Rapalski Ugovor 12. XI 1920.Kraljevina SHS Rapalskim ugovorom osigurala granice Italiji kakve nisu

postojale ni za vrijeme rimskih careva

Rimski Ugovori 18. V 1941.Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.

(Dalmacija 1941. nije prodana, nego oteta.)

Marko Sinovi : razgovor s Poglavnikom 1949.

Prodaja Dalmacije, Rapallski ugovor, Rimski ugovori. Kronoloka istina

Rapalski ugovorhttp://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=51831

Rapalski ugovor, sporazum koji su u Rapallu, gradiu blizu Genove, 12. XI. 1920.potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, nakon pregovora koji su zapoeli 9.XI. Njime su bile odreene meusobne granice tih drava, bilo je dogovoreno stvaranjeneovisne Slobodne Drave Rijeke te zajedniko nastupanje protiv svih pokuaja restauracijedinastije Habsburgovaca. Rapalskim ugovorom nastojala su se rijeiti mnogobrojna otvorenapitanja oko granica dviju drava, koja su postavljena Londonskim ugovorom 1915., a nisubila rijeena za mirovne konferencije u Parizu 191920. Pregovori u Rapallu odrani su unepovoljnom meunarodnom politikom okruenju za Kraljevinu SHS zbog sve veesklonosti britanske, francuske i amerike diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima.Glavni pregovarai na strani Kraljevine SHS bili su premijer M. Vesni, ministar vanjskihposlova A. Trumbi i ministar financija Kosta Stojanovi, a s talijanske strane G. Giolitti, C.Sforza i I. Bonomi. Talijanski pregovarai jasno su dali do znanja da bi se talijanski prijedlogtrebao prihvatiti, a u suprotnom je Italija bila spremna sama uspostaviti granice predvieneLondonskim ugovorom. Time je delegacija Kraljevine SHS bila prisiljena potpisati nepovoljanugovor, kojim su Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradika i dio Kranjske, Istra (osim dijelaopine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Loinj, Lastovo i Palagrua, te je stvorena SlobodnaDrava Rijeka. Rapalskim ugovorom talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo jeomogueno pravo optiranja za talijansko dravljanstvo, uporaba talijanskog jezika i slobodavjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakvazakonska jamstva koja bi omoguila njihovu nacionalnu opstojnost. Zbog opeganezadovoljstva u Kraljevini SHS, ugovor nikada nije bio razmatran u Narodnoj skuptini, veje 26. VI. 1921. ozakonjen bez parlamentarne rasprave te je, tono nakon godinu dana, biopotvren kraljevom odlukom. Podruja koja je Hrvatska izgubila tim ugovorom vraena sujoj nakon II. svjetskog rata.

Kraljevina SHS Rapalskim ugovorom osigurala granice Italiji kakve nisupostojale ni za vrijeme rimskih carevahttp://www.makarska-post.com/index.php/kraljevina-shs-rapalskim-ugovorom-osigurala-granice-italiji-kakve-nisu-postojale-ni-za-vrijeme-rimskih-careva/

Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca: Milenko R.Vesni, predsjednik ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbi, ministar inozemnih poslova iKosta Stojanovi, ministar financija

SHZ: Priopenje za javnost

Evo dragi Hrvati tko se kockao s hrvatskim teritorijem kao to je bio Rapallski ugovoriz godine 1920. godine gdje je bio otrgnut dio teritorja od matice zemlje Hrvatske iprikljuen Italiji. Rapalski Ugovor su potpisali u ime Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca:Milenko R. Vesni, predsjednika ministarskog savjeta, dr. Ante Trumbi, ministar inozemnihposlova i Kosta Stojanovi, ministar financija, a u ime Kraljevine Italije: Giovanni Giolitti,predsjednik ministarskog savjeta i ministar unutranjih poslova, Carlo Sforza, ministrainozemnih poslova i prof. Ivanoe Benomi, ministar vojnog

Carlo Sforza u talijanskom parlamentu u vezi rapalskog ugovora je naveo:

Mi smo osigurali granice julijskih Alpa na liniji kakva nije postojala ni za vrijemerimskih careva i zajamili Trstu iroko i puno disanje koje e mu omoguiti da izvri na istokuonu misiju na koju rauna Italija. Istru smo upotpunili ne samo sa Loinjem, nego i saCresom, te jo vie utvrdili puljsko uporite. Zadar se sjedinio sa Italijom, a italijanskemanjine u Dalmaciji dobile su takve privilegije kakvih nije do sada priznala ni jedna europskapogodba za koju narodnu manjinu. Rijeci smo osigurali nezavisnost koja e zajamitinapredovanje italijanstva i osigurati joj vezu sa Italijom preko irokoga pojasa na kopnu.Udarili smo vrste temelje za snaan razvitak gospodarskih i kulturnih odnosa. Sve to inisretan svretak dvogodinjih tekih diplomatskih bojeva kroz koje smo vrijeme vie putamislili da emo se morati zadovoljiti s mnogo manjim uspjesima.

Budu da se onaj koji je imao biti straan protivnik promijenio u prijatnoga politikogi gospodarskoga suradnika, Italija e bdjeti nad koriu svojom i susjedne drave i nastojatida ne nastanu opet nenaravni dinastini konglomerati koji su ostavili neugodne uspomene uRimu kao i u Beogradu.*

* Rapallski ugovor, F. Potonjak, Zagreb, 1921.,str.59.

RAPALLSKI UGOVOR

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija, u elji da ostvare reim meusobnogiskrenog prijateljstva i srdanih odnosa za zajedniko dobro obaju naroda; Kraljevina Italijapriznavajui u obrazovanju susjedne drave postignue jednoga od najuzvienijih ciljeva ratakoji je ona vodila;

Njegovo Velianstvo kralj Srba, Hrvata i Slovenaca imenovao je svojim punomonicima:

gospodina Milenka R. Vesnia, predsjednika ministarskog savjeta; dra. Antu Trumbia, ministra inostranih poslova; gospodina Kostu Stojanovia, ministra financija;

Njegovo velianstvo kralj Italije imenovao je svojim punomonicima:

kavaljera Giovanni-a Giolitti-a, predsjednika ministarskog savjeta i ministra unutranjihposlova;

conta Carla Sforzu, ministra inostranih poslova; prof. Ivanoe Benomi-a, ministra vojnog;

koji, poto su meu sobom izmijenili svoje punomoi, koje su priznate za punovane,ugovorili su slijedee:

lan I.

Izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije utvrena je slijedea granica:

od vrha Pe (kota 1511), koji je zajedniki trima granicama Italije, Austrije i Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca, do vrha Jalovec (kota 2643): linija koja se ima odrediti na terenu s opimpravcem sjever jug i koja vodi preko kote 2272 (Ponca); od vrha Jalovec (kota 2643): linija koja ide vododijelnicom izmeu sliva Soe i sliva SaveGorenjske do vrha Triglava (Tricorno) (kota 2863); zatim vododijelnicom izmeu sliva Soe i sliva Bohinjke do sjeveroistonih strana vrhaMoice (kota 1602) preko kota 2348 (Lepatica), 2003 (Lanevica), 2086 (Kuk); od sjeveroistonih strana vrha Moic do istonih strana vrha Porezen (kota 1631): linijakoja se ima odrediti na terenu s opim pravcem sjever jug; od istonih strana vrha Porezen (kota 1631) do zapadnih strana vrha Blego (kota1562):linija koja se ima odrediti na terenu s opim pravcem zapad istok, ostavljajui mjestoDavu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a mjesto D. Novake Italiji; od zapadnih strana vrha Blego (kota 1562) do istonih strana vrha Bevk (kota 1050): linijakoja se ima odrediti na terenu s opim pravcem sjeveroistok jugozapad, ostavljajui mjestaLeskovicu, Kopanicu i Sovoden Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a oba prijevoja PodlaniaItaliji; od istonih strana vrha Bevk (kota 1050) do odmah zapadno od mjesta Hotedrice: linijakoja se ima odrediti na terenu i koja ostavlja mjesta Javorjev Dol, iri, Opale, Hlevie, Rovte,Hotedricu, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a vrh Praprotno (kota 1006) i mjesto Bresnik,Vrsnik, Zavratec, Medvedje Brdo Italiji;

odatle do mjesta Zele: linija koja u poetku ide zapadno od rova pored kolnog putaHotedrica Planina, ostavljajui mjesta Planinu, Unec, Zele i Rakek Kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca; od mjesta Zele do abarske: linija koja se ima odrediti na terenu s opim pravcemsjeverozapad jugoistok, a koja vodi prvo istonim padinama brda Javornik (kota 1268),ostavljajui mjesta Dolenju Vas, Dolenje Jezero i Otok Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, avrhove kota 875, 985, 963 Italiji; zatim istonim padinama Bike Gore (kota 1236) i PleeGore (kota 1067), ostavljajui Italiji mjesto Leskovu Dolinu i dvojne raskrsnice kote 912, zapadno od Shodnika i kote 1146, istono od Cifre (kota 1399), i dolazi do abranske, kojaostaje na talijanskom teritoriju, zajedno s kolnim putem koji vodi istonim padinamaSnjenika, od Leskove Doline do abranske; od abranske do Gria (kota 502): linija koja se ima odrediti na terenu s opim pravcemsjeveroistok jugozapad, koja prolazi istono od vrha Trstenik (kota 1243), dodiruje kotu 817jugoistono od Suhova, prolazi juno od idovja (kota 660), zatim istono od Gria (kota 502),ostavljajui mjesta Klanu i Brezu Italiji, a mjesto Studenu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca; od Gria (kota 502) do granice Drave Rijeke: linija koja se ima odrediti na terenu i kojaima opi pravac sjever jug do kolnog puta Rupa Kastav, od prilike na pola puta izmeuJuia i Spinia, zatim sijee ovaj put i, obuhvatajui sa zapada mjesta Mizere i Trinajstie,koja ostaju Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, izbija na kolni put Matulje Kastav iznaddvojne raskrsnice istono od Matulja; izbija zatim na put Rijeka Kastav na sjevernu granicu Slobodne Drave Rijeka, i to tonona sjevernom rubu mjesta Rubei (dvojna raskrsnica seoskog puta kod Tomatia, od prilike500 metara juno od trojne raskrsnice koja se nalazi zapadno od Kastva).

Ali, dok ne budu izraeni redovni sastavci putova na talijanskom teritoriju, upotrebaspomenutih putova i trojne raskrsnice zapadno od Kastva bit e potpuno slobodna kako zaKraljevinu Italiju tako i za Dravu Rijeku.

lan. II.

Zadar (Zara) i nie opisani teritorij priznaju se za sastavni dio Kraljevine Italije.

Teritorij Zadra pod talijanskim suverenitetom obuhvata: grad i poreznu opinu Zadar iporezne opine (odlomke) Arbanasi (Borgo Erizzo), Crno (Cerno), Bokanjac (Boccagnazzo) idio porezne opine (odlomaka) Diklo utvren linijom koja, polazei od mora oko 700 metarajugoistono od sela Diklo, ide u pravoj liniji prema sjeveroistoku do kote 66 (Gri).

Zasebna konvencija utvrdit e sve to se odnosi na izvrenje ovoga lana u pogledu opinezadarske i njenih odnosa s kotarom i s pokrajinom Dalmacijom i uredit e uzajamne odnoseizmeu teritorija dodijeljenog Kraljevini Italiji i ostatka teritorija koji je do sada bio sastavnidio iste opine, kotara i pokrajine a koji e pripasti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,podrazumijevajui tu i pravinu podjelu pokrajinskih i opinskih dobara i odnosnih arhiva.

lan III.

