati ako smatramo da je to bitno. O kljunim stvarima i o onima o kojima ljudi ele izravno odluivati se odluuje izravnim glasanjima u opinama, na radnim 74 U realnosti ono to se naziva direktnom demokracijom teko, na irim razinama, moe biti doslovno direktna/izravna/neposredna de-mokracija, u smislu da se o svemu uvijek odluuje izravno i glasanjem svih. Direktno se odluivanje uvijek mora kombinirati s odreenim vidovima predstavnitva (radi efikasnosti), a poanta je u tome da predstavnici moraju biti rotirani i u svakom trenu opozivi i da ih se uvijek moe preglasati ako postoji elja ili potreba.Je li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija?125Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j imjestima ili na e-referendumima, a u ostatku vremena se drutvom upravlja principom tehnokratskog autopilota (pod demokrat-skim nadzorom i s mogunou opoziva).U takvom sustavu se ne bi moglo dogaati ono to je danas sva-kodnevica irom svijeta da se donose odluke s kojima se veina ne slae, da su na vlasti politiari unato minimalnoj potpori jer ih se ne moe smijeniti i da se moe mjesecima prosvjedovati uz veliku potporu javnosti, ali nita ne postii. O svakoj temi za koju postoji dovoljno interesa bi se moglo i izravno odluivati.Koji su prigovori?Jedan od klasinih prigovora neposrednoj demokraciji je to da bi se tako mogli npr. izglasati rasni zakoni na referendumu. No taj prigovor zapravo ne dri vodu. Ista, slina ili usporediva institu-cionalna ogranienja i korektivi koji danas takvo to onemogua-vaju (ako i koliko onemoguavaju) u liberalnim demokracijama bi postojali i u dirdem sustavu. Kada se kae da se o svemu moe raspravljati i glasati, jasno je da tu postoje neka zdravorazumska ogranienja (izraena npr. ustavom) ne moe se, recimo, glasati da pobijemo sve plavokose ljude ili da Kinezima uskratimo pravo vonje tramvajem. Jasno, i tu postoje sive zone o kojima se moe raspravljati, no nita vie ili manje nego u predstavnikoj demo-kraciji.Drugi prigovor da je narod neuk i da kako e takav narod donositi odluke takoer nije pretjerano uvjerljiv. Nije potreb-no biti vrhunski politolog da bi se vidjelo da izabrani predstavnici (npr. sabornici), osim to uglavnom nisu ba utjelovljenje potenja, esto ni inae nisu ba genijalci, najvei strunjaci itd. U svakom sluaju, etvrt stoljea takve predstavnike vladavine najboljih nije se ba pokazalo uspjenim u Hrvatskoj.Osim toga, o strunim stvarima bi i u puno demokratinijem drutvu i dalje odluivali strunjaci, kao to bi i prijedloge za gla-sanje donosili, a odluke u praksu provodili, izabrani tehnokrati koji znaju kako se to radi. I takav bi sustav zacijelo bio daleko od I I . De m o k r a c I j a126 Mat e Ka p o v i idealnoga, ali bar za svoju situaciju ne bismo mogli kriviti nikoga doli sebe, a pogrene odluke bi se, u svakom sluaju, mogle lako ispraviti.Kapitaliste nismo nikad biraliTehniki bi se e-refendumi mogli vrlo brzo uvesti bez neke bitne promjene samog ekonomskog sustava, tj. bez uzdrmavanja trenut-nih odnosa moi. Iako bi i takva ograniena promjena bila pomak nabolje jer bi sustav bio demokratiniji nego to je sada, to ipak ne bi bila prava i potpuna demokracija. Naime, izborni (ili openito politiki) sistem ne moemo nikako gledati izdvojeno od naina proizvodnje i ekonomskih odnosa u pojedinim drutvu. Sustav u kojem u sferi ekonomije nema demokracije nije i ne moe biti stvarno demokratski. Tajkune nikad nismo na izborima birali niti ih moemo smijeniti. Samo postojanje estih referenduma ne bi imalo toliki uinak ako bi krupni kapital i mediji (koji uvelike formiraju javno miljenje) i dalje ostali u rukama kapitala, tj. pod nadzorom kapitala75. To je i jedan od kljunih razloga zato ovakve ideje nije lako provesti u djelo isto kao to je u 19. i 20. st. uvo-enje ove vrlo ograniene demokracije kakvu danas imamo bilo krvavo teko izboriti zbog ustrajnog otpora tadanjih politikih i ekonomskih elita.U svakom sluaju, do promjene sigurno nee doi samo zato to je direktna demokracija dobra ideja. Problem nije u tome to bi takvo drutvo bilo tehniki nemogue izvesti. Problem je u tome to takvo drutvo, koje bi davalo veu mogunost utjecaja na poli-tiku veini drutva, ne odgovara politikoj i ekonomskoj eliti koja od dananjega sustava profitira i na njemu parazitira.75 Kapital ne mora nuno posjedovati medij da bi ga mogao (posredno) nadzirati to moe raditi, recimo, i uskratom reklam, kontrolira-njem medijske distribucije (kiosk ili trgovin) i na druge naine.127Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iJesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija76U zadnjih dvadesetak godina prelaska iz realsocijalizma i jedno-stranakog reima u kapitalizam i viestranaku demokraciju, neke od najeih pukih mudrosti kojima se komentirala kata-strofalna politika vlast, koje su zemlju opljakale, deindustrijali-zirale i dovele na koljena, bile su mi smo ih birali ili narod ima vlast kakvu zasluuje. Iako se na razni puke mudrosti zna uti svi su oni isti, u samo dvadesetak godina je unutarnja logika libe-ralne demokracije poprilino internalizirana i uzima se zdravo za gotovo da je onaj tko pobijedi na izborima doista demokratski izabran i da je to volja naroda. Jasno je da tu ima mnotvo kontra-dikcija, kao kada odreena vlada provodi oito nepopularne mjere (npr. privatizacije ili mjere tednje) ili kada sve redom odbijaju ras-pisivati referendume kao jedno od sredstava odluivanja, unato postojeoj zakonskoj regulativi koja ih teoretski omoguava, no u konanici se dri da je politika opcija koja vlada ipak izabrana vlast koja ima odreen legitimitet, steen na izborima, raditi to to radi.No je li to ba tako? Jesmo li ih doista mi samo tako izabrali i jesu li izbori stvarno potpuno slobodni i ne moe im se nikako prigovoriti? Pritom se ne treba doticati nepravilnost i makinacij, 76 Izvorno objavljeno u asopisu Zarez (br. 335/2012: 115) i 8. svibnja 2012. na portalu Advance. I I . De m o k r a c I j a128 Mat e Ka p o v i poput namjernog politikantskog prekrajanja izbornih jedinica ili glasanja mrtvih, o kojima piu ak i mainstream mediji pitanja koje emo ovdje postaviti su puno fundamentalnije naravi77.Zato se na demokratskim izborima biraju ba oni koji se bi-raju (dosad su se, ne raunajui koalicijske partnere, na izborima iz-mjenjivale samo dvije stranke)? Jesu li opcije koje dobivaju najvie glasova doista najsuvislije i najbolje opcije? Imaju li doista najbolje programe i najartikuliranije argumente? Znamo da u Hrvatskoj ima preko stotinu stranaka, iako mnogo njih nije stvarno aktivno niti relevantno na bilo koji nain, no zato je samo aica stranaka uvijek u medijima? Je li to doista zato to mediji tako dobro prepo-znaju tko ima najbolji program i koje su stranke najracionalnije? I konano, zato neke stranke u doba predizborne kampanje imaju vie reklam na TV-u, vie dambo-plakat uz ceste, vie prediz-bornih skupova po itavoj zemlji od drugih, dok u vrijeme izmeu izbor takoer samo neki politiari i neke politike opcije dobiva-ju veinu mjesta u medijima (to je takoer neizravna reklama)?Prisutnost u medijima i brojnost reklama (izravnih ili neizrav-nih u doba predizborne kampanje i inae) je, nesumnjivo, jedan od najvanijih faktora na izborima (iako ne treba zanemariti ni izgraenost stranakih baza i klijentelistikih mrea, i kod najve-ih stranaka i kod onih manjih, prisutnih vie na lokalnim razina-ma78). Prisutnost u medijima (plaena i neplaena), osim to omo-77 Sistemski problemi, koji nas ovdje zanimaju, postojali bi i bez povr-inskih negativnih manifestacija. Ipak, treba napomenuti da manipu-lacije izbornim jedinicama i listama nisu neto to je tipino samo za nove demokracije tipa Hrvatske, kako se esto autorasistiki misli, nego se javljaju, mutatis mutandis, i u razvijenim demokracijama npr. u SAD-u su poznati sluajevi gerrymanderinga (politikantskog prekrajanja izbornih jedinica) ili izbornih propisa namjerno sastav-ljenih tako da iskljuuju to vie siromanih Crnaca i Latinosa (koji obino ne glasaju za republikance).78 Najveu klijentelistiku mreu ima HDZ, koji je najdue i na najve-em podruju bio na vlasti (to je razlog zato HDZ uvijek ima oko 20% sigurnih glasova na izborima uz standardnu izlaznost), neto Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija129Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iguuje politikim opcijama da izloe svoj program i da prenesu svoje poruke glasaima, nedvojbeno strankama koje ju imaju daje dojam ozbiljnosti i relevantnosti. Ako je neka stranka u medijima ili se posvuda reklamira zacijelo ima neto u njoj i o njoj treba ozbiljno razmisliti kao opciji. Stvar u sutini nije nimalo razliita od promidbe za bilo koji proizvod je li rije o praku za pranje rublja ili o stranci, zapravo je svejedno.Da bismo odgovorili na pitanje o prisutnosti u medijima i broj-nosti reklam, potrebno je, kao i uvijek u ovakvim pitanjima, ii prema onome to pokree svijet. A to je, u ovom politiko-eko-nomskom sistemu, novac. Dakle zato su pojedine politike op-cije, stranke i politiari u pravilu vie u medijima (u obliku inter-vju, izjav u medijima, lanaka o njima...) od drugih i zato neke imaju, u doba izbor, puno vie reklama od drugih?Odgovor na brojnost izravno plaenih reklama (kao i razmje-ra izborne kampanje po zemlji, tandova, letaka, bedeva i sl.) u doba izbor je jednostavan to ovisi o platenim mogunostima pojedinih stranaka. No odakle dolaze ti novci? U najveoj mje-ri, zanemarimo li dravne subvencije i razliite crne fondove79, od onih koji se odlue podrati odreenu politiku opciju. To mogu biti i obini ljudi i dio sredstava se doista tako skuplja, no jasno je da 100 kuna koje npr. stranci d neki njezin simpatizer, obian ovjek, ne moe biti kljuno u ovoj prii. Potpuno je jasno da pra-va sredstva tu ovise o velikim igraima. A veliki igrai su pojedini kapitalisti, kompanije, poduzea itd. Recimo, najvei pojedinani donator predsjednika Josipovia je bio Sanaderov tajkun Robert Jei (bivi DIOKI i Novi list). Ono to je tu potpuno jasno je da bez par nema ni muzike tko za izbore nema novaca, nema u pravilu nikakve anse na njima uspjeti.manju SDP, na lokalnim razinama aieva frakcija HNS-a (Vara-din), IDS u Istri, HDSSB u Slavoniji. Vidi i poglavlje Korupcija o kojoj se ne govori u ovoj knjizi.79 Od isisavanja novaca iz dravnih poduzea do razliitih pekulacija oko podzemlja koje financira odreene kampanje i sl.I I . De m o k r a c I j a130 Mat e Ka p o v i Dakle, prisutnost u medijima i javnosti, reklame i sve ostalo to odreenoj politikoj opciji daje dojam ozbiljnosti i relevantnosti ovise o financijskim sredstvima. A ta sredstva dolaze prije svega od onih koji dre ekonomsku mo u zemlji domae kapitalistike elite, tj. onih koje esto eufemistiki i neprecizno nazivamo (kru-pnim) poduzetnicima ili poslodavcima. Tu se odmah postavlja pitanje je li u redu da oni koji dre ekonomsku mo u svojim rukama na taj nain, prilino izravno, utjeu i na izbor naih poli-tikih predstavnika? Kakva je to demokracija u kojoj izbori izrav-no ovise o novcima? Ne prua li se tako mogunost ekonomskoj oligarhiji da izravno odluuje tko e vladati dravom i ne prua li im se tako mogunost da se pobrinu da na elu drave budu oni koji e voditi politiku koja njima odgovara (u korist kapitala a na tetu radne veine)?No to i nije jedini problem. Naime, potrebno se sjetiti kako je naa trenutna kapitalistika elita (poput Todoria, Tedeschija, Mudrinia, aia, troka, Keruma, Vidoevia prije zatvora itd.) dola do svoje trenutne imovine i poloaja. Treba se sjetiti Konzu-ma koji je prije bio Unikonzum i Dione koja je neko bila Slavija. Treba se, krae reeno, sjetiti naina i uvjet na koje se odigrala prvobitna akumulacija kapitala u 1990-ima u Hrvatskoj i kako su nai novopeeni krupni kapitalisti doli do onoga to danas imaju.Kao to svi znamo, u bivoj dravi, prije 1990, su skoro sva sred-stva za proizvodnju (tvornice, poduzea, trgovine, hoteli...) bila u drutvenom vlasnitvu. To znai da su pripadala svima nama svim stanovnicima zemlje. Nakon toga se dogodila pretvorba i, na pravno vrlo mutan nain, je drutveno vlasnitvo pretvoreno u dr-avno vlasnitvo da bi ta ista drava onda poela s ubrzanom priva-tizacijom veine svoga vlasnitva, tj. predajom tvornic, poduze itd. privatnim vlasnicima. Tako ono to je neko bilo drutveno tj. vlasnitvo svih nas prelazi u ruke siune novonastajue ka-pitalistike oligarhije. Ono to su neko posjedovali svi, sada pre-lazi u ruke 1% najbogatijih. To je, u sutini, proces koji je Tuman (apokrifno ili ne potpuno svejedno) nazvao 200 bogatih obi-telji, a to se drugaije zove tranzicija ili restauracija kapitalizma.Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija131Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iTaj se proces, koji se ne bez razloga esto zove privatizacijska pljaka, odigrao na razliite naine poduzea su jednostavno dijeljena podobnima, davali su se krediti podobnima, neki igrai su dobivali odreena poduzea s ciljem da to prije iz njih isiu sredstva i to podijele ispod stola s odreenim figurama iz HDZ-a itd. Nekad je to napravljeno i prividno neto potenije, tako da je odreeni dio dionic dt radnicima, koji su to, u novonastaloj besparici i oskudici, u najveem broju sluajeva bili iz ekonomskih razloga prisiljeni odmah prodati. U svakom sluaju, rezultat je uvijek na kraju, na koji god se na-in privatizacija odvila, bio isti ono to je neko bilo vlasnitvo svih nas je zavrilo u rukama novonastale kapitalistike oligarhije. To se ni nije moglo dogoditi na puno drugaiji nain, iako su se iskustva pojedinih postsocijalistikih zemalja europskog istoka u detaljima i konkretnoj izvedbi razlikovala (recimo u ekoj je bilo puno vie primjera radnikog dioniarstva, a u Sloveniji se itav proces do kraja odigrao s 15 godina kanjenja).Prije 1990. kod nas nije bilo bogatih (tek onih neto imuni-jih), a sva se poduzea po realnim trinim cijenama jednostavno nisu mogla rasprodati nitko nije imao tolika sredstva (ak ni ino-zemni kapital). Da bi se dolo do prelaska na kapitalizam, tj. na to da sredstva za proizvodnju dou u ruke aice povlatenih umje-sto da i dalje budu u vlasnitvu svih nas, to se moralo napraviti na ovakav ili vrlo slian nain. Kao i svaka primitivna akumulacija kapitala, i ova se u svojoj biti svodila na grabe i pljaku. Ne treba se zavaravati, tako je to izgledalo, mutatis mutandis, i na kapita-listikom Zapadu jedina je razlika u tome to se to tamo do-godilo prije vie stoljea, dok su nama sjeanja na to jo prilino svjea. Takoer, ne treba misliti ni da je primitivna akumulacija kapitala kod nas zavrila u 1990-ima, a drugdje prije vie stoljea ona se na neki nain kontinuirano odvija kroz proces koji David Harvey naziva akumulacijom kroz izvlatenje (engl. accumulation by dispossession), a kojim se ono to je neko bilo javno/drutveno/netrino i dostupno svima (npr. zdravstvo, obrazovanje ili javni prostor) naknadno podvrgava tritu i privatnom profitu manjine I I . De m o k r a c I j a132 Mat e Ka p o v i a na tetu 99% drutva (sjetimo se samo kod nas studentske i aka-demske borbe protiv kolarin i komercijalizacije visokog obrazo-vanja ili sluaja Varavske).Nova gospodarska oligarhija, nastala kroz proces prvobitne akumulacije kapitala kroz privatizaciju, je upravo onaj kljuni im-benik koji, putem svog financiranja pojedinih stranaka, odluuje tko e na izborima pobijediti i kakvu e oni politiku nakon izbor voditi. U pravilu, da bi pojedina stranka ili politiar uope dobili mogunost prikazati se kao realna opcija moraju imati finan-cijska sredstva (koja dobivaju od kapitalist). Dovoljna koliina novaca strankama jami dobro kotiranje na izborima. Ostatak, tj. koja e tono frakcija vladajue politike oligarhije na izborima pobijediti, ovisi o drugim imbenicima izgraenosti stranake baze, trenutnim politikim okolnostima, karizmi, elokventnosti i sposobnostima pojedinih politiara, organiziranosti stranke i sl.Tu onda dolazimo i do medij, koji takoer u velikoj mjeri odluuju o izbornim pobjednicima, npr. svojim izvjetavanjem o jednim strankama i politiarima a ne o drugima, zvanjem u goste nekih politiara (i analitiara i komentatora) a ne drugih, smatra-njem ba jedne opcije ozbiljnom a druge ne itd. Tu je opet kljuno pogledati kome dotini mediji pripadaju.Ako pogledamo mainstream medije, koji su tu zapravo jedini relevantni, manjina ih pripada dravi npr. HRT, koji je, vie ili manje, pod politikim nadzorom vlasti (izravnim ili neizravnim), bar u svojim kljunim segmentima (poput sredinjeg Dnevnika), dok su svi ostali veliki mediji u privatnim, kapitalistikim, rukama. Dakle, osim to kapitalistika elita odluuje o izborima financira-njem stranaka, odluuje i preko svoje medijske ekspoziture. Tu takoer ne treba posebno spominjati primjere kako je npr. Jei doao do Novog lista, to se dogaalo s Glasom Istre ili kako je Pa-vi od Sanadera dobio Slobodnu Dalmaciju.Ovisnost rezultata izbor o novanim sredstvima (koja dolaze od kapitalist, tj. iz ekonomske sfere koja nije pod demokratskim nadzorom veine) i medijima (koji su opet u rukama ili kapita-list ili vlast koje su podjarmljene kapitalistikim interesima jer Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija133Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j isu s njima premreene i bez njih ne bi mogle biti izabrane), kao i indoktrinacija koja se vri kroz obrazovanje i druge sfere dru-tva, u konanici dovodi do toga da nas se sve uvjerava da nema alternative osim liberalne demokracije i njezina drugog lica kapitalizma.Moe li se od medij u vlasnitvu kapitalist oekivati da e govoriti kritiki o kapitalizmu (osim moda povremeno u vidu iznimke a ne pravila)? Moe li se takva kritika oekivati od kole kojoj program propisuje drava na ijem su elu oni iji izbor ovisi o tom istom kapitalu? No neke stvari je teko i propagandom sa-kriti, pogotovo danas u doba najvee krize kapitalizma od 1930-ih, a pogotovo u zemlji kao to je Hrvatska, gdje je teko ne vidjeti na koji se nain npr. odvila prvobitna akumulacija kapitala. Osim toga, naravno, u svakom sistemu postoje rupe i nie kroz koje se mogu proturiti razliite subverzije i heterodoksni stavovi.S obzirom na sve dosad reeno, oito je da sustav koji smo na-vikli zvati demokracijom zapravo nije prava demokracija. Da, u teoriji se svatko moe kandidirati za bilo koju funkciju i osnovati stranku, no u praksi bez potpore velikih igraa iz kapitalistike oli-garhije imate male anse biti izabrani80. Je li demokracija koja ovisi o novcima doista demokracija? Teko. Ako tu jo spomenemo i druge mane predstavnike demokracije to da stranke apsolut-no nisu primorane provoditi svoja predizborna obeanja jednom kada dou na vlast, da etiri godine izmeu izbora mogu initi to god hoe i da ih se ne moe praktiki nikako smijeniti, demo-kratinost liberalne demokracije poprima sve bjednije razmjere.Stoga se sustav u kojem ivimo ni ne bi smio zvati (predstav-nikom/liberalnom/parlamentarnom) demokracijom nego oni-me to on zaista jest kapitalistikim parlamentarizmom (da se 80 Osim toga, sama pobjeda na izborima, ak i kada je rije o antikapi-talistikoj politikoj opciji, ne znai i osvajanje vlasti pobjeda na izborima, naime, ne znai automatsko osvajanje vlasti u kljunim po-drujima duboke drave kao to su birokracija, vojska, policija itd. To je, na posebno okrutan nain, iskusio Salvador Allende u ileu 19701973, a s istim se problemom 2015. suoila i Siriza u Grkoj.I I . De m o k r a c I j a134 Mat e Ka p o v i posluimo terminom francuskog filozofa Alaina Badioua). Susta-vom u kojem postoji formalna mogunost izbora i demokracije, no koji je u svojoj bti iznimno nedemokratian81. Poseban je pro-blem i to to i progresivni lijevi intelektualci, autori i teoretiari nerijetko liberalnu demokraciju zovu demokracijom bez ikakvih 81 Zanimljivo je da se danas u vladajuoj ideologiji (a tako je negdje od izbijanja hladnog rata) kapitalizam eksplicitno povezuje s liberalnom demokracijom iako to nipoto nije tako oito pogledamo li npr. Kinu, dosta afrikih drava, dosta arapskih drava, Singapur itd., ka-pitalizam se tamo sasvim dobro snalazi i s autokracijom/diktaturom razliitih tipova. Osim toga, kapitalistika demokracija se generalno razvija tek u 20. stoljeu (vidi fusnotu 66) u vrlo razliitim i komplek-snim okolnostima te tako kasni za nastankom kapitalizma i buroa-skim revolucijama vie stolje (to ne ide ba u prilog implicitnim te-zama o intrinzinoj vezi kapitalizma i demokracije). Tu je zanimljivo spomenuti i to da je u 19. stoljeu meu nosiocima dominantne ide-ologije prevladavalo miljenje da je kapitalizam (tj. privatno vlasni-tvo nad sredstvima za proizvodnju) nespojivo s demokracijom jer se vladajua klasa bojala klasnog donoenja zakona, tj. da bi, u sistemu s opim pravom glasa, radnitvo vrlo lako izglasalo eksproprijaciju kapitalist (usp. str. 34 u: Gran Therborn, The Rule of Capital and the Rise of Democracy, New Left Review, 1977, I/103: 341). U 19. stoljeu se, dakle, jo nije moglo predvidjeti sve mogunosti mo-derne mas-propagande, indoktrinacije putem medij, obrazovanja i, nazivom Chomskoga, proizvodnje pristanka, ali ni svu elastinost kapitalizma i kapitala to se tie viih poreza (usp. isti lanak, str. 30). Tu je zanimljivo istaknuti i paradoks da je, ini se, danas zbog op-eg obrazovanja, pismenosti i medij daleko lake utjecati na mase nego prije 100150 godina, kada je veina bila nepismena ili slabo pismena (pa nije mogla itati novine itd.) i veina nije ila u kolu. Therborn (isti lanak, str. 31) navodi i to da se ini da je u kapitalisti-kim drutvima (koja nisu imala nasljedne kraljevske loze bar ne one s pravom moi ili fiksne drutvene hijerarhije kao u feudalizmu) s obzirom na suprotstavljenost razliitih frakcija kapitala (industrijski, agrarni, bankovni, trgovaki; krupni, mali) ipak openito postojala tendencija i potreba da se javi nekakva birana deliberativno-predstav-nika politika mainerija, tj. da se razvije neki vid kapitalistike de-mokracije.Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija135Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iograda, a izbore demokratskima takoer bez ikakvih dodatnih ograda. Na performativnost takve upotrebe pojmova i loe po-sljedice u vidu davanja simbolike legitimnosti sustavu ne treba posebno upozoravati progresivne politike snage bi toga morale biti svjesne i trebale bi paziti da govore o demokraciji u navod-nicima ili da je nazivaju njezinim pravim imenom (kapitalopar-lamentarizmom ili bar, eufemistiki, liberalnom demokracijom). Borba za politiku mo se ne vodi samo na ulici, trajkovima, pro-svjedima, blokadama, na izborima, u parlamentima ili pukama, nego i u sferi javnog diskursa.Ovdje se jo moe spomenuti da su sve dosad reene karakteri-stike liberalne demokracije uvjetovane historijskim okolnostima i odnosima moi u drutvu, a ne nekakvim inherentnim nuno-stima. Da se liberali doista dre onoga to propovijedaju, i ovakav izborni sustav bi mogao izgledati puno drugaije. Da postoji po-litika volja koja bi to omoguila, i da nema realnih materijalnih interesa kojima ovakav sustav (u kojem ekonomska mo odluuje tko e imati politiku mo) odgovara i predstavnika bi demo-kracija mogla biti puno demokratinija. Ne bi uope bilo problematino napraviti sustav predstavnike demokracije u kojoj bi ekonomska mo bila puno manje izrae-na, ak i u okviru kapitalizma. Npr. dovoljno bi bilo zabraniti bilo kakvu politiku propagandu i reklame prije izbor spotove na televiziji, dambo-plakate, plaene nastupe i kampanje po itavoj zemlji, letke itd. Svim bi se kandidatima/strankama (za koje bi se potpisi npr. mogli skupljati na internetu, u opinama i sl.) omo-guio isti broj minuta javnog nastupa na javnoj televiziji (privatni mediji bi morali o svemu utjeti ili bi i za njih vrijedila ista pra-vila) i svi bi imali iste mogunosti govoriti u javnim dvoranama irom zemlje. Na taj bi se nain doista, i u okviru predstavnike demokracije (pa ak i kapitalizma), omoguilo da se poprilino smanji utjecaj novca na izbore (iako ne, naravno, u potpunosti). No za to, jasno, nema politike volje jer onih 1% na vrhu, politi-ka i ekonomska elita, od ovakvog nedemokratskog sustava itekako profitiraju.I I . De m o k r a c I j a136 Mat e Ka p o v i I koje je onda rjeenje? to napraviti u trenutku kada je svijet u ogromnoj ekonomskoj krizi kojoj se kraj ne nazire, kada u veini zemalja vlade rade u korist 1% a ne 99% drutva? to napraviti u si-tuaciji kao to je hrvatska, kada je zemlja deindustrijalizirana, 20% ljudi je nezaposleno, a meu mladima gotovo 40%? Kako preokre-nuti politiku da radi u korist veine (radnik, nezaposlenih, umi-rovljenik, studenata, seljak...) a ne u korist politiko-ekonom-ske elite? Ako smo utvrdili da sustav u kojem ivimo nije zapravo demokratski (jer politiki izbori ovise o ekonomskoj moi) to sada? Treba li odustati i odbaciti sustav u potpunosti i ne sudje-lovati u njemu? Moe li se kroz sustav, nedemokratski kakav jest, boriti za neto bolje?Tradicionalna anarhistika ljevica, a u novije vrijeme i veliki dijelovi pokret poput Occupy Wall Streeta i Indignados 2011. (a prije toga i dijelovi antiglobalistikog pokreta krajem 1990-ih i po-etkom 2000-ih) u velikoj mjeri odbacuju, izravno ili manje izrav-no, odnosno s vie ili manje izravnog kontakta s tradicionalnim anarhistikim idejama, borbu kroz sustav82. Jedan je od uobiaje-nih argumenata onaj da se sudjelovanjem u liberalnoj demokra-ciji ili glasanjem na izborima daje legitimitet vlastima. No pro-blem je u tome to oni legitimitet imaju samim time to su na vlasti i to imaju realnu mo i nadzor nad dravnim i represivnim apa-ratom. Ideoloko neglasanje i odbijanje mogunosti borbe na par-lamentarnoj platformi, jer je ona inherentno nedemokratska (to jest), ima smisla koliko bi smisla imala i ideja da se odbije kupovati u samoposluzi zato to je ona kapitalistika jer bi se time davao 82 Dodue, zanimljivo je da se iz pokreta Indignados 2014. razvila nova stranka Podemos, koja je, dapae, iako je poela bar nominalno djelo-vati dosta necentralizirano i nehijerarhijski, brzo prerasla u vie-ma-nje uobiajenu stranaku strukturu, unato progresivnim stavovima. Utoliko su onda neki teoretiari poeli govoriti o povratku s idej horizontalnosti iz 2011. na tradicionalnije (vertikalne) naine orga-niziranja (u taj se trend onda uklapa i pobjeda Sirize na izborima u Grkoj 2015. godine).Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija137Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ilegitimitet kapitalizmu. No htjeli mi to prihvatiti ili ne realnost je da ivimo u kapitalizmu i kapitalistikom parlamentarizmu. Ni jedno ni drugo nee nestati samo zato to se nama to ne svia i to eskapistiki odbijamo u tome sudjelovati (bilo kupovanjem u duanu, bilo ideolokim neglasanjem na izborima...). U konanici, rijetko tko to doista odbija premda pojedinci iz ideolokih razlo-ga ne glasaju, svi kupujemo proizvode koji se proizvode na kapita-listiki nain, koristimo se uslugama drave koja je kapitalistika (iako su, treba istai, pozitivni elementi drave krvavo izboreni u prolosti od strane same radne veine prosvjedima, trajkovima pa i revolucijama a nisu rezultat samilosti i dobrostivosti kapitala i politike) itd.Primjeri velikih prosvjeda u Grkoj koji 20102012. nisu uspje-li sprijeiti mjere tednje (iako su posredno 2015. doveli Sirizu na vlast) ili revolucij i velikih masovnih pokreta u Egiptu i Tunisu 2011. koji nisu doveli do zadovoljavajuih rezultata ukazuju na to da samo masovni prosvjedi pa ni same revolucije nisu dovoljne. Iz analize takvih sluajeva proistjee zakljuak da je osim masovnog narodnog pokreta potreban i njegov politiki organ koji e moi u ime naroda (ali pod kontrolom naroda) preuzeti vlast i doista radi-kalno zaokrenuti politiku i poeti voditi drutvo u korist (radne) veine, a ne dosadanje politiko-ekonomske oligarhije. Pritisak odozdo putem prosvjed, trajkova itd. moe u odreenim situ-acijama dovesti do bitnih pobjeda na mikrorazini i u konanici je neizbjean dio svake borbe za drugaije i pravednije drutvo, no uvoenje potpuno drugaije ekonomske politike i provoenje pra-vih demokratskih reformi teko da je mogue s nesklonom vladom koju i na najmanji ustupak treba prisiljavati generalnim trajkom.Pogledamo li zemlje u kojima se recentno dogaaju progre-sivni, iako nipoto ne i revolucionarni, procesi demokratizacije na najniim razinama (npr. participatorni budet u Porto Ale-greu u Brazilu ili plenumsko odluivanje i raspolaganje novanim sredstvima na razini lokalnih zajednica u Venecueli), do toga nije dolo samo nekakvim spontanim buntom odozdo (to je mogue u I I . De m o k r a c I j a138 Mat e Ka p o v i uvjetima velikih pobuna ili ratova pri kolapsu redovnih institucija, no sve takve pojavnosti se s prestankom izvanredne situacije obi-no brzo ugase), nego nakon to su na vlast u Brazilu i Venecueli putem izbor dole vie ili manje progresivne politike snage.Kako se, dakle, boriti za pravednije, solidarnije, egalitarnije postkapitalistiko drutvo? Kao to rekosmo, sasvim je sigurno da sami prosvjedi i javne kampanje tu nisu dovoljne (kao to ni sama izborna pobjeda nije dovoljna) premda ne treba podcjenji-vati promjene, ako nita drugo, u javnom diskursu koje je, recimo, potakao pokret Occupy u SAD-u. Isto tako je jasno, bar u zemlja-ma poput Hrvatske, da ne treba fantazirati ni o kakvim oruanim revolucijama ili pobunama iako je pinoetovsku postizbornu, pa ak i predizbornu, reakciju od strane sistema realno oekivati, u ovom ili onom obliku, pa se to se toga tie svaka progresivna op-cija mora spremiti na obranu. No ako opcija apriorne nasilne revo-lucije nije realna, je li, dakle, opcija boriti se kroz sustav? I javnim kampanjama i prosvjedima i sindikalnim organiziranjem ali i borbom kroz izborni sustav? Moe li sudjelovanje na izborima biti jedna od taktik antikapitalistike borbe ili to znai i automatsko priznavanje legitimnosti i demokratinosti tih izbora? Je li za pro-gresivne politike snage mogue sudjelovati na izborima, a pritom kritizirati sam sustav liberalne demokracije i nedemokratinost takvih izbora? Je li mogue putovati avionom koji je napravljen u kapitalistikoj tvornici i kojim upravlja kapitalistika aviokompa-nija, a istodobno ne podravati kapitalizam i boriti se protiv nje-ga? Moe li se boriti unutar sustava a istodobno izbjei kooptaciju od tog istog sustava83?83 Ovdje treba navesti da antisistemske snage koje su se borile kroz sustav obino shvaaju da se sistem ne moe promijeniti pukom po-bjedom na izborima, nego da institucije buroaskog elektoralizma mogu posluiti tek kao sredstvo za dobivanje financijskih sredstava za daljnju borbu i kao pozornica za izlaganje svojih ideja. Pobjeda na izborima u okviru kapitalistikog parlamentarizma moe olakati an-tisistemsku borbu, ali promjena sistema se ne moe izvriti kroz par-lament takva se promjena mora dogoditi, a borba voditi, na svim razinama drutva (od ulice do radnih mjesta).Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija139Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iUmjesto da se zadravamo na apstraktnim pitanjima, treba pogledati neke konkretne recentne primjere. Da je progresivna borba kroz sistem mogua, pokazuju nam brojni primjeri iz June Amerike trenutnog svjetskog svjetionika to se tie progresivne, proradnike, pronarodne i antiimperijalistike politike za velik dio svjetske ljevice84. Dojmljiv je, bar to se tie naina dolaska na vlast, primjer Bolivije, gdje 1995. nastaje politiko krilo indijansko-se-ljakog pokreta (danas pod imenom MAS) koje poinje sudjelova-ti na izborima i koje samo deset godina poslije osvaja vlast. Iako se situacija i politike okolnosti iz June Amerike ne mogu tek tako preslikati na druge zemlje, primjeri Bolivije, Venecuele, Ekvado-ra, pa i manje radikalnih vlada poput one u Urugvaju ili Brazilu, mogu biti itekako pouni. Ne samo zato to nam pokazuju da je i preko izbor u okviru liberalne demokracije, koliko god oni bili nedemokratski, mogue u odreenim uvjetima neto postii (makar te promjene i ne bile u konanici stvarno revolucionarne), nego i samom svojom organizacijom.I za MAS (Movimiento al Socialismo Pokret prema socija-lizmu85) u Boliviji Eva Moralesa i za Alianzu PAIS (Alianza Patria Altiva y Soberana Savez za ponosnu i suverenu domovinu) Rafa-ela Corree, kao i za Huga Chveza u Venecueli, tipina je uspjena 84 Tu ipak treba rei da politika postignua u Junoj Americi, iako su esto impresivna, nisu i stvarno revolucionarna. Kao to rekosmo (vidi fusnotu 51), nakon 1990. nije bilo pravih pokuaja transforma-cije drutava iz kapitalistikih u postkapitalistika, za razliku od raz-doblja prije 1990, kada se to pokuavalo u dosta navrata, iako nikad u konanici uspjeno. Nijedna od junoamerikih zemalja s progresiv-nim vlastima (Venecuela, Bolivija, Ekvador), u koje svjetska ljevica polae velike nade, zapravo nije odbacila kapitalizam (niti su u tom smjeru nainjeni nekakvi ozbiljniji koraci) iako njihove vlasti povre-meno govore o socijalizmu 21. stoljea kao konanom cilju itd. U konanici su sve te vlasti vie-manje na razini nekakve klasine (posli-jeratne evropske) socijaldemokracije, unato uspjesima u suzbijanju siromatva i nekim progresivnim pomacima.85 To je inae ime koje je uzeto 1999. posve sluajno i na brzinu radi potrebe registracije za izbore.I I . De m o k r a c I j a140 Mat e Ka p o v i borba kroz izbore (uz to to su npr. u Boliviji 2003. i 2005. bili i veliki i masovni prosvjedi), no istodobna kritika partitokracije i autoritarne organizacije odozgo u tradicionalnim strankama (iako je dotine stranke nisu zapravo napustile) k tome, nakon dolaska na vlast, u sve je tri zemlje dolo do vee participacije ljud u izravnom odluivanju odozdo. Iz perspektive odreene popu-larnosti ideje direktne demokracije u Hrvatskoj ili pokreta poput Democracia Real Ya (pri emu je stvarna demokracija = direktna demokracija) u panjolskoj, zanimljivo je da primjerice MAS u Bo-liviji (koji nije tradicionalna stranka nego vie labavi savez progre-sivnih drutvenih pokreta/sindikata) u sebi sadri i neke elemente direktne demokracije.Tako se npr. za mnoge kandidate na izborima glasa izravno na lokalnim plenumima, a preuzimaju se i neki tradicionalni direk-tnodemokratski elementi andskih indijanskih drutava Keua i Ajmara kao to je npr. princip rotacije vodstva radi smanjivanja korupcije (princip rotacije je bio bitan element i dirdema hrvat-skog studentskog pokreta86). Rotiraju se neke pozicije u vodstvu i kandidature za izbore, a od lokalnih vijenika se ak trai da daju ostavku u pola mandata da bi ih zamjenici mogli zamijeniti u svr-hu dekoncentracije politike moi i politikog osposobljavanja to vie ljudi. 2003. je tako na nacionalnom sastanku MAS-a odlue-no da se predstavnici na lokalnoj razini ne smiju opet kandidirati, a 2005. je zabranjena ponovna kandidatura dotadanjim kongre-snicima (ukljuujui i Eva Moralesa) da bi i drugi stekli iskustvo.Jedan od najveih problema jest to da se u povijesti skoro sve progresivne politike opcije, makar na poetku i bile antisistemske, koje bi ule u parlamentarno-elektoralnu igru ili ak dole na vlast, na ovaj ili onaj nain uvukle u modus funkcioniranja institucij buroaske demokracije i onda se transformirale u sistemske poli-tike opcije samom logikom strukturnih pritisaka institucij libe-ralne demokracije koje nisu namijenjene tome da se kroz njih rade velike sistemske promjene. Na taj su nain silne stranke (jedan od 86 Vidi zadnje poglavlje.Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija141Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j irecentnih primjera je npr. vladajua Radnika partija u Brazilu87) koje su poele kao antikapitalistike na kraju zavrile kao puka prokapitalistika socijaldemokracija (ili jo gore). To je jedan od velikih i jo uvijek ne do kraja rijeenih problema na ljevici. Ako se ve pristaje na sudjelovanje na izborima kao na dio borbe, kako izbjei svoenje te borbe na puki elektoralizam i istodobnu kooptaciju u sistem? Kako izbjei da se vodstvo organizacije udalji od svoje baze i da ne skrene u oportunizam? ini se da je jedini od-govor na to pitanje to da se progresivne politike opcije horizonta-liziraju i ponu primjenjivati elemente direktne demokracije88, uz glasanje svih lanova o najbitnijim pitanjima, mogunost opoziva i smjene lanova na pozicijama u svakom trenutku, preglasavanja njihovih odluka i rotacije na predstavnikim pozicijama (to treba vrijediti, koliko je to mogue, i za predstavnike u svim politikim tijelima u dravi). Na taj se nain onda, demokratskom kontrolom odozdo, moe sprijeiti odvajanje politikog vodstva od baze (iako uspjeh nije nuno ni time zajamen)89.Naravno, dolazak na vlast progresivnih politikih snaga, pa makar i preko izbor, nosi sa sobom i vrlo realne opasnosti. Ne treba ii daleko u prolost i gledati primjere poput dravnog udara na vlast Salvadora Allendea u ileu 1973. takvih primjera ima i vie nego dovoljno u recentnoj prolosti. Snage statusa quo nee prezati ni od jednog sredstva da se suprotstave doista radikalnoj 87 U tu tradiciju spadaju i britanski laburisti i njemaki SPD, primjerice, a ne treba zaboraviti da ni na SDP, iako u drugaijim okolnostima, ima revolucionarne korijene (u KPH preko SKH).88 Umjesto tradicionalnih predstavniko-delegatskih sistema koji se, koliko god se npr. umotavali u demokratski centralizam, zapravo svode na vie-manje jednako funkcioniranje kao ono u sistemskih stranaka.89 Treba rei da su progresivne politike opcije jo daleko od ovakvog naina organiziranja i da se, unato stotinama povijesnih neuspjeha, i dalje pouzdaju u tradicionalni, buroaski, nain organiziranja stra-naka s izabranim vodstvom i voom/predsjednikom/generalnim sekretarom, sredinjim odborima/centralnim komitetima itd.I I . De m o k r a c I j a142 Mat e Ka p o v i pro-99% (pa ak i vrlo umjerenoj pronarodnoj) politici dovolj-no se sjetiti mnogobrojnih pokuaja dravnih udara i uspjenih dravnih udara u Junoj Americi (Venecuela, Ekvador, Bolivija, Honduras) u zadnjih 15-ak godina.I na kraju, nakon svega ve napisanoga, koji se argumenti uop-e navode za ikakvo razmatranje mogunosti sudjelovanja progre-sivnih politikih snaga, onih kakve smo, nakon izbijanja svjetske ekonomske krize 2008, vidjeli na ulicama SAD-a, panjolske, Izraela, Islanda pa i Hrvatske, na izborima, kao jednom od vidova politike borbe? Rije je o staroj diskusiji na ljevici, a ovdje emo navesti, radi predoavanja spomenutih kontradikcija antikapitali-stikog djelovanja unutar kapitalistikog parlamentarizma, neke od razlog koje navode oni koji zastupaju sudjelovanje progresiv-nih snaga u kapitaloparlamentarizmu, takvom kakav jest, ne daju-i mu pritom legitimitet nego kritizirajui ga sistemski.Jedan je argument dojam ozbiljnosti. Veina ljudi ne vidi mo-gunost promjene ako to nije preko izbor i apriorno odbijanje izlaska na izbore im izgleda neozbiljno i teko shvatljivo. Napo-sljetku, jo iz 1920-ih potjee argument da progresivne snage ne smiju odustati od parlamentarizma dok god narod jo ima odre-ene iluzije u vezi njega, premda nema dvojbe o inherentnoj nede-mokratskoj naravi takvoga modela demokracije. Iz organizacij-skog aspekta gledano, prihvaanje opcije izlaska na izbore je nuan preduvjet za pridobivanje irega lanstva kojemu se tako moe neto koliko-toliko konkretno ponuditi. Plan sudjelovanja na iz-borima moe biti dobra platforma za graenje masovne organiza-cije. Ne moe se raunati na to da e se svi ljudi aktivno ukljuiti u politiko djelovanje mnogi to nee/ne mogu bilo iz poslovnih bilo iz osobnih razloga. Broj ljudi koji bi se angairali kroz glasanje na izborima za ozbiljnu antisistemsku opciju svakako je vei od broja onih koji bi se u tome mogli i aktivno svakodnevno poli-tiki i aktivistiki angairati. Sudjelovanje na izborima i osvajanje odreenih politikih pozicija (npr. saborskih) je odlina prilika za lake irenje progresivnih ideja u drutvu (dobiva se pozornica za njihovu promociju), a uspjeh na izborima znai i financiranje od Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija143Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j istrane drave ta se sredstva onda mogu koristiti za daljnje irenje aktivnost, rad na terenu, irenje idej itd.U svojevrsnoj parafrazi Margaret Thatcher koja bi uope bila alternativa? Polagano graenje drugaijeg i paralelnog siste-ma odozdo, revolucija kroz generalni trajk, oruana borba? Takve ideje, kako je ve reeno, izgledaju iluzorno i u veini dananjih zapadnih zemalja i u zemljama poput nae (iako u razvijenim kapi-talistikim zemljama, zbog stolje indoktrinacije i internalizacije kapitalistike