VELIKI LJUDI SVIJETA O VELIČINI MUHAMMEDA, A.S.

Veličinu Muhammeda, a.s., i grandioznost njegovog djela ne priznaju samo

muslimani, njegovi sljedbenici, već svi objektivni i nepristrasni mislioci i učenjaci širom

svijeta.

U djelu Histoire de la Turquie Lamartine je zabilježio: “Ako su veličina cilja, mala

količina sredstava i izvanrednost rezultata tri mjere ljudskog genija, ko bi se onda usudio

uporediti bilo kojeg velikog čovjeka moderne historije s Muhammedom? Filozof, govornik,

poslanik, zakonodavac, ratnik, osvajač idejama, utemeljitelj racionalne religije bez slika i

ikona; začetnik dvadeset zemaljskih i jednog duhovnog carstva – to je Muhammed. Ako

uzmemo u obzir sve standarde prema kojima se grandioznost nekog čovjeka može mjeriti,

dozvoljeno nam je da upitamo: 'Da li postoji i jedan čovjek veći od njega?'”

U knjizi The life and teachings of Muhammad Annie Besant je zabilježila:

“Nemoguće je da, neko ko je proučavao život i ličnost Poslanika iz Arabije, neko ko

poznaje način na koji je on mislio i živio, osjeća išta drugo do iskreno poštovanje prema

moćnom Poslaniku, jednom od najvećih Božijih vjerovjesnika."

Edward Gibbon and Simon Ocklay, u knjizi History of the Saracen Empire kažu:

“Naše divljenje ne izaziva toliko širenje njegove religije, već njena trajnost. Isti, čisti i

savršeni utisak koji je on urezao u Mekki i Medini sačuvali su nakon dvanaest stoljeća

Indijski, Afrikančki i Turski zanešenjaci Kur’anom. Muhamedanci su odoljeli iskušenju

da svedu objekat svoje vjere i odanosti na nivo osjećaja i imaginacije. Vjerujem u Jednog

Boga i Muhammed je poslanik Božiji je jednostavna i nepromjenjiva istina u islamu.

Intelektualno poimanje božanstvenosti nikada nije degradirano vidljivim idolima;

poštovanje poslanika nikada nije prekoračilo mjeru ljudske vrline, a njegova živa pravila

su, zahvaljujući njegovim pristalicama, ostala unutar granica razuma i religije."

Bosworth Smith, u djelu Mohammad and Mohammadanism tvrdi: “On je bio cezar

i papa u jednom čovjeku. Ali on je bio papa bez pretenzija za tim položajem i cezar bez

legija, bez stalne armije, bez tjelohranitelja, bez palače, bez fiksnih državnih prihoda. Ako

je ikada i jedan čovjek imao pravo da kaže da je vladao po Božanskom pravu to je bio

Muhammed, jer je imao svu moć bez instrumenata koji bi mu tu moć osigurali."

W. Montgomery Watt u knjizi Mohammad at Mecca, smatra: “Njegova spremnost

da se podvrgne progonu zbog vjerovanja, visoki moral ljudi koji su vjerovali u njega i u

njemu vidjeli svog vođu, te veličina njegovog krajnjeg dostignuća – sve to dokazuje

njegovu fundamentalnu besprijekornost i potpunost. Pretpostavka da je Muhammed

prevarant izaziva više problema nego što ih riješava. Čak šta više, ni jedan veliki lik iz

povijesti nije tako malo cijenjen na Zapadu kao Muhammed."

James A. Michener u Islam: The misunderstood Religion piše: “Muhammed,

inspirativni čovjek koji je utemeljio islam, rođen je oko 570. godine u arapskom plemenu

koje je obožavalo idole. Siroče od rođenja, on je uvijek bio posebno pažljiv i nježan prema

siromašnom, potrebnom, ucviljenom, sirotom, robu i ugnjetavanom. Kada je Muhammed

umro postojao je pokušaj da ga se uzdigne na mjesto boga, ali je njegov nasljednik kazao

najplemenitiji govor u povijesti religije: “Ako među vama ima onih koji su obožavali

Muhammeda, Muhammed je umro. Ali ako obožavate Boga, On je zauvjek živ.”

