ugovori robnog prometa

Download UGOVORI ROBNOG PROMETA

Post on 09-Jul-2015

1.493 views

Category:

Documents

1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

________________________________________________________________

UGOVORI ROBNOG PROMETA

NOVI SAD, JUL 2008. ________________________________________________________________

OPTI DIOPOSEBNOSTI UGOVORA U ROBNOM PROMETU

Te posebnosti danas se pravdaju razlikama koje odlikuju trgovinski promet od obinog graansko pravnog prometa dobara. Tako u trgovinskom prometu ugovori se sklapaju u velikom broju ( masovno ), dok se obino graansko pravni ugovori sklapaju usamljeno. Trgovaki poslovi se vre profesionalno u vidu zanimanja, njihovo sklapanje ini redovan krug poslovanja privrednog drutva, dok se graansko pravni ugovori zakljuuju od sluaja, do sluaja, prema potrebi. Tako moemo razlikovati sledee posebnosti ugovora robnog prometa: 1) Prije svega, poslovi robnog prometa karakteriu se po svom subjektu i svom objektu. U vezi sa pitanjem subjekta, u naem privrednom pravu kao poslovi robnog prometa smatraju se samo oni, koji su sklopljeni izmeu privrednih drutava. Meutim, posao se smatra trgovakim i kada je samo jedna strana trgovac ( jednostrani trgovaki poslovi ). to se tie objekta poslova robnog prometa, njihov predmet su roba i usluge u obavljanju robnog prometa, tzv. trgovinske usluge ( posredovanje, otpremanje, prevoz, uskladitenje itd. ). 2) Specifinost ugovora u robnom prometu se ogleda i u pogledu zakljuivanja ugovora. Tako, brzina izvrenja brojnih trgovakih operacija zahtjeva da stranka koja se obraa sa ponudom za zakljuenje ugovora unaprijed fiksira svoje uslove, a drugoj strani ostaje na volji da ih primi ili ne. Otuda su ovdje razvijeni tzv. ugovori po pristupanju ili adhezioni ( formularni ) ugovori, kao i tipski ugovori. Posebno, u pogledu zakljuenja ugovora u robnom prometu uslijed masovne i brze cirkulacije postoji tenja da se reduciraju formalnosti. Formalizam bi ovdje kodio usporavajui potrebnu brzinu koju zahtjeva robni promet, a formalizam graanskog prava u svoje vrijeme bio je upravo jedan vaan razlog za odvajanje trgovakog prava od graanskog. Ova neformalnost prodrla je danas i u graansko pravo gdje su takoe po pravilu ugovori neformalni, i po ovoj crti privredni ugovori danas se ne razlikuju mnogo od graansko pravnih. Meutim, obratno, u novije vrijeme primjeuje se porast formalizma u trgovinskom prometu, tako da se govori i o ''renesansi formalizma'' i istie da je danas trgovinsko pravo vie formalistiko nego graansko. 3) Posebne karakteristike postoje i kod prenosa stvari i prava u privrednom prometu. Tako, predaja stvari kod prenosa svojine vrlo esto se vri simbolinom predajom stvari npr. predajom skladinice, konosmana. Zatim, kod prenosa prava, prenos se ponekad vri indosamentom, kao kod mjenice. Dalje, uslijed potrebe sigurnosti u prometu ogranieno je dejstvo svojinske ( reivindikacione ) tube. Zakon zatiuje savjesna lica ( a pretpostavka je da su savjesna ), koja su kupila robu od trgovca ili zanatlije, i u sluaju da su je kupila i od nevlasnika. 4) Odgovornost u privrednom prometu je pojaana u odnosu na odgovornost po graanskom pravu. To zahtjeva sigurnost prometa uslijed masovnog karaktera operacija i uslijed rizika koje privredni poslovi sobom nose. Trgovina i privredni promet uopte poivaju dobrim dijelom na povjerenju i kreditu, pri emu se radi o kreditiranju velikih vrijednosti i zato je ovdje stroije postupanje prema duniku. Ova pootrena odgovornost ispoljava se u vie pravaca. U privrednom prometu trai se vea panja nego u graansko pravnom prometu. Dok se tamo mora pokazati panja ''dobrog domaina'', ovdje se mora pokazati panja ''dobrog privrednika'' i panja ''dobrog strunjaka'', koja je vea od panje u graansko pravnom prometu, jer se ovdje radi o strunjacima, o privrednicima, koji su kao takvi duni postupati i u svojim poslovima. U sluaju postojanja vie dunika po jednoj obavezi solidarna odgovornost se ovdje za razliku od graanskog prava pretpostavlja, zatim, jemstvo povlai solidarnost, povjerilac ovdje ima ponekad pravo zakonske zaloge, teta se ponekad lake dokazuje itd.