logike razmiljanja ni izborna opcija uglavnom ne izgleda pretjerano realnom). Propagandno/aktivistiko djelovanje samo kroz izvaninstitucionalnu borbu uvijek ima vrlo ograniene dosege. Samo (spontana) drutvena mobilizacija, prosvjedi, javne kampanje, trajkovi itd. nisu dovoljni za ruenje sustava (iako su nesumnjivo potrebni u irem okviru i za bilo kakve stvarne i si-stemske promjene) tu je potrebna i stroa i strukturiranija or-ganizacija koja takve pokrete, akcije i dogaanja moe usmjeriti i kanalizirati (bilo to kroz izbore ili ne).Bitan realpolitiki argument je i u tome da preuzimanje vlasti putem institucionalnog puta ima prednosti nad nasilnim ruenjem vlasti (koji je ionako, bar u naim krajevima svijeta, iluzoran) zbog legitimacije koja se na taj nain dobiva, zbog manjeg otpora kon-zervativnih snaga unutar zemlje i zbog manjeg potencijalnog me-unarodnog pritiska na novu progresivnu vlast itd. David Harvey, primjerice, upozorava da je strateki potpuno nesuvislo unaprijed odustati od uprezanja dravnog aparata u svoju korist i prepustiti ga u potpunosti drugoj strani (liberalima i konzervativcima). Uvi-jek, naravno, treba istai i drugu stranu, a to je da svaki ulazak u kaljuu parlamentarne realpolitike, a kamoli u vlast, nosi sa sobom vrlo realne opasnosti, nunost esto neugodnih kompromisa i po-priline tekoe. Nije nimalo sporno da su neki takvi pokuaji u prolosti zavrili poprilino loe, no apriorno bi odbijanje ulaska u borbu za vlast, samo da bi se sauvao ist obraz, moglo zavriti jo pogubnijim posljedicama ne treba se, naime, nadati da e pri-mjerice neofaistike snage, koje takoer bujaju u doba krize, imati previe skrupul oko toga.I I . De m o k r a c I j a144 Mat e Ka p o v i to se tie procjene trenutne situacije, u trenucima ekonom-ske krize, pogotovo na periferiji s kratkom recentnom tradicijom liberalne demokracije i kapitalizma (kao to je to u postrealso-cijalistikim zemljama istone Evrope), potencijal uspjeha ovakve strategije ini se ipak vei nego u zapadnim kapitalistikim zemlja-ma. Dodatan argument je i to da bi bilo kakav, makar i ogranien uspjeh na izborima (recimo, ulazak bar nekoliko zastupnika oz-biljne antisistemske politike opcije u parlament90) a kamoli osva-janje vlasti, bio poticajan meunarodni primjer za druge zemlje. Primjer pak June Amerike (iako u bitno razliitim okolnostima) mnogima prua nadu da je mogue doi na vlast preko izbor. A u sluaju dolaska na vlast mogunosti su nesagledive i jurianje na nebesa, unato svim tekoama, postaje ipak neto izglednije.Kapitalistiki parlamentarizam nije prava demokracija, ali ipak prua odreene mogunosti za politiku borbu koje ne treba una-prijed odbacivati. Samo je jedna stvar sigurna trenutni politiko-ekonomski sistem koji funkcionira uglavnom u korist onih 1% na vrhu, a protiv interes veine drutva, sasvim sigurno nee pasti sm od sebe. Protiv njega se treba aktivno boriti.90 Konkretan primjer toga je ulazak u parlament slovenske Zdruene ljevice 2014. godine.145Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iDirektna demokracija ideja, borba i perspektive91Jedan od glavnih zahtjeva prosvjednih pokreta irom svijeta u re-volucionarnoj 2011, kada su prokljuali protesti irom svijeta, bio je zahtjev za direktnom demokracijom. Takav je zahtjev mogao biti radikalniji ili manje radikalan, katkad se uvijeno izraavao kao zahtjev za veom participacijom graana u donoenju odluka, a nazivao se razliitim imenima npr. u panjolskoj pravom demo-kracijom (democracia real). Kao kuriozitet valja istai da je jedna od zemalja gdje je takav zahtjev bio najizrazitije i najotvorenije istaknut i artikuliran bila upravo Hrvatska u velikim prosvje-dima u oujku 2011. (jasno, od jednog, manjeg, dijela prosvjed-nika) dakle, prije panjolskih Indignadosa, grkih prosvjednika i Occupy Wall Streeta u nastavku iste godine. Unato razliitim interpretacijama takvih zahtjeva i njegovoj oitoj i oekivanoj ne-dovoljnoj artikulaciji i neodreenosti, nema sumnje da se iza danas popularnog buzzworda direktna demokracija (dirdem) zapravo skriva, u njegovoj najradikalnijoj interpretaciji, lijevi emancipator-ni projekt, koji se prije, a i danas (premda ne vie tako otvoreno u javnosti), nazivalo socijalizmom. Odakle potreba za novim nazi-vom, nije potrebno posebno obrazlagati. To je bitno naglasiti, ako 91 Izvorno objavljeno u asopisu Up & Underground 2122/2012: 176183. U tekst sam uvrstio i dva kraa odlomka iz svog teksta Bosnia and Herzegovina: all power to the plenums, objavljenoga 22. veljae 2014. na portalu Roarmag.I I . De m o k r a c I j a146 Mat e Ka p o v i nita drugo, zato to i neki na ljevici imaju problema s prihvaa-njem nove retorike te tu nerijetko dolazi do nerazumijevanja. Protiv hegemonije statusa quo Nesporno je da je demokracija, unato razliitoj terminolokoj upotrebi, meu ostalim, paradoksalno, i upravo zato to se koristi kao jedno od ideolokih sredstava elite za legitimaciju trenutnog sistema, pojam relativno privlanog i pozitivnog prizvuka. Malo tko e otvoreno rei da je protiv demokracije. Zato je tim nunije da ga ljevica prisvoji za sebe, tj. definira na progresivan nain. Na terminolokoj je razini problematino to esto i sami ljeviari za kapitalistike zemlje liberalno-predstavnike demokracije upotre-bljavaju naziv demokracija ili demokratske zemlje, to, unato svim moguim terminolokim i uzusnim opravdanjima, nesum-njivo ima i performativan uinak, a u ovakvoj drutvenoj situaciji treba i na toj razini pomno birati rijei. S obzirom na to da su ta-kve zemlje, u najmanju ruku, samo vrlo ogranieno demokratske, nesumnjivo je da bi tu bilo koji drugi naziv bio bolji primjerice Badiouov kapitalo-parlamentarizam.Intelektualno-teorijska se ljevica, kao svojevrstan odgovor na zahtjeve ulice irom svijeta, treba i na diskursnoj razini suprotsta-viti hegemoniji statusa quo i odluno povesti bitku za sm pojam demokracije. Raskrinkavanje kapitalistike predstavnike demo-kracije kao privida demokracije jedan je od kljunih zadataka ljevice. Drugi kljuan moment u kojem ljevica treba inzistirati na svojevrsnoj korekciji spontanih i proirenih ideja koje se javljaju meu prosvjednicima irom svijeta pitanje je krize modela pred-stavnike demokracije. Iako se esto, bar izmeu redaka, moe uti da je tek u zadnje vrijeme dolo do krize i problem predstavnike demokracije zbog sve veeg utjecaja kapitala, korporacij i banaka na nju, treba inzistirati na tome da je takav utjecaj sastavni element liberalne demokracije od samih poetaka. S obzirom na veliku kri-zu kapitalizma u kojoj se nalazimo, ogranienost je predstavnike Direktna demokracija ideja, borba i perspektive147Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j idemokracije danas sve oitija sve irem krugu ljudi, meu ostalim i zbog suavanja i ono malo limitirane demokracije koja u postoje-em modelu egzistira, no kljuni prigovori liberalnoj demokraciji su od samog poetka isti i u tom se smislu nije nita bitno promije-nilo, osim to su u trenutnoj krizi sistema kontradikcije sve eviden-tnije, a sve vie ljudi uvia da se nune promjene ne mogu dogoditi unutar ovoga sustava i bez radikalnih promjena. Konzervativni refleksi Nema potrebe preduboko ulaziti u opepoznatu lijevu kritiku predstavniko-parlamentarne demokracije. Dovoljno je spomenu-ti da u podruju ekonomije tj. na radnim mjestima nema ni trunke demokracije (efektivnu diktaturu u sferi privrede liberalna politi-ka teorija elegantno previa), a da izbor politikih predstavnika u sferi politike demokracije ovisi ponajprije o novcima. Bez velikih financijskih sredstava je na izborima praktiki nemogue pobijedi-ti, a politiari za ta sredstva ovise o kapitalistikoj klasi ukoliko osoba politiara i kapitalista nije, kao u Kerumovu sluaju, spo-jena u jednu. Ako se tome pridoda da je bar u postsocijalistikim zemljama kao to je naa sasvim razvidno u kojim se uvjetima od-vijala prvobitna akumulacija kapitala u 1990-ima (nita drugaije, mutatis mutandis, nije bilo ni drugdje, samo s veim povijesnim odmakom), svaka je daljnja kritika izlina. Jedna je od primarnih zadaa ljevice na ideolokom planu borba protiv popularne alo-pojke sami smo krivi, mi smo ih izabrali, koja u obzir ne uzima ekonomsku mo, utjecaj medij, utjecaj indoktrinacije u obrazov-nom sustavu92, premreenost itavog drutva kapitalistikim eko-nomskim odnosima itd.92 Odgojno-obrazovni sustav (u kapitalistikim drutvima) u sebi sa-dri kontradiktorne tendencije s jedne strane on sadri izrazit emancipatorni potencijal (i stoga obrazovanje, pravo na obrazovanje i njegovu dostupnost progresivne snage svakako moraju podravati), no s druge strane djeluje i kao jedno od osnovnih sredstava sistemske I I . De m o k r a c I j a148 Mat e Ka p o v i Tako nije samo u Hrvatskoj, jasno. U SAD-u, prema jednom istraivanju, u 94% sluajeva na predsjednikim izborima pobje-uje kandidat koji skupi najvie donacij, a pobjeda je islamist na izborima u Tunisu i Egiptu nakon revolucije bila praktiki za-garantirana, meu ostalim, zahvaljujui bogatim donacijama koje su dotine stranke dobile od naftom bogatih zaljevskih zemalja. Financijska mo i kontrola nad medijima objanjavaju i uspjeh kandidata kao to su Muhamed Hemi Hamdi u Tunisu ili Na-guib Saviris u Egiptu rije je o kapitalistima koji posjeduju velike televizijske kue te im stoga nije bio problem osigurati si uspjeh (ne nuno i pobjedu) na demokratskim izborima nakon revo-lucije93. Na takvim i brojnim drugim primjerima oito je da bez demokratskog nadzora nad ekonomijom ne moe biti ni prave politike demokracije. Kapitalizam, koji je po definiciji legalizira-na korupcija (jer u kapitalizmu sredstva za proizvodnju pripadaju manjini drutva, a itava se ekonomska djelatnost odvija ne radi interesa cijelog drutva nego radi profita te iste manjine), nespojiv je s pravom demokracijom94. Stoga borba za pravom (direktnom) demokracijom, eli li biti ozbiljna, nuno mora biti povezana s indoktrinacije (recimo, neki su banalni konkretni primjeri uenje o EU naravno, potpuno idealizirano ve u djejim vrtiima ili stvari poput Poduzetnike poetnice u osnovnim kolama). Iako para-doksalno na prvi pogled, dosta logino zvui pretpostavka da su ljudi prije stotinjak i vie godina bili pod manjim pritiskom indoktrinaci-je jer tada obrazovanje nije bilo toliko proireno (pa nije bilo toliko indoktrinacije kroz obrazovni sustav), a ljudi su bili u puno manjoj mjeri pismeni pa nisu bili izloeni propagandi kroz tiskane medije (a televizija nije postojala).93 Gilbert Achcar, The Bouazizi Spark: The Beginning of a Long Revo-lutionary Process, 2012., Al-Akhbar English (2012).94 Slino tome, i opstanak je postkapitalistikoga drutva, kako pokazu-ju iskustva realno postojeih socijalizama 20. stoljea, takoer nemo-gu bez neke vrste (direktne) demokracije koja bi spreavala koncen-traciju moi i drala vlast pod kontrolom, jednako kako je nemogu i socijalizam u jednoj zemlji.Direktna demokracija ideja, borba i perspektive149Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iantikapitalizmom, a demokratizaciju treba zahtijevati ne samo u lokalnim zajednicama, naseljima i zemljama nego i u poduzeima, tvornicama i kompanijama.U kritikama dirdema esto do izraaja dolaze uobiajeni kon-zervativni refleksi od kritike da to nigdje ne postoji i nikad nije postojalo (slino su vjerojatno ljudi toga profila govorili i u robovlasnitvu i feudalizmu) pa do prigovor da ni takav sustav ne moe biti savren, pri emu se previa injenica da je trenutni sustav jo puno dalje od savrenog. Unato neosnovanosti takvih prigovora, u promidbene su svrhe tu onda korisni konkretni po-stojei primjeri na koje se moe pozvati pa se tako esto navodi slu-aj vicarske ili Kalifornije i njihove referendumske demokracije. No jasno je da se tu radi samo o nekim elementima dirdema koji se javljaju unutar kapitalistike predstavnike demokracije. Iz takvih se primjera moe uiti i moe ih se oprezno koristiti u agitpropov-ske svrhe, no takvi sustavi nikako ne mogu biti i konaan cilj. Direktna demokracija (u smislu izravnog/neposrednog odlui-vanja/glasanja) nikako ne moe biti cilj sm po sebi. Poanta nije u glasanju radi samog glasanja, nego u tome da nam postojanje mo-gunosti da izravno odluujemo moe pomoi zatiti svoja prava i izboriti se za drutvo kakvo elimo. Borba za demokratinije dru-tvo je nuno povezana s borbom za socijalnu pravdu i jednakost, tj. s borbom protiv kapitalizma. Samo postojanje direktne demo-kracije ali s bogatstvom, resursima i medijima u rukama kapita-listike klase i njihovom netaknutom liberalnom hegemonijom ne bi mnogoto promijenilo, niti je tako neto u konanici uope mogue. Kao to se i demokracija koju sad imamo pervertira i subvertira potrebama ouvanja statusa quo, isto bi se dogodilo i s direktn(ij)om demokracijom. To vidimo u ve spomenutoj vicar-skoj i Kaliforniji, gdje se razmjerno esto odravaju referendumi, ali gdje su interesi kapitala i dalje vrsto zatieni kroz njihovo vla-snitvo nad medijima, resursima za pravljenje javnih kampanja itd. Iz toga onda proizlaze i neoekivani rezultati, gdje birai nepro-gresivno glasaju i npr. u Kaliforniji 2012. glasaju protiv oznaavanja I I . De m o k r a c I j a150 Mat e Ka p o v i GMO proizvod (takav je rezultat svojom kampanjom na koju je potroio 45 milijuna dolara omoguio Monsanto), dok u vicar-skoj 2013. glasaju, protivno svojim interesima, protiv ograniava-nja najviih pla (emu je takoer pridonijela estoka kampanja 1% protiv ogranienja).to se tie dirdema kao cilja, tu je mogue vie mogunosti vie i manje radikalnih. Npr. moe