mate kapović 2015, ogledi o kapitalizmu i demokraciji

OGLEDI O KAPITALIZMU I DEMOKRACIJI

Mate Kapovi

Biblioteka

Lijeva (s)kretanja

izdava:Naklada Jesenski i Turk

zaizdavaa:Mio Nejami

urednicaizdanja:Monika Mili

prijelom:Momir Oljaa

grafikiurednik:Boris Kuk

tisak: Znanje d.o.o., Zagreb

www.jesenski-turk.hr

MateKapovi

OGLEDI

O KAPITALIZMU I DEMOKRACIJI

Naklada Jesenski i TurkZagreb,oujak2015.

Mate Kapovi: Ogledi o kapitalizmu i demokraciji Naklada Jesenski i Turk 2015 Mate Kapovi 2015 Tekst copyright Mate Kapovi 2015.

Objavljivanje ove knjige potpomoglo je Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Lori i njezinoj generaciji

Sadraj

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

I. DIO: KAPITALIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

Hrvatska situacija i perspektive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15Evropska utopija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17Nema povratka u prolost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18Budunost tavorenje na nerazvijenoj periferiji Evrope . . . . . . . . 20

Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska . . . . . . . . . . . . . . . . . .23I Afrika je kapitalistika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24U koliko se zemalja dobro ivi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25Kapitalistiki svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26Vie ili manje kapitalizma? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27

Kako li smo to samo preivjeli od 1945. do 1990. bez privatnog sektora?. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29Javni sektor kao glavni neprijatelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29ivot bez privatnog sektora? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Kapitalisti bez radnik? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32

Nakaradna ideologija i lana rjeenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Divinizacija kapitalist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Demonizacija parazit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Tko kome daje posao? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Nakaradna ideologija i nakaradno drutvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37Radnici, kapitalisti i poduzetnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38Koga drava podupire? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40Korupcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42Kapitalisti, drava i kontradikcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43Strukturni problemi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Privatni sektor je kriv? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45to da se radi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

Korupcija o kojoj se ne govori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Klijentelizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49Uklanjanje korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52Mladi i poteni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Korupcija na globalnom Jugu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54Ekonomska politika ili korupcija? Je li lake ako je po zakonu? . . . 55Legalna korupcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .57Inherentna sistemska korupcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Sredstva za proizvodnju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .58Ekonomska strategija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59Demokracijom protiv korupcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61

Privatizacija i zaduivanje krvnici ekonomije i drutva . . . . . . . . .63Od cvjeara do tajkuna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 64Zaduenost kao ideoloko opravdavanje za mjere tednje . . . . . . . .65Nelegitiman dug Ekvadora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Premijer u zatvoru, a dugovi se vraaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68Kome smo to mi svi duni? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 69

Kapitalizam, neoliberalizam i ima li ih u Hrvatskoj? . . . . . . . . . . . . .71Bit e vam bolje kad vam bude gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .71Neoliberalizam u teoriji i praksi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 72Ideologija i realni svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

Je li moralno tajkunu vratiti izgubljeni novac? . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

Glasanje nogama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83

Europska unija kao neoliberalna tvorevina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

II. DIO: DEMOKRACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

1990. smo dobili demokraciju jeste li sigurni u to? . . . . . . . . . . . . 111Sloboda govora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111Demokracija u sferi ekonomije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Demokracija u sferi politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Socijalizam, kapitalizam i mediji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Nove stranke i novi ljudi? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Psovanje predsjednika ili psovanje efa? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115

Je li demokracija koja ovisi o novcu stvarno demokracija? . . . . . . . 117Pa mi smo ih birali? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118Sustav za elitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Direktna demokracija u internetsko doba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .122Drutvo na autopilotu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123Koji su prigovori? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125Kapitaliste nismo nikad birali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .126

Jesmo li ih stvarno birali? Kapitalistiki parlamentarizam i demokracija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127

Direktna demokracija ideja, borba i perspektive . . . . . . . . . . . . . .145Protiv hegemonije statusa quo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Konzervativni refleksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147Pitanje (ne)kompetentnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151Postkapitalistiko drutvo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 153Pouke June Amerike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154Uiti od neprijatelja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .156

Sposobnost kao ideologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 159

Mediji u liberalnoj demokraciji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .165

Kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .175

O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

11Og l e d i O k a p i ta l i z m u i d e m O k r a c i j i

Predgovor

U ovoj su knjizi skupljeni politiki tekstovi koje sam pisao za ra-zliite portale (Index s kojeg je najvie tekstova, H-alter, Lupigu, Slobodni Filozofski, Radio Gornji grad) i asopise (Zarez, Up & Underground, Turning Points), s tim da su neki bili objavljivani na vie mjesta i u nekoliko verzij1, izmeu 2010. i 2014. godine. Kako veina njih, vie ili manje izravno, govori o kapitalizmu i/ili demokraciji (to dvoje je zapravo nuno povezano i isprepleteno), odatle i naslov knjige (Ogledi o kapitalizmu i demokraciji) te po-djela na dva dijela (Kapitalizam i Demokracija). U knjigu, dakako, nisu uli svi politiki tekstovi koje sam napisao u tome razdoblju. Njih je bilo mnogo vie, no mnoge sam, koji su govorili o nekim aktualnim politikim dogaajima te izvan konteksta dotinog vre-mena nisu toliko zanimljivi, izostavio.

U knjigu su u pravilu uli oni tekstovi koji govore o neto ope-nitijim fenomenima, tj. koji nisu toliko vezani uz vrijeme objavlji-vanja ili neki konkretan povod, ili, ako jesu, to u njima nije pretje-rano bitno. Tekstovi su u knjizi poredani tematski, a ne kronoloki kako su nastajali. Kako su objavljivani kao zasebni tekstovi, iako neki od njih u svojevrsnim serijama, u njima ponekad ima ponav-ljanj, no u naelu ga nisam uklanjao jer smatram da ponavljanja i sagledavanja istoga iz razliitih aspekata mogu biti korisna u pre-noenju idej. Autori se u ovakvim izdanjima najee suzdravaju

1 Izvorni naslov i mjesto objave, kao i svi drugi vezani podaci, navedeni su u fusnoti na poetku svakoga teksta.

Pr e d g o v o r

12 Mat e Ka p o v i

od naknadne pameti te tekstove obino ne mijenjaju nego ih objavljuju vie-manje u izvornom obliku. Ja se takvog nepisanog pravila nisam htio drati, nego sam slobodno intervenirao u tek-stove pripremajui ih za knjigu. Promjene su tu razliite katkada je rije o beznaajnim stilskim promjenama, katkada su neke stva-ri isputene, katkada dodane, katkada promijenjene. Promjene su vrene iz razliitih razloga da bi se tekstovi prilagodili obliku i namjeri ovoga izdanja, zato to sam u meuvremenu o nekim pita-njima promijenio miljenje, radi dodatnog objanjenja, dok su di-jelovi teksta, koji vie nisu toliko relevantni ili zanimljivi, ponekad isputeni. Ipak, kako su tekstovi pisani zasebno, nisu uvijek stilski i retoriki usklaeni, no u to nisam previe naknadno zadirao. U konanici knjiga ipak oito ne predstavlja jedinstvenu studiju koja bi bila odjednom i koherentno pisana, nego niz zasebno pisanih i objavljivanih tekstova koji su tematski povezani, ali ne i u pot-punosti konzistentni dijelovi vee cjeline. To se, jasno, u knjizi i osjeti, ali proizlazi iz same naravi na koji je ona nastala. U neke su tekstove dodane i reference u fusnotama (iako se nastojalo s njima ne pretjerivati), kojih u izvornim tekstovima ponekad nije moglo biti iz tehnikih razloga. Naslovi su esto drugaiji nego u izvorni-ku najee zato to pri izvornim objavama ni nisu bili autorski nego uredniki.

Namjera je ove knjige prije svega skupiti tekstove pisane kroz vie godina na jedno mjesto, kako bi bili dostupniji i, u okviru jedne cjeline, smisleniji. Nadam se da e itaoce potaknuti bar na razmiljanje o odreenim problemima. Zahvaljujem urednicima portal i asopis u kojima sam lanke izvorno objavljivao, kao i interesu Krune Lokotara i izdavaa na tome da se ovi tekstovi uko-rie u obliku knjige.

Zagreb, 5. oujka 2015.

I. DIO

KAPITALIZAM


Hrvatska situacija i perspektive2

Proces prelaska iz realsocijalistike trine ekonomije (sa samou-pravljanjem i dominantnim drutvenim vlasnitvom) u kapitali-stiku ekonomiju (bez radnike participacije u upravljanju eko-nomijom i uz dominantno privatno vlasnitvo), koji je slubeno poeo 1990. (a realno jo za vrijeme Jugoslavije prve privatizacije su poele 1989, a drugi procesi jo puno ranije), obino se nazi-va mutnim pojmom tranzicije. U sutini je tu rije o restaura-ciji kapitalistikih proizvodnih odnosa, tj. o povratku na nain proizvodnje prije 1945. godine. Bez obzira na krizu jugoslavenske ekonomije ve u 1970-ima i pogotovo 1980-ima i bez obzira na ideoloku poziciju, teko je izbjei zakljuak da je sada ve etvrt stoljea tranzicije bio kolosalan promaaj.

Hrvatska je deindustrijalizirana, bezbrojne tvornice su uni-tene, know-how u proizvodnji je u mnogim sluajevima zauvijek izgubljen, nezaposlenost ogromna i teko rjeiva (slubena brojka od 2010. do 2015. varira izmeu otprilike 300 i 345 tisua nezapo-slenih, to zavarava jer mnogi nisu na burzi, a u realno nezaposlene bi se, u irem smislu, moglo ubrojiti i prijevremeno i nepotrebno umirovljene nakon rata ili prilikom unitavanja odreenih podu-zea, pa i one klijentelistiki uposlene u dijelu dravne birokracije),

2 Izvorno objavljeno kao Cijena EU demontiranje socijalne drave u asopisu Turning Points: Global Agenda 2014 (str. 2830) u prosin-cu 2013. i kao Tmurna 2013. i ne puno bolja budunost 31. prosinca 2013. na portalu Index.

I . Ka p I ta l I z a m

16 Mat e Ka p o v i

a sve to uz neodrivu prezaduenost (koja je istodobno i rezultat dosadanje tetne politike i opravdanje za nastavak iste takve poli-tike u budunosti). Istodobno svjedoimo brojnim bizarnostima, npr. injenici da zemlja poput Hrvatske, s tolikim poljoprivred-nim potencijalom, uvozi polovicu potrebne hrane, i to ak i iz alp-skih zemalja kao to je Austrija.

Raison dtre svega toga je bilo masivno prebacivanje imovine iz opega, drutvenoga, vlasnitva u privatne ruke izabranih poje-dinaca bilo da je rije o onima koji nikad nisu imali ni namjere postati kapitalistima, nego su samo htjeli na brzinu zaraditi, ili o onima koji su se kroz otimaku prvobitnu akumulaciju, kroz u-desa moderne ideologije, prometnuli u uspjene poduzetnike. Tako smo doli do dananje situacije da je u Hrvatskoj 2012. bilo 260 multimilijunaa s ukupnom imovinom procijenjenom na oko 30 milijardi dolara3. Sjetimo li se da 1990. u Hrvatskoj milijunai praktiki nisu ni postojali, zakljuak je jasan.

Sredinom 2000-ih je situacija izgledala neto bolje. No to se pokazalo iluzorno jer se tadanji gospodarski rast temeljio na po-tronji omoguenoj uvozom i stranim kreditima. Tome je doao kraj s dolaskom velike svjetske ekonomske krize 2008, a politika koja je predsjedavala tim prividnim uzletom je simboliki temelji-to diskreditirana osudom biveg premijera Sanadera za korupciju.

