SADRŽAJ Nenadoknadiv gubitak za hrvatsko šumarstvo 1

Čija su naša

odmarališta? 3

Snijeg zatvorio šumu 5

Suma se vraća na Pag 6 Od Velebita do Kopačkog rita 10

Barbarski lov na prirodu 11

Hoće li ribe isplivati 15

Pošumljavanje devastiranih površina 17

Zbog smanjenog etata

- pomoć drugima 18

Primjeri mikorize 19

Jedna od najvećih 20 Prve motorike bile su teške i 18 kilograma 22

Višak kapaciteta i manjak novca 24

Zašto moramo čuvati naše šume? 25

Zanimljiva prirodna pojava 27

Previše papirologije 28

Više stradavaju mladi 29

Smanjena otprema 31

Osobna iskaznica »Hrvatskih šuma«

»Hrvatske šume« - javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb, djeluju od 1. siječnja 1991., a te­meljna im je zadaća gospodariti državnim šumama i šumskim zemljištem.

»Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, gospoda­re s oko 80 % svih šuma i šumskoga zemljišta Republike Hrvatske. Šume i šumsko zemljište zauzimaju 43 % kopnene površine Republike Hrvatske.

Temeljno je načelo hrvatskoga šumar­stva potrajno gospodarenje. U skladu s tim. Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma. Jednostavna biološka reprodukcija obuhvaća pripremne radove u obnovi sa­stojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaku stabala i prosijecanje šume. Ti se radovi obavljaju u skladu sa šumskogospo-darskom osnovom koja vrijedi do 2005. godine na ploštini oko 328.000 ha. Proširena biološka reprodukcija obuhvaća plantažiranje i pošumljivanje neobraslih površina te konverziju i sanaciju sastojina na ploštini oko 97.918 ha. Sve su to šumskouzgojni radovi, koji s radovima na zaštiti šuma predstavljaju značajan dio šumarske djelatnosti. Najveći dio ovih ra­dova financira se prihodom od prodaje drva, budući da Zakon o šumama i načelo potrajnosti nalažu vraćanje stečenih priho­da u šumu.

Od ostalih gospodarskih djelatnosti šumarstvo se razlikuje:

- posebno dugom ophodnjom ili proizvodnim ciklusom; katkad prođe i 150 godina između početka i svršetka proizvo­dnoga procesa, od ulaganja kapitala do ostvarenja prihoda;

obvezom održavanja proizvodne osnove na nepromijenjenoj razini, odno­sno održanja opstojnosti šume i potrebne biomase za kakvoćni prirast drveta;

- obvezom obnove šuma na krškom šumskom zemljištu mediteranskog i sub-mediteranskog pojasa od Savudrije do Pre­vlake, posebno značajnog za turizam;

- obvezom održanja i poboljšanja općekorisnih i ekoloških fiankcija šume. Suma veže znatnu količinu ugljičnog dio­ksida, stvara kisik i pročišćava atmosferu,

štiti tlo, prometnice i druge objekte od ero­zije, bujica i poplava, održava zalihu pitke vode te čuva postojeći vodni režim i hidro-energetski sustav, utječe na plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju, utječe na kli­mu, zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša, ona je mjesto za razonodu i od­mor, utječe na faunu i lov, ima rekreativ-nu, turističku i zdravstvenu funkciju i, na­pokon, pridonosi stalnosti globalnog eko­sustava. Zato su »Hrvatske šume« dužne gospodariti šumama višenamjenski;

- konačno, drvo kao tvorivo rijetka je obnovljiva tvar koja se može izravno tehnički rabiti.

Šumarstvo ima energetsku pozitivnu bilancu te mali utrošak energije po jedinici proizvoda.

Ustroj je »Hrvatskih šuma« - javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrva­tskoj, p.o. Zagreb, trostupanjski - Direkcija u Zagrebu, 16 uprava šuma i 171 šumarija. »Hrvatske šume« imaju oko 10.000 zapo­slenika, pri čemu oko 1200 s akademskom naobrazbom.

U 1996. godini »Hrvatske šume« su na gospodarenju šumama obavile oko 50 % radova vlastitim zaposlenicima i sredstvima rada, a 50 % radova putem usluga drugih. Poduzeće gospodari s 14.096 km tvrdih šumskih cesta, što je duljinski oko 50 % svih javnih prometnica Hrvatske. Tijekom 1996. izgrađeno je 242,5 km donjega stroja i 118,4 km gornjega stroja šumskih cesta.

U 1996. godini sječni je etat »Hrvatskih šuma« iznosio 4.934.000 m\ a prirast drve­ta iznosio je 8.123.000 m .̂ »Hrvatske šume« financiraju znanstvenoistraživački rad Šumarskoga fakulteta i Šumarskoga instituta u godišnjem iznosu od 7 mil. kn. One gospodare s dijelom, točnije 30 držav­nih lovišta, gdje se danas kao prvenstvena zadaća nameće obnova ratom uništenoga fonda divljači.

Višenamjenskim potrajnim gospoda­renjem šumama i šumskim zemljištem, kojim se podjednako osiguravaju ekološke, općekorisne i gospodarske funkcije šume, »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, uvećavaju nacionalno bogatstvo i pridonose opstoj­nosti hrvatske države.

Svestrani ekolozi 32

ČASOPIS »HRVATSKIH ŠUMA«, p.o. Zagreb IZDAVAČ: »HRVATSKE ŠUME« P.O. ZAGREB DIREKTOR PODUZEĆA: ANĐELKO SERDARUŠIĆ, DIPL. ING. UREĐIVAČKI ODBOR: MILAN KRMPOTIĆ, DIPL.ING. IVAN ZOVAK, DIPL. ING. IVICA TOMIĆ, DIPL. ING. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK MILAN rVKOŠIĆ REDAKCIJA ČASOPISA: ANTUN ZLATKO LONČARIĆ IVICA TOMIĆ MIROSLAV MRKOBRAD VESNA PLEŠE IVAN ŠIMIĆ ADRESA REDAKCIJE: LJ. F. VUKOTINOVIĆA 2, ZAGREB TEL.: 4828 481 FAKS: 4551 138

Naslovna stranica:

^^

jOwy^¥ATsacE ^ \ \ ^ Šn DME

LAYOUT: ŽELJKA JORDAN ČASOPIS »HRVATSKE ŠUME« IZLAZI JEDNOM MJESEČNO OBLIKOVANJE, PRIPREMA I TISAK; HRVATSKA TISKARA NAKLADA: 5000 MIŠLJENJEM MINISTARSTVA PROSVJETE, KULTURE I ŠPORTA BROJ 532 - 03 - 1/7 - 93 -01 ČASOPIS JE OSLOBOĐEN PLAĆANJA OSNOVNOG I POSEBNOG POREZA NA PROMET.

snimio Mio Vesović

IN MEMORIAM

Nenadoknadiv gubitak za hrvatsko šumarstvo U teškoj prometnoj nesreći na cesti Gračac-Knin, u izravnom sudaru l<ombija i kamiona, u trenu hrvatsko šumarstvo izgubilo je šest znanstvenika i vrhunskih šumarskih stručnjaka. Na komemorativnom skupu na Gradskom groblju u Jastrebarskom, u ime Šumarskog instituta Jastrebarsko oprostio se od svojih suradnika ravnatelj Instituta dr. se. Joso Gračan, a u ime »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb mr. se. Damir Moćan

dr. se. PETAR RASTOVSKI

dr. se. NIKOLA KOMLENOVIĆ

mr. se. GORAN BUŠIĆ

dr. se. BRANIMIR MAYER

mr. se. ZLATKO PERIĆ

dr. se. ANTE KRSTINIĆ

POŠTOVANE OBITELJI I RODBINO, UVAŽENI DRŽAVNI DUŽNOSNICI, KOLEGE I PRIJATELJI, GOSPOĐE I GOSPODO!

Sastali smo se danas ovdje na gradskom groblju u Jastrebarskom kako bismo na vječni počinak

ispratili šest uglednih i vrhunskih znan­stvenika, poznatih i priznatih ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Na vječni počinak ispraćamo:

- gospodina dr. se. Antu Krstinića, redovitog profesora Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predstojnika Zavo­da za šumarsku genetiku i dendrologiju,

- gospodina dr. se. N i k o l u Kotnle-novića, znanstvenog savjetnika, pročel­nika Odjela za ekologiju i uzgajanje šuma, člana Upravnog vijeća Šumarskog instituta Jastrebarsko,

- gospodina dr. se. Branimira Mayera, višeg znanstvenog suradnika i glavnog urednika časopisa »RADOVI« Šumarskog instituta Jastrebarsko,

- gospodina dr. se. Petra Rastov-skog, znanstvenog savjetnika i predsjed­nika Znanstvenog vijeća Šumarskog insti­tuta Jastrebarsko,

- gospodina mr. se. Zlatka Perića, asistenta u Odjelu za oplemenjivanje i šumsko sjemenarstvo Šumarskog instituta Jastrebarsko,

- gospodina mr. se. Gorana Bušića, asistenta u Odjelu za ekologiju i uzgajanje šuma i tehničkog urednika časopisa »RA­

DOVI« Šumarskog instituta Jastrebarsko. U Hrvatskoj nije znan ni zabilježen

tako tragičan gubitak vrhunskih znanstve­nika, kao stoje ovaj koji se dogodio u Ma-lovanu na cesti Gračac-Knin, 10. veljače 1998. godine u 15.25 sati.

Ovaj je tragičan događaj potresao cijelu hrvatsku znanost, visoku naobrazbi: i šumarsku praksu. Izgubili smo znanstve­nike koji su bili pravi ambasadori i promi­catelji hrvatske šumarske znanosti i prakse kao i istine o Hrvatskoj prije, tijekom i nakon Domovinskog rata. Kada se radi o znanstvenim disciplinama onda se gubitci odnose na ekofiziologiju, šumarsku pedo­logiju i hidropedologiju, šumarsku gene­tiku i oplemenjivanje šumskog drveća, kako u znanosti tako i u visokom obrazo­vanju.

Po naravi tihi i skromni, po znanju vrsni, nesebično su prenosili svoje rezul­tate i iskustvo u svim upravama šuma i šumarijama i kolegama kako na Fakultetu i Institutu tako i operativi. Treba svakako istaći činjenicu kako su dali značajan prilog unapređenju gospodarenja i oču­vanosti naših šuma, naobrazbi i usa­vršavanju mladih znanstvenika, izgradnji laboratorija razvijanju novih i modernih metoda istraživanja, dobroj suradnji iz­među znanosti i struke kao i me­

đunarodnoj suradnji. Objavili su više od 400 pretežito izvornih znanstvenih radova, velik broj stručnih izvještaja, programa i studija. Vodili su sve programe, projekte, teme i zadatke iz svojih specijalnosti, bili su nositelji razvoja Instituta i Fakulteta, vrsni predavači i pedagozi kako na re­dovitom, tako i na poslijediplomskom stu­diju, glavni urednici i urednici znan­stvenih časopisa i knjiga, predsjednici i tajnici znanstvenih i stručnih društava. Predstavljali su Republiku Hrvatsku na mnogim znanstvenim, međunarodnim i domaćim kongresima, savjetovanjima, simpozijima i skupovima. Vodili su i predsjedavali različitim povjerenstvima na razini Hrvatske, pridonosili boljoj kakvoći hrvatske šumarske regulative, recenzirali velik broj znanstvenih i stručnih radova, programa i projekata.

Za sve što su učinili za Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Šumarski Institut u Jastrebarskom, hrvatsku šumar­sku znanost, naobrazbu i praksu neka im je vječna hvala, počivali u miru Božjem.

Poštovanim obiteljima i rodbini u ime Šumarskog Instituta i Šumarskog fa­kulteta i osobno izražavam iskrenu i du­boku su.

dr. se. Joso Gračan, ravnatelj

Časopis Hrvatske šume I 1

Ožalošćena rodbino, prijatelji, znanci! Tužni skupe!

O djednom je sve postalo drugačije za nas koji smo ostali. Svršetak života naših šest kolega šumara Nikice, Ante, Petra, Branimira, Zlatka i Gorana na ovako strašan

način nikoga ne može ostaviti hladnim. U ovome trenutku ni približno nismo svjesni koliki nenadoknadiv gubitak ovi divni ljudi predstavljaju za one s kojima su živjeli, koji ih vole i s kojima sada suosjećamo, ali i za nas sve nazočne, a ponajprije one s kojima su radili i surađivali.

Za njihove obitelji nema više ničega što bi ih moglo utješiti osim vjere u ponovni susret s njima u Gospodinu nakon svršetka ovozemaljskog života punog patnje, boli i nadanja. Niti ponos da su bili predivni ljudi i stručnjaci ni približno ne može nadoknaditi gubitak njihovim odlaskom. Niti činjenica da svi jednom, prije ili kasnije, moramo poći, ne može ublažiti duboku bol nas koji smo ostali.

Teško je riječima iskazati sve ono što su u svome krat­kome životu postigli. Unatoč ostvarenju najviših akademskih znanstvenih stupnjeva, njihova običnost, jednostavnost i prijateljski odnos prema svima, u svakodnevnome životu i radu, bilo je ono što je kod njih plijenilo.

Ali i pored toga, posjedovali su nešto tako dragocjeno, čime su se razlikovali od mnoštva: neizmjernu privrženost i odanost prema hrvatskoj domovini, uz gotovojednaku ljubav prema svojoj šumarskoj struci i znanosti koju su odabrali i do kraja joj života vjerno služili. Iako su pripadali različitim naraštajima životne dobi i znanstveno-stručnih učenja, ta im je ljubav ukupna na zajedničkim ciljevima i zadaćama sa različitih strana domovine. Gajeći čistu ljubav prema do­

movini, u svojim su srcima znali koliko je značajno usmjeriti svoje snage, znanja i .sposobnosti u rješavanje poteškoća s kojima se susreće odabrana struka, glede ostvaenja zajedničkog životnog boljitka. Zahvaljujući svome zavidnom maru i sustavnošću kojom su prilazili zadaćama, bili su poznati i priznati stručnjaci i promicatelji šumarske znanosti i struke poglavito njezine biološke sastavnice, koja zbog sve veće ugroženosti životnog okoliša te pitanja opstanka života na zemlji, dobiva sve više na značenju. Obavljajući ove odgovorne zadaće koje se ne mogu ograničiti samo na našu domovinu, svojim su velikim znanjem i požrtvovnošću pronosili ugled hrvatske znanosti i struke po mnogim zemljama Europe i svijeta.

Za naše poduzeće »Hrvatske šume« p.o. Zagreb te cjelokupnu hrvatsku šumarsku struku ovom je nesrećom prouzročena prava katastrofa. Godine mukotrpnog učenja, eksperimentiranja, kretanja naprijed-nazad, podučavanja i stvaranja novih mladih stručnjaka, sve što prati znanstveno-praktična istraživanja kojima su se bavili, odjednom su i u trenutku nestali. Nestali kada smo njih, njihov rad i znanje jednostavno uzimali kao nešto samo po sebi razumljivo i što oduvijek postoji. Okrutna je i neizbježna sudbina istrgnula iz krila naše šumarske znanosti neprocijenjivo i nenadoknadivo dioništvo stručnjaka mladalačke energije i iskustvene mu­drosti.

Kada mine stresna nevjerica i probudimo se u teškom trežnjcnju, život i neumoljiva stvarnost će nam postaviti zadaću: mora se ići dalje. Na mučno pitanje: kako dalje bez njih? Kako bez njihova znanja, njihove energije, ljudskosti? Odgovor je pretežak i u ovome trenutku ncsaglediv. Istrgnuta stranica iz knjige našega vremena i života koju su oni predstavljali još će nam dugo nedostajati u traženju smisla i načina rješavanja njezina sadržaja. Trebat će proći još puno vremena, njihovi će nasljednici dok ne sazore morati uložiti mukotrpne napore, odricanja i mnogo ljubavi prema struci kako bi se barem djelomično premostio gubitak naših kolega i vrhunskih šumarskih stručnjaka.

Zbog svega što su predstavljali i učinili za šumarsku znanost i struku zauvijek će ostati u našim mislima i srcima.

Počivali u miru Božjem i laka im bila hrvatska gruda koju su toliko voljeli.

mr. se. Damir Moćan

2 / Časopis Hrvatske šume

RESTRUKTURIRANJE »HRVATSKIH SUMA«

Čija su naša odmarališta? K ada je na sjednici Glavnog zaposleničkog vijeća »Hrvatskih šuma«,

održanoj polovicom siječnja, otvoreno pitanje o tome gdje će se i pod kojima uvjetima odmarati radnici »Hrvatskih šuma« ove godine

i što će biti s odmaralištima, kao daje otvorena Pandorina kutija i tempe­ratura među prisutnima je porasla. A Glavno zaposleničko vijeće time se prihvatilo vađenja vrućeg kestenja iz vatre i već u siječnju - što s obzirom na složenost problema nipošto nije rano - otvorilo raspravu o pitanju o kojem se među radnicima već dosta dugo glasno šapuće. Točnije, od tre­nutka kada se pročulo da će i odmarališta u restrukturiranje i otkada među zaposlenima raste nezadovoljstvo.

Odmarališta, vrijednost, očuvanost »Hrvatske šume« raspolažu sa 20-ak objekata za odmaranje različitog

profila i vrijednosti, od običnih starih kamp-kućica do hotela: Njih su još ranije kupili ili izgradila ondašnja šumska gospodarstva uključujući se u hrvatski turistički boom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina, kada su cijene ljetovanja na moru bile nedostupne šumarskom džepu, a odmarališta nudila mogućnost jeftinijeg sindikalnog odmora. Dogodilo se to istovremeno sa sazrijevanjem svijesti već odavno izgrađene u zapad­nom svijetu da je odmoran radnik koristan radnik. Neka šumska gospo­darstva kupovala su, gradila ili iznajmljivala objekte s jednim jedinim za­datkom - da pojeftinim subvencioniranim cijenama, na rate, privuku što više šumskih radnika. Odmarališta su imala određeni socijalni karakter, pokrivala su ono što radnik nije mogao ostvariti svojom plaćom, a dio troškova takvog odmaranja pokrivala bi gospodarstva.

Osnivanjem jedinstvenog javnog poduzeća »Hrvatske šume« 1990. godine, sva su odmarališta objedinjena. Najvrijedniji objekt svakako je hotel B kategorije »Quercus« u Drveniku (iza Makarske). O njemu po­sebno u daljnjem tekstu. Objekt B kategorije ima i požeška uprava (odmaralište u Kaštel Kambelovcu), a gotovo nove i dobro održavane apartmane B kategorije u Novalji, Nerezinama na M. Lošinju, u Dugoj uvali, Barbarigi imaju požeška, karlovačka, našićka, sisačka, koprivnička i buzetska uprava. Tu su još odmarališta uglavnom C kategorije, među kojima su najatraktivnija ona u Selcu i u M. Lošinju, uprava šuma Bjclo-

Tu se koplja lome: hotel »Ouercus« u

Drveniku

var i Delnice. Bjelovarsko ima iznimnu rentu položaja, na samoj je obali u centru mjesta, kapaciteta 65 postelja, djelomično B kategorije. To je bivši hotel »Alpe Adria« koji je 1978. kupljen sredstvima poslovnog i fon­da zajedničke potrošnje, ali i osobnim sredstvima radnika. Kasnijom ku­povinom još jednog objekta kapacitet je povećan na 98 postelja. U Selcu obnovljeno i dobro održavano odmaralište od 30-ak ležajeva ima i Uprava Ogulin. Šumari delničke uprave dugi niz godina odmaraju se u svom odmaralištu D kategorije u M. Lošinju, smještenom u borovoj šumi, na samoj obali. Objekt je na izuzetnom položaju a s dodatnim ulaganjem postao bi još atraktivniji. Ponudu mjesta za odmor šumskih radnika zaključuju apartmani C kategorije i kamp kućice u Filip Jakovu, Dramlju i Vrsaru, a nešto kapaciteta ima i u toplicama u Bizovcu i Varaždinskim toplicama. Ukupno »Hrvatske šume« raspolažu sa 975 postelja, no dio se njih već godinama ne koristi, neki objekti nisu upotrebljivi zbog oštećenja i tu su potrebni veći zahvati pa se stoga moglo koristiti oko 600 postelja.

Restrukturiranje Temeljem odluke Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« od 25. lipnja

prošle godine (a prije toga zaključka Vlade RH, 29. svibnja) Povjerenstvo za izradu elaborata, koje je osnovano još ranije, dobilo je zadatak izraditi elaborat o ekonomskoj opravdanosti osnivanja društva s ograničenom odgovornošću od ugostiteljskih objekata i objekata za odmor i rekreaciju zaposlenika. Time je u stvari otpočela treća faza u restruktuiranju poduzeća. Nakon Ribnjčarstva u Lipovljanima, Tvornice ambalaže u Lanišću i Tvornice čačkalica u Vrbovskom, pa svih jedinica transporta i građevinarstva na red za izdvajanje izvan šumarske djelatnosti došli su i neki ugostiteljski objekti i objekti za odmor i rekreaciju.

