Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest umjetnosti

Seminarski rad iz predmeta

UMJETNOST GOTIKE

Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj

Clarissa Alessandra Gambuzza

24. siječnja 2014.

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................... 3

2. Franjevački red .......................................................................................................... 4

3. Franjevci u Hrvatskoj ................................................................................................ 5

4. Značajke arhitekture .................................................................................................. 7

5. Najznačajniji spomenici franjevačke arhitekture ...................................................... 9

6. Ruševne crkve ........................................................................................................... 11

7. Skulptura ................................................................................................................... 13

Popis literature .......................................................................................................... 14

Ilustracije ................................................................................................................... 15

2

1. Uvod

Gotički stil započinje u blizini Pariza, a nakon samo sto godina on će već utjecati na cijelu

Europu. Ovakva je umjetnost prihvaćena i izvan ove države, te je prilagođena različitim

regionalnim uvjetima.

U ovo vrijeme formiraju se i prosjački redovi. Njihiva je misija bila propovjedačka i kako

bi ju ostvarili, oni su gradili velike crkve za okupljanje vjernika. Često su te crkve bile

oblikovane lokalnim običajima gradnje. Prosjački su redovi mnogo putovali, te time šire

svoj utjecaj, a crkve koje grade su uglavnom u gotičkom stilu.1

Za prostore Hrvatske najznačajniji je red franjevački. Nakon što igrom slučaja sam Sv.

Franjo posjećuje ove krajeve, njegov se utjecaj počinje širiti i označen je početak gotičke

arhitekture u Hrvatskoj. Uslijediti će stoljeća utjecaja i izgradnje novih crkava. Crkve

nisu bile bogate, što odgovara franjevačkom učenju o siromaštvu, no one odražavju odlike

gotičkog stila.

U sljedećih nekoliko poglavlja detaljnije će biti objašnjeno na koji je način Sv. Franjo

dospio na ovo područje, razlog zašto su franjevci značajni za ove prostore i što donose sa

sobom. Također, navedene su i povijesne činjenice koje smještaju ova zbivanja u

socialno-ekonomski kontekst. Nadalje, navedene su najznačajniji očuvani spomenici koje

je ovaj red izgradio. Nažalost su od mnogih crkava koje je ovaj red dao podignuti mnoge

danas u ostatcima ostataka, porušene. Neke od njih nisu uopće ostale sačuvane, pa je tako

jedino sigurno da je nekada nešto postojalo u tim prostorima.

Kraj franjevačke gotičke arhitekture obilježio je prodor Turaka koji je također zaslužan za

ruševno stanje mnogih građevina.

1 J. E. Davis, W. B. Jenny, F.F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, 2007., 467

3

2. Franjevački red

U ranom trinaestom stoljeću počinju se formirati prosjački redovi. Oni najznačajniji jesu

dominikanski i franjevački red koji nastaju na području Italije. Oni se ne distanciraju od

tadašnjeg svijeta, već sudjeluju u svakodnevnici. Za potrebe propovijedanja i pomaganja

laicima grade se brojne crkve. Glavna odlika koja se ističe kod ovoga reda jest siromaštvo.

Franjo Asiški, tako nazvan po rodnom mjestu Assisiju u Italiji, smatra se utemeljiteljem

triju franjevačkih redova: franjevaca, klarisa i tzv. trećoredaca.2 Franjevački je red

osnovao 1209. godine. Glavni je cilj franjevačkog reda bio produbljivanje duhovnosti i

pomaganje siromašnima. Smatrali su da je najbolji način postizanja navedenog zavjet na

siromašno i duhovno usmjeravanje laika. 3

Za prostore Hrvatske franjevci su značajni jer su upravo oni ti koji grade gotičke

građevine na ovim prostorima. Gotika kao novi stil dolazi na prostore Dalmacije sa

dominikancima i franjevcima, da bi se onda proširila na prostore kontinentalne Hrvatske,

ali i šire. Međutim, u jednom će trenutku dominikanci izgubiti interes za ove prostore, da

bi njihovo mjesto zauzeli franjevci i tu dalje širili svoje djelovanje. 4

2 F.E. Hoško, 2000., 15.3 P. J. E. Davis, W. B. Jenny, F.F. Hofrichter, J. Jacobs, A. M. Roberts, D. L. Simon, 2007., 439.4 D. Vukičević-Samaržija, 2000., 161.