Priznaje se isto tako za sastavni dio Kraljevine Italije otoci Cres (Chreso) i Loinj (Lussin) somanjim otocima i koljima koji se nalaze u odnosnim sudskim kotarima, kao i omanji otocii kolji koji se nalaze u administrativnim granicama pokrajine Istre, u koliko je gornjim

lanovima dodijeljena Italiji, i otoci Lastovo (Lagosta) i Palagrua (Palagosa) s oblinjimotoiima. Svi ostali otoci, koji su pripadala bivoj Austro-Ugarskoj Monarhiji, priznaju se zasastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

lan IV.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija priznaju potpunu slobodu i nezavisnostDrave Rijeka (Fiume) i obvezuju se da e ih vjeno potovati.

Dravu Rijeku sainjavaju:

a) corpus separatum, kao to je sada ogranien granicama grada i kotara Rijeke (Fiume); b) Jedan pojas teritorija prije istarskog, ogranien kako slijedi:

na sjeveru: linijom koja se ima odrediti na terenu i koja, polazei neposredno juno odmjesta Kastav, izbija na put Sv. Matija Rijeka na granici corpus separatum-a, ostavljajuimjesta Srdoi i Hosti Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a ostavljajui Dravi Rijeci cio kolniput, koji, sjeverno od eljeznice, preko Matulja i dvojne raskrsnice kote 377 zapadno odKastva, vodi k Rupi; na zapadu: linijom koja od Matulja silazi na more kod Preluke, ostavljajui eljeznikustanicu i mjesto Matulje u talijanskom teritoriju.

lan V.

Granina linija teritorija, o kojima je rije u prethodnim lanovima, bit e povuena naterenu od komisija za razgranienje sastavljenih polovinom od delegata Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca, a polovinom od delegata Kraljevine Italije. U sluaju neslaganja bit eumoljen predsjednik vicarske konfederacije za arbitrau, koja e biti izvrna. Radi jasnoe ivee tonosti ovom ugovoru je priloena jedna karta u razmjeru 1 : 200.000, na koju sunaznaene granine linije o kojima je rije u lanovima I. i IV.

lan VI.

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevina Italija sazvat e u toku dva mjeseca od danastupanja na snagu ovog ugovora konferenciju sastavljenu od kompetentnih strunjaka obijuzemalja. Ta konferencija imat e da u najkraem roku podnese objema vladam odreeneprijedloge o svim mjerama podobnim da uspostave najsrdanije privredne i financijskeodnose izmeu obje zemlje.

lan VII.

Vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca izjavljuje, da priznaje u korist talijanskih dravljana(i talijanskih interesa) u Dalmaciji slijedee:

Koncesije ekonomske prirode, uinjene od vlade i javnih ustanova drava koje jenaslijedila Kraljevina Srb, Hrvata i Slovenaca, talijanskim drutvima ili dravljanima, ili kojesu ovi uivali na osnovu zakonito steenih prava do na dan 12. novembra 1920., bit e upotpunosti potovane, i vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obvezuje se, da e se

pridravati svih obveza, koje su preanje vlade uzele na sebe. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca pristaje da Talijani, koji su do na dan 3. novembra1918. bili pripadnici teritorija bive Austro-Ugarske Monarhije, koji je na osnovu ugovora omiru s Austrijom i s Ugarskom, kao i na osnovu ovoga ugovora, priznat za sastavni dioKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, imaju pravo opcije za talijansko dravljanstvo u tokugodine dana od dana stupanja na snagu ovoga ugovora, i oslobaa ih se obveze da svojdomicil prenesu izvan teritorija naprijed navedene Kraljevine. Oni e zadrati slobodnuupotrebu svoga jezika i slobodno vrenje svojih vjerskih obreda sa svim pravima kojaproizlaze iz ovih sloboda. Doktorati i drugi univerzitetski stepeni, koje su dravljani Kraljevine Srba, Hrvata iSlovenaca ve postigli na univerzitetima ili na drugim zavodima za viu nastavu u KraljevinuItaliji, bit e priznati od strane vlade Srba, Hrvata i Slovenaca kao punovani na njenomteritoriju i dat e im profesionalna prava jednaka onima, koja potjeu od doktorata i stepenasteenih na univerzitetima i na drugim zavodima za viu nastavu u kraljevini Srba, Hrvata iSlovenaca. Pitanje o vaenju viih kolskih studija, koje talijanski dravljani budu svrili uKraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a dravljani Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Italiji,bit e predmet naknadnih sporazuma.

lan VIII.

U interesu dobrih intelektualnih i moralnih odnosa izmeu oba naroda, dvije vlade ezakljuiti to prije konvenciju, koja e imati za cilj pojaanje prisnog obostranog razvitkakulturnih veza izmeu dvije zemlje.

lan IX.

Ovaj ugovor sastavljen je u dva primjerka, jedan na srpsko-hrvatskom, drugi na talijanskomjeziku. U sluaju razmimoilaenja bit e mjerodavan talijanski tekst kao jezik poznat svimpunomonicima.

U potvrdu ega gore naznaeni punomonici potpisali su ovaj ugovor.

Sainjeno u Rapallu, 12. novembra 1920.

Mil. R. Vesni Giovanni Giolitti

Dr. Ante Trumbi C. Sforza

Kosta Stojanovi Ivaneo Bonomi*

Struni lanak (uz 90. obljetnicu): Zadar i Rapallski ugovor, M.Dikli, Zavod za povijesneznanosti HAZU u Zadru, 2010.

Rimski ugovorihttp://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52919

Rimski ugovori, ugovori koje je Nezavisna Drava Hrvatska sklopila s KraljevinomItalijom u Rimu 18. V. 1941. Potpisali su ih A. Paveli i B. Mussolini. Sastoje se od trijudokumenata: o razgranienju, o mornarici i o politikim odnosima Italije i NDH. Italiji jetemeljem tih ugovora pripalo podruje tzv. Prve zone, koje je obuhvaalo dijeloveHrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivi kotari Suak, Kastav, abar i dio Delnikogakotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala odNovigradskoga mora do podruja istono od Splita, sa zaleem do rijeke Zrmanje i Drnia tesvi srednjodalmatinski otoci osim Braa i Hvara, a na jugu otoci Korula i Mljet te Bokakotorska). Podruje tzv. Druge zone, koja se protezala izmeu teritorija Prve zone i linijeVinicaPlitvika jezeraPljeivicaabarPrenjTroglav, bilo je demilitarizirano te na njemuNDH nije smjela podizati utvrde i vojna uporita, ni drati ratnu mornaricu. Iako je bilopredvieno da gradom Splitom i otokom Korulom upravlja i vlast NDH, to se nikada nijedogodilo. NDH se odrekla dranja vojne mornarice na Jadranu i gradnje vojnih graevina,osim za potrebe policijske i financijske slube. Italija je preuzela jamstvo za politikuneovisnost NDH, dok je kruna kralja Zvonimira bila ponuena Savojskoj dinastiji.

Rimski ugovori 1941. i njihovo anuliranje u rujnu 1943.(Dalmacija 1941. nije prodana, nego oteta.)https://www.stormfront.org/forum/t409569/

Ovo poglavlje je prepisano iz knjige Zvonimira Pukaa - "Od Maribora do Ovare -Sudbina ranjenika oruanih snaga NDH u Mariboru svibnja 1945. godine" iz 2002. godine.

Rimski ugovori izmeu Kraljevine Italije i Nezavisne Drave Hrvatske (dalje NDH)sklopljeni su 18. svibnja 1941., nakon ultimativnog zahtjeva Italije. Talijanski zahtjevi bili su:

- stvaranje carinske i monetarne unije izmeu Italije i NDH- personalna unija pod zajednikim talijanskim kraljem- stvaranje zajednike talijansko-hrvatske vojske- aneksija Italiji irokog pojasa obale od Rijeke do Kotora

Prva tri zahtjeva dr. Paveli je uspio odbiti, a teritorijalne talijanske zahtjeve uspio jesvesti na podruje srednje Dalmacije. Rimski su ugovori bili na snazi do 9. rujna 1943.godine, kada su "Dravopravnom izjavom o razrjeenju Rimskih ugovora" anulirani.

Rimski su ugovori sklopljeni u nepovoljnom trenutku, kada su Oruane snage NDHbile jo u povojima razvoja, pa oruani otpor, u tadanjoj konstelaciji utjecaja i drava, nijebio mogu. Hrvatska historiografija, pod utjecajem prosrpskog i jugoslavenskog agitpropatumaila je Rimske ugovore kao "prodaju Dalmacije". Bilo je to u skladu s jugokomunistikimjednoumljem, koje je nametnuto hrvatskoj historiografiji. Iz toga razloga neki su dijeloviovog napisa obraeni ekstenzivnije, kako bi se itatelji upoznali s informacijama za koje,moda do sada nisu znali.

Relevantna pitanja i okolnosti u vezi Rimskih ugovora jesu:1. Hrvatsko-talijanski odnosi i nakon pojave talijanske iredente.2. Je li dr. Paveli imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove prve emigracije?3. Dilema dr. Pavelia uoi sklapanja Ugovora4. Stajalite njemake diplomacije u svezi taljansko-hrvatskih odnosa.5. Pregovori Ciano-Paveli 25. travnja 1941., u Ljubljani.6. Pregovori Mussolini-Paveli 7. svibnja 1941. u Monfalconeu.7. Potpis Rimskih ugovora u Rimu, 18. svibnja 1941.8. Izjava dr. Pavelia i njegovih suradnika, nakon sklapanja Ugovora.9. Razrjeenje (anuliranje) Rimskih ugovora Dravopravnom izjavom dr. Ante Pavelia.

Hrvatsko-talijanski odnosi do sklapanja Rimskih ugovora

Pojavom talijanske iredente 1877. godine, Istra i Dalmacija dole su u sferu njezinogotvorenog interesa. U 1915. godini Italija uvjetuje ulazak u rat na strani trojnoga sporazuma(Francuska, Velika Britanija i Rusija), sa zahtjevima na Istru s otocima, Dalmaciju do Neretve idalmatinske otoke. Svoje zahtjeve je izrazila u memorandumu kojeg su predstavniciFrancuske, Engleske i Rusije potpisali 26. travnja 1915. godine u Londonu. Tako je Italijastupila na stranu drava trojnog sporazuma, ali "Londonski ugovor" nije stupio na snagu,iako je Istra, nakon rata, pripojena Italiji.

Dana 12. studenog 1920. potpisan je Rapallski ugovor, kojim su odreene graniceizmeu Italije i Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) kojim je Italiji trebala pripasti Istra sotocima, bez Krka, Zadra, Lastova i Palagrue. Rijeka je trebala postati slobodna Drava, alisu na kraju Talijani uveli komesarijat. Rapallski ugovor nije ratificiran u talijanskomparlamentu, jer ovim ugovorom nisu zadovoljeni iredentistiki apetiti.

U razdoblju 1918.-1941. postoji talijanski interes za Dalmaciju, a poetkom Drugogsvjetskog rata Italija je u posjedu Istre, Rijeke i Zadra s okolicom. U ratu 1941. godinetalijanske trupe zaposjedaju obalni pojas istonog Jadrana, te Italija ubrzo nakon uspostaveNDH, otvara pitanje razgranienja izmeu Italije i NDH.

Je li dr. Paveli imao obvezu prema Italiji iz vremena njegove prve emigracije?