Michael H. Hart, The 100: A ranking of the most influential persons in history u

vezi s izborom Muhammeda, a.s., za najuticajnijeg čovjeka povijesti kaže: “Moj izbor

Muhammeda kao prvog na listi najuticajnijih ličnosti može iznenaditi neke čitatelje i

može biti doveden u pitanje od drugih, ali on je jedini čovjek u historiji koji je bio tako

nadmoćno uspješan i na religijskom i na sekularnom nivou”

U čuvenom djelu The Heroes Thomas Carlyle u vezi s Muhammedom, a.s., bilježi:

“Muhammed više nije prevarant, nego veliki reformator; više nije neurotični pacijent koji pati

od epilepsije, već čovjek izvanrednog karaktera i nasalomljive volje; on više nije sebični

despot koji se brine samo o svojim egoističnim ciljevima, već milostivi vladar blagodaran za

one oko njega; on više nije oportunist, nego Poslanik s čvrstim ciljem, čovjek snažne volje.

Muhammed je bio iskren i vjeran čovjek. Iskren u onome što je činio, govorio i mislio; uvjek

u sredini između dvije krajnosti. Čovjek uzdržanog govora, tih kada se nije imalo šta kazati,

ali mudar i iskren kada govori. Siromašni pastiri tumaraju pustinjama neprimjećeni od

stvaranja svijeta. Međutim, heroj Vjerovjesnik poslan je njima s Riječju u koju su mogli

povjerovati, pa pogledaj kako nepoznati postaju poznati u cijelom svijetu za samo jedno

stoljeće. Arabija je bila na početku, a Granada na kraju. I Delhi također. Šireći dragocjeno i

divno svijetlo genija, Arabija stoljećima sija nad velikim dijelom svijeta.”

Alfred Martin u djelu Great religious teachers of The East kaže: “Ništa u religijskoj

povjesti nije više vrijedno zapažanja od načina na koji je Muhammed prenio svoje

preobražavajuće ideje unutar postojećeg društvenog sistema Arabije. Odajući mu vječno

priznanje, mora se kazati da je u podizanju društvenih zajednica njegovog doba na najviši

nivo, on postigao ono što ni židovstvo ni srednjevjekovno kršćanstvo nisu uspjeli. Čak šta

više, u ispunjenju tog civilizacijskog zadatka Muhammed je učinio dragocjenu uslugu ne

samo za Arabiju, već za cijeli svijet."

J.H. Denison u djelu Emotion as the Basis of Civilisation kaže: “U petom i šestom

stoljeću civilizirani svijet nalazio se na na rubu kaosa. Činilo se da su velike civlizacije

kojima je trebalo četiri hiljade godina da se izgrade nalazile na ivici raspadanja i da se

čovječanstvo vraćalo u barbarizam gdje je svako pleme i sekta bila protiv druge, a zakon i

poredak nepoznati. Stari, plemenski zakoni izgubili su svoju moć. Novi, koje je kreiralo

kršćanstvo, stvarali su podjeljenost i destrukciju umjesto jedinstva i reda. Bilo je to vrijeme

povezano s tragedijom. Civilizacija, poput gigantskog drveta čije lišće je prekrivalo svijet i

čije grane su rađale zlatne plodove umjetnosti, nauke i književnosti - ljuljalo se truhlog

korjena. Da li je postojala ikakva snažna kultura koja bi bila u stanju ujediniti čovječanstvo i

spasiti civilizaciju? Postojala je. Među arapskim narodima rodio se čovjek, Muhammed, koji

je ujedinio cijeli poznati svijet istoka i juga."

Major A. G. Leonard kaže: “Ako je i jedan čovjek na Zemlji našao Boga, ako je i

jedan čovjek posvetio svoj život služenju Bogu s dobrim i plemenitim motivom, sigurno je da

je Poslanik iz Arabije taj čovjek. Muhammed nije bio samo najveći, već najiskreniji čovjek

što ga je čovječanstvo ikada imalo.”

Sadhu T. L. Vasvani kaže: “Ja pozdravljam Muhammeda, jednog od najmoćnijih

svjetskih heroja. Muhammed je bio svjetska snaga, moćna sila koja je uzdigla mnoge narode.”

Bertram Thomas kaže: “Njegova moralna učenja izvirala su iz čistog i uzvišenog

religijskog plamena. Od progonjenog propovjednika prognanog u Medinu do jake političke

moći, koju je imamo posljednjih godina svog života, a koju je koristio za duhovnu i

materijalnu dobrobit muslimana. Živio je veoma skromno samostalno izvršavajući većinu

običnih poslova. Ložio je vatru, čistio pod, muzao ovce, krpio svoju odjeću i popravljao

obuću. Djelovao je na poboljšanju uvjeta robova oslobađajući sve koji su mu bili poklonjeni."

preveo i priredio

mr.hfz.Elvir Duranović