se zamisliti da e-glasanje (in-ternetski referendumi ili sl.) u konanici u potpunosti zamijeni parlamentarno glasanje (naravno, uz pomo profesionalnih javnih dunosnika/strunjaka koji bi transparentno obavljali tehniki i koordinacijski posao u pripremi rasprav, prijedlog i glasanj), a mogu se zamisliti i ogranienije verzije. Poanta je u tome da bi se sve bitne odluke (tj. ono to sami glasai smatraju bitnim) dono-sile izravno, a da bi uloga politiar bila svedena na profesionalne birokrate/strunjake koji bi generalne odluke naroda sprovodili u praksu i bili bi u svakom trenutku smjenjivi. Tako bi se npr. kroz javnu raspravu i glasanje mogla donijeti odluka da treba teiti punoj zaposlenosti, a tu bi odluku u djelo onda trebali sprovesti strunjaci (ekonomisti). Ono to je pak posve sigurno jest da je pretpostavka za pravu uspostavu direktne demokracije (koja se u svojim razliitim, vie ili manje uspjenim, varijantama u povijesti zvala i samoupravljanjem, sovjetskim sustavom itd.) radikalna pro-mjena u politiko-ekonomskom sistemu dokidanje kapitalizma, drutveno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju, ekonomska demokracija, doista slobodni mediji kao jedan od preduvjet za pravu javnu raspravu, dovoljno slobodnog vremena za sudjelo-vanje u odluivanju, materijalna jednakost itd. Rijeima Rose Luxemburg: nema demokracije bez socijalizma, ni socijalizma bez demokracije. Potreba vezivanja borbe za dirdem s borbom protiv kapitalizma, pogotovo u javnosti, postaje tim akutnija uzme li se u obzir da i neke buroaske stranke sve vie pokuavaju po-pularnu ideju dirdema, naravno u destiliranom obliku, aproprirati za svoje potrebe (u Hrvatskoj su se na to pokuavali pozivati npr. laburisti).Direktna demokracija ideja, borba i perspektive151Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iPitanje (ne)kompetentnosti U 21. stoljeu bi bilo besmisleno inzistirati na strogom plenumsko-delegatskom modelu kakav je postojao u Rusiji 1917. ili Kataloniji 1936. Naalost, dio se ljevice i dalje, bar implicitno, dri toga, to je samo jedna od manifestacij drugih boljaka ljevice sektatva i inzistiranja na besmislenim povijesnim, danas preteno nebitnim, podjelama. S obzirom da ve postoji e-bankarstvo, da preko inter-neta kupujemo knjige, avionske karte, rezerviramo hotelske sobe itd., moe se oekivati da nee biti nikakvih tehnikih prepreka za uvoenje nekog od vidova e-glasanja kao dijela dirdem sustava. To, naravno, ne znai da treba odustati od naina odluivanja putem plenum i rasprave uivo gdje god je to mogue. Osim toga, ve bi u dananjem sustavu, bez uvoenja e-glasanja i sistemskih pro-mjena u sferi ekonomije potrebnih za pravi dirdem, bilo prilino lako uspostaviti reformistiki dirdem korektiv trenutnom pred-stavnikom sustavu npr. referendumskim pitanjima uz redovne lokalne, parlamentarne, predsjednike izbore. Tu nije problem tehnika neostvarivost, nego nepostojanje politike volje, tj. realni klasni interesi u pozadini, a koji bi donekle mogli biti ugroeni ak i obinim referendumima u inae nepromijenjenom sustavu jer bi se tako puno tee donosile neke nepopularne mjere.esto se dirdemu zamjera nekompetentnost naroda. Iako bi se moglo svata rei o kompetentnosti politiar u predstavnikoj demokraciji, neosporno je da bi sastavan dio dirdema morala biti i edukacija i, to je ve spomenuto, dovoljno slobodnog vremena (dakle smanjeno radno vrijeme) koje bi radnitvu i openito ve-ini stanovnitva omoguilo aktivno sudjelovanje u politikom ivotu. Osim toga, argument o nekompetentnosti, koji esto po-vlae i progresivne snage, i previe podsjea na vrlo sline takve argumente u 19. st. koji su se upotrebljavali protiv ideje opeg pra-va glasa pa se pozivalo na to da siromani ne mogu glasati jer su neobrazovani, neuki i sl. Posve su pak neosnovane kritike da bi I I . De m o k r a c I j a152 Mat e Ka p o v i dirdem praktiki izravno znaio izglasavanje faistikih odluka i sl. Kao to je teoretski sasvim mogue da unutar trenutnog susta-va doe do pogrenih odluka ili do dolaska faist na vlast, to bi bilo mogue i unutar dirdema, nita vie i nita manje. Dirdem je samo sredstvo, ne i cilj kao takav, i naravno da podrazumijeva daljnju potrebu politike borbe za progresivne ideje. No, naravno, ono to se esto neopravdano zaboravlja je da ni u dirdem sustavu neke stvari jednostavno ne bi mogle biti stavljene na glasanje na referendum (npr. hoemo li strpati sve pripadnike neke manjine u konclogore), isto kao to ne mogu ni sada biti stavljene na glasanje u parlamentu ili vladi. Civilizacijski dosezi i razina ljudskih prava koji sada postoje bili bi, razumije se, zadrani (dapae, proireni) i u takvom sustavu. Osnovna pretpostavka za dirdem je jednakost/ravnopravnost svih lanova zajednice materijalna, rodna, etni-ka, vjerska itd. Potencijalno diskriminirajui zakoni ne bi mogli uope biti stavljeni na glasanje jer bi dio zajednice stavili u podre-en poloaj, to je nedopustivo. Osim toga, treba rei da ni u ra-dikalnom dirdemu ne bi sve moglo biti preputeno jednostavnom demokratskom odluivanju svih u nekim stvarima bi i dalje mo-rali glavnu rije morali imati strunjaci, to je i logino, a dirdem kao nain upravljanja nije ni primjeren ba za sve sluajeve (obino se navodi karikaturalni primjer da ne bi bilo ba pametno prepu-stiti nuklearku anarhistikoj komuni). Od sluaja do sluaja bi va-ljalo procjenjivati gdje je kakav sustav upravljanja najprikladniji. Osim toga, direktna demokracija, kako je ve napominjano, ne znai da ba svi stalno o svemu moraju odluivati, nego to da, ako se ukae potreba i elja, svi (npr. stanovnici neke opine, radnici nekog poduzea ili stanovnici ne zemlje) mogu izravno odluivati (ponajprije o vanim stvarima), dok ljudi koji zauzimaju odreene politike funkcije moraju biti podloni rotaciji, smjeni i preglasa-vanju (bez ekanja etiri godine na sljedee izbore).Direktna demokracija ideja, borba i perspektive153Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iPostkapitalistiko drutvo? Meu raznim neosnovanim prigovorima dirdemu javlja se i libe-ralna floskula o odgovornosti za odluke. Toboe, u dirdem si-stemu nitko ne bi bio odgovoran za odluke jer bi ih donosila veina, dok danas znamo tko je odgovaran za neku odluku (odre-eni politiar, vlada ili stranka). Kao prvo, nije ba jasno od ega se sastoji tono ta politika odgovornost. Kad je to u predstavni-kom sustavu neki premijer ili stranka odgovarala (osim silaskom s vlasti) zato to su provodili lou ekonomsku politiku? Tko je od politiko-ekonomske elite zavrio na sudu ili u zatvoru zbog eko-nomske krize 20072008? Naravno da se i u dirdem sustavu mogu donijeti loe i pogrene odluke. Meutim, u takvom sustavu bismo za takve odluke bili sami krivi i mogli bismo ih, uvidjevi da su bile loe, bez zadrke promijeniti. Nita ozbiljniji nije ni prigovor da su mogunosti za dirdem ograniene jer se tu mogu donositi samo binarne odluke da/ne. No nema nikakva razloga da bilo na e-re-ferendumima, bilo na odluivanjima uivo npr. ne bude vie opcij ako je potrebno (a, b, c...) i razliitih kompleksnih uvjetovanja. Naravno, u sluaju radikalne verzije direktne demokracije, to bi moralo podrazumijevati opsenu i sloenu javnu raspravu i pripre-me i prije samog glasanja, kao i javne slubenike koji bi sluili kao pripomo u tome, no do konkretnih rjeenja bi se ionako moralo dolaziti kroz praksu i pokuaje i pogreke. Dakako, uspostavljanje ak i radikalnog direktnodemokratskog drutva, kako rekosmo, ne bi znailo i kraj politikog djelovanja i dalje bi se trebalo boriti za pobjedu politiki progresivnih ideja i protiv vraanja na staro, to je uvijek realna opasnost, kao to nas ui konani neuspjeh realsocijalistikog eksperimenta u 20. stoljeu, s tim da bi se te borbe ipak trebale odvijati u bitno drugaijim uvjetima (npr. uz zakonsku zabranu utjecaja novca na javne kampanje i propagandu i sl.). Iako se ne moe unaprijed dati gotov nacrt kako bi nekakvo postkapitalistiko drutvo trebalo izgledati niti bi to, u krajnjoj mjeri, bilo dobro, o tome treba razmiljati i raspravljati. Ako nita I I . De m o k r a c I j a154 Mat e Ka p o v i drugo, a ono zato to bez svijesti o tome da bi sistem mogao funk-cionirati i potpuno drugaije ne moemo u potpunosti razumjeti i kritizirati sadanju situaciju. A realna analiza i kritika sadanjega stanja je preduvjet za bilo kakvo smisleno djelovanje da bi se ono promijenilo. No tee pitanje od toga kako bi potencijalno postkapitalistiko drutvo moglo izgledati je pitanje kako do njega doi. Materijalni interesi koji ovise o trenutnom ustroju ne ostavljaju ni trunka sum-nje da ni do kakve promjene nee doi bez silnog otpora. Iako sve vie teoretiar pa i politiar zloguko spominje mogunost novih ratova, ako se neto bitno ne promijeni (a svjetlo na kraju tunela se, to se tie krize, ne nazire), mogunost je oruane borbe u Hr-vatskoj i u zapadnom svijetu, za razliku od situacije primjerice u Indiji, Nepalu ili Siriji (gdje se one vode), dakako, potpuno iluzor-na. Isto tako iluzornima izgledaju i mogunosti velikih prevrata putem generalnih trajkova. Usprkos velikom pokretanju naroda irom svijeta u revolucionarnoj 2011, Mike Davis95 dobro upozora-va: Zastraujue je dug put koji treba prijei samo da bi se dolo do poetnih pozicija ranijih pokuaja izgradnje novog svijeta. Pouke June Amerike Unato svim prosvjedima koji su zapoeli 2011, svjetionik svjetske ljevice, po miljenju mnogih, i dalje ostaje Juna Amerika. Uspjeh junoamerikih progresivnih snaga je jo daleko od izvjesnog, postoje i ozbiljne kritike tamonjih procesa96, a takoer treba biti svjestan ograniene mogunosti kopiranja junoamerikih isku-stava u drugim dijelovima svijeta. Ipak, nije sporno da se od June 95 Spring confronts winter (editorial), New Left Review 72/2011: 515.96 Za recentni kritiki osvrt na Boliviju, vidi npr. Jeffery R. Webber, From Rebellion to Reform in Bolivia: Class Struggle, Indigenous Libe-ration, and the Politics of Evo Morales (Haymarket Books, Chicago, 2011).Direktna demokracija ideja, borba i perspektive155Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iAmerike (kao i ranijih povijesnih iskustava) moe uiti iako tamo nijedan od proces jo nije ozbiljno pokuao nadii trenutni eko-nomski sistem (nego su ga samo djelomino mijenjali i modifici-rali uz znatnu progresivnu socijalnu politiku i demokratizaciju). Odande moemo izvui nekoliko osnovnih pouka. Kao prvo, da bi se drutvo pokualo mijenjati, ne moe se unaprijed odustati od ideje o pokuaju preuzimanja vlasti od strane progresivnih snaga. Prepustiti mo dravnog aparata neprijatelju ve u startu potpuno je bezumno. Samo prosvjedovanje i elja za drukijim sustavom nee do toga automatski i dovesti. Jasno, shvatiti to znai biti spre-man zagaziti u blato do grla, no put do promjen je sve samo ne ravan i ugodan. Igranje revolucije i uvanje ista obraza vodi iskljuivo u poziciju marginalnosti i uivanja u vlastitoj ideolo-koj istoi. Druga je pouka paradoksalna u osporavanju, meu ostalim, samog sustava liberalne demokracije katkad moe biti taktiki korisno pokuati se boriti kroz njega. I Hugo Chvez i Evo Morales i Rafael Correa i drugi manje radikalni junoameriki lje-viarski voe i pokreti su na vlast doli preko izbor (za razliku od npr. FARC-a). Trea je pouka da pri tom treba biti oprezan jer kohorte statusa quo nee prezati ni od jednog sredstva da se suprotstave doista radikalnoj (pa ak i onoj ne toliko radikalnoj) politici dovoljno se sjetiti pokuaj dravnih udara u Venecueli 2002, (te kasnije u vie navrat) u Boliviji 2008. i u Ekvadoru 2010. ili uspjenih dravnih udara na Jean-Bertranda Aristidea 2004. na Haitiju i 2009. na Manuela Zelayu u Hondurasu. Naravno, sudje-lovanje na izborima kao dio revolucionarne taktike ne znai nu-no i priznavanje liberalne predstavnike demokracije kao prave demokracije, nita manje nego to injenica da smo svi prisiljeni ivjeti u kapitalizmu ne znai i na blagoslov kapitalizmu. Nema sumnje da je i izborna taktika neizvjesna i vrlo teka, no ona je u zemljama poput Hrvatske, s obzirom na to da su periferne zemlje poput nas strukturno u svjetskom kapitalistikom sistemu osue-ne na nerazvijenost i siromatvo, puno izglednija nego na Zapadu. Tu nimalo nebitna nije ni injenica da je pristanak na mogunost I I . De m o k r a c I j a156 Mat e Ka p o v i sudjelovanja na izborima, ini se, nunost eli li se prionuti na for-miranje masovne disciplinirane antikapitalistike direktnodemo-kratske politike organizacije jer se to, u dananjim okolnostima, ipak i dalje u irokim slojevima percipira kao jedan od znakova politike ozbiljnosti (za razliku od aktivnost koje se svode samo na sitne prosvjedne akcije, lijepljenje letaka i grafite, to je vie-ma-nje opseg djelovanja marginalnih ljeviarskih organizacija u Hr-vatskoj). Uiti od neprijateljaJedno od dodatnih sredstava politike borbe za postkapitalisti-ko drutvo moe biti i kratkorona borba za reformistiko uvo-enje sve vie dirdem elemenata u trenutni sustav npr. borbom za smanjenje potrebnog broja potpis za raspisivanje referenduma. To je pak pitanje povezano i s pitanjem to bi se dogodilo kad bi odreene politiki progresivne snage preuzele vlast u dravi. to bi to tono znailo za dirdem ako bi on bio na programu politi-kih zadaa takvih snaga? Posve je jasno da se direktna demokra-cija ne moe uvesti preko noi, kao to se preko noi ne moe ni sruiti kapitalizam i staviti pod drutveni nadzor sva sredstva za proizvodnju. Naravno, najbolje bi bilo kada bi se dirdem mogao izgraditi u potpunosti spontano i odozdo, no trenutno nismo u uvjetima