Kao i drugdje na svijetu, kriza neoliberalnog kapitalizma je, paradoksalno, iskoritena kao izlika za daljnje neoliberalne mjere4 liberalizaciju, deregulaciju, privatizaciju (npr. u Hrvatskoj uvo-enje novog, za kapital fleksibilnijeg, zakona o radu, ukidanje

3 Prema procjenama izvjetaja World Ultra Wealth Report 20122013 meunarodne kompanije iz Singapura Wealth-X, specijalizirane za takva istraivanja. Broj multimilijunaa (onih s bogatstvom procije-njenim na vie od 30 milijuna dolara) se u 2013. popeo na 280.

4 Usp. tu npr. knjigu Philipa Mirowskog Never Let a Serious Crisis Go to Waste: How Neoliberalism Survived the Financial Meltdown (Ver-so, London New York, 2014).

Hrvatska situacija i perspektive


kolektivnih ugovora, zatvaranje bolnic kroz spajanja, privatiza-cija esto i profitabilnih poduzea kao to je Croatia osiguranje itd.). Svi se potezi iz klasinog neoliberalnog repertoara zadnjih 30-ak godina i dalje provode, ali sada ak jo i ee i pod zatitnim platem nove mantre mjer tednje (engl. austerity measures). Kriza se tako prelama preko grbae obinih ljudi iako oni za nju nisu ni najmanje krivi, a sve to unato tome to do globalne eko-nomske krize nije dolo zbog rastronosti drav (kako je esto glasila kasnija revizionistika pria establimenta), a emu su naj-bolji dokaz veliki sadanji problemi drav poput panjolske ili Irske koje do prije krize nisu imale problem s deficitom, nego su u tom pogledu bile pozdravljane kao uspjene uenice.

Evropska utopija

Krajnji je cilj tranzicije i konana nagrada zadnjih etvrt stolje-a u Hrvatskoj, kao i u veini drugih postsocijalistikih istonoe-vropskih drava, bio ulazak u EU. Taj je cilj 2013. i ostvaren zbog ega je dolo do odreene ideoloke praznine u mainstream poli-tikom imaginariju. Kako je evropski san bio ideoloki poprili-no moan (to se najbolje vidi na primjeru majdanskih dogaaja u Ukrajini u 20132014, gdje je kao jedan od faktor nagnao mase u pokret za njegovo ostvarenje), to nije mala stvar i postavlja se pitanje ime e se to u budunosti zamijeniti.

U bivoj se dravi matalo o komunistikoj utopiji (bar do vre-mena dok u vrhuci partije nije i u potpunosti prevladao tehnome-naderski duh i klasni oportunizam5), u 1990-ima (uz sveprisutni nacionalizam) i 2000-ima o toplom okrilju razvijenih evropskih zemalja, a sada vie takvih snova nema. Ostala je samo sumorna realnost konstantnih rezova, mjer tednje, smanjivanja socijalnih

5 Darko Suvin (u svojoj knjizi Samo jednom se ljubi: radiografija SFR Jugoslavije, Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd, 2014) kraj utopij-skog potencijala Jugoslavije smjeta u 1972. godinu.


18 Mat e Ka p o v i

i radnikih prava i pozivanja na realnost ivota u okvirima granic mogueg (nema vie ivota na dug).

Kao to se moglo i oekivati, ulazak u EU nam nije donio nita spektakularno. Dapae, vlast je odmah nakon ulaska vrlo cinino ak i plaanje lanarine za EU iskoristila kao jo jednu izliku za daljnje zaduivanje i mjere tednje. Jedan od osnovnih problema popularnog EU imaginarija je u suprotnosti njegovog navodnog ideala i stvarnosti. EU se uvijek percipiralo kao razvijeni Zapad sa sukladnom razvijenom socijalnom dravom. Stvarnost je bila drugaija put prema pridruivanju EU je bio poploan zahtje-vima za demontiranjem socijalne drave. To je stvaralo, rijetko ar-tikuliranu, kontradikciju izmeu nominalno proklamiranog cilja (visoke razine socijalnih i radnikih prava) i stvarnosti (uklanjanja reenih prava).

Nema povratka u prolost

Stvar je u tome da je socijalna drava (drava blagostanja) zapad-noevropskog tipa (kao, uostalom, i ona realsocijalistika) duboko povijesno uvjetovana. Ona je nastala, i mogla je nastati, u tzv. zlat-nom dobu kapitalizma, u razdoblju kejnzijanskog kompromisa (izmeu rada i kapitala) izmeu 1945. i 1970. No danas se t so-cijalna drava sve vie rastae (velikim dijelom upravo uz pomo ili kroz institucije EU), a u trenutnoj ekonomskoj konjunkturi se nije mogue vraati na modele iz prolosti (na emu se, potpuno promaeno, esto zasniva strategija sindikat, jo preostalih soci-jaldemokrata, umjerenih kejnzijanaca i sl.), postignute u potpuno drugaijim i vrlo specifinim politiko-ekonomskim okolnostima. Iza Drugog svjetskog rata su nakon velikih ratnih razaranja (koja su razrijeila veliku svjetsku ekonomsku krizu poelu 1929) vla-dale visoke stope profita, na socijalistikom Istoku je u toku bila ubrzana industrijalizacija, a na kapitalistikom Zapadu se mora-lo raditi ustupke pred militantnim sindikatima i monim lijevim



strankama6 te dokazati pred ideolokim protivnikom s druge stra-ne eljezne zavjese da i kapitalizam moe omoguiti visoku razinu socijalnih prava a to je proces koji je bio zapoeo ve nakon 1917. pod izravnom prijetnjom svjetske socijalistike revolucije nakon Prvog svjetskog rata u Njemakoj7, Italiji (biennio rosso), Maarskoj i drugdje8. Niega od toga, a ponajvie visokih profit-nih stopa koje su to sve omoguavale, vie nema.

Danas vie ne moemo imati i ovce i novce i nije mogue oekivati da i rad i kapital budu zadovoljni. Onima na vrhu je to prilino jasno pa odatle katkad i vrlo slikovite i iskrene prognoze o gladnim godinama u budunosti i potrebom za stezanjem kaia. Poznati ameriki sociolog i rodonaelnik teorije svjetskog sistema9 Immanuel Wallerstein smatra da je svijet trenutno (pri emu misli na jo sljedeih nekoliko desetljea) na velikom razmeu i da je jedino pitanje, koje ovisi o postupcima svih nas, hoe li krenuti u pravcu duha Davosa10 (tj. sustava koji bi bio jo autoritarniji,

6 Komunistike partije Italije i Francuske su nakon Drugog svjetskog rata i u kasnijim desetljeima (u Italiji sve do 1980-ih) znale imati po-drku i po 30-ak posto elektorata.

7 Usp. npr. Chris Harman, The Lost Revolution: Germany 1918 to 1923 (Haymarket, Chicago, 2003).

8 Usp. iz tih godina zgodnu anegdotu kada se 1919, Tn c Thng, francuski mornar (i budui predsjednik Demokratske Republike Vi-jetnam, kao i prvi predsjednik Socijalistike Republike Vijetnam), popeo na jarbol bojnog broda koji je bio perjanica francuske flote na Crnom moru i, uz odobravanje mornar, razvio zastavu Parike komune, crvenu zastavu revolucije, tako odgaajui francusko sudje-lovanje u intervenciji Saveznik protiv sovjetske Rusije u nastanku (Eric Selbin, Revolution, Rebellion, Resistance: The Power of Story, Zed Books, London New York, 2010, str. 90 moj prijevod).

9 Za kratak uvod u teoriju svjetskog sistema usp. npr. Immanuel Wallerstein, World-Systems Analysis: An Introduction (Duke Univer-sity Press, Durham London, 2004).

10 Prema vicarskom mjestu Davosu, gdje se jednom godinje sastaje svjetska politika i kapitalistika elita.


20 Mat e Ka p o v i

hijerarhiziraniji i socijalno nepravedniji od dananjega) ili duha Porto Alegrea11 (tj. svijeta koji bi bio bar donekle demokratskiji i pravedniji od dananjega)12.

Budunost tavorenje na nerazvijenoj periferiji Evrope

Budunost Hrvatske (ali i veine, a moda ak i itavog svijeta) nije blistava. Svjetlo na kraju tunela se ne nazire. to se tie Hr-vatske, koja gospodarski pada jo od poetka krize, bit e potrebne godine samo da se vratimo na razinu 2009. Osim toga, u trenuci-ma kada ga nema, prelako se zaboravlja da gospodarski rast kao takav nije apsolutno nikakav jamac i rasta ivotnog standarda za veinu. Na to upuuje, meu ostalim, i zanimljiva injenica da su se dvije najvee pobune u 2013. dogodile upravo u zemljama koje su tada imale izrazit gospodarski rast Turskoj i Brazilu.

Hrvatsku u budunosti, sasvim je izvjesno, ne dogode li se ra-dikalne promjene, eka dugorono tavorenje i trajna nerazvijenost na periferiji EU. Osim to privatizirani bankovni sektor u stranom vlasnitvu, oekivano, ne pokazuje ni najmanje namjere (uvijek donekle rizinog) kreditiranja domae proizvodnje (jer mu je u interesu podupirati sigurnije stambene ili automobilske kredite i lokalnu potronju uvoznih proizvoda, nerijetko iz matinih zema-lja dotinih banaka, s ijim su industrijama banke esto izravno poslovno povezane), u povijesti je, kazuju nam ekonomske studi-je13, praktiki nezabiljeeno da se neka zemlja razvije uz potpuno

11 Prema brazilskom gradu Porto Alegreu, gdje se odrao prvi velik alterglobalistiki svjetski skup Svjetskog socijalnog foruma, a inae poznatom i po participatornom budetu.

12 Wallerstein ovakvu tezu iznosi u itavom nizu svojih knjiga, lanaka i predavanja vidi npr. njegov recentan lanak Structural Crises, New Left Review 62/2010: 133142.

13 Usp. npr. 7. poglavlje u sjajnoj, a sada i prevedenoj, knjizi Ha-Joon Changa 23 stvari koje vam nee rei o kapitalizmu (Profil knjiga, Za-greb, 2014).



otvorene granice na slobodnom tritu (dakle, bez poetnog pro-tekcionizma i zatite pupajue industrije).

To se stoga ne moe oekivati ni u naem sluaju, pogotovo kada se cjelokupna ekonomska politika naih vlasti svodi na e-kanje (!) na strana ulaganja. T se ulaganja nee dogoditi, a i kada bi se dogodila, od njih se ne mogu oekivati udesa ili da e biti motor naeg razvoja (kako opetovano upozorava npr. poznati slo-venski ekonomist Joe Mencinger) jer je cilj svih stranih ulaganja, kao uostalom i bilo kakvih ekonomskih poteza u kapitalizmu, pri-vatni profit ulagaa a ne razvoj zemlje u kojoj se ulaganje odvija. Strani kapital je ve uvelike pokupovao postojee resurse koje smo mi izgradili a koji mu sad donose lak profit, kao to je i pokazao da mu nije problem financirati izgradnju profitabilnih i sigurnih velikih trgovakih centara gdje nam prodaje uvoznu robu (unato svim mitovima o birokraciji kao najveoj prepreci za strana ula-ganja). Koliko dobra su nam strana ulaganja donijela smo i dosad mogli vidjeti, npr. u vidu golemih odljeva kapitala kroz privatizi-rane banke u stranom vlasnitvu, oligopolistiki poloaj telekom i sl.

Ekonomska politika kakva se trenutno vodi u Hrvatskoj (ali i openito u veini zemalja na svijetu) nesumnjivo je u iskljuivom interesu uske ekonomske elite u zemlji i inozemstvu, a na tetu ve-ine drutva. No ak i kada ne bi bilo tako, recimo u sluaju da u Hrvatskoj postoji vlast barem junoamerikog tipa, koja bi provodila politiku koja bi vie ila u korist veine, situacija bi sve-jedno bila vrlo teka (kao to vidimo i po sluaju Sirize, koja je u 2015. dola na vlast u Grkoj). U EU je bilo kakva neortodoksna ekonomska politika uvelike unaprijed onemoguena instituciona-liziranou neoliberalne politike (iako i tu ima odreenih mogu-nosti za neposluh, kako dokazuje primjer Viktora Orbna u Ma-arskoj, koji to, dodue, radi iz desno-populistikog aspekta), a ze-mlje poput Hrvatske se zbog svih ve spomenutih razloga (velika nezaposlenost i jednostavno nepostojanje dovoljnog broja radnih


22 Mat e Ka p o v i

mjesta, uniteni proizvodni i zaputeni poljoprivredni kapaciteti) i objektivno nalaze u nezavidnoj ekonomskoj situaciji, koju bi pre-ko noi teko obrnula i najprogresivnija vlast, ak i pod najboljim okolnostima i unato najboljim namjerama i sposobnosti.


Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska14

Kada se razmahala ekonomska kriza, na kratko vrijeme je, moglo bi se rei, bila zavladala skoro pa panika. Alan Greenspan, bivi ef amerikog FED-a, na sasluanju u Kongresu 2008. priznaje da je jako potresen i okiran jer je shvatio da ideologija slobodnog tri-ta, koju je dotad zastupao, ima nedostataka. Kraljica Engleske je pak ekonomiste s londonskog LSE-a bila dovela u nepriliku upi-tavi kako je mogue da nitko od svih tolikih uenih ekonomista nije predvidio krizu. Karl Marx se poeo pojavljivati i na naslov-nicama mainstream medij. No kratkotrajna panika je uskoro, nakon urnih reakcija amerikih vlasti, nestala, sistem se sabrao i ubrzo se sve vratilo na staro pa se kapitalistika kriza, jo jednom dokazujui nevjerojatnu fleksibilnost kapitalistikog sistema, isko-ristila kao opravdanje za nastavak iste ekonomske politike (priva-tizacija, liberalizacija, deregulacija), a sve pod okriljem mjer ted-nje. Opravdanje je sada jo jednostavnije nema novaca (jasno, o alternativnim se mjerama tednje, koje ne bi ile preko grbae obinih ljudi, ne razmilja).

Tako nas se i dalje uvjerava da emo ivjeti bolje ako budemo imali manje plae (i tako budemo konkurentniji) te nam se i da-lje govori da e nam biti to bolje to najbogatijima bude bolje. Eko-nomski sistem kakav imamo nije savren, ali je najbolji to moe

14 Izvorno objavljeno 22. sijenja 2014. na portalu Index.


24 Mat e Ka p o v i

biti, a alternative mu jednostavno nema. Pitanje je moe li se to i egzaktno potvrditi, ali vrlo je vjerojatno da se takvi konzervativni argumenti koriste od pamtivijeka i u robovlasnitvu i feudalizmu se, kada bi dolo do napuklin u sistemu, vjerojatno govorilo da alternative nema i da sistem jednostavno ne moe drugaije funk-cionirati. Osim toga, i tada su takvi bili u pravu govorei da dru-gaijeg sistema (osim robovlasnitva/feudalizma) trenutno nema, a teko da se mogao predvidjeti uspon kapitalizmu u budunosti.

I Afrika je kapitalistika

Pritom se zaboravlja jo jedna bitna injenica. Kada se nudi stan-dardna tranzicijska pria o tome da emo kroz blagodati slobod-nog trita jednom konano doploviti do blagostanja (iako nam zasad ne ide ba dobro uzmemo li, primjerice, u obzir podatak da nam je realni BDP u 2013. za 7,1% nii od onoga iz 1986.15), obi-no se kao dokaz kapitalistikog uspjeha podastire samo nekoliko zemalja. To su najee zapadnoevropske zemlje poput vicarske, Nizozemske, Belgije i sl. No zaboravlja se pritom da je takvih ze-malja na svijetu poprilino malo, a da je npr. i cijela Afrika, ne samo zapadna Evropa, takoer kapitalistika.

Kada se navode argumenti poput pogledajte zapadnu Evro-pu, treba voditi rauna o tome da je to svega 15-ak veih drava (a ni tamo nije ba svugdje trenutno najbolja ekonomska situacija npr. u panjolskoj, Portugalu, Irskoj). Nerijetko su to i bive ko-lonijalne sile (npr. Velika Britanija, Nizozemska ili Belgija), koje su svoj kapital akumulirale, meu ostalim, i irei civilizaciju diljem svijeta. Takvim se uspjenim zemljama na svijetu jo moe prido-dati nekoliko bivih evropskih kolonija s preteno bijelim stanov-nitvom (SAD, Kanada, Australija, Novi Zeland), pokoja daleko-istona zemlja (poput Japana ili June Koreje vanih amerikih saveznika), male naftake drave (poput Katara) i sl.

15 Prema podacima ekonomista Tihomira Domazeta u Veernjem listu (30. prosinca 2013).

Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska


U koliko se zemalja dobro ivi?

Na svijetu ima neto vie od 190 drava. 1% najbogatijih u svim dravama jako dobro ivi. Neto bolje moe ivjeti i (via) srednja klasa u pojedinim, pogotovo razvijenijim, zemljama. Meutim, ze-malja za koje se moe rei da u njima velika veina (ili bar relativna veina) ljudi ivi dobro ili solidno i nema tako puno. Zanemari-mo li dravice poput Luksemburga i gradove-drave poput Sin-gapura, razvijenih drava, za koje se moe rei da u njima veina (a ne samo najbogatiji) dobro ive, na svijetu ima moda 30-ak ili neto vie (ovisno o tome to smatramo dobrim ivotom i veim dijelom stanovnitva). Tu se ak moe zanemariti i to da i u ne-kim najrazvijenijim zemljama, poput SAD-a, moe biti problema sa siromatvom (iako to siromatvo, dakako, nije na razini ono-ga u Africi) i da ni u svim tim zemljama nije svima ba blistavo (npr. u panjolskoj je nezaposlenost izmeu 2012. i 2015. varirala izmeu 23% i skoro 27%). Dakle, izdvojimo li tih najrazvijenijih 3040 zemalja, ostaje nam veina od 150160 zemalja na svijetu. Njih moemo slikovito i ugrubo podijeliti na zemlje srednje a-losti (poput Hrvatske), one jo siromanije i nerazvijenije (poput mnogih afrikih i azijskih zemalja) i one potpune bijede (poput Haitija ili Etiopije).

Evropa, i razvijene zemlje openito, kubure s gospodarskim ra-stom, ali ni situacija u zemljama koje imaju gospodarski rast nije nuno dobra. U situaciji je poput hrvatske, gdje godinama nakon izbijanja svjetske krize 2008. nema ak ni minimalnog gospodar-skog rasta, lako smetnuti s uma da gospodarski rast ne znai nu-no i poveanje ivotnog standarda. Stoga ne treba uditi da smo u 2013. najvee proteste vidjeli upravo u Turskoj i Brazilu, zemljama koje imaju gospodarski rast, a nee iznenaditi ni podatak da pro-svjedi nisu nikakvo udo ni u jo uvijek brzorastuoj Kini ondje je npr. u 2010. zabiljeeno ni vie ni manje nego 180.000 razliitih oblika masovnih prosvjeda, pobuna, sukoba i sl.


26 Mat e Ka p o v i

Kapitalistiki svijet

Danas je praktiki cijeli svijet kapitalistiki. Iznimke su vie-manje samo Kuba, kao relikt realsocijalizma 20. stoljea, i suluda despo-cija Sjeverna Koreja (Kina i Vijetnam su, unato vlasti nominalno komunistikih partija i ulozi drave u ekonomiji, danas kapitali-stike zemlje). U nekim se zemljama June Amerike (Venecuela, Bolivija, Ekvador) najavljuje vie ili manje otvoreno (bolivarski) socijalizam 21. stoljea, ali i te su zemlje, unato nekim progresiv-nim pomacima, jo uvijek kapitalistike. Sve u svemu, kada se go-vori o kapitalizmu i njegovim uspjesima, ne moe se gledati samo na neke zemlje. Ako je itav svijet kapitalistiki (a vie-manje je to tako), onda uspjeh ili neuspjeh svjetskog ekonomskog sustava treba procjenjivati po itavom svijetu. A ako pogledamo itav svi-jet, razvijenih je i uspjenih kapitalistikih zemalja samo 30-ak do 40-ak (od njih preko 190).

Ne moe se, dakle, kapitalizam promatrati samo kao neto to postoji u razvijenim zemljama. I nerazvijene su zemlje (a to je vei-na zemalja na svijetu!) kapitalistike i neizostavan su dio svjetskog ekonomskog sustava. Tim vie znamo li da zbog neokolonijalne ekonomske politike razvijenih zemalja nije ba nepovezano to su te zemlje bogate, a to je npr. Afrika i dalje ekstremno siromana poev od famoznih programa strukturalne prilagodbe od 1980-ih nadalje, kojima su razvijene zemlje nametale afrikim (i drugim) zemljama ekonomsku politiku koja e ii Zapadu u korist16. Pro-blem je i u tome to se nije lako ugurati meu razvijene, tim vie to bogate zemlje, nakon to su se razvile, kako se slikovito izraava Ha-Joon Chang, odguruju ljestve17 i mijenjaju pravila na tetu

16 Za Afriku usp. npr. Patrick Bond, Neoliberalism in Sub-Saharan Africa: From Structural Adjustment to NEPAD, u: Alfredo Saad-Filho i Deborah Johnston, Neoliberalism: A Critical Reader (Pluto Press, London Ann Arbor, 2004), 230236.

17 Usp. knjigu Ha-Joon Changa Kicking Away the Ladder: Development Strategy in Historical Perspective (Anthem, London, 2003).

Kapitalizam nisu samo vicarska i Nizozemska


nerazvijenih pa npr. razvijene zemlje, koje su se razvile uz interven-cionizam (utjecaj drave na ekonomiju) i protekcionizam (carinske zatitu svojih industrija), danas cijelom svijetu putem meunarod-nih ekonomskih organizacija nameu neoliberalnu ekonomsku po-litiku (smanjenje razvojnog utjecaja drave na ekonomiju) i otvore-no trite (ukidanje ili smanjenje carinskih zatita).

Vie ili manje kapitalizma?

Neki e rei da siromanima upravo zato to su siromani treba vie, a ne manje, kapitalizma slobodnije trite, manje regulacije, vie ekonomskih sloboda itd. No upravo u siromani(ji)m zemljama (zanemarimo tu pitanje korupcije, od ega esto nisu imune ni naj-razvijenije zemlje) obino imamo puno vie kapitalizma nego u razvijenim zemljama. U siromani(ji)m zemljama je kapital puno slobodniji puno je manje regulacij, plae su niske, radnika pra-va esto nepostojea, ekoloka ogranienja nepoznanica, izdaci za socijalnu dravu minorni ili potpuno izostaju, nema javnog zdrav-stva, ne postoji mirovinski sustav itd. Dakle, siromani ve imaju kapitalizma preko glave, za razliku od mnogih razvijenih zemalja (poput vedske ili Kanade) koje esto imaju vrlo razvijenu socijal-nu dravu, i za koje e mnogi ameriki trini fundamentalisti ak prezrivo odbrusiti da su zapravo socijalistike.

Kao zakljuak, na svijetu ima i uspjenih i manje uspjenih zemalja, ali, sve u svemu, ne moe se mirne due rei da imamo ekonomsko-politiki sistem koji je veini ljud na svijetu donio blagostanje i dobar ivot. Moda najbolju ilustraciju trenutnoga stanja u svijetu daje podatak o tome da 85 najbogatijih osoba na svijetu posjeduje imovinu jednaku onoj koju ima najsiromanija polovica svijeta (3,5 milijarde ljudi)18 ili predvianje da e do 2016. 1% najbogatijih imati vee bogatstvo od ostalih 99% ljudi19.