Ne postoje nikakvi dokazi da je dr. Paveli u prvoj emigraciji, u vrijeme boravka uItaliji, davao obeanja ili sklapao dogovore o teritorijalnim ustupcima budue HrvatskeDrave Italiji. Insinuaciju o prodaji Dalmacije irili su kraljevska i agitpropovska Jugoslavija. Otom pitanju dr. Paveli se izjasnio u dva navrata. Dana 13. travnja 1941. godine prigodomsusreta u Karlovcu dr. Pavelia sa Slavkom Kvaternikom, na izravan upit Kvaternika, dr.Paveli je rekao "da je potpuno slobodan naspram Ducea u izgradnji samostalne Hrvatske."U drugoj emigraciji u Buenos Airesu, 10. 4. 1949., u razgovoru s Markom Sinoviem, dr.Paveli odgovara: "... nisam nikada prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske sklopionikakvog politikog ili teritorijalnog ugovora s Italijom.. ."[Sinovi, M., NDH u svietludokumenata, Buenos Aires 1950. - Zagreb, 1998., str. 281.]

Dilema dr. Pavelia uoi sklapanja Rimskih ugovora

Nakon prvih spoznaja o teritorijalnim zahtjevima Italije, dr. Paveli je stajao predtekom odlukom. Potpuno odbijanje talijanskih zahtjeva znailo bi kraj Hrvatske Drave iokupaciju i aneksiju irokog pojasa Hrvatske Italiji, prema liniji Karlovac-Mostar. Dilema dr.Pavelia bila je: da li braniti Dravu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanske zahtjeve iizgubiti Dravu? Ouvanje Nezavisne Drave Hrvatske davalo je nadu za povratomizgubljenog teritorija.

Dr. Paveli je uspio talijanski zahtjev za aneksijom irokog pojasa hrvatske obale odRijeke do Kotora svesti na podruje srednje Dalmacije, uz ouvanje Drave. Velika jenepoznanica kada bi Hrvati imali ponovno povijesnu priliku za uspostavu dravne

nezavisnosti. U tom je trenutku dr. Paveli izjavio u intimnom krugu, da e mu za povratDalmacije trebati oko dvije godine! Nije mnogo pogrijeio, jer se prilika za povrat Dalmacijedogodila 9. rujna 1943. godine.

Stajalite njemake diplomacije prema talijansko-hrvatskim odnosima.

U preliminarnoj fazi razgovora dr. Paveli je pokuao dobiti pomo njemakediplomacije u otporu talijanskim zahtjevima, koji su sve vie postojali ultimativni. Ne trebazaboraviti da je Italija u to vrijeme na podruju Hrvatske imala gotovo 250.000 vojnika.Relevantna okolnost, zbog koje su Nijemci izbjegavali sukob s Italijom je injenica, da seNjemaka ve pripremala za rat sa Sovjetskim savezom. Unato simpatijama pojedinihnjemakih vodstvenih dunosnika, potpora Njemake je izostala.

Na bekom sastanku ministara Ciana i Ribbentropa, odranom 21. i 22. travnja 1941.,njemaki ministar nije na poetku razgovora pokazivao razumijevanje za talijanskepretenzije u pogledu Dalmacije. "Tek kad je Hitler, kojega je u to vrijeme ve potpunozaokupljao plan "Barbarosa" izjavio je 22. travnja da je Njemaka nezainteresirana uHrvatskoj i preporua direktne pregovore Rima s Paveliem, mogli su se ministri vanjskihposlova konano sloiti." [Krizman, B. Razgranienje ustake drave, JI, 1971. str. 111]

Stajalite Hitlera vidi se i iz njegove izjave na sastanku s njemakim opunomoenikom uHrvatskoj, odranom 17. IV. 1941. "Hitler je na to primjetio, da o Dalmaciji jo ne postojenikakvi sporazumi, a da vrijedi kao neko pravilo, da u svemu to se nalazi juno od Draveprevladavaju talijanski interesi."[Isto, str. 114.]

U spomenutom bekom sastanku Ciano je iznio veoma drastine zahtjeve premaHrvatskoj: "Dalmacija i ostala jadranska obala bit e takoer anektirana Italiji, u itavompotezu od Rijeke do Kotora, s tim da Dalmacija dobije u pogledu uprave status guvernemanas guvernerom na elu. Hrvatska e personalnom unijom biti takoer usko povezana sItalijom. [Isto, str. 113. na temelju zabiljeaka tumaa njemakog ministarstva vanjskihposlova dr. Paula Otta Schmidta.]

Iz jednog telegrama Ribbentropa dr. Veesenmayera ponovno se potvruje njemakostajalite, da sada prvenstvo u hrvatsko-talijanskim odnosima prepusti u potpunosti Italiji. E.von Weizscker, dravni sekretar u ministarstvu vanjskih poslova zapisao je, da je biozamoljen prenijeti talijanskom ambasadoru Alfieriju stajalite Ribbentropa: "Njemaka nijezainteresirana u politikim talijansko-hrvatskim pitanjima, i stoga za Fhrera ne postojinikakav razlog da zauzme stav u tom pitanju. On, tovie preputa u potpunosti Duceu, da topitanje uredi u skladu s vlastitim eljama i da se u tome sporazumije s Hrvatima. To vrijeditakoer, i za pitanje talijansko-hrvatske personalne unije". [Isto str. 123.]

Preliminarni pregovori Ciano-Paveli u Ljubljani

U navedenoj atmosferi dolo je do sastanka (25. IV. 1941.) u Ljubljani talijanske ihrvatske delegacije. Hrvatsku delegaciju inili su dr. A. Paveli, dr. M. Lorkovi i dr. E. Bulat,te drugi. Dr. Bulat navodi [Bulat, E., Kroz borbe i iskuenja, Hrvatska misao, Buenos Aires,

1958., sv. 24, 11.] da je prvo dr. Paveli razgovarao s talijanskom delegacijom oko 1 sat, tenastavlja [Napomena: Iznosim prikaz dr. E. Bulata iz njegove navedene knjige, jer hrvatskajavnost u uvjetima jugokomunistikog jednoumlja nije imala prilike itati radove hrvatskihpolitikih emigranata nacionalne orijentacije.]: "Najednom se otvore ogromna vrata. Nanjima se pojavi jedan omanji, krivonogi talijani. Gotovo sveano nas pozva, da izvolimoui. Svi smo na broju i ulazimo. Pred nama puna slika, koju zacijelo nije nitko predviao, nitibio u stanju predvidjeti. Potomstvo bi je trebalo zapamtiti kao vjeno upozorenje naopasnost i smrt. Dvorana je velika i vrlo visoka. Prvo to nam upada u oi bila je jednaogromna karta, objeena visoko, suelice nama koji smo ulazili. Karta je predstavljalabuduu Hrvatsku. Iako fizika, na njoj su bile oznaene granice hrvatske drave. Kao dobargeograf jo iz najranije mladosti, odmah uoih dokle idu. Tik od Karlovca na jug, pa gotovo uravnoj crti do pred Kastav i u blagom zavoju na sjeverozapadni kut Crne Gore. udni torzokojem fali sve od trbuha na vie. Uinilo mi se u tom asu, kao da e me bol shrvati. Cijelupolovicu Hrvatske s Dalmacijom kane odvojiti od Hrvatske drave. Nita od Dalmacije inaega mora ne bi pripalo Hrvatskoj. Pa ak bi i same granice Hrvatske bile daleko odDalmacije. Jedva sam se uspio pribrali od tog udarca.

S lijeve strane sobe, gledajui s ulaza, amfiteatralno smjestila se itava zbirka sijedih,prosijedih generala talijanske vojske, a pred njima odmah, do samog sredinjeg stola, vilastii mladi Ciano. U crnoj bluzi s mnogo plavog, crvenog i utog arenila, u vrlo svijetlimizmama i s jako izboenom eljusti. Svi stoje i ute, gledajui poneto u nas pridolice, alinajvie Poglavnika, koji je stajao kod sredine stola. Poglavnik nas mrko, ali ljubazno pozva,da se smjestimo pred njim. Zaokrenut prema nama. S lijeva od njega itav onaj vijenacjastreba treptajueg pogleda, koji kao da se spremaju da slete na plijen.

Poglavnik uzima rije, i to na hrvatskom jeziku. Po obiaju govori polako, kao da lovimisli, koje mu bjee uokrug. Rije mu je tvrda, a poneto i umorna. Kae nam otprilike ovo:"Njegova ekselencija ministar vanjskih poslova Italije, g. Ciano postavio je ovaj zahtjev Italijena nae podruje i pokaza rukom na kartu nad njim. Nadalje je rekao, Nj. E. Ciano, da bi sveono to je sjeverno od te crte imala biti hrvatska drava, potpuno nezavisna od Italije i da snjome moemo initi to hoemo, pa ak ako bismo htjeli, i Njemakoj je pripojiti. Da bipotkrijepio te svoje zahtjeve Nj. E. Ciano, skupa sa prisutnim generalima, istakao je slijedee:Italija ulazi ve drugi put u rat, da bi ostvarila ba ovu granicu, koju danas trai. Za to su onidali, veli, est stotina tisua mrtvih ve u prvom ratu, pa veli, nee nita propustiti, da ovupriliku do kraja iskoriste. Jedino, kau, ako bi Hrvatska htjela stupiti u tjenije odnose sItalijom, onda bi Italija bila spremna dati Hrvatskoj izalz na more, i to u irini od kojihtridesetak kilometara na podruju izmeu Kraljevice i Senja. Ja sam na to Nj. E. Cianuodgovorio slijedee: Kada bismo mi prihvatili ovo tek kao bazu za pregovore, tada bismo misvi prisutni ovdje nali u vrlo udnoj situaciji. Svi bismo bili podanici Italije, jer smo sviroeni u kraju, koji Italija trai za sebe. Ali i bez obzira na to, rekao sam mu, da nitko odHrvata nee nikada prihvatiti ni razgovor na takovu temelju, a kamoli voenje pregovora. Miemo u takovom sluaju ostaviti sve, odrei se svih saveznitava i Italija e umjesto onogato trai imati nakon dva rata jo i trei i to s nama,.... Ja sam Nj. E. Cianu rekao, nastavljaPoglavnik, da o svemu tome ne moe biti ni govora. Jedino o emu bi se moglo razgovaratibila bi mogunost o pograninim ustupcima, koji ne mogu dovesti u sumnju nae potpunoprisustvo na jadranskoj obali. Ja sam Nj. E. Cianu stavio u izgled proirenje zadarske zone, alikoje ni u kojem sluaju ne bi smjelo prei Zrmanju i Krku. Ciano mi je na to odgovorio, da bise o tome moglo govoriti samo u pretpostavci jae povezanosti izmedju Italije i Hrvatske.

Eto, zakljui Poglavnik, o emu se govorilo ovdje, dok ste vi bili vani. [Bulat E. Kroz borbe iiskuenja, Hrvatska misao, Buenos Aires 1958.]

S. Kasche, njemaki poslanik u Zagrebu, u svom izvjetaju ministarstvu javlja da jesastanak Ciano-Paveli u Ljubljani protekao bez rezultata. Dalje, Kasche javlja, da je prijedlogs talijanske strane o irom obalnom pojasu, koji bi u cijelosti pripao Italiji tako da bi Hrvatskaostala bez obale, takoer odbijen od strane Pavelia.

Drugi talijanski zahtjev ostavlja Hrvatskoj ispod Velebita pojas obale u irini od 80 km,ali i to uz pristup Hrvatske carinskoj i monetarnoj uniji s Italijom. Ovaj prijedlog je dr. Paveliodbio. Prijedlogu dr. Pavelia da Italiji pripadne proireno podruje oko Zadra i Trogira i nekiotoci, Ciano je postavio protuprijedlog o carinskoj privrednoj uniji, kontroli lukog ipomorskog prometa, te podreenost hrvatske vojske, to je dr. Paveli takoer odbio. ULjubljani razgovori zavreni su bez rezultata.

