Inteligencija by: Ana PeriUvod Serpell (2000) : Inteligencija je ambiciozna rije jer opseg konotacija ukljuuje razliite sadraje: odreeni skup mentalnih funkcija, ali i drutveno vrednovane koncepte kao to su prikladnost, komptetentnosti, potencijal.U modernim drutvenim ureenjima, vitalnost demokratije, barem deklarativno, zahtijeva inteligentne i informisane graane, dok uspjena ekonomija otvorenog trita zavisi od inteligentnih izbora i kompetentne radne snage (prema Ramey i Ramey 2000).Svakodnevno poimanje inteligencije ukljuuje mnoge pojmove. Tako se u bosanskom jeziku koriste atributi kao to su: pametan, bistar, glup, pronicljiv, snalaljiv itd. U odnosu sa drugim ljudima, u razumijevanju sebe i drugih, svog poloaja u svijetu, ovjek se nuno oslanja na vlastite koncepcije, stavove, miljenja, osjeanja. Iako ove koncepcije mogu biti pogrene, one su ipak vane jer determiniraju ovjekov odnos prema sebi, drugima i svijetu u kojem ivi. Uvjerenja o naim sposobnostima su dobar prediktor uspjeha u zadatku.Implicitne teorije inteligencije kod djece (prema Dweck i Elliot 1983): inteligencija je zadan i nepromjenjiv kapacitet, i inteligencija se moe poveati.Kod djece druge grupe motivacija za postignuem je vea, a atribucija uspjeha i neuspjeha znatno bolja (neuspjeh se pripisuje nedovoljnom trudu, a ne vlastitoj inteligenciji; u sluaju uspjeha, atribuiranje je obrnuto).Istraivanje Blackwell i saradnika, 2007:

Istraivaki nacrt:

Istraivaki nacrt: Dvije grupe uenika pohaali su radionice (8 sedmica): eksperimentalna: Mozak kao mii kontrolna: Strategije pamenja Utvrena su uvjerenja o vlastitim sposobnostima Uspjeh u matematici.Rezultati: Promjena uvjerenja o inteligenciji kao osobini koja se moe razvijati. Porast motivacije kod ispitanika eksperimentalne grupe. Porast uinka na testu iz matematike.

Povijest istraivanja inteligencije Poeci znanstvenih istraivanja inteligencije: Francis Galton i James McKeen Cattell. Temelji savremenih psiholokih konceptualizacija i mjerenja inteligencije: Charles Spearman i Alfred Binet. Period filozofskih rasprava o pitanjima vezanim za inteligenciju i istraivanja fiziologije i anatomije tijela. Korijene testiranja nalazimo u antikom dobu. Procjenjivanje ljudskih sposobnosti, znanja i vjetina zapoinje kada se prepoznaje i prihvata koncept individualnih razlika kao drutveno koristan. Ispitivanje individualnih razlika testovima sprovodilo se u Kini 2000 godina prije prvih psihologijskih testova.Filozofi Antike Grke: najranija nastojanja da se na sistematian nain istrae osnovna pitanja koja se odnose na inteligenciju (veza izmeu uma i tijela, uloga osjeta kod inteligencije, uloga nasljea itd.).Aristotel i filozofi megarsko-stoike kole stvorili su deduktivnu logiku, koja se kasnije kroz stoljea dopunjavala i sistematizirala, ali se sve do danas nije znaajno promijenila. Vjetine u logici, ali i geometriji i raspravljanju, bile su dio obrazovne tradicije utemeljene u vrijeme grkih filozofa, a koja je trajala otprilike 2000 godina. Model inteligentne osobe postavljen u vrijeme Antike Grke, bio je utjecaja i u vrijeme pojave naune psihologije i prvih naunih prouavanja inteligencije.Pojam kojeg je Aristotel nazvao razumijevanje, Ciceron je preveo na latinski kao intelligentia. Etimoloki, inteligencija znai itanje iznutra (lat. intus legere) i oznaava sposobnost shvatanja, razabiranja; u uem znaenju oznaava revnost, senzibilitet, zdrav razum.Postao je rairen pojam uglavnom u klasinom periodu Starog Rima kao oznaka tipine intelektualne osobine u znaajnoj mjeri apstraktnog sadraja.U Antikoj Grkoj koristili su se i drugi pojmovi slinog znaenja nekim savremenim konceptualizacijama inteligencije: logistika dolazi od starogrkog izraza logistike tehne koji oznaava raunske vjetine (numerike sposobnosti); kod Platona dijalektika (gr. dialektike tehne) je oznaavala umjetnost diskutiranja na osnovu pitanja i odgovora (verbalne sposobnosti), itd. u ranijem period, sve do zaajnijeg prodora helenizma, u Starom Rimu se koristila rije callidus za oznaavanje mudre i inteligentne osobe. imenica calliditas i glagol calleo potiu od rijei callum to znai ulj, zadebljanje na stopalima koje se stvara od dugog hoda ili na akama od tekog rada. Dakle, inteligencija je, barem u prvo vrijeme, kod starih Rimljana bila praktina osobina, tj. mudrost roena iz iskustva (Agostino, De Karlo, 1985). odreenje inteligencije kao prvenstveno apstraktne sposobnosti prihvaeno je kasnije, pod utjecajem snanog prodora helenizma u rimsko drutvo i sve ireg koritenja pojma intellegare. smatra se da pojam inteligencija u psihologiju ponovno uvodi Herbert Spencer u svojem poznatom djelu Pincipi psihologije iz 1855. (prema Zarevski 2000). Spencer inteligenciju odreuje kao korespondenciju organizma i okoline Descartes i njegovi sljedbenici zastupali su stajalite da je um izvor znanja o naem vlastitom postojanju i matematikog znanja, i da su neki oblici znanja uroeni i nezavisni od iskustva, John Locke se suprotstavio idejama racionalista i tvrdio da je ljudski um tabula rasa. Immanuel Kant je pokuao pomiriti ova dva suprotstavljena gledita: ljudski um ima neka uroena svojstva koja su nezavisna od iskustva i istovremeno, kako bi stekli znanje, ljudi ovise i o osjetilnom iskustvu. Kant nije smatrao moguom znanost o umu, jer um nema materijalnu osnovnu i ne miruje tokom ispitivanja. Osim toga, Kant je svoj pesimizam prema mogunosti znanstvenog prouavanja uma zasnivao i na nemogunosti kvantificiranja onoga to se dogaa u umu.Njemaki anatom i fiziolog Franz Gall, zaetnik je frenologije: o linosti pojedinca moe pouzdano zakljuiti na osnovu tjelesnog izgleda, posebno izgleda lubanje Na osnovu velikog broja mjerenja Gall je razvio doktrinu lubanje prema kojoj se linost i inteligencija mogu svesti na 42 sile ili funkcije. Kvrice na lubanji ukazuju na dobro razvijene sile, a udubljenja na slabije razvijene sile. Dakle, mjerenje lubanje otkriva snagu sile koja se nalazi ispod nje. Gallovi uenici su bili zaprepateni kada su nakon Gallove smrti secirali njegovu lubanju i ustanovili da je jedna od najdebljih od svih koje su vidjeli.Slian pokuaj mjerenja mentalnih sposobnosti nalazimo kod francuskog anatoma Pierra Broke koji je vjerovao da veliina mozga predstavlja dobar pokazatelj inteligencije. Mjerenjem kranijalnih kapaciteta lubanja iz pretpovijesnog vremena Broke je zakljuio da su mozgovi pretpovijesnih ljudi manji od savremenih i da su se s vremenom poveale spolne razlike u volumenu mozga. Osim toga, Broke uoava da je mozak vei kod istaknutih ljudi nego kod ljudi prosjenih sposobnosti, kod mukaraca nego kod ena, kod superiornijih nego kod inferiornijih rasa; zakljuak je da postoji direktan odnosi izmeu razvoja inteligencije i volumena mozga. Brokina kraniologija doivjela je slinu sudbinu kao i Gallova frenologija.Znaajan utjecaj na prva nauna istraivanja inteligencije imala je Darwinova Teorija evolucije. Prema ovoj teoriji, tri su znaajna faktora odgovorna za evolucijske promjene: varijacije unutar iste vrste prirodna selekcija unutar tih varijacija i, njihovo nasljeivanje, koje omoguava prilagoavanje na okolinske uvjete.ini se da se mentalna sposobnost, u jednakoj mjeri kao i tjelesna graa...nasljeuje (Darwin).Refleksije Darwinove teorije evolucije na pitanja o adaptivnoj vrijednosti svijesti i ulozi i znaaju uma u ljudskoj prilagodbi postat e glavni interes psihologa funkcionalista. Najsnaniji utjecaj Darwin je imao na svoj roaka Francisa Galtona.

