Nouriel Roubini Predsjednik je tvrtke Roubini Global Economics, profesor pri Poslovnoj školi Stern na sveučilištu NYU i suautor knjige 'Krizna ekonomija'

Pukne li samo jedna točka rizika, opet recesijaKOMENTARI 29.1.2013. 22:00

1. 0

Na početku smo godine, a rizici već jačaju, od dužničkoga plafona u SAD-u, europske monetarne unije, do geopolitike.

Svjetsko će gospodarstvo ove godine biti u donekle sličnim uvjetima koji su prevladavali 2012.

Nema iznenađenja: slijedi nam još jedna godina u kojoj će svjetsko gospodarstvo u prosjeku rasti oko tri posto, no oporavak će se kretati u nekoliko brzina: ispodprosječnom godišnjom stopom od jedan posto u naprednim gospodarstvima te gotovo prosječnom od pet posto na mladim tržištima. No, bit će i nekih razlika. Bolan proces smanjenja potrošnje i štednje radi smanjenja duga i kreditiranja i dalje traje u većini naprednih gospodarstava, što podrazumijeva slab gospodarski rast. Fiskalne će mjere štednje, međutim, ove godine zahvatiti većinu naprednih gospodarstava, a ne samo rubne zemlje eurozone i Veliku Britaniju. Štoviše, mjere štednje šire se prema središtu eurozone, SAD-u i drugim naprednim gospodarstvima (uz iznimku Japana). S obzirom na sinkronizirano smanjivanje troškova u većini naprednih gospodarstava, još jedna godina slaba rasta u nekim bi državama mogla dovesti do izravna smanjenja gospodarstva. S obzirom na anemičan rast većine naprednih gospodarstava, povećanje rizične imovine koje je počelo u drugoj polovici 2012. nije nastalo zbog poboljšanja gospodarskih temelja, već zbog novog kruga nekonvencionalnih monetarnih politika. Većina središnjih banaka naprednih gospodarstava - ECB, Fed, Engleska banka i Švicarska narodna banka - uključile su se u neki oblik kvantitativnoga olakšanja, a vjerojatno će im se pridružiti i Japanska banka, koju prema nekonkvencionalnim mjerama gura nova vlada premijera Shinza Abea. Štoviše, prethode im različiti rizici.

Stagnacija normaKao prvo, američki mini potez s porezima nije državu odmaknuo od fiskalne litice. Prije ili kasnije doći će do novog ružnog sukoba oko dužničkog plafona, odgođenog smanjenja potrošnje te "nastavka dogovora o potrošnji" u Kongresu, kojemu je cilj vladi omogućiti rad uz izostanak zakona o proračunu. Tržišta se možda preplaše nove fiskalne krize, a čak i trenutačni mini dogovori upućuju na znatno otežanje (oko 1,4 posto BDP-a) u gospodarstvu koje je jedva poraslo za dva posto u proteklih nekoliko tromjesečja. Drugo, dok su mjere ECB-a smanjile neočekivani statistički nerelevantan rizik u eurozoni - izlazak Grčke i/ili uklanjanje Italije i Španjolske s tržišta - temeljni problemi monetarne unije nisu riješeni. Praćeni političkom nesigurnošću, u drugoj će se polovici godine vratiti u punom jeku. Stagnacija i izravna recesija, pogoršane  mjerama štednje, jakim eurom i kreditnom krizom, ostat će europska norma. Zbog toga ostaju veliki te vjerojatno neodrživi javni i privatni dugovi. Štoviše, s obzirom na starenje stanovništva i nisku stopu rasta proizvodnje,

