glagoljica primjeri i tekstovi

Upload: marina-magdalena

Post on 09-Oct-2015

557 views

Category:

Documents


16 download

DESCRIPTION

Glagoljica - osnove pisanja, slikovni primjeri glagoljičnih manuskripta s hrvatskog područja, i tekstovi za glagoljičnu transliteraciju

TRANSCRIPT

  • 1

    GLAGOLJICA

    - 863. g. bizantski car Mihajlo na traenje moravskog kneza Rastislava alje misionare, brau Konstantina/irila

    i Metoda (s uenicima) iz Soluna (dananja Grka) da propovijedaju meu moravskim Slavenima. S tim ciljem

    oni prevode dijelove Svetog pisma s latinskog na pomalo novi jezik crkvenoslavenski/staroslavenski

    (knjievni slavenski jezik stvoren za religijske potrebe), a pritom je iril izumio i novo slavensko pismo

    glagoljicu. Prije toga Slaveni nisu imali svoje pismo, ve su koristili latinicu i latinski jezik (uz naravno svoj

    narodni jezik), a oni koji nisu poznavali latinino pismo sluili su se rtami i rezami (neki oblik slavenskog

    runskog pisma, kako spominje rnorizac Hrabar, no zapisi tog pisma do danas nisu naeni. S druge strane,

    latinica je bila neprikladno pismo za stari hrvatski jezik jer nije imala slova za glasove , , , , ...

    iril je htio premostiti jaz izmeu zapadne i istone crkve. 867. u Mlecima pred sveenstvom je zagovarao pravo

    na ispovijedanje vjere na slavenskom jeziku i pismu. Tu je postigao znatan uspjeh: ve je sljedee godine papa

    Hadrijan II. odobrio glagoljako bogosluje - tj. uporabu slavenskih jezika i glagoljice. U vrijeme kad je cijela

    sjeverna i zapadna Europa u bogosluju koristila samo latinski, bio je to doista velik uspjeh. Nakon irilove

    smrti, za glagoljicu i irilova brata Metoda zauzeo se i papa Ivan VIII. te pohvalio sveenike glagoljae, koji

    pouavaju vjeru na materinskom jeziku.

    Glagoljica (naziv od staroslavenskog: glagolati = govoriti ili sluiti misu na staroslav. jeziku) dugo se zadrala kod

    Hrvata u Istri i primorskim krajevima kao crkveno pismo, ali se koristila i u administrativnim poslovima i

    knjievnosti. Popovi glagoljai su tim pismom svjedoili o tradiciji, uvajui vjeru, jezik i obiaje svoga naroda. U

    Humu se glagoljica koristila do poetka 20. stoljea.

    -glagoljino pismo nastalo je donekle po uzoru na grki alfabet, no ima i drugih utjecaja (ima vie teorija o

    nastanku)

    -2 vrste: obla (tzv. makedonska ili bugarska, postoji kod svih Slavena) i uglata glagoljica (od 13. st., samo na

    hrvatskim prostorima), + neki jo razlikuju i trokutastu, kurzivnu itd. Vie o tome na: http://glagoljica.stin.hr/

    Glagoljica nema posebnih znakova za brojeve, ve slova prema svom mjestu u azbuci imaju i brojne vrijednosti

    (navedene su u tablici). Da bi se oznailo kada se slova upotrebljavaju kao brojevi, ispred i iza slova-brojke

    stavlja se toka, a iznad crta.

    - neke su rijei napisane skraeno, npr. samo njihova prva slova, a ostala su slova izostavljena. Iznad mjesta gdje

    su izostavljena slova povuena je crta. esto se javljaju tzv. ligature, koje nastaju preklapanjem istovrsnih ili

    slinih dijelova susjednih slova, tj. nekom vrstom saimanja dva, tri ili, rjee, etiri slova u jedan znak.

    Sricanje glagoljikih slova po Jurju Slovincu: (vjerojatno je srok najlake nauiti ritmiziranim itanjem u grupama od po tri)

    | az buki vidi | glagole dobro (j)est | ivite zelo zemla |

    | ie i je | kako ljudi mislite | na on pokoi |

    | reci slovo trdo | uk frt hir | ot a ci |

    | rv a (j)er | jat jus (jest-je) |

    Glagoljiko pismo naziva se azbuka zbog poetnih dvaju grafema - az i buki. Nazivi prvih desetak slova,

    poredanih u svoj azbuni slijed, daju smislenu reenicu: Az buki vidi glagole dobro jest ivite zelo zemla.