4

3. Franjevci u Hrvatskoj

Franjo Asiški bio je 1212. godine primoran otići u Siriju radi mirovne misije. Na tom

putovanju omelo ga je nevrijeme, zbog kojeg se brod morao skloniti u jednu od luka

hrvatskog priobalja. Sv. Franjo je na ovim prostorima čekao mogućnost povratka u

Anconu, grad iz kojeg je prvotno krenuo. Nije sigurno koliko je on točno vremena ovdje

proveo niti u kojem se točno gradu zadržao. Ljudi koje je tamo sreo pomogli su mu

ukrcati se na brod kao slijepi putnik. S ovim je događajem povezano i jedno od čuda sv.

Franje. 5

Ovaj će događaj upoznati franjevački svijet sa ovim područjem. Samo nekoliko godina

kasnije u Trogiru je podignuto i prvo boravište za franjevce. Odavde će se ovaj red širiti i

na brojnim područjima osnivati svoje samostane i podizati mnogobrojne crkve. 6

Širenju franjevaca među Hrvatima pomaže podjela na banovine Slavoniju, Hrvatsku i

Bosnu. Naime, u banovini Slavoniji bilo je potrebno u 13. stoljeću obnoviti vjerski život

nakon razaranja zemlje od tatara. Kada prvi franjevci dolaze u hrvatske zemlje, nositelji

političke i zakonodavne vlasti su kraljevi. Uz njih, tadašnje društvo formirali su i feudalci,

sitni plemići i gradske općine. Unatoč činjenici da su se ove skupine često međusobno

sukobljavale, franjevce su svi jednoglasno prihvatili. Društvo i crkva bili su im skloni i na

taj način oni su mogli pronaći i veliko područje rada. Broj članova im naglo raste, a

preuzimaju i važne službe u društvu i crkvi. 7

Postoji mnogo nesuglasica kada je u pitanju vrijeme i način nastanka prve franjevačke

provincije na prostorima Hrvatske. Kada se istražuju početci razvoja franjevaca u

Hrvatskoj, često se zanemaruje kontinentalna Hrvatska. Činjenica je, međutim, da su oni

ovamo stigli još dok je sv. Franjo bio na životu (┼ 1226.) 8

Franjevci nisu odmah počeli graditi samostane. Oni su u svojim početcima živjeli po

kućama i gostionicama. Tek kada je njihov broj dovoljno porasao, oni kreću u stvaranje

arhitekture. Omogućile su im to i brojne darovnice kraljeva i velikaša. Jednom kada se

ovaj red ukorijenio na prostoru Hrvatske, on je započeo i sa osnivanjem prvih provincija.

5 Nepoznati dobročinitelj dao je posadi na brodu hrane za siromašne putnike. Kada je brod zadesila oluja i putovanje je potrajalo duže nego očekivano, svim je putnicima ponestalo hrane. Sv. Franjo je onaj koji je umnožio hranu dovoljno da se svi najedu.6 J. Gudelj, Lj. Mavračić, M. Pelc, T. Premerl, N. M. Roščić, E. Stipčević, R. Tomić, 2010., 25.-26.7 F. E. Hoško, 2000., 18.-19. 8 F. E. Hoško, 1987., 117.-118.

5

Gradnja samostana i crkava biti će intenzivna nekoliko stoljeća. Međutim, Krbavska će

bitka svojim krajem prouzročiti i smanjenu graditeljsku aktivnost. Novi samostani neće se

više osnivati. Novi stilski osječaj javlja se samo na kratko, i to od oko 1500. do početka

Mohačke bitke. Međutim, bez velikog uspjeha.

Crkvena arhitektura većinu je vremena građena u predgrađu naselja. Kada dolazi do

sukoba s Turcima, franjevci će utočište potražiti unutar gradskih zidina. To dokazuju

ostatci crkava koji se smještaju u prijelaz sa 15. na 16. stoljeće.9

9 Zorislav Horvat, 2000., 186-187

6

4. Značajke arhitekture

Dolaskom franjevačkog i dominikanskog reda gotički stil došao je na prostore Hrvatske.