18 Oxfamov izvjetaj (sijeanj 2014). Oxfam je meunarodna organiza-cija koja se bavi problemom siromatva u svijetu.

19 Oxfamov izvjetaj (sijeanj 2015).


Kako li smo to samo preivjeli od 1945. do

1990. bez privatnog sektora?20

Kljuni dio prelaska iz realsocijalistikog sistema u dananji, ka-pitalistiki, bila je privatizacija, kojom je nekadanje drutveno vlasnitvo (vlasnitvo cijeloga drutva, svih nas), u meufazi pre-tvorbom pretvoreno u dravno vlasnitvo, postalo vlasnitvo no-vostvorene kapitalistike manjine. Tako je veina tvornic, kom-panij, trgovin, hotel itd. (ono to se klasino zove sredstva za proizvodnju) prela u ruke privatnih vlasnika (koji ine izrazitu manju u drutvu).

No osim to je kapitalizam morao biti uspostavljen na toj ba-zinoj, prozainoj, razini, morao je biti uspostavljen i na ideolo-koj razini. Kao to i ovaj prvi proces jo traje (jer se jo nije uspjelo privatizirati ba sve npr. tvornica Petrokemija u Kutini ali ide se u tom smjeru), traje i ovaj drugi. Tako su nas npr. uvjerili da je samoupravljanje (dakle, upravljanje samim sobom, to je zapravo druga rije za demokraciju, ponajprije na radnim mjestima) neto loe. I sama rije radnik je postala sumnjiva i pokualo je se zamije-niti hrvatskijom i kapitalistikijom rijei djelatnik.

Javni sektor kao glavni neprijatelj

Jedan je od vidova ideoloke tranzicije u kapitalizam, koja se ne-prestano mora iznova potvrivati da bi bila efikasnom, i pljuvanje

20 Izvorno objavljeno 18. sijenja 2014. na portalu Index.


30 Mat e Ka p o v i

po javnom sektoru. Sve sile prokapitalistike Hrvatske sjedinile su se u svetu hajku protiv tog bauka: HUP i poduzetniki vizionari, fanatini novinari Jutarnjeg i trinofundamentalistiki blogovi, liberalni intelektualci i aynrandijanski proroci po internetskim forumima. Javni sektor, navodno prepun parazit, na stalnom je udaru, pri emu je (nepotrebna) birokracija samo prototipni pri-mjer javnog sektora, iza kojega uvijek (pa makar i neizreeno) sli-jede i svi ostali radnici u kolama, bolnicama, vrtiima i openito bilo kakvim javnim ustanovama.

Motivacija je tu jasna. Apologeti kapitalizma, naime, smatraju da uloga drave vie-manje moe biti samo to, da se izrazimo sli-kovito, da upoljava specijalce i njihove pse koji e tititi tajkune u njihovim dvorcima i vilama kada ljudima jednom voda doe do grla (eventualno drava moe dati tu i tamo marljivom poduzet-niku kakav poticaj ili olakicu, ali o tome apologeti ne vole ba previe govoriti). to se pak tie zdravstva ili obrazovanja ta tu je svak za se odgovoran. Tko nema novca, neka umre neuk.

Jo je jedan cilj takve propagande uvjeriti radnike iz privatnog sektora da su im najljui neprijatelji paraziti iz javnog sektora. Ako se smanjuju plae i radnika prava u privatnom sektoru, neka i susjedu crkne krava smanjimo plae i prava i u javnom sektoru. To to e smanjivanje pla i prav u javnom sektoru samo poslje-dino jo dublje gurnuti plae i prava u privatnom sektoru, o tom potom.

Bitno je uvjeriti radnicu u privatiziranoj kompaniji ili trgo-vakom lancu (jednom od onih koji su opstali) da je za sve kriv nastavnik u osnovnoj koli koji predaje njezinoj keri (kao to je drugom prilikom za sve kriv susjed peder, Srbin ili ateist), dok je vlasnik te iste kompanije, koji je do nje doao na najbeskrupulo-zniji nain u privatizaciji, dakako, isto nevinace. Pritom se to to se zadnja dva desetljea partitokratski izmiljalo opine, upanije i izmiljene poslove da bi se zaposlilo klijentelistiku stranaku gla-saku maineriju koristi za udar po javnom sektoru openito, kao

Kako li smo to samo preivjeli od 1945. do 1990. bez privatnog sektora?


da bi bez svih tih lijenika i uitelja iz javnog sektora uope bilo zdravih i pismenih radnika koji bi mogli uope raditi u privatnom sektoru.

ivot bez privatnog sektora?

Pritom si nitko od dotinih apologeta sretne kapitalistike bu-dunosti ne postavlja jedno jednostavno pitanje. Nebitno o tome kakav je na ideoloki predznak i stav o Jugoslaviji, svejedno se po-stavlja pitanje ako svi danas ivimo od privatnoga sektora i ako su svi koji ne rade u privatnom sektoru paraziti, pa kako je onda biva drava praktiki bez privatnog sektora ivjela punih 45 go-dina? Kako je to uope ekonomski bilo mogue? Nije li privatni sektor taj koji nas sve hrani? ovjek bi rekao, s obzirom na sada-nju prokapitalistiku propagandu, da se bez privatnog sektora ne bi moglo ivjeti ni dana, kadli ono, SR Hrvatska bez njega skoro pa pola stoljea preivje. Da, bilo je i u Jugoslaviji neto privatnog sektora (sitnih firmi, obrta, privatnih krmi i sl.), ali izrazito je do-minantan bio drutveni sektor u njemu je jo 1990. radilo ak 97,6% svih radnika u Hrvatskoj21. I skoro sve ono od ega mi jo i danas preivljavamo je izgradio upravo taj ne-privatni sektor.

Kad ve govorimo o realnom sektoru, budimo realni. Izuz-memo li tu iz slike uglavnom manja privatna poduzea nastala uglavnom nakon 1990, sav taj veliki realni i privatni sektor je prije 1990. pripadao irealnom drutvenom sektoru. A svi su se ti ve-liki poduzetnici, novopeeni krupni kapitalisti, obogatili obi-nom glembajevskom razbojtinom. Gordi mesijanski propagatori kapitalizma e to rijetko priznati, ali ne postoji poten nain na koji smo od 1990, od zemlje u kojoj bogata praktiki nije bilo, za malo vie od dva desetljea dobili situaciju u kojoj imamo 260 mul-timilijunaa s ukupnom imovinom od skoro 30 milijardi dolara.

21 Tome se moe pridodati jo 0,5% radnika u zadrugama i 0,2% u mi-jeanim poduzeima. Samo je 1,7% radnika radilo u privatnim podu-zeima. Usp. Bendekovi, Jadranko 2000, Privatization in Croatia, Ekonomski pregled 51/12: 5590 (podaci na str. 56).


32 Mat e Ka p o v i

Kapitalisti bez radnik?

I, na kraju, tko je tu zapravo parazit? Ne, to nisu radnici u javnom sektoru (iako i meu njima ima onih politiki postavljenih i onih koji ne obavljaju dobro svoj posao). Nisu to ni radnici u privatnom sektoru. Malo je to gnjusnije od sluanja bijednih isprika kako, eto, Ivica Todori bar nije upropastio tvornice i trgovine, nego za-poljava na desetine tisua radnik. No, na stranu to je Todori do toga to ima doao kroz privatizacijsku pljaku, nije on poslo-davac. Poslodavci su njegovi radnici njemu.

Jer radnici mogu raditi bez kapitalist, ali kapitalist bez rad-nik ne moe. Za primjer toga ne trebamo gledati bivu dravu ili Kataloniju za vrijeme panjolskog graanskog rata dovoljno je pogledati brojne kooperative koje postoje i na razvijenom kapitali-stikom zapadu (npr. u SAD-u ili Kanadi), od kojih je moda naj-poznatiji svjetski primjer panjolska kooperativa Mondragn, koja irom svijeta zapoljava preko 80.000 ljudi. Pravi paraziti nisu oni koji obrazuju vau djecu, lijee vas ili iste ulice vaega grada. Pra-vi se paraziti nalaze na vrhu i smiju vam se dok lakovjerno gutate ideoloku maglu koju proizvode njihovi, plaeni ili neplaeni, pro-pagandni lakeji u politici i medijima, na fakultetima i internetu.


Nakaradna ideologija i lana rjeenja22

Jedna je od svetih zadaa trinih fundamentalista unitavanje ostataka socijalistikog mentaliteta koji navodno prijee razvoj Hrvatske. Pod socijalistikim mentalitetom se podrazumijeva, recimo, tvrdoglavo ustrajavanje ljud na tome da svatko tko je bo-lestan ima pravo na (za krajnjeg korisnika) besplatnu zdravstvenu pomo ili, nakon 25 godina razorne privatizacijske politike, nepo-vjerenje prema privatizaciji kao panaceji koja e rijeiti sve nae ekonomske probleme. Isto tako se nedvojbeno postojanje politi-kog namjetanja u dravnom aparatu (iako veliina javnog sektora u Hrvatskoj, kako su pokazale analize23, ne odudara od prosjene

22 Izvorno objavljeno 17. oujka 2014. na portalu Index.23 Usp. studiju Analiza sustava zaposlenih u hrvatskom javnom sektoru

(2010) Instituta za javne financije po narudbi Matice hrvatskih sin-dikata. Navodimo citat (str. 1): Prema podacima iz baze Meuna-rodne organizacije rada (MOR-a), Hrvatska tijekom promatranog razdoblja ima prosjeni udio zaposlenih u sektoru ope drave 17,15%, od ukupno zaposlenih, to je malo ispod prosjenog udjela za sve pri-kazane zemlje. Istodobno, prosjeni udio zaposlenih u javnim podu-zeima, u ukupnoj zaposlenosti u Hrvatskoj, znaajno je vii, nego u veini drugih zemalja, te je tijekom promatrane etiri godine iznosio 13,88%, i nii je samo od istovjetnoga udjela u Grkoj i Poljskoj. Ana-lizom ukupnoga broja zaposlenih u pojedinim podrujima NKD-a, u kojima je koncentriran najvei dio zaposlenih u dravnom sektoru i sektoru pretvorbe u Hrvatskoj, moemo zakljuiti da u usporedbi s europskim zemljama, Hrvatska ima u populaciji i u ukupnoj zaposle-nosti ispodprosjean udio zaposlenih u ovim podrujima.


34 Mat e Ka p o v i

evropske) koristi kao izlika za napad na javni sektor openito, uk-ljuujui i bolnice i kole i djeje vrtie itd.

Divinizacija kapitalist

Jo je jedan sakrosanktni zadatak stvaranje poduzetnikog dru-tva. Drutva u kojem e se svi klanjati poduzetnicima (tj. po-slodavcima, tj. kapitalistima) kao, navodno, najvrjednijem i po-gonskom dijelu drutva. No tu se ne biraju, kao to bi se moglo pomisliti, nekakvi iznimni poduzetnici-inovatori (kakvih je real-no jako malo). Bilo kakav kapitalist je dobar. Pa nas tako medijski napisi suptilno navode na klanjanje npr. uvoznicima kompjuter, vlasnicima zatitarskih firmi, striptiz-barova ili kladionic jer je to sve posveeni privatni sektor, dok se istodobno potie na prezir parazit u javnom sektoru, koje ine npr., meu ostalima, tete u vrtiu, uiteljice, medicinske sestre ili kardiokirurzi te se pokuava stvoriti umjetan razdor izmeu radnik u privatnom i javnom sek-toru. Tako se s jedne strane glorificira ljude koji se esto bave sum-njivim ili banalnim poslovima, od kojih su neki do bogatstva doli na jo sumnjiviji nain, dok se s druge strane pljuje po ljudima koji nas lijee i koji nam poduavaju djecu.