    Ili u modernom prijevodu: Ja, koji slova znam, govorim da je dobro ivjeti na zemlji.1

    1 http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/oglagoljici

  • 2

    Glagoljica je vana sastavnica hrvatskoga identiteta jer su Hrvati pisali glagoljicom oko 1000 godina,

    od 9. do 19. stoljea. Odigrala je vanu ulogu u povijesti duhovnosti i kulture hrvatskoga naroda. ak

    su i prvi redovnici na ovome tlu, benediktinci, kasnije postali glagoljai. Benediktinci glagoljai

    ostavili su nam najvei glagoljski natpis, Baansku plou, zatim Krki natpis, svoja Pravila ili Regulu

    na glagoljici i druge spomenike.

    Najstariji sauvani staroslavenski glagoljski rukopis je misal (sakramentar) Kijevski listii iz 10. st.

    Pisan je glagoljskim slovima ija pravilna grafika struktura odgovara prvotnome modelu glagoljice.

    Prvotni oblici glagoljice su trokutasti i zatim okrugli (tabela trokutaste i okrugle glagoljice). Od 13.

    stoljea Hrvati piu uglatom hrvatskom glagoljicom. U mlaim se rukopisima javlja kurzivna

    kancelarijska i knjika glagoljica.

    Hrvatska srednjovjekovna knjievnost pisana je u veoj mjeri na glagoljici, primjerice: apokrifi,

    pjesme, biblijska itanja, vizije, hagiografija, Bogorodiina udesa ili Marijini mirakuli.

    Fond spomenika na glagoljici stalno se poveava novim otkriima. Otkriem glagoljskih natpisa u

    Konavlima i u upi dubrovakoj dobivene su potvrde koje svjedoe o najranijem postojanju glagoljice

    meu Hrvatima na ovom podruju, a natpis u upi dubrovakoj stariji je od Baanske ploe i po

    veliini teksta najvei je meu svim natpisima iz 11. stoljea.

    Uglata (hrvatska) glagoljica. Izvor: http://www.nenad.bplaced.net/doku.php/hr:fontbeispiel

  • 3

    Obla glagoljica koritena u mnogim slavenskim zemljama, a kod nas najvie u Humu. Izvor:

    http://www.hum.hr/glagoljica.htm

  • 4

    Veliine i omjeri glagoljinih slova. Izvor:

    http://s390.photobucket.com/user/tolonja/media/glagoljica5B15D1.jpg.html

  • 5

    Usporedna tablica obla i uglata glagoljica, irilica i latinica. Izvor:

    http://bosnianchurch.weebly.com/uploads/1/0/3/2/10326399/8938419_orig.jpg (uveano), ili na

    stranici: http://www.pouke.org/forum/topic/14167-slavistika-sve-o-slovenima/page-4

    (Tablica se originalno moe nai u: Damjanovi et. al. (2004): Mali staroslavensko-hrvatski rjenik.

    Zagreb: Matica hrvatska. Str. 14-15)

  • 6

    Kurzivna ili rukopisna glagoljica preuzeto sa stranice:

    http://www.croatianhistory.net/etf/kurziv.html

  • 7

    Primjeri glagoljskih tekstova:

    Kijevski listii najstariji sauvani glagoljski rukopis u Europi, radi se o misalu iz 10. st., obla

    glagoljica. Izvor: http://kiev.stin.hr/index.php?menu=10&action=1&page=11

  • 8

    Valunska ploa Cres, 11.st.

    Krki natpis Krk, 11.st.

  • 9

    Baanska ploa. Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Ba%C5%A1%C4%87anska_plo%C4%8Da

    Nastala oko 1100. g. u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Bake na otoku Krku, prijelazni oblik

    glagoljice, dokumentira darovanje zemlje kralja Dmitra Zvonimira mjesnom benediktinskom

    samostanu, jezik starohrvatski uz malo staroslavenskog, pronaena 1851., danas se uva u HAZU, a

    u crkvi Sv. Lucije nalazi se njena kopija. Transliteracija i prijevod glagoljinog zapisa:

    A[Z V IME O]TCA I S(I)NA [I S](VE)TAGO DUHA

    AZ

    OPAT[] DRIHA PISAH SE O LEDI[N] JuE

    DA ZVNIM[I]R KRAL HRVATSK [V]