Prva nauna istraivanja inteligencijeFrancis Galton, objavljuje dva lanka pod zajednikim naslovom: Nasljednost talenta i karaktera - o nasljednosti genijalnosti. Galton je tvrdio da je inteligencije nasljedna i da se normalno distribuira u populaciji. Svoju tvrdnju je potkrijepio rezultatima vlastitih istraivanja biografija i obiteljskih stabala istaknutih ljudi.1882. godine osniva Antropometrijski laboratorij za mjerenje individualnih razlika u kojem sprovodi niz empirijskih istraivanja. Pored antropometrijskih podataka, Galton je mjerio i prikupljao podatke o jednostavnim kognitivnim funkcijama: senzorne diskriminacije vidnih i slunih podraaja i vrijeme reakcije. Galton je vjerovao da su osjeti u osnovi individualnih razlika inteligencije:- kapaciteti senzorne diskriminacije kod osobe sa niskim intelektualnimm kapacitetima su oteeni, odnosno da e inteligentniji pojedinci imati bolje sposobnosti primjeivanja malih razlika u osjetnim podraajima.Podaci koje je Galton prikupio od velikog broja ispitanika ipak nisu govorili u prilog pretpostavke o povezanosti izmeu jednostavnih senzornih i motorikih sposobnosti i viih manifestacija inteligencije. Pokazalo se da su meu najpametnijima bili degustatori aja, klavirtimeri i radnici koji su se bavili sortiranjem tkanina. Galtonova istraivanja utjecala su na druge istraivae tog vremena koji su se interesovali za individualne razlike. James McKeen Cattell razvio bateriju od 50 testova, slinih onima koje je koristio Galton; ukljuivala je mjerenje taktilne diskriminacije, apsolutni prag boli, diskriminaciju teina, vrijeme reakcije itd. Clarke Wissler je ispitao povezanost izmeu rezultata postignutih na Cattellovoj bateriji testova sa akademskim postignuem: nema gotovo nikakve povezanosti. Wissler je zakljuio da inteligenciju nije mogue mjeriti tako jednostavnim zadacima, kao to je npr. vrijeme reakcije.Svojim radom, Wissler je osporio shvaanje prema kojem su sposobnosti senzorne diskriminacije i perceptivne brzine temeljne za inteligentno ponaanje, to e dovesti do opadanja interesovanja psihologa za koritenje psihofizikih testova u ispitivanju inteligencija. Meutim, tek e radovi drugih psihologa, prije svega Alfreda Bineta i Spearmana temeljno izmijeniti empiristika i asocijacionistika gledita. Radovi Hermana Ebbinghausa mogu se smatrati pionirskim u oblasti mjerenja inteligencije: inteligenciju je smatrao optom sposobnou povezivanja informacija, shvaanja odnosa i asocijacija i donoenja tanog zakljuka. konstruisao testove analogija i dopunjavanja kako bi mjerio sposobnosti rezoniranja.

Charles Spearman (1863-1945)U svom uvenom lanku iz 1904. godine (General intelligence, Objectively determined and measured), Spearman navodi rezultate niza istraivnih i taktilnianja provedenih na uenicima iz jedne kole i odreenog broja odraslih ispitanika. Spearman je mjerio sposobnosti diskriminacije vizuelnih, slunih i taktilnih podraaja, dok su uitelji procjenjivali intelektualne kapacitete djece. Pored toga, prikupio je i rezultate ispita iz klasinih predmeta, jezika i muzike. ovez Koristei metod korelacije Spearman je utvrdio pozitivnu povezanost izmeu svih mjera koritenih u istraivanju.Na osnovu dobivenih rezultata Spearman je zakljuio da:Sve intelektualne aktivnosti imaju jednu zajedniku funkciju (ili grupu funkcija), dok ostali ili specifini elementi aktivnosti izgleda da su meusobno potpuno razliite".Rezultat postignut na bilo kojem testu inteligencije moe se parcijalizirati u dvije komponente: optu ili g i specifinu ili s komponentu.The abilities of man, their Nature and Measurement iz 1927: dovoljno eksperimentalnih i filozofskih dokaza svoje teorije, koju je nazvao dvofaktorska teorija ljudske inteligencije. Bilo koja kognitivna aktivnost funkcija je dva faktora: opteg ili specifinog.Spearmanov rad moe se smatrati znaajnim doprinosom u razumijevanju individualnih razlika u inteligenciji iz vie razloga. teorijske postavke konstrukcije testove inteligencije: test treba sadravati subskale koje imaju visok g-s odnos princip mjerenja inteligencije: agregirane indekse zasnovane na razliitim mjerama opteg intelektualnog funkcionisanja. metoda analiziranja matrica korelacija koja ini osnovu faktorske analize; pretea postupka utvrivanja konstruktne valjanosti. razumijevanju inteligencije kao hipotetikog konstrukta.Spearman je znaajno utjecao na mnoge psihologe koji su istraivali inteligenciju. Raymond Cattel i David Wechsler bili su njegovi uenici, dok su Anne Anastasi, J.P.Guilford, Philip Vernon, Cyril Burt i Arthur Jensen bili pod snanim Spearmanovim utjecajem. Osim to je njegova teorija ljudske inteligencije posluila kao osnova za razvijanje mnogih testova inteligencije, koritena je i u razvijanju sistema prijemnih ispita u Engleskoj.Alfred Binet (1857-1922)Kraj XIX i poetak XX vijeka bilo je razdoblje velikih promjena u obrazovnim sistemima; obavezno osnovno obrazovanje veliki broj djece. U to vrijeme bilo je uobiajeno da se djeca iskljuuju iz kola samo na osnovu miljenja nastavnika. Tomasa Edisona je nekoliko mjeseci nakon to je poeo pohaati kolu vraen kui jer ga je uitelj procijenio kao tupog.Sa slinim problemima suavao se i francuski obrazovni sistem. Godine 1903. Ministarstvo javnog obrazovanja formiralo je Povjerenstvo koje je trebalo prouiti probleme u kolstvu. lanovi ovog tijela bili su Alfred Binet i Theodor Simon. Plan rjeavanja problema podrazumijevao je uvoenje obaveznog objektivnog medicinsko-pedagokog ispitivanja djece koja se procijene kao otporna na obrazovanje, kao i specijalnog obrazovanja djece kod kojih je dijagnosticirana mentalna retardacija u posebnim razredima ili kolama.Simon i Binet imali su razviju psiholoke i fizioloke procedure za identifikaciju djece sa niim mentalnim sposobnostima. Medicinsko-pedagoki pregled Binet je definisao kao znanstveno utvrivanje antropometrijskih i mentalnih razlika koje odvajaju normalno od nenormalnog djeteta. Binet je nastojao doi do jednostavne procedure testiranja, koja e omoguiti objektivno razlikovanje djece normalnih i snienih intelektualnih kapaciteta. Zakljuio je da bilo koji kompleksni zadatak mora nuno ukljuivati nekoliko kompleksnih funkcija, i da je vanije intelektualne funkcije (kao to je npr. prosuivanje) mogue mjeriti bilo kojim kompleksnim intelektualnim zadatkom.U djelu Eksperimentalna istraivanja inteligencije (1903) Binent opisuje metodu mjerenja inteligencije koja se zasnivala na brojnim testovima: Testovi asocijacija, Testovi nedovrenih rijei, Sastav na zadanu temu, Opis slika i testovi pamenja, Crtanje i opisi predmeta, Ponavljanje brojeva, Testovi moralnog prosuivanja.1905. godine Simon i Binet objavljuju niz radova u Psiholokim godinjacima u kojima opisuju novu skalu za mjerenje inteligencije. U lanku je opisano 30 zadataka od kojih se sastoji test. - prvi zadatak, ujedno i najlaki, sastojao se od ispitivanja koordinacije pokreta glave i oiju sa vizuelnim stimulusom koji se prezentira. -najtei, 30. zadatak bio je Definicije apstraktnih pojmova (npr. ispitanik je trebao odgovoriti na pitanje: Kakva je razlika izmeu zabrinutosti i tuge?.Novu verziju testa 1908. godine. Ova verzija zasnivala se na rezultatima empirijskih istraivanja i ukljuivala je vie dobno specifine grupe zadataka. Simon i Binet smatrali su da djecu treba testirati po dobi; ako veina djece (75-90%) odreene dobi proe test, on se smatra odgovarajuim tom dobnom uzrastu. Louis William Stern 1911. uvodi koncept mentalne dobi.IQ=mentalna dob/hronoloka dob.Simon i Binet snano su se protivili koritenju kvocijenta inteligencije (IQ) smatrajui da moe biti ak i opasan: koristili pojam mentalni nivo da bi naglasili promjenivost i fluktuaciju inteligencije mentalni nivo moe poveati i kod retardirane djece, i razvili su poseban sistem vjebi za retardirane, koncept mentalne dobi slian hronolokoj dobi i da ukazuje na neto endogeno, fiksno, pa prema tome i nepromjenjivo.Wolf (1973) navodi kako je Simon kasnije, u svojoj 86.godini, u jednom intervjuu, opisao koncept IQ-a kao izdaju ciljeva skale.Koncept izraunavanja kvocijenta inteligencije, pri kraju svog ivota naputa i njen tvorac William Stern.Binet-Simonova skala doivjela je veliki uspjeh jer je omoguavala mjerenje inteligencije na jednostavan i brz nain. Sa tom skalom su poela i masovna testiranja djece i odraslih. Poetkom I svjetskog rata, primjenjivali su se u najmanje 12 zemalja, ali esto tek nakon jednostavnog prevoenja i bez pokuaja standardiziranja. Prvi prijevod na engleski jezik uradio je Goddard, dok Terman 1916. godine objavljuje englesku verziju, poznati Stanford-Binetov test. Samo u razdovlju od 30 mjeseci testirano je vie od 4 miliona djece.Povijesni pregled istraivanja ovog konstrukta ukazuje da odgovori na neka od osnovnih pitanja vezanih za inteligenciju imaju duboke politike implikacije, koje se prema Hayesovoj (1994) ogledaju u socijalnoj stratifikaciji (koncept inteligencije posluio je kao sredstvo potvrivanja postojeeg socijalnog poretka, unutar drutva i globalno, izmeu nacija) i obrazovnoj politici (teorije inteligencije direktno su utjecale na razvijanje kolskog sistema i obrazovnu praksu).Najekstremniji politiki utjecaj koncepcija inteligencije sadran je u eugenikom argumentu, prema kojem osobe koje su generalno inferiorne, a to se moe dokazati testom inteligencije, treba prisilno sterilizirati kako bi se ouvala istoa nacije ili rase. Taj pokret je zapoeo Sir Francis Galton, a kasnije prihvatili Goddard, Yerkes, Thorndike, Terman i to predstavlja najsramniju epizodu u povijesti testiranja inteligencije.Pristupi u tumaenju inteligencije, teorije i modeli, definicije inteligencijeTeorije i modeli inteligencije nastojali su u okviru nekoliko opih pristupa objasniti prouavanja inteligencije.Od pojave prvog testa inteligencije, pa do danas, uglavnom dominira psihometrijski pristup. U okviru psihometrijskog pristupa nastoji se doi do odgovora na pitanje o strukturi, odnosno organizacija vjetina ili sposobnosti koje su u osnovi inteligencije.Osnovna odlika kognitivnog pristupa u prouavanju inteligencije jeste interes, ne samo za strukuru, odnosno organizaciju inteligencije, nego primarno za procese koji su u osnovi inteligentnog ponaanja. Inteligencija se prouava s obzirom na tri osnovne konceptualne razine kognitivne psihologije: biolokom, razini procesiranja informacija i razini reprezentacije.Nedostatak laboratorijskog pristupa jeste to rezultati takvih istraivanja ne zadovoljavaju ekoloku validnost. Zaista, inteligencija ima razliita znaenja u razliitim kontekstima, posebno u razliitim kulturama. Istraivai koji vjeruju da se individualne razlike u inteligenciji ne mogu u potpunosti objasniti, a da se u obzir ne uzme kolovanje, interakcije s drugim osobama i tehnologijom, povijesno doba, kultura i drugi aspekti okruenja zastupaju kontekstualno gledite u prouavanju inteligencije.Razliiti pristupi u prouavanju inteligencije doveli su do razliitih teorijskih konceptualizacija inteligencije. Teorije i modeli inteligencije, kao i bilo kojeg drugog psiholokog konstrukta, moraju zadovoljavati odreene kriterije kako bi imali drutvenu i naunu vrijednost. Davidson i Downing (2000) navode etiri kriterija: teorijske konceptualizacije moraju se zasnivati na relevantnim pretpostavkama i empirijskim dokazima; elementi, kao i mehanizmi koji su u osnovi interakcije izmeu elemenata, moraju biti dobro specificirani i interno konzistentni; teorijske konceptualizacije trebaju opisivati, objanjavati i predviati inteligentno ponaanje u vremenu i u razliitim situacijama; teorija ili model treba generirati nova istraivanja i aplikacije kojima se unapreuje odreeno podruje.Teorijske konceptualizacije inteligencije mogu se razlikovati s obzirom na zadovoljavanje navedena etiri kriterija.Sternberg je utvrdio nekoliko metafora koje se nalaze u osnovama teorija i modela inteligencije. U izvjesnom smislu, ove metafore prilino korespondiraju vrstama teorija i modela inteligencije. geografska raunarska bioloka genetiko-epistemoloka antropoloka socioloka sistemskaRazlikuju se s obzirom na osnovnu jedinicu analize.