Franjevci su oni koji su ga proširili. Ovi su se prostori razvijali unutar dva umjetnička

kruga. Dok su sjeverni dijelovi pripadali srednjoeuropskom, južni su pripadali

mediteranskom umjetničkom krugu.10

Franjevci svoje samostane u početcima svojeg djelovanja podižu u predgrađima i

nadomak gradova. Nakon toga ulaze u gradove, u tzv. varoši. Građevine su bile vrlo

skromne, usklađene sa vjerovanjem sv. Franje i njegovih sljedbenika.11

Nastaju dva nova osnovna arhitektonska tipa. To su nenadsvođena ranije i nadsvođena

kasnija bazilika (prelazno gotička) s poligonalnim svetištem. Dok se na jugu od cistercita

preuzima i tipologija, na sjeveru se preuzima samo raspored samostanskih prostorija.

Takav rani tip elevacije pojednostavljuje se do dvoranske crkve i ima veliku važnost za

ovo područje.

Na sjeveru Hrvatske osnovni je oblik građevine jednobrodna dvoranska crkva s

poligonalnim svetištem i potpornjacima.

Opći oblik gotičke franjevačke crkve je jednobrodna i jednoapsidalna crkva svođenog

svetišta i broda. Taj oblik nastaje kao rezultat širenja jednostavnog oblika koji potječe od

templara. Kao dio srednjoeuropskog stvaralačkog kruga u kontinentalnoj Hrvatskoj,

tipološki se mogu izdvojiti dva oblika. To su jednobrodna poligonalno zaključena

dvoranska crkva (ili tzv. Saalkirche) i češće zastupljen tip jednobrodne crkve sa

poligonalno zaključenim svetištem koje je uže i niže. Ovaj posljednji tip biti će prihvaćen

kao opći model i utjecati će na gradnju 14. i 15. stoljeća.12 On će odrediti opći tip crkava u

Zagrebačkoj biskupiji i također oblikovati crkvenu gradnju drugih redova.13

Rane franjevačke crkve sa kraja 13. stoljeća imale su kratko poligonalno svetište, a korska

pregrada bila je smještena duboko u prostor broda. Tijekom sljedeća dva stoljeća svetište

se izdužilo. Time crkve poput one u Našicama dobivaju karakterističan ''dugi kor'' koji

potječe iz središnje Europe.

10 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 162 11 ***(1995) Enciklopedija hrvatske umjetnosti, I. (Ur. Domljan, Ž.), Leksikografski zavod Miroslav Krleža: 263., Zagreb12 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 16213 Diana Vukičević-Samardžija, 1994., 136-137

7

Kontinentalni dio bio je, za razliku od Dalmacije, zemlja burgova i castruma. Uz

castrume i biskupska središta se najčešće nalaze franjevački samostani.

Položaj tornja točno je određen, a on je preuzet od cistercinskog pravila. On se nalazi uz

bočni zid crkve, smješten između broda i svetišta. Ovaj smještaj je određen funkcijom

prostorije u prizemlju tornja; služila je kao sakristija. Na ovu se prostoriju veže

samostansko krilo. Toranj se nastoji smjestiti sa sjeverne strane, kako bi taj položaj

omogućio što veći prodor svjetla. Međutim, on može biti smješten i sa južne strane, a to

često diktira oblik terena ili urbanizam.

Zacrtan je i raspored prostorija unutar samostana. Njega su franjevci preuzeli od cistercita,

a potječe od benediktinaca u Monte Cassinu. Uz crkvu u istočnom krilu nalazi se

sakristija, potom kapitularna dvorana, dormitorij koji se nalazi preko puta crkve, dok su u

zapadno krilo smješteni refektorij i kuhinja. Pravilan klaustar oblikovan je trima krilima

samostana koja su prislonjena na crkvu.

Krajem 15. stoljeća dolazi do promjena u oblikovanju svodova. Svetišta i lađe počinju se

presvođivati mrežastim ili zvjezdastim svodovima. Radi se o kasnogotičkom

franjevačkom svodu, čiji je jedini primjerak sačuvan u Remetincu. Takvi svodovi nastaju

kao rezultat narudžbe imućnih.14

14 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 167

8

5. Najznačajniji spomenici franjevačke arhitekture (slika br.1)

Iako su franjevci došli na tlo Hrvatske vrlo rano, iz prvih desetljeća trinaestog stoljeća nije

sačuvan niti jedan spomenik.

Jedan od najranijih primjera franjevačke gradnje potječe iz posljednje četvrtine 13.

stoljeća. To je crkva franjevaca u Požegi koja pripada prijelaznom stilu. Radi se o

jednobrodnij crkvi poligonalnog svetišta koji je izveden iz osmerokuta. Ovdje se mogu

primijetiti srednjoeuropske oznake.