    DNI SVOJ V SVETUJu LUCIJu I S[VEDO]-

    MI UPAN DESIMRA KR[BA]V MRA[TIN] V

    L(I)-

    C PR(I)BNEBA [S] POSL[] VIN[OD](O)L

    [K](O)V V() O-

    TOC DA IE TO POREE KLNI I BO(G) I B(=12)

    AP(OSTO)LA I G(=4) E-

    VA(N)J(E)LISTI I S(VE)TA LUCI AM(E)N DA IE

    SD IVE-

    T MOLI ZA NE BOGA AZ OPAT D(O)BROVIT

    Z-

    DAH CRKV SIJu I SVOEJu BRATIJu S DEV-

    ETIJu V DNI KNEZA KOSMTA OBLAD-

    AJuAGO VSU KRAINU I BE V T DNI M-

    IKULA V OTOCI [S S]VETUJu LUCIJu V EDINO

    Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja

    opat Driha pisah ovo o ledini koju

    dade Zvonimir, kralj hrvatski u

    dane svoje svetoj Luciji. Svjedoe

    mi upan Desimir u Krbavi, Martin u Li-

    ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-

    toku. Da tko poree, nega ga prokune i Bog i 12

    apostola i 4 e-

    vanelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko

    ovdje ivi,

    moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-

    dah crkvu ovu sa svoje dev-

    etero brae u dane kneza Kosmata koji je vl-

    adao cijelom Krajinom. I bijae u te dane Mi-

    kula u Otocu sa svetom Lucijom zajedno.

  • 10

    Misal kneza Novaka, iz 1368. g., jedna od najljepih glagoljskih knjiga, sada pohranjen u Nacionalnoj knjinici u

    Beu. Knez Novak Disislavi od Mogorovia iz Krbave pisao je tu knjigu za spasenje svoje due. Misal sadri

    najstariji zapis stihova na hrvatskim prostorima (Dies Irae), pisane glagoljicom.

    Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenici

  • 11

    Omialjski misal, Illirico 4, iz 14.st., danas je u Vatikanskoj biblioteci.

  • 12

    Reimski evanelistar. eki kralj Karlo IV. dao je 1347. za hrvatske glagoljae podignuti golemi samostan Emaus

    u Pragu. To je i danas najljepi gotiki samostan u glavnom gradu eke.

    Prema nekim izvorima u taj je samostan 1348. bilo pozvano ak 80 hrvatskih glagoljaa benediktinaca,

    vjerojatno s otoka Pamana. U tom samostanu je 1395. pisan ovaj evanelistar, na uglatoj glagoljici i irilici,

    prepisan iz jo starije hrvatske glagoljske knjige nastale vjerojatno u Omilju na Krku. Knjiga je u 15. st. bila

    vjerojatno u posjedu knjinice Matijaa Korvina u Budimu, da bi nakon turske okupacije dospjela kao ratni plijen

    u Carigrad. Godine 1574. poklonjena je jednom francuskom kardinalu prigodom posjeta Turskoj, koji ju je donio

    u Reims. Zatim je uvezana zajedno s jednom irilskom liturgijskom knjigom podrijetlom iz Kijeva u skupocjene

    korice optoene dragim kamenjem i relikvijama. Francuski su kraljevi stoljeima na nju prisezali prigodom

    krunidbe. Dragocjenosti su s korica knjige iskidane za vrijeme francuske revolucije. Kao Knjiga posveenja

    (Krunidbena knjiga), danas se uva u trezoru Gradske knjinice u Reimsu.

    Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenici

  • 13

    Brevijar Vida Omiljanina, 11. oujka 1396. zapoeo ga je pisati pisar Vid iz Omilja po narudbi crkve u Rou u

    Istri. Sadri slube za blagdane Gospodnje i za nedjelje. Danas se uva u Beu.