potencijalna će se proizvodnja vjerojatno smanjiti zbog izostanka agresivnih strukturnih reforma radi povećanja konkuretnosti, pa privatni sektor neće imati razloga financirati kronične deficite na tekućem računu. Treće, Kina se dosad oslanjala na novi krug monetarnih, fiskalnih i kreditnih poticaja kako bi poduprla neodrživ model rasta koji se temelji na pretjeranu izvozu, fiksnim ulaganjima, visokim stopama štednje i niskoj potrošnji. Do druge polovice godine ubrzat će se pad ulaganja u nekretnine, infrastrukturu i industrijske kapacitete. Kako novo vodstvo države, koje je konzervativno te vjeruje u postupno provođenje politike i temelji se na konsenzusu, vjerojatno neće ubrzati provedbu reformi nužnih da bi se povećao dohodak kućanstava i smanjila štednja, potrošnja kao udio BDP-a vjerojatno neće rasti dovoljno brzo da bi se to nadoknadilo. S time će i rizik od naglog pada do kraja godine rasti.

Kao četvrto, mnoga mlada tržišta, pa tako i zemlje BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina), ali i mnoge druge, prolaze kroz fazu pada brzine rasta. Njihov "državni kapitalizam" - velika uloga tvrtki u državnom vlasništvu, još veća uloga banaka u državnom vlasništvu, resursni nacionalizam, industrijalizacija na temelju supstitucije izvoza te kontrola nad izravnim stranim ulaganjima - srž je problema. Tek ćemo vidjeti hoće li prihvatiti reforme radi povećanja uloge privatnog sektora u gospodarskom rastu. Konačno, svjetskom gospodarstvu prijete ozbiljni geopolitički rizici. Cijelo šire područje Bliskog istoka, od Magreba do Afganistana i Pakistana, nestabilno je u društvenom, gospodarskom i političkom smislu. Arapsko se proljeće pretvara u Arapsku zimu. Iako nije izgledno da će doći do izravna vojnog sukoba Izraela i SAD-a te Izraela i Irana, jasno je da pregovorima i sankcijama Iran neće uspjeti navesti da obustave razvoj nuklearnog oružja. Kako Izrael odbija prihvatiti nuklearno naoružanje u Iranu te kako se strpljenje bude gubilo, ratni sukob bit će sve izgledniji. Premija straha na naftnim tržištima mogla bi znatno porasti te povećati cijenu nafte za 20 posto, što će dovesti do negativna učinka rasta u SAD-u, Europi, Japanu, Kini, Indiji i drugim naprednim gospodarstvima i novim tržištima.

Bez savršene olujeIako su izgledi za savršenu oluju - kad bi se svi rizici ostvarili u najzloćudnijem obliku - vrlo maleni, bilo koji od njih bio bi dovoljan da svjetsko gospodarstvo gurne u stagnaciju i recesiju. Iako se možda ne pojave u krajnjem obliku, svaki se već pojavio ili će se pojaviti u nekom obliku. Na početku smo 2013., a negativni rizici polako prikupljaju snagu.

Project Syndicate, 2013. 

Svjetska banka očekuje usporavanje rasta svjetskoga gospodarstvaSvijet&Regija 16.1.2013. 22:00 Tomislav Oharek

1. 0

Najveće prijetnje i dalje dolaze iz SAD-a gdje i dalje nema jasnog rješenja nesuglasica oko proračunske politike.

1. Galerija2. Prethodna slika

3. 1 od 24. Sljedeća slika

Svjetska Banka prognozira rast svjetskog gospodarstva od 2,4 posto/FOTOLIA

Rast BDP-a

Četiri godine nakon izbijanja globalne financijske krize najgore je, čini se, prošlo, no globalno je gospodarstvo i dalje krhko, poručila je Svjetska banka u najnovijem izvješću o ekonomskim izgledima u kojemu je oštro smanjila procjenu rasta svjetskoga gospodarstva u ovoj godini. Svjetska banka procjenjuje da je prošle godine globalni bruto domaći proizvod (BDP) porastao 2,3 posto, a ove se godine očekuje neznatno rast od 2,4 posto. To je pak

znatno manje od tri posto koliko je Banka procjenjivala u izvješću iz lipnja prošle godine. Postupno ubrzavanje rasta globalnoga gospodarstva Svjetska banka očekuje 2014., kada bi BDP trebao ojačati 3,1 posto, a 2015. svjetsko gospodarstvo moglo bi pak porasti za 3,3 posto.