U kasnijem brzojavu Ribbentropu, Kasche javlja "da Paveli nastoji da izbjegne gubitakDalmacije i da stoga tei sljedeem rjeenju - odgovarajui talijanski princ postat e hrvatskikralj bez praktikih prava. Novi kralj nosit e hrvatsku krunu, poloiti zakletvu na hrvatskiustav, dok e politiki, vojno i privredno vlast pripadati iskljuivo hrvatskom dravnomvodstvu. Nikakvog odstupanja teritorija ne bi bilo, optiki bi to bio uspjeh za Ducea, aosigurana bi bila izgradnja i jaanje itave Hrvatske" zakljuuje Kasche. [Prema Krizmanu, B.,Razgranienje ustake drave, JI, 1971. godine, str. 128]

U brzojavu od 3. V. 1941. Kasche javlja iz Zagreba da se Paveli nada (a to je povjerioVeesenmayeru) "sauvati za Hrvatsku i Split i iroke obalne poteze kod Velebita, kao i odSplita do Kotora. Moli zato njemaku podrku budui da je njegovo poputanje pri kraju"[Isto] U jednom drugom brzojavu od 3. V. 1941. javlja Kasche, da je Paveli ponovno otkloniotalijanske zahtjeve za carinskom unijom, te da ponovno moli njemaku potporu.

U biljeci od 3. svibnja 1941. i Weizscker je zabiljeio, da ga oko 23 sata u noiposjetio dr. B. Benzon, poslanik NDH u Berlinu, motivirajui svoj tako kasni posjet porukomprimljenom od dr. Pavelia, u kojoj mu javlja, da je NDH prisiljena odgovoriti do sutra, 4.svibnja na talijanski ultimatum. Talijanski uvjeti su ovakvi:

1. Stvara se hrvatsko-talijanska carinska unija.2. Savojski princ nosit e hrvatsku kraljevsku krunu.

Tek nakon to prihvate uvjete tog ultimatuma, moi e se pristupiti odreivanjugranice. Dr. Benzon je nadalje, naglasio da stvaranje hrvatsko-talijanske unije znai unitenjehrvatske drave, te da Italija prijeti da e anektirati hrvatski teritorij na kojem se nalazetalijanske trupe. (To znai do Karlovca - nap. Z. P.)

Prema Krizmanu, Veesenmayer je 4. V. informirao Ribbentropa, da je istog dana u14,15 bio kod Pavelia, koji mu je priopio da je talijanski otpravnik poslova netom prije togaiznova iznio pred Poglavnikom poznate zahtjeve u ultimativnoj formi. Paveli ih je otklonio ikao svoj protuprijedlog iznio da je spreman da otputuje u Rim, da Ducea obavijesti o teinihrvatskog pitanja i poloaja u kojem se nalazi njegova vlada. Paveli hitno moli, da mu Berlinjavi da li se slae s njegovim stajalitem. Nije u stanju da podnosi da trenutano stanje i dalje

potraje.... Smatra da bi prihvaanjem talijanskih zahtjeva rtvovao praktiki nezavisnostHrvatske.

"U noi je stigao u Berlin brzojav Kaschea, kojim javlja da je Casertano zahtijevaoodluku Pavelia u pitanju granice, carinske i monetarne unije, dalekosenog vezivanjahrvatske vojske uz Italiju to do 4. svibnja u podne. "[Bro Staatssekretar. telegram broj 149od 4. V. 1941. Prema Krizmanu, JI, 1971.,str. 135.]

Evo, kako je dr. Paveli doivio i opisao pregovore u Ljubljani. "Sa Cianom sam sesastao u Banskim Dvorima (u Ljubljani - nap. Z.P.). Netom je sastanak poeo, Ciano jeraztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su ve bile povuene granice. Postavio mi je dvaprijedloga.

Prema prvom, granina crta bi ila od Samobora, do preko Karlovca, Dinare i Mostarado crnogorske granice, a prema drugom neto zapadnije, ali u tom sluaju Italija bi trailavojni savez. Ja sam na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobe razgovarati.Pitao sam, da li njima vie vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vi hoete, rekao samim, Dalmaciju, a ne vodite o tome rauna, da je ona pasivni kraj, u Italiji ima dosta pasivnihkrajeva. Ona ima ve dosta potekoa s prehranom, pa zar si jo hoete dozvolit luksus, dahranite jo jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to javlja jedan general i kae: da njih vodestrateki razlozi. Ja sam im na to odvratio da ne razumijem, kakvi bi to bili strateki razlozi udoba zrakoplova i topova dalekog dometa. On mi na to odgovara, da su Talijani vodili dvarata za Dalmaciju i daje se zato ne e odrei. Ja sam mu odvratio, da e onda voditi i trei.

Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bi ja to rieio? Odgovorio sam mu, danemam naslova, da postavljam teritorijalne ustupke i zato ne mogu traiti da nam vrateZadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve to sam pripravan ustupiti jest malo okoliceZadra i Trogira. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odluke prije negokonsultira Mussolinija. Savjetovao sam ga, da ga brzoglasno nazove, to je on i uinio.Mussolini mu je odgovorio; "Io non posso essere rinunciatore". Ja ne mogu biti onaj koji seodrie. Treba se znati, da je Mussolini nakon Prvog svjetskog rata otro napadao i nazivaoodricateljima (rinunciatori) one talijanske politiare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije.Nije htio, da se sada njega isto tako nazivlje.

Time je moja borba za Dalmaciju bila znatno oteana. Kad mi je Ciano saobioMussolinijev odgovor, ja sam odvratio da onda o tome ne moemo vie razgovarati.Zakljuili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskim putem."[Sinovi, M., NDH usvietlu dokumenata. Buenos Aires 1950.-Zagreb 1998., str. 346-347]

Pregovori Mussolini-Paveli 7. svibnja 1941. u Monfalconeu

Sastanak dr. Pavelia i Mussolinija odranje 7. V. 1941. u Triu (Monfalcone). Dr.Paveli je definitivno odbio:

- carinsku i monetarnu talijasnko-hrvatsku uniju,- iroki obalni pojas uzdu cijele obale koji bi pripao Italiji, te ga uspio smanjiti na

srednju Dalmaciju,- stavljanje hrvatske vojske pod talijansko vrhnovno zapovjednitvo.

Time je bitni interes hrvatskog naroda sauvan, a to je suverena hrvatska drava nacca 102.000 km2.

Dr. Paveli, da bi sauvao dravni suverenitet pristao je na designiranje jednogtalijanskog princa za nositelja hrvatske krune, bez politikih prava. Time je blokirao talijanskizahtjev za stvaranjem talijansko-hrvatske personalne unije. Gubitak srednje Dalmacije idijela Primorja, te neki ustupci u pitanjima ratne mornarice bili su bolni za narod i hrvatskodravno vodstvo.

Razmatrajui pripreme i sklapanje navedenih ugovora, jasno proizlazi da se radi ootimanju hrvatskog teritorija. Dr. Paveli je oito smatrao da je bitno sauvati dravnisuverenitet, jer se tada, u budunosti, izgubljeni teritorij moe vratiti.

Potpis Rimskih ugovora u Rimu, 18. svibnja 1941.

Talijansko-hrvatski ugovori, poznati pod nazivom Rimski ugovori, potpisani su u Rimu18. svibnaj 1941. Ugovori su sklopljeni u Rimu, u Palazzo Venezia, u atmosferi talijanskogceremonijala. Prije potpisivanja ugovora, dr. Paveli je posjetio talijanskog kralja i cara i tomprilikom Vittorio Emanule je za nositelja krune odredio svog neaka vojvodu Aimone diSavoia (Vojvoda od Spoleta).

Rimski su ugovori bili veliko optereenje za Nezavisnu Hrvatsku Dravu, iako nisu dokraja provedeni. Uz unutarnje potekoe (pojava etnikih i jugokomunistikih skupina)velike je potekoe stvaralo prisustvo talijanske vojske na hrvatskom podruju. No, nakon28. mjeseca formalnog opstojanja Rimski su ugovori u rujnu 1943. godine anulirani.

Izjave dr. Pavelia i njegovih suradnika nakon potpisa ugovora

Simptomatini su bili komentari dr. Pavelia i njegovih suradnika o Rimskimugovorima, tijekom 28 mjeseci okupacije Dalmacije. Dr. Mile Budak izjavljuje prof. IvanuMetroviu slijedee: "... Stiskamo zube, ali nemojte misliti da nas ne boli Dalmacija koliko iVas, a da nisu vabe iza njega (Mussolinija) bacili bismo mi njega u more. "[Metrovi, I.,Uspomene na poltike ljude i dogaaje, Zagreb, str. 179.] Ovo miljenje, jednog od prvihljudi Ustakog pokreta i vlade NDH, karakteristino je za okolinu dr. Pavelia.

U razgovoru s prof. Metroviem, ustaki pukovnik Tomislav Serti, veli: "Mi nismogermanofili ni italofili, a jo manje nacisti ili faisti. Nas nita drugo ne vodi nego slobodaHrvatske i za to smo spremni da dademo glave. U tome cilju i silom prilika nali smo se s kimse nalazimo. "[Metoriv, I., Uspomene na politike ljude i dogaaje, Zagreb, str. 285.]

Neki hrvatski asnik ispriao je prof. Metroviu, da je nakon jednog oruanog sukobas talijanskom vojskom u Lici, bio pozvan Poglavniku, koji mu je rekao: "Ti si imao pravo,samo ne moemo tako s Talijanima, jer su nam saveznici bar za sada... Meni je ao, ali moratu te premijestiti" [Metrovi, I., Isto, str. 308.] Premjestili su ga iz Like u Karlovac.

Prilikom susreta u Glavnom ustakom stanu, Joso Rukavina, ustaki dunosnik rekaoje Metroviu: "Ljuti ste radi Dalmacije, ja Vas razumijem, i ja sam, ali kad nije bilo druge...Glavno je da se odri Hrvatska, pa emo mi baciti Talijane u more prije nego se bude itkonadao. "[Metrovi, I,. Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 312.]

Danas je ve ope poznato, da su talijanske trupe u Hrvatskoj stacionirane od travnja1941. do rujna 1943. godine, kao tobonja saveznika vojska, zapravo pomagala inaoruavala etnike, pa ak i tolerirala partizansko djelovanje protiv NDH, dok su djelovanjehrvatskih vojnih i upravnih vlasti sprijeavali.

Kada je, na jednom jadranskom otoku jedan Hrvat nacionalne orijentacije bio osuenod talijanskog okupacijskog suda, zamoljen je dr. Paveli za intervenciju kod Talijana. Dr.Paveli je odgovorio: "Poduzmimo sve drugo, ali neprijatelja ne emo moliti za milost." Ovajdrastini primjer stanja i odnosa prikazuje pravi odnos dr. Pavelia prema talijanskomokupatoru.

Kipar Ivan Metrovi, nakon kratke izolacije bio je kod dr. Pavelia, koji mu se tomprilikom ispriao radi Metrovieva boravka u zatvoru, te rekao: "Ja Vas razumijem, da ste ikao Hrvat i Dalmatinac bijesni i alosni radi Dalmacije, ali to sam mogao kad mi je Mussolinizaprijetio da e uzeti sve do Karlovca. alostan sam i bijesan i ja, ali sam stiskao zube ipristao u nevolji, samo da zadrimo i sredimo ovo, a onda emo baciti Talijane u more."[Metrovi, I,. Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 322.]