    Izvor: http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenici

  • 14

    Beramski misal, jedan od misala koje je prepisao i ukrasio Bartol Krbavac na prijelazu 14.-15.st., koji je

    vjerojatno imao vlastitu pisarnicu. Djelovao je u junokrbavskom podruju i u Hrvatskom primorju. Njemu tj.

    njegovoj radionici se pripisuju i Berlinski te Roki misal. Izvor: http://proleksis.lzmk.hr/23586/ i

    http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenici

  • 15

    Amulet se datira u razdoblje 14. i 15. stoljea. Spis se uva u Vatikanu, spada u primjerke egzorcistike

    literature na glagoljinom pismu (egzorcizam je istjerivanje zlih duhova). Uz to radi se o jednom od najstarijih

    svjedoanstava takvih zapisa na hrvatskoj glagoljici. Ornamentiran je crteom glave Krista (bez aureole), devet

    inicijala (velikih i malih) i crteom amuleta (hamajlije) u boji u obliku kruga podijeljenog kriem. Unutar kruga je

    ispisano 13 imena hebrejskog Boga i raznih imena grkoga porijekla. Sadri molitvu koja trai molitvu za mir i

    zatitu od zlih demona. Potom slijedi opseni egzorcizam koji trai zatitu nebeskih sila, anela i svetaca. Dio

    Amuleta je i legenda o sv. Sisinu koji pobjeuje enskog demona koji je obuzeo njegovu sestru. Obuzeta

    demonom sestra je ipak uspjela unititi svoje sedmero djece. Tu je takoer i legenda o enskom demonu koji

    ubija tek roenu i neroenu djecu.

  • 16

    Hrvojev misal - glagoljski iluminirani rukopis pisan za bosanskog vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia nakon to je

    on postao i hercegom splitskim, izmeu 1403. i 1404. godine. Najljepi i najbogatije ilustrirani glagoljski rukopis

    hrvatskoga srednjovjekovlja. Nastao je u Splitu, gdje ga je po narudbi bosanskog vojvode Hrvoja izradio pop-

    glagolja Butko za crkvu sv. Mihovila u Splitu (o emu svjedoi i jedna velika minijatura tog sveca), dok je

    minijaturist ostao nepoznat. Danas se uva u Istambulu, a onamo je dospio iz Korvinove knjinice u Budimu.

    Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvojev_misal i http://www.croatianhistory.net/etf/ocenas.html

  • 17

    Prvi vrbniki misal, jedna je od najljepih hrvatskih glagoljskih liturgijskih knjiga koju je u Senju 1456.

    napisao arhiakon Toma, vikar senjskog biskupa, po narudbi vrbnike upne crkve, a i danas se

    nalazi u Vrbniku. Fotografija: Julija Vojkovi. Preuzeto sa stranice:

    http://fotozine.org/index.php?knjiga=galerije&poglavlje=774&list=2961&element=29787

  • 18

    Prvi Novljanski misal, 1474. (ostavljen je prostor za crtanje inicijala; a crnim slovima poinje tekst

    Oenaa):

    Ote na ie (j)esi na nebesih

    svetise ime tvoe. Pri- (na fotografiji gore)

    (Pri)di cesarstvo tvoe

    budi volja tvoa

    jako na nebu i na zemlji.

    Hlib na vsedanji daj nam ga danas

    i otpusti nam dlgi nae

    jakoe i mi otpuaem dlge dlnikom naim.

    I ne vavedi nas v napast

    na izbavi nas od neprijazni.

  • 19

    Zapis popa Martinca o bitki na Krbavskom polju - nalazi se u golemom Drugom Novljanskom

    brevijaru iz godine 1495.

  • 20

    Misal po zakonu rimskoga dvora, 1483. Hrvatski prvotisak pismo: glagoljica, jezik:

    crkvenoslavenski, u tisku se zadrala forma rukopisa (boje, runo dodani inicijali i ukrasi). Otisnut je

    glagoljikim pismenima (slovima), dvobojno crnim i crvenim, 22. veljae 1483. godine, po starom,

    julijanskom kalendaru. Bilo je to 28 godina nakon dovretka Gutenbergove Biblije u Mainzu godine

    1455., a 9 godina prije otkria Amerike (1492). Smatra se da je otisnut u nakladi od oko 260

    primjeraka. Ima 440 str., dimenzija 19x26 cm. Izvor: http://www.croatianhistory.net/etf/1483.html

  • 21

    Tekstovi za transliteraciju na glagoljicu:

    Va se vrime godia autor: nepoznat

    Ova boina pjesma parafraza je latinskog izvornika In hoc anni circulo, s vremenom se od davnina proirivi svim krajevima Hrvatske, a pjeva se i danas. Stariji govor pjesme vjerojatno je bio ikavski. Najstariji rukopisi jesu u Beramskom brevijaru i Petrisovu zborniku iz 1468. U metrici slijedi latinski izbornik te se sastoji od strofa sa po 4 sedmerca: prva tri uvaju rimu, a posljednji je poput pripjeva.

    http://hr.wikisource.org/wiki/Kategorija:Hrvatski_srednji_vijek

    Ri je draga stvorena od svete devi Marije

    Va se vrime godia mir se svitu navia skoze rojen'je ditia od svete devi Marije.