Demonizacija parazit

Rezultat takve ideologije je onda i zakljuak da je npr. uiteljica u javnoj koli, koja (za ne ba velike novce) poduava djecu obi-nih ljudi, parazit, dok uiteljica u privatnoj koli, koja poduava zlatnu mlade, sinove i keri tajkun, to nije (iako je, jasno, i ona tek malo bolja od smea jer ipak nije poduzetnica). Isto tako, parazit je i doktor u javnoj bolnici, koji jednako lijei sve bole-snike imali oni novaca ili ne, jer dobiva plau iz prorauna, dok doktor koji radi taj isti posao u nekoj privatnoj bolnici, ali lijei samo imunije ili bogate, koji si privatno zdravstvo mogu priuti-ti, to nije. istaica koja radi u javnoj koli ili bolnici je parazit

Nakaradna ideologija i lana rjeenja


jer dobiva plau iz prorauna, ali ne i autsorsana istaica, koja bi radila taj isti posao samo za manje novca i uz loije radne uvjete. A ni sluajno parazit ne bi bio kapitalist koji bi imao firmu u kojoj bi autsorsana istaica radila i koji bi uredno pobirao profit opet iz dravnog prorauna znajui kako Hrvatska funkcionira i zna-jui kako je autsorsanje zavrilo npr. u SAD-u ili Kanadi, to bi na kraju dravu izilo (i izlazi u sluajevima gdje je ve provedeno) jo i skuplje, a ne treba biti jako domiljat da bi se zakljuilo da podu-zetnici povezani s trenutnom vlasti uvijek imaju najpovoljnije ponude na javnim natjeajima.

Dakako, svi reeni paraziti iz javnog sektora vie ne bi bili paraziti kada bi se sve te bolnice, kole, vrtii itd. privatizirali i kad bi time dobili blagoslov svetog i nepogreivog trita (istog onog zbog kojeg trenutno pola svijeta ima isto imovine koliko i 85 najbogatijih ljudi na svijetu). Te bi se privatizacije po mogunosti odvijale onako kako se to radilo u zadnjih etvrt stoljea, tako da se vlasnitvo nad poduzeem/institucijom praktiki besplatno preda umreenom privatnom vlasniku, koji bi onda radnicima mogao dati manje plae, pola ih otpustiti, a profit trpati sebi u dep. Tu je na djelu, kako rekosmo, vrlo zanimljiva ideologija. Ako radi u javnom sektoru, npr. kao uitelj ili ista, i obavlja posao koji je u interesu drutva (bilo da je rije o poduavanju djece ili o ienju ulic), onda si parazit. Ako pak radi isti taj posao, ali istodobno ima iznad sebe i posrednika, kapitalista, za kojega e crniti i koji e ti oduzimati najvei dio vrijednosti koju stvori svojim radom, e onda vie nisi parazit (iako si i onda, zapravo, nitko i nita u odnosu prema njegovoj visosti poslodavcu).

Tko kome daje posao?

Postavljanjem poduzetnikog duha na pijedestal se opravdava smanjenje trokova za javni sektor (ukljuujui i zdravstvo, kol-stvo, socijalu itd.) i openito radnikih prava za onaj dio drutva (veinu) koji nije dovoljno poduzetan (tj. ima druge interese,


36 Mat e Ka p o v i

dobar je u neprofitabilnim stvarima, nema poetnog kapitala, nema taticu koji e ga malo pogurnuti i sl.) pa mora raditi za nekog drugog. Drugi je, svjestan ili nesvjestan, razlog promicanja ide-ologije poduzetnitva davanje legitimiteta statusu quo, a samim time i povratno davanje legitimiteta tranzicijskim kriminalcima poput Todoria, koje se u pristojnom drutvu naziva poduzetni-cima ili, uz tek laganu dozu lane kritike, eventualno kontro-verznima. Kada se govori o poduzetnikoj klimi, osim to stva-ranje iste podrazumijeva npr. manje plae i manja prava za radnike te pogodovanje krupnom kapitalu, moramo biti svjesni i toga da ona podrazumijeva i konano prihvaanje maksime ko je jamio, jamio. Odbacivanje socijalistikog mentaliteta i prihvaanje novog kapitalistikog naina razmiljanja, dakle, podrazumijeva i svjesno zatvaranje oiju pred oitim lopovlukom i svjesno suspre-zanje nevjerice kada je rije o porijeklu bogatstva naih novih Glembaya. Ne pitaj za prvi milijun, kako u trenucima iskrenosti kau i neki od naih novopeenih uglednika.

Ideologija je, kao i obino, sadrana ve u samom jeziku. Ve i naziv poduzetnik (duhovito prekrten u oduzetnik) zvui vrlo gordo, a njegova esta istoznanica (premda se ti termini ne po-klapaju uvijek24) poslodavac u sebi sadri itavu jednu ekonomsku filozofiju. Iz samoga naziva proizlazi da poslodavci daju posao radnicima iako je zapravo obrnuto premda u stvarnosti poslo-davci najee zapoinju neki biznis i osiguravaju poetni kapi-tal (osim ako se ne radi o privatizaciji ili sl.), pravi su poslodavci tu radnici. Naime, kapitalist bez radnik ne moe postojati (ako je sm svoj majstor, tj. radi sm bez radnik, onda po definiciji nije kapitalist), dok radnici bez kapitalista mogu itekako poslo-vati. Uzmimo primjer nekog internetskog portala portal ne moe postojati ako ima samo vlasnika a bez novinar i tehnike

24 Poduzetnik moe biti i samostalan (samozaposlen), tj. ne mora imati radnike koji rade za njega (pa onda zapravo ni nije kapitalist, iako je samostalan akter na tritu), dok poslodavac nuno podrazumijeva osobu koja ima jednog ili vie radnik (tj. kapitalista po definiciji).



podrke (bar ne u kompleksnijem obliku koji zahtijeva rad veeg broja ljud). No portal bi mogao postojati bez tog vlasnika ali s no-vinarima i tehnikom podrkom (koji bi npr. mogli poslove koje eventualno obavlja vlasnik/kapitalist povjeriti nekom od radnik, a koji bi primao plau kao i svi drugi i bio vlasnik portala zajed-no sa svim drugima25). Dakle, to da vlasnik poduzea tj. kapitalist radnicima daje posao je mit, kao to je mit i to da su u robovla-snitvu robovlasnici davali robovima smjetaj i hranu (jer se u oba sluaja davanje, naime, masno naplauje). Stvar je u tome da trenutno ivimo u sistemu u kojem se takav vid pokretanja poslova preferira26 iako to nije nipoto nuno npr. u nekom drugaijem ekonomskom sistemu bi se moglo preferirati da poslove primarno pokreu kooperative (vie radnik zajedno udruenih pod istim uvjetima), lokalne zajednice, drava u interesu itavog drutva itd.

Nakaradna ideologija i nakaradno drutvo

ivimo u zemlji u kojoj ivi 280 multimilijunaa27, koji su do bo-gatstva doli u privatizacijskoj pljaki (koliko god se pokuavalo da kolektivno gurnemo glavu u pijesak), dok istodobno realno pola milijuna ljudi nema posla, a kopanje po kontejnerima je mnogima svakodnevica. ivimo u drutvu u kojem je smisao itave ekonom-ske aktivnosti profit manjine a ne dobrobit i razvoj itavog dru-tva. U drutvu u kojem je sve, sve vie i vie, podreeno profitu multimilijunake oligarhije, koja se, meu ostalima, slavi u kultu poduzetnitva o kojem smo govorili. Na oltaru trita e se pri-tom rtvovati apsolutno sve i pravo na zdravlje, i pravo na obra-zovanje, i pravo na krov nad glavom

25 Tu bi bila rije o zadruzi tj. kooperativi.26 To se, recimo, u Hrvatskoj vidi po poprilino rigidnim zakonima o

osnivanju i upravljanju zadrugama i drugim oblicima kooperativnog djelovanja (npr. za pokretanje zadruge je potrebno minimalno 7 za-drugara, dok se ispod toga ona formalno ne moe organizirati).

27 Vidi fusnotu 3.


38 Mat e Ka p o v i

Dakako, kada se govori o kultu entrepreneur (kako je notor-nom Tomi Horvatiniu 2010. krotko tepao Jutarnji list, bilten krupnog kapitala), zaboravlja se spomenuti da se ne tako davno i bez njih nekako ivjelo. Bez ikakve elje za upadanjem u bilo ka-kvu nostalgiju, treba se ipak sjetiti da smo od 1945. do 1990. sasvim uspjeno ivjeli s vrlo malo privatnog sektora28 a zamislite, i tad su postojali i vrtii i kole i bolnice i fakulteti i svi ostali paraziti. Dominantan je bio drutveni sektor u kojem je radilo 97,6% rad-nik 1990.29, dok se onaj privatni svodio uglavnom na male obrte, restorane, kafie i sl., od kojih se mnogi nisu ni mogli smatrati ka-pitalistikima jer nisu imali radnik ili je bila rije o obiteljskom poslu itd. Isto se tako zaboravlja da od drave i kapitalisti dobivaju razliite subvencije, olakice, poticaje itd., ali, zanimljivo, nitko, recimo, Coca-Colu30 (koja je jo, k tome, strana korporacija) ne naziva parazitom kada se to dogodi.

Radnici, kapitalisti i poduzetnici

Radnika hrvatski Zakon o radu u lanku 4. definira ovako: Rad-nik (zaposlenik, uposlenik, djelatnik, namjetenik, slubenik i sli-no u daljnjem tekstu: radnik) je () fizika osoba koja u radnom odnosu obavlja odreene poslove za poslodavca. Poslodavca (tj. kapitalista) pak definira ovako: Poslodavac je () fizika ili pravna osoba koja zapoljava radnika i za koju radnik u radnom odnosu obavlja odreene poslove. Rije je o definicijama koje raz-mjerno dobro pogaaju bit i koje treba zapamtiti kada se u ideo-lokim raspravama u javnosti pokuava zamutiti ova jasna podjela govorei da vie nema radnik ili da smo svi kapitalisti i sl.31

28 Vidi prethodno poglavlje.29 Vidi fusnotu 20.30 Coca-Cola je 2013, recimo, dobila 774 tisue kuna poticaj (prema

izvjetaju Ministarstva gospodarstva).31 Za lanove uprave i izvrne direktore koji su ovlateni voditi poslo-

ve poslodavca se dodatno navodi da mogu kao radnici u radnom



Promatramo li stvar iz ideoloke perspektive iste analize ekonomskih odnosa u proizvodnji (tj. ire u ekonomskom djelo-vanju), kapitalist je kapitalist. Realpolitiki gledano oni, dakako, nisu isti32. U naem sluaju svakako treba razlikovati one kapita-liste (meu kojima su i praktiki svi krupni kapitalisti) koji su do svojih poduzea doli na razliite mutne naine u privatizaciji i one koji su svoje firme sami pokrenuli. Naravno, oni koji su otva-rali nove biznise nisu nikako izuzeti od mogunosti politikog pogodovanja i korupcije. Ne trebamo se tu vraati do vrlo podu-zetne (ne uvijek i uspjene) Tumanove djece i unuk. Dovoljno se sjetiti npr. pogodovanja M SAN grupi (kojoj je vlasnik bivi ge-neral Damir Krstievi, a suosniva kasniji ministar Fred Mati) ili primjera neko vrijeme popularnog Branka egona.

Iako je politiki utjecaj sitnog kapitala daleko manje i politi-ki daleko manje bitan od onoga krupnog kapitala, sitni kapitalisti su esto, ne samo danas kod nas nego i u povijesti, najbojovniji ideolozi kapitalizma, koji rogobore protiv porez, radnikih pra-va, estoko se zalau za zatitu privatnog vlasnitva (iako time idu na ruku i tajkunima koji su do svog imetka doli kroz pljakaku privatizaciju) itd. Samim time, oni, iako su neki od njih nominal-no protiv ortakog kapitalizma (a time onda navodno i privati-zacijskih tajkuna), zapravo slue kao ideoloka potpora krupnom kapitalu. U strahu za svoje vlasnitvo (iako ono realno nije ni pod kakvom ugrozom) sitni kapitalisti brane i tajkunsko ko je jamio, jamio. Nije stoga udno ni to je upravo sitna buroazija (vlasnici

odnosu obavljati odreene poslove za poslodavca, ali da se na njih ne primjenjuju neke odredbe Zakona o radu. Time se zapravo na neki nain uprave poduze i sl. izdvajaju i zakonski iz radnike klase, kao to to faktiki i jest (iako su i oni formalno zaposlenici kapitalistikih poduzea ali sasvim druge naravi).