Prilikom posjeta ateljeu kipara Frangea, kod razgledavanja spomenika kraljaTomislava, a u prisutnosti Metrovia , dr. Paveli je rekao: "Ja sam na prvi mah mislio da jebomba... Bombu treba, jer emo mi Hrvati svakoga kralja doekati bombom. Mi neemokraljeve, nego repuliku. [Metrovi, I,. Uspomene na politike ljude i dogaaje, str. 324.]Metrovi se zaudio Pavelievoj izjavi pred auditorijem. Oito, potrebno je rei, da se dr.Paveli trudio i javno izloio s ciljem da prof. Metroviu iznese svoje pravo miljenje oRimskim ugovorima.

Iz navedenih primjera, dobronamjerni i objektivni promatara moe ocijeniti teinudvojbe, pred kojom se u danom asu naao dr. Paveli. Dr. Paveli, kao dugogodinji boracza hrvatsku slobodu i nezavisnost u ovom je trenutku uvao relevantni interes hrvatskognaroda, a to je hrvatski dravni suverenitet. Jer, ako se ouva Nezavisna Drava Hrvatska,teritorij se moe povratiti. Bila je to odluka teka za cijeli hrvatski narod, ali izvanredno tekaza osobu dravnog poglavara.

Dugi niz godina iza Drugog svjetskog rata, u uvjetima jugokomunistikog mraka slualismo ili itali agitropovski model tumaenja Rimskih ugovora. Naime, uglavnom se govorilo oprodaji Dalmacije, a anuliranje Rimskih ugovora 1943. godine, stavljeno je na marginudogaaja, ak i preuivano. Naravno, i interpretacija je bila u duhu spomenutih modela.

Razrjeenje Rimskih ugovora u rujnu 1943. godine

Nakon kapitulacije Italije 9. rujna 1943. godine, hrvatska je vlada izdala niz odluka iproglasa, od kojih je najvanija Dravopravna izjava o razrjeenju Rimskih ugovora

[Nezavisna Drava Hrvatska, Ministarstvo vanjskih poslova, Meudravni ugovori 1943., str.317.]

"Dne 18. svibnja 1941. sklopljeni su izmeu hrvatske vlade i talijanske vlade Rimskiugovori i to: Ugovor o odreivanju granica izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i KraljevineItalije, ugovor o jamstvu i suradnji izmeu Nezavisne drave Hrvatske i Kraljevine Italije,sporazum o pitanjima vojnikog znaaja, koja se odnose na jadransko primorsko podruje,te izmjena pisama glede upravnog ureenja opine Split i otoka Korule.

Ni jedne obveze iz Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvrila,napose ne u pitanju granica, jamstva za politiku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost, teupravnog ureenje opine Split i otoka Korule, pa uslijed toga ugovori nisu nikada ni stupiliu ivot. Naprotiv, svi oni probici Nezavisne Drave Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imalibiti zatieni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povrjeivani. Ovi ugovori bili susklopljeni uz izriitu napomenu o lanstvu ugovarajuih stranaka u novom evropskomporetku.

Nakon to je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanailaprimirje sa neprijateljskom ratujuom strankom, i time se izdvojila od dosadanjihsaveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogunosti, da bi i unaprijed sa strane KraljevineItalije ti ugovori bili u ivot privedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, daoni nemaju nikakove obvezatnosti za Nezavisnu Dravu Hrvatsku."

Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske

Ante Paveli

Vlada Nezavisne Drave Hrvatske uputila je ovu dravopravnu izjavu vladamanjemakog Reicha, Carevine Japana, Kraljevine Maarske i Republike Finske na njemakomjeziku, vladi Carevine Bugarske i Slovakoj republici na hrvatskom jeziku, a vladamaKraljevine Italije, panjolske Drave i Kraljevine Rumunjske na francuskom jeziku.

Upravne odredbe

Dana 10. rujna 1943. imenovani su Poglavnikovim odredbama ministar za osloboenekrajeve i glavari graanske uprave, i to: Glavar graanske uprave za podruja osloboeneDalmacije te velikih upa Bribir i Sidraga i Cetina sa sjeditem u Splitu, te glavar graanskeuprave za osloboeno podruje Gorskog kotara, Hrvatskog Primorja i Istre, te za podrujevelikih upa Modru, Vinodol i Podgorje, Gacka i Lika sa sjeditem u gradu Suak-Rijeci.

Proglas Poglavnika dr. Ante Pavelia hrvatskom narodu

Hrvatski narode!

Himbeni saveznik bio je nametnuo hrvatskom narodu u asu uskrsnua NezavisneDrave Hrvatske ugovore i granice kojima je velik dio hrvatske jadranske obale bio otrgnutod tijela Hrvatske. Kroz dvije i pol godine hrvatski je narod sa najdubljom boli u dui trpio to

nasilje, a napose Hrvati tih krajeva pretrpjeli su na slobodi, na ivotima i na imovini najveepatnje. Dananjim danom sama je talijanska vlada svojim postupkom rijeila hrvatski narod ihrvatsku dravu svake obveze proistekle iz nametnutih ugovora. Veliki voa Reicha AdolfHitler izjavio mi je veeras, da priznaje Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj granice, u kojima suodcijepljene hrvatske zemlje na Jadranu."

Hrvatski narode!

U ovom povijesnom asu okupimo se svi poput jednog ovjeka oko svojih oruanihsnaga, koji e u zajednici sa saveznikom Njemakom i njemakim oruanim snagamaosloboditi hrvatske zemlje na Jadranu. U ovome asu ljubavi prema Domovini, premanesretnoj brai koju emo osloboditi i prigrliti, ujedinimo se svi imajui na umu samo sreu islobodu hrvatskog naroda, te svoju vlastitu Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Hrvatskim oruanimsnagama izdao sam zapovijed, da izvre svoju hrvatsku i vojniku dunost.

Hrvati!

Poduprimo svi hrvatsku vojsku u izvrenju te njezine povijesne dunosti. HrvatiPrimorja i Dalmacije, koji ste napustili svoje domove radi talijanskog nasilja na Vamaizvrenim, pridruujte se Hrvatskim oruanim snagama, da Vam domovi budu opet Vai! Oddananjeg dana sloboda i nezavisnost Hrvatskoj nije vie niim ograniena."

Navedenu poruku dr. Paveli je osobno uputio hrvatskom narodu, preko krugovalnepostaje Zagreb. Navedenim odlukama i izjavama, Rimski su ugovori dravopravno poniteni.Odluka dr. Pavelia 1941. da u prvom redu treba uvati i braniti hrvatski dravni suverenitet,pokazala se ispravnom, jer ouvanjem hrvatske dravnosti, vraen je 1943. godine i otetiteritorij.

S obzirom na ratno stanje, dravopravne izjave Vlade NDH o povratku Dalmacije iIstre nisu mogle biti ostvarene. Njemaki poslanik Kasche izjavio je Paveliu da Hrvatskamoe u svoje granice ukljuiti Rijeku i Zadar, ali ne i Istru. Paveli je inzistirao da Kaschepriopi Berlinu da sukladno narodnim, gospodarskim, povijesnim i svakim drugim naelomHrvatska ima pravo ne samo na granice Rapalla, ve i na Zadar, Rijeku i istonu Istru. [N.Kisi Kolanovi, NDH i Italija, Zagreb, 2001., str. 97.]

Ministar za osloboene krajeve Edo Bulat prikljuio se dijelovima njemakih trupakoje su krenule prema Splitu, ali su od partizanskih snaga zaustavljeni kod Sv. Jakoba.Njemake jedinice ule su u Split 27. rujna 1943. Istona Istra, Rijeka i otoci (Krk, Cres iLoinj) uli su u operacijsku zonu s njemakom vojnom upravom, a to je tumaeno u ratnimpotrebama i obranom od iskrcavanja Saveznikih trupa. Za ovo podruje Vlada NDHosnovala je veliku upu Rau.

Jasno je i evidentno, da je dr. Paveli ve u trenutku potpisivanja Rimskih ugovorasmatrao, da e otete dijelove hrvatske zemlje vratiti kroz odreeno vrijeme. Mogao je takorazmiljati, jer je u pregovorima uspio sauvati hrvatsku dravnost. A to je postigao:

- kategorinim odbijanjem carinske i monetarne hrvatsko-talijanske unije,- odbijanjem personalne unije i osnivanje Zvonimirove krune, kao znaka hrvatske

suverenosti,

- odbijanjem zajednike hrvatsko-talijanske vojske.

Treba rei, da osnivanje i ponuda hrvatske krune vojvodi od Spoleta [Dido Kvaterniktvrdi da mu je Vojvoda od Spoleta rekao u lipnju 1941. godine "Pozdravite svoga oca i recitemu, da od onog asa, kad stupim na hrvatsko tlo, poinje borba za povratak Dalmacije..." (J.Jareb, Pola stoljea hrvatske politike, Buenso Aires 1960., str. 1.02.)] nije bila u skladu shrvatskom republikanskom tradicijom, ali je posluila kao odgovor na predloenupersonalnu uniju.

Kraljevska talijanska kua nije bila oduevljena Rimskim ugovorima, a vojvoda odSpoleta je ve u to vrijeme rekao, da ne eli preuzeti hrvatsku krunu, a da Hrvatskoj, kaokrunidbeni dar, ne vrati Dalmaciju (prema sjeanju).

Podsjetimo se, da smo 23 godine za kraljeve imali Karaorevie, a istovremenonositelji grke, rumunjske i bugarske krune bili su njemakog podrijetla, a bliske rodbinskeveze postojale su i izmeu lanova engleske i njemake kraljevske kue. Na sreu dilema utom pitanju nije postojala u hrvatskom narodu i njegovim politikim voama.

Poznato je geslo Hrvatske seljake stranke iz vremena Stjepana Radia: "Republika svemusvijetu dika", a Ante Paveli obilazei sa kiparom Metroviem 1941. u ateljeu kiparaFrangea rekao je "mi neemo kraljeve, mi smo za Republiku".

Uoljivo je iz navedenog prikaza da je dr Paveli uspio odbiti od 4 talijanska zahtijevaak tri, dok je etvrti zahtjev sveo na srednju Dalmaciju, s time da je u rujnu 1943. godineuspio vratiti i taj teritorijalni gubitak, to je u ono vrijeme znailo veliki uspjeh hrvatskepolitike, a time je demantirana agitpropovska fraza o "prodaji Dalmacije".

Poglavnik i Rimski ugovorihttp://www.hrhb.info/showthread.php?t=5405

Donosim ovdje jedan vrlo vaan povijesni dokumenat koji potijee iz prve ruke, daklenije "orbine orbe orba" tj. ula rekla, nego odgovor od osobe kojeg se je toliko putabezrazlono napadalo, okrivljivalo da je "prodao" dio hrvatskog podruja Italiji. Evo ta otome kae sami Poglavnik.

Marko Sinovi : razgovor s Poglavnikom

Negdje poetkom 1949. g. dok je pripremao knjigu ''NDH u svietlu dokumenata'',Marko Sinovi zamolio je dr. Pavelia za objanjena o nekim pitanjima koja se izravno ineizravno tiu Hrvatske. Radilo se uglavnom o pitanjima oko podpisivanja Rimskih ugovora.Dr. Paveli je vrlo rado pristao na razgovor. Ovdje ete moi proitati dio toga razgovora kojije objavljen u spomenutoj knjizi Marka Sinovia, a po nama, vrlo je zanimljiv radi otkrivanjaistine oko dogadjaja u prvim danima Nezavisne Drave Hrvatske i tzv. ''prodaje Dalmacije''Italiji.