Crkva u Baču potječe iz istog razdoblja, no njeno svetište čija je osnova deseterokut nema

srednjoeuropskih oznaka. Ova crkva je također značajna jer je način gradnje i upotreba

opeke karakteristika tzv. srijemske grupe crkava u gotici. Smatra se stoga da je radionica

koja je sudjelovala u izgradnji ove crkve povezana sa kasnijom crkvom u Bapskoj. 15

Iako se franjevci u Zagrebu spominju već 1260. godine, oni će ovdje svoje najznačajnije

objekte ostvariti krajem 14. i početkom 15. stoljeća.16

Najzrelije građevine srednjoeuropskog kulturnog kruga ostvarene su u Zagrebu i

Našicama. Ovdje je primjetan prije spominjani ''dugi kor''. Nakon 1460. ponavlja se

monumentalan prostor, o čemu govori svetište crkve u Kobašu.

Iločka je crkva značajna radi svoje dekorativnosti, i o njoj će biti riječi kasnije.

Vrhunac u arhitekturi kasne gotike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj postignut je crkvom u

Remetincu. (slika br.2) Radi se o razdoblju 15. stoljeća kada dolazi do promjene oblika

svoda. Tako u ovoj crkvi postoji primjer zvjezdastog svoda. Uz ovu crkvu, novosti u

oblikovanju svoda imala je i crkva u Voćinu, no ona danas više ne postoji. Stoga je od

velike važnosti naglasiti da je svod u Remetincu jedini sačuvan kasnogotički svod koji

nastaje u ovim prostorima pod utjecajem franjevačkog reda. On je u presjeku bačvast,

novost je to što nije podijeljen na jarmove. Svod podržavaju konzole, dok rebra dobivaju

ukrasnu funkciju. Kako ključni kamen nije najviša točka u svođenju, postignut je dojam

da visi. U glavnom je brodu svod viši nego onaj u svetištu i nadsvođen je usporednim

rebrima.

15 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 167

16 Diana Vukičević-Samardžija, 1994., 136

9

Svod Sv. Marije u Voćinu također je u presjeku bio bačvast i ukrašen sustavom rebara

koja gube svoju konstruktivnu ulogu. Zbog načina ukrašavanja rebara bez prijelaza i

njihovog istanjenog oblika vrlo je lako uočljivo kako oni nemaju nikakvu konstruktivnu

ulogu. Stilske oznake ovoga svoda povezane su sa onima u svečanoj dvorani kralja

Vladislava II. u Pragu.

Nakon gotovo dva stoljeća procvata i uspješnog franjevačkog stvaralaštva dolazi do

poražavajućih bitki koje će naznačiti kraj franjevačkog gotičkog stvaranja na ovim

prostorima.

Posljednja poznata srednjovjekovna crkva izgrađena prije provale Turaka jest ona Sv.

Ivana Krstitelja u Kloštru Ivaniću. Ova crkva na pročelju iznad portala ima renesansni grb

zagrebačkog biskupa Luke. Svetište joj je nešto dulje, kao oznaka redovničke arhitekture.

Iznad dva jarma izdiže se križni svod, nad svetištem nalazi se zvjezdoliki. Tlocrt, kao i

sama unutrašnjost crkve dokazuje tradicionalizam.17

17 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 168

10

6. Ruševne crkve

Osim spomenutih crkava, arheolozi su pronašli brojne nalaze građevina u razrušenom

stanju. Unatoč tome što nisu uspjele biti dokumentirane u svom cjelovitom stanju, one još

uvijek daju jasan uvid u arhitekturu onoga doba.

Jedna od takvih crkava je franjevački samostan Sv. Marije u Cetinu. Po temeljnim

zidovima odredivo je da se radi o velikom samostanu. No nije sigurno kada je točno

izgrađena ova crkva.

U Hrastovici je u drugoj polovici 15. stoljeća samostan osnovao jedan zagrebački biskup.

Smatra se da je i crkva Sv. Duha povezana s ovom djelatnošću. Samostan će, kao i brojne

druge, razrušiti turska osvajanja. Pretpostavlja se da se na ovom mjestu u 17. stoljeću

gradi novi.