Jedna od najpoznatijih definicija inteligencije (Boring, 1923. godine u lanku objavljenom u The New Republic): Inteligencija je ono to mjeri test inteligencije. Ova definicija se moe problematizirati sa razliitih aspekata. 1. Do danas nije u potpunosti jasno ta test inteligencije sve mjeri, te stoga ne moe biti jasno na osnovu ove definicije ta je to inteligencija.2. Testovi inteligencije ne koreliraju perfektno i stoga ne ine singularni entitet, barem ne one vrste kako to Boringova definicija implicira.3. Definicija jekonzervativna jer nam ne dozvoljava da razumijemo inteligenciju na nain koji prevazilazi tradicionalne testove.Boring je vjerovatno bio svjestan logikih i spoznajnih konsekvenci predloene definicije, te se njegov prijedlog definicije treba shvatiti kao poziv ka temeljitijem i ozbiljnijem bavljenju ovom temom.U lanku Inteligence and its measurement, (1921) navedene su defincije i shvatanja inteligencije u to vrijeme najpoznatijih i vodeih istraivaa. E.L. Thorndike - Snaga dobrog odgovora sa pozicije istine ili injenica.L.M. Terman Sposobnost apstraktnog miljenja.F.N. Freeman Kapacitet koji ukljuuje: senzorni kapacitet, kapacitet perceptivnog prepoznavanja, hitrost, fleksibilnost asociranja, imaginacija, opseg panje, brzina reagovanja.S.S. Colvin Za osobu kaemo da je inteligentna ako je nauena ili moe nauiti da se prilagoava svojoj okoliniR. Pintner Sposobnost adekvatne adaptacije na relativno nove ivotne situacijeV.A.C.Henmon Kapacitet za znanje ili za posjedovanje znanja

Nakod 65 godina (1986) isto pitanje postavljeno je u to vrijeme vodeim istraivaima (Anne Anastasi, Paul Baltes, John Carroll, William Estes, Hans Eysenck, Howard Gardner, Richard Snow, James Pellegrino, John Horn, Robert Sternberg itd.).

Slinosti i razlike u definicijama: Prvo, neka opta slaganja po pitanju prirode inteligencije: adaptacija na sredinu, osnovni mentalni procesi, vie mentalne funkcije (miljenje, rjeavanje problema, donoenje odluka) dominiraju na obje liste. Drugo, odreene teme dominantne su u oba simpozija. Teme kao to su jedna ili vie inteligencije; pitanje opsega definicije (neki autori inteligenciju definiu usko, u terminima biolokih ili kognitivnih elemenata, dok drugi ukljuuju i ire oblasti, kao to su motivacija i linost). Tree, pored slinosti mogu se uoiti i neke bitne razlike. Metakognicija (posmatrana i kao znanje o i kontrola kognicije) ima vanu ulogu na simpoziju iz 1986. dok gotovo nema nikakvu ulogu u simpozju iz 1921.

Na zadnjem simpoziju, vei naglasak stavljen je na ulogu znanja i interakciju izmeu znanja i mentalnih procesa. Takoer, na drugom simpoziju mnogo vea panja usmjerena je na ulogu konteksta, posebno kulture, u definisanju inteligencije, za razliku od prvog simpozija, kada nije bilo takvog naglaska.