2

5) Zbog osobina robnog prometa i u cilju da se odnosi to prije raiste, zastarjelost je u privrednom prometu po pravilu kraa nego u graansko pravnom, a pored toga i ostali rokovi za ouvanje prava, npr. rokovi za prigovore, reklamacije, su takoe vrlo kratki. 6) Pored optih naela koja vladaju u prometu, kao to su naelo savjesnosti i potenja, zabrane zloupotrebe prava, naelo jednake vrijednosti davanja, na Zakon o obligacionim odnosima postavlja izvjesna naela koja se uglavnom tiu privrednih drutava, kao to su: naelo saradnje u obligacionim odnosima; naelo postupanja u skladu sa jedinstvom srpskog trita i utvrenom ekonomskom politikom; zabrana stvaranja i iskoriavanja monopolskog poloaja; postupanje u skladu sa poslovnim obiajima.

NAELA I PRAVILA O ZAKLJUIVANJU UGOVORA U ROBNOM PROMETU

Osnovno naelo za zakljuivanje ugovora u prometu, bilo graansko pravnom ili privredno pravnom, je naelo slobode ugovaranja, koje se obino naziva i naelom autonomijom volje, a koje uesnicima u prometu daje slobodu da li e i s kim e sklopiti ugovor, kao i slobodu u pogledu odreivanja elemenata ugovora, iz ega proizilazi da su propisi o zakljuivanju ugovora po pravilu dispozitivne prirode. Ipak, to naelo trpi izvjesna ogranienja i svaki pravni sistem odreuje granice dokle se sloboda ugovaranja moe prostirati. Sloboda ugovaranja mora biti u skladu sa drutvenim poretkom i Zakon o obligacionim odnosima predvia da uesnici u prometu slobodno ureuju obligacione odnose, u granicama prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obiaja. Isto tako, strane u obligacionim odnosima dune su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa dobrim poslovnim obiajima. Pravno lice moe zakljuiti ugovore u pravnom prometu u okviru svoje pravne sposobnosti, inae ugovor nema pravno dejstvo, to takoe predstavlja ogranienje slobode ugovaranja. Ovdje se polazi od toga da pravna lica imaju ogranienu pravnu sposobnost, da mogu biti nosioci samo onih prava i obaveza, koja proizilaze iz djelatnosti za koju se pravno lice registrovalo. Kada je statutom ili drugim optim aktom pravnog lica odreeno i u odgovarajui registar upisano da njegov zastupnik moe zakljuiti ugovor samo uz saglasnost nekog organa, onda ugovor nije zakljuen ako saglasnost nije data. Zakon o obligacionim odnosima u izvjesnim sluajevima predvia i obavezno zakljuenje ugovora, tako da lice koje je po ovom zakonu obavezno da zakljui neki ugovor duno je da naknadi tetu, ako na zahtjev zainteresovanog lica bez odlaganja ne zakljui taj ugovor. to se tie ostalih naela i pravila za zakljuivanje ugovora u robnom prometu treba rei da i ovdje vae opta pravila obligacionog prava o zakljuivanju ugovora, npr. o tome koji su opti uslovi za zakljuenje ugovora saglasnost volje stranaka, predmet ugovora, pravni osnov ugovora, pravila u pogledu bitnih elemenata, pitanja forme itd. Naravno, ukoliko postoje neka specifina pravila za odreeni posao, ona dolaze u obzir prije pravila opteg dijela.