Ovih sam dana, Poglavnie, itao u asopisu ''L'Europeo'', a zatim u asopisu''Sloboda'' izvadke iz uspomena Filipa Anfusa. Tamo on, medju inim kae, da ste Vi nasastanku s Mussolinijem potvrdili prijanje sporazume s Talijanima i da stezagarantirali njihovu primjenu. Biste li mi o tome mogli neto kazati?

Nadam se da e me nadoivjeti, pa e pri tome imati priliku itati moje memoare,koji su napisani, ali e biti objavljeni tek nakon moje smrti. U njima se o svemu tomepodrobnije govori. Ovaj as mogu na Tvoje pitanje ukratko odgovoriti sliedee: Nikada i ni ukojem sluaju nisam za vrieme itave moje emigracije ne samo sklopio bilo kakav politiki iliteritorialni sporazum s Italijom, nego ni to pitanje nije nikada bilo pretreseno pri mojimrazgovorima s Mussolinijem, ili bilo kojom drugom talijanskom politikom osobom. Ako,dakle, nisam o tome nikada nikakav sporazum sklopio, nisam mogao nikada ni potvrditi ninjegovu primjenu zagarantirati.

Znai da je time oborena i Perieva tvrdnja, prema kojoj bi ugovor izmedju Vas iItalije o priznanju talijanskih prava, postojao jo prije italijansko-jugoslavenskog rata?

Naravno! I ne samo njegova, nego i svih onih, koji e se truditi, a takvih e biti, jerinae ne bismo bili ljudi - da me prikau kao izdajicu. Vidio si Perievu argumentaciju. Nitabolje nee biti ni onih drugih. Teko je, kad se ovjek nema zato zakvaiti. Uvjeravam Te, dasu svi ti dokazi mojih sadanjih i buduih superkritiara, a koji su vie-manje 1945. bili mojilojalni suradnici - a ja bih bio prema njima - poinio izdaju nad hrvatskim narodom 1941., ilimoda jo prije, da su velim Ti svi njihovi dokazi sazidani na glinenim nogama. Prema tome,kada kaem, da nisam nikada prije proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske sklopio nikakvogpolitikog ili teritorialnog ugovora s Italijom, onda time odgovaram Periu i svima, koji buduu budue takove tvrdnje iznosili.

Prihvaam Vau rie, Poglavnie, ali mi ipak dozvolite, da Vas podsjetim najednu biljeku grofa Ciana. On pod nednevkom 23. sienja 1940. biljei, da ste togadana na sastanku s njime utvrdili glavne toke priprema i djelovanja. Ne bi li se ovajzapisnik mogao shvatiti kao neka vrst sporazuma?

Moe shvatiti kako hoce, ali ja u ti odmah rei o emu se radi. Kako ti je poznato,Mussolini se esto bavio milju da napadne Jugoslaviju. Ta ga je misao posebno zahvatilapoetkom 1940. godine. Tom prilikom pozvao me Ciano na sastanak u Rim i tu smo pretreslipitanje ustake akcije u tome pravcu. Ja sam od Ciana traio slobodu kretanja ustaa u Italijii prema granici Jugoslavije. Ujedno sam priobio Cianu nacrt ustakih akcija, ali pod uvjetomda talijanska vojska ne prelazi nae granice, jer da bi to moglo omesti uspjeh. O buduimodnosima s Italijom nije bilo govora.

Malo prije sam spomenuo Va sastanak s Mussolinijem. Moete li mi kazati,koja je bila svrha toga sastanka?

Nadam se, da si iz materijala, koji si sabrao za svoju knjigu mogao uvidjeti, da uza savsporadini antijugoslavenski stav Italije - Osovina nije htiela ruiti Jugoslaviju, nego ju je,naprotiv, htiela jo tiesnije privezati uz svoja kola. Tako je dolo i do pristupa JugoslavijeTrojnom Paktu. Osovina se tome jako veselila, ali je sve kratko trajalo. Kad je dolo dobeogradskog pua, pozvao me Mussolini u Rim. itav na razgovor se kretao oko pitanja, da

li e doi do rata Osovine i Jugoslavije. Mora znati, da je Italija imala gorko izkustvo u ratu sGrkom, pa se bojala obveza, koje bi za nju mogle nastati, ako bi dolo do sukoba sJugoslavijom. Zato je pokuala posredovati izmedju Berlina i Beograda, da bi se sukob rieiona miran nain. Ja sam uvjeravao Mussolinija, da e do rata sigurno doi.

Vi ste imali jo jedan sastanak s Mussolinijem prije Vaega povratka udomovinu, i to nakon proglaenja Nezavisne Drave Hrvatske. Ovaj put ste razgovaralio granicama?

Ve sam Ti rekao, da o granicama nije bilo nikada govora za vrieme mog boravka uemigraciji.

O kralju, dakle?

Jo manje. To e doi kasnije. Mussolini me je pozvao da me pozdravi kao poglavaradrave i da mi izrazi estitke. Tom prigodom dotakli smo se i pitanja talijanskog poslanika uZagrebu. Mussolini mi je predloio jedno ime: Randi (dounik u Ministarstvu vanjskihposlova Italije). Ja sam odgovorio da nemam nita protiv te osobe, ali da bi mi bilo svakakodrae, kada bi za to mjesto bio imenovan Cortese, koji je nama uinio znatne usluge. Kako seCortese u to vrieme nalazio u Tokyu u svojstvu tajnika poslanstva, do njegova dolazkaimenovao je kao odpravnika poslova Casertana. Kasnije je Casertano imenovan poslanikom,jer se dolazak Cortesea zategao, a Italija je svakako htjela imati u Zagrebu poslanika, pa jetraila od mene ''placet'' za Casertanea, koji sam ja odmah dao. Prije raztanka Mussolini mepitao, kojim u putem u Zagreb. Rekao sam mu, da u preko Trsta. On mi je na to ponudiosvoj osobni zrakoplov. Ja sam odbio s motivacijom, da elim ui u Hrvatsku na elu mojih700 ustaa.

Nadam se, da mi ne ete zamjeriti, ako Vam postavim jo koje pitanje. Sada se venalazimo na podruju Nezavisne Drave Hrvatske. Dana 13. travnja Vi ste stupili nanjezino tlo. Kako to, da ste tek 15. travnja uli u Zagreb?

To su dva razloga po sriedi, i to: prvo, na putu od Suaka nailazili smo po svimmjestima na mase svieta, koje su nas oduevljeno pozdravljale. Ja sam svugdje moraogovoriti, i tako je vrieme odmicalo. Naveer smo stigli u Dugu Resu. Doek je biovelianstven. Tek to smo stigli, pribliio mi se jedan njemaki astnik i zamolio me, da imprije dodjem u Karlovac, jer da me tamo ekaju njemaki i talijanski zapoviednici. Bilo mi jevrlo ao naroda, ali nije bilo druge nego im prije stici u Karlovac. Pozvao sam Sertia, rekaosam mu o emu se radi i izdao nalog, da odmah za mnom krenu u Karlovac, a ja sam seodvezao s njemakim astnikom. Kad sam stigao u Karlovac njemaki i talijanskizapoviednici pozdravili su me kao glavara drave. Poslije toga sam otiao u stan dr. Nikia.

Tamo ste nali Anfusa?

Ne, Anfuso je doao sutradan.

Da li ste Vi znali, da on dolazi?

Evo kako je bilo! Ja sam Ti , naime, zaboravio rei koji je drugi razlog, da sam u Zagreb

stigao dva dana kasnije. Dido Kvaternik me je uvjeravao, da situacija jo nije ista, da je jouviek revolucionarno gibanje, da jo nije uzpostavljen podpuni red, pa da nebi bilo poeljnokrenuti prema Zagrebu. S druge strane, mene je tako boljelo grlo, pa me lienik savjetovao,da jo ne idem. Tako smo jo 14. travnja kanili ostati u Karlovcu. Tog jutra javljeno mi je izZagreba, da je tamo stigao Anfuso, i da ima sa mnom razgovarati o vrlo vanoj stvari. Kakosam jo taj dan kanio ostati u Karlovcu, naredio sam da ga tamo dovedu. Netom je stigao,priobio mi je o emu se radi. Naime, iz Zagreba su poslali u Berlin i Rim brzojav, u kojemutrae priznanje Nezavisne Drave Hrvatske. U brzojavu upuenom u Berlin trai se samopriznanje, dok se u onome, koji je poslan u Rim trai priznanje NDH u njezinim etnikim ipoviestnim granicama. Anfuso mi je priobio, da Mussoliniju brzojav nije jasan, pa eli da sekonkretnije izjasnimo. Ja sam na to stilizirao drugi brzojav, u kojem sam traio samopriznanje, a pitanje granica, da se riei redovitim diplonatskim putem. Pozvao sam SlavkaKvaternika i predoio mu koncept brzojava. On je smjesta izrazio svoju suglasnost i ja samga nakon toga predao Anfusu, da ga odmah iz Karlovca uputi Mussoliniju. Nu, kako su bileprekinute veze, savjetovao sam mu da osobno odnese Mussoliniju, to je on i uinio.

Niste li taj brzojav dali na odobrenje Niemcima? Anfuso, naime, kae, da ste Vitaj brzojav traili i dobili suglasnost Berlina.

To nije istina, ja u tom pogledu nisam imao to razgovarati s Berlinom. Ja sam biosviestan situacije. U naoj tek uzpostavljenoj dravi bilo je jo grupa srbskih vojnika, dviestrane vojske zauzimale su sve jae poloaje, a mi smo bili bez vojske. Zar je onda bio as, dase itava stvar zatee radi stilizacije jednog brzojava? U tome asu bilo je od najveevanosti, da dobijemo priznanje stranih drava, a pitanje granica biti e naknadno rieeno.

Kakvu je ulogu, Poglavnie, kod toga svega odigrao Veesenmayer?

Kad mene nije odigrao nikakvu ulogu. On je bio njemaki agent, kojemu je bilapovjerena uloga kod HSS-a, nakon to su njezini predstavnici uli u puistiku vladu. On jeimao izpitati odnos HSS-a prema Beogradu i mogunost njezina izkoritavanja ueventualnom sukobu sa Jugoslavijom. S ustaama je doao u doticaj sasvim sluajno, i totako, da je Slavku Kvaterniku donio jedno pismo, koje mu je iz Berlina poslala njegovakerka. Slavkova kerka, u brizi za svojim otcem, izala je na uzletite i pitala, da li netkoputuje u Zagreb. Javio joj se jedan nepoznati ovjek, kojemu je predala pismo. Bio je toVeesenmayer. U tome pismu ona moli otca, da se sakrije, jer bi mu Simovi mogao kakvo zlouiniti. Naime, Kvaternik je 1918. u ime ''Narodnog Viea'' pozdravio srbsku vojsku pri ulazkuu Zagreb. Na elu te vojske nalazio se Simovi. Kad je Kvaternik kasnije priao ustaama,zamjerio se Simoviu. Veesenmayera je ukopao s Kvaternikom dr. Iljadia i on bi sigurnoznao o tome neto vie rei.

Spomenuli ste, Poglavnie, sastanak u Ljubljani. Biste li mi htjeli neto o tomerei?