32 Ovdje neemo ulaziti u problematiku formalnih kapitalista npr. u obiteljskim firmama (gdje se sve zaraeno, na ovaj ili onaj nain, u konanici obino dijeli) ili u sitnim start-upovima koji u praksi funk-cioniraju kao zadruge ali je netko na papiru vlasnik/ef.


40 Mat e Ka p o v i

malih privatnih trgovina, sitni poduzetnici i sl.), recimo, jedan od glavnih nosilaca uspjeha neofaistike radikalno desne Zlatne zore u Grkoj, koja, kao i druge ekstremno desne opcije, u konanici nudi zatitu statusa quo u trenucima drutvenog rasapa (ili predre-volucionarnim situacijama).

Koga drava podupire?

Pravi inovatori i izumitelji su potrebni u svakom drutvu. Ne samo u naem trenutnom, kapitalistikom, nego i u nekom teoretskom buduem postkapitalistikom drutvu. Takvi su ljudi rijetki, a oni koji se najee predstavljaju kao nekakvi inovatori i vizionari to esto zapravo nisu. Kao to je npr. sluaj kod Stevea Jobsa, iji se genij, toliko propagiran od mainstream medij, sastojao od toga to je znao vrlo vjeto iskoristiti i privlano marketinki upakirati ve postojeu tehnologiju, nastalu kroz istraivanja koja je financi-rala drava33. ak kad se takvi i jave (a u Hrvatskoj moemo svako malo vidjeti medijsko izvjetavanje o nekoj novoj domaoj inova-ciji) i ak i kad postoji mogunost da bi se na temelju takvih izuma mogla pokrenuti proizvodnja, zaposliti ljudi itd., oni u dananjem ekonomskom sistemu najee ne dobiju nikakvu pomo drave.

Normalno bi drutvo umjesto pogodovanja ratnim profiteri-ma, privatizacijskim pljakaima, uvoznicima i trgovcima, trebalo istaknutim pojedincima s dobrim idejama omoguiti da ih ostvare kako bi itavo drutvo to vie profitiralo od toga. Da smo drutvo

33 Praktiki svi izumi potrebni za funkcioniranje pametnih telefona (GPS, internet, mikroip, touchscreen itd.), kao i mnoge prethodne inovacije (npr. kompjuteri, sateliti, laser i sl.), su plod ili istraivanj u javnom sektoru ili istraivanj koje je izravno financirala drava. Tu se zapravo radi o otkriima koje je financiralo itavo drutvo, a plo-dovi ega su onda, umjesto da idu itavom drutvu, privatizirani. Vie o tome vidi u izvanrednoj knjizi Mariane Mazzucato The Entrepre-neurial State: Debunking Public vs. Private Sector Myths (Anthem Press, London, 2013).



kakvo nismo, trebalo bi skupiti sredstva da se u suradnji s takvim inovatorima, kada se pojave, pokrene proizvodnja i zaposli ljude. Za to se primjeri mogu traiti i u okviru povijesti kapitalistikih zemalja npr. u Junoj Koreji, gdje je dravna intervencija iteka-ko imala svoje prste u nastanku divova poput Samsunga i visoko-tehnolokog industrijskog razvoja34. Umjesto toga se rijetke dobre ideje ostavljaju na milost i nemilost tritu, srei i individualnoj dosjetljivosti i vjetinama, a ekonomska politika kakva se provodi, umjesto pokretanja npr. proizvodne visokotehnoloke industrije, preferira politiku deindustrijalizacije, privatizacije profitabilnih kompanija kao to su INA, HT ili Croatia osiguranje, i davanje poticaj multinacionalkama kao to je Coca-Cola ili privatizacij-skim korporacijama kao to je Agrokor.

Osim toga, treba se zapitati (naravno, retoriki) i zato drava subvencionira i potie uglavnom samo kapitalistiko poduzetni-tvo? Zato je model koji se (izravno ili neizravno) potie onaj u kojem imamo samo jednog vlasnika poduzea, koji e onda nuno gledati, zbog inherentne logike kapitalizma ali i strukturnog po-loaja nae periferne ekonomije, kako to vie ostaviti sebi, a to manje dati radnicima i drutvu preko porez? Zato se ne bi npr. poticale kooperative u kojima e svi radnici istodobno biti i vla-snici i gdje se onda moe oekivati da e biti puno zadovoljniji, da nee sami sebe zakidati za doprinose, da nee sami sebi kriti rad-nika prava i da nee htjeti sami sebi unititi poduzee i sl.? Od-govor je, naravno, jasan. Tu nema nikakvih tehnikih prepreka, ali ideoloki to jednostavno ne prolazi (iako je jasno da kooperative same po sebi ne mogu promijeniti itav sistem). Iako kooperative postoje i u kapitalizmu, njihovo je osnivanje esto, kako rekosmo, oteano, a i one nisu neto to bi se u trenutnom drutvu smatralo najpoeljnijom ili primarnom opcijom.

34 Usp. npr. knjigu Ha-Joon Changa Bad Samaritans: The Myth of Free Trade and the Secret History of Capitalism (Bloomsbury Press, New York, 2008).


42 Mat e Ka p o v i

Korupcija

Pojednostavljene tvrdnje moralizatorske ljevice o pohlepi po-slodavaca koja je uzrok nepotivanja radnikih prava, malih plaa, isplat na crno, neuplate doprinos i sl. nisu dobro polazite za ra-spravu. Individualna pohlepa pojedinog kapitalista na sistemskoj razini nije bitna. Kapitalist/poduzetnik ne stie svoje radnike (u okvirima realnih mogunosti, jasno) zato to je loa osoba, nego zato to ga trite i kompeticija na to prisiljavaju. Porive tu ne treba traiti u individualnoj psihologiji pojedinca nego u neizbjenosti sistemskih pritisaka. Ako vlasnik neke firme d veu plau radni-ku od one koju mu je prisiljen dati zbog trinih razloga, on e u najveem broju sluajeva ubrzo propasti jer to drugi, pametniji, kapitalist nee uiniti i pobijedit e ga u trinoj utakmici.

Isto tako, to to npr. i nai sitni kapitalisti isplauju na crno, ne plaaju u potpunosti poreze, uzimaju radnike na studentske ugo-vore, ne isplauju sve doprinose, trae veze i dealove s dravom i sl., nisu posljedica nekakvog balkanskog mentaliteta ni njihove indi-vidualne pohlepe. Proces obrtanja kapitala je vrlo esto riskantan, dugotrajan i naporan. Ako je privatni profit cilj biznisa a jest jasno je da dosta onih koji se u to uputaju nee imati previe skrupul (znaju li da ih nee uloviti). Kako kae sociolog Michael R. Krtke35: Korupcija, mito, crni fondovi, organizirana prevara i falsifikacija knjigovodstva uobiajene su poslovne prakse ne samo () u zemljama u razvoju i zemljama u usponu (). Tako su, recimo, posljednjih godina pokrenute istrage zbog prevare i mani-pulacije protiv 18 do 30 velikih poduzea na njemakoj burzi. Pod sumnjom za korupciju stoje i divovi njemake izvozne industrije kao Volkswagen, BMW i Siemens. Iz naeg se pak iskustva mo-emo sjetiti, recimo, afere s amerikim Bechtelom u Hrvatskoj ili afer finske Patrije u Sloveniji i kod nas (iako skandinavske zemlje na svom unutranjem planu slove kao najmanje korumpirane).

35 Kapitalizam i korupcija, Le Monde diplomatique (hrvatsko izda-nje), veljaa 2014.



Pritisak je pogotovo velik u perifernim kapitalistikim ekono-mijama kao to je naa. Koliko god to moda moralizatorskim lje-viarima zvualo svetogrdno, poduzetnici ne kukaju bezrazlono kada govore da se u Hrvatskoj ne moe poslovati. To u mnogim sluajevima uope nije daleko od istine, a posljedica toga su esto i sve dotine nepravilnosti (varanje radnik, drave, neuplaivanje doprinos, isplata dijela plae na crno, razliite manipulacije i sl.). No pravo pitanje koje tu treba postaviti nije kako, s obzirom na sve to, pomoi jadnim poduzetnicima, nego zato, ako periferni kapitalizam nije profitabilan (a oito nije), ustrajavati na takvom nainu proizvodnje i takvom tipu drutva? Ako neto ne funkcio-nira (a za velik dio drutva je oito tako), to onda treba mijenjati, a ne ii dalje prema distopiji.

Kapitalisti, drava i kontradikcije

Kapitalisti govore o prevelikim dravnim nametima zbog kojih je nemogue raditi. Istina je da nameti i propisi oteavaju rad kapita-listima. Naravno da bi im bilo lake raditi kada ne bi bilo propisa-nog minimalca, kada se ne bi morali uplaivati doprinosi za zdrav-stveno i mirovinsko, kada ne bi bilo plaenih pauza, godinjih i porodiljskih (mnoge od tih stvari se, dodue, i danas kre) itd. Takoer, realna je i ljutnja na korumpiranu dravu, gdje previe novaca nestaje u korupciji i pogodovanju odabranim kapitalistima i privilegijama politike kaste, dok se one koji nisu uvezani ili su se nekom zamjerili podvrgava pretjerano rigidnim provjerama.

S druge strane, iako se socijalna drava (zdravstvo, kolstvo, socijalna izdavanja itd.) sve vie smanjuje (to je posljedice polaga-ne ali konstantne neoliberalne politike privatizacije, liberalizacije i deregulacije, za koju e apologeti kapitala naivno govoriti da je nema samo zato to sve nije do kraja privatizirano, liberalizirano i deregulirano preko noi), njezini su trokovi i dalje realno veli-ki, a ukidanje svega toga je politiki neizvedivo (ponajprije zato to veina ljudi, opravdano, ne eli da se sve to ukine). Stoga kod


44 Mat e Ka p o v i

dravnih nameta postoji kontradikcija jer oni odjednom pokriva-ju i politiko-ekonomsku korupciju (koja onima koji od nje pro-fitiraju odgovara iz vlastitih politikih i materijalnih interesa) ali i socijalnu dravu (koja politici i kapitalu ne odgovara, ali je se nemogue u cjelini i preko noi rijeiti zbog pritiska i oekivanj odozdo).

Razlozi za tako visoke namete i poreze koji su, to se rijetko napominje, u velikoj mjeri regresivni jer npr. visoka stopa PDV-a zahvaa najvie obine ljude (budui da isti PDV na kupljeno u duanu plaa i siromah i bogata) lee i u injenici da drava bez njih, u situaciji unitene proizvodnje i izvoza (to je posljedica ekonomske politike nametnute i vanjskim ali i unutranjim oligar-hijskim interesima), ne moe preivjeti i financirati i sebe i svoje dugove u koje je prisiljena ui. A bez opstanka dravnog aparata nema ni opstanka politike klase na vrhu. Stoga je drava obinom ovjeku odjednom i prijatelj (jer je zasad prisiljena osiguravati ka-kav-takav opstanak socijalne drave) i neprijatelj (jer se kroz nju perpetuiraju korumpirane politike i ekonomske elite, iji je inte-res suprotan interesima veine, kao to se kroz dravu reproducira i sama logika po kojoj sistem funkcionira).