    Od priiste device ter nebeske kraljice vzide zvezda danica ot svete devi Marije.

    Deva sina porodi, djavlju silu vsu slomi, a krstjane oslobodi, sveta deva Marija.

    O pol noi se Bog rodi nebo i zemlju prosveti, kako o pol dne svetlo be ot svete devi Marije.

    U jasli ga kladie, mati mu se klanjae, ter ga slatko ljubljae

    sveta deva Marija.

    An'jeli mu sluahu, novu pesan pojahu, milost njega slavljahu i svetu devu Mariju.

    O an'jeli tacite, Sina boja slavite ter pastirem recite ot svete devi Marije.

    An'jel pride nebeski, ter pastirom navesti prevelike radosti ot svete devi Marije.

    O pastiri, tacite, stada vaa pustite, Sina boja iite sa svetu devu Mariju.

    Kada pastiri idoe, Sina boja najdoe ter mu slavu izdae i svetoj devi Mariji.

    Kada k njemu pridoe, veliko se udie tere tako rekoe, sveta devo Marije.

    udo velo loveka, kralja videsmo velika, v grdu plenu povita ot svete devi Marije.

    U jaslih on leae, svite na njem ne bee, za uboastvo ljubljae za svetu devu Mariju.

    Po rojen'ji osmi dan Sin boji b obrezan, i krv proli on'je dan, sveta devo Marije.

    Stari zakon tvrjae, a novi nainjae, Sveto pismo plnjae sa svetu devu Mariju.

  • 22

    Od istoka tri kralji mnogo dan su jizdili, da bi Isusa vidili sa svetu devu Mariju.

    Zvezda voj njih bivae, zrakom put njim kazae, kade Sin boji poivae sa svetu devu Mariju.

    Kada k njemu pridoe, zlato i tamjan podae, a muro darovae, sveta devo Marije.

    An'jel obno prileti tere kraljem navisti ka Irudu ne pojti, sveta devo Marije.

    Kada domov pojdoe, jednim glasom vzapie, klicajui vzglasie, sveta devo Marije.

    Tebe, Boe, hvalimo, sveto Trojstvo slavimo sada i va veki vekom, amen.

  • 23

    Bog se rodi v Vitliomi autor: nepoznat

    Ova boina pjesma jedna je od najstarijih koleda koja opisuje roenje Isusovo prema Lukinu Evanelju. Sastavljena je od rimovanih osmerakih distiha, a pripada u najstarije hrvatske pravilne silabike stihove. Objavljena je u Parikom kodeksu iz 1380.

    http://hr.wikisource.org/wiki/Kategorija:Hrvatski_srednji_vijek

    Bog se rodi v Vitliomi djavlju silu tagda slomi.

    Gradu ime tako bie kako boji prorok pie.

    Tu pastiri blizu stahu pri ovicah i ne spahu.

    Svitlost boja na njih pride pred kov nona tma otide.

    Pastiri se udovahu, glasom k Bogu vsi vapjahu.

    Mnotvo an'jel tu vijahu, slavu boju ki pojahu.

    Jedan an'jel do njih tee i priad im tako ree:

    "Ja vam danas radost pravlju i na put vas ja nastavlju.

    Spasitelj se rodi danas ki je prial z neba za nas.

    Ne kasnite dulgo stati, oete ga blizu najti.

    Povit lei v Vitliomi, u jasalceh, v tujem domi."

    Kad pastiri to sliae Duhom svetim se vagae

    ter se na vkup zgovorie jednim glasom vsi rekoe:

    "Potacimo k Vitliomu, potacimo k boju domu;

    pogledajmo boja grada, pozdravimo Boga mlada!"

    Oni tamo skoro teke i najdoe udo veke:

    Diva sina povijae ki vsim svitom obladae.

    Travicu mu prostirae, Bog v jasalceh poivae.

    Mladenac je slaji meda ki na pravih slatko gleda.

    Volak zimu odgonjae, oslak mu se poklanjae.

    Skoti Boga znahu tada, a grinik ga ne zna sada.