Struktura inteligencije Faktorski modeli inteligencije

Faktorska analiza je statistiko-matematiki postupak za svoenje sloenog sistema korelacija na manji broj dimenzija. Pojednostavljeno: rastavljanje matrice koeficijenata korelacije u faktore.Cilj: meusobnu povezanost veeg broja varijabli objasniti manjim brojem latentnih varijabli (dimenzija, izvora kovarijacija).Faktorska analiza prostor manifestnih varijabli aproksimira prostorom koji mu je dovoljno blizak, koji nosi otprilike istu koliinu informacija kao originalni prostor, ali s manjim brojem dimenzija, tj. latentnih varijabli, manjim brojem varijabli koje ga opisuju.

Geometrijska interpretacija metode glavnih komponenata

Postavljanje osi (koja predstavlja latentnu varijablu) kroz hiperelipsoid taaka Prva glavna komponenta Druga glavna komponenta, itd.Prva komponenta objanjava najvie varijance.Druga komponanta (koja je okomita na prvu) objanjava preostalu varijance, itd.

Koliina informacija koju os objanjava je omjer projicirane duine na osi i prave duine vektora: ako vektor lei blizu osi, taj omjer je visok; os objanjava veu koliinu informacija u vektoru (vektor AC), ako vektor lei daleko od osi, omjer je nizak; os objanjava manju koliinu informacija u vektoru (vektor AB).

Metodu glavnih komponenti prvi je upotrijebio Charles Spearman.

Spearmanova dvofaktorska teorija inteligencije (1904,1927)

Kako objasniti pozitivne korelacije izmeu testova inteligencije? r (klasini jezici i matematika) =0,70 r (francuski i matematika)=0,67 r (matematika i razlikovanje tonova)=0,45

U osnovi je neka jednostavnija struktura:Oligarhijska teorija inteligencije-manji skup nezavisnih atributa, sposobnosti.Monarhijska teorija inteligencije-jedan opti temeljni faktor.Spearman je zakljuio da svaki test odraava djelovanje jednog posebnog osnovnog faktora koji je nazvao g ili optom inteligencijom i specifine informacije ili s. Rezidualna varijanca-informacije koje su vane za pojedinaan test i nisu povezane ni s kojim drugim specifina informacija. 1904. objavio je lanak General Intelligence Objactively Measured and Determined. Tako je roena dvofaktorska teorija inteligencije.

g - se odnosi na neuroloki utemeljenu snagu (energiju) koja upravlja sposobnou obavljanja intelektualnog rada. Za neka podruja udio opte inteligencije znatno je vei od udjela specifine inteligencije.

Geometrijska reprezentacija g faktora (prva glavna komponenta)->

S ciljem objanjenja osnovnih procesa intelektualnog funkcioniranja, Spearman je razvio kognitivnu teoriju prema kojoj noegenetiki principi ine osnovu inteligencije.

Ovi principi su noegenetiki generativni jer poraaju, tj. stvaraju novo znanje. Noegenetiki principi predstavljaju psiholoku interpetaciju g faktora. Tri noegenetika zakona: zakon iskustva, zakon odnosa i zakon korelata. Spearman je koristio analogije kao paradigmu noegenetikog miljenja, jer rjeavanje analogija zavisi od sva tri principa.

Zakon iskustva Svako iskustvo ima neku tendenciju pobuivanja neposrednog uvianja o njegovim direktnim atributima i samom iskustvu. Podraaji za neku osobu imaju znaenje kada su relevantni za iskustvo ili znanje o atributima povezanih sa podraajem.Zakon odnosa Sa prezentacijom dvije ili vie ideja javlja se tendencija pobuivanja neposrednog uvianja meusobnih odnosa. Ovim zakonom se objanjava edukcija (izvoenje relacija). Ideje=fundamenti. Izmeu 2 fundamenta je mogue utvrditi jednu od 10 relacija. Odnos izmeu fundamenta moe odreivati fundamente vieg reda, koji opet mogu biti u relaciji sa drugim fundamentima vieg reda itd. Dakle, sutina drugog noegenetikog principa je proces zakljuivanja.Zakon korelata Sa prezentacijom bilo koje ideje zajedno sa relacijom, javlja se tendencija pobuivanja neposrednog uvianja korelativne ideje. Spearman je smatrao da se stvaralaki proces odvija prema noegenetikom principu edukcije korelata.TESTIRANJE INTELIGENCIJE

Cilj psiholokog testiranja je mjerenje opteg faktora; mjerenje specifinih faktora je nepotrebno (jer je g faktor zajedniki sadrilac svih intelektualnih aktivnosti, posebno onih koje su u bliskoj vezi sa kolskim uspjehom), ali i neekonomino (za svaku moguu intelektualnu aktivnost potrebno je konstuirati specifian test). Stoga je Spearman predlagao da se veliki broj razliitih testova zamijeni jednim koji je visoko zasien g faktorom; zadaci apstraktnih odnosa i korelata najbolji primjeri za konstukciju takvog testa.

Ravenove progresivne matrice Matricama se mjeri sposobnost izdvajanja odnosa. Poinje se sa traenjem getalta; holistika impresija prezentirane informacije (prepoznavanje cjeline vaan uslov analitikog djelovanja). Analiza podrazumijeva istraivanje moguih odnosa.Korelacije izmeu testova nisu odreene samo optim faktorom (kojeg dijele svi testovi) nego i slinostima izmeu specifinih faktora zajednikim jednoj grupi testova. Postojanje faktora zajednikih jednoj grupi intelektualnih aktivnosti, nazvanih grupni faktor, Spearman je ipak kasnije prihvatio.

Spearmanov rad moe se smatrati znaajnim doprinosom u razumijevanju individualnih razlika u inteligenciji iz vie razloga:

Najprije, u radu su date teorijske postavke konstrukcije testova inteligencije: test treba sadravati subskale koje imaju visok g-s odnos. Takoer, iz Spearmanove teorije proizilazi princip mjerenja, prema kojem je inteligenciju najbolje definirati kroz agregirane indekse zasnovane na razliitim mjerama opeg intelektualnog funkcioniranja. Nadalje, Spearman je razvio metodu analiziranja matrica korelacija koja ini osnovu faktorske analize. Njegove analize mogu se smatrati preteama postupka utvrivanja konstrukte valjanosti. Znaaj Spearmanovog rada ogleda se i u njegovom razumijevanju inteligencije kao hipotetikog konstrukta. Noegenetiki principi - jedna od prvih kognitivnih teorija inteligencije

Thurstonova teorija primarnih mentalnih sposobnosti (1935,1947)

Rotacija faktorskih osi. Clj rotacija je postavljanje osi u blizini klastera vektora.Matematiki testovi projiciraju se visoko na osi 2, a nisko na osi 1. Verbalni testovi projiciraju se visoko na osi 1, ali nisko na osi 2. Nestao je g faktor!Dvije ose objanjavaju istu koliinu informacija etiri vektora kao to su to inile dvije glavne komponente.Iste informacije su drugaije distribuirane po osima koje ih objanjavaju.Rotiranjem glavnih komponenti svaka faktorska osa dobiva visoke pozitivne projekcije za vektore koji su blizu nje tvorili klaster, a za sve druge vektore je nula ili blizu nule. Ovakvu faktorsku soluciju Thurstone je nazvao jednostavna struktura.Spearmanova metoda glavnih komponenti nije uspjela identificirati stvarne vektore uma. Prva osa nije nita drugo do prosjek svih vektora, koja prema Thursonu nema nikakvo psiholoko znaenje.

Sedam nezavisnih primarnih mentalnih sposobnosti:

1. Verbalno razumijevanje (sposobnost shvaanja verbalnih informacija),2. Verbalna fluentnost (sposobnost produkcije verbalnog sadraja),3. Raunanje (sposobnost raunanja i rjeavanja problemskih aritmetikih zadataka),4. Pamenje (sposobnost pamenja razliitih vrsta sadraja),5. Perceptivna brzina (brzina kojom se prepoznaju razliiti sadraji),6. Induktivno zakljuivanje (sposobnost shvaanja optih ideja iz pojedinanih sluajeva) i7. Prostorno predoavanje (sposobnost rotiranja predmeta, rjeavanje vizuelnih problema i predoavanje razliitih likova)

Burtov model intelekta (1940,1949)Prvi hijerarhijski model strukture inteligencije.etiri vrste faktora: generalni, grupni, specifini i faktori pogreke.Pet nivoa organizacije kognitivnih procesa:1. Ljudski um je nasljeen i nepromjenjiv potencijal2. G-faktor i praktini faktor3. Asocijacijski nivo4. Motoriki procesi i percepcija5. Osjeti

Vernonov model intelekta (1950)Hijerarhijski model. etiri nivoa organizacije:1. Generalna kognitivna sposobnost2. Verbalno-edukacijska i spacijalno-mehanika sposobnost3. Verbalne i numerike sposobnosti i spacijalna, manuelna i sposobnost koritenja mehanikih informacija4. Specifini faktoriU svakodnevnom ivotu g-faktor ima najveu vanost.