Povjerenstvo je izradilo elaborat i predložilo a Upravni odbor donio odluku o osnivanju tri društ\'a s ograničenom odgovornošću: »Hoteli Querecus i Kambelovac«, »Hoteli Selce« (obuhvatili bi bjelovarsko i ogu­linsko odmaralište) i »Hoteli Mali Lošinj« koji bi obuhvatili delnički objekt. Sva tri društva imala bi sjedište u Zagrebu. Sve ostalo (apartmani, kamp kućice, odmarališta) bi se prodalo. Ovdje treba spomenuti da je sličan, no u jednom važnom detalju drukčiji prijedlog imalo jedno drugo

Slučaj »QUERCUS« Vjerojatno posebno mjesto u cjelokupnom

procesu restruktuiranja objekata za odmor zau­zima vinkovački hotel »Quercus« u Drveniku. Ne bez razloga. Ovaj relativno novi objekt (1983.) s blizu 250 ležajeva, sa solarnim grijanjem vode, pratećim sadržajima (rukomet-no i tenisko igralište, igralište za djecu), ali bez grijanja, zanimljiv je tržištu. Izgrađen je iz sre­dstava Poslovnog te Fonda zajedničke potrošnje. Iz dokumentacije koju je sakupio predsjednik Zaposleničkog vijeća (ZV) vinkovačke uprave ing. Ivan Zovak vidljivo je da »slučaj Quercus« počinje znatno ranije. Evo nekoliko značajnijih datuma.

Još u travnju 1996. godine ZV vinkovačke uprave piše dopis Upravnom odboru i direkto­ru poduzeća u kome upozorava na previsoke cijene pansion dana za tu godinu (oko 30 DM) koje su gotovo jedanput veće nego za prethod­nu 1995., što će dovesti do »nepopunjenosti ka­paciteta a u tom slučaju i gubitaka«. ZV također napominje da »su zaposlenici Uprave šuma Vinkovci dobrim dijelom (oko 50 posto) hotel gradili sredstvima nekadašnjeg Fonda zajedničke potrošnje«. Kod donošenja Pravil­nika o organizaciji rada i poslovanja i uvjeta korišćenja objekata društvenog standarda, stoji

dalje u dopisu. Upravni odbor morao se u duhu članka 145. Zakona o radu prilikom donošenja Pravilnika o organizaciji rada i poslovanja i uvjetima korišćenja objekata društvenog stan­darda »savjetovati sa Zaposleničkim vijećem«. U lipnju iste godine ZV tuži »Hrvatske šume« tražeći da se spomenuti Pravilnik proglasi ne­važećim. Žalba nije prošla, a u svom odgovoru na tužbu direktor »Hrvatskih šuma« navodi da pravilnikom nije »utvrđena obveza zaposlenika« već da je »ostavljeno na volju zaposleniku da prihvati uvjete korištenja odmarališta poduzeća ili ne«. Potom Zovak odgovara sudu i među

Časopis Hrvatske šume / 3

povjerenstvo koje se pozabavilo problematikom poslovanja odmarališta i uopće upitnosti njihovog postojanja u poduzeću. Ono je pošlo od činjenice daje odmor radnika nešto bez čega suvremena proizvodnja ne može i da slične institucije, na mnogo višoj razini, postoje i na Zapadu. Predložilo je također osnivanje tri (ista) društva s ograničenom odgovornošću, ali i to da apartmani B kategorije koji su relativno novi, u dobrom stanju i pogodni za održavanje te se i niskom cijenom u naj­manju ruku sami pokrivaju, ostanu i dalje u »Hrvatskim šumama«, a da se prodaju samo oni objekti nižih kategorija u koje bi trebalo puno ulagati.

Zaposleničko vijeće, sindikat Na već spomenutoj sjednici Glavnog zaposleničkog vijeća »Hrvatskih

šuma«, na kojoj je pokrenuto pitanje restruktuiranja objekata za odmor i rekreaciju (možda je to trebalo učiniti i ranije), dotaknuta je i srž proble­ma koja bi se mogla svesti na sljedeće: u izgradnji i kupovini objekata sudjelovali su, negdje više negdje manje, i sami radnici sa svojim sred­stvima, odričući se regresa i viškova (na primjer u Bjelovaru, Osijeku, Vinkovcima). Imaju li dakle i oni (radnici), koji su, usput i ogorčeni što se to događa, pravo nešto reći i treba li ih se pitati žele li oni prodati svoje odmaralište, ili svoj dio? Nadalje, postavljeno je pitanje, kako to da neka druga poduzeća ili ustanove za razliku od »Hrvatskih šuma« ne izdvajaju niti prodaju odmarališta. Bjelovarskom odmaralištu u Selcu istječe 15. kolovoza ove godine, dakle u punoj sezoni, rok da može raditi u postojećim uvjetima. Nakon toga mora tražiti novu dozvolu, po novim propisima, možda i u kategorizaciju, a to znači nužno i adaptaciju. Kako će predviđeni d.o.o. u Selcu to riješiti? Osiječani su sami kupili svoje kamp kućice i imaju za to dokumente. Ipak, u središtu pozornosti je vinkovački hotel »Quercus«, najreprezentativniji objekt za odmor u poduzeću, koji zapravo jedini u ovom trenutku može na otvoreno tržište (uz ugrađivanje grijanja ako se želi produžiti sezona). U kuloarima kruže priče da se već zna tko je bacio oko na njega. Tragajući za mogućim dugoročnim rješenjem koje će odgovarati i čelništvu firme i radnicima. Glavno zaposleničko vijeće želi najprije utvrditi kako će se ljetovati ove godine, odnosno da li još uvijek vrijedi Pravilnik o korištenju objekata društvenog standarda, a onda kako će se restruktuiranje nastaviti. Takav upit bit će proslijeđen čelništvu poduzeća.

I oba šumarska sindikata imaju ponešto reći o »sindikalnom odma­ranju«, kako se nekad zvalo jeftino ljetovanje. Uostalom, sindikat je i bio pokretač i sudjelovao u akcijama gradnje ili kupovine objekata. U Hrva­tskom sindikatu šumarstva koji obuhvaća veliku većinu zaposlenih (oko 9000) o sudbini objekata za odmor raspravljalo se na sjednici Glavnog odbora. Predsjednica HSS Gordana Colnar podsjeća daje Vlada RH još 29. svibnja prošle godine donijela zaključak da se u roku od 30 dana »putem Ureda za ekonomiku i restruktuiranje javnih poduzeća« izradi prijedlog mjera za provođenje privatizacije. A to je u suprotnosti s člankom 13 Zakona o privatizaciji koji kaže da će se privatizacija za ta poduzeća urediti posebnim zakonima koji (još) nisu donijeti. Šumarski sindikat zajedno sa sindikatom koji djeluje u poduzećima u vlasništvu države (INA, HEP, HŽ, HC i druga), stoga je Vladi RH i Hrvatskom državnom saboru uputio zahtjev u kome se među ostalim traži da se stavi izvan snage zaključak Vlade RH (o privatizaciji) i »zabrani prodaja svih objekata društvenog standarda«. Sindikalci su pisali i Hrvatskom držav­nom saboru i predsjedniku Vlade Zlatku Mateši, ali nema odgovora.

Apartmani u Dugoj uvali

Kako je kod drugih »Hrvatska elektroprivreda« je dioničko društvo s oko 14.600 za­

poslenih koje posjeduje SO-ak objekata sa odmor. Nema hotela, uglavnom odmarališta, apartmani, kamp-kućice. Nisu ništa službeno ni »papirnato« dobili o restruktuiranju objekata sa odmor, no, kako kažejerko Latković iz Nesavisnog sindikata HEP-a, čuli su da se o tome govori, a kod nekih več i sprema provođenje. Zbog toga su zajedno sa sindikatima iz ostalih javnih poduzeća (osim HŽ-a) osnovali Udrugu polagatelja prava na dionice.

- To je institucionalni okvir u kojem ćemo voditi bitku za dionice u poduzećima u kojima radimo, dakle ne samo za objekte za odmor nego i za sve ostalo, kada dođe do privatizacije. Borimo se, dakle, za pravo koje su imali svi građani Hrvatske kad su kupovali dionice. Nas u HEP-u ne zanimaju dionice tamo neke tvornice čarapa, već našeg poduzeća na koje pravo moraju imati bivši i sadašnji radnici te umirovljenici. To je stvoreno našim rukama, ne želimo da se to proda - želimo ostaviti nešto za budućnost. Kakva korist od toga novca u državnom proračunu, želimo da se otvore nova radna mjesta. Stoga smo i osnovali ovu Udrugu jer se bojimo privatizacije koja bi se mogla obaviti u stilu pretvorbe.

- Ovih smo dana zajedno sa sindikatima poduzeća u vlasništvu države registrirani Udrugu polagatelja prava na dionice poduzeća u vlasništvu Republike Hrvatske. Naš će sindikat biti jedna od podružnica te Udruge koja bi trebala biti pravni akvir za ostvarivanje, promicanje i zaštitu prava i interesa svih polagatelja prava na dionice poduzeća u vlasništvu države, kaže predsjednica Colnar.

I Sindikat zaposlenih u šumarstvu Bjelovar, koji obuhvaća oko 1000 zaposlenih u bjelovarskoj Upravi šuma, zajedno sa Zaposleničkim vijećem raspravljali su u više navrata o tome »bolnom« pitanju, potvrđuju njihovi čelnici Damir Ferček i Željko Cutvarić. Većina zaposlenih, kažu oni, protivi se načinu restrukturiranja odmarališta,jer smatraju daje velik dio objekta u Selcu kupljen osobnim sredstvima, odricanjem od regresa za godišnji odmor, viškova po završnom računu kao i odricanjem sin­dikata od ondašnjih redovnih godišnjih dotacija. »Radnici pitaju dokud je to došlo da se država i poduzeće moraju spašavati mrvicama od prodaje odmarališta te da lije konačni cilj da njihovu muku i ranija odricanja sada uživaju razni tajkuni, a oni da se ponovno odmaraju kod kuće kao u vrijeme dok nisu imali svoja odmarališta«.

Miro Mrkobrad

ostalim piše daje odmaranje ne samo socijalni interes radnika nego bi trebao biti i gospodarski interes poslodavca, »no naše poslodavce, koji su ne znajući ni sami zašto, došli do tuđe imovine, ovo ne zanima«.

Početkom 1997. godine počinju pripreme za restruktuiranje poduzeća (o čemu je već u prethodnom tekstu bilo riječi), nešumarske djelatnosti idu i društva s ograničenom odgovornošću, na red dolaze i odmarališta. Izrađen je elaborat o ekonomskoj opravdanosti izdvajanja i predloženo osnivanje društva »Ho­teli Quercus i Kambelovac« d.o.o. Zagreb.

U opširnom materijalu vrijednost »Quer-cusa« (zemljište, građevinski objekti, postrojenja i oprema, inventar i namještaj)

procijenjena je na 22.898000 kuna (Kambelo­vac 6.654000 kn). ZV se u dopisu iz srpnja 1997. protivi prodaji objekata za odmor i pred­laže Upravnom odboru i Vladi RH da se rješenje ove problematike »prolongira barem dvije godine...« Kako pripreme za restrukturi­ranje unatoč svemu i dalje teku. Zaposleničko vijeće vinkovačke uprave uz dogovor sa sin­dikatom poduzima novi korak - na svojoj sjed­nici 15. siječnja ove godine donosi zaključak da se na osnovu ankete među radnicima i umiro­vljenicima utvrdi interes za upis dionica s po­pustom i na otplatu ne samo za »Quercus« već i za u listopadu prošle godine osnovani »Suma-trans« d.o.o. Drugim riječima, da se sadašnji i bivši radnici te umirovljenici nađu prvi u redu

za upis dionica (do 20000 DM, s popustom) ako dođe do prodaje. U tu svrhu izrađen je i obrazac prijave za radnike.

Vrijeme će vrlo skoro pokazati što će biti dalje.

Za cjelokupno stanje oko »Quercusa« nije na kraju nevažno spomenuti još jedan znakovit detalj s dalekosežnim posljedicama koji je možda i odredio sudbinu hotela. Radi se o mišljenju jednog visokog dužnosnika hrvatske Vlade, o samo tri rukom ispisane riječi na izvješću kojim su »Hrvatske šume« odgovorile na upit o uporabi hotela »Quercus«, postavljen na sjednici Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« još u ožujku prošle godine. Te tri riječi bile su: »Prodati ili komercijalizirati«.

4 / Časopis Hrvatske šume

NEPOGODE U POŽEŠKOM KRAJU

SntjeQ zatvorio šumu U narodu jc česta uzrečica da se još nijedna zima nije izjalovila pa

neće ni ova. Kada smo potajno očekivali blagu zimu sa zanemarivom količinom snježnog pokrivača, početkom treće

dekade siječnja dvodnevno snježno nevrijeme nas je potpuno demantiralo. Posebice smo bili iznenađeni visinom snijega na području Požeštine, na Papuku, Krndiji i Dilju, a naročito na papučkoj planini. Zbog oštećenja na elektrovodovima, ovaj dio Slavonije bio je jedno vrijeme bez električne energije, a snježni nanosi obustavili su cestovni promet. Pod teretom snijega mnoga stabla u šumi su polomljena ili izvaljena, a štete će se morati naknadno utvrđivati.

Od upravitelja šumarije Kamenska, ing. Ilrvoja Zđelara, doznali smo da se u ovom kraju već dugo ne pamti toliko snijega, čija je visina dosezala i do 1,50 metara.

- Na području ove šumarije, u predjelima gospodarskih jedinica Za­padni Papuk I i Zapadni Papuk II, ulazak u šumu je nakon nevremena onemogućen, a ima po prvim procjenama dosta snjegoizvala i snjcgoloma. Stoga je našim radnicima na sječi stabala i izvlačenju drvnih sortimenata te na uzgoju nemoguće obavljati određene poslove. Poslali smo ih da pomognu šumarijama Požega i Plcternica, gdje je napadalo manje snijega, kaže ing. Zdelar, te napominje da je divljači u šumi onemogućeno kre-

UpravUelJ šumarije Kamenska, ing. Hrvoje Zdelar, našao se gotovo

zarobljen u snijegu u šumskom predjelu

»Debeljak« na »Zapadnom Papuku«

(gore lijevo) Snimak: V. Baričevac

U izrazilo snježnom okružju na granici

kamenske i voćinske šumarije, na javnoj

cesti Kamenska -Zvečevo - Voćin (gore

desno) Snimak: H. Zdelar

Tabla s natpisom »Lovište Zvečevo«

požeške Uprave šuma jedva se nazirala u

dubokom snijegu (desno)

Snimak: H. Zdelar

tanje, što se zakljčujc po izostanku tragova. Naime, divljač se kreče smjerovima gorskih potoka. Hranidba divljači je osobito otežana pa je ljudi zaduženi za lovstvo požeške Uprave šuma obavljaju tek na jednom pristupačnom mjestu.

Najviše kote ovog dijela papućke planine imaju nadmorsku visinu gotovo 900 m te se snijeg u tim šumskim predjelima sporo topi i dugo zadržava. Valja stoga strpljivo čekati do proljeća da se postupno povuče i omogući zaposlenima u kamenskoj šumariji normalno obavljanje planira­nih radnih zadataka, (t)

Posjet poduzeću Šume Herceg-Bosne D elegacija »Hrvatskih šuma«, koju su vodili Predsjednik Upravnog odbora g. Marino Golob,

direktor g. Anđelko Serdarušić i pomoćnik direktora g. Milan Šagovac, posjetila je poduzeće »Šume Hcrceg-Bosne« sa sjedištem u Mostaru. U delegaciji su bili nazočni i čelni ljudi

Uprave šuma Split, g. Ivan Leko, g. Ivan Maršić te prof. dr. Šime Mešrović sa Šumskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Ovo poduzeće, koje je utemeljeno u ratnim okolnostima, po načelu crta razdvajanja, što znači da su hrvatski vojnik i hrvatski šumar u tim vremenima bili jedno, sada predstavlja doista respek-tabilnu poslovnu organizaciju.

Šume Herceg-Bosne danas imaju preko 550 djelatnika. Poduzeće uz Direkciju u Mostaru, ima još 24 šumarije i jednu radnu jedinicu mehanizacije.

Također za potrebe proširene biološke reprodukcije utemeljena su četiri rasadnika: u Grahovu, Busovači, Zcpčti i Posušju.

Na žalost, zbog velikih miniranih površina ostvaruje se tek 35% predviđenog etata što predsta­vlja glavni problem Poduzeća.

Kao domaćini, direktor poduzeća »Šume Hcrceg-Bosne« g. Pero Marković i njegov pomoćnik g. Vlado Soldo upoznali su goste s pravnim statusom Poduzeća usklađenim sa svim relevantnim aktima, koji uređuju Bosnu i Hercegovinu.

U samom središtu Mostara smo posjetili buduću zgradu Direkcije na kojoj se užurbano odvija rekonstrukcija i obnova. Gospodin Pero Marković nas jc proveo i kroz ostale značajne dijelove u gradu.

Za kraj smo posjetili Park prirode »Hutovo blato«, jedan od najznačajnijih ornitoloških rezer­vata u ovom dijelu Europe. Ovaj objekt s preko 7000 ha površine, koji ima oko 750 ha stalnih vodenih površina, kroz godinu plavi u potpunosti te sa .svojim prirodnim osobinama predstavlja kapitalni objekt ne samo hercegovačkog kraja već hrvatskih prostora uopće, (š)

HRVATSKI OTOCI

Suma se vraća na Pag Piše Ivo Palčić

J edan od najpoznatijih europskih putnika, Alberto Fortis (1741-1803), na svojim

se putovanjima po Dalmaciji doskitao 1774. godine i na otok Pag. Opisujući izgled otoka na jednom je mjestu zapisao i ovo: »Olujno more bijesno udara u kamenitu obalu otoka nasuprot planini; s te su strane vrhovi i padine bregova pusti zbog vjetra, tako da na njima nema ni šume, ni pašnjaka, ni njiva, osim na nekoliko mjesta; nego strašno golo kamenje, pusto i nenaseljivo, pokriva gotovo svu površinu.«

Na toj strani otoka, sućelice Velebitu, koju i dalje udaraju oštre bure i natapaju vlagom morske *•» prašine, ništa drugačije nije ni u ovo naše vrijeme. U to se može uvjeriti svatko tko se proveze jadanskom magistralom od Rijeke prema Zadru, ili obratno. Mnogi su, čudeći se divljini tog dijela otočnog krajolika, pomišljali ima li uopće života na otoku? Oni pak koji su na Pag dolazili preko Paškog mosta ostajali su također zapanjeni mjesečevim izgledom njegova sjeveroistočnog dijela.

Legenda o stablima Cijeli otok obiluje surovim kamenjarom. Među nastanjenim

hrvatskim otocima Pagjc najsiromašniji šumom. Sume pokrivaju tek oko tri posto od ukupne površine otoka koja iznosi 284,6 četvornih kilometara. No , tako nije bilo uvijek. Po mnogim se povijesnim izvorima i toponimima može zaključiti da je otok u minulim vremenima bio znatno više pošumljen nego danas. Stari su ga Rimljani nazivali »zlatnim otokom«, čini se upravo zbog šumskog bogatstva kojim je obilovao u to doba. Upućeniji stariji ljudi znaju kazivati legendu o otoku po kojoj se u davno doba s jednog kraja otoka na drugi, od rta Luna na sjeverozapadu do rta Fortice na jugoistoku, moglo proći pješice a da se ne dotakne tlo! To je, dakle, moglo značiti samo jedno: sa stabla na stablo!

Nestanak šuma zacijelo traje više stoljeća. Dr. Viče Ivančević, iz Uprave »Hrvatskih šuma« u Senju, drži da je proces degrada­cije ponajprije poslijedak ekstenzivnog stočarenja i neprimjere­nog iskorištavanja šuma a potom i jačanja crozivnih procesa. Tako je 1987. godine na Pagu bilo samo 742 ha površine obrasle šumom. U međuvremenu pošumljeno je uspješno još 54 ha.

Teško će se ikada više mo^i propješačiti otokom onako kako kazuje spomenuta legenda. N o obogaćivanje otoka šumskim površinama svakako je plemenit posao, značaj kojega se ponaj­prije ogleda u razvitku ti:rizma. U tome je svakako najznačajnija uloga »Hrvatskih šuma«, koje posljednjih dvadesetak godina su­stavno i planski skrbe o šumama otoka, izdvajajući za to i pozamašan novac.

6 / Časopis Hrvatske šume

dipl ing. Tome Devčić Ante Devčić

Časopis Hrvatske sume / 7

Suživot ovaca i šume Zrće, Vidalići, Bas, Hrastovac,

Žigljen, Špital, Punta Deda, Smrikovac, otočne su lokacije na kojima su djelatnici Šumarije zasadivali nove sadnice borovih kultura. Pitali smo po kojim su se kriterijima odabirale.