Rizici u SAD-uNo najveća prepreka ostvarivanju ovogodišnjih prognoza rasta dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država. Naime ekonomisti Svjetske banke naglašavaju kako bi najveće svjetsko gospodarstvo ove godine moglo ponovno kliznuti u recesiju ako se provedu planirane restrikcije proračuna u ožujku. S druge strane, očekuje se kako će se kriza u eurozoni nastaviti tijekom cijele ove godine, a i zemlje u razvoju koje su bile zamašnjak rasta svjetskog gospodarstva polako gube dah. "Bit će ovo godina rizika. Iako su se financijska tržišta stabilizirala i dalje ne vidimo oporavak rasta. Mir na tržištu se može održavati godinu ili dvije, no ukoliko on nije argumentiran realnim rastom lako bi se ponovno mogli vratiti financijski rizici", ističe za The Wall Street Journal glavni ekonomist svjetske banke Kaushik Basu.˝Valja napomenuti kako su se projekcije Svjetske banke u posljednjih godina često pokazale preoptimističnima. Zato u banci reviziju rasta svjetskog gospodarstva sa tri na 2,4% posto pravdaju manjim investicijama od očekivanoga u SAD-u te nesigurnostima glede američke proračunske politike. "Oporavak koji je Banka lani očekivala vjerojatno će nastupiti tek potkraj prvog i u drugom tromjesečju ove godine, ne prije", tvrdi Andrew Burns, vodeći autor izvješća o globalnim gospodarskim izgledima.

Rast svjetske trgovineU Banci se ograđuju i mogućim scenarijem obnovljene krize u eurozoni, a što bi usporilo rast svjetskog gospodarstva ove godine na 1,3 posto.Banka je smanjila procjene ovogodišnjeg rasta i za zemlje u razvoju, koje su lani ostvarile najnižu stopu rasta u posljednjem desetljeću, 5,1 posto. Ove bi godine te zemlje mogle ostvariti gospodarski rast od 5,5 posto, a u lipnju prošle godine Banka je očekivala rast od 5,9 posto. Iduće godine gospodarski rast tih zemalja mogao bi se ubrzati na 5,7 posto, a u 2015. na 5,8 posto.Prije financijske krize u 2007., te zemlje u cjelini ostvarivale su gospodarski rast od otprilike 7,5 posto godišnje, a samo Kina od 10 posto. Svjetska banka predviđa da će kineski gospodarski rast dosegnuti ove godine 8,4 posto, no da će do 2015. usporiti na 7,9 posto.Iako u izvještaju nema pojedinačnih podataka za Hrvatsku ona se nalazi u skupini visokodohodovnih država, odnosno onih koje su 2010. godine imale BDP po stanovniku veći od 12.276 dolara. Rast BDP-a te skupine država prošle je godine iznosio 1,3 posto, koliko bi trebao iznositi i ove godine. Ekonomisti Svjetske banke očekuju kako će on ipak porasti 2014. na dva posto, dok bi godinu kasnije trebao porasti na 2,3 posto.Ekonomisti očekuju kako će ukupni volumen svjetske trgovine imati rast od šest posto ponajviše zahvaljujući rastu domaće potražnje u zemljama u razvoju i stvaranju novih trgovačkih veza.

EBRD o novoj Europi

Najgore je prošlo

Gospodarska kriza u novoj Europi dosegnula je dno, konstatirao je čelnik Europske banke za obnovu i razvitak (EBRD), signalizirajući da će bančine ažurirane prognoze ukazati na poboljšanje prvi puta otkako je većina gospodarstava u regiji ponovo počela klizati u recesiju. Predsjednik EBRD-a Suma Chakrabarti konstatirao je da su negdje od 2011. gospodarske prognoze koje EBRD objavljuje svaka tri mjeseca redovno upućivale na pogoršanje gospodarskih uvjeta. To bi se sada trebalo promijeniti, ističe on u najavi ažuriranih prognoza

koje će banka objaviti idućeg tjedna. "Smatramo da smo ponovo na uzlaznoj putanji. Ona će biti blaga, odnosno rast neće biti snažan, a i varirat će od zemlje do zemlje. Držimo ipak da ćemo 2013. i 2014. ponovno biti na krivulji rasta", poručio je Chakrabarti u razgovoru za Reuters.