kakvi su bili u Kataloniji 1936. niti se to moe u bli-skoj budunosti oekivati. Ljudi se sasvim sigurno nee sami od sebe spontano osvijestiti. Iskustva se mogu crpiti primjerice iz Venecuele, gdje se plenumski nain odluivanja postupno uvodi na lokalnoj razini, a radnika kontrola se eksperimentalno iri u pojedinim tvornicama97. Dirdem se treba iriti polako, uz eksperi-97 Za bolivarsku revoluciju odozdo i njezino izvorite (suprotno od mnogih knjiga koje se koncentriraju primarno na Chveza) usp. knji-gu Georgea Ciccariello-Mahera, We Created Chvez: A Peoples Hi-story of the Venezuelan Revolution (Duke University Press, Durham London, 2013).Direktna demokracija ideja, borba i perspektive157Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j imentiranje s razliitim sustavima i postupno uvoenje na razliite razine od referendumskog glasanja o kljunim odlukama u ze-mlji s kojim se moe krenuti, bar u nekim prilikama, i na samom poetku do uvoenja naina odluivanja putem plenum i radnih grupa u odreenim lokalnim zajednicama pa do samoupravnih eksperimenata u javnim poduzeima98 (jasno, uz spomenute nu-no potrebne promjene u ekonomskoj sferi). Trenutni politiko-ekonomski sustav je ne samo u velikoj ekonomskoj krizi, nego i u krizi vlastitog legitimiteta. Sve vie ljudi je otvoreno za propitiva-nje alternativnih mogunosti i sve vie ljudi shvaa da je situacija takva da e do mogunosti boljega ivota za veinu doi samo ako se dogodi radikalan zaokret. Materijalni uvjeti za razvoj nove ljevi-ce su tu. To, jasno, ne znai da e se to dogoditi samo od sebe niti da e spontani izljevi narodnog bijesa, iako ih treba podupirati, biti dovoljni za promjenu. Na ljevici je da se organizira i da, meu ostalim, ui od neprijatelja npr. sluajui vrlo koristan savjet Mil-tona Friedmana: Samo kriza stvarna ili percipirana dovodi do prave promjene. Kada doe do krize, ono to e se poduzeti ovisi o idejama koje su na raspolaganju. To je, vjerujem, naa osnovna zadaa: razvijati prijedloge alternativne politike i odravati ih na ivotu da budu spremne kada politiki nemogue postane politi-ki neizbjeno.98 Tu treba naglasiti da progresivna vlast nipoto ne bi smjela poto-po-to fetiistiki inzistirati na uvoenju direktnodemokratskog naina odluivanja svugdje i odmah to bi u konanici moglo biti i tetno za progresivni transformativni projekt jer se direktnodemokratskim metodama itekako mogu posluiti i okoristiti i reakcionarne snage (usporedi primjere referenduma protiv gay brakova 2013. i skupljanja glasova za referendum o irilici 2014. u Hrvatskoj). Uvoenje dirde-ma, iako je ono konaan cilj, u prijelaznoj fazi mora biti koriteno u svrhu produbljivanja progresivnih procesa, a istodobno moraju biti poduzimane aktivne mjere kako bi se snagama statusa quo onemogu-ilo da progresivne procese zaustave.159Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iSposobnost kao ideologija99Hrvatski je tranzicijski eksperiment, odnosno projekt restauracije kapitalizma, nakon svojih dvadeset i pet godina zavrio u kaljui posvemanjeg neuspjeha, bez pretjeranih ansi za poboljanje u budunosti, ako ne bude radikalnih promjena, osim u tlapnjama naivnih i neukih. Objanjenja koja se za takvu ekonomsku propast nude, i s ulice i iz medij, ali i iz akademskih krugova, esto se svode na neku od varijacij na temu nesposobne vlasti, ne uvijek loih ideja, ali njihove loe provedbe i tome slino. Svi smo ne-brojeno puta uli da su jedino rjeenje novi, mladi i sposobni ljudi na vlasti. Osnovna pretpostavka koja se krije iza toga je da bi sve bilo bolje samo da je na vlasti (bio) netko sposobniji. Iza te pretpo-stavke pak stoji jo jedna, koja se obino podrazumijeva i ne izrie otvoreno da vlast vie-manje bar pokuava raditi u opem intere-su i da sama politika koju vodi nije nuno loa, ali da, eto, vlast nije uvijek sposobna i uglavnom ne zna dobre ideje provesti u djelo. Iz takve se pozicije i uz takve predpolitike analize, jasno, ne moe nita zakljuiti o stvarnim procesima zadnjih dvadeset godina. Treba se zapitati to bi se to doista dogodilo da su politike eli-te u zadnjih dvadeset godina bile sposobnije nego to su bile? Da je sama politika bila vie-manje ista (a bitno drugaija nije ni mogla biti, s obzirom na globalnu prevlast neoliberalnog washington-skog konsenzusa i na opi projekt restauracije kapitalizma na biv-em realsocijalistikom Istoku), a da su na vlasti bili najsposobniji 99 Izvorno objavljeno 31. sijenja 2013. u asopisu Zarez (3501: 8).I I . De m o k r a c I j a160 Mat e Ka p o v i od najsposobnijih, bi li stvarno zemljom tekao med i mlijeko? Bi li politika privatizacije, liberalizacije i deregulacije doista urodila ekonomskim udom samo da smo na vrhu imali malo sposobni-je upravljae? Na ovaj misaoni eksperiment nije teko odgovoriti. Zamislimo samo da je ta pretpostavljena vlast vrhunskih tehnome-naderskih sposobnosti ila vie-manje u istom smjeru kao i vlasti koje smo doista imali i kao veina drugih politikih elita na svijetu, samo da je u tome to je radila bila puno uspjenija. to bi se tu dogodilo? Danas bismo zacijelo imali jo vie fleksibilan zakon o radu (to znai da bi radnici imali jo manje prav i da bi lak-e dobivali otkaze); minimalna plaa i naknada za nezaposlene ili ne bi postojale ili bi bile jo manje; komercijalizacija obrazovanja bi zacijelo puno dalje dogurala (jer se sposobna vlast ne bi dala omesti triavim prosvjedima studenata i akademske zajednice) i sad bi prosjena kolarina bila bar 12 tisua kuna, plaali bi je svi, a studentski krediti bili bi normala; privatizacija zdravstva bi tako-er ve bila u puno poodmaklijoj fazi; i Hrvatska potanska banka i HEP i Petrokemija bi ve odavno bili privatizirani, zajedno sa svim ostalim javnim poduzeima... U svakom sluaju, od vee sposobnosti onih na vlasti veina ne bi imala nikakve koristi upravo obrnuto, mjere protiv interes veine bi bile samo jo uspjenije i dalekosenije.Naa je tranzicija, koliko god ona u detaljima moda bila traljavo izvedena iz pozicije politiko-ekonomske elite, dovela upravo do onoga do ega je i trebala dovesti. Stari sustav trinog realsocijalizma je zamijenjen liberalnim kapitalizmom, nekada-nja drutvena imovina je pretvorena u dravnu i zatim u najveoj mjeri razdijeljena novostvorenoj hrvatskoj kapitalistikoj klasi, a cjelokupna je privreda podreena privatnim interesima tih novih 1% drutva dakako, brino usklaenima s imperijalistikim eko-nomskim interesima razvijenoga kapitalistikoga Zapada. Moglo se do toga svega doi i na druge naine npr. tako da se privatizaci-ja provede strogo po zakonima (koje ionako donosi politika elita koja je pupanom vrpcom vezana uz neokapitalistiku elitu), a bez Sposobnost kao ideologija161Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j itoliko nepravilnost ili uz rairenije radniko dioniarstvo u prije-laznim fazama (pri emu bi obini ljudi i sami neto malo zaradili) i sl. dakle, moglo se to iz perspektive pobjednik tranzicije i efikasnije i uspjenije odraditi, ako nita drugo radi veeg legitimi-teta koji bi sustav danas moda imao, no na kraju bi rezultat bio sutinski vie-manje isti.Kljuno, dakle, pitanje nije u tome tko politiku vodi, je li u tome maksimalno efikasan i koliko je sposoban da ostvari svoje zamisli, nego kakva je politika koju vodi. Ako se vodi politika koja je u interesu 1% drutva, ista takva, ali efikasnija politika nee do-nijeti ba neto koristi za onih 99%. Kljuni su, drugim rijeima, politiki ciljevi, a ne puka tehnomenadersko-birokratska sposob-nost trenutne politike postave na vlasti. Sposobnost sama po sebi moe biti pozitivnom karakteristikom kada se govori o pojedincu, no na opedrutvenoj razini sposobnost kao takva niti je dobra niti je loa. Ona katkada moe biti dobra ako sposobni pojedinci rade u interesu veine u drutvu ureenu na taj nain, ali isto tako moe biti i loa ako sposobni pojedinci na pozicijama moi rade u interesu sebe ili u interesu manjine na vrhu. Kada se govori o sposobnosti, uvijek se treba upitati sposoban za koga? Jer kada se vidi kako se politiko-ekonomska vrhuka pobrinula za sebe u Hrvatskoj, ali i drugdje, teko je rei da je rije o nesposobnim ljudima. Oni su u osiguravanju svojih materijalnih interesa uvijek sposobni i uspjeni. Politiko-ekonomskoj eliti je, pa i najviim slojevima srednje klase, to se kvalitete ivota tie, u veini aspe-kata praktiki svejedno gdje su u Hrvatskoj, Africi ili na razvije-nom Zapadu.Stvari je lako dovesti do apsurda. Primjerice, ako je netko spo-soban silovatelj je li to dobro ili loe? Hoe li robovlasnitvo biti dobar sustav ako su robovlasnici u dotinoj dravi vrlo sposobni menaderi koji dobro upravljaju svojim robovima i rapidno pove-avaju svoje bogatstvo? Ili je li bolje da je na dravnom kormilu eta vrlo efikasnih neoliberala (u stilu Pinocheta i Chicago boys) koja provodi politiku u iskljuivom interesu kapitalistike klase ili I I . De m o k r a c I j a162 Mat e Ka p o v i je bolje da je na vlasti npr. (ne budimo prezahtjevni i preradikalni) kakav socijaldemokrat koji moda i nije nuno toliko sposoban i ne uspije provesti u stvarnost sve to zamisli, ali bar naelno pro-vodi mjere koje su donekle u interesu veine?Uostalom, pogledamo li tko doista tu izranja kada se govori o sposobnosti i tehnikim vladama (koje su utjelovljenje vladavine sposobnih) sve nam je jasno. Oit su primjer tehnike vlade kao oktroirani namjesnici EU-a koje smo nedavno, nakon izbijanja krize, mogli vidjeti u Grkoj i Italiji. Toboe dezideologizirana i efikasna tehnokracija u dananjim okolnostima realno ni ne moe biti nita drugo doli isti odraz vladajue ideologije niti moe pro-voditi ekonomsku politiku koja bi imalo odstupala od zadanog opeprihvaenog kursa, kao to se takva tehnokratska vlast samo odozgo i samo u interesu statusa quo i moe nametnuti. Bt je, da-kle, u tome kakav je sistem i kakva se politika provodi, a pitanje tehnike izvedbe politike nije nebitno, ali je sekundarne naravi i ne pripada uope ovoj prvoj razini analize i rasprave. Jasno je pak odakle diskurs sposobnosti potjee. To nije samo posljedica nerazumijevanja ili primjene zdravorazumskih krite-rija stvar je u tome da je sposobnost pojedinih upravljaa jedino o emu se doista i moe razgovarati unutar neoliberalnokapitali-stikog konsenzusa doputene pristojne rasprave. Ekonomska je politika (neoliberalna, a trenutno preciznije gledano politika mjer tednje) ionako u svim bitnim parametrima zadana i o sa-mom se njezinu meritumu ne moe raspravljati pa osim detalj i menaderske sposobnosti tu ni nema nita drugo o emu bi se vo-dila polemika. Izvan okvir takve ekonomske politike nije mogue razmiljati (njem. Denkverbot) niti joj ima alternative (TINA100 Margaret Thatcher), a nita drugo nije ni realno. Taj je konsen-zus danas donekle nagrizen zbog krize, no kapitalistiki realizam (kako ga zove Mark Fisher101) i dalje je stabilan, unato prosvjedi-100 Engl. there is no alternative (nema alternative).101 Usp. knjigu Marka Fishera Capitalist Realism: Is There No Alternative (Zero Books, Ropley, 2009).Sposobnost kao ideologija163Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ima, Occupy Wall Streetu, progresivnim pomacima u Junoj Ame-rici, Sirizi i povremenim prodorima heterodoksije u mainstream.Sposobnih i nesposobnih je uvijek bilo i uvijek e biti. No zadr-avanje kritike i analize na toj razini, uzimajui kao zadane nimalo proizvoljne politike odabire koji joj prethode i koji su joj u podlo-zi, nije nita drugo doli znak politike nesuvislosti ili svjesne apo-logetike statusa quo. Raspravljati o sposobnosti znai izbjegavati raspravu o pravim problemima. Nuno je da progresivne snage u drutvu raskrinkavaju ovakve mitove i prebacuju ideoloku borbu u javnosti s toboe samo tehnikih rasprava o sposobnosti i uin-kovitosti na prava pitanja o tome kakva se ekonomska politika i u ijem interesu provodi.165Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iMediji u liberalnoj demokraciji102U najboljem od svih svjetova, u kojem ive nosioci i recipijenti vladajue ideologije, mediji imaju bitnu ulogu. Oni su objektivni prenositelji informacij, marni tragaoci za istinom, demokratski korektiv, samoprijegorni zatitnici malih ljudi te revni i neovisni kritiari sustava. No ima i odstupanj i nesretnih aberacija, pogo-tovo na nesretnom Balkanu, koji nikako da dosegne mitske demo-kratske uzuse maginoga Zapada. U hrvatskoj se kaljui proble-mima sa slobodom medij doskae na razne naine na naelnoj razini tako to se eka da nas Evropa rijei tih sitnih nedostataka koje sami ne moemo rijeiti, a na neto prozainijoj razini recimo studijskim godinama u SAD-u (na koje su ile mlade nade HRT-a), navodno kolijevci demokracije i slobodnih medija.Kako su odstupanja od idealnog naina na koji bi mediji tre-bali funkcionirati ipak razmjerno oita, i kako je svakom sustavu, pogotovo nominalno demokratskom, za odravanje privida slo-bode potrebna kritika, o odreenim se problemima s medijima mora govoriti. Osim posve prozainih problema, kao to su fiziki napadi na novinare, tu se problematika uglavnom svodi na dvoje: kritiku dravnoga aparata koji utjee na medije (to je najee u vezi s utjecajem dravnih struktura na HRT) i, puno rjee, kritiku utjecaja ekonomske elite na medije.102 Tekst je izvorno objavljen u asopisu Zarez (273274/2010: 67) te, nakon toga, na portalu H-alter 14. sijenja 2010. pod naslovom Me-diji kao organ tranzicije.I I . De m o k r a c I j a166 Mat e Ka p o v i U oba se sluaja to radi kroz duboku ideoloku prizmu. U pr-vom je sluaju to uglavnom dio uobiajenih neoliberalnih