- Mjesta za pošumljavanje uvijek smo određivali u dogovoru s predstavnicima lokalne vlasti -dodaje Ante Devčić. - N o bez razloga, jer valja znati da je na otoku bilo otpora pošumljavanju, a i danas toga ima zbog interesa ljudi koji se bave stočarstvom. Kako su površine pašnjačke, nastojali smo pomiriti interese i stočara i, uvjetno rečeno. Šumarije. Najmanje smo otpora imali na području Zigljena, u blizini trajektnog pristaništa.

Alepski i primorski bor šumarija Pag sa sjedištem u

Novalji, organizacijska je jedinica »Hrvatskih šuma« u sklopu Uprave šuma Senj. Kao pravna osoba utemeljena je 1981. godine. Do tada je o paškim šumama skrbila Šumarija Rab, a jedno su vrijeme ti poslovi bili u nadležnosti Općine Pag. Do 1. kolovoza 1994. godine Šumarija je bila praktično podstanar po privatnim kućama u Novalji. Neko je vrijeme bila smještena u potkrovlju zgrade stare novaljske osnovne škole. Spomenutoga dana djelatnici Šumarije uselili su u novu zgradu, u kojoj je, osim poslovnih prostorija, i jedan stan za upravitelja. Zgrada je izgrađena u borovoj šumi u Špitalu, malo prije ulaska u autokamp »Straško«.

Šumarija broji dvanaest zaposlenika. Upravitelj šumarije je Tome Devčić, dipl. ing. šumarstva, koji Šumarijom upravlja od 1. kolovoza 1994. godine. Prije njega Šumarijom je upravljao Ante Devčić, šumarski tehničar, sadašnji revirnik. Ante Zubović i Milan Svetić, također šumarski tehničari, čuvari su šume, dok petorica djelatnika rade na terenu, jedan u rasadniku, a medu zaposlenicima su još jedna činovnica i jedna čistačica.

- Šumarija Pag gospodari s ukupno 9720 ha površina, od čega je 5987 ha neobraslog proizvodnog šumskog zemljišta za pašarenje, odnosno pošumljavanje, i 2991 ha neplodnog zemljišta, ili bolje reći ljutog krša - kazuje nam Tome Devčić. -Obrasle površine pokrivaju autohtone panjače crnike (414 ha), dok se borove kulture prostiru na 327 ha. Borove su šume sve podignute ljudskim radom, manji dio još za vrijeme Austro­ugarske (na području paškog Košljuna) a veći dio pošumljavanjcm poslije 2. svjetskog rata. Od osnutka Šumarije do danas uspješno je pošumljeno 162 hektara borovih kultura. Najvećim dijelom to su alepski i primorski bor.

Inače, na drugim mjestima je bilo znatnog otpora. Sadnice valja zaštititi od ovaca do one visine kad je ovca više

ne može uništiti, odnosno od početka faze prirodne obnove šume. To se postiže ograđivanjem površine određene za pošumljavanje, što dakako poskupljuje posao. Nakon što sadnice »stasaju«, ovca je u šumi čak poželjna i korisna zbog čišćenja pošumljenog prostora radi smanjenja opasnosti od požara. Kao dobar primjer toga svojevrsnoga suživota ovaca i šume, naši sugo­vornici ističu primjer Basa kraj Povijane. Blagu, doduše, valja prikratiti ulazak u pošumljen prostor još i onda kad se unose nove vrste, primjerice crnika, koju također valja zaštititi.

Bura, posolica, suša... - u starim borovim kulturama, zasađenim poslije 2.

svjetskog rata, probno smo unijeli žir crnike radi rekonstrukcije šumske površine, i to se pokazalo uspješnim. Namjera nam je stvoriti autohtone sastojine hrasta crnike, jer je bor pionirska vr­sta koja postupno treba nestati. Na nekim mjestima, na primjer u Straškom, već bilježimo i prirodni način obnavljanja crnike i cr-

8 / Časopis Hrvatske šume

ne blokove, što kasnije biljci omogućuje lakše prodiranje korijena u tlo. Riperanjem su se zadnjih godina pripremala za pošumljavanje, primjerice, područja na Žigljenu i Vidalićima. Na isti način pripremit će se uskoro i 11 ha terena oko mjesta Vlašića, gdje će se realizirati obveza pošumljavanja iz programa FAO.

Protiv požara - danonoćno Pošumljene površine valja čuvati i njegovati. Kad se šuma

podigne, vrebaju je različite opasnosti. Najozbiljnije su one od mogućega požara. U tu svrhu djelatnici Šumarije njeguju sastoji­ne čišćenjem. U vremenu od 1981. do 1997. godine na taj je način uređeno 276 ha šumskih površina. U panjačama crnike, čišćenjem i prorjedivanjem, na godinu se izvodi oko stotinu pro­stornih metara ogrjeva, dok se medu borovim kulturama, zbog sanacije vjetroloma, vjetroizvala i sušaca, posijcče dvadesetak ku­bika drvne mase. Osim toga, radi protupožarne zaštite. Šumarija probija prosjeke kroz pošumljene površine. Proteklih godina takvih je prosjeka probijeno na području Dudića, Paških rebara. Selca, Zaglave, Basa i Hrastovca, u ukupnoj duljini od 27 km. Dobar dio prosjeka je s elementima šumskih cesta, što olakšava pristup protupožarnim vozilima. Naši sugovornici sa zadovolj­stvom ističu da na Pagu do sada nije zabilježen nijedan ozbiljniji požar. No, u najugroženijem dijelu godine, od sredine lipnja do sredine rujna. Šumarija redovito organizira danonoćno protu­požarno motrenje.

- Od biljnih štetnika najčešći je borov čctnjak - dodaje Tome Devčić. - Radi njegova suzbijanja svake godine mehanički skidamo njegove zapreke na oko 50 ha šumske površine. Prošle smo ga godine prvi put prskali kemijskim sredstvom, što je dalo dobre rezultate. Drugi se štetnici ne pojavljuju u većoj mjeri. Ozbiljniji golobrst gubara imali smo 1993/94. godine, na stablima crnike u autokampu Straško i na području Dudića. Međutim, i taj su problem riješili prirodni paraziti, napavši jajašca gubara.

nog jasena. To je značajno stoga što je crnika vrijednija, otpornija na klimatske uvjete i posebno na opasnosti od požara - objašnjava Tome Devčić.

Godišnji plan pošumljavanja Šumarije je 20 ha površina. Sve se, dakako, ne uspije sačuvati i podići. Rezultat uspješnosti kreće se oko 60 posto. Usporedi li se taj podatak s ukupnom neobraslom površinom na otoku, može se učiniti da je to vrlo mali postotak uspješnosti posla. No, valja imati na umu u kakvim je specifičnim prirodnim prilikama otok Pag, posebice kli­matskim, hidrološkim i pedo­loškim uvjetima. Stoga je svako po­dignuto stablo pravo malo bogat­stvo.

- Dodatne teškoće stvara jaka bura i posolica zimi, a ponekad i ovce. Zbog dugog sušnog razdoblja u ljetnim mjesecima prisiljeni smo na područjima gdje se može doći autocisternama, zalijevati sadnice prve dvije do tri godine - kaže upravitelj Šumarije.

Uz novaljsku Šumariju vezan je i jedan, za neupućene, neobičan pojam: riperanjc. Naime, 1980/81. godine na području Zrča u blizini Novalje prvi put je (u cijeloj tadašnjoj državi) za pripremu terena za pošumljavanje iskorišten stroj - buldožer. Zapravo, riječ je o svojevrsnom oranju teškog, krševitog tla ripe-rom. Stroj zaore brazde duboke od 60 do 80 cm, razmakne kaine-

Šumarija uza svoju zgradu ima i manji rasadnik koji uglav­nom služi radi pripreme sadnica. Uz te šumske. Šumarija drži i druge hortikulturne sadnice, za koje ima dosta zanimanja među domaćim ljudima i vlasnicima vikendica. Prošeta li se čovjek, primjerice, apartmanskim naseljem Gajac nedaleko od Novalje, može se uvjeriti koliko je to naselje, izgrađeno na kršnom terenu, u zadnjih desetak godina hortikulturno oplemenjeno. U tome dobar dio zasluga pripada i djelatnicima Šumarije Pag u Novalji.

Časopis Hrvatske šume / 9

RAZGOVOR

Razgovor s prof. dr. Milanom Glavašom prigodom njegovog izbora za predsjednika Hrvatskog ekološkog društva

Od Velebita do KopackoQ nta ngodom izbora prof. dr. Milana Glavaša, voditelja Katedre za zaštitu šuma i Predstojnika zavoda za Lovstvo na Šumar-

1 skom fakultetu za novog Predsjednika Hrvatskog ekološkog društva, zamolili smo ga za kraći razgovor u našem Časopisu.

- Poštovani prof. Glavaš, Vi ste novoizabrani predsjed­nik Hrvatskog ekološkog društva, s t im p o v o d o m u o v o m razgovoru b i smo Vas zamol i l i da n a m prikažete osobnu iskaznicu Društva od njegova nastanka pa do trenutnih aktivnosti.

- Hrvatsko ekološko društvo je kao hrvatsko, osnovano i postoji već preko dvadeset godina. Jasno da sam naziv govori čime se to društvo bavi od svog osnutka. U to prije svega valja ubrojiti promidžbu prirode i zaštitu. Značajno je naglasiti da su šumari idejni začetnici i osnivači Društva. Među njima posebno treba istaknuti pok. prof Đuru Rauša, koji je dugo godina bio predsjednik Društva. Iz toga proizlazi da nije novina daje šumar predsjednik jer su prije mene već bili pok. prof Rauš, a i prof Branimir Prpić.

Moja predhodnica je bila prof Paula Durbešić, vrlo aktivna, koja je s nizom svojih aktivnosti bilježila Društvo, ali i uvelike odredila njegove buduće aktivnosti. Na skupštini je odlučeno da Društvo u ovom mandatu vode šumari, pa je pored mene u Upravni odbor izabran doc. dr. Vladimir Kušan i mr. Josip Mar-galetić. U razgovoru i kontaktima koje sam dosad ostvario s mnogim stručnjacima šumarima na terenu iz različitih ustanova, nameće se zaključak da bi ovaj mandat trebao sadržavati dosta šumarskih aktivnosti.

Između ostalog za ovu godinu planiramo kao glavnu aktiv­nost obilježavanje dvadesetogodišnjice proglašenja Velebita rezer­vatom biosfere od strane U N E S C O - a . Upravo je 10. veljače bilo navršenih 20 godina. Mislimo da to Velebit i zaslužuje svojim položajem, ljepotom i bogatstvom flore i faune. Stoga ćemo ovu godinu proglasiti godinom Velebita skupa s Hrvatskim šumar­skim društvom s kojim planiramo koordinirati zajedničke akcije. U tom smislu namjeravamo napraviti nekoliko serija predavanja s eminentnim stručnjacima različitih profila, dakako da će medu njima biti veliki broj stručnjaka šumara. Sve aktivnosti bi zao­kružili posjetom jednog značajnog lokaliteta na Velebitu. Sve re­ferate s predavanja nastojat ćemo skupiti u jednu knjigu o Vele­bitu bez obzira s to je do sada o Velebitu jako puno pisano, jer je to planina koja se istražuje sustavno već punih 200 godina.

S druge strane smo zamislili posjet Kopačkom ritu misleći da nam je to dužnost sada kada je i taj dio domovine oslobođen. Naravno, sa svim eminentnim stručnjacima koji svojim radom zadiru u to područje.

- Kada već spominjete Velebit , što biste mogl i reći o namjerama izgradnje termoelektrane u Lukovu Sugarju, kol iko bi to doista štetilo širem okruženju?

- Ja sam sudjelovao na nekim stručnim skupovima na tu temu, pri čemu sam susreo dosta ljudi različitih profila koji su ukazivali da bi poremećaji prirode na Velebitu bili za nas veliko zlo, a među tim je i moj stav da Velebit treba sačuvati, jer držim da bi nam se jedan takav potez mogao jako osvetiti i pri tom pred­

lažem traženje nekih drugih izlaza. Po meni, Lukovo Šugarje nije pravo mjesto.

- Prof. Glavaš, p o d u z e ć e »Hrvatske šume« j e za­d u ž e n o za gospodarenje najvećim i najznačajnijim dijelom hrvatskog državnog ekološkog prostora, u tom smislu nas zanima kakvu j e dosada suradnju ostvarivalo Društvo s o v o m ustanovom?

- Ovo je pitanje zaista na mjestu i zato prije svega zahtijeva objašnjenje. Najbolje se to predočava tako što sam ja već treći šumar koji vodi Društvo, a i osobno sam kao aktivan član društva svjedok da su šumari bili jako aktivni po broju posjetilaca na pre­davanjima pa i u pomaganju i u razumijevanju za potrebom po­stojanja ovog Društva. Iz toga proizlazi da su kroz tu povezanost itekako »Hrvatske šume« uključene u život i rad ovog Društva. Suradnja je prirodna jer znamo koliko su šume i šumska zemljišta dio našeg stručnog i znanstvenog rada. Rekao bih daje suradnja do sada bila izuzetna, a nadam se tome i u buduće, jer se mi uvelike u svom radu oslanjamo na »Hrvatske šume«, a mislim da nam je to i zajednički cilj.

- Koliko zakonodavna vlast uvažava mišljenja ovog i sličnih udruga pri donošenju propisa i odluka važnih za okoliš i koliko su to veliki formalni i neformalni kontakti?

- Moja je prethodnica bila vrlo hrabra i aktivna kucajući na mnoga vrata uzdignute glave, jer je imala zdrave stavove. Nekada je išlo lakše, a nekada teže u ostvarivanju određenih zahtjeva, ali ipak, kada sve sagledamo, možemo biti zadovoljni.

- Što biste p u t e m ovog časopisa poručili hrvatskoj ja­vnosti, a što j e trenutno aktualno u svjetskim ekološkim krugovima?

- Trenutno, kod nas i u svijetu j e glavna stvar promjena kli­me. Svi mi tome pridonosimo i treba težiti da se ona sačuva takva kakva jest. Cijeli svijet na tome radi smanjujući zagađenje zraka i tla, čuvajući kuglu zemaljsku onakvom kakva je sada i ne treba se zavaravati da se ono što se događa nekom drugom negdje daleko u svijetu ne može dogoditi i nama. Prema tome, glavne aktivnosti treba usmjeriti sprečavanju onečišćenja zraka i atmosfere i tako osigurati budućnost pokoljenjima koja dolaze.

razgovarao: Ivan Simić

10 / Časopis Hrvatske šutne

•IIWMiiiMllllilllWW mmmmti

Na tabli A] Ribnjaka »Podunavlje« Belje d.d. u svako doba godine, bez obzira na vodostaj, zadržava se veći broj raznovrsnih ptica močvarica

Uništavanje močvarica na ribnjal<u »Podunavlje«

Barbarski lov na prirodu Piše: Darko Getz

U tijeku povijesti zaštite prirode Kopačkog rita više puta smo upozoravali bivši Republički zavod za zaštitu prirode (da­nas Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša iz Zagreba),

Lovački savez Hrvatske i mnoge druge relevantne institucije, za­tim poznate nevladine udruge za zaštitu prirode WWF ICBP, U I C N itd., o potrebi zakonske zaštite ribnjaka »Podunavlje« koji j e prije, do Domovinskog rata 1991/92., bio u sastavu SOUR-a »Belje«, PIK, »Poljoprivreda Mirkovac«. Premda je površina ri­bnjaka u vlasništvu »Belja« d.d., povijesno i ekološki je sastavni dio ekosustava Kopačkoga rita, pa stoga ne može biti lovna površina, poligon za ubijanje ugroženih, rijetkih vrsta ptica

močvarica. To je anakronizam vremena, sramota za Hrvatsku, Slavoniju

i Baranju i nada.svc za sve one relevantne i mjerodavne institucije koje po službenoj dužnosti zastupaju interese zaštite prirode.

Osobna karta ribnjaka Ribnjak »Podunavlje« je sagrađen 1964. godine na području

Vardaračkog i Kopačkoga rita. Površina ribnjaka je 517 ha. Dijeli

se iz praktičnih razloga na nekoliko zasebnih tabli - ribnjaka. Južno uz nasip Zmajevac - Kopačevo u blizini sela Kopačeva i Vardarca nalaze se table A l , A2, D, u sredini uz sam nasip su table BI , B4, B5 (sada zimovnici a, b, c, d, e, f) B8, B9, BIO, BI 1 (novi zimovnici), M2 (mladičnjak), M3. Sjeverno prema Sifonskoj li­niji su table C l , C2.

U ribnjacima se uzgajala različita slatkovodna riba, pretežno uzgojni šaran, sivi i bijeli tolstolobik, a u novije vrijeme (do rata) i kanalski som. Ribnjak opslužuje oko dvadesetak ribara, ribarski manipulant i upravitelj. Prije rata je sagrađeno i mrijestilište.

U ekološko-zaštitarskom pogledu, ribnjaci su od posebnog značenja za brojne vrste ptica močvarica. Našim istraživanjem u 1981/82. godini evidentirali smo 41 porodicu ptica, 117 vrsta, od toga 77 vrsta pripada zavičajnim gnjczdaricama, 34 su redoviti zi­mski gosti, 6 vrsta nose epitet rariteta, a 1 je vrsta bila tada prvi put zabilježena u ovom području. Prema izvješću Bartovskog (1988.) na Ribnjaku j e zabilježeno 150 vrsta ptica. Inače, kako j e poznato, u Kopačkom ritu je unazad 150 godina evidentirano 270 vrsta ptica (Mojsisovics 1881-1889, Rossler 1908, Rucner 1960.)

Časopis Hrvatske šume / l i

Ptke na tabli A2 su zbo^ stalnog lova vrlo oprezne i plahe pa ih je vrlo teško fotografirati (na slici: sive čaplje, nekoliko žličarki / jedna velika hijehi čaplja)

Učestalost rijetkih vrsta ptica u odnosu na učestalost (frekvenciju od 1-10) promatrane

ptice podijelili smo na: - vrlo česte, dominirajuće vrste, - uobičajene vrste, - rjcdc vrste Vrlo je zanimljivo da smo u prvu skupinu uvrstili i orla

štekavca (Haliačctus albicilla) i patku njorku (Aythya nyroca), vr­ste koje se u mnogim državama Europe navode kao rariteti.

Ribnjaci su mjesta okupljanja ptica tijekom zimsko-proljet-nog i proljetno-ljetnog razdoblja, mjesto gdje se mnoge skupine ptica zadržavaju i prehranjuju. Radi ilustracije brojnosti ptica, u proljetnoj seobi, zabilježili smo između 5528-13.102 ptice (II., III., rV. mj.) prosječno 6303 ptice; u vrijeme gniježđenja 1118-3135 (V., VI. mj.), prosječno 1978 ptica, tijekom jesenske seobe 7960-11.072 (VII., VIII., K . mj.), prosječno 9605 i jesen-sko-zimskog razdoblja 3741-8850 (X., XI., XII. mj.) prosječno 6473 ptice. Dakako, ovi su podaci nepotpuni. Nismo evidentirali prelete divljih gusaka (pretežno Anser fabalis, A. crythropus, A. albifrons) koje bi se podizale s Kopačkog jezera i letjele prema strništima Eblina (10-50 tisuća ptica).

U vrijeme istraživanja u koloniji »Banja« koja se nalazi uz ribrnjak CI evidentirali smo 7 vrsta čaplji i ukupno 4299 ptica.

Prema tablici boravka ptica na Ribnjaku, među najbrojnijima su: gakovi (Nycticorax nycticorax), divlje patke (Anatidae), pose­bice dvila patka (Anas platyrhynchos), liska (Fulica atra), galebovi (Laridae), posebno obični galeb (Larus riđibundus). U novije vrijeme su to veliki vranci, kormorani (Phalacrocorax carbo) koji dolaze na ribnjak iz Kopačkog rita.

Ribnjaci su gnijezdilišta vrlo rijetkih u Europi patki njorki (50 pari). Oko ribnjaka, posebice u »Banji«, gnijezdi se manja populacija sive divlje guske (Anser anser, 20-40 pari). Na ri­bnjaku se rado zadržavaju orlovi štekavci (5. X. 1982. cvid. 18

orlova), crne rode (Ciconia nigra), žlićarke (Platalea leucorođia), velike bijele čaplje. Prošle godine (30. 10. '97.) na Ribnjaku smo zabilježili 300 velikih bijelih čaplji (Egretta alba) i 16 crnokljunih labudova (Cygnus olor). Jedan par se gnijczdio u Dravici (Kopački rit). U nekoliko navrata radnici Ribnjaka ulovili su zamkom vidre (Lutra lutra), stoga treba vjerovati da se ova rijetka i ugrožena vrsta zadržava i na ovom mjestu.