Samostan u Kostajnici nalazio se na mjestu današnjeg groblja i kapele Sv. Ane. Naime,

nakon što su krajem prošloga stoljeća srušeni zidovi kapele, pronađen je materijal s

franjevačkog samostana. Zaključeno je kako je kapela Sv. Ane utemeljena na starijem

objektu, a čini se da se radi o južnom krilu samostana. Arhitektonska plastika koja je

ovdje pronađena odgovara 15. stoljeću. Na crtežu Fra Ivana Petacija iz 1653. (slika br. 3)

jasno je vidljivo da je u doba njegovog nastanka samostan stajao upravo na mjestu

današnjeg groblja. Crkva se nalazila na sjevernoj strani samostana, dok je zvonik bio

prislonjen uz zapadno pročelje.

Ostatci franjevačke crkve Sv. Duha u Modrušu (slika br. 4) otkrivaju tlocrt

srednjovjekovne franjevačke crkve. Ona se sastojala od izduljenog svetišta i jednostavnog

pravokutnog broda. Bila je zidana kamenom lomljenkom, uz južnu se stranu svetišta

nalazila neka prostorija, a zidovi svetišta bili su poduprti kontraforima. Svod je bio križni,

što je zaključivo po tragovima uzidavanja službi.

U Podgrađu-Varalya nalazi se samostan Uznesenja Marijina (slika br. 5). Ono što je danas

ostalo pokazuje da je on nekada bio okružen vodom, ali i zidinama. Zidine su mjestimično

vidljive, njihov je oblik sličan trapezu, a materijal je kamen lomljenac. Unutar zidina

nalazi se samostan s crkvom i klaustrom. Ovaj se samostan spominje 1460. godine, i to

kao već završeno zdanje.

11

U samom Sisku također se spominje samostan. No, ne postaje nikakve indicije o mogućoj

lokaciji ovoga samostana.

Franjevačka crkva Sv. Benedikta u Slunju (slika br. 6) zazidana je kamenom lomljencem.

Uske monofore u svetištu imale su prozorske profilacije i troliste u nadvoju. Crkva je

orijentirana svetištem prema jugozapadu, a srednjovjekovni se zvonik nalazio kao

slobodnostojeći ispred crkve.

Samostan u Steničnjaku nalazi se izvan naselja i osnovan je u 15. stoljeća. Ono što je

danas od njega ostalo jesu ostatci ostataka jer je njegovo kamenje bilo iskorišteno za

gradnju modernih podruma.

U Zrinu se još u 16. stoljeću spominje i franjevački samostan Sv. Katarine, a danas se

naziva crkvom Sv. Margarete (slika br.7). Crkva je naravno porušena tijekom turskih

prodora. Samostan nije ostao sačuvan. Pretpostavlja se da se nalazio uz južnu stranu crkve

koju čine poligonalno svetište i brod. Uz južnu stranu svetišta nalazila se sakristija. Da je

samostan bio na južnom zidu broda dokazuje nepostojanje prozora na tom dijelu. Svetište

i brod bili su poduprti kontraforima, a između kontrafora svetišta djelomično su ostali

sačuvani prozori sa sačuvanim jednostavnim kružištima. Svod je bio križni. Posebnu

pozornost iziskuju ulomak rebra svoda i jednostavna kružišta prozora, jer su oni

usporedivi sa drugim gotičkim franjevačkim crkvama.18

18 Zorislav Horvat, 2000., 175-186

12

7. Skulptura

Za gotiku je karakteristično da svetište na oltarnoj menzi dobiva krilni oltar. Jedini takav

oltar koji je do danas ostao sačuvan je Remetinečki oltar. On je nastao oko 1470. godine i

smatra se da ga je napravio majstor iz kruga njemačkog kipara Jorga Syrlinna.

Vjerojatno su središnji dio kompozicije krilnih oltara često bile Madone (slika br. 8), kao

vrlo favoriziran motiv u franjevačkoj umjetnosti. Marija Osječka i Marija Slunjska

smatraju se primjerom tzv. umilne Madone. Ona svoje korijene vuče iz bizantskog tipa

bogorodice Eleousi. Njezina desna ruka drži dijete, a lijevom se rukom igra s njim. Marija

Gorica smatra se tipom putokazateljice. Ona drži dijete na lijevoj ruci i potječe iz tipa

hodegitrije.