Guilfordov model strukture intelekta (1967) Jedan od najopsenijih modela ljudskog intelekta. Tri dimenzije (operacije, sadraji i produkti) 120 nezavisnih hipotetikih faktor kognitivnih sposobnosti (5x4x6)Trigrami: npr. DSU = divergentna produkcija simbolikih jedinica

Shematski prikaz Guilfordovog modela strukture intelekta

Faktori su operacionalno definisani (u terminima postupka mjerenja). Faktori su ortogonalni.Vrijednost Guilfordovog modela: Divergentna produkcija Evaluacija (suenje ili kritiko miljenje) Bihevioralni sadraj (socijalna inteligencija) Model je potaknuo mnoga istraivanjaPrigovori:Caroll: nije uveo kognitiivnu brzinuStankov, Horn i dr. ortogonalnost kognitivnih sposobnosti

Teorija fluidnih i kristaliziranih sposobnosti (gf-gc teorija)(Raymond B. Cattell i John Horn, 1943, 1963, 1985)

Faktorska analiza drugog reda prua dovoljno dokaza o postojanju dva i vie faktora drugog reda. U svom radu o inteligenciji odraslih iz 1943 godine, Cattell po prvi put predlae mogunost postojanja dvije vrste inteligencije: fluidne koja se odnosi na osnovne sposobnosti rezoniranja, i kristalizirane odreene kao sposobnost pojedinca da kroz obrazovanje i iskustvo stie razliita znanja, vjetine i sposoobnosti.

Fluidna sposobnost pojavljuje se kao opti faktor, jer je neka vrsta djelotvorne mentalne sposobnosti ili energije, koja je as baena na rjeavanje ovog problema a as onog (Cattell, 1978). Fluidna inteligencija odreena je testovima za koje se pretpostavlja da mjere bioloki kapacitet osoba za stjecanje znanja. Bioloki status organizma (modana oteenja, prenatalne komplikacije ili nutricioni faktori) znaajno utjee na fluidne sposobnosti. S obzirom na fizioloke promjene u mozgu uvjetovane starenjem, fluidne sposobnosti opadaju u funkciji dobi.

Kristalizirana inteligencija (Gc) je dobila ovakav naziv jer se smatra svojevrsnim zavrnim produktom iskustva. Odnosi se na znanje usvojeno pod utjecajem odgoja, obrazovanja.Ono to nazivamo kristaliziranom inteligencijom jeste zbir uvjebanih prosuivanja koje je linost stekla primjenjujui svoju fluidnu inteligenciju na mogunosti pruene kolovanjem (Cattell 1978). Verbalno razumijevanje, poznavanje semantikih relacija, leksiko znanje i drugo, blisko su povezani sa ovom vrstom inteligencije. Na kristalizirane sposobnosti ne utjee znaajno bioloki status organizma, i ovaj faktor ne opada sa godinama. Promjene u kvalitetu kolovanja i drugi inioci socijalizacije vie utjeu na kristaliziranu nego na fluidnu sposobnost.

Prvu temeljnu provjeru ove teorije sproveo je Cattellov uenik, John Horn (1985).

Koristei kognitivne mjere (npr. sposobnosti diskriminacije izmeu zvunih sklopova, vremenskog praenja zvuka, vizualizacije, spacijalne orijentacije itd.) kao primarne faktore, faktorskom analizom drugog reda ekstrahirao je pet faktora:

1. auditorne sposobnosti, 2. sposobnost senzorne auditorne detekcije, 3. kristalizirane sposobnosti, 4. fluidne sposobnosti i 5. opa vizualna sposobnost.

Osnovne razlike izmeu Cattellove i Hornove verzije teorije fluidne i kristalizirane sposobnosti je u psiholokoj interpretaciji faktora. Za Horna fluidna sposobnost nije bioloki utemeljena.

Teorija ulaganjaCattell je razvio teoriju ulaganja kojom je pokuao objasniti kauzalni odnos izmeu fluidne i kristalizirane inteligencije. Fluidna inteligencija ulae se u kristalizirane sposobnosti kroz uenje, tj. iskustvo. U ta se ulae fluidna sposobnost odreeno je prvenstveno kulturalnim i socijalnim kontekstom. Meusobni odnos izmeu fluidne i kristalizirane sposobnosti Brody objanjava terminima sposobnost i postignue. Intelektualne sposobnosti odnose se na kapacitet ili potencijal za uenje. S druge strane, postignue predstavlja dostizanje neega za to su sposobnosti bile nune. Stoga je nemogue stjecati znanje bez sposobnosti uenja.

Carrollova teorija tri stratuma (1993)Teorija tri stratuma nastala je kao rezultat Carrollovog enciklopedijskog poduhvata ponovne analize 467 korelacijskih matrica testova kognitivnih sposobnosti objavljenih u periodu od 1927. do 1987. godine (Carroll je tako doao do podataka od 131.571 ispitanika).2850 faktora koje je grupirao u 19 domena (npr. opte sposobnosti, sposobnosti rezoniranja, sposobnosti u domenu verbalnog ponaanja, sposobnosti pamenja itd.) prvog stratuma Carrollove hijerarhijske strukture inteligencije. Faktorskom analizom korelacijskih matrica faktora prvog reda izdvojeno je nekoliko faktora drugog reda koji se stoga smjetaju u drugi statum. Iz matrice korelacija faktora drugog reda izdvojen je jedan faktor treeg reda, koji pripada treem stratumu. Na vrh je trei stratum koji sadri g, odnosno konceptualni ekvivalent Spearmanovog opeg faktora g. Carroll odbacuje Spearmanovu interpretaciju opeg faktora kao reprezentanta mentalne energije; slae se da je g u osnovi svih intelektualnih aktivnosti i da ima visok stupanj nasljednosti. Drugi stratum sadrava osam faktora na koje opi faktor razliito djeluje.

Faktori drugog reda predstavljaju temeljne i trajne karakteristike osobe koje utjeu na njegov uradak u datom domenu. Ovi iroki faktori su: 1. 2. fluidna inteligencija, 3. kristalizirana inteligencija, 4. ope pamenje i uenje, 5. iroka vizuelna percepcija, 6. iroka auditivna percepcija, 7. iroka sposobnost dosjeanja, 8. iroka kognitivna brzina i 9. brzina procesiranja.

Redosljed kojim su faktori pobrojani odraava stupanj u kojem je svaki od faktora pod utjecajem opteg faktora. Sa optim faktorom najvie je povezana fluidna inteligencija a najmanje brzina procesiranja. Hijerarhijska organizacija intelektualnih sposobnosti

Psihometrijska istraivanja ljudskih sposobnosti pruaju odgovor na dva osnovna pitanja o strukturi inteligencije: koji su bazini faktori kojima moemo objasniti inteligencije, i u kakvom su odnosu ti faktori. Danas meu autorima postoji konsenzus o hijerarhijskoj organizaciji intelektulnih sposobnosti (Gustafsson 1988; Carroll 1993; Bickley, Keith i Wolfe 1995). Na vrhu hijerarhije nalazi se jedan generalni faktor kojim se mogu objasniti individualne razlike u subordinirajuim faktorima. Ovaj faktor predstavlja opu mentalnu sposobnost (g).

CHC je hijerarhijski model ljudskih kognitivnih sposobnosti. Sastoji se od tri stratuma:Opta inteligencija (III stratum)iroke kognitivne sposobnosti (II stratum)Uske kognitivne sposobnosti (I stratum).

Fluidno rezoniranje (Gf),Kristalizirane sposobnosti (razumijevanje-znanje) (Gc),Kratkorono pamenje (Gsm),Vizuo-spacijalno miljenje (Gv),Auditivno procesiranje (Ga),Dugorono pamenje (Glr),Brzina procesiranja (Gs),Sposobnosti itanja i pisanja (Grw)Kvantitativno znanje (Gq)

Kognitivni pristup u prouavanju inteligencije

Razliiti pristupi u tumaenju inteligencije

Naini na koje ljudi percipiraju, ue, dosjeaju se i razmiljaju o informacijama.