Ugrožen životinjski svijet ribnjaka

Prema zabilješkama Službe za zaštitu i čuvanje Zoorezervata i lovišta, od 1967. do 1975. godine podneseno je protiv nekih djelatnika Ribnjičarstva veći broj prijava zbog ubijanja i ometanja gniježđenja zakonom zaštićenih životinja. Tako su npr. neki djelatnici Ribnjičarstva redovito pljačkali gnijezda čaplji, divljih pataka, liski, gnjuraca i drugih močvarica. Odnosili su jaja, međutim, zbog njihovog nezgrapnog i neuviđavnog kretanja kroz koloniju mnoge mlade ptice ispale bi iz gnijezda i uginule u vodi.

Godine 1972. i 1973. prijave su podnesene zbog razaranja gnijezda motornom kosilicom za vodeno bilje. Stradalo je stotinjak gnijezda bjelobrade čigre (Chlidonias hybrida), nešto manje gnijezda crne čigre (Chlidonias nigra) i čigre obične (Stcr-na hirundo), zatim običnog galeba (Larus riđibundus), čubastih gnjuraca (Podiceps cristatus), gnjurca pilinorca (Podiceps ruficol-lis) i drugih močvarica.

Velika neprilika za koloniju čaplji »Banja« na Ribnjaku bili su timaritelji Zoološkog vrta u Osijeku koji su redovito sakupljali mlade ptiće za razmjenu s inozemnim zoološkim vrtovima (vidi Priroda br. 2/1972. »Hrvatske šume« br. 6/1977.). Tijekom sku­pljanja u 1972. godini bili su odneseni mladunci blistavog ibisa (Plegađis falcinellus (L., 1758), nakon čega se ova vrsta prestala gnijezditi u Kopačkom ritu. Poslije pohoda skupljača kolonija bi opustjela. Danas znamo daje od 22 kolonije čaplji iz 1954. godine

12 / Časopis Hrvatske šume

Zhoj;; sve veće nazočnosti ljubitelja prirode, promatrača

ptica (Birdivatch), članova nevladinih udruga,

stranaca-turista, - L. SG. »Jelen« je još 1975. godine prestao loviti močvarice na

Ribnjaku. Lovne aktivnosti su obnovljene 1992, godine u

organizaciji fantomskoga Nacionalnoga parka »Jelena -Baranja. Zadnji lov s gostima

lovcima iz Italije obavljen je 1996. godine.

preostala samo jedna, posljednja, u šumskom predjelu »Ćošak .šume« kod ribnjaka C l , pa ipak je ne čuvamo dovoljno.

Tijekom mjeseca svibnja 1985. godine na »otoku« ribnjaka Al gnijezdilc su čaplje dangube (Ardea purpurea L., 1758). Oveća kolonija (pedesetak pari) istovrsnih čaplji često je mijenjala mjesto gnježđcnja, no najčešće se zadržavala na Ribnjaku. U mjesecu svibnju djelatnici Ribnjičarstva posjekli su motornom kosilicom trščak, a s njime i brojna gnijezda čaplji s mladuncima. Mnogo mladih ptica bilo je osakaćeno i ubijeno (vidi »Hrvatske šume« br. 3/4, godina 1997.), a preostale žive raznijeli su valovi i vjetar koji je tih dana bio osobito jak. Dio mladunaca se utopio, neki su uginuli zbog gladi, a mnogo ih je stradalo od grabežljiva-ca. Upravitelj Ribnjaka bio je dr. Velimir Đordcvić, pa možemo reći d a j e kriv za pokolj i uništenje ovih rijetkih vrsta ptica.

Guske odletjele? Zbog šteta u gojilištu ribljeg mlada 1989., 1990., i ranije gla­

vom su platile mnoge žute (Ardeola ralloides) i male bijele čaplje (Egretta garzetta). Desetak čaplji redovito bi se zadržavao kod ispusnika vode gdje se obično zbog protočnosti nagomilalo na tisuće ribica, ribljeg podmlatka šarana, tolstolobika i drugih vrsta ribe koje bi one neumorno lovile i proždirale. Šteta je nesumnji­vo bila velika, pa ipak mislimo daje bilo načina da se ptice odvrate od mrijestilišta i ne ubiju puškom.

Evidentno je da su čaplje, di­vlje guske i druge močvarice ugrožavali i djelatnici Operativno-naučnoga instituta »Dr. Ilija Đuričić« iz Bilja. Sa željom za isti­canjem bili bi prstenovali na stoti­ne čaplji (vidi priloge Bilten »Jelen« 42/1969.). Prilikom svake takve akcije u čapljarniku mnoge bi čaplje zaglavile zapletene u trščaku i mulju, mnogo j e gnijezda bilo srušeno ili prevrnuto u vodu.

Godine 1989. sakupljana su jaja sivih divljih gusaka (/\nser an-ser) za umjetnu inkubaciju, u želji i nastojanju da se poveća populacija i onda ponudi lovcima kao posebna lovna ekskluziva. Skupljena su 63 jaja, od toga se izleglo 19 guščića. Na kraju j e jato brojalo 17 gusaka (mužjaka i ženki) kojima, zbog rata, sudbina nije sasvim poznata. Navodno je netko otvorio ogradu guščinjaka pa su guske odletjele na ribnjak i na slobodu.

Guske u zatočeništvu su bile indirektno uzročnik pogibije većeg dijela populacije vodomora (Alcedo atthis) u okolici Ribnjaka. Naime, zbog zaštitne mreže koja se posta­vila iznad guščinjaka i vode vodo-mori bi umjesto u vodu nalijetali na mrežu u koju bi se zapleli i tu uginuli. U jednom trenutku pri­likom posjete nekih Nijemaca u mreži je bilo zapleteno i uginulo 17 vodomora. Slika uginulih vodomo­ra navodno se pojavila u nekim časopisima u inozemstvu.

Ribnjaci C l i C2 bile su lovne površine LŠG »Jelen«. Od osnutka 1952. pa do 1975. godine »Jelen« j e dovodio lovce iz Ita­lije. Da bi lov na močvarice bio što uspješniji, domaća populacija divljih pataka »pojačala« bi se uzgojenim patkama tzv. »talijanka-ma« iz Dobanovačkog Zabrana. Tako je primjerice 1972. godine na tablu C l ispušteno 377 »talijanki«. Međutim, te patke nenavik­nute na letenje, polupitome, nisu bile zanimljive lovcima, pa su oni radije pucali po čapljama i drugim močvaricama. Kasnije, po

/ ^ '

Redoviti posjetitelji ribnjaka su sive čaplje, male bijele čapljice, crne rode

završetku lova, polovili bi ih lovački psi, s toje kod lovaca izazvalo nevjericu u pogledu stvarno ubijenih ptica. Lovcima bi se pripisa-lo više ubijene divljači nego što su potrošili (ispucali) patrona.

Na sreću, pod sve većim pritiskom zaštitnika prirode i sve većeg broja turista, birdvočera koji su počeli obilaziti ovo područje, »Jelen« je prestao loviti močvarice. Lov na močvarice ponovno je aktiviran za vrijeme Domovinskog rata u organizaciji fantomskog Nacionalnog parka »Jelcn-Baranja«. Lovilo se od 1992. do 1996. godine. Lovci su bili Talijani.

Časop is Hrvatske šume 113

Trombini odmahuje rukom u povijesti rastjerivanja, ubijanja, proganjanja i zatiranja pti­

ca močvarica u Kopačkom ritu i na Ribnjaku značajno mjesto zauzima grupa Vittoria Trombinija iz Bologne (ili Ferrarc) koja je zakupila Ribnjak (po prilici) 1985. godine. Ugovor o zakupu potpisalo je Lovačko društvo iz Vardarca, na čelu s njihovim pre­dsjednikom Milutinom Lazarom, posredstvom Generalturista iz Osijeka. LJbrzo nakon potpisivanja ugovora Talijani su dopremili specijalne metalne čeke, čamce, plastične ptice divljih pataka i gusaka. Kasnije su uvedeni u lov suvremeni magnetofoni koji bi po cijelu noć dozivali ptice.

O lovačkoj (ne)kulturi talijanskih lovaca dosta je napisano i rečeno. Kao i na drugim mjestima u Hrvatskoj, tako i u ovom kraju nimalo se nisu pridržavali Zakona o zaštiti prirode, Zakona o lovu i drugih propisa kojim se zaštićuju močvarice. Strijeljali su zakonom zaštićene vrste ptica, nisu bile pošteđene ni pjevice, tr­stenjaci, voljići, strnadice, sjenice, drozdovi itd. Na ptice se puca­lo poluautomatskim oružjem koje je zakonom zabranjeno. Navo­dno su talijanski lovci dolazili i u vrijeme Domovinskog rata; nimalo ih nije zasmetalo što topovi, haubice porazmještane oko Vardarca danonoćno uništavaju grad Osijek. Strast za lovom bila j e veća od bilo kakvih osjećaja i sućuti prema jednom narodu. Isto tako svi ti ugovori i dogovori s lovačkim društvom iz Vardarca bili su mimo zakona, dakle nelegalni, nepostojeći, drugim riječima Trombinijevo društvo je bilo društvo krivolovaca, a ne lovaca.

Prema navodima K. F., dragovoljca domovinskog rata, tijekom jeseni 1997. godine talijanski lovci su postreljali masu »vrabaca«, što su vidjeli mnogi mještani Vardarca. Nije potrebno posebno objašnjavati da su se pod ubijenim »vrapcima« krile na­vedene pjevice, trstenjaci, strnadice itd.

Prije Domovinskoga rata 1989. čuvari Zoorezervata za vrijeme jednoga obilaska Ribnjaka naišli su osobno na Vittoria Trombinija, koji je upravo spremao u prtljažnik auta ubijenoga jastreba kokošara (Accipiter gentilis) koji je zakonom zaštićen. Na

upit zastoje ubio pticu, Trombini j e lakonski odmahnuo rukom, kao da je htio reći - eto, naletio je!

Poznavatelji Kopačkoga rita, a među njima je i više europ­skih stručnjaka za zaštitu prirode, uvijek bi začudila činjenica da je Ribnjak izvan granice Zoorezervata, odnosno da se na njemu lovi. Na sve prijedloge i inicijative, pisane zamolnice u kojima se molila i zahtijevala zakonska zaštita Ribnjaka i njegove ornitofau-ne odgovaralo se verbalnim odobravanjem. Nije poznato zašto se bivši Republički zavod za zaštitu prirode nije energičnije postavio prema zaštiti ribnjaka kada se tome nije protivilo ni »Belje« ni LŠG »Jelen«.

Odgovoriti na to pitanje i nije tako jednostavno. U intere­snoj zavrzlami »za« i »protiv« zaštite, osim interesa lovaca, bilo je i pitanje plaćanja šteta od ihtiofagnih ptica, što bi u tom slučaju bila obaveza države - premda moramo podsjetiti da su investitori gradnje ribnjaka bili upozoreni na brojnost ihtiofagnih ptica i na Kopački rit koji je bio u zakonskoj proceduri da se proglasi zaštićenim objektom prirode.

Nesumnjivo da bi stavljanje Ribnjaka pod zakonsku zaštitu odgovaralo vlasnicima, budućim dioničarima, jer bi, kako smo rekli, država bila obavezna podmirivati štete.

Jedno od rješenja, a u interesu zaštite državnoga proračuna, mogla bi biti redukcija populacije kormorana u Kopačkom ritu i kod sela Sveti Đurad u Slavoniji. Ostale ihtiofagnc ptice zbog malobrojnosti ne bi trebale biti veća opasnost za Ribnjak.

Zanimljivo je d a j e Ribnjak od 1984. godine privremenim rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode o proširenju granica (ondašnjeg) Specijalnoga zoološkog rezervata »Kopački rit« bio pod zakonskom zaštitom, na žalost, bez nekih vidljivih aktivnosti fizičke zaštite na terenu. Prijedlog o proširenju granica Zoorezervata trebalo je usvojiti Vijeće udruženoga rada Sabora Republike Hrvatske. Zašto nije usvojen a ni odbačen, nije poznato.

Imajući na umu sve dosad rečeno p r e d l a ž e m o da Državna uprava za zaštitu prirode ( N N 30/94) p r i v r e m e n o m o d l u k o m stavi Ribnjak »Podunavlje« Belje d.d. pod zakonsku zaštitu, je r to nesumnjivo zaslužuje.

U skorašnje vrijeme sve se leiće zapažaju crvenokljuni labudovi. Pretpostavljamo da dolaze iz zooloških vrtova, iz nacionalnih parkova, s prirodnih i umjetnih jezera iz sjeverozapadnih dijelova Europe

fff^^'

- I '•

l̂ ' fe. i^*^ ^

» r,:,-i;Ei|,|i

14 / Časopis Hrvatske sume

RESTRUKTURIRANJE

Ribnjačarstvo d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, Lipovljani

Uoče li ribe isplivati Piše: Miro Mrkobrad

Prošle smo godine zajedno s poćctnim zalihama proizveli 374.694 kg ribe, od toga više od 95 posto šarana. Ostvarenje ukupni prihod od oko 1,566 milijuna kuna, te dobit prije

oporezivanja od 324.000 kuna. Komercijalno poslovanje odvijalo se u prilično složenim uvjetima - u prvom dijelu godine, prije izdvajanja, poslovali smo preko »Hrvatskih šuma«, poslije kad smo se izdvojili našli smo se u nekom zrakopraznom prostoru. I dalje smo morali koristiti iste dobavljače s kojima smo i prije ra­dili - opisuje u najkraćim crtama trenutno stanje u Ribnjačarstvu d.o.o. Lipovljani - direktor novoosnovanog trgovačkog poduzeća ing. Zvonimir Balen.

Nekadašnja radna jedinica u sastavu šumarije Lipovljani, ka­snije O O U R u ŠG »Josip Kozarac«, medu prvima se, uz Tvorni­cu ambalaže u Lanišću i Tvornicu čačkalica u Vrbovskom, našla na popisu onih sporednih šumskih djelatnosti koje su odlukom o restrukturiranju izdvojene iz »Hrvatskih šuma«. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu 9. svibnja 1997. godine Ribnjačarstvo je konstituirano kao društvo s ograničenom odgovornošću koje službeno samostalno posluje od 1. srpnja prošle godine.

Nekad bilo Ribnjaci u Lipovljanima, velikom slavonskom selu nadomak

Save, danas sjedištu općine, projektirani su i izgrađeni kao kom­pletan sustav toplovodnog ribogojstva 1969. godine. Na ukupnoj površini od 649 ha nalazi se pet ribnjaka (najveći 191 ha), te svi ostali objekti i oprema potrebni za ribogojstvo: 20 mrjestilišta, rastilišta, zimnjaci, tu je i 5000 m kanalske mreže za napajanje te oko 9000 m za odvodnjavanje. Kompleks ribnjaka napaja se vo­dom iz gravitacionog područja rječice Pakre te istoimene akumu­lacije. Nekadašnja radna jedinica bila je opremljena s pet kamio­na, tri traktora, buldožerom, bagerom, autobusom.

Prirast postignut u tovu predstavlja godišnju proizvodnju i računa se da je za jedan kilogram prirasta potrebno utrošiti tri kilograma hrane. U proteklih sad već skoro 30 godina života ri­bnjaka bilo je uspona i padova, uvijek je nedostajalo obrtnih sre­dstava, no radilo se i (od toga) živjelo. Rat i agresija na Republiku Hrvatsku gotovo potpuno su presjekli proizvodnju i uzlazni trend razvoja i zadali su Ribnjačarstvu udarac čije posljedice će se još dugo osjećati. Izgubljen je najveći dio domaćeg tržišta, (70 posto ribe išlo je na istočno tržište) poremećen ciklus proizvo­dnje. Došlo je do smanjenja ribljeg podmlatka što se i te kako odrazilo na proizvodni ciklus koji u uzgoju šarana traje 18-30 mjeseci. Osim toga, dio je radnika bio angažiran u Domovinskom ratu. Ribogojstvo je i inače bilo orijentirano na jesenski izlov, tome je bila prilagođena i veličina ribnjaka a šaran kao najkonjuk-turnija vrsta postao je već konfekcija. Iznenadnim ratom prouzročenim prekidom već uhodanog sistema, nametnuta je i potreba preo­rijentacije proizvodnje, promjene asorti­mana. Nova pravila igre traže nova rje­šenja, ali i sredstva - kojih nikada nije bilo dovoljno. Kako je ribnjačarstvo u šumarstvu ipak bilo sporedna djelatnost, pitanje o potrebi, isplativosti i rentabil­nosti novih ulaganja u ribnjačarstvo bilo je samo po sebi dvojbeno. Tako se već (ili još) 1992. godine počelo pričati o pretvorbi.

1. Upravna zgrada Rihnjačarstva d.o.o. 2. U

nekim ribnjacima trava zauzima sve više

površine... 3. Od 20 mrjestilišta neka su bez

vode i bez ribe., 4. Ribnjak na kojem je

\994. godine izvršena rekonstrukcija i koji je

osposobljen za proizvo­dnju.

3, 4

»Hrvatske šume« su 1994. godine unatoč svim teškoćama s preko milijun D M financirale temeljnu rekonstrukciju najvećeg ribnjaka, odnosno 30 posto ukupnih površina ribnjaka, tako da su stvoreni osnovni preduvjeti za nastavak proizvodnje.

Planovi Posljednjih zimskih dana kompleks ribnjaka Ribnjačarstva

d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, Lipovljani, kako se novo poduzeće službeno zove, djeluje pusto, a u odnosu prema onom kako su ranije ribnjaci izgledali - zapušteno. Šaš, korov i visoka trava u dijelovima ribnjaka izdigli su se visoko iznad vode. Očito, trava dugo nije rezana ni ribnjaci koji nisu rekonstruirani i čišćeni. I inače, stara mehanizacija u dvorištu kod poslovne zgra­de još je starija. Grupu radnika od ukupno 36 zaposlenih zatekli smo pri manjem internom zimskom izlovu.

Protekla poslovna godina pozitivno je završena, no radnike zanima što će biti dalje. Jer dio prošle godine bili su u sastavu »Hrvatskih šuma«, sada su na nemilosrdnom tržištu sami. Proble­ma ne bi trebalo biti, kaže direktor Balen, kad bi se osigurala kreditna sredstva, odnosno obrtni kapital. U Programu revitaliza­cije proizvodnje i poslovanja, sačinjenom u rujnu prošle godine, za dovođenje proizvodnje u puni kapacitet planirano je ulaganje u visini 4.389.000 kn. »Hrvatske šume« unijele su u novoosnovano poduzeće preko 2 milijuna kuna kapitala u stvarima, od čega 1.459.000 kuna kratkotrajnog temeljnog kapitala (obrtna sred­stva).

S obzirom na to da nije bilo i nema dovoljno vlastitih sred­stava, ostatak novca (2.930.000 kn) namirio bi se kreditom osnivača te još jednim kreditom koji bi se zatražio od Ministar­stva poljoprivrede i šumarstva.

- Mi smo i prošle godine imali državnu stimulaciju od 2 kune po kilogramu proizvedenog i prodanog šarana i ocjenjujemo da su nastupile povoljne okolnosti za proizvodnju i prodaju slatkovodne ribe, kaže ing. Balen. Lani je prosječna pro­dajna cijena na domaćem tržištu iznosila 16,30 kuna, na inozem­nom 10.46 kuna. Otkud razlika? Na vanjskom tržištu nije se mogla postići veća cijena, a Talijanima, jer uglavnom oni kupuju, dajemo zbog toga što oni dolaze i onda kad kod nas nitko ne kupuje, objašnjava Balen.

Domaće tržište mesom šarana uvjetovano je s nekoliko čim­benika: današnja ponuda je s obzirom na ratom izazvanu devasti-ranost nekih ribnjaka nedostatna; smanjena je kupovna moć stanovništva: šaran se na tržištu nudi još uvijek u komadu; ova riba još uvijek dosta teško nalazi mjesto na restoranskim jelovni­cima, a premalo se zna i o nekim drugim mogućnostima pripre­manja šarana (dimljeni, sušeni).

Lf već spomenutom Programu revitalizacije proizvodnje i poslovanja Ribnjačarstva d.o.o. prikazani su proizvodni rezultati prije rata i tijekom ratnih godina, napravljena je analiza tržišta uz proračun proizvodnje i troškova, data je i ocjena rentabilnosti projekta s pregledom mogućnosti daljnjeg razvitka ribnjačarstva u Lipovljani ma.

Temeljni kapital Društva iznosi 2.087.300 kuna, i to je ono što su »Hrvatske šume« unijele u Ribnjačarstvo. Ribnjaci i građevinski objekti su u vlasništvu »Hrvatskih šuma« sada u naj­mu Društva, dok je oprema ušla u temeljni kapital.