    Pastiri se povratie,

    glasom Boga pohvalie.

    Slavu boju ku vidie i druzim ju navistie.

    O Isuse, boji sinu, slava budi tebi vinu!

    Sinu boji, budi hvaljen va vse viki vikom. Amen.

  • 24

    Za mi tui, due autor: nepoznat

    Ova duhovna pjesma govori o hvaljenju Isusa, a objavljena je u Parikom kodeksu 1380. Pjesma je starija od tog rukopisa, a starinu joj potvruje i slobodan stih razliitih veliina. Pjesma se, kako vidimo prema podnaslovu Poj eljno, pjevala. Nastala je na ikavskom jezinom podruju, a vidljivi su i tragovi starocrkvenoslavenskog jezika.

    Za mi tui, due, iznemagajui dragostiju? Polji ljubav po Isusa da ustane iscljena s radostiju.

    I kada ti pride ljubvom se k njemu vedui, pogovori mu tako rekui:

    Davori, ljubvo moja, Isuse, ne hodi daleko ot mene,

    jere u sem slznom dolu kako bes tebe vesel biti mogu?

    Moja jedina ljubvo i dragosti ki isplnjujei vse elje tvojih istih radosti.

    eljno te dobro [moje] molju ne ohodi me bes tebe u sem alostnom dolu.

    Volja, ljubvo, ovd budi sa mnom a volja me pojmi tamo s tobom.

    Jere mn bez tebe biti gore je negoli umrti,

    a s tobom plteno umrti mani slatko j' oiti.

    Jere ti jesi moj ivot i dika ki si lpota onoga vika.

    Hvalite ljubav moju, Isusa, nebo i zemlja i vse tvari ki vse lpo krasi svojimi dari.

    Hvalite, gore, polja i vsa drva jere vas vsako lto lpo odva.

    Hvalite, lto s cvtjem i ptiice s eljnim ptjem.

    A nadasve vinu hvali ti, love, prepodobna tvari.

  • 25

    Svit se kona

    Svit se kona autor: nepoznat

    Pjesma je satira na ivot klera i redovnika u vrijeme opaina i prodavanja oprosta grijeha, kad se pribliava sudnji dan. Zapisana je u Parikom kodeksu iz 1380. Sastoji se od deset katrena i tri tercine s dvanaestercima, pri emu je u posljednjim tercinama iskvarena rima i stih. Podsjea na poeziju verberanata (bievalaca) i talijanske laude iz 13. stoljea. Budui da se spominju brojni crkveni redovi, pjesma nije mogla nastati prije posljednjih desetljea 13. stoljea, a vjerojatno je nastala u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, zbog obiljeja mijeanja ikavskog i ekavskog govora.

    Svt se kona i slnce jur zahodi, pravda gine, ljubav stine, tma ishodi. Djaval jure svoju vojsku kupno vodi, gda se svri Sveto pismo dan prihodi.

    Isuhrst je danas zabljen i njegov sluga, vsaki ki je z Babilona njim se ruga. Gda to sliah, obuje mi srce tuga, ar [je] nesklad, krivo gleda drug na druga.

    V redovnicih ki tu sveto evan'jelje imla bi pravda biti i svren'je, a sada je opaen'je i prevraen'je i vsakomu dobru dlu razoren'je.

    Ot istini oi svoji uklonie, u pohoteh sego svta zabljudie, k bezakon'ju srce svoje priklonie svojmu tlu, a ne Bogu ugodie.

    Grdinali, biskupi i opati misle, Boga ostavive, l o zlati. Duhovna r ot njih se ne more imati ako im se pnezi prije ne plati.

    Simuna v tomu naslduju ki to zae. Kako mnoga dua sada v mukah plae, nijedan to ne razmilja, ji, pje, skae. Gdo bi rekal: zlo inite! - zlo ga vlae.

    Mala bratja i koludri, predikavci, remetani, karmeliti, kavenjaci, vsi popove, koludrice i vsi djaci, vsi se nazad obratie kako raci.

    Mnozi ot njih ki ako bi v svt stali, skot bi pasli i kopali i orali, a sada su prevtil trbuh podpasali komu kako Bogu slue veli i mali.

    Licemri, vraji posli, svtom hine, zlato, srebro i to mogu mono pline. Antihristu put gotove, zlo v tom ine. Se su oni kmi du mnogo gine.