U franjevačkoj crkvi u Iloku bitno je primijetiti kamene fragmente. Značajni su tri

polukapitela cilindričnog oblika koja na tijelu imaju dekoraciju u obliku horizontalno

postavljenih grančica s rastvorenim hrastovim listom na vrhu. Ovi se kapiteli povezuju sa

ranogotičkim kapitelima iz crkve Naše Gospe u Budimu. I dok je lišće kapitela u Iloku

klesano sa više naturalizma, motiv i način klesanja približavaju ove dvije crkve. Konzole,

izvorno kapiteli, a produljivanjem crkve dobivaju ovu funkciju, datiraju se u 14. stoljeće.

Postoji želja da se tijelo konzole ispuni biljnim motivom ili figuralnim prikazom.

Isklesano lice Sotone, lice nemani i privid maski odaje kako je kipar imao smisla za

groteskno. Oblikovanje koje suprotstavlja čiste forme stilizaciji, te se igra sa svjetlom i

sjenom postiže dramatičnost. U oblikovanju ''čvorasto nadignutih'' listova, vražjeg lica i

lica nemani može se primijetiti bliskost Parlerove radionice.

Sv. Ivan Krstitelj u Kloštru Ivaniću još je jedna crkva značajna za razvoj srednjovjekovne

skulpture. U unutrašnjosti ove crkve javljaju se heterogene konzole kao rad majstora koji

je savladao formu. Skulpture ne djeluju istančano jer odnos svjetla i sjene nije tankoćutan.

Pretpostavlja se da su klesari čijih je ovo ruku djelo vidjeli u blizini slične skulpture

ranijeg vremena. 19

U Zrinu je u crkvi Sv. Margarete pronađena nadgrobna ploča Nikole III. Zrinskog (slika

br. 9). Ona se donedavno nalazila nad zapadnim ulazom i vjerojatno označava da je

upravo on taj koji je osnovao ovaj samostan.20

19 Diana Vukičević-Samardžija, 2000., 166-168

20 Zorislav Horvat, 2000., 175-186

13

Popis literature

***(1995.), Enciklopedija hrvatske umjetnosti, I. (ur. Domljan, Žarko), Leksikografski zavod

Miroslav Krleža: 263-265, Zagreb

14

Penelope J. Davis, Walter B. Denny, Frima Fox Hofrichter, Joseph Jacobs, Ann M. Roberts,

David L. Simon: Jansonova povijest umjetnosti, Stanek, Varaždin 2008.

Hoško, Franjo Emanuel: Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb 2000.

Hoško, Franjo Emanuel: Franjevci u Srijemu, Slavoniji i Bačkoj potkraj srednjeg vijeka, u:

Croatica Christiana Periodica, Vol.11 No.19 Lipanj 1987.

Pelc, Milan (urednik): Veličina malenih, Hrvatska provincija Sv. Jeronima franjevaca

konventualaca, Zagreb 2010.

Vukičević-Samardžija, Diana: Umjetnost kasnog srednjeg vijeka, u: Sveti trag. Devetsto

godina umjetnosti zagrebačke nadbiskupije 1094.-1994., MGC – Muzej Mimara, Zagreb

1994.

Vukičević-Samardžija, Diana: Srednjovjekovna umjetnost u franjevačkim samostanima koji

su pripali provinciji Sv. Ćirila i Metoda, u: Mir i Dobro, Umjetničko i kulturno naslijeđe

Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 2000.

Horvat, Zorislav: Arhitektura franjevačkih samostana u dotursko doba na prostoru

kontinentalne Hrvatske i Slavonije (Arheološki stadij), u: Mir i Dobro, Umjetničko i kulturno

naslijeđe Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 2000.

Ilustracije

Slika br. 1 – Srednjovjekovni franjevački samostani u Hrvata od 13. st. do 1526.

15

Slika br. 2 – Tlocrt crkve u Remetincu, tip srednjoeuropske crkve

16

Slika br. 3 – Samostan u Kostajnici, prema crtežu fra I. Petacija

Slika br. 4 – Modruš, tlocrt crkve Sv. Duha

17

Slika br. 5 – Podgrađe (Varalya), zidine i situacija franjevačkog samostana

Slika br. 6 – Tlocrt franjevačke crkve Sv. Benedikta (rasterom je označeno ziđe stare crkve,

točkasta mjesta su peta svoda)

18

Slika br. 7 – Tlocrt crkve Sv. Margarete u Zrinu

Slika br. 8 – Madone: Marija Gorica, Marija Osječka, Gospa Slunjska

19

Slika br. 9 – Nadgrobna ploča Nikole III. Zrinskog

20