PONUDA ZA ZAKLJUIVANJE UGOVORA

Ponuda je prijedlog za zakljuenje ugovora, i to po pravilu one strane koja je uzela inicijativu za zakljuenje ugovora, i ta izjava volje mora da sadri bitne sastojke za zakljuenje predloenog ugovora, da bude ozbiljna i da bude uinjena u namjeri da se ugovor zakljui. 3

Po Zakonu o obligacionim odnosima, prijedlog ( poziv ) za zakljuenje ugovora koji sadri bitne sastojke ugovora smatra se kao ponuda ak i kada je uinjen neodreenom broju lica, ukoliko drukije ne proizilazi iz okolnosti sluaja ili obiaja. Zakon to naziva optom ponudom. Ponuda mora biti prijedlog uinjen direktno u cilju zakljuenja ugovora. Pregovori koji prijethode zakljuenju ugovora ne obavezuju i svaka ih strana moe prekinuti kad god hoe. Ipak, prema Zakonu strana koja je vodila pregovore bez namjere da zakljui ugovor odgovara za tetu nastalu voenjem pregovora. Takoe, odgovara za tetu i strana koja je vodila pregovore u namjeri da zakljui ugovor, pa odustane od te namjere bez osnovanog razloga i time drugoj strani prouzrokuje tetu. Ove odredbe proistiu iz naela savjesnosti i potenja i naela zabrane zloupotrebe prava. U vezi sa pitanjem ta sve predstavlja ponudu potrebno je istai i pitanje znaenja izvjesnih drugih radnji, uobiajenih u privrednom prometu. Tako, po Zakonu o obligacionim odnosima izlaganje robe sa oznaenjem cijene smatra se kao ponuda, ukoliko iz okolnosti sluaja ili obiaja ne proizilazi neto drugo. Meutim, slanje cjenovnika, tarifa, prospekata, kataloga, oglaavanja u novinama, preko radija, televizije i sl. po Zakonu se ne smatra ponudom, nego samo kao poziv da se uini ponuda pod objavljenim uslovima. Da bi ponuda obavezivala ponudioca potrebno je da je uinjena od strane ovlaenog lica ( bilo zakonskog zastupnika privrednog drutva, bilo opunomoenog lica ). Kad je ve uinjena ponuda, vano je pitanje dokle je ponudilac vezan svojom ponudom. Ovdje treba razlikovati dvije situacije: 1) ponudilac je odredio rok za prihvatanje ponude vezan je ponudom do isteka tog roka ( rok se shvata tako da do njegovog isteka ponudiocu treba da stigne odgovor, nije dovoljno da ga je ponueni u tom roku poslao ) i 2) ponudilac nije odredio rok za odgovor treba praviti razliku da li se ugovaranje vri izmeu prisutnih ili odsutnih stranaka. Smatra se da se ugovor zakljuuje izmeu prisutnih stranaka kada stranke neposredno pregovaraju, bilo lino, bilo putem ovlaenog punomonika. Takoe se smatra da su stranke prisutne kada ugovor sklapaju preko telefona ili teleprintera ili neposrednom radio vezom. Zakljuivanje ugovora izmeu odsutnih stranaka imamo onda kada stranke pregovaraju vre ponudu i odgovor na ponudu putem prepiske. Kod ugovaranja izmeu prisutnih stranaka ponuena strana mora se bez odlaganja izjasniti. Ako ponueni ne prihvati ponudu odmah ponudilac nije vie vezan ponudom. To ne vai ako iz okolnosti proizilazi da ponuenom pripada izvjestan rok za razmiljanje. Kod ugovaranja izmeu odsutnih stranaka, ponudilac je u prvom sluaju, tj. kad nije dao rok prema Zakon