    Ki bi hotl boju pravdu udrati i Isusa njegova sina sldovati, u pokori i uboastvi grh plakati, povele ga svojim gnvom zlo sprognati.

    Prave: Ti si pokrita i arbuita, a to tomu bldo lice i ostra svita. Vlecite ga kviituru da ga vspita.

    Sveti oe kviituru, ov ti bljudi. Laan, ejan, nag, bos hodi, a nas sudi. Prosimo te da se ov hinac l osmudi.

    Ako nam se svrhu zemlje ne potrbi, slava naa i poten'je nam pogine. Krate nam dohodak slatka vina i peene i morske ribe.

  • 26

    Pisan svetago Jurja autor: nepoznat

    Pjesma tematizira jednu od najpopularnijih srednjovjekovnih legendi o svetom Jurju koji je bio ubio zmaja. Objavljena je u Parikom kodeksu 1380. Pisana je u asilabinim stihovima s nejednakim brojem slogova, zasnovanim na asocijativnom ritmu, ali uva rimu, i to od dva pa sve do osam stihova. Karakteristinija je za svjetovno pjesnitvo, a podnaslov Poj eljno govori i da se pjesma pjevala. Prvi dio opisuje ivot i pothvate svetog Jurja, a drugi spaavanje djevojke, pri emu lik svetog Jurja sjedinjuje sveca i viteza.

    Poj eljno

    V ime Isusa Nazaranina ki nma nigdr takmenika i vsh svetih i svetago Jurja konjika.

    Hoete li, ljudi, sliati ot sego vka da vam poju psan ot svetago Jeorjije konjika,

    gda se sveti Juraj s drakunom rvae, kraljevu her ot smrti izbavljae.

    Sveti Juraj v Kapadociji rojen be, plemenito gospodstvo on ime.

    Ot dvju na deste ltu mudar slovie, pasanoga viteza ga postavie.

    Sveti Jeorjija poe polje udrati, kako ini vitezi brumno se rvati.

    Sveti Jeorjija poe tako rei: "K sego svta rvanji neu tei."

    Bolja mu pamet poe prihoditi, v tuje strane on se otpravljae, k Solinu gradu on se pribliae.

    A onomu gradu drakun vele zla injae, jere onomu gradu bliz jezero postavljeno bjae,

    iz jezera drakun ishajae, a ognjenim plamikom dihae, a oganj mu smradom vonjae.

    Ot onogo smrada vele ljudi ginjae, bes isla ih zgubi drakun hudi.

    Kralj s vlasteli poe tako veati: "Uinimo drakunu po dvoje dobitka dati,

    da budet dobitak pri jezer stati, porv ga drakun budet se vraati".

    Vladan'je vas dobitak strati; oe kralj s vlasteli poe veati:

    "Uinimo rbi metati, komu rbi skoie, bez dvojine ga drakunu dati."

    Bez dvojice ga drakun izdie, bez dvojice kralju rbi iskoie.

    Kralj jednu er vele lpu ime, oe vee dtce ne ime.

    Kralj im se umiljeno poe moliti: "Vzmte zlato i srebro neizroito, uinite mojej heri smrt prostiti".

    Vlastele mu rekoe tako: "Gospodine, to neemo uiniti".

    Oe im se kralj umiljeno poe moliti: "Uinite mi s moju herju do osam dan stati, da se budev najedno plakati".

    Vlast jemu uinie otpustiti, a on ju poe napravljati, kako da bi ju hotl za mu dati.

    Osam dan se poe isplnjevati, gospodina pojde sama k jezeru stati.

    Vsi ljudi potekoe po mirh gledati, kada hoe gospodina ot drakuna smrt prijeti.

    Veliko udo stvori Bog poslati, svetago Jurja stvori prihajati.

    "to si prila, gospodina, sama zd stati?" on je poe tiho upraati, a ona mu poe poteno otgovarati:

    "Gospodine, drakuna mi je sd ekati, ot njega mi je stranu semrt prijeti.

  • 27

    Ojme, moj gospodine, uini se otsuda otdliti, obju naju hoe drakun porti".

    Sveti Juraj poe tako rei: "Ne mozi se, gospodina, bojati!"

    V tom as drakun iz jezera se isklonjae. Sveti Juraj ga zagledae.

    Znamenijem svetago kria on se znamenae, ita i sulice rukama potresnjae, tr drakuna v grlo probodjae.