Strukturni problemi

Jasno, kapitalisti sve gledaju iz svoje perspektive i smatraju da bi se situacija trebala rjeavati tako da se nameti, porezi i radnika prava smanjuju (recimo kroz novi Zakon o radu, kao to je onaj iz ljeta 2014). Njihov klasni poloaj im ne doputa (osim u rijetkim sluajevima) pogled izvan okvir postojeeg sustava i uvianje si-stemske naravi problema. Naime, u uvjetima perifernog kapitaliz-ma (na otvorenom tritu s puno razvijenijim zapadnoevropskim zemljama, s bankama u stranom privatnom vlasnitvu kojima se ne isplati financirati nau riskantnu domau proizvodnju nego osobno zaduivanje kojim podupiru sestrinska poduzea iz svo-jih matinih zemalja, i s kompradorskom politikom elitom koja



ponajprije slui kao servis stranog kapitala) ni ne moe drugaije biti. Kapitalisti stvarno bez varanja u dosta sluajeva ni ne mogu drugaije opstati. Oslanjanje na dravu, bilo legalno bilo ilegal-no, je u mnogim sluajevima nunost a ne posljedica manjkavo-sti individualnih karaktera. Korupciju, osim same naravi kapita-listikog naina proizvodnje, generira i takva strukturna pozicija naeg kapitalizma i nae kapitalistike klase, kao to politiki kli-jentelizam (ratni veterani u preranim penzijama, stranaki poli-tiki namjetenici, kapitalisti u dealu s odreenim strankama itd.) proizlazi uvelike i iz same naravi kapitalistikog parlamentarizma i uruavanja socijalne drave (npr. veteranska penzija u zamjenu za glas za HDZ onima koji su zatekli zatvorenu tvornicu nakon povratka s ratita) i zaposlenosti (jer su se radna mjesta morala zatvarati da bi se novopeeni krupni kapitalisti mogli obogatiti). Dakle, situacija kakvu danas imamo (nepotivanje radnikih pra-va, teki uvjeti poslovanja za sitni kapital, korupcija, klijentelizam, uruavanje socijalne drave itd.) nije posljedica naih karakternih mana, neciviliziranosti, zlih namjera i pohlepe36, nego strukturnih obiljeja nae periferne kapitalistike ekonomije u kojoj stvari te-ko da mogu bitno drugaije funkcionirati, pogotovo u trenucima zaotrenosti zbog svjetske krize.

Privatni sektor je kriv?

Ministar Slavko Lini je u listopadu 2013. dao ideoloki dosta zanimljivu i simptomatinu izjavu (iako istodobno i kominu), okrivivi privatni sektor da ne investira dovoljno, iz ega proizlazi njegova krivica za nezaposlenost. Iz Hrvatske udruge kapitalist (HUP) su potpuno u pravu kada su mu odgovorili da e ulagati kada im se to bude isplatilo. To je jednostavno logika ekonomskog

36 Pohlepa igra ulogu na razini pojedinca, no pozivanje na pohlepu je na eksplanatornoj razini promaeno jer se rjeenja moraju traiti na sistemskoj razini a ne na moraliziranju kroz metodoloki individuali-zam.


46 Mat e Ka p o v i

sistema. Smijeno je i naivno oekivati od kapitalist da e investi-rati i neto pokretati iz nekakvih openitih ciljeva kao to su razvoj zemlje, rast zaposlenosti, poveanje proizvodnje i sl. Kapitalist e investirati kada moe oekivati svoj vlastiti profit i to je to.

No to politikim elitama, dakako, moe stvarati praktine pro-bleme kada su na vlasti u perifernoj kapitalistikoj zemlji i ele na vlasti i ostati, a ekonomska im se strategija svodi na ekanje (!) stranih ulaganja (kojih nee biti, niti bi previe pomogla i da ih bude) i ekanje da se neki privatni poduzetnik sjeti moda neto napraviti (u, iz navedenih razloga, nemoguim uvjetima).

S obzirom da ideoloka klima zabranjuje da drava sama ita konkretno pokrene (npr. u Jugoslaviji je vlast, kakva god bila, mo-rala otvarati tvornice i poduzea to se od njih oekivalo, koliko god to danas nevjerojatno izgledalo), vlast je tu praktiki osuena na to da eka (!) da se neto dogodi jer, kako se esto pravovjer-no ponavlja, samo privatni sektor moe pokrenuti ekonomiju. I onda vlast u oaju da e izgubiti na sljedeim izborima upada u smijena moralistika prozivanja privatnog sektora. A stvari su jednostavno onakve kakve jedino i mogu biti kada rast (koji, ak i kad ga ima, ne znai nuno i rast ivotnog standarda za veinu), razvoj i zaposlenost ovise o kaotinosti trita i potezima privatnih poduzetnika koji gledaju ne cjelinu i ope interese nego samo svoj uski kratkoroni privatni profit.

to da se radi?

Izlaska nema u polovinim rjeenjima koja ne vide sistem kao ta-kav, u kojem god smjeru takva polovina rjeenja vukla. Probleme naeg perifernog kapitalizma ne moe popraviti naivno socijalno osvijeteno inzistiranje na potovanju zakon i radnikih prava i voluntaristika elja da socijalna drava opstane. Isto tako, struk-turne probleme nee rijeiti ni tvrde prokapitalistike elje da se smanje porezi, nameti i radnika prava. To sve moe dovesti do malih promjena u odnosu snaga u drutvenim konfliktima, ali



strukturne probleme nee rijeiti. Kontradikcije nae pozicije u kontinentalnom i globalnom ekonomsko-politikom sistemu se mogu poeti rjeavati samo radikalnim zaokretom prema pot-puno drugaijim ekonomskim politikama i razmiljanjem out of the box. S dodatkom da Hrvatska tu, kao mala zemlja, nikad nee ovisiti sama o sebi. ( Jasno, drugo je mogue rjeenje radikalni zaokret prema puno autoritarnijem, jo hijerarhiziranijem i jo nejednakijem drutvu, koje bi reene kontradikcije bar donekle moglo srediti i u korist kapitala a ne veine drutva, ali na takvim se rjeenjima ovdje neemo zadravati.) No dok se tu neto ne promijeni, ipak je korisno bar otprilike razumjeti realnu situaciju, umjesto da se zadravamo na moralistikom voluntarizmu centris-tike ljevice ili naivnim tlapnjama sitne buroazije o slobodnom tritu.


Korupcija o kojoj se ne govori37

Korupcija je bez dvojbe rak-rana drutva. Mnotvo afer, ogromne koliine novca koje ilegalno ili polu(i)legalno nestaju u privatnim depovima, iluzije o potenju garnitur na vlasti rasprene. Moda e i najbolja ilustracija za razmjere korupcije kod nas biti to da je praktiki jedini velik i vaan projekt napravljen u zadnja dva deset-ljea (inae obiljeena daleko vie unitavanjem nego izgradnjom) autocestovna infrastruktura zapoet prije svega iz politikant-skih razloga (da bi se opet dobili izbori, to Raanovoj koaliciji nije uspjelo) i da bi se kroz njezinu izgradnju moglo to vie novca zamraiti (to je uspjelo i prvoj i kasnijoj HDZ-ovoj garnituri).

Klijentelizam

Klijentelizam, ilegalan ili polu(i)legalan, igra bitnu ulogu u naoj (i ne samo naoj) politici. On postoji u privatnom sektoru (dobi-vanje dravnih poslova preko veze, dobivanje kredit od HBOR-a preko veze i sl.), u javnom sektoru (dobivanje poslova u javnom sektoru preko veze ili na raun stranake pripadnosti) i drugdje (npr. penzije dijela ratnih veterana, koji u zamjenu podupiru HDZ, bilo na glasakim listiima bilo na ulici).

Takav vid klijentelizma nije tek posljedica naeg tobonjeg bal-kanstva, neciviliziranosti i sl. Takve analize su u najveoj mjeri samo malograanska utjeha onih koji ne uspijevaju shvatiti svijet

37 Izvorno objavljeno 5. veljae 2014. na portalu Index.


50 Mat e Ka p o v i

u kojem ive, ali se zato elitistiki pokuavaju izdii iznad zaosta-le korumpirane parazitske svjetine koja toboe genetski ne moe drugaije. No, suprotno uvrijeenom miljenju, klijentelizam uve-like proizlazi iz politiko-ekonomskog modela u kojem ivimo. Kada imamo ekonomsku politiku koja konstantno proizvodi sve vie nesigurnosti (bilo da je rije o nemogunosti stjecanja krova nad glavom, zaposlenja ili nedostupnosti lijeenja) jer je usmjerena pogodovanju uskoj politiko-ekonomskoj eliti na vrhu, dio se po-pulacije okree pokuaju anuliranja toga na druge naine.

Pa se onda npr. glasa za HDZ/SDP da bi se dobilo izmiljeni posao u opini (jer drugog posla u mjestu u provinciji u kojem ivite praktiki ni nema), za Bandia da bi vam ki zadrala posao u Zagrebakom holdingu (jer e je druga vlast smijeniti i postavi-ti svoje kadrove) ili za saborskog zastupnika zato to vam je pre-ko veze sredio lijeenje djeteta u Zagrebu (do kojeg se redovnim putem teko moe doi jer drava to vie ne osigurava, niti prua svima jednake uvjete). Isto kao to i bivi borci esto nisu imali izbora nego prihvatiti svoju penziju i onda glasati za one koji su im je omoguili (kako bi penziju i zadrali), obino uz prigodni nacionalistiki pakung kao (svjesno ili nesvjesno) opravdanje, jer su nakon povratka s fronte naili na prodane i unitene tvornice u kojima su neko radili.

Oni koji su na vlasti provode ekonomsku politiku koja ide pro-tiv interes veine, a drugaiju politiku, s obzirom na svoj ideoloki profil, teko da i mogu provoditi jer postoji pritisak izvana (od EU, MMF-a, Svjetske banke, WTO-a) koji zahtijeva upravo takvu po-litiku, kao to postoji i interes stranog kapitala (koji govori, meu ostalim, kroz svoje trbuhozborce u rejting-agencijama) za upravo takvom politikom, kao to postoji interes domae ekonomske oli-garhije da se pogoduje njima a ne veini drutva i kao to postoji interes najveih medija, u vlasnitvu te iste ekonomske elite, da se takva politika nastavi. Kad u takvoj situaciji elite ponovo pobije-diti na izborima, uz medijsku propagandu potrebno je raunati i

Korupcija o kojoj se ne govori


na navedene klijentelistike aranmane (koji najveim strankama osiguravaju odreen siguran dio glasova na izborima).

Slino tome, vlasnici firmi koji preko veze dobivaju unosne poslove s dravom nisu tek proizvod nemoralnosti u poduzetni-tvu. To je u velikoj mjeri tek rezultat samog strukturalnog poloaja nae periferne kapitalistike ekonomije u kojoj je drugaije poslo-vanje jako teko. U situaciji sve otvorenijega (a sada potpuno otvo-renoga) trita s puno razvijenijim tritima na Zapadu, u situa-ciji kada su kamate na komercijalne kredite vee od potencijalne profitne stope biznisa, u situaciji kada je veina banaka u stranom privatnom vlasnitvu i nema interesa financirati riskantnu domau proizvodnju nego preferira kreditirati osobnu potronju uvoznih dobara (to onda pogoduje domaoj industriji u matinim zemlja-ma banaka, s kojom su te banke esto vrlo vrsto poslovno ispre-pletene), u situaciji kada je kredit HBOR-a premalo i kada se ti krediti esto dobivaju preko veze, u situaciji kada vas domai kru-pni igrai reketiraju da biste dobili pristup na police njihovih trgo-vakih lanaca, a svoje dugove plaaju s mjesecima kanjenja, kada se obiteljske slastiarne zatvaraju zbog kune vika u blagajni, dok se velikima oprataju deseci milijuna dugova... u takvoj situaciji grebanje za vezu za unosan posao s dravom (kao i traenje razlii-tih, esto i ilegalnih, preaca, neprijavljivanja ukupnog poreza itd.) nije nikakvo udo nego logian rezultat. Bez bliskog prianjanja na dravu, dravna poduzea i poslove povezane u konanici s drav-nim poduzeima, mnoge privatne firme ne bi danas u ovakvoj pe-rifernoj kapitalistikoj ekonomiji mogle ni preivljavati.

Pa ipak, o klijentelizmu se unato svemu reenome uglavnom govori samo u moralistikim terminima, kao o problemu naeg mentaliteta i moralnih nedostataka pojedinaca, dok se sistemski razlozi klijentelizma ignoriraju: Zato nigdje nema posla? Zato mnogi ne mogu do kvalitetnog lijeenja ako to nije preko veze? Zato se i za kredit u banci i za mjesto u vrtiu mora traiti veza? Zato je bez ove ili one vrste pogodovanja, naslanjanja na dravnu


52 Mat e Ka p o v i

sisu (ako nita drugo onda u vidu razliitih potpora i sl.) i muljanja praktiki nemogue voditi biznis?