S Cianom sam se sastao u Banskim Dvorima. Netom je sastanak poeo, Ciano jeraztvorio veliku zemljovidnu kartu, na kojoj su ve bile povuene granice. Postavio mi je dvapriedloga. Prema prvom, granina crta bi ila do Samobora, do preko Karlovca, Dimare iMosora do crnogorske granice, a prema drugom neto zapadnije, ali u tom sluaju Italija bitraila vojni savez. Ja sam na to odmah odgovorio, da na takvoj bazi ne mogu uobe

razgovarati. Pitao sam, da li njima vie vriedi Dalmacija ili prijateljstvo sa Hrvatima. Vihoete, rekao sam im, Dalmaciju, a ne vodite o tome rauna, da je ona pasivni kraj, a Italijaima dosta pasivnih krajeva. Ona ima ve dosta potekoa s prehranom, pa zar si jo hoetedozvoliti luksus, da hranite jo jedan milion ljudi, i to ne Talijana? Na to se javlja jedangeneral i kae ''da njih vode strateki razlozi''. Ja sam mu na to odvratio, da ne razumijem,kakvi bi to bili strateki razlozi u doba zrakoplova, i topova dalekog dometa. On mi na toodgovara, da su Talijani vodili dva rata za Dalmaciju i da je se zato ne e odrei. Ja sam muodvratio - da e onda voditi - i trei! Zatim se opet javlja Ciano i pita me, kako bih ja to rieio?Odgovorio sam mu da nemam naslova, da postavljam teritorialne ustupke i zato ne mogutraiti da nam vrate Zadar, ali kako poznam situaciju Zadra, sve to sam pripravan ustupiti,jest malo okolice Zadra i Trogir. Ciano je bio suglasan, ali nije mogao donieti nikakove odlukeprije nego se konsultira s Mussolinijem. Savjetovao sam ga da ga brzoglasno nazove, to jeon i ucinio. Mussolini mu je dogovorio: ''Io non posso essere rinunciatore!'' (Ja ne mogu bitionaj koji se odrie). Treba znati da je Mussolini nakon prvoga svietskoga rata otro napadaoi nazivao odricateljima one talijanske politiare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nijehtio da se njega sada isto tako nazivlje. Time je moja borba za Dalmaciju bila znatnooteena. Kad mi je Ciano priobio Mussolinijev odgovor, ja sam odvratio, da onda o tome nemoemo vie razgovarati. Zakljuili smo, da se pregovori nastave redovitim diplomatskimputem.

Nego, Poglavnie, kod Ciana i Anfusa naiao sam na nekoliko mjesta na izraz: -talijansko-hrvatska personalna unija i carinska unija. Tko ih je predlagao i kako je tastvar tekla?

Jednu i drugu stvar su predlioili Talijani. Onu prvu Talijani su ve predlagali kodpregovora sa Maekom i na nju su pristali Maekovi izaslanici. Sada su je predloili i meni.Sviestan opasnosti, koja nam od tuda dolazi i zanjui za prikrivenu mrnju, koja vladaizmedju Savojske kue i Mussolinija, pa da bih to osujetio, zamolio sam talijanskoga kralja, ada za to Mussolini nije znao, da bi on kao starjeina Savojske kue, koja je u Hrvatskojpoznata jo iz doba Eugena Savojskoga, predestinirao jednu osobu iz te kue za hrvatskogakralja. Kad je kralj na to pristao, obaviestio sam Mussolinija redovotim diplomatskim putem.To mu, naravno, nije bilo milo, ali nije mogao nita protiv odluke svoga kralja. to se tiecarinske unije, stavr se odigrala na sliedei nain: - nju je forsirao Ciano, a iza Ciana je stajaoConte Volpi. Ja sam shvatio o emu se radi. Bile su u pitanju hrvatske ume. Zato sam seenergino opirao. Kad to pitanje nisam mogao rieiti redovitim diplomatskim putem,zatraio sam sastanak s Mussolinijem. Do tog sastanka je dolo u Triu 7. svibnja. Tamosam iznio razloge, zato Hrvatska ne moe pristati na carinsku uniju. Mussolini je shvatio irekao sliedece: ''Non si deve fare niente che potesse gettare un ombra sulla indipendenzadella Croatia! - Ne smije se nita uiniti, to bi moglo baciti sjenu na nezavisnost Hrvatske!''

itajui ovaj razgovor moemo se malo vratiti u prolost i na osnovu proitanogapredoiti si situaciju u kojoj se nalazilo dravno vodstvo Hrvatske u prvim danima NDH.Drava je u svom poetku, bez vojske, Njemaka je zauzeta ratovanjem, a Italija nas pritiesvojim zahtjevima, a uza sve to ostatci srbske vojske maltretiraju hrvatsko puanstvo unekim selima itd. Kao to smo ve pisali na stranici NDH, nae vodstvo bilo je u velikojdilemi, ili potpisati Rimske ugovore i rtvovati jedan dio Hrvatske ili ne potpisati i prepustiticielu Hrvatsku Italiji koja je zauzela neprijateljski stav. Trebalo je stvoriti odluku: ili pristati naamputiranu Hrvatsku i u njoj omoguiti samoobranu ili postati igraka u talijanskim rukama?

Ni jedna drava nije nastala bez krvi i odricanja, pa tako nije mogla ni Nezavisna DravaHrvatska.

Zato Rimske ugovore treba razumieti i njihova podpisnika s nae strane ne osudjivati.Bili su bolni, ali mi smo uz njihovu cienu imali svoju dravu, ije smo granice prema Jadranumogli jednoga dana proiriti, kao to smo zaslugom onoga istoga podpisnika Rimskihugovora i proirili. Kvaternik je rekao za Pavelia, da je on jedini u tim danima gledao u svekarte. Nije li on u tim kartama vidio i slom talijanskog imperija i vraanje izgubljenogahrvatskoga teritorija? Svi dokumenti stoje uz dr. Pavelia. Moda to mnogima nije po volji, alitok poviesti ne moemo zaustaviti.

Ako je netko kriv za Rimske ugovore, krivi smo mi, Hrvati, zato to smo htjeli svojudravu!

Prodaja Dalmacije, Rapallski ugovor, Rimski ugovori. Kronoloka istinahttp://kamenjar.com/prodaja-dalmacije-rapallski-ugovor-rimski-ugovori-kronoloska-istina2/

Rapallski ugovor, ugovor izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije,zakljuen u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. Ugovorom je trebalo rijeiti sporna teritorijalna ipogranina pitanja nastala nakon I. svj. rata zbog raspada AustroUgarske (Saint-germainskiugovor), tal. okupacije dijelova istonojadranske obale i proglaenja Kraljevine SHS.

Jo je Nikola Pai ustupio Dalmaciju. U nastojanju ostvarivanja velikosrpskih interesa,ve 1916. godine, Nikola Pai je kao ministar vanjskih poslova Kraljevine Srbije u izjavipetrogradskim novinama potvrdio pravo Italije na okupaciju dijela hrvatske obale i nekihotoka, s tim da i Srbija dobije izlaz na more i dio priobalja. Njegovi politiki potezi oslanjalisu se na tajni Londonski sporazum iz 1915. godine, kojim su saveznici u Prvom svjetskomratu (Rusija, Francuska i Engleska) obeali Italiji dio hrvatske obale i neke otoke, kako bi ovaza uzvrat ula u rat na njihovoj strani.

On nije nikada zaivio, niti je imao bilo kakvoga temelja u meunarodnom pravu, alije posluio u svrhu daljnje trgovine hrvatskim teritorijem jer su se na njega pozivalipodjednako talijanski faisti i srbijanski ekstremni nacionalisti kad god im je to odgovaralo. Stom politikom nastavilo se i nakon ujedinjenja, pa je dvije godine kasnije (1920.) Paievavlada potpisala Rappalski ugovor kojim Kraljevina SHS velikoduno daruje Italiji dijelovehrvatske obale i otoja, ponovno ugraujui u te planove i svoje velikosrpske teritorijalneinterese.

Rapallski ugovor/prodaja Dalmacije/

Rapallski ugovor, ugovor izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije,zakljuen u Rapallu kraj Genove 12.XI.1920. Ugovorom je trebalo rijeiti sporna teritorijalna ipogranina pitanja nastala nakon I. svj. rata zbog raspada AustroUgarske (Saint-germainskiugovor), tal. okupacije dijelova istonojadranske obale i proglaenja Kraljevine SHS.

Kraljevinu Italiju u pregovorima su predstavljali premijer Giovanni Giolitti, ministarvanj. poslova Carlo Sforza i ministar obrane Ivanoe Bonomi, a Kraljevinu SHS premijerMilenko Vesni, ministar vanjskih poslova Ante Trumbi i ministar financija Kosta Stojanovi.Pregovori su se odvijali u znaku diplomatske premoi Italije koja je uivala potporuFrancuske i Velike Britanije pa je ak postavila pitanje svih podruja koja su joj bila obeanaLondonskim ugovorom (1915).

Rapallskim ugovorom Italiji su pripali Trst, Gorica, Gradika i dio Kranjske, Istra (bezKastva), otoci Cres, Loinj, Unije i Susak, Zadar te Lastovo, Palagrua i neki manjinenastanjeni otoci. Priznata je Slobodna Drava Rijeka koja je obuhvaala grad Rijeku te dioteritorija sjeveroistone Istre (Rimski ugovori).

Talijanima u Kraljevini SHS priznato je pravo uporabe jezika i sloboda vjeroispovijesti,ali se ista prava Hrvatima i Slovencima u Istri nisu jamila. Hrvatska i slovenska javnost teHrvati i Slovenci u Istri loe su primili rjeenja postignuta Rapallskim ugovorom, a ministar

Trumbi podnio je ostavku. Istoga dana potpisana je i Antihabsburka konvencija kojom suse dvije zemlje obvezale da e sprijeiti restauraciju Austro-Ugarske Monarhije i povratakHabsburgovaca.

Rimski ugovori

Rimski ugovori, naziv koji obuhvaa dva ugovora Pakt o prijateljstvu i srdanojsuradnji te Sporazum o Rijeci potpisana u Rimu 27. I. 1924. U ime Vlade Kraljevine SHSpotpisali su ih predsjednik Vlade Nikola Pai i ministar vanj. poslova Momilo Nini, a uime Vlade Kraljevine Italije Benito Mussolini.

Paktom o prijateljstvu i srdanoj suradnji strane potpisnice se na pet godina obvezujuna osiguranje mira i uvanje rezultata I. svj. rata te na meusobnu pomo u sluajuugroenosti jedne od njih. Sporazumom o Rijeci dogovoreno je ukidanje Slobodne DraveRijeke i prikljuenje njezina teritorija Italiji koja je zauzvrat priznala Kraljevini SHS punisuverenitet nad lukom Baro i Deltom. Dala joj je u zakup i bazen Thaon di Revel u rijekojluci na razdoblje od 50 godina, uz simbolinu zakupninu od jedne lire godinje. Predvienaje i korektura rapallske (Rapallski ugovor) granice kraj Rijeke, tako da put iz Rijeke u Kastavbude na jugosl. teritoriju, dok bi rijeki eljezniki kolodvor doao pod mjeovitu talijansko-jugosl. upravu. Hrvatima u Rijeci zajamena su ista prava kakva uiva i tal. manjina uDalmaciji. Sporazum o Rijeci imao je i dopunske konvencije (Nettunske konvencije) oodnosima izmeu pograninih podruja, o proizvodima osloboenima carina i dr.Sporazumom o Rijeci Mussolinijeva je vlada uspjela provesti reviziju Rapallskog ugovora uskladu sa svojim interesima.

Naravno da su Srbi i komunisti pripisali prodaju Dalmacije Hrvatima.