Tri koncepta prouavanja inteligencije u okviru kognitivne psihologije prema Lohmanu (2005): Bioloki nivo na kojem kognitivna neuronauka povezuje procesiranje informacija sa modanim mehanizmima i procesima. Drugi koncept se odnosi na procesiranje informacija, te deskripciju i eksploraciju mentalnih funkcija (drugi nivo). Na treem nivou reprezentacija, kognitivna psihologija prouava vie oblike miljenja, koje ljudi koriste u razumijevanju kauzalnosti, rjeavanju logikih i matematikih problema i sl.

Human information processingAnalogije izmeu ljudske i kompjuterske obrade informacija. Hipotetski unutranji mehanizmi koji operiraju na simbolikim strukturama.

Centralni problemi: Procesi pretvaranja vanjskog stimulusa u smislenu informaciju (procesi percepcije i prepoznavanja oblika) Koliina informacija koju ovjek moe elaborirati (kapacitet senzornih kanala, skladita pamenja, i sl.) Brzina kojom se prenose jednostavne informacije Procesi pri rjeavanju problemaBrzina i tanost obrade vaan initelj inteligencije.

Jednostavni procesi obrade informacija i inteligencijaLondonska kola psihologije (Galton, Spearman, Burt, Eysenck, Jensen): objanjenje kompleksnih fenomena kroz jednostavne, elementarne procese.

Teorijske pretpostavke: Individualne razlike u intelektualnim sposobnostima pod utjecajem su biolokih faktora Razlike u neuralnom funkcionisanju mogu se indirektno mjeriti ekperimentalnim zadacima brzine ili tanosti procesiranja jednostavnih stimulusa Razlike u osnovnim parametrima procesiranja informacija utjeu na razvoj kompleksnih intelektualnih vjetina i znanja (koja se mjere tradicionalnim testovima inteligencije)Potraga za istom mjerom sposobnosti; individualne razlike u optoj inteligenciji izvedene su iz bioloki utemeljenih strukturalnih razlika nervnog sistema arhaiki bioloki kapacitet (Brody,1992).

Senzorna diskriminacijaGalton je smatrao da su osjeti osnova individualnih razlika viih manifestacija inteligencije. Pametniji ljudi imaju vee sposobnosti uoavanja manjih razlika izmeu svjetlina, boja, tonova. U svojim istraivanjima utvrdio je da izraenije sposobnosti senzorne diskriminacija imaju degustatori, ljudi koji se bave sortiranjem vune, klavirtimeti...Savremena istraivanja potvrdila su umjerenu do nisku povezanost izmeu senzorne diskriminacije i inteligencije; utvrena je neto vea povezanost kod djece i znatno nia kod starijih ispitanka. Razliita objanjenja povezanosti s obzirom na dob ispitanika. Senzorne i kognitivne funkcije su dva indikatora opteg integriteta modanih struktura.

Vrijeme reakcije Jensen smatra da se inteligencija moe tumaiti u smislu brzine neuralnog prijenosa: pametna osoba je ona iji neuralni krugovi brzo prenose informacije. Vrijeme izborne reakcije: vrijeme potrebno da od nekoliko mogunosti izaberemo jedan odgovorJensenova aparatura omoguava mjerenje jednostavnog vremena reakcije kao i izbornog (sa izborom izmeu dva, etiri i osam svjeica) i utvrivanje nekoliko mjera vremena reakcije.Uz koritenje Jensenove aparature utvreno je da vrijeme reakcije doprinosi 10 do 15% u objanjenju varijabiliteta IQ.Frearson i Eysenck razvili su varijantu zadatka izbornog vremena reakcije (odd-man-out); povezanost za rezultatima na Ravenovim standardnim matricama iznosi -0.62

Vrijeme inspekcije Vrijeme inspekcije: vrijeme potrebno za shvaanje stimulusa. Procjena o stimulusu je kumulativna, zasnovana na diskretnim inspekcijama. Nettelbeckova tehnika za mjerenje vremena inspekcije. Kljuna varijabla je trajanje prikazivanja ciljnog podraaja, a ne brzina odgovora.Operacionalna definicija vremena inspekcije: duina vremena prikazivanja ciljnog podraaja nakon koje ispitanik jo uvijek pokazuje stranu na kojoj je bila kraa linija sa tanou od najmanje 90%

Sloeni procesi obrade informacija i inteligencija

ODVJETNIK:KLIJENT :: LIJENIK: _______?_______a. PACIJENT; b. MEDICINA

Psihometrijski pristup: X=aV + bR + SKognitivni pristup: Reprezentacija, Strategije, Elementarne operacijeIndividualne razlike u: Reprezentaciji Strategijama Elementarnim operacijama

Komponentna analiza i rjeavanje sloenih problema(Dillon i Stevenson-Hicks, Robert Sternberg) Zadaci iz konvencionalnih testova inteligencije (analogije, nizovi, silogizmi) Komponente inteligencije: mentalni procesi koji se koriste u izvravanju zadataka. Komponenta analiza razdvaja vrijeme reakcije i postotak pogreaka u zadacima s obzirom na procese koji ine zadatak.

Analogije se rjeavaju upotrebom sljedeih komponenata: Kodiranje pojmova u problemu Zakljuivanje o odnosima izmeu pojmova Mapiranje tih odnosa na druge pojmove Primjena odnosa na nove situacije

Znaajna korelacija izmeu brzine izvravanja ovih procesa i uratka u tradicionalnim testovima inteligencije Ispitanici koji na tradicionalnim testovima inteligencije postiu vie rezultate trebaju vie vremena za kodiranje pojmova u problemu nego ispitanici koji postiu nie rezultate.

Leksiki pristup (Earl Hunt) Brzina leksikog pristupa (brzina kojom moemo pronai informacije o rijeima) i brzina simultane obrade (sposobnost dijeljenja panje na dva zadatka) Posnerov postupak mjerenja vremena reakcije u zadatku usporeivanja slova: A A, A a A b (slova istog imena; fiziki identina slova): Da li su slova fiziki ista ili imaju jednako ime.

Razlika u brzini izmeu prvog niza zadataka (slova istog imena) i drugog niza zadataka (fiziki identina slova); razlika izmeu ovih vremena reakcije predstavlja mjeru brzine leksikog pristup vrijeme potrebno za semantiku idenitfikaciju) Ispitanicima sa niim verbalnim sposobnostima potrebno je due vrijeme za pristupanje leksikim informacijama nego ispitanicima sa viim verbalnim sposobnostima.

Radno pamenje sposobnost pohrane i operiranja informacijama u radnom pamenju je vaan aspekt inteligencije.

Sredinji izvriteljFleksibilni sistem odgovoran za kontrolu i regulaciju kognitivnih procesa.Funkcije:1. Povezuje informacije iz razliitih izvora u koherentnu epizodu2. Koordinira rad pomonih sistema3. Prebacivanje izmeu zadataka ili stategija pretraivanja4. Selektivna panja i inhibicijaFonoloka petljaFonoloka petlja procesira zvukove tj. fonoloke informacije.Auditorne verbalne informacije automatski ulaze u fonoloko skladite.Sastoji se iz:1. Kratkoronog fonolokog skladita Fonoloko skladite djeluje kao unutranje uho: pohranjuje govorne informacije u vremenskom sljedu; 2. Artikulacijske komponente za pretraivanje Artikulacijska komponenta djeluje kao unutranji govor: iznova ponavlja seriju rijei kako bi se sprijeio njihov gubitak.Fonoloka petlja ima kljunu ulogu u usvajanju vokabulara, posebno u ranom djetinjstvu i vaan je u usvajanju stranog jezika.Vizuospacijalni blok za skiciranjeUkljuen je kod privremenog smjetanja i manipulacije spacijalnih i vizuelnih informacija (ono to vidimo), npr. pamenje oblika i boja, pozicije objekata u prostoru; ili u zadacima koji ukljuuju planiranje kretanja u prostoru. Vizuelna, spacijalna i kinestetika komponenta.*Engle i sar. RP odreuju kao sinergiju procesa panje i pamenja. RP je odreeno sa dvije osnovne funkcije: izvrna (ili kontrolisana) panja koja predstavlja sposobnost odravanja relevantnih informacija u fokusu panje u prisustvu interferencija funkcija kontrolisane/ strategijske pretrage dugoronog pamenja (odraava sposobnost dosjeanja relevantnih informacija iz dugorone memorije u prisustvu konkurentskih, irelevantnih informacija).Veza izmeu RM i fluidne inteligencije: sposobnosti odravanja (memorijske) reprezentacije aktivnom, naroito u prisustvu interferencija i distrakcija.