Velika je razlika u ukupno proizvedenim količinama ribe prije rata i tijekom ratnih godina. Tako je 1986. godine ukupno proizvedeno (zaliha i prirast) 770 tona, 1987. godine 865 tona, godinu dana kasnije 979 tona, 1990. godine 890 tona. Prva ratna godina 1991. još je dobra, dala je 990 tona, a potom slijedi pad. Već sljedeće 1992. proizvodnja daje 665 tona, 1993. još manje, 469 tona, pa 427 tona, da bi 1996. bila rekordno niska, 219 tona. Prošla godina bila j e mali pomak naprijed koji nudi optimizam uz mnoge uvjete od kojih je svakako najvažniji onaj o daljnjim kre­ditima. Bude li dodatnih obrtnih sredstava, proizvodnja će se dići.

N o ostaje pitanje s to je s ulaganjima 1. Dio stare mehanizacije u osnovna sredstva, u daljnju rekon-

je u dijelovima, 2. strukciju ostalih ribnjaka. Vrijeme će vrlo brzo dati odgovor na to i na sva Šarani plivaju leđno, 3.

Zimski izlov za interne potrebe. ostala pitanja.

UPRAVA SUMA OSIJEK

Pošumljavanje devastiranih površina Teritorijalnom reintegracijom Podunavlja u pravni sustav Re

publike Hrvatske, konačno su šume i šumska zemljišta koja su oduvijek i pripadala Hrvatskoj, pripojena našem poduzeću

»Hrvatske šume« p.o. Zagreb. Tako je i Uprava šuma Osijek konačno pod svoje upravljanje stavila i tri baranjske šumarije kao i dio šuma uz Dunav na području osječke Šumarije. S prvim sr­pnja Uprava šuma Osijek otpočela je nakon dugih šest i više go­dina gospodariti ukupnim svojim površinama od 72.475 ha, drv­nom zalihom više od 9.281.300 metara kubnih i godišnjim etatom od gotovo 300.000 metara kubnih. Sumama i šumskim zemljištem gospodari osam šumarija i to: Osijek na 8129 ha. Đakovo na 11.083 ha, Levanjska Varoš na 8071 ha, Valpovo na 5735 ha, te na baranjskoj strani Šumarije Batina na 8601 ha, Dar­da 14.523 ha, Tikveš 10.191 ha i Beli Manastir na 6141 ha. Na slavonskoj strani nalazi se 33.018 ha i na baranjskoj strani 39.456 ha. Međutim, kada se pogledaju površine koje su obrasle šumom slika je posve drugačija. Na baranjskoj strani šumom je obraslo samo 20.094 ha, a na slavonskoj strani 29.756 ha, što čini ukupno 49.850 ha ili svega 3,3 posto od ukupnih obraslih površina »Hrva­tskih šuma« p.o. Zagreb. Najmanje obraslih površina imaju ba­ranjske šumarije Tikveš i Darda, od preko 25.700 ha obraslo je svega oko 10.400 ha, a ostalo su trstici, bare i močvare Prirodnog rezervata Kopački rit.

Zbog toga što su područja Uprave šuma Osijek bila prva crta bojišnice u Domovinskom ratu, zbog mnogih crta obrane koje su se često premještale, šume i šumsko zemljište ove uprave još uvijek je u znatnoj površini radno nedostupan. U ovom trenutku to je još uvijek 14.546 ha uglavnom na baranjskoj strani, a time je još uvijek onemogućeno korištenje više od 502.650 kubnih meta­ra drvne mase ili 16 posto od godišnjeg etata Uprave šuma Osijek. Tako šumarije Darda i Beli Manastir imaju čak radno nedostupno više od 12.500 ha.

U drugoj polovici prošle godine, svi djelatnici Uprave šuma Osijek, odmah po preuzimanju šuma i šumskog zemljišta, krenu­li su u obnovu devastiranih površina šuma i šumskog zemljišta, tako da su radeći gotovo sve subote uspjeli izvršiti sve planirane zadatke.

Na slavonskom dijelu priprema staništa obavljena je na 127 ha, pošumljavanje sadnicama hrasta lužnjaka, topole i vrba oba­vljeno je na ukupno 62 ha i tom prilikom je zasađeno 36.000 sa­dnica, od čega čak na 59 ha topola i vrba. Za to je utrošeno 1.150.000 kuna.

Zbog sušenja sadnica iz prethodnih godina obavljeno j e po­punjavanje sadnicama hrasta lužnjaka i kitnjaka, topola i vrba na daljnjih 65 ha, za s toje utrošeno 105.500 sadnica. Individualnim ograđivanjem sadnica u zaštiti od divljači obavljeno je na površini od gotovo 3 ha.

U proširenoj biološkoj reprodukciji obavljena je priprema tla na 22 ha, pošumljavanje crnim borom na ispraznim i siromašnim tlima u đakovačkim brdskim predjelima na gotovo 4 ha, a sadni­cama hrasta lužnjaka i kitnjaka na 8 ha, za s toje utrošeno više od 67.200 sadnica.

Na baranjskoj strani, unatoč tome što mnogi djelatnici još ne prihvaćaju Upravu šuma Osijek kao svoje poduzeće, niti »Hrva­tske šume« p.o. Zagreb, obavljena je priprema staništa na 49 ha, a pošumljavanje je obavljeno na onim površinama koje su bile de­vastirane tijekom Domovinskog rata za vrijeme okupacije, jer je okupator nemilice sjekao i ono što ne dolazi za sječu u idućih nekoliko desetaka godina, posebice u Šumariji Darda. Tako j e

sanirano više od 38 ha i zasađeno više od 200.000 sadnica hrasta lužnjaka na 26 ha, sadnicama topola na 8,5 ha i vrba na gotovo 4 ha. Obavljena je i konverzija sadnicama hrasta topolova staništa na 3 ha, a pošumljavanje sadnicama topola obavljeno je na više od 13 ha. Ukupno je obavljeno pošumljavanje na 55 ha.

Također je obavljena zaštita od divljači, i to individualnim ograđivanjima na 8 ha i podizanjem ograda oko kultura hrasta.

Unatoč tome što su u baranjskim šumarijama zaposleni mno­gi djelatnici koji su reintegracijom došli u Upravu šuma Osijek, za na vrijeme obavljeni sav posao moralo se posegnuti i za privre­menim upošljavanjem gotovo 30 posto zaposlenika.

Ovog proljeća djelatnike Uprave šuma Osijek očekuje također velik posao na pripremi staništa i na pošumljavanju, a tako će biti svake godine i u idućih najmanje desetak godina dok se ne dovede u približno stanje šuma u Baranji na ono stoje bilo prije rata i prije ove bezdušne devastacije, koju nisu ni pokušali spriječiti šumari za vrijeme okupacije, a koji bi danas htjeli pono­vo biti na vodećim mjestima u baranjskim šumarijama, premda su se za vrijeme okupacije pokazali »vrsnim šumarskim gospodar­stvenicima«.

A. Z. Lončarić

Časopis Hrvatske šume / 17

PREDSTAVLJAMO - ŠUMARIJA POŽEGA

Zbog smanjenog etata - pomoć drugima

1. Priprema tla za popunjavanje sadnicama lužnjaka i crvenog hrasta (Šumski predjel »Babjak«), Snimio: D. Krakar 2. Izvlačenje tužnjakovih trupaca kod Gradca (šumarija Požega), Snimio: D Krakar

3. Snjegolomi na »Istočnom Psunju«, na području šumarije Požega,Snimio: I. FUszar

4. Dipl. ing. Ivica FUszar - upravitelj šumarije Požega,Snimio: I. Tomiić

5. Uspješno popunjena površina crvenim hrastom - šumski predjel »Bahjak« Snimio: I. Fliszar

J edna od šest šumarija na području Požeštine, šumarija Požega, zauzima površinu 9144 ha, a prostire se u go­

spodarskim jedinicama Istočni Psunj, Poljadijske šume. Sjeverna Babja gora i u dijelu Požeške gore. Gospodarska jedinica Sjeverna Babja gora je najveća i čini goto­vo polovicu površine šumarije (4206,50 ha). Drvna zahha ove šumarije iznosi 1.736.000 m \ a u strukturi drvne mase najzastupljeniji je hrast kitnjak (40 %), a slijede bukva (35 %) lužnjak (8%) i druge vrste drveta. Prosječna drvna zaliha u šumariji je 186 m3 po hektaru.

Uspješno unošenje crvenog hrasta

Desetogodišnje zaduženje šumskouz-gojnih radova u okviru jednostavne biološke reprodukcije iznosi 2490 ha, a najviše posla ima na njegama podmlatka i mladika te čišćenju guštika. Na proširenoj biološkoj reprodukciji također su najza­stupljeniji poslovi njege u sklopu konver­zija (1765 ha). U planu za ovu godinu požeška šumarija ima u jednostavnoj biološkoj reprodukciji 269 ha, a na proširenu reprodukciju otpada 55 ha. Pre­ma riječima mladog upravitelja ing. Ivice

Fliszara, u posljednjih nekoliko godina tijekom radova na konverzijama unošene su sadnice crvenog hrasta, koji se nakon popunjavanja dobro primio, pokazavši se nadmoćnijim nad nekim drugim vrstama, kao što je , primjerice, grab iz panja.

Premda je prema propisu uređajnih elaborata godišnjeasječiva drvna masa(etat) oko 41000 m', zadnjih nekoliko godina jc prepolovljena (oko 22000 m^), jer je, ističe ing. Fliszar, u prvim godinama važenja Osnova gospodarenja planirani etat bio previsok zbog zanemarivanja razmjera dobnih razreda po površini. Naime, nisu usklađeni površinski ctat i etat po drvnoj masi. Predviđa se da će u idućim uređajnim elaboratima godišnji etat šuma­rije iznositi oko 25.000 m^. Glavni prihod šumarije, na koji otpada 53 % ukupnog etata, je visok, smatra požeški upravitelj, budući da su znatne šumske površine obuhvaćene konverzijama. Prevođenje šuma niskog uzgojnog oblika (panjače) u šume visokog uzgojnog oblika iziskuje nemale troškove.

Problem šumskih šteta Na sjeći i izvlačenju drvne mase u

šumariji Požega zaposleno je 11 sjekača i 9 traktorista, a na uzgojnim radovima 9 rad­

nika. Ovi potonji su uglavnom invalidi rada, no uz pomoć povremenih radnika plan šumskouzgojnih radova se izvršava. Na radovima izvlačenja drvnih sortimena-ta uposleno je 7 traktora, od kojih je više od polovice dotrajalo, što stvara stanovite teškoće, a prema riječima ing. Fliszara traktor LPKT 40 je promašaj u šumarstvu. Naime, ima male učinke i spor jc, a skupi su i održavanje i nabava rezervnih dijelo­va. Privatni kirijaši na izvlačenju manje su zastupljeni, jer je slabo njihovo zanimanje za ovu fazu rada. U vidu samoizrade, okolnom stanovništvu i poduzetnicima godišnje se proda oko 8500 m ' drvne mase.

Kao osobit problem, ing. Fliszar ističe šumske štete, koje na području ove šuma­rije dolaze do izražaja zbog velikog broja okolnih sela i sklonosti stanovništva otuđivanju drveta. Tako je prošle godine evidentirano 40 šumskih šteta, što j c najviše na području požeške Uprave šuma.

Zbog smanjenog opsega sječe u vla­stitoj šumariji, požeški sjekači protekle su godine radili na području uprava šuma Senj i Gospić te posjekli 10300 m \ s to je polovica ukupno posječene drvne mase.

I. Tomić

18 / Časopis Hrvatske šume

ZNANSTVENIČKI ZAPIS

Primjeri mikorize N e sjećam se već razloga zbog kojeg sam jednog jesenskog

dana na Pijescima kod Đurđevca, u blizini druge novootvo-rene pjeskare, otpočeo lopatom prekapati tlo u blizini jednog

15-godišnjeg borovog stabla. Već nakon 15-20 cm dubine nailazim na tanje ogranke borovog korijenja i otkrivam u rastresitom pijesku nesvakidašnje sivosmede tvorevine koje su bile priraštcnc za tkiva korijena. Nailazio sam na njih sve više i više sve do približno 70 cm dubine. Nalikovale su malim mesnatim privjescima duljine do 3 cm. Oni manji i jednostavnije građeni dijelovi nisu bili veći od 10 mm i promjera ?)—4 mm. Razvijeniji primjerci bili su znatno veći, smeđe boje, hrapave i pomalo Ijuskave površine te prstoliko raz-granjeni u jednoj ravnini i upadljivo nalikujući nekim vrstama ko­ralja.

Svi moji pokušaji da slične tvorevine otkrijem i na kojem dru­gom sličnom mjestu u tlu pod istovrsnim stabaljem, ostali su do danas bez uspjeha. Ostaje mi pomalo zagonetno kako ovaj »slučajni« prvi nalaz ostaje i jedini do danas, a proteklo je od tog otkrića i dvadesetak godina.

Ovaj slučaj tzv. peritrofne mikorize, tj. specifičnog simbioz-no-parazitskog odnosa između određene vrste hifa gljive i korijenja drveća, primjer je takvog zajedništva gdje se bife gljiva isprepliću oko završetaka korijena. U drugim slučajevima bife mogu pro­drijeti i unutar tkiva završetka korijena, pa je tada riječ o endotro-fnoj mikorizi.

Isto tako zanimljiv je i drugi primjer, odnosno nalaz pojave mikorize na Pijescima kod Đurđevca.

Jednu malu pjcskaru na putu od Đurđevca prema Ferdinan-dovcu okružuje bagremov šumarak i šikara zečjaka /Sarohamnus scoparius/. Kako se iskopom pijeska stalno osipa i odronjava rub iskopa, korijenje bagreina ostaje sve više na površini. Na jednom tako ogoljelom korijenu, na posve tankim korijenovim završecima, opazio sam nekoliko izraštaja u obliku sivosmeđih privjesaka, oko 1-2 cm dugačkih. Tijela su im bila mesnata, malo Ijuskave površine, kružnog presjeka i tek neznatno razgranjena. Očito se i ovdje radilo o mikoriznim tvorbama koje do tada nisam opažao na korijenju bagrema.

Za razliku od većeg broja vrsta i primjera mikorize, tog specifičnog odnosa gljiva s korijenjem višeg bilja, koji su nam poz­nati na raznim vrstama hrastova, na bukvi, na korijenju graba i drugog listopadnog drveća i koji se često i upadljivom oboljenošću mogu dosta lako i prostim okom otkriti i prepoznati, ova dva slučaja predstavljaju mnogo izrazitije i veće formacije. Bilo bi zani­mljivo i značajno mikroskopski istražiti i utvrditi anatomske poje­dinosti te fiziološki odnos ovih simbionata.

Pojava mikorize kod šumskih biljnih vrsta danas se sve više istražuje, a rezultati istraživanja dolaze sve više do izražaja u posve praktičnim aspektima. Naime, poznato je da znatan broj jestivih gljiva iskazuje tijesnu vezanost svojih nalazišta uz određene vrste šumskih biljaka. Mogli bismo nabrojiti čitav niz jestivih vrsta gljiva koje u svojem nazivu sadrže i ime biljke s kojom su biokemijski i fizički vezane /hrastov vrganj, brezov vrganj, brezov djed, topolov djed i đr./ Ako nam je ta povezanost poznata, u mnogo slučajeva bit će nam olakšano i skraćeno traganje za »šumskim mesom«.

Istraživanje pojave mikorize na mnogobrojnim konkretnim primjerima omogućilo je već danas i »umjetni« uzgoj određenih jestivih vrsta gljiva uz odgovarajuće vrste šumskog drveća na čije se korijenje umjetnim zahvatima unose miceliji gljive koji kasnije razvijaju i jestiva plodišta. Delikatnost ovih međuzavisnosti u poje­dinim slučajevima mikorize tek se naslućuje. I sama pojava miko­rize traži još mnogo istraživalačkih napora. U kojoj mjeri je to kooperativni odnos dvaju organizama, a kada, zašto i kako, barem za jednog člana, postaje i poprima karakter nametništva i konku­rencije - predmet je još uvijek u znatnom broju slučajeva pionir­skih istraživanja znanstvenika. T-> T> j T^ •- r

•> Dr. Radovan Kranjcev, prof. Snimio R. Kranjcev

Mikorizna zadebljanja

na korijenju bagrema

Iste mikorizne tvorbe u početku oblikovanja

Poput koralja prstoliko razgranjene tvorevine

(mikoriza) na korijenu crnog bora na

Đurđevačkim pijescima

UPRAVA SUMA DELNICE

Jedna od najvećih po površini i drvnoj zalihi Piše: Vesna Pleše

J edna od najvećih po površini i najbogatijih po drvnoj zalihi Uprava šuma unutar Javnog poduzeća »Hr­

vatske šume« p.o. Zagreb je dclnička Uprava šuma. Gospodari na površini od 96.658 ha šuma uređenih u 44 gospodarske jedinice državnih šuma i 15 gospodarskih jedinica privatnih šuma.

Šumom je obraslo 93.809 ha. Drvna zaliha iznosi 25.746.000 m^ ili 274 mVha. Od toga drvna zaliha crnogorice iznosi 13.894.000 m3 i bjelogorice 11.852.000 m \ Godišnji prirast iznosi 5,2 m^/ha, od toga bjelogorice 2,9 m-^/ha i crnogorice 2,3 mVha.

Na području Uprave šuma Delnice ima i oko 28.300 ha privatnih šuma, a šumom je obraslo 21.500 ha.

Godišnji plan na sječi i izradbi u 1997. g. izvršen je sa 98 posto. Posječeno je ukupno 345.572 m^ netto drvne mase, od čega crnogorice 185.037 m ' i bjelogorice 160.535 m-'. Plan na vuči i iznosu izvršenje 100 posto, a na otpremi 101 posto. Zalihe u odnosu na proizvodnju iznosile su 12 posto odnosno 42.900 m' .

»U potpunosti su izvršeni i radovi na uzgoju tijekom prošle godine«, ističe upravitelj Uprave šuma Delnice Krunoslav Pupić, dipl. ing. šum. Radovi u jednostavnoj biološkoj reprodukciji izvršeni su 101 posto. U jednostavnoj biološkoj reprodukciji pošumljavanje je izvršeno na 46 ha, popunjavanje na 47 ha, prihranjivanje na 143 ha, njega pomlatka na 220 ha.

Proširena biološka reprodukcija izvršena je 102 posto, pa je tako priprema staništa izvršena na 47 ha, pošumljavanje neobra-slog šumskog zemljišta na 24 ha, popunjavanje na 16 ha, žetva korova na 153 ha.

U rasadniku dclničke Uprave šuma u Kuželju tijekom prošle godine proizvedeno je oko 500.000 komada sadnica, od čega najviše crnogorice (sadnica smreke, jele, ariša, duglazijc, običnog bora). Proizvedeno je u manjim količinama i ponešto hortikul-turnih vrsta (tuja, pačempres, berberis...)

Treba istaknuti da Uprava šuma Delnice naročito nekoliko posljednjih godina veliku pozornost pridaje sakupljanju sjemena u vlastitim priznatim sjemenskim sastojinama, što znači da se vodi računa o zdravstvenom stanju i kakvoći sjemena.

Upravna zgrada Uprave šuma Delnice Snimio: B. Pleše

Europska otvorenost šuma »Na području Uprave šuma Delnice otvorenost šuma je go­

tovo kao i u ostalim razvijenim zemljama Europe i iznosi oko 21 km/1000 ha. Sume su dovoljno otvorene, stoga nema razloga daljnje gradnje cesta, već samo kvalitetnog održavanja postojećih šumskih komunikacija«, govori upravitelj Uprave šuma Kruno­slav Pupić, dipl. ing. šum.

Tijekom 1997. g. izgradenoje protupožarnih vlaka u dužini od 12,8 km te protupožarnih vlaka s elementima cesta u dužini od 16,6 km.

Lovstvo u Upravi šuma Delnice izuzetna pozornost pridaje se i lov­

stvu. Uprava šuma Delnice gospodari lovištima Bjelolasica i

Smrekova draga - Gumance ukupne površine 48.000 ha. Gospo­darenje u tim lovištima vrši se sukladno lovno-gospodarskim osnovama, a najznačajniji poslovi u lovištima su gradnja lovno-gospodarskih i lovno-tchničkih objekata, briga o prehrani divljači i si.

Dolina rijeke Kupe

20 / Časopis Hrvatske šume

Stuiuio B Pleše Lovačka kuća Lividraga Snimio: B. Pleše

»Suho« šumarija Klana Snimio: B. Pleše

U lovištima dclničke Uprave šuma obitava, uz jelensku i srneću divljač, i populacija medvjeda, vuka, risa...

Plan za 1998. g. Tijekom 1998. g. planira se u jednostavnoj biološkoj repro­

dukciji pošumljavanje na 76 ha, njega na površini od 880 ha, čišćenje korova na 612 ha. . .

U proširenoj biološkoj reprodukciji planira se pošumljavanje na 125 ha, njega sastojina na 203 ha, zaštita bilja od bolesti i štet­nika na 4 ha...

U sastavu Uprave šuma Delnice danas se nalazi četrnaest šumarija. Radna jedinica Lovački dom Delnice i dva središnja mehanizirana stovarišta s oko 750 zaposlenih.