  • 28

    enska ljubav (Slii vsaki lovik ovo) autor: nepoznat

    enska ljubav pjesma je koju je anonimni sveenik-glagolja ubacio u etvrtu glavu Ot ljubvi enske djela Cvt vsake mudrosti, u Tkonskom zborniku iz prve etvrti 16. stoljea. Pjesma je prepisana iz starijeg (latinikog) predloka, a karakteristini su joj jugoistoniji ikavizmi te specifina grafija. Za razliku od djela na koje se nadovezuje, ova je pjesma mizogina te govori o mrnji protiv ene, a ne o ljubavi.

    Slii vsaki lovik ovo ter pameti vele dobro. Ove rii ke su ovdi na pamet vam vazda budi. Razumnim vam se govori vsaki od vas da razumi. uj se vsaki mono ene kako ljute zale zmije, navlastito redovnici ki ste boji slubenici. Ne imij s enom a initi, ako nee zlo imiti. Vee ena zlobe umi nego djavli vsi pakleni. Salamuna j' prehinila, a Sansona umorila, Apsalon se lip zovie, mnozi ci en zlo imie. Ona ti je mria morska ter tonota zala gorska.

    Ona obdan, obno lovi tere mnoge due gubi. Obraz, noge, prsi kae na grih tebe da uee. Slatko vele uzgovori tere mami na se gori. ini ona zaslipiti tere Boga ne viditi. Ljubve hude cia njeje zabude [i] ime svoje. Blaga svoga ne bi skratil da bi ljubav jur njom imil. Zapustil bi jisti i piti

    da bi eni ugoditi. A n na svit jo se rodil ki bi eni vse ugodil. Ona t' etver prilik ima ki sitosti nigdar nima. A ovo su zli prilici mladi eni i divici: oganj, pakal tere zemlja ter studenac ki nima dna. Oganj vazda drva uie, zadovolje rei nee; pakal due ki poira, a sitosti nigdar nima; da bi dajilo vse godie, zemlja rei nee nie;

    ki preza dna jest studenac, napunjen'ja nima konac. Takova ti je vsaka ena, pohoti j' ona vazda eljna, zla vuica vazda gladna tere mono vele ajna. Nigdar ona nije sita zale ljubve sega svita. Da bi stida ne gledala na trgu bi mnozim dala ne gledajui stara, mlada, listo budi u njem snaga. Nigdar ne bi zadovolje, neu vee, nimam volje. Zato uj se mono ene i tokoje slida njeje. Ona t' lipo mono poje tere na grih podbu[ju]je. Kada nje glas bude uti tada ti misal mono smuti. Na nju kada ti pomisli, tud se vsemu zlu domisli. Kad oima nju pogleda napasti se tada poda. njom kad bude govoriti, tada bude vas goriti. Kad ju rukom ti ustiska razum zgubi, pamet nima.

    njom kad bude uzlegati, ne da t' s mirom poivati ter te asto vele budi, jer ju vie oganj hudi. Ojme ene, hudo blago, ko n Bogu vele drago. Kolika se zala ine

  • 29

    po vsem svitu cia ene. Ona ini krv prol'jati tere mnozih v pakal iti. Ona ti je zlo oruje, ostro vele, hudo vraje. Djavle ini oruati, suprotiva duam stati da si v raj ne vnidu milost boju ter ne pridu. Mnoga su se uinila cia ene huda dila. Gradi dobri, veli, mali cia en su doli pali. Sela takoj i ladan'ja zgubili su svoja stan'ja. Zato uj se vsaki togaj da mu raspa ena ne da. Da dri se starih svita ter ne ljubte sega svita, jer je ljubav sega svita potrpen'je kako cvita.

    Savsim tamna svitna dika bii brzo kako rika. To a nam je vsim najmre mi teemo strile bre v starosti i mali moi, ali smrti ni utei. Smrt ti pride brzo tako od istoka munja kako. Kada ona s tila pride tada dua van izide. Vsi bogati i ubozi cia smrti gorko slzi. Nisu bani, nisu kralji suprotiva ki bi stali. Zato ljubte Gospodina Isukrsta, boja sina, da on bude vas ljubiti tere k sebi pridruiti sa an'jeli, arhan'jeli i svetimi apustoli.

  • 30

    Vinodolski zakonik (1288.)

  • 31

  • 32

    Prijevod na standardni hrvatski:

  • 33