Savremene (sistemske i kontekstualne) teorije inteligencije

Kritike psihometrijskih i laboratorijskih istraivanja1. ograniena vrsta rjeavanja problema (usko podruje ljudskog miljenja)2. netipina okruenja (ekoloka validnost)3. minimiziranje znanja, vjebe i iskustva (ispitanici nemaju mogunost da se oslanjaju na uobiajenu bazu znanja i iskustva)4. zanemarivanje kognitivnog razvoja

Teorija viestrukih inteligencija Howarda Gardnera

Ova teorija je nastala kao reakcija na klasino shvatanje inteligencije. (jedinstvena sposobnost logikog miljenja kod matematiara, naunika, te opta inteligencija)

Izvori dokaza: Podaci o ouvanju ili slomu sposobnosti poslije oteenja mozga uda od djece i savanti Analiza simbolikih sistema

Gardner na inteligenciju gleda kao na potencijal ije prisustvo omoguava ovjeku da razmilja na nain koji je prikladan odreenoj vrsti sadraja. Inteligencije podrazumijevaju kapacitete pojedinca da izvrava razne poslove i zadatke. Sposobnost rjeavanja problema ili oblikovanja proizvoda koji su vani u odreenom kulturalnom okruenju ili zajednici.Sedam vrsta inteligencije prema Gardneru su: lingvistika, muzika, logiko matematika, prostorna, tjelesno kinestetika, intrapersonalna i interpersonalna.

Lingvistika inteligencija: kapacitete pojedinca da efektivno upotrebljava govorne ili pisane rijei, onako kako to rade pisaci, pjesnici, politiari, novinari itd. Sposobnost manipulacije sintaksom, fonologijom i semantikom jezika, kao i sposobnost praktine upotrebe jezika. Ukljuuje razvijenu retoriku (koritenje jezika u ubjeivanju drugih da poduzmu eljene poteze), dobro pamenje (upotrebu jezika u pamenju informacija), sposobnost tumaenja ili objanjenja i sposobnost koritenja metajezika (upotreba jezika u tumaenju samog jezika). Lingvistika inteligencija je vrhunski razvijena kod pjesnika koji su vrlo osjetljivi na zvukove i znaenja jezika na kojem stvaraju.

Logiko matematika inteligencija: efektivno koritenje brojeva i upotrebu i prosuivanje apstraktnih odnosa. Osjetljivost na logike sklopove i odnose, tvrdnje i propozicije (ako onda, uzrok posljedica), fukcionalne povezanosti kao i druge apstraktne odnose. Procesi: kategorizacija, klasifikacija, zakljuivanje, generalizacija, raunanje, testiranje hipoteza. Logiko matematika inteligencija potrebna je za poslova koje obavljaju matematiari, statistiari, raunovoe, naunici, programeri.

Prostorna inteligencija: sposobnost primjeivanja vidnih i prostornih informacija, mogunost njihovih preoblikovanja i oblikovanja i mogunost vidnog zamiljanja bez pomoi vanjskih vidnih podraaja. Ukljuuje osjetljivost na boje, linije, oblike, kao i odnose koji postoje izmeu njih, sposobnost vizualizacije, orijentacije u prostoru. Potrebna je kod lovaca, izviaa, vodia, arhitekata, umjetnika, dekoratera, pronalazaa.Tjelesno kinestetika inteligencija ukljuuje specifine fizike vjetine kao to su koordinacija, odravanje ravnostee, snaga, fleksibilnost, brzina. Glumci ili plesai koriste svoje tijelo u izraavanju ideja ili osjeanja, dok skupltori, hirurzi ili mehaniari koriste svoje ruke u produkciji ili transfomaciji predmeta.Muzika inteligencija: stvaranje i razumiju znaenje zvukova. Predstavlja sposobnost percipiranja, razlikovanja, transformisanja i izraavanja muzikih formi. Interpersonalna inteligencija se koristi kako bi se prepoznali tui osjeaji, vjerovanja i namjere. Ukljuuje osjetljivost na facijalnu ekspresiju, glas i gestikulaciju, sposobnost razlikovanja neverbalnih znakova i efektivnog reagovanja na takve znakove na pragmatian nain (utjecaj na grupu ljudi). Posjedovali su je osobe kao to su Marija Tereza, Gandi. Na ovu inteligenciju oslanjaju se terapeuti, roditelji i iskusni i predani uitelji.Intrapersonalna inteligencija zavisi o procesima koji omoguavaju razlikovanje vlastitih osjeaja. Podrazumijeva samospoznaju i sposobnost adaptivnog djelovanja na osnovu te spoznaje. Ukljuuje realnu sliku o sebi (mogunostima), svesnost o unutranjim stanjima, motivacijama, temperamentu i eljama, kao i sposobnost samodiscipline, samorazumijevanja i samoprocjene.Sva krajnja stanja mjeavine su nekoliko inteligencija! Npr. plesa se najvie oslanja na tjelesno kinestetiku inteligenciju, ali moraju imati i muziku kako bi se mogli izraajno i ritmiki kretati. Moraju znati upotrebljavati i interpersonalnu inteligenciju kako bi publici mogli dobro protumaiti likove koje glume. Svaka osoba posjeduje kapacitete za svaku inteligenciju!Sedam inteligencija funkcioniu zajedno na nain jedinstven za odreenu osobu. Neke osobe posjeduju veoma izraene sposobnosti svih sedam inteligencija (npr. Goete). Druge, imaju veoma niske sposobnosti svih inteligencija (mentalno retardirane osobe). Najvei broj ljudi nalazi se negdje izmeu ove dvije krajnosti (neke inteligencije su razvijenije od drugih).Najvei broj ljudi moe razvijati svaku inteligenciju do nekog nivoa!Uz postojanje adekvatnih uslova, svaka osoba moe razvijati svih sedam inteligencija. Primjer Suzukijevog programa za talentovanu djecu pokazuje da se od djece koja imaju bioloki umjerene dispozicije za muziku, mogu napravit klavirski virtuozi poticajima iz sredine (angaman roditelja, rana iskustva sa klasinom muzikom, poduavanje od ranog djetinjstva). Inteligencije obino djeluju zajedno na kompleksan nain. Inteligencije su uvijek u meusobnom djelovanju (izuzev u rijetkim sluajevima, kod savanata npr.). Ako elite pripremiti jelo, potrebna vam je lingvistika inteligencija (trebate proitati recept), logiko matematika (odrediti tane koliine sastojaka, podijeli sve sastojke u dijelove), interpersonalna (pripremiti jelovnik kojim e biti zadovoljni vai ukuani). Kada se djeca igraju, koriste tjelesno kinestetiku inteligenciju (tre, skau, hvataju loptu), spacijalnu, lingvistiku i interpersonalnu. Postoji mnogo naina da osoba bude inteligentna u svakom poslu. Osoba koja ne zna da ita, ali moe kazivati prie na interesantan nain ili je dobar govornik, jo uvijek ima izraenu lingvistiku inteligenciju. Prema VI teoriji postoji veliki broj naina pokazivanja razliitih sposobnosti u okviru jedne inteligencije.Postoje kristalizirajua i paralizirajua ivotna iskustva kao dva kljuna procesa u razvoju inteligencija.Kristalizirajua iskustva su svojevrsni prelomni dogaaji u ivotu pojedinaca koji imaju snaan utjecaj. Najee se dogaaju u ranom djetinjstu, ali su mogui i u kasnijoj dobi. (Albert Ajntajn je imao etiri godine kada mu je njegov otac pokazao kompas. U poznim godinama Ajntajn je govorio kako je tada bio ispunjen eljom da istrauje misterije univerzuma. Yehudin Menuhin je imao etiri godine kada su ga roditelji odveli na koncert simfonijskog orkestra. Ovo iskustvo toliko ga je opinilo da je od roditelja traio da mu za roendan kupe violinu.) Kristalizirajua iskustva kao da probude uspavane potencijale koji su nama.Parlizirajua iskustva usporavaju ili sprjeavaju razvoj inteligencije. Npr. roditelji esto grubo prekidaju igru djeteta koje lupa po predmetima, ili klaviru, ili nastavnici kreativne radove djece prepoznaju kao krabotine. Paralizirajua iskustva obino su praena osjeajima stida, krivice, straha, ljutnje, to dodatno koi razvijanje inteligencije.Teorija VI nastavnicima prua mogunost da otkriju i razviju svoje najbolje metode poduavanja i da razumiju zato su one korisne. Jedan od osnovnih ciljeva nastave koja se izvodi potujui teorijske osnove VI jeste stimuliranje viestrukih inteligencija. Takva nastav je zanimljivija i efikasnija. Postoji veliki broj nastavnih pomagala pomou kojih se moe stimulirati viestruke inteligencije.