Zbog restrukturiranja u Javnom poduzeću »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, s kojim se krenulo tijekom prošle godine, te formi­ranjem samostalnih društava sukladno Zakonu o trgovačkim društvima, izdvojile su se iz Uprave šuma Delnice radne jedinice - 1. srpnja Galanterija Vrbovsko, od 1. listopada 1997. od radnih jedinica Transport Delnice, Građevinarstvo Delnice, Transport i mehanizacija Vrbovsko formirano je d.o.o. »MGP« sa sjedištem u Lučicama s oko 203 zaposlena.

Problema ima, ali nisu nerješivi »Unatoč tome što je tijekom Domovinskog rata Uprava

šuma Delnice bila pošteđena ratnih razaranja i radila na cijelom svom području, nismo pošteđeni problema u poslovanju, osobito onih koji se odnose na pomanjkanje financijskih sredstava«, go­vori gospodin Pupić. »Ova situacija najviše je posljedica nelikvid­nosti u drvnoj industriji, te neplaćanja računa za isporučene drv­ne sortimente od strane šumarstva. Zbog toga se šumarstvo već duže vrijeme nalazi u nezavidnom položaju, te nije u mogućnosti na vrijeme plaćati svoje račune privatnim poduzetnicima i dobavljačima. U svemu tome ipak raduje činjenica da smo sve dugove prema svojim zaposlenicima podnamirili (četiri terenska dodatka i regres za godišnji odmor), a redovito se uplaćuje i šumski doprinos jedinicama lokalne samouprave,« ističe upravi­telj.

»Zahvaljujući zalaganju i štednji svih zaposlenika, proizvo­dnja ide dobro, radi se i subotama ako treba, pa očekujemo da će se i uloženi trud uskoro vidjeti, da će se popraviti i stanje u drv­noj industriji...

Ovom prigodom svim zaposlenicima Uprave šuma Delnice zahvaljujem na uloženom trudu i zalaganju na radnim mjestima u postizanju dobrih rezultata u proizvodnji«, završio je upravitelj Uprave šuma Delnice Krunoslav Pupić, dipl. ing. šum.

Borova kultura uz cestu prema Platku Snimio: B. Pleše

Časopis Hrvatske šume / 21

LJUDI KOJE SUSREĆEM

Mirko Srbiš, traktorist

Prve tnotorke bile su teške i 18 kilogratna! K ako se ne bi sjećao prvih dana na poslu i

prve plaće. Nije bila ni cijela, odnosno nisam bio na normi već prva tri mjeseca na

probi pa sam dobio 90 tisuća ondašnjih dinara, a ostali sjekači 180 pa i 200 tisuća. Kad sam i ja došao na normu, za svoju sam plaću tada mogao kupiti i 10 tisuća komada male cigle. A to j e bilo dovoljno za manju kuću, devet puta pet metara -prisjeća se Mirko Srbiš (1994), traktorist u šumariji Vrbovec u bjelovarskoj upravi. Sa 29 godina provedenih na šumskim poslovima Srbiš j e nakon odlaska nekolicine još starijih radnika u penziju prošle godine, jedan od najiskusnijih. Sjeća se i pila koje su imale »pogon na žgance« jer je još kao 15-godišnjak išao izrađivati drva. Ručnom pilom, gudalicom, jer motorki još tada nisu imali. Kasnije su došle i prve motorke, Styhlove kontre koje će ostati zapamćene po tome što su bile vrlo teške - 18 kg s punim rezervoarom - bez amortizera, pa su imale strahovitu vibraciju, tako da su ruke nakon dvije godine od silne trešnje pobijelile a radnik postao nesposoban za rad.

- Počeo sam 1969. godine i prvih 17 godina radio samo kao sjekač - niŠta drugo nego samo sjekira, pila i put na posao i s posla. Nisam ni podnosio nikakvu molbu za posao. Radio sam ranije kao sezonac, znah su me i jednostavno pozvali da dođem raditi. Nije tada bilo ni dizalica, sve smo sami ručno tovarili. Zima, snijeg, nije bilo važno. Bila su to takva vremena. Da sada rade u takvim uvjetima, ovi mladi ne bi ni radili. Onda su nam iz Bjelovara poslali traktor i dizalicu i to je bilo olakšanje.

Srbiš živi u Bolču, selu nedaleko od Vrbovca, odakle s još nekoliko radnika kombijem svakodnevno putuje na posao. »Tu nas je peterti, dva Sveca, ja, onda Vukovarac koji sad živi u Bolču i dolje Majhen.« Ima nešto zemlje »no to je na ženu i ona se time uglavnom bavi. Ja imam svoj posao, a kod kuće koliko stignem. N o te četiri rali za dva popodneva su i uzorane i posijane.« Nema vinograd, samo brajdu. Vino­grad, veli, ne uspijeva u tom kraju, nekad je nešto i bilo ali se posmrzavalo. I s ove brajde dostaje i grožđa i vina. Kad je kod kuće, nešto vremena ostavi i za TV. Boks je na prvom mjestu onog što se gleda, zatim nogomet, Kolo sreće.

Kao radnik koji je je u Šumarstvu prošao baš sve, od pješačenja na posao i s posla do sadašnjeg ipak »gospodskog« voženja. Srbiš je uvijek bio realan. Pamti brojne reorganizacije, kad je »Vrbovec bio sam i imao svoj žiro račun, što j e bilo najbolje«, pa do udruživanja s Bjelovarom i ovih najnovijih promjena. Usmena predaja među radnicima dobro funkcionira, tako da su dečki u šumi i sad dosta dobro obaviješteni o tome Što se, na primjer, zbiva u firmama koje su se nedavno izdvojile iz šumarstva. Kad govori o sadašnjim uvjetima, o normama i plaćama, a to je ono s čim počinje i završava svaki razgovor uz vatru ili uz čašicu i nekoj birtiji, on će reći da su norme »dobro našpanane«, da se mogu izvršiti, ali da treba dobro zapeti. Starijima je teže, ne mogu oni kao mladići od 20 godina.

U očekivanju mirovine: Mirko Srbiš

- Plaće su manje nego prije. Sada su bolji uvjeti za rad ali je manje novaca. Prije sam c)d plače sagradio imanje, sada ne mogu ništa investi­rati, nemam ni za sušionicu. Za prosinac sam dobio 1770 kuna, to je još i dobro, prije je bilo još manje. Za mene samog to bi bilo još i dobro, ali za uzdržavati obitelj, s toje to? Ne smijem ni priviriti negdje u gostionicu, nas deset neka sjedne, ode dnevnica za čas. S terenskim je nešto bolje, 2500 do 3000, no dosta su veliki ti porezi, razna davanja. Terenski malo kasni, nismo još dobili za prosinac.

Pred desetak godina Srbiš je posao sjekača zamijenio za drugi - sjeo je za traktor. Imao je problema s kičmom i »kad bi ga ulovilo« morao je na injekcije. N o kako j e to grupni rad, on po potrebi, kad za traktor nema posla, radi druge

poslove, kala, slaže drva. Na traktoru kani dočekati penziju. Nada se da bi to moglo biti već sljedeće godine, jer »ima i neŠto beneficiranog staža«. Ako pak ostane raditi do 60. godine života, nakupit će i punih 40 godina staža.

Nije išao na more, godišnji odmor koristio je za liječenje u toplicama. N o čuo je , kaže, da se i za odmarališta priprema reorganizacija. Tko će onda ići na more po visokim cijenama, jer »sigurno više ne bude ljetovanja po ovako povolj­nim cijenama«.

Uz priče koje traju ide i ona o zaštitnoj opremi, gablecu. Sa HTZ-oprcmom je slabo jer uvijek kasni, kaže Srbiš. Zimsku opremu dobit ćemo kad zima prođe. S gablecom je drugčije i bolje. Vrbovec je jedna od rijetkih šumarija koje svojim radnicima dovoze gablec u šumu.

- Mi smo se izjasnili da želimo topli obrok. Plaćamo ga 16 kuna dnevno i dovozi nam se u šumu. To nam se odbija od plaće. Ja sam probao sve, i nositi gablec od kuće, ponekad s ostalima ispeći nešto uz vatru, najčešće kobasice. Znate kako je to kad se ljeti sve što donesete u ju t ro od kuće upari u vrećici. Znam što je to i ovo je najbolje rješenje. Gablec je dobar, ja sam super zadovoljan, a mislim i ostali dcČki. Inače ga ne bi uzimali. Ja znam da su druge šumarije odustale od toga, i sad im baš nije pravo. N e možeš od kuće svaki dan nositi špek i suho meso, treba jesti nešto i sa žlicom.

Topli obrok u Šumarstvu, osim iznimno, nije preživio no neki običaji i tradicija ipak se čuvaju. Jedan od običaja je da grupa po završetku posla u nekom odjelu »okrene odojka«. Kak bi to bilo kad se nikad ne bi sastali, kaže Srbiš. Skupimo novce, kupimo odojka ili ribu, sokove i pivo i proslavimo završetak posla. To nam je i najjeftinije, jer si odlazak negdje drugdje ne možemo priuštiti, (m)

22 / Časopis Hrvatske sume

ŠUMARIJA POŽEGA

Prijave protiv nesavjesnih

N esavjesni pojedinci već duže vrijeme odlažu različit otpad u šumama požeške šumarije. U

razgovoru s upraviteljem gradske šuma­rije, ing. Ivicom Fliszarom, doznali smo da se otpad odlaže na gotovo cijelom području gospodarske jedinice Poljadijske šume, u nizinskom dijelu ove šumarije, a osim u šumama ima ga u njihovoj blizini, uz naselja, prometnice i vodotoke. Posebi­ce ga ima blizu šume uz prometnicu Jakšić-Trapari te u okolišu sela Lakušija, Stara Lipa, Marindvor i Mihaljevci. Neda­leko od Mihaljevaca nalazi se vcče smctište, no unatoč čišćenju i opetovanim intervencijama problem nije riješen.

Prema Zakonu o šumama, ističe I. Fliszar, zabranjeno je odlaganje smeća i otpadaka u šumi, ali pojedinci se toga ne pridržavaju ili su neupućeni u navedeni zakon, što ih opravdava. Dobar primjer za to je šuma kraj Marindvora, u blizini Požege, u kojoj se glomazni otpad nalazio nekoliko godina. Na inicijativu šumarije, u lipnju prošle godine na lice mjesta izašla je županijska šumarskolovna inspekcija te je podnesena prijava protiv jednog

Glomazni otpad prije uklanjanja u deveđesetgodtinjoj šumi hrasta lužnjaka šumarije Požega Foto: I. Fliszar

mještanina. Premda je po rješenju in­spekcije trebao otpad ukloniti - radi se o starim automobilskim karoserijama -počinitelj to nije učinio pa je nedavno morala intervenirati šumarija i s policijom

ukloniti otpad. Počinitelj će za svoj nepromišljeni čin sudski odgovarati te morati snositi troškove izvoženja, no hoće li to biti pouka ostalim onečišćivačima šuma na ovom području? (t)

Predsjednik Ivica Fliszar N a izbornoj skupštini Šumarskog društva

Požege, koja je održana u restoranu »Lovački rog«, za novog predsjednika

izabran je ing. Ivica Fliszar, upravitelj šumarije Požega. Dopredsjednik je ing. Tomica Lešković, iz pleterničkg drvnoindustrijskog poduzeća »Oroplet«, a novi članovi Upravnog odbora Josip Orešković, ing. Željko Ognjenčić, ing. Marijan Aladrović, ing. Hrvoje Zdelar, mg. Vesna Žmire, Ivica Šarić i Ivan Došen. Za članove Nadzornog odbora imenovani su ing. Miljenko Katranček, Ivan Matovina i ing. Božidar Terzić. Novi članovi Suda časti su ing. Zlatko Lisjak, ing. Božidar Legac i ing. Antun Starčević. Na skupštini Hrvatskog šumarskog društva požeško Društvo predstavljat če mr Juraj Zelić, ing. Stjepan Blažičcvić, ing. Ivica Fliszar i ing. Tomica Lešković.

O radu Šumarskog društva Požege govorio je dosadašnji predsjednik Marijan Aladrović, a članovi su jednoglasno usvojili novi statut, prilagođen nedavno donesenom Zakonu o udrugama. Društvo okuplja 84 člana iz požeške Uprave šuma te drvnoindustrijskih poduzeća »Spin Vallis« i »Oroplet«. U zabavnom dijelu skupštine nastupio je poznati požeški tamburaški sastav »Naša grana«, (t)

»"•»^ * ^

Požeške šumare na skupštini je zabavljao poznati tamburaški sastav »Naša grana« Foto: I, Tomić

Časopis Hrvatske šume 123

RAZGOVOR

Razgovor s dipl. ing. Ivanom Gašparom nakon osnivanja »Transporta, mehanizacije i graditeljstva« d.o.o.Požega

Razgovarao: Ivica Tomić

Samo uz veliki napor na tržištu ćemo biti konkurentni, ističe dipl. ing. Ivan Gašpar Foto: I. Tomić

edno od dvanaest nedavno osnovanih društava ograničene odgovornosti u vlasništvu »Hrvatskih šuma« j e i »Transport, mehanizacija i graditeljstvo«

d.o.o. Požega, koje je registrirano početkom listopada prošle, a počelo raditi u siječnju ove godine. Tom prigo­dom razgovarali smo s direktorom Društva, dipl. ing. Iva­nom Gašparom.

- Gospodine Gašpar, predstavite nam strukturu zaposlenih u vašem Društvu!

- Imamo 56 uposlenih, a strukturu čine 14 režijskih radnika, 18 je u mehaničkoj radionici, 13 u građevinskoj djelatnosti, a l i radi na poslovima transporta. Među zapo­slenima u mehaničkoj radionici j e 9 mehaničara, 2 bravara, a ostalo su tokari i autoelektričari. Osobit problem je 8 in­valida rađa različitih struka, od kojih će uskoro trojica otići u mirovinu, a u prvoj polovici godine postupno ćemo rješavati status i drugih te očekujemo da će na popisu biti nakon toga 48 uposlenih. Smatram daje to dovoljan broj za obavljanje svih poslova.

- Kako funkcionira strojni i vozni park novoosnovanog Društva?

- Moram istaknuti da su nam strojni i vozni park izu­zetno stari, a zbog čestih kvarova morat ćemo pojedine

strojeve i kamione otpisivati. Prosječna starost naših građevinskih strojeva iznosi 14, a kamiona 11 godina. N o , unatoč tome, zbog kvalitetne mehaničke radionice i tipizi­ranog voznog parka uspijevamo držati korak s održavanjem strojeva i vozila. Imamo na popisu 8 kamiona, buldožer, 2 grejdera, 2 valjka, rovokopač-utovarivač, kompresor i drobilično postrojenje s utovarivačima. Procijenjena vrijed­nost materijalnih sredstava je 10,87 mil. kuna, a najznačajniji udjel čine građevinski strojevi, oko 73 posto.

- Koliki su vaši ovogodišnji planski zadaci? - Ove godine planiramo prevesti oko 65.000 m^ drvnih

sortimenata, uglavnom na području požeške Uprave šuma, te proizvesti oko 28.000 m ' kamena za šumske ceste. Od ukupne količine kamena trećina će biti namijenjena za požeško područje, a preostali, veći dio, bit će prodan na slobodnom tržištu. Unatoč zastarjelom đrobiličnom po­strojenju za proizvodnju kamena, držim da ćemo izvršiti planske zadatke. Moram napomenuti da nismo očekivali da će kamenolomi ostati unutar UŠ Požega, pa smo dovedeni u stanje da radimo samo usluge, bez mogućnosti da u tom dijelu proizvodnje ostvarimo prihod. Za transport drvnih sortimenata načinili smo ugovore s Upravom šuma Požega, odnosno s drvnoinđustrijskim poduzećima na području i izvan Požeštine.

Smatram da imamo višak kapaciteta u odnosu na ponuđene robe UŠ Požega. S obzirom na to da »špica« ot­preme pada u travnju i svibnju i od listopada do kraja go­dine, a u međuvremenu nema intenzivne otpreme, teško ćemo tada zaposliti naša specijalna vozila. Za sve poslove niskogradnje te pripreme i izrade šumskih vlaka sklopili smo ugovore s požeškom Upravom šuma. S obzirom na mali kapacitet građevinskih strojeva, bit će maksimalno za­posleni.

- Namjeravate li se baviti i drugim poslovima? - Budući da nam je kapacitet mehaničke radionice re­

lativno velik, nastojimo prihvatiti poslove sa slobodnog tržišta pa uvodimo servis teških vozila i nudimo veće po­pravke i generalne reparature u postojećim radionicama.

- S kojim ćete se problemima najviše susretati u vašoj djelat­nosti?

- Osim navedenih problema iskorištenosti i dotrajalosti voznog i strojnog parka, nedostaju nam financijska sred­stva, pa nastojimo s raspoloživim sredstvima pratiti progra­me restrukturiranja, koji bi nam trebali jamčiti budućnost poslovanja našeg Društva. Ponuda na tržištu transporta i građevinskih radova je velika, a cijene koje postižemo u ovom trenutku su minimalne. Samo uz velik napor bit ćemo na tržištu konkurentni. Požeška Uprava šuma, s ob­zirom na etat i manje vrijednu drvnu masu, je relativno siromašna pa stoga od nje ne očekujemo veliku pomoć.

24 / Časopis Hrvatske šume

PRENOSIMO

Iz časopisa »Priroda« članal< objavljen prije 58 godina

Zašto moramo čuvati naše šume? Pripremio: I. Tomić

relistavajući stare brojeve »Prirode«, naišli smo na uvijek aktualan članak dr. Josipa Poljaka »Zašto moramo čuvati naše šume?«. Premda objavljen prije čak 58 godina, zbog

iznošenja općekorisnih funkcija šuma te ekološko-gospodarske i zaštitne problematike koju autor, iz svog kuta i na temelju znanja kojim u to vrijeme raspolaže, iznosi u svezi s našim šumama, članak nije mnogo izgubio na aktualnosti. Naime, ekološki problemi u šumskim ekosustavima uvijek su prisutni, a posebice u zadnje vrijeme kada čovjekov utjecaj na funk­cioniranje šume, kao biocenoze, ima prvorazredno značenje. Članak prenosimo u nešto skraćenom obliku i na jeziku kakav je bio u uporabi tih godina.

Riječi besmrtnog Kozarca »Divna i prostrana slavonska hrastova šuma pomalo je ne­

stala, a tamo gdje se ponosno kočilo na tisuće hrastovih orijaša, nalazimo danas samo još po kojega hrastovog diva, koji nam govori o veličanstvenosti i silnom bogatstvu slavonskih hrastovih šuma. Kao što je nestalo nizinskih hrastovih šuma, isto tako postepeno nestaju bukove, jelove i smrčeve šume naših planinskih krajeva. Nepregledni šumski pokrovi prevlačili su se preko padina naših planina od glavica do skraj-nih gorskih izdanaka. Tamno modrikasta boja tih šuma gleda­na izdaleka pobuđuje u nama osjećaj, kao daje crna, gluha i mrtva. Taj naš osjećaj traje samo tako dugo, dok ne stupimo u njihovu unutrašnjost, jer tim trenom vidimo da te šume nisu mrtve, gluhe i crne, nego kako kaže ljubitelj i dobar poznava­lac slavonske šume, neumrli Josip Kozarac, 'u njoj diše život i

svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda upravo na očigled stvara i čisti, nagađa i popravlja'.

Duboke i uzvišene su ove riječi neumrlog Kozarca, pa kamo sreće da ih svaki onaj, koji ima posla sa šumom zna i da po njima radi, jer onda ne bi nastalo od tih prekrasnih šumskih prostora ono što vidimo danas diljem naših šumskih krajeva. Pogled na većinu današnjih šumskih površina jasno potvrđuje đa većina ljudi smatra šumu samo 'prostorom obra­slim drvljem', iz kojega nastoji izvući što veću korist, bez ob­zira na to da li će sječa šume imati štetnih posljedica za poje­dinca ili za cio kraj, oko kojega se siječe šuma.

Svaki bi naime onaj, koji raspolaže sa prostranim šumskim površinama, morao znati da šumski prostori i ako po grunto­vnom pravu pripadaju pojedincu, ipak nisu samo vlasništvo pojedinca, od kojega vlasništva ima pravo samo on na korist, nego daje šuma isto tako općenito dobro i bogatstvo i onoga kraja u kome se nalazi, jer su uz šumu vezane mnoge prirodne pojave, koje uvelike imaju utjecaja ne samo na bližu već i na dalju okolinu šumskih prostora.

Koristi, što nam ih pruža šuma, mogli bismo prema tome razdijeliti u dvoje, u općenite i pojedinačne. Pod prvima razu­mijevamo sve one faktore, koji su zavisni u opstojanju šume, a koji su od važnosti za općenito dobro čovjeka. Pod drugima mislimo na trgovačku korist pojedinca koju dobiva iskorišćivanjem šumskih prostora. O ovim potonjim koristi­ma neće biti govora u ovom članku.