napada na dravu koja se prikazuje kao korumpirana i izvor svih zala, to izravno ili neizravno slui kao opravdanje daljnjih privatizacija svega i svaega, pri emu bi blagotvorni utjecaj kapitala i trita toboe donio i toliko eljenu slobodu i neovisnost. Utjecaj drav-nih struktura na medije nesumnjivo postoji. Kao primjere s kraja 2000-ih moemo navesti sastanak premijera Sanadera i predsjed-nika Mesia s vodstvom HRT-a sredinom 2008. kako bi mu nalo-ili da malo pozitivnije izvjetava o NATO-u i hrvatskom ulasku u nj, sastanak premijera Sanadera u jesen 2008. s urednitvima svih veih medija kako bi im objasnio zato je bitno pisati pozitivno o novoj neoliberalnoj reformi zdravstva ili ulijetanje ministra Pri-morca u redakciju Jutarnjeg lista u proljee 2009. kako bi novina-rima prekrojio lanak o studentskoj blokadi.No takav se utjecaj vlasti na medije upotrebljava kao opravda-nje za ideoloko udaranje po onim segmentima drutva koji jo ko-liko-toliko potpadaju pod odreenu demokratsku kontrolu. Osim toga, kritika se takvoga utjecaja politike na medije uglavnom svodi na sitna politikantska prepucavanja. Nerijetko i sami mediji pri-znaju da takvih utjecaja ima, ne nalaze u tome nita posebno spor-no, a javna reakcija u potpunosti izostaje. Tako je jedan novinar tjednika Globus u jesen 2009. otvoreno priznao u svom lanku da je premijer Sanader zahtijevao da vidi i izmijeni lanak dotinog novinara koji govori o njemu tu nije vidio nita pretjerano ud-no, osim to mu je to bio dokaz svojevrsne ekscentrinosti i sebe-ljubivosti bivega predsjednika vlade. Poznato je takoer da se ne smije pisati negativno o velikim kapitalistima kao to su Todori ili Kerum to je, recimo, javno na HRT-u u jesen 2009. priznao kolumnist Jutarnjeg lista Miljenko Jergovi jer oni nakon toga povlae svoje reklame iz dotinoga medija. Ne moe se negativ-no pisati ni o kapitalistima kao to je Pavi, bivi vlasnik medijske kompanije EPH.Mediji u liberalnoj demokraciji167Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iAko se utjecaji ekonomske elite na medije ipak spominju, oni se uvijek smatraju ekscesom i posljedicom individualnih psiholo-kih profila pojedinih tajkuna, a ne posljedicom samoga sustava. Ako je posrijedi utjecaj vlasnika medijske kue na svoje novinare, kuka se o nedostatku demokratske ili socijalne svijesti pojedinog vlasnika, dok sustavni problemi same koncepcije privatnog vla-snitva nad medijima ostaju u potpunosti zanemareni. No to nije nikakva hrvatska posebnost, klasian su primjer slobodnih i ne-ovisnih privatnih medija mediji Ruperta Murdocha koji su 2003. svi, njih vie od stotinu, podupirali ameriku okupaciju Iraka. U Hrvatskoj je hegemonija kapitala nad medijima oita ne samo u vidu privatnoga vlasnitva nad medijima ili u vidu utjecaja vlast, a preko njih i kapitala, na dravne medije, nego i u sveprisutnosti kapitala u medijima na sasvim banalnoj razini predstavnici Hr-vatske udruge poslodavaca su nezaobilazni gosti i komentatori u svim medijima. Indikativno je da je, recimo, tadanji predsjednik HUP-a, uro Popija (a kasniji HDZ-ov ministar gospodarstva), u jesen 2009. bio postao i predsjednikom Programskog vijea HRT-a.Recimo, ako se u medijima govori o privatizaciji, ak i kritiki, t kritika nikada ne ide do sistemske razine. Govori se o pojedi-nanim ekscesima, krenju zakon, nemoralnosti i sl., ali se sm koncept privatizacije ne dovodi u pitanje. Samo bi kritika privati-zacije kao takve i shvaanje injenice da se privatizacija nikako nije mogla potenije odviti znaila doista sistemsku kritiku. Jednako tako, u medijima se moe naii iskljuivo na kritike naeg domaeg divljeg kapitalizma, koji toboe predstavlja nekakvu iznimku, koji je nije pravi kapitalizam, i koji navodno stoji u opreci prema civiliziranom kapitalizmu kakav postoji na mitskom Zapadu. No na kapitalizam nije nita posebno drugaiji od kapitalizama u drugim zemljama. On se razlikuje po nekim osobinama od kapi-talizama u drugim zemljama (postoje razliiti tipovi kapitalizama, a sustav u svakoj dravi ima odreene posebnosti), ali to ne znai da je to ita manje pravi kapitalizam. Doi na razinu sistemske I I . De m o k r a c I j a168 Mat e Ka p o v i kritike tu nije pretjerano teko, znailo bi to tek jednostavno pri-hvaanje injenice da tu nije rije o manama nekakve nae verzije divljega kapitalizma, nego da su tu posrijedi nedostaci i karak-teristike kapitalistikoga sustava openito. No takvo to bi izilo iz medijskih granica doputenoga te se stoga takve kritike ni ne javljaju (osim vrlo iznimno, a ni tada rjee od strane samih novi-nara bar ne u mainstreamu).Unutarsistemske se kritike najee svode na korupciju, koja je toboe obiljeje naega balkanskog blata za razliku od ureenog Zapada kao da ondje nema korupcije i sukob interes (dovolj-no je promotriti afere koje se dogaaju na Zapadu, injenicu da bivi premijeri Blair i Schrder sada i doslovno rade za velike mul-tinacionalne kompanije ije su interese prije titili kao politiari ili to da se u SAD-u redovno dogaaju prijelazi ljud s najviih pozici-ja u velikim kompanijama u strukture vlasti i obrnuto103). Da nave-demo jo jedan konkretan primjer, to to neki kapitalist sustavno kri radnika prava, ne doputa sindikalno udruivanje radnik, ne plaa prekovremeno, dri plae na minimalcu ili na ugovoru na odreeno, nikada se ne kritizira na sistemski nain, tako da se npr. zapita koja je uope logika u tome da se uskom sloju ljud dopu-stilo da se obogate tijekom faze prvobitne akumulacije kapitala u 1990-ima na raun itavog drutva, to onda samim time prisiljava veinu da prodaje svoj rad za nadnicu, pri emu esto nemaju ak ni osnovna radna prava (koja su katkada ak i osigurana zakonom).Takva se sistemska pitanja uvijek u medijima, njihovom sistem-skom logikom djelovanja, svode na pitanje individualnih psiho-lokih profila pojedinih tajkuna, na retorike lamentacije o tome da bi drava trebala neto poduzeti da bi se bar osnovna, nominal-no zakonski zajamena, prava zatitila, ili, u najboljem sluaju, na slijeganje ramenima uz argument da vie nismo u socijalizmu. U medijima se tako apsolutno sve moe kooptirati u odreene si-stemske narative. Tako je politolog Ivan Grdei u proljee 2008. u TV-prijenosu pohvalio prosvjede protiv Georgea Busha zato to 103 Fenomen koji se zove revolving doors.Mediji u liberalnoj demokraciji169Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j isu takvi prosvjedi uobiajeni na Zapadu pa nas i to njemu pribli-ava, svodei tako prosvjede na spektakl i zanemarujui politiku poruku prosvjed. Slian je i primjer zavretka lanka u Novom listu u jesen 2009. o jednoj hrvatskoj ekstremnolijevoj organizaciji koji zavrava konstatacijom da su takve organizacije uobiajene u Evropi pa nas, eto, i to pribliava Evropskoj uniji.U medijima se tek gdjegdje moe naii i na pravu sistemsku kritiku, obino od strane pojedinih domaih ili stranih intelektua-laca, ali takvi se ekscesi, koji su tu samo da bi stvorili privid demo-kratinosti te zato to su zapravo posve bezopasni, vrlo lako utope u opem medijskom diskursu koji neprestano dokazuje upravo suprotno. Osim toga, ne treba posebno ni napominjati da je prava sistemska kritika nemogua u vrlo ogranienu prostoru koji se u medijima moe dobiti, odnosno takva se kritika nuno u vei-ni sluajeva mora svesti na jednostavno iznoenje iskaz koji nisu u skladu s ustaljenim miljenjem, ali koje se zapravo ne stigne na pravi nain argumentirati. Kako kae Noam Chomsky, nemogue je dati argumentiranu antisistemsku kritiku u nekoliko minut iz-meu reklam. Sistemska kritika se tolerira u manjim dozama, sve dok predstavlja eksces i dok na neki nain sudjeluje u legitimaciji sustava, dajui mu privid demokratinosti da doe do stani-pani, jasno je da bi se i najmanja mogunost takve ozbiljne kritike uklo-nila (to ne znai da treba unaprijed odustati od pokuaj sistem-ske kritike u medijima).Jasno je zadravanje medij na unutarsistemskim nazovikri-tikim pozicijama znai i preutnu legitimizaciju sistemskih pro-blema i preutno opravdavanje statusa quo104. No to upravo i jest 104 Medijski su se radnici jednostavno prisiljeni tome pokoriti (svjesno ili nesvjesno). S obzirom na imperative korporativne organizacije i djelovanje razliitih filtera, pokoravanje potrebama i interesima pri-vilegiranih slojeva je kljuno za uspjeh. U medijima, kao i u drugim vanim institucijama, oni koji ne iskazuju vrijednosti i perspektivu koja se oekuje bit e promatrani kao neodgovorni, ideologizirani ili na druge naine neodgovarajuima, s tendencijom da ih se ostavi po strani. Tu moe biti manji broj iznimaka, ali obrazac je proimaju I I . De m o k r a c I j a170 Mat e Ka p o v i uloga medij. Same su kritike u medijima, bile one klasine (unu-tarsistemske) ili iznimne (antisistemske), za sustav u naelu posve bezopasne. Zbog svojevrsne se blaziranosti sustava moe preko medij uputiti i najvea kritika, no to ne znai da e se zbog toga ita dogoditi. Tek tu i tamo padne pokoja rtva (poput Sanadera), uglavnom kao posljedica pozadinskih politikih igara, koja onda slui kao opravdanje zadravanju statusa quo.Govorei o mogunostima kritike, tu je funkcioniranje medij dosta sloeno. Sloboda kritike ovisi o dosta okolnost. Ovisi o po-jedinim novinarima (etabliraniji novinari su puno slobodniji od neetabliranih, a kolumnisti su slobodniji od obinih novinara), urednicima, segmentu programa (primjerice, Vijesti su na HRT-u obino slobodnije, tj. manje kontrolirane, od sredinjega Dnevni-ka, to se vidi kod izvjetavanja o raznim prosvjedima i sl.) itd. U privatnim medijima kolumnisti, pa i drugi novinari, mogu imati razmjerno dosta slobode, sve dok ne djeluju izravno protiv privat-nih interesa svojih vlasnika. Tako npr. onda nije nemogue da se u mediju koji je u vlasnitvu jednog tajkuna pie protiv drugih taj-kuna naravno, zato to se pie o tajkunima kao pojedincima, a ne o konceptu privatnoga vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju openito.i neizbjean. Oni koji se prilagode, ak i potpuno iskreno, imat e pri-liku slobodno se izraavati uz minimalno kontrole odozgo i takvi e onda moi tvrditi, potpuno tono, da ne primjeuju nikakvih priti-saka da se neemu priklone. Mediji su stvarno slobodni za one koji prihvate principe potrebne za ispunjavanje njihove drutvene uloge. () Iz osobnog nam je iskustva poznato da mnogi novinari jesu svje-sni naina na koji sistem funkcionira i da koriste povremene mogu-nosti da podastru informacije i analize koje u odreenoj mjeri oduda-raju od elitnog konsenzusa, paljivo ih oblikujui da bi ih prilagodili potrebnim normama na openit nain. No taj stupanj uvida sigurno nije est. Dapae, norma je vjerovanje da pretee sloboda, to je stvar-no istina za one koji su internalizirali vrijednosti i perspektivu koja se od njih zahtijeva. () (str. 304 moj prijevod u knjizi Edwarda S. Hermana i Noama Chomskog Manufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media, Pantheon Books, New York, 1988).Mediji u liberalnoj demokraciji171Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iMediji takoer stvaraju privid kritike dajui tako sustavu le-gitimaciju, a doputajui u minimalnim koliinama i sistemsku kritiku stvaraju utjehu u otporu koja opet ima smisao uvri-vanja statusa quo. Oni djeluju i kao proroci dravnih struktura, najavljujui nove poteze vlasti (reforme, privatizacije itd.), ime se ispipava puls javnosti te ju se priprema za budue poteze. Mediji su i jedan od kanal kroz koji ekonomske elite vre pritisak na vlast da bi se izvrili nuni bolni potezi koji bi ili njima u korist. Va-na je medijska funkcija i proizvodnja stvarnosti, kao, primjerice, kada se ljude uvjerava da ive bolje nego to misle, da im je sada bolje nego to je bilo u bivoj dravi i sl. (to se uvijek potkrjepljuje iskrivljenim statistikama i miljenjima strunjak primjer za to je velika medijska kampanja Moja Hrvatska Jutarnjega lista u jesen 2009). To se radi i skriveno, zamjenjujui prave vijesti i analize utilom te stvaranjem zamjenskih afera da bi se prikri-li pravi problemi. Klasini primjeri stvaranja zamjenskih afera su nacionalistika hukanja, vjene rasprave o partizanima i ustaama i sl. Takve afere pomau u skrivanju pravih problema kao to su ekonomska kriza, poveanje nezaposlenosti, neoliberalne reforme Zakona o radu, zdravstva, visokog obrazovanja i sl. utilo se obi-no opravdava (ako se uope opravdava) time da ljudi to trae. No t se potranja u velikoj mjeri i smiljeno proizvodi. Vanu ideo-loku ulogu ima prikazivanje ivota bogatih i slavnih u medijima. Osim to na praktinoj razini moe sluiti u vrlo profane svrhe kao to je popravljanje imida pojedinih kapitalista, ima i vaniju opu ulogu stvaranja iluzije da svi mogu uspjeti samo ako se dovolj-no potrude i normaliziranja bogatstva i nejednakosti stvaranjem simpatije za bogate. Medijska je prezentacija jet seta tako jedan od modernih kapitalistikih opijata za mase.Posebno se treba osvrnuti na veliku svjetsku ekonomsku kri-zu 2008/2009. koja je donekle promijenila situaciju u medijima. S obzirom na oito zakazivanje dosadanje vladajue paradigme neoliberalnog kapitalizma, tolerancija se na ekscese u srednjo-strujakim medijima, i kod nas i u svijetu, nuno morala poveati. I I . De m o k r a c I j a172 Mat e Ka p o v i Recimo, primjer za to u SAD-u je, donedavno posve nezamisli-vo, otvoreno antisistemsko kritiziranje kapitalizma kao sustava Michaela Moorea u mainstream medijima (vezano uz njegov po-sljednji film iste tematike iz 2010). No to je poseban sluaj jer je tu rije o specifinim okolnostima etabliranu redatelju koji je dugo gradio karijeru kritikim dokumentarcima da bi na kraju doao u poziciju, i zbog svog minulog rada i statusa, ali i zbog objektivnih okolnosti (krize), eksplicitno napadati sm sustav.Zanimljivo je da su mediji u Hrvatskoj, kakvi god bili, slobod-niji nego oni ameriki ili drugi zapadni (iako to zvui potpuno kontraintuitivno). To nije zato to su kod nas novinari bolji, me-diji otvoreniji ili sl., nego iz jednostavnog razloga to su ameriki i drugi zapadni mediji imali puno vie vremena za uvjebavanje prikrivenih naina kontrole medij (u okvirima kapitalistike de-mokracije), dok je kod nas to jo uvijek novost jer se prije 1990. kontrola medij vrila na drugi (puno otvoreniji) nain. Jedno-stavno govorei medijski sistem se kod nas jo nije stigao u pot-punosti prilagoditi na novu ekonomsko-politiku realnost i savla-dati sav fine-tuning za to potreban. Stoga je nekakvih nia kod nas relativno vie nego u zapadnim medijima. To se moe vidjeti po tome to se posljednjih godina na javnoj televiziji moglo vidjeti npr. takve radikalne kritiare sistema kao to su Noam Chomsky, David Harvey ili Tariq Ali to bi bilo nezamislivo u amerikom mainstreamu105. No iako tako dolazi do situacij kakve u SAD-u nisu uobiajene, ili su svakako puno rjee, u konanici se nita bit-no time ne mijenja. Jednako kako se pokazalo da je izravan i vidljiv nadzor nad medijima, kakav je postojao npr. u realsocijalistikim dravama, zapravo bio nepotreban, pokazuje se da nema prave po-trebe ak ni za tolikom autocenzurom i okvirima onoga o emu se smije govoriti kakvi postoje u amerikim srednjostrujakim me-dijima (a koji su kod nas ipak neto blai premda svakako postoje). 