Kritike teorije VI

Model izgraen na pogrenoj pretpostavci da psihologija posmatra inteligenciju kao jedinstvenu sposobnost Imenovanje razliitih vrsta inteligencije ne unapreuje razumijevanje inteligencije Kritika tvrdnje da su inteligencije neovisne Mjerenje inteligencija

Triarhika teorija inteligencije Roberta SternbergaSternberg razlikuje tri povezana dijela ili podteorije: komponentna, iskustvena i kontekstualna podteorija.Komponentna podteorijaOdnosi se na unutranje, osnovne misaone procese obrade informacija. ta se dogaa u glavi osobe koja inteligentno misli? Komponente koje ljudi koriste pri rjeavanju problema: Metakomponente-upravljaka uloga u rjeavanju problema. O njima ovise planiranje, kontrola, motrenje i procjena procesa rjeavanja problema. Izvedbene komponente-provode strategije rjeavanja problema. Komponente stjecanja znanja-omoguavaju novo uenje. Selektivno biljee, kombinuju i usporeuju informacije.Veliki dio komponentne podteorije zasniva se na Sternbergovim istraivanjima o tome kako ljudi rjeavaju probleme koji se koriste u testovima inteligencije.

Iskustvena podteorijaKomponentna podteorija nije dovoljna za objanjenje inteligencije. Nedostaje uloga iskustva i inteligentne izvedbe.Iskustvo sa zadatkom ili problemom pada na kontinuum od potpuno novog do potpuno automatiziranog.Inteligencija je dvojaka sposobnost: sposobnost djelovanja u novim situacijama i sposobnost automatske obrade informacija. Ove dvije sposobnosti su u interakciji: to se vie informacija moe automatski obraditi, to je vie misaonih kapaciteta osloboeno za obradu novosti.

Kontekstualna podteorijaKako interakcija s okolinom utjee na inteligenciju i kako inteligencija utjee na svijet u kojem ivimo. Tri kljuna misaona procesa: Adaptacija Selekcija OblikovanjeTri aspekta inteligencije: analitiki, kreativni, praktini Analitika inteligencija = opta inteligencija. Kreativna inteligencija= razmiljanje o neemu o emu drugi ne razmiljaju Praktina inteligencija= sposobnost korienja inteligencije kod rjeavanja praktinih problema ili situacija

Analitika inteligencija se potie kada:analiziramo, usporeujemo, evaluiramo, objanjavamo, prosuujemo, kritiziramo.Kreativna inteligencija se potie kada:stvaramo, dizajniramo, pronalazimo, zamiljamo, pretpostavljamo.Praktina inteligencija se potie kada:koristimo, primjenjujemo.

Potrebne su KREATIVNE vjetine i stavovi da se doe do idejaPotrebne su ANALITIKE vjetine i stavovi da se utvrdi da li su ideje dobrePotrebne su PRAKTINE vjetine i miljenje da se ideje pretoili u praksu i da bi se druge uvjerilo u vrijednost naih ideja

Tradicionalno obrazovanje tei ka: ograniavanju spektra mogunosti koje se pruaju pojedincu ranoj kategorizaciji uenika fokusiranju na odreenu vrstu talenta nedovoljnom posveivanju panje razvoju linih osobinanaroito istrajnosti usredsreivanju na jedan od tri tipa vjetina ili neuspjenom kombinovanju njihovog razvoja Tradicionalno obrazovanje tei ka isticanju nekih uenika gotovo svo vrijeme, a drugih gotovo nikad. Rezultat je da su neki uenici u mnogo boljem poloaju za postignua u poreenju sa drugim uenicima.

Uspjena inteligencija je:

sposobnost postizanja uspjeha u ivotu, u okviru vlastitih standarda i socikulturalnog konteksta, s ciljem adaptacije, oblikovanja i selekcije okruenja, kroz prepoznavanje i koritenje vlastitih prednosti i remedijaciju i kompenzaciju svojih slabosti, postizanjem balansa izmeu analitikih, kreativnih i praktinih sposobnosti.

Kritika teorije

1. Zbog obima, nedostaje suvislost (npr. zato je pojedini dio ukljuen u teoriju)2. Zanemarivanje biolokih aspekata3. Prema Gardneru: Kako proces rjeavanja problema djeluje u svakodnevnom okruenju

Bioloki model inteligencije Stephena CecijaNaglasak na kontekst i utjecaj konteksta na rjeavanje problema. Znanje ima vanu ulogu u razumijevanju individualnih razlikaTri kljuna aspekta modela:1. Kognitivni potencijal2. Kontekst3. ZnanjeViestruki kognitivni potencijali

Viestruke sposobnosti tj. kognitivni potencijali Inteligencije su bioloki utemeljena Meutim, bioloki potencijali su usko povezani s okolinskim izazovima i okolnostima u kojima se razvijaju Bioloki i okolinski doprinosi intelektualnom funkcionisanju u stanju su stalne simbioze. IQ otkriva onu vrstu inteligencije povezanu sa kolovanjem i podcjenjuje simbozu kognitivnih potencijala s okolinom. Kontekst ukljuuje podruje znanja, radne sadraje, motivaciju, linost, kolovanje, povijesno razdoblje.

Znanje Sposobnost sloenog razmiljanja gotovo uvijek je povezana sa bogatom bazom znanja koje se stjee u kontekstu na licu mjesta. Istraivanja strunosti: talenat i inteligencija nisu dovoljne za objanjenje visokog nivoa izvedbe u zadacima. Potreban je dugotrajan rad. Cecijeva istraivanja osoba koje su vrlo uspjeno prognozirali rezultat na konjskim utrkama.

Osobine linosti kao prediktori fluidne i kristalizirane inteligencijePrema Brodyu (1992) linost i inteligencija povezane su na razliite naine: 1. osobine linosti mogu biti moderatori odnosa izmeu inteligencije i akademskog uspjeha2. osobine linosti mogu utjecati na razvoj intelektualnih vjetina 3. osobine linosti mogu utjecati na uradak na testu inteligencije4. postoje konceptualne analogije izmeu inteligencije i linosti

U podruju psihologije linosti dominira model taksonomije osobina linosti prema kojem je individualne razlike u linosti najbolje opisati kroz pet irokih faktora.Prema modelu Velikih pet, linost se moe organizirati u okviru pet temeljnih dimenzija: ekstraverzija, ugodnost, savjesnost, emocionalna stabilnosti i otvorenost za iskustva.U nekoliko istraivanja utvrena je:1. pozitivna povezanost izmeu inteligencije i otvorenosti za nova iskustva2. negativna povezanost inteligencije i savjesnosti,3. negativna povezanost izmeu inteligencije i neuroticizma4. povezanost izmeu inteligencije i ekstraverzije, s tim da se predznak mijenja s obzirom na nain testiranjaEkstraverzija i neuroticizam povezani su prvenstveno sa uratkom na testu inteligencije, dok su faktori otvorenost za nova iskustva i savjesnost povezani su sa inteligencijom per se.Chamorro-Premuzic i Furnham (2004, 2005a) predloili su model dva nivoa (two-level conceptual framework) kao konceptualni okvir za razumijevanje rezultata dobivenih istraivanjem povezanosti izmeu velikih pet osobina linosti i fluidne i kristalizirane inteligencije.Uenici koji ispoljavaju vii nivo prosocijalnih crta (obuhvaenih Ekstraverzijom i Suprotnou psihoticizma) mogu dobiti vie panje od nastavnika i pozitivnog potkrepljenja, to za posljedicu moe imati vii angaman u kognitivnoj domeni, a zatim i bolji kolski uspjeh. Ova procjena moe djelovati kao katalizator-ukoliko je pozitivna moe djelovati poticajno, ukoliko je negativna moe djelovati ometajue i inhibirajue.Prema Carpenteru, Just i Shell (1990) Ravenove progresive matrice mjere analitiku inteligenciju, tj. sposobnost rezoniranja i rjeavanja problema koji ukljuuju nove informacije, bez ekstenzivnog koritenja eksplicitne osnove deklarativnog znanja