Časopis Hrvatske sume / 25

Voda, vjetrovi... Mnogi će od nas zapitati koji su to faktori tako važni za

razvoj i kulturu čovjeka, a koji stoje u tako tijesnom odnošaju sa šumom? Tu je u prvom redu hidrografija koja je važna, koliko za sam život čovjeka, koliko i za njegov gospodarski napredak i razvoj; zatim morfologija tj. način oblikovanja te­renskih oblika pod utjecajem oborinskih i tekućih voda, i na­pokon klimatski odnošaji, koji uvjetuju povoljni napredak čovjeka i njegove okoline.

Hidrografske pojave nekoga kraja u prvom su redu usko povezane sa opstankom velikih zatvorenih šumskih prostora, jer je šuma jak regulator svih hidrografijskih pojava nekoga kraja. Oborinske vode, koje padnu na zatvorenu šumsku površinu, u pretežnoj česti ostaju neko vrijeme na lišću. Od te vode veliki se dio ispari, a manji pada na tlo, gdje se pod zaštitom šume opet nešto ispari, a nešto zalazi u unutrašnjost tla u obliku vode cjcdnice. Ova prolazi kroz tlo otapljajući na svom putu razne mineralne čestice i zalazi do nepropusnih slojeva, gdje se skuplja u obliku vode podzemnice. Ove vode podzemnice hrane razna vrela, ova potoke i rijeke. Posve je drugačiji proces putovanja voda na neošumljenim ili narijetko zašumljenim površinama. Oborine sa ovih površina naglo otječu po površini prema potocima i rijekama, a zaostala vlaga površine naglo se isparuje, dok unutrašnjosti slojeva zalazi vrlo neznatna količina, a ponajčešće ništa od tih oborinskih voda.

Šuma je nadalje jak bedem o koji se razbijaju vjetrovi, koji onda dolaze oslabljeni i bezopasni do ljudskih naselja i kultu­ra. Krajevi oko kojih su visoke i guste sastojine šuma trpe vrlo malo od vjetrova, tuče i proloma oblaka. Pošto se šuma posiječe, stradavaju ti krajevi gotovo redovno svake godine od orkanskih vjetrova, tuče ili proloma oblaka, pa se tako uzro­kuju svake godine ogromne materijalne štete.

Zaštitnica tla To su ujedno najvažniji i bitni razlozi zašto smo dužni šti­

titi šume, pa bi valjalo imati ove pojave uvijek pred očima, kada se u nekom kraju radi o iskorišćivanju šume .sječom, da se tako JOŠ za vremena spriječi zlo i odvrati mnoga opasnost od ljudi i krajeva. Stvaranjem ogoljenih površina potpunom sječom šume poremete se posve hidrografijske prilike nekoga kraja. Nekada brojna i vodom obilna vrela posjeduju danas nakon sječe šuma vode samo za jačih oborina, dok za ljetnih mjeseci redovno presuše, a s njima potoci i rijeke. Ovo opažanje najbolje potkrepljuju predjeli srednje Slavonije, gdje potoci 1 rijeke sjevernih i južnih pristranaka planina, koji su nekada obilovali vodom, danas su za ljetnih mjeseci vrlo osku­

dni vodom, štoviše mnogi od njih u to godišnje doba posve presuše. Sječa šumskih površina znatno povećava i razornu snagu oborinskih voda. Ove padnu na golu površinu, ruše se nizbrdice i odnose sobom humus i mekane česti tla, pa stva­raju tako od mirnih i romantičnih gorskih potoka prave pra-vcate gorske bujice. Ove odnose hektare plodne zemlje, za-muljuju polja i oranice, pretvarajući ih u bezvrijednu pustoš i golotinju. Cesto se događa da se vodostaj podzemnice tako snizi da pojedini zdenci ostanu bez vode.

Sječa šuma očituje se vidljivo i u morfološkim oblicima na posječenim prostorima. Kako je geološka grada naših planina, izuzevši planina krša, u pretežnoj česti sastavljena od raznoga kamenja podvrnutog brzoj rastrožbi, to sječom šuma izgubi ovo kamenje svoju zaštitu protiv faktora rastrožbe, pa je zbog toga izvrgnuto izravnom razornom utjecaju oborinskih voda. Djelovanjem ovih procesa razaranja tla na posječenim šumskim prostorima nastaju na gorskim obroncima strme, gotovo okomite dolinske strane, koje su vrlo nepodesne za pošumljivanje. Sa površina pak gorskih ravni i grebena odnose te vode humus i ilovinc, pa stvaraju tako golo i kamenito tlo, koje je također nepodesno za pošumljivanje. Na strmijim obroncima dolazi za kišnih perioda još i do klizanja tla, jer je sječom šume oduzeta tlu zaštita protiv jakoga kvašenja obo­rinskih voda. Klizanje tla ima opet vrlo štetnih posljedica, jer se njime pretvore velike površine kulturnog tla u pustoš razrovanc površine, izvaljanog drveća i grmlja, razrušenih zgrada i uništenih puteva.

Napokon je od vrlo zamašne važnosti utjecaj šume na kli­matske prilike nekoga kraja. U prvom redu šuma je važan re­gulator uzduha, a znamo daje uzduh glavni činilac svemu or­ganskom životu. Bez uzduha nema opstanka nijednom živom stvoru. Lisnate šume svojim ogromnim površinama obavljaju veliki proces asimilacije i transpiracije. Prvim procesom pri­maju iz uzduha ugljičnu kiselinu štetnu po čovječje zdravlje, a drugim daju uzduhu kisik, toliko važan za svako organsko biće«.

26 / Časopis Hrvatske šume

OVE ZIME U LOVIŠTU »TIKVES« U BARANJI

Zanimljiva prirodna pojava

i amrznuta bara bila je sva crvena od azole - tropske paprati / koja se javlja u rjeđim vremenskim razmacima na vodenim

>k površinama tijekom zimskih dana u dunavskim barama i ri­tovima.

Svojevremeno je jedan poznati novinar napisao u Kopačkom ritu: »Svaki moj dolazak u ovaj kraj ispunjava me osjećajem da sam došao u neotkriveno područje gdje još žive mnoge nepozna­te vrste biljaka i životinja... Mnoge od ovih najmanjih biljčica, dobro skrivene u dubini rita, ostat će još dugo vremena nepozna­nica mnogim istraživačima i vrlo je neizvjesno kada će biti otkri­vene.«

U ushićenju tog novinara imalo malo istine, U stotinjak i više godina diskontinuiranoga istraživanja većina poznatih evrop­skih biljaka i životinja nađena je i na ovom području. Malo je od toga prebogatog životinjskog i biljnog svijeta promaklo očima istraživača. Međutim, mladim biolozima i šumarima koji su tek počeli otkrivati tajne ovoga eko-sustava, mnoge nama starijima poznate pojave za njih su pravo otkriće.

Prilikom nedavnog obilaska nekih dijelova Šumarije Tikveš - predjela Menteš, bili smo zatečeni izgledom jedne zamrznute plitke bare, čija je površina bila sva pod »crvenim sagom«. Začuđeni ovom nesvakidašnjom pojavom zabilježili smo je i se­rijom fotografija. Prisutni mladi šumari nisu je mogli objasniti, te su za nekoliko dana potražili odgovor kod biologa koji slovi za dobrog poznavatelja Kopačkog rita.

Već na prvi pogled vidi se da se radi o nekoj biljci, a pod mikroskopom je ustanovljena i koja je to vrsta, koja kod nas nema službenog hrvatskog imena. Biljka se zove azola. Ime biljke se za sada izvodi iz njenog latinskog imena AzoUa filiculoides Lam. To je mala slobodnoplivajuća biljka iz obitelji leća (Lemna ceae L.) Pojavljuje se kao zajednica iste vrste, no isto tako ne izbjegava

druženje sa srodnicima. Ima korijen ali nikada se ne zakorjenjuje. Za svoje stanište bira mirne, plitke i tople bare bogate hranjivim tvarima. N e pogoduje joj vjetar i valovi pa nije čudno što je nađena baš u ovom šumovitom predjelu Parka prirode Kopački rit. Listići na kratkoj stapci poredani su u dva reda. Gornji lapovi leže na vodi i gusto su obrasli dlačicama. Donji lapovi su pod vodom, a ispod njih nalazi se sluzava nakupina u kojoj živi mo-drozelena alga Anabaena azoUi. Kako vidimo, ipak ima neke veze s algama. Tijekom ljeta je zelenkasto purpurne boje, a u jesen i zimi, kad su temperature ispod ništice, dobija crvenu boju kao na slici. Razmnožava se s porama koje se nalaze u kuglastim sporan-gijama, a ovi tvore kuglaste sporokarpije ispod donjih lapova. Razvojni ciklus je vrlo kompliciran.

Biljka je jednogodišnja, međutim, u klimatski povoljnim godinama mnoge biljčice prežive i ponašaju se kao trajnice. Potječe iz subtropskog dijela južne Amerike, a u Europu je pre­nesena 1880. godine. Udomaćila se u gornjem dijelu rijeke Raj­ne, u porječju Majne i Neckera. Za njeno rasprostranjenje »krive« su ptice močvarice. U naše krajeve vjerojatno je došla tijekom redovitih poplava Dunava.

Na području Baranje i Kopačkog rita je poznata od 1978. godine (Tinajstić - Pavletić, Topič - Šegulja 1979.). U knjizi »Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske (st. 347) prof. Rauš i suradni­ci piše: »Azola je tropska vodena paprat koja se periodično javlja u velikoj masi i prekriva vodene površine. Nalazimo je u rukavci­ma Dunava i u Kopačkom ritu.

Prema tome, biljka je davno evidentirana kao vrsta i na području Kopačkog rita i, kako vidimo, nije se uspjela sakriti očima istraživača. Pa ipak, masovna pojava ove tropske biljčice je vrlo zanimljiva i vrijedna ove zabilješke.

D . Getz snimio: A. Z. Lončarić

Časopis Hrvatske sume / 27

UPRAVA SUMA BJELOVAR

Previše papirologije

a dnevnom redu bila su izvršenja za 11 mjeseci, a najžučnije se raspravljalo o - planu. Tako su još jednom na Stručnom kole­giju bjelovarske uprave problemi oko donošenja plana za 1998.

godinu izbili na prvo mjesto. Jer previše je uputa, naputaka i promjena bilo prilikom donošenja ovog dokumenta, a da se o tome ne bi progovorilo. Tako je upravitelj bjelovarske uprave ing. Milan Butkovič konstatirao da već dva mjeseca stručni ljudi u upravi i šumarijama ispisuju hrpe papira i bave se planom umjesto da rade svoje poslove«. Dodao je da se ovako nikad nije donosio plan. A kada smo prije dva mjeseca poslali pismo s primjedbama na plan, podsjetio je, rečeno nam je da smo tim pismom »sebi dali autogol«. I šefica Informatičkog odjela ing. Marina Mamić potvrdila je da ništa od pri­mjedbi nije prihvaćeno i rekla da su za taj posao tražili samo malo više vremena.

Analiza poslovanja za 11 mjeseci, inače, dostaje vjerodostojan po­kazatelj kako bi to moglo izgledati na kraju godine. Ako je dakle netko u prvih jedanaest mjeseci dobro radio i blizu je izvršenja plana, može s dosta sigurnosti očekivati dobar poslovni rezultat. Jer u pro­sincu se što zbog vremena (kiša, snijeg, led) što zbog većeg broja bla­gdanskih dana ne mogu očekivati drastični pomaci u izvršenju plana.

VRBOVSKO

Sa Stručnog kolegija bjelovarske uprave

Sudeći dakle prema izvršenjima u tom razdoblju, poslovna godina bi za Upravu šuma Bjelovar trebala dobro završiti. Da je to »dobro« manje od onog što se ranije ostvarivalo i to je točno, no u otežanim uvjetima privređivanja i sa smanjenim investicijama (starom mehani­zacijom) svaki pozitivan rezultat je bar prihvatljiv.

Dakle, po rebalansiranom planu za tekuću godinu (na koji se, rečeno je, također dugo čekalo) glavni uzgojni radovi su blizu stopo­stotnog izvršenja. Priprema staništa obavljena je 96 posto, sadnja i sjetva 95 posto, njega mladika i pomlatka 98 posto. Kod čišćenja sa-stojina realizacija je manja, 76 posto, no upravitelji šumarija potvrdili su da je napravljeno više i da će se i ta brojka značajno povećati. Moglo bi, upozoreno je, biti problema oko zatvaranja financijske konstrukcije na uzgoju, ako prihod bude manji od očekivanog.

Sječa je izvršena 91 posto, a preostalih 46.000 kubika trebalo bi se posjeći tokom prosinca. Kada se zaviri u analizu o izvršiteljima rado­va, vidljivo je daje u vlastitoj režiji plan ostvaren 91 posto, u samo-izradi 47 a s poduzetnicima 57 posto. Prodaja je bolje ostvarena natu­ralno (93,5 posto) nego financijski (86 posto), a razlog ovome, istakao je rukovoditelj Komercijalnog odjela ing. Zeljko Vusić, treba potražiti u nižoj kvaliteti oblovinc od planirane.

(m)

Osnova gospodarenja g.j. »Glozac «

K rajem studenoga 1997. g. stručna komisija koju je imenovalo Mi­nistarstvo poljoprivrede i šumarstva u sastavu: prof. dr. se. Rado­van Križance, Krešimir Turk, dipl. inž. šum., i Slavica Delač,

dipl. inž. šum., imala je posao pregledati elaborat - Osnove gospoda­renja za g.j. Gložac šumarije Vrbovsko. Zadatak je bio ne samo pregle­dati već i utvrditi da lije elaborat izrađen sukladno Zakonu o šumama. Pravilniku o uređivanju šuma i odredbama Sumsko-gospodarske osno­ve područja.

Iz Direkcije, Službe za uređivanje šuma, ispitivanju je bio nazočan Dubravko Janeš, dipl. inž. šum., iz Uprave šuma Delnice mr. Boris Pleše, dipl. inž. šum. i Tijana Grgurić dipl. inž. šum., a iz šumarije

Vrbovsko Mladen Vinski, dipl. inž. šum., i Vladimir Beg, dipl. inž. šum.

Valjanost Osnove istekla je 31. prosinca 1996. g., a reviziju Osnove gospodarenja za g.j. Gložac napravio je delnički Odjel za uređivanje šuma.

Površina g.j. Gložac iznosi 697,58 ha. Površina se povećala zbog pripajanja otkupljenih čestica u odsjecima 13a, 13c, 14 i čestica bivših općinskih šuma. Redovna revizija vrijedi od 1. siječnja 1997. g. do 31. prosinca 2006. g.

Nakon primjedbi i prijedloga predloženo je Ministarstvo poljopri­vrede i šumarstva da izda suglasnost na predloženi elaborat - Osnove gospodarenja za gj . Gložac. (p)

28 / Časopis Hrvatske šume

VIJESTI

Broj ozljeda u porastu 1997. g. u Upravi šuma Delnice bilo je 46 ozljeda na radu

I što je prema 1996. g. tri ozljede više. Prema izvorima opasnosti najčešći su padovi na radilištu

i površinama gdje se zaposlenici kreću, padovi trupaca na zaposle­nika, padovi grana i si. Najčešći uzroci ozljeda su zakrčenost, kli-zavost i neispravnost radnog prostora i površina te kršenje Pravila zaštite na radu.

U 1997. g. najčešće ozljedivani dijelovi tijela bili su gležanj i koljeno - sedam slučajeva, u četiri slučaja - prsa, ozljede glave, višestruke ozljede tijela, zatim leđa, šake s prstima i potkoljenica...

Analizirane su ozljede po mjesecima, tjednima i satima rada. Najviše ozljeda tijekom 1997. g. dogodilo se u mjesecu rujnu (11), u lipnju (6) i u veljači (5). Najmanje ozljeda bilo je tijekom svibnja i prosinca (1).

Zaposlenici su se najčešće ozljeđivali početkom tjedna - po­

nedjeljkom je bilo 11, a utorkom 12 ozljeda. Najmanje ozljeda dogodilo se krajem tjedna - petkom (6) i subotom (1). Najveći broj ozljeda na radu dogodilo se u drugom (10) i trećem (12) satu od početka radnog procesa.

Raspodjela ozljeda prema dobnim skupinama zaposlenika po­kazuje da su se najviše ozljeđivali tijekom 1997. g. ljudi u dobnoj skupini od 26 do 30 godina (13), te u dobnoj skupini od 46 do 50 godina (10). Najmanje ozljeda na radu bilježi se u dobnoj skupini od 21 do 25 godina (2), od 51-55 g. (1), te u dobnoj skupini za­poslenika od 61 do 65 godina (1).

S obzirom na duljinu staža u šumarstvu najčešće su bile ozljede zaposlenika koji u šumarstvu rade 4-6 godina (8), 7 do 9 godina (6) i 15-17 godina (6).

Ova analiza ozljeda na radu napravljena je za zaposlenike šumarija, stručnih službi i RJ Lovački dom Delnice, (p)

Više stradavaju mlađi Tijekom prošle godine na području požeške Uprave šuma

evidentirane su 34 ozljede na radu. Najviše ih je bilo u šumariji Pletcrnica (8), slijede šumarija Požega (7), Kamen­

ska i Caglin (po 6), Velika (5), Kutjevo (1) i Stručne službe (1), a nijedne ozljede nije bilo u Radnoj jedinici »Mehanizacija i građevinarstvo«. U tom razdo da je izgubljeno 660 radnih dana, što je 78 ozljeda na tisuću zaposlenih, odnosno 0,08 ozljeda po jednom zaposleniku ove uprave.

Najčešći izvori ozljeda bili su padovi (8), motorna pila (5), otkinuta grana (4), rukovanje trupcem (4), a najizloženiji dijelovi tijela: glava (6), šaka s prstima (5), nadkoljenica i pođkoljenica (po 4) i oči (3). Ozljede su se najviše događale u veljači, rujnu i listo­padu, a najmanje u siječnju, studenome i prosincu. Tijekom tjed­na radnici su najneoprezniji bili srijedom i četvrtkom, a najmanje su ozljedivani krajem tjedna - petkom i subotom. Za gotovo trećinu ozljeda karakteristično je da su se dogodile u trećem satu, a gotovo polovica zbila se u četvrtom i petom satu rada.

Prema dobnim skupinama, najizloženiji ozljedama bili su ra­dnici između 41 i 45 godina života. Naime, od njih 87, dvanaest ih je ozlijeđeno. Radnici s najmanje iskustva (do tri godine staža) najčešće su ozljedivani (9 radnika).

Zamor radnika zbog teškog rađa bio je glavni uzrok ozljeda u požeškoj Upravi šuma (14), zbog kršenja Pravilnika o zaštiti na radu ozlijeđeno je 9, a zbog strmog terena, loše organizacije rada i više sile 11 zaposlenika, (t)

Praćenje zaraze velikog i malog mrazovca (Hibernia defolia-ria i Operophtera brumata) na području požeške Uprave šuma obavljeno je na 29 ploha, odnosno na 290 stabala s

ljepljivim prstenovima. S praćenjem se započelo u listopadu, pojavom prvih mrazeva, a završilo u siječnju. Prethodno su ob­novljene plohe s ljepljivim prstenovima, širine 8-10 cm i debljine oko 2 mm. Opažanje zaraze obavlja se već prema jačini napada ovog šumskog štetnika. Ako je napad veći, praćenje je svaki dan, a ako je slabijeg intenziteta, dovoljno je plohe kontrolirati svaki drugi ili treći dan. Pri tome u svakoj kontroli ljepljive pojaseve na stablima treba očistiti od mužjaka navedenih leptira, drugih kuka­

ca i eventualnih nečistoća, a ženke se izbroje, evidentiraju u pro­pisane obrasce te također uklone s prstena.

Prosječan broj ženki po centimetru opsega stabla na plohi izračuna se iz omjera ukupnog broja uhvaćenih ženki na svih deset stabala i ukupnog opsega stabala. Prema riječima ing. Zlatka Lisjaka, stručnog suradnika za ekologiju i zaštitu šuma Uprave šuma Požega, prosječan broj ženki velikog i malog mrazovca po centimetru opsega na svim plohama kretao se od 0,003 do 0,114, što ukazuje na to da nije riječ o kritičnom broju ženki odnosno nema opasnosti od golobrsta. (t)

Časopis Hrvatske šume / 2 9

Kako zaposliti invalide Jedan od najvećih problema u šumarijama

koje posluju u sastavu Uprave šuma Vinkovci svakako je radni invaliditet, sa svim teškim ekonomskim, socijalnim i psihološkim po­sljedicama. Zbog prirode posla na sječi, radni vijek radnika na tim poslovima znatno je smanjen, tako da je vrlo rijetka pojava da sjekači odlaze u redovnu starosnu mirovinu.