Dne 18. svibnja 1941. izvren je diktat faistike Italije protiv netom obnovljeneNezavisne Drave Hrvatske. Njemaka, u iju se je pomo nadala Hrvatska, spremala se naratni pohod protiv Sovjetskog Saveza, te je u tom pravcu bila i usmjerena njezina vanjskapolitika. Kako je Italija bila jedini potencijalni saveznik Njemake u Europi, a unutarnje stanjebilo je vrlo teko zbog gubitka talijanskog kolonijalnog carstva u Africi, mlada HrvatskaDrava morala je postati rtva talijanskih teritorijalnih presizanja, te je Njemaka u tomsluaju pokazala svoju nezainteresiranost za hrvatska prava na jugo-zapadne granice.

Dalmacija u NDH

9. rujna 1943. Italija je kapitulirala i zatraila separatni mir sa Saveznicima. Tomprilikom je Poglavnik izdao zapovied Hrvatskim Oruanim Snagama da oslobode otetapodruja i dao Izjavu o razrjeenju Rimskih ugovora, kako slijedi:

Dne 18. svibnja 1941. sklopljeni su izmeu hrvatske vlade i talijanske vlade Rimskiugovori i to: ugovor o odreivanju granica izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i KraljevineItalije, ugovor o jamstvu i suradnji izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine Italije,sporazum o pitanjima vojnikog znaaja, koja se odnose na jadransko-primorsko podruje,te izmjena pisama glede upravnog ureenja obine Split i otoka Korule.

Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje strane izvrila,napose ne u pitanju granica, jamstva za politiku nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost teupravnog ureenja obine Split i otoka Korule, pa uslied toga ovi ugovori nisu nikada nistupili u ivot. Naprotiv svi oni probitci Nezavisne Drave Hrvatske, koji su gornjimugovorima imali biti zatieni, bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povreivani. Ovi suugovori bili sklopljeni uz izricitu napomenu o clanstvu ugovarajucih stranaka u novomeuropskom poredku. Nakon sto je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznikautanacila primirje sa neprijateljskom ratujucom strankom, i time se izdvojila od dosadanjihsaveznika, nema nikakove stvarne ni pravne mogunosti, da bi i unapried sa straneKraljevine Italije ti ugovori bili u zivot privedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovoraizjavljujem, da oni nemaju nikakove obvezatnosti ni za Nezavisnu Dravu Hrvatsku.

Poglavnik Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Paveli. Dano u Zagrebu, dne 10. rujna 1943.

Dilema dr. Pavelia bila je: braniti Dravu uz gubitak dijela teritorija ili odbiti talijanskezahtjeve i izgubiti Dravu? Ouvanje tek proglaene Nezavisne Drave Hrvatske davalo jenadu za povratom izgubljenog teritorija i on se opredijelio za tu opciju.

Dalmacija-NDH-Njemaka

U preliminarnoj fazi razgovora dr. Paveli je pokuao dobiti pomo njemakediplomacije u otporu talijanskim zahtjevima, koji su sve vie postajali ultimativni. Ne trebazaboraviti da je Italija u to vrijeme na podruju Hrvatske imala gotovo 250.000 vojnika.

Na bekom sastanku ministara Ciana i Ribbentropa, odranom 21. i 22. travnja 1941.,njemaki ministar nije na poetku razgovora pokazivao razumijevanje za talijanskepretenzije u pogledu Dalmacije. Hitler, kojega je u to vrijeme ve potpuno zaokupljao planBarbarosa 22. Travnja je izjavio da je Njemaka nezainteresirana u NDH i preporuujedirektne pregovore Rima s Paveliem. Stajalite Hitlera vidi se i iz njegove izjave na sastankus njemakim opunomoenikom u Hrvatskoj, odranom 17. travnja. 1941.

Hitler je primijetio, da o Dalmaciji jo ne postoje nikakvi sporazumi, a da vrijedi kaoneko pravilo, da u svemu to se nalazi juno od Drave prevladavaju talijanski interesi. Uspomenutom bekom sastanku s Ribbentropom, Ciano je iznio vrlo drastine zahtjeveprema Hrvatskoj: Dalmacija i ostala jadranska obala bit e pripojena Italiji, u itavompotezu od Rijeke do Kotora, s tim da Dalmacija dobije u pogledu uprave status gubernerije sguvernerom na elu. Hrvatska e personalnom unijom biti takoer usko povezana s Italijom.Iz jednog telegrama Ribbentropa, dr. Veesenmayeru ponovno se potvruje njemakostajalite, da sada prvenstvo u hrvatsko-talijanskim odnosima prepusti u potpunosti Italiji.

Weizscker, dravni tajnik u ministarstvu vanjskih poslova Njemake zapisao je, da jebio zamoljen prenijeti talijanskom ambasadoru Alfieriju takvo stajalite Ribbentropa:

Njemaka nije zainteresirana u politikim talijansko-hrvatskim pitanjima, i stoga zaFhrera ne postoji nikakav razlog da zauzme stav u tom pitanju. On, tovie preputa upotpunosti Musoliniju, da to pitanje uredi u skladu s vlastitim eljama i da se u tome

sporazumije s Hrvatima. To vrijedi takoer, i za pitanje talijansko-hrvatske personalne unije.Unato simpatijama pojedinih njemakih dunosnika prema Poglavniku i NDH, potporaNjemake je potpuno izostala. U navedenim okolnostima dolo je do sastanka (25. travnja.1941.) u Ljubljani talijanske i hrvatske delegacije. Hrvatsku delegaciju inili su dr. A. Paveli,dr. M. Lorkovi i dr. E. Bulat, i drugi. Dr. Bulat navodi da je prvo dr. Paveli razgovarao stalijanskom delegacijom oko l sat, te nastavlja: Poglavnik nam govori slijedee;

Njegova ekselencija ministar vanjskih poslova Italije, g. Ciano postavio je ovaj zahtjevItalije na nae podruje i pokaza rukom na kartu nad njim, po kojoj je Italija traila linijurazgranienja Karlovac Mostar i sjeverozapadni kut Crne Gore. Nadalje je rekao, Nj. E.Ciano, da bi sve ono to je sjeverno od te crte imala biti hrvatska drava, potpuno nezavisnaod Italije i da s njome moemo initi to hoemo, pa ak ako bismo htjeli, i Njemakoj jepripojiti. Da bi potkrijepio te svoje zahtjeve Nj. E. Ciano, skupa sa nazonim generalima,istakao je slijedee:

Kada bismo mi prihvatili ovo tek kao bazu za pregovore, tada bismo se mi svi nazoniovdje nali u vrlo udnoj situaciji. Svi bismo bili podanici Italije, jer smo svi roeni u kraju,koji Italija trai za sebe. Ali i bez obzira na to, rekao sam mu, da nitko od Hrvata nee nikadaprihvatiti ni razgovor na takovu temelju, a kamoli voenje pregovora. Mi emo u takovomsluaju ostaviti sve, odrei se svih saveznitava i Italija e umjesto onoga to trai imatinakon dva rata jo i trei i to s nama.

Dalmacija-Italija-NDH

Drugi talijanski zahtjev ostavlja Hrvatskoj ispod Velebita pojas obale u irini od 80 km,ali i to uz pristup Hrvatske carinskoj i monetarnoj uniji s Italijom. Ovaj prijedlog je dr. Pavelitakoer odbio. Prijedlogu dr. Pavelia da Italiji pripadne proireno podruje oko Zadra iTrogira i neki otoci, Ciano je postavio protuprijedlog o carinskoj privrednoj uniji, kontrolilukog i pomorskog prometa, te podreenost hrvatske vojske, to je dr. Paveli takoerodbio.

U Ljubljani su razgovori zavreni bez ikakvih rezultata. U kasnijem brzojavuRibbentropu, Kasche javlja; da Paveli nastoji izbjei gubitak Dalmacije i da stoga teisljedeem rjeenju da odgovarajui talijanski princ postane hrvatski kralj bez praktikihprava. Kralj je trebao biti savojski princ Aimone Roberto Margerita Maria Giuseppe di Torino,a trebao se zvati i Tomislav II, nosit e hrvatsku (Zvonimirovu) krunu, poloiti prisegu nahrvatski Ustav, dok e politiki, vojno i privredno vlast pripadati iskljuivo hrvatskomdravnom vodstvu.

Nikakvog odstupanja teritorija ne bi bilo, optiki bi to bio uspjeh za Musolinija, aosigurana bi bila izgradnja i jaanje itave Hrvatske zakljuuje Kasche. U brzojavu od 3.svibnja. 1941. Kasche javlja iz Zagreba da se Paveli nada (a to je povjerio Veesenmayeru)sauvati za Hrvatsku i Split i iroke obalne poteze kod Velebita, kao i od Splita do Kotora.Moli zato njemaku podrku budui da je njegovo poputanje pri kraju.

U noi 3. svibnja je stigao u Berlin brzojav Kaschea, kojim javlja da je talijanskiveleposlanik Casertano zahtijevao odluku Pavelia u pitanju granice, carinske i monetarne

unije, te vezivanja hrvatske vojske uz Italiju i to do 4. svibnja u podne.

Paveli je tada brzoglasno nazvao Mussolinija koji mu je odgovorio; Io non possoessere rinunciatore. Ja ne mogu biti onaj koji se odrie. Treba se znati, da je Mussolininakon Prvog svjetskog rata otro napadao i nazivao odricateljima (rinunciatorima) onetalijanske politiare, koji su se u Rapallu odrekli Dalmacije. Nije htio, da se sada njega istotako naziva.

Time je Pavelieva borba za Dalmaciju bila znatno oteana. Zakljueno je, da sepregovori nastave redovitim diplomatskim putem. Rimski ugovor izmeu NDH i KraljevineItalije je potpisan 18. svibnja 1941. u 12,30 sati u Palai Venecija u Rimu. Po Ugovoru sutalijanski megalomanski zahtjevi drastino smanjeni, a NDH je dobila izlaz na more kod crteNovi Vinodolski, Senj, Crikvenica, Karlobag i Kraljevica u podvelebitskom primorju tepodruje od Omia do Dubrovnika, dok je Kotor s irim pojasom Boke Kotorske do tokeizmeu Cavtata i Vitaljine pripao Italiji.

U sastavu NDH ostali su i otoci Pag, Bra, Hvar, ipan, edro, Maon, Lokrum, Lopud,Koloep i poluotok Peljeac. Posebnom konvencijom je trebalo biti rijeeno pitanje Splita iKorule jer je NDH inzistirala na njihovoj autonomiji. Ukratko nakon potpisivanja Ugovora,dr. Paveli izjavio u jednom intimnom krugu, da e mu za povrat Dalmacije trebati oko dvijegodine! Nije puno pogrijeio, jer se prilika za povrat Dalmacije dogodila 9. rujna 1943.godine, to je i uinjeno aktom ponitenja Rimskih ugovora. Kipar Ivan Metrovi, nakonkratke izolacije bio je kod dr. Pavelia, koji mu se tom prilikom ispriao radi Metrovievaboravka u zatvoru, te rekao:

Ja Vas razumijem, da ste i kao Hrvat i Dalmatinac bijesni i alosni radi Dalmacije, alito sam mogao kad mi je Mussolini zaprijetio da e uzeti sve do Karlovca. alostan sam ibijesan i ja, ali sam stiskao zube i pristao u nevolji, samo da zadrimo i sredimo ovo, a ondaemo baciti Talijane u more.

Dravnopravnom izjavom su dne 10. rujna 1943. poniteni Rimski ugovori.

Nakon to je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika utanailaprimirje sa neprijateljskom ratujuom strankom, i time se izdvojila od dosadanjihsaveznika, nema nikakve stvarne ni pravne mogunosti, da bi i unaprijed sa strane KraljevineItalije ti ugovori bili u ivot provedeni. S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, daoni nemaju nikakove obvezatnosti za Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Poglavnik!