Uklanjanje korupcije

Strogo tehniki govorei, dio ilegalne i polu(i)legalne politike korupcije (u vidu mita, dobivanja poslova preko veze, izmiljanja lanih radnih mjesta i poslova, pretjerano naplaivanje i sl.) bi se dao ukloniti uz politiku volju (a kad se ne bi sve zadravalo samo na naivnim kvazimoralistikim pozivima na vie integriteta i sl., kakvi recimo stiu iz EU). Tu je vrlo lako zamisliti nekoliko lako provedivih mjera koje bi mogle smanjiti mogunosti za odreene vidove nezakonitog pogodovanja i korupcije. Kada je rije o jav-nim poduzeima kao i javnoj upravi, svi dokumenti, zapisnici, ra-uni itd. na svim razinama vlasti i uprave bi morali u svakom trenu biti dostupni na internetu (trebala bi se uvesti obaveza stavljanja na internet prilikom sastavljanja istih) i potpuno transparentni kako bi ih mogli kontrolirati graani, civilne udruge, novinari, nadlene institucije i svi koji to ele. Tako neto bi bilo tehniki poprili-no banalno i lako izvedivo, no svakako bi se trebalo kombinirati s drugim mjerama poput ispitivanja porijekla imovine i zapljene imovine za koju se ne moe dokazati da je steena na poten nain. Za ozbiljne dokazane sluajeve korupcije bi trebalo dodjeljivati au-tomatske drakonske kazne, npr. minimum 30 godina zatvora (uz prisilni rad), dok bi kazne poput godinu dana uvjetno uz rad za ope dobro trebalo zaboraviti. Pa ipak, sve to, iako bi nesumnjivo donekle pomoglo, ne bi nikako rijeilo navedene sistemske uzro-ke javljanja klijentelizma i korupcije. Razliiti vidovi korupcije (dogovorno i namjeteno javljanje na natjeaje i sl.) su mogui i uz potpunu transparentnost. Konani problem lei, zanemarimo li individualni profitni motiv openito, u ve spomenutoj slaboj profitabilnosti kapitalistikog naina poslovanja na periferiji i po-sljedinih strukturalnih tendencija prema razliitim vidovima ko-rupcije kako bi se to nadomjestilo.



Mladi i poteni?

Kako se korupcija najee kritizira samo moralistiki, nade se polau u mlade, potene i sposobne. No ekanje potenog gos-podara je beskorisno (o mladosti kao ozbiljnom argumentu je besmisleno i govoriti). Ako se eka nekakvo mitsko potenje, onda moemo imati i diktaturu, sve dok e taj poteni diktator raditi na korist itavog drutva. Poanta nije u ekanju svetaca (koji u pravilu ni ne postoje), nego u postavljanju sustava tako da ni oni potenci-jalno korumpirani ne mogu ili teko mogu varati.

Mit o sposobnosti je pak, iako praktiki opeprihvaen, poseb-no naivan. Naravno da je dobro kad imamo sposobne dravne du-nosnike i strunjake, no politika je puno vie od sposobnosti. Ako netko vodi ekonomsku politiku u interesu politiko-ekonomske oligarhije na vrhu a protiv interes veine, elimo li stvarno da on bude jo sposobniji pa da mu to jo bolje ide od ruke? Ako net-ko vodi antidemokratsku politiku u elji da sebi osigura to duu i bezbriniju vladavinu po svojoj volji i u svoju korist, elimo li da bude jo vjetiji u ostvarivanju tih ciljeva? Idealno bi, dakako, bilo kada bi oni na vrhu bili i sposobni i kada bi istodobno vodili i politiku u interesu veine, no bolje bi ak bilo imati i ne toliko sposobnog (ili ak nesposobnog) premijera koji bi generalno vo-dio politiku u interesu 99% drutva, nego genijalca koji bi vodio politiku u interesu onih 1% na vrhu.

Osim toga, bi li sve stvarno bilo u najboljem redu samo kada bismo na vlasti imali potene i nekorumpirane? Ako se provodi politika koja e znaiti da ete uskoro morati plaati svaki posjet lijeniku, da e vaa djeca morati dizati kredit na 30 godina da bi mogla studirati i da ete raditi sve vie za manje novca te da si ne-ete moi priutiti ni tjedan odlaska na more ljeti (kao to mnogi ve ne mogu) bi li vam stvarno bilo lake ako znate da onaj tko provodi takvu tetnu politiku radi sve po zakonu i da pritom nije nita sebi strpao u dep?


54 Mat e Ka p o v i

Korupcija na globalnom Jugu

Odmaknimo se na tren malo od Hrvatske. Nesumnjivo je da ko-rupcije ima i drugdje u svijetu. Tako je Meunarodni konzorcij istraivakih novinara u sijenju 2014. izvijestio o golemim raz-mjerima korupcije meu kineskom politiko-ekonomskom eli-tom. No postoji i druga strana prie o korupciji, kako je pokazao Jason Hickel s London School of Economics38, koji govori o op-erairenoj percepciji (koja se onda i dokazuje raznim istraiva-njima) o tome da je korupcija u razvijenim zemljama puno manja nego u nerazvijenim i da je upravo korupcija nerazvijenih zemalja razlog njihova siromatva.

No, kako pokazuje Hickel, prema podacima Svjetske banke korupcija u vidu mita i krae slubenih dunosnika kota zemlje u razvoju izmeu 20 i 40 milijardi dolara godinje. To je samo 3% ukupnog nelegitimnog otjecanja novca iz javnih blagajni. S druge strane, izbjegavanjem porez multinacionalne kompanije svake godine od nerazvijenih zemalja otimaju vie od 900 milijardi do-lara. Pa ipak, tako neto ne potpada pod slubene definicije korup-cije. Odljev tih ogromnih sredstava se olakava sumnjivim finan-cijskim sustavom koji ukljuuje porezne rajeve, kompanije koje postoje samo na papiru, anonimne raune i lane fondacije. Velik dio tog prometa pak ide kroz centre razvijenih zemalja, npr. lon-donski City, koji se ipak u prii o korupciji uglavnom ne spominju.

Stvar je jo gora, nastavlja Hickel, kada se uzme u obzir da ko-rupcija koja uzrokuje siromatvo u nerazvijenim zemljama ima itekako veze s institucijama koje kontroliraju globalnu ekonomi-ju Meunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom (u kojima SAD ima praktiki mogunost veta, a iji se efovi ne biraju demokratski, nego postavljaju od strane SAD-a i Evrope) i Svjetskom trgovinskom organizacijom. U 1980-ima i 1990-ima je upravo politika koje su te institucije nametale globalnom Jugu

38 Jason Hickel, Flipping the corruption myth, Al Jazeera English (2014).



uzrokovala pad rasta prihod po glavi od skoro 50%. Prema izrau-nu ekonomista Roberta Pollina, zemlje u razvoju su u tom periodu izgubile oko 480 milijardi dolara potencijalnog BDP-a godinje.

S druge strane, zapadne su korporacije istodobno od svega toga itekako profitirale. To sve, zakljuuje Hickel, dovodi do pitanja: to je gore korupcija, sitni diktatori ili supersile koje su ih instali-rale? Najvei uzrok siromatva u zemljama u razvoju nije lokalno podmiivanje i kraa, nego endemska korupcija u globalnom si-stemu upravljanja, u mrei poreznih rajeva i bankovnim sektori-ma u New Yorku i Londonu. Ne treba posebno ni napominjati da se i u Hrvatskoj javljaju slini problemi. Meu ostalim, ugovor s MMF-om, nametnute mjere tednje i provedbu strukturnih re-formi je u 1980-ima bolno iskusila i Jugoslavija, a koliko je novca iz Hrvatske zavrilo na inozemnim tajkunskim tajnim raunima moemo tek nagaati.

Ekonomska politika ili korupcija? Je li lake ako je po zakonu?

Nije tajna da je hrvatska ekonomska pozicija katastrofalna. Zemlja je uvelike deindustrijalizirana, realni BDP nam je prema ekonomi-stu Tihomiru Domazetu za 7,1% nii nego 1986, a realna brojka nezaposlenih je, raunajui i izbrisane i neevidentirane na burzi, oko pola milijuna (a i to je jo premalo jer tu ne ulaze oni u pri-jevremenim penzijama i sl.). Kako je ustvrdio 2002. Darko Petri-i, autor knjige Kriminal u hrvatskoj pretvorbi, prije pretvorbe u Hrvatskoj je bilo 80 tisua nezaposlenih, a danas ih imamo 400 tisua. Razlika od 320 tisua direktna je posljedica nakaradne pri-vatizacije. Grad veliine Rijeke ili Splita rtvovani su za neije kri-minalno bogaenje. A veina toga je posljedica ne toliko ilegalne korupcije koliko same ekonomske politike koju smo vodili i jo vodimo.

Danas u Hrvatskoj, prema ve spomenutom meunarodnom istraivanju, ima 280 multimilijunaa. Imena nekih od dotinih


56 Mat e Ka p o v i

mogu se provjeriti na godinjim listama najbogatijih Hrvata, kojima se rezultati pljake pokuavaju na neki nain normalizira-ti i estradizirati. Znamo da 1990. u Hrvatskoj nije bilo bogataa i da dotini multimilijunai nikako nisu mogli poteno doi do tih silnih milijuna, a nema nikakve sumnje da je tu bilo i dosta neza-konitih radnji. No zamislimo da je sve to ak i bilo obavljeno po tadanjim zakonima (u izradi kojih su esto manje ili vie izravno sudjelovali isti oni, npr. Ivica Mudrini ili Jure Radi, koji su se preko njih i obogatili, a koji su s vlasti naknadno preli u privatni sektor). Bi li to znailo da je onda sve u redu? Tko je uope imao pravo dati nekome na lijepe oi, bilo to po zakonu ili ne, drutvenu imovinu (dakle, imovinu koja pripada svima nama)? Bi li nekom tko ne zna hoe li sutra imati za hranu svom djetetu bilo lake zna li da su gospoda prvo uredno napisala sve zakone kako je to njima odgovaralo pa su onda sve lege artis, uredno potujui (nepravedne i nemoralne) zakone, isprivatizirali bez korupcije?

Ako se proda visokoprofitabilni HT ili nedavno Croatia osi-guranje kao manje poduzee, bi li nam bilo lake kad bismo znali da nitko tu nije uzeo pinku pri prodaji? Ako moramo dizati kredit da bismo studirali, ako moramo sve vie i vie plaati za zdravstvo, ako se kroz drugi mirovinski stup nai novci daju privatnim banka-ma da na njima ubiru profite, ako troimo svoj novac na okupaciju Afganistana zbog interesa zapadnih sila bi li nam bilo lake da tu nema ni malo izravne korupcije?

Je li normalno, na koncu konca, a to nije posljedica nikakve nezakonite korupcije, to moramo dizati lihvarske kredite na 30 godina da bismo si osigurali neto tako osnovno kao to je krov nad glavom? Sustavi u kojima to nije bilo tako ili jo uvijek nije tako nisu nikakva utopija. Drutveni stanovi su postojali (i poneg-dje jo postoje) ne samo kod nas prije 1990, nego i u zapadnim dravama blagostanja u zemljama poput Austrije, Nizozemske ili Velike Britanije.



Legalna korupcija

Nije li, sve u svemu, od poslova preko veze i par ispod stola ipak gora legalna korupcija? Nije li sporno ne toliko to to je u vrlo parcijalnoj reviziji privatizacije utvreno da je nepravilnost bilo u 95% privatizacija, nego sama injenica da je neko drutvena imovina danas u rukama aice privatnik? Nije li zapravo pro-blematino ne to to postoje crni fondovi za financiranje izbor, nego to uope postoji financiranje izbor kao takvo? Ako ivimo u demokraciji, zato se doputa da novac u takvoj ogromnoj mjeri utjee na slobodne i demokratske izbore? Da ima politike volje, vrlo bi se lako mogao napravi

mate kapović 2015, ogledi o kapitalizmu i demokraciji

Documents