105 Naravno, jedna od bitnih razlika je i u tome to je hrvatska javna te-levizija jo uvijek jaka, dok u SAD-u dominiraju privatne medijske kompanije.Mediji u liberalnoj demokraciji173Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iMoe se dopustiti i vie eksces nego to je ondje obiaj i sustav e svejedno ostati siguran. Stoga ne treba nuno pretpostavljati ni da e se hrvatski mediji, to se tie autocenzure i preutnog dogovora o tome to je medijski prihvatljivo, kretati u amerikom smjeru s obzirom na to da za tim nema prave potrebe.Ideoloka uloga medij kao potpornja sistema nije samo u tome to se govori npr. da se uglavnom samo pozitivno govori o trinom gospodarstvu. Kljuno je ne samo ono to se izravno govori nego i sm izbor tem (npr. hoe li se izabirati teme koje govore o rastu BDP-a ili npr. o socijalnosti iskljuenosti u nekoj zemlji), kroz nain na koji e se odreene teme prezentirati (s im e se neke teme povezati), kroz naglasak i ton (npr. hoe li se pro-test nekih radnika prikazati kroz pozitivno ili negativno svjetlo), kroz filtriranje informacij (neke se vijesti mogu jednostavno is-pustiti, neke skratiti, neke staviti tek na neku od zadnjih stranica i sl.) i kroz zadravanje debate unutar doputenih granica (postoji apsolutna sloboda dok god se njih pridravamo recimo, moe se raspravljati o tome kako potaknuti privatno poduzetnitvo na bilo koji nain, ali ne moe se dovoditi u pitanje privatno poduzetni-tvo kao takvo)106. Kroza sve to se indirektno utjee na stvaranje odreene koncepcije svijeta nije, dakle, samo bitno to se govori, nego i nain kako se to govori, na koji nain se neka tema predstav-lja, kako se komentira, kakva se tome vanost pridaje ili ne, na to se stavljaju naglasci itd.Osnovne pretpostavke za postojanje slobodnih medija ne mogu postojati sve dok su mediji u privatnom vlasnitvu, dok ovise o svojim vlasnicima kapitalistima i velikim kompanijama koje imaju svoje materijalne interese, dok ovise o reklamama dru-gih kompanija i dok im je jedina funkcija stvaranje profita, a ne prijenos informacij, kritiki odnos prema sustavu i djelovanje u opem interesu. U okvirima je privatnoga vlasnitva nad veinom 106 Usp. str. 298 u knjizi Edwarda S. Hermana i Noama Chomskog Ma-nufacturing Consent: The Political Economy of the Mass Media (1988).I I . De m o k r a c I j a174 Mat e Ka p o v i medij sloboda mogua samo vrlo ogranieno, u dozama koje daju samo privid demokratinosti107. Koncept privatnoga vlasnitva nad medijima je potpuno nespojiv sa slobodom i neutralnou medij. Mediji su, u trenutnoj situaciji, pas uvar sustava ak i kad su prividno kritini. Mediji su u ovakvom sustavu samo slukinja kapitala ili kapitalu podvrgnute drave108. Veliki mediji osnovne pretpostavke da budu doista slobodni i neovisni mogu imati samo ako su u javnom (drutvenom) vlasnitvu i kontrolirani iznutra, od samih novinara, umjesto od strane dravnih struktura, te ako su neovisni i o kapitalu i o dravnim strukturama109. To, naravno, ne znai da bi mediji samo ispunjenjem tih osnovnih preduvjeta stvarno bili idealni, ali bez njihovog ispunjenja to u irim razmje-rima (osim u nekim malim niama npr. manjim asopisima ili internetskim portalima) nikako nije mogue. A bez slobodnih medija ne moe biti ni demokracije.107 Kako napominju Herman i Chomsky (1988), mediji u kapitalisti-kim demokracijama (oni govore o SAD-u, ali su njihovi zakljuci pri-mjenjivi i drugdje) ne funkcioniraju na nain sistema propagande u totalitarnoj dravi. Oni doputaju tovie, potiu energine ra-sprave, kritiku i neslaganje, sve dok sve to vjerno ostaje unutar sistema pretpostavaka i principa koji ine konsenzus elite, tj. sistem koji je tako moan da ga se uglavnom nesvjesno pounutruje (str. 302 moj prijevod). 108 U kontrastu prema standardnoj koncepciji medij kao svadljivih, tvrdoglavih i sveprisutnih u potrazi za istinom te neovisnih o autori-tetu (), drutveni smisao medij nije u tome da javnosti omogui smislenu kontrolu nad politikim procesom podastirui im informa-cije potrebne za inteligentno koritenje svoje politike odgovornosti. Upravo suprotno, model propagande sugerira da je drutveni smisao medij u tome da promie i brani ekonomsku, drutvenu i politiku agendu privilegiranih slojeva koji dominiraju drutvom i dravom (Herman i Chomsky, 1988, str. 298 moj prijevod).109 Konkretno, to bi na primjeru, recimo, javne televizije znailo da rav-natelja (a onda i urednike) ne postavlja politika, nego da sve urednike i ravnatelja biraju i smjenjuju medijski radnici televizije.175Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iKazaloAAchcar, Gilbert 148Afrika 24, 25, 26, 6869, 117, 134Albert, Michael 85Ali, Tariq 172Allende, Salvador 133, 141Amin, Samir 97, 101Argentina 6768Aristide, Jean-Bertrand 155Australija 24Austrija 16, 56, 61, 86, 91, 99, 106, 114BBadiou, Alain 134, 146Bandi, Milan 50bankovni sektor 20, 44, 51, 55, 56, 65, 66, 9697, 103104, 105, 106Belgija 24, 90, 91, 104, 114Bendekovi, Jadranko 31Blair, Tony 168bogatai 16, 27, 56, 70, 80, 94, 171Bolivija 85, 142, 154, 155Movimiento al Socialismo (MAS) 139140Bond, Patrick 26Brazil 122, 139, 141Porto Alegre 20, 124Burkina Faso 85Bush, George 168Ka z a lo176 Mat e Ka p o v i CChang, Ha-Joon 20, 26, 41, 60, 61Chvez, Hugo 139, 155, 156Chomsky, Noam 121, 134, 169, 170, 172, 173, 174Ciccariello-Maher, George 156Cockshott, Paul 85Correa, Rafael 67, 139, 155Cottrell, Allin 85ai, Radimir 128, 130eka 102, 105, 131ile 87, 133esi, Ljubo 72DDanska 91, 92, 96, 114Davis, Mike 154de Gaulle, Charles 92demokracija vidi kapitalistiki parlamentarizam; progresivne politike snagederegulacija 8889Domazet, Tihomir 24, 55drava blagostanja 18, 27, 4344, 56, 73, 93, 99, 102drave, razvijene i nerazvijene 2427, 8586, 102103dravni dug 63, 6570, 9798, 100101dravni nameti 4344dravni poticaji 38, 41, 60, 88, 91Dumenil, Gerard 88EEgipat 137, 148ekonomska kriza 2008. 1617, 23, 104107, 117118, 153, 1711970-ih 9294ekonomsko planiranje 6061, 85, 90Ekvador 67, 155Alianza PAIS 139elita, politika i ekonomska 19, 44, 99, 100, 107, 126, 130, 132, 153, 167, 171Estonija 101, 102, 104, 122Kazalo177Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j ieurointegracija 87, 89100eurozona 96107evropski san 17FFinska 42, 61, 99, 106Fisher, Mark 162Foot, Michael 95Francuska 19, 61, 8991, 92, 94, 95, 96, 97, 98, 100, 103104, 106, 114Friedman, Milton 157GGordillo, Sanchez 81gospodarski rast 16, 25, 101, 104Graeber, David 66Gramsci, Antonio 120, 121Grka 33, 93, 9798, 100101, 102, 103, 106, 162Siriza 21, 85, 118, 133, 136, 137Zlatna zora 40Grdei, Ivan 168Greenspan, Alan 23Grenada 85HHaiti 25, 155Hardy, Jane 103, 104, 105Harman, Chris 19Harvey, David 72, 88, 95, 131, 143, 172HDZ 45, 49, 112, 113, 128, 131, 167Herman, Edward S. 121, 170, 173, 174Hermann, Christoph 94, 99Hickel, Jason 5455Honduras 155Horvatini, Tomo 38IIndija 122, 154Irska 17, 92, 98, 102, 104Island 91, 142Italija 19, 86, 90, 91, 94, 100, 102, 104, 114, 118, 162Ka z a lo178 Mat e Ka p o v i JJapan 24, 61, 114javni sektor 3031, 3335, 40, 49, 99, 105Jergovi, Miljenko 166Jei, Robert 129, 132Jobs, Steve 40Josipovi, Ivo 129Jugoslavija 15, 17, 31, 46, 55, 68, 8384Juncker, Jean-Claude 107Juna Amerika 84, 85, 103, 118, 139141, 154155KKanada 24, 27, 32, 35, 122kapital 134krupni 36, 57, 74, 96, 130sitni 3940strani 21, 50, 75kapitalistiki parlamentarizam 118, 133135, 137, 144, 147kapitalizam 26, 27, 2930, 61, 71, 85, 113, 133134antisistemska kritika 4245, 51, 118119, 140141, 167171divlji 167168ortaki 39periferni 4346zlatno doba 88Katalonija 151kejnzijanski kompromis 18, 88, 90, 9394, 95Kerum, eljko 118, 130, 147, 166Kina 25, 26, 54, 84, 101, 103, 134klijentelizam 15, 30, 45, 4951, 74, 128Kok, Wim 100kompetentnost 151152kooperative 31, 32, 37, 41Koreja, DNR 26Koreja, Republika 24, 41, 61korupcija 4245, 49, 5255, 57, 6162, 6768, 140, 148, 166, 168Krtke, Michael R. 42Krstievi, Damir 39Kuba 26, 8486LLapavitsas, Costas 102, 106Latvija 101, 102, 104, 105Kazalo179Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iLebowitz, Michael A. 83Levy, Dominique 88liberalizacija 89, 96, 98, 99Lini, Slavko 45Litva 101, 102, 104, 105Luxemburg, Rosa 150Ljljevica vidi progresivne politike snageMMaarska 19, 21, 102, 105Mami, Zdravko 78Marx, Karl 23Mati, Fred 39Mazzucato, Mariana 40mediji 23, 30, 32, 57, 80, 113, 121, 128130, 134, 148, 165174Meunarodni monetarni fond (MMF) 50, 54, 55, 73, 87, 105, 106Meksiko 85, 86, 89Chiapas 85Mencinger, Joe 21Mesi, Stipe 166Miki, Boris 119Milios, John 94Mirowski, Philip 16, 90Mitterrand, Francois 95mjere tednje 1718, 23, 65, 105106, 162mladost, mit o 53, 113114Moore, Michael 172Morales, Evo 139, 140, 154, 155moraliziranje 4243, 4547, 51, 53, 8081, 167Mudrini, Ivica 56, 130multinacionalne kompanije 38, 54, 55, 58, 60, 88, 93, 96, 168Murdoch, Rupert 167Nneoliberalizam 2627, 7275, 8889, 95, 162163disciplinski 98nezaposlenost 15, 25, 55, 84, 92, 99, 101, 104, 105Nizozemska 24, 56, 90, 91, 96, 103, 104, 106, 114, 122Norveka 61, 91, 92, 99, 114Ka z a lo180 Mat e Ka p o v i NjNjemaka 19, 42, 86, 87, 8990, 91, 94, 96, 97, 98, 100104, 106, 114, 141OOrbn, Viktor 21ordoliberalizam 87, 97outsourcing 35, 73PPavi, Ninoslav 57, 132, 166Petrii, Darko 55, 59Pinochet, Augusto 87, 161plae 30, 42, 100, 102, 105, 150Plehwe, Dieter 90poduzetnik 16, 34, 36, 43, 78poljoprivreda 16, 88, 91, 95Poljska 33, 102, 105Pollin, Robert 55Popija, uro 167Poroenko, Petro 118Portugal 91, 93, 101104poslodavac 36, 38, 42Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) 30, 45, 130, 167Primorac, Dragan 166privatizacija 15, 55, 57, 6365, 89, 95, 131, 167progresivne politike snage 85, 134135, 137144, 146, 147, 154156, 163protekcionizam 27, 91, 93, 96RRadi, Jure 56radnika prava 18, 27, 30, 35, 39, 72, 97, 99100, 102, 168radnik 29, 38Reagan, Ronald 87realni sektor 31, 4546, 94, 102Roava (sirijski Kurdistan) 85Rumunjska 102, 105SSAD 23, 25, 32, 35, 54, 60, 61, 84, 87, 89, 90, 94, 103104, 114, 115, 118, 121, 122, 128, 148, 165, 168, 172Kalifornija 149150Kazalo181Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iNew York 55Occupy Wall Street 136, 138samoupravljanje 29, 112, 150Sanader, Ivo 16, 57, 68, 74, 129, 132, 166, 170Schrder, Gerhard 168Schweickart, David 85SDP 50, 57, 112, 113, 129, 141Selbin, Eric 19sindikati 18, 33, 73, 102Singapur 25, 61, 134Slovaka 101, 102Slovenija 42, 102, 103, 131Zdruena ljevica 144socijalistiki mentalitet 33sposobnosti, mit o 53, 159163SSSR 19, 60, 90, 151Suvin, Darko 17Svjetska banka 50, 54, 75, 87Svjetska trgovinska organizacija (WTO) 50, 54, 73, 75Svjetski socijalni forum 20egon, Branko 39panjolska 25, 86, 93, 94, 101, 102, 104Democracia Real Ya 140Indignados 136, 145Marinaleda 81Mondragn 32Podemos 136trok, Goran 130vedska 27, 91, 99, 114vicarska 24, 91, 114, 123, 150Davos 1920TTajvan 61Tedeschi, Emil 130tehnokracija 162Thatcher, Margaret 87, 93, 143, 162Therborn, Gran 114, 134Todori, Ivica 32, 36, 59, 64, 166Ka z a lo182 Mat e Ka p o v i Tn c Thng 19tranzicija 15, 17, 24, 80, 130, 160Tuman, Franjo 39, 64, 130Tunis 137, 148Turska 20, 86UUkrajina 17, 118Urugvaj 139VVelika Britanija 24, 56, 87, 91, 92, 93, 9495, 96, 98, 141London 54, 55Venecuela 74, 84, 139, 155, 156Vidoevi, Nadan 119, 130WWallerstein, Immanuel 1920Webber, Jeffery R. 154Woodward, Susan L. 84ZZelaya, Manuel 155183Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j iMate Kapovi roen je 1981. u Zagrebu. Radi kao izvanredni profesor na Odsjeku za lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Za-grebu. Objavio je dvije lingvistike knjige (jo dvije su u tisku) i niz znanstvenih lanaka. Od 2008. je aktivan i politiki u razlii-tim inicijativama, dogaanjima i organizacijama (lan je Radnike fronte) te redovito nastupa u medijima i govori i pie o raznim politikim temama. Ovo je njegova prva nelingvistika knjiga.CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 901889.