Kada nastupi invaliditet, odnosno smanjenje radne sposobnosti radnici, u najvećem broju slučajeva ne odlaze u invalidsku mirovinu, jer invalidske komisije najčešće procjenjuju da imaju još preostale radne sposobnosti. Stoga određen broj godina i dalje ostaju u svojoj šumariji dok ne ispune uvjete za invalidsku mirovinu. Kako više nisu sposobni za poslove na sječi i izradi, takve je radnike potrebno zaposliti na za njih odgovarajućim drugim poslovima, ili ih prekvalificirati.

Međutim, takvih »lakših poslova«, kako je poznato, sada je u šumarstvu vrlo malo, tako da

je samo mali broj invalida angažiran na drugim poslovima puno radno vrijeme. Odatle proizlaze poteškoće i ekonomske i druge posljedice za šumariju, napose u šumarijama koje imaju velik broj radnika.

U takvim situacijama često se puta, uvjetno rečeno, izmišljaju poslovi samo da bi se nekako angažirali radnici invalidi.

Između ostalog uvođenje nove tehnologije u procesu rada i proizvodnje traži sve manji broj izvršilaca, a u šumarijama je stalno prisutan »višak radnika« zbog invalidnosti. Zbog neproduktivnih radnika proizvodnost rada znatno sporije raste nego što se to planira, a i sama planirana proizvodnja dolazi u pitanje, jer dok sjedne strane imamo »višak radnika« na sječi i izradi je u svim šumarijama manjak.

Moramo imati na umu da se radi o ljudima s mnoštvom osobnih problema što proizlaze iz takvog statusa, a što sve utječe i na radnu atmo­sferu i međuljudske odnose u šumariji.

Z. PEIĆEVIĆ Marinko Matković, jedan od trojke najboljih sjekača Uprave šuma Vinkovci

Nepokorena ljepotica

Vinkovci su mnoge godine slovili kao sjedište dviju šumarskih organizacija, čija su područja obuhvaćala posavske šume, počevši od Morovića u Srijemu pa sve do Jasenovca i Lipovljana nadomak Sisku. Jedna od njih sa sjedištem u palači koju predstavlja slika, bila je Brodska imovna općina koja je nakon razvojačenja Vojne krajine gospodarila šumama dodijeljenim graničarima na ime sudjelovanja u čuvanju granice, a druga sa sjedištem u nekadašnjoj upravi Trgovačkog poduzeća »Zvijezda« kao Direkcija državnih šuma.

U njihovoj ulozi na gospodarskom razvoju zemlje, pogotovu svoga užeg kraja, isticala se Brodska imovna općina čija su

sredstva, kao moćnog privrednika, došla do izražaja financiranjem ili davanjem povoljnih zajmova za izgradnju većine slavonskih željezničkih pruga, izgradnju savskog nasipa, podizanju doma Šumar­skog društva u Zagrebu, gdje je bio smješten i Šumarski fakultet, te za mnoge druge korisne pothvate.

Takvom ulogom nikle su i škole, društveni domovi i vatrogasna spremišta na njezinu području. Zahvaljujući takvoj ulozi, Vinkovci su došli do električne centrale, izgrađena je moderna klaonica, asfaltirane su mnoge ulice, izgrađen j e veći broj stambenih zgrada pa i reprezentativne palače, ponos grada. Z. Peičevič

Kamen za Vinkovčane i Osječane

Osim gradnjom i održavanjem šumskih cesta, poslovna jedinica »Mehani­zacija i graditeljstvo« (od 1. siječnja 1998. d.o.o. »Mehanizacija, transport i graditelj­stvo«) požeške Uprave šuma bavi se i proizvodnjom kamena te eksploatacijom kvarcnog pijeska, a čini usluge i drugim upravama šuma. Tijekom 1997. godine proizvodnja kamena bila je u kamenolomu Cukur, na području šumarije Kutjevo, a proizvedeno je 31.334 m-'. Kamenje otpre­man na ceste Uprava šuma Požega, Osijek i Vinkovci, a prema riječima rukovoditelja proizvodnje kamena, ing. Krunoslava Kuz-lea, za požešku Upravu proizvedeno je oko 7000 m-̂ , pretežito za potrebe čaglinske i kamenske šumarije.

Požeški se šumski građevinari bave i iskorištavanjem kvarcnog pijeska u rud­niku »Mokreš«, na području šumarije Caglin, koji je osnovan prije šest godina, a posluje u sastavu požeške Uprave. Za po­trebe keramičke industrije u Orahovici ove je godine otpremljeno oko 1500 m^ pijeska.

Obavljane su i usluge dubinskog bušenja i miniranja u kamenolomu Perčin, na području novogradiške, i kamenoloma Hercegovac, na području našičke Uprave šuma. (t)

30 / Časopis Hrvatske šume

Smanjena otprema

Glavno stovarište drvnih sortimenata u Velikoj

S glavnog stovarišta drvnih sortimenata, u neposrednoj blizini željezničke postaje Velika, otpremljeno je protekle godine vagonima »Hrvatskih željeznica« oko 15.000 m^, različitih sortimenata. Ovo suvremeno stovarište uređeno je prije deset godina, posluje u sastavu šumarije Velika, a njegove usluge koriste kutjevačka, kamenska i požeška šumarija. Gotovo svakodnevno se na ovom prostoru obavljaju poslovi sla­ganja, utovara i istovara sortimenata tehničke oblovine i višemetarskog drva.

U razgovoru s revirnikom stovarišta Zdenkom Mazanikom doznali smo da je dvije trećine svih roba otpremljeno u Drv-noindustrijski kombinat »Belišće«, a ostalo, putem nadmetanja, drugim domaćim kupcima te u inozemstvo: Austriju, Njemačku i Italiju. Zbog smanjene sječe u

Foto I TOMIC

požeškoj Upravi šuma i pomoći šumarijama drugih uprava šuma, prošlogodišnja otprema s veličkog glavnog stovarišta je smanjena. Tako je, primjerice, za šumarije Kutjevo i Velika otpremljeno nešto više od 5000 m' , što je tek polovica uobičajene godišnje otpreme željeznicom s ovih šumarija. U 1996. godini transportirano je ukupno 21.000 m-* različitih sortimenata, a zbog navedenih razloga, očekuje se i ove godine oko 15.000 m^. Prije Domovinskog rata, u vrijeme kada se raspolagalo većom sječivom drvnom masom, s ovog stovarišta znalo se otpremiti i do 50.000 m' .

Evidencija o manipulaciji s drvnim sor-timentima je kompjutorizirana, kaže Mazanik, no bila bi učinkovitija kada bi modemskim putem bila uspostavljena veza s navedenim šumarijama požeške Uprave šuma. (t)

Održana godišnja skupština Hrvatsko šumarsko društvo nestranačka Je

Udruga, a u toj udruzi kao sastavni dio djeluje i Šumarsko društvo Delnice sa svojih 180 člano­va.

Sukladno godišnjem planu rada Šumarskog društva, svake godine održava se godišnja skupština. Obično se to događa krajem godine, a protekle godine Šumarsko društvo Delnice svoju je skupštinu održalo 5. prosinca. Pored Izvješća o radu za 1997. g. i Izvješća Nadzornog odbora na skupštini se progovorilo i o organiza­cijskim pitanjima te planu rada Društva u nare­dnoj 1998. g.

Tijekom 1997. g. sve planirane aktivnosti Šumarskog društva Delnice su izvršene, govori predsjednik Damir Delač, dipl. inž šum.

Održane su četiri tematske tribine, dvije akcije pošumljavanja (u proljeće i jesen), tijekom svibnja tradicionalna šumarska zabava.

te kraće stručne ekskurzije na području Gorskog kotara i Hrvatske.

Za narednu godinu planirano je niz aktivno­sti, održavanje stručnih tribina, na temu: pri­mjena GIS tehnologije i daljinska istraživanja u šumarstvu, zaštita vuka u Hrvatskoj, gospoda­renje bukvom u Gorskom kotaru, introdukcija dabra u Hrvatskoj. U planu je i održavanje tra­dicionalne šumarske zabave, te po dvije akcije pošumljavanja. Organizirat će se i dvije stručne ekskurzije, od čega jedna u inozemstvo.

Najviše pozornosti nazočnih na skupštini u Dclnicama izazvala je tema o novom načinu or­ganiziranja Hrvatskog šumarskog društva. HŠD organizirat će se sukladno Zakonu o udrugama sa središnjicom u Zagrebu, dok će njegovi ogranci i dalje zadržati financijsku i drugu sa­mostalnost.

(P).

Izlika pozornost lovnom gospodarenju

Dva su lovišta kojima gospodari Uprava šuma Delnice - Bjelolasica i Smrekova draga -Gumance. Lovište Bjelolasica veličine je 28.500 ha, prostire se na području pet šumarija: Fužine, Mrkopalj, Ravna Gora, Vrbovsko i Gomirje. Lovište Smrekova draga - Gumance površine je 18.500 ha, a prostire se na području šumarija Klana, Tršće i Prezid.

Za svako lovište napravljen je planski doku­ment gospodarenja, Lovno-gospodarska osnova koja vrijedi desetak godina. »Zadatak Odjela za lovstvo je provođenje smjernica Lovno-gospo-darske osnove«, ističe šef odjela Dario Majnarić, dipl. ing. šum. Najhitniji poslovi naznačeni po Lovnogospodarskoj osnovi su: odstrel divljači, izgradnja i održavanje lovno-gospodarskih objekata (hranilišta) i održavanje lovno-tehničkih objekata (čeka), te pribrana i prehrana divljači.

»Ovom zimom moramo biti vrlo zadovoljni, jer je dobra za prczimljavanje divljači, nije bilo ni vertikalnih ni horizontalnih migracija, a za prehranu divljači je bila dostupna hrana u priro­di«, govori ing. Majnarić.

Uprava šuma Delnice u cijelosti je nabavila hranu za pribranu divljači kako je to i bilo pla­nom predviđeno (kukuruz, šećernu repu...), a na krmnim njivama zasađene su stočna repa, čičoka, djetelina, stočni kelj, stočna mrkva, zob...

Izvršena je i košnja livada i na taj način je nabavljeno sijeno za popunu hranilišta. Ove go­dine bit će izgrađeno i osam komfornih zatvore­nih šeka koje će lovci koristiti za lov na me­dvjeda i divlju svinju.

Najgore su za divljač koja obitava u goran­skim šumama zime prepune snijega i leda. Zbog visine snježnog pokrivača nedostupna je hrana divljači, a tada dolazi do gubitka tjelesne topline i otežanog kretanja. U takvim uvjetima divljač postaje vrlo lak plijen krupnih predatora (risa, vuka). Najčešće su žrtve jelenska i srneća divljač i divlja svinja.

U lovištima dciničke Uprave šuma obitava divljač i od posebne gospodarske važnosti: mrki medvjed, jelen obični, divlja svinja i srna obična. Populacija mrkog medvjeda je stabilna i u opti­malnom broju. Brojno stanje jelenske divljači i divlje svinje je u blagom porastu.

Od ostalih životinjskih vrsta u lovištima dciničke Uprave šuma obitavaju kao zaštićene vrste vuk i ris te tetrijeb gluhan. Tetrijeb gluhan velika je rijetkost u goranskim šumama, a obita­va na nadmorskoj visini više od 1000 m. Od sit­ne divljači najzastupljenijaje sojka, dok je popu­lacija divljeg zeca u opadanju.

Divljač u goranskim šumama najčešće stra­dava prilikom pokušaja prijelaza prometnica, ce­sta i željezničkih pruga. Zbog toga se prigodom gradnje auto-puta Rijeka-Zagreb kod mjesta Dedin napravio i prijelaz za divljač da bi se ko­liko toliko spriječile pogibije divljači.

Godišnje se zabilježi i pokoji slučaj krivolo-va, no na sreću toga je malo, a i kazne za počinitelje su vrlo visoke. Na meti krivolovaca uglavnom je jelenska i srneća divljač, (p)

Časopis Hrvatske šume / 31

Udruga HLOJA

Svestrani ekolozi Pišući o delničkoj ekološkoj udruzi

HLOJA spominjali smo do sada uglavnom najznačajnije aktivnosti delničkih ekologa na području Gorskog kotara, a ponekad i šire. I ovog puta prisjetit ćemo se tih aktivnosti, koje su u ovih desetak godina od kada Udruga postoji održavane prigodom značajnijih datuma obilježavanja zaštite čovjekovog okoliša. Uz dan planeta Zemlje (22. travnja) organizira se na području bivše opčine Delnice akcija kojom se svakom razredu osnovne škole daruju po tri sadnice koje učenici moraju zasaditi.

Uz Dan zaštite čovjekovog okoliša (5. li­pnja) organiziraju se »zelene patrole« čiji su članovi uglavnom pučkoškolci. Obilaskom grada, mladi ekolozi dijeljenjem letaka zele­ne i crvene boje, skreću pozornost pučanstvu na ono što je lijepo odnosno ružno u okolišu. Tako će zeleni karton po­služiti da se nešto pohvali /lijepo uređen balklon, čist i lijep okoliš, čisto dvorište...). Crvenim kartonom upozorit će se na ono što u okolišu ne valja, na odbačen otpad, zapušten balkon i si.

Tijekom jeseni HLOJA organizira akciju pod nazivom »Prvoškolac i sadnica«. U tu akciju uključeno je sve više osnovnih škola na području ne samo Gorskog kotara već i šire. Ovdje treba spomenuti da je glavni sponzor HLOJE u darivanju sadnica Javno poduzeće »Hrvatske šume« p.o. Zagreb Uprava šuma Delnice.

»Sa svim ovim aktivnostima kojima se bavimo već punih desetak godina od kada je HLOJA osnovana, nastavit ćemo i dalje. Pristaša ovakvog načina rada ima sve više kako među mlađim naraštajem u osnovnim i srednjim školama Lijepe naše tako i u raz-

UPRAVA SUMA DELNICE

Uzgojni radovi za 1998. Već ujesen 1997. g. započele su aktivno­

sti u svezi s prikupljanjem podataka za izra­du planova uzgajanja šuma u okviru jedno­stavne i proširene biološke reprodukcije na području koje pokriva Uprava šuma Delni­ce.

Kroz JBR tijekom 1998. g. planira se obaviti 32.658 norma-dana. Pošumljavanje će se obaviti na 46,87 ha, popunjavanje na 24,60 ha, njega pomlatka na 174,60 ha, čišćenje sastojina na 423,40 ha, žetva korova na 293,32 ha, prihranjivanje na 144,92 ha...

U radovima PBR-a planira se 5562 nor­ma-dana: priprema staništa na 30,7 ha, rekonstrukcije na 8,5 ha, konverzije na 69,66 ha, pošumljavanje neobraslog šumskog

nim udrugama, od planinarskih društava, ekoloških udruga i si«, ističe predsjednik Udruge Ivan Pleše Lukeža, dipl. ing. šum.

Da bi i ubuduće potvrdili svoj rad. Skupština HLOJE na sjednici održanoj 8. siječnja 1998. g. donijela je Statut Udruge. U članku 1. Statuta piše: »Delničko društvo HLOJA je udruga koja sa svojim članstvom radi na razvijanju, unapređivanju i populari­zaciji ekološke svijesti, ekološke znanosti te unapređenju i zaštiti čovjekove okoline. Članovi Udruge mogu biti znanstveni, stručni i javni djelatnici iz raznih područja djelovanja kao i građani i mladež koji žele svojim radom pridonijeti ostvarivanju ci­ljeva i zadataka Udruge, a osobito na podi­zanju i zaštiti čovjekova okoliša.«

Organi Udruge HLOJA su Skupština, predsjednik Udruge i Nadzorni odbor. Prihodi Udruge su članarina, prilozi, priho­di od predavanja i si. Za predsjednika HLOJE ponovno je izabran Ivan Pleše Lukeža, dipl. ing. šum. HLOJA ima trenut­no osamdesetak članova, a sjedište joj je u Delnicama, Supilova 32 (Uprava šuma Del­nice).

Tijekom narednog razdoblja, pored već spomenutih aktivnosti u cilju razvijanja i unapređenja ekološke znanosti i općenito popularizacije ekologije, članovi HLOJE će sudjelovati na konferencijama, kongresima i simpozijima u zemlji i inozemstvu, priređivati stručna savjetovanja i sastanke na temu ekologije, organizirati ekskurzije za svoje članove i šire, a po potrebi surađivati sa srodnim udrugama u zemlji i inozemstvu te sa znanstvenim i prosvjetnim ustanova­ma, gospodarskim i drugim organizacijama. (P)

zemljišta na 29 ha, sanacija i obnova šuma na 18 ha, popunjavanje na 4,2 ha, prihranji­vanje na 76,33 ha...

Radovi na uzgajanju šuma planiraju se na osnovi Elaborata uzgoja, zaštite i uređivanja šuma, sukladno kojima revirnici obavljaju radove u JBR i PBR po vrstama svaki u svom reviru. Svaki elaborat sadrži karte s ucrtanim predviđenim radovima po objektima, kategoriji terena i uz jedinstvenu primjenu normativa »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, a koje vrijede za preborne šume Hrvatske. Sredstva za radove u JBR i PBR osiguravaju se sukladno članku 68. Zakona o šumama, prodajom drvnih sortimenata, za JBR se izdvaja 15 posto, a za PBR 3 posto.

(P)

UPRAVA SUMA DELNICE

Obrada informacija računalom

Ove godine navršit će se dvanaest godina od uvođenja obrade informacija u poslo­vanju goranskog šumarstva uz pomoć računala. Započelo se 1986. g. u tadašnjem GPŠG Delnice zapošljavanjem jednog stručnog suradnika na poslovima razvoja AGP u Odjelu za razvoj. Koje li slučajnosti - taj prvi čovjek koji započinje težak rad na uvođenju i obuci zaposlenika na računalima u tadašnjem GPŠG je Branko Meštrić, dipl. ing. šum., danas šef Informatičke službe u Direkciji. Uz njega su u tim počecima kao najveća potpora i stručna pomoć i mr. se. Milan Zdjelar, dipl. ing. šum., tada šef Razvoja u GPŠG Delnice, te Branko Mal-nar, oecc, danas zaposlenik Informatičkog odjela u Upravi šuma Delnice.

Započelo se skromno vlastitim snagama i znanjem. Tijekom godina pored »pokri­vanja« svih segmenata u poslovanju računalima vrši se i osposobljavanje ljudi za rad na tim računalima, pa je danas gotovo dvjestotinjak zaposlenika Uprave šuma Del­nice osposobljeno za rad na računalima.

U Informatičkom odjelu Uprave šuma Delnice danas je zaposleno šestero ljudi, tri organizatora obrade podataka, dva informatičara i šef Odjela. Uz stručnu ekipi-ranost raduje i to što je u Upravi šuma Del­nice, po šumarijama i stručnim službama in­stalirano oko pedesetak računala. Svih četr­naest šumarija povezano je elektronskom poštom sa stručnim službama, tako da se u svakom trenutku putem računala mogu pri­miti i slati podaci na relaciji šu-marija-stručne službe i obratno. Na isti način Uprava šuma Delnice povezana je i s Direkcijom u Zagrebu. Od ožujka 1996. g. priključeni smo i na Internet - svjetsku mrežu podataka«, govori šef Odjela Nino­slav Pleše, dipl. oecc.

Od znakovitijih programskih aplikacija koje se svakodnevno koriste u radu, treba spomenuti HSPRO-praćenje proizvodnje, HSDOZ-doznaka, HSUREL-uređivanje šuma. Posebnim programskim aplikacijama prate se kalkulacije, planovi, kadrovski i opći poslovi.

Zelja je stručnjaka iz Informatičkog odjela da se po šumarijama instalira još više računala, da se još više zaposlenika osposobi za rad na tim računalima.

»Zadovoljni ćemo biti onda kada svaki inženjer Uprave šuma Delnice bude u mogućnosti koristiti računalo u svom svako­dnevnom obavljanju radnih zadataka. To je i želja kojoj težimo, a to će i biti potvrda da naše zalaganje, trud i vrijeme na radnom mjestu nisu bili uzaludni«, govori gospodin Pleše. (P)

32 / Časopis Hrvatske šume

LEMPRIKA (Viburnum thinus)

čes to u životu, kad čovjeka napuste mnogi prijatelji u trenucima kada su mu najpotrebniji, pojavljuju se osobe s periferije njegove pozornosti i svojim pristupom daju mu oslonac na koji nikad nije računao. Iz takvih životnih prilika nastala je i ona narodna »Na muci se poznaju junaci«. U životu bilja našeg podneblja, ova bi slika odgovarala lempriki!

Ovaj grm u mcditeranu cvate usred zime sa svojim otmjenim bijelim grozdastim c\'atom, unoseći tako radost u naš život kao malo koja vrsta. Tijekom cijele godine je izuzetno samozatajan, moglo bi se reći čak i neugledan. Njegovo tamnozeleno i kožnato lišće u borbi s vrelim ljetom kao da djeluje sumorno. Ipak, zimi, kada nas svi napuste, on svojom cvjetnom ljepotom prekriva tu sumornu sliku i kao da nam otkriva dio ljetne topline sačuvane samo za nas. (š)

, ^ % . . ^