Ovo su izazovi s kojima će se 2013. susresti svjetski čelnici Svijet&Regija 19.12.2012. 9:31 Poslovni.hr/Hina

1. 1 2. 1 3. 0

"U 2013., će najvažnije pitanje s područja vanjske politike biti spremnost Sjedinjenih Država i Europe da riješe svoje gospodarske krize", smatra Jessica Mathews,.

Ilustracija / thinkstock

Gospodarske krize u Sjedinjenim Državama i Europi, napetosti u Aziji, rat u Siriji, iranski nuklearni program izazovi su s kojima će se 2013. susresti svjetski čelnici kao što su Barack Obama, Vladimir Putin, Xi Jingping ili Europska unija.

Gospodarske krize u SAD-u i Europi

"U 2013., će najvažnije pitanje s područja vanjske politike biti spremnost Sjedinjenih Država i Europe da riješe svoje gospodarske krize", smatra Jessica Mathews, predsjednica centra Carnegie u tekstu "Global Ten: challenges and opportunities for the president in 2013". (Deset svjetskih izazova i prilika za predsjednika u 2013.)

Sjedinjene Države suočene su sa zabrinjavajućim "proračunskim zidom", režimom štednje koji će pogoditi zemlju ako se Kongres ne dogovori o smanjenju duga i proračunu do kraja godine. Kombinacija povećanja poreza i smanjenja javne potrošnje treba stupiti na snagu 2. siječnja i taj bi šok mogao američko gospodarstvo ponovno gurnuti u recesiju.

Pred Europom je "izazov kombinirati gospodarsku disciplinu i političku volju", piše stručnjakinja. Kriza eurozone "mutirala je u 2012. iz smrtonosne u kroničnu bolest koja će trajati godinama", piše Mathews. Upozorava vlade Italije, Francuske, Španjolske i Portugala da će u 2013. "morati primijeniti snažne lijekove i nastaviti raditi kako bi obnovile rast". Stručnjaci upozoravaju da su američki pogledi na mjere kojima bi se potaknuo rast bliži francuskima nego njemačkim stajalištima.

BDP eurozone trebao bi se smanjiti za 0,3 posto iduće godine, no unatoč toj prognozi Justin Vaisse iz centra Brookings i autor knjige "Barack Obama i njegova vanjska politika", drži da je "najgori dio krize eura iza nas". Ocjenjuje kako su "Amerikanci i tržišta zaključili da euro neće eksplodirati, jer u protivnom bi euro pao te potaknuo bijeg kapitala".

Vaisse je, međutim, više zabrinut posljedicama "usporavanja kineskog rasta". Prema crnome scenariju eurozona "bi mogla drastično smanjiti svoj uvoz iz Kine jer je recesija veća nego što su predvidjeli". Takav bi scenarij izazvao "političke socijalne i geopolitičke posljedice u Kini". Novi prvi čovjek Kine Yi Jingping "ne može si dopustiti usporavanje rasta i gomilanje gospodarsko-političkih problema", drži Jessica Mathews.

Kina, spor oko otočja sa susjedima i uloga SAD-a

Brojni analitičari strahuju da bi rast napetosti u azijsko-pacifičkoj regiji mogao voditi k utrci u naoružanju i čak oružanom sukobu. Žarište te krize su otočja u Kineskom moru oko kojih se Kina prepire sa svojim susjedima: Japanom i Južnom Korejom. Sjedinjene Države vojno su vezane uz Japan, no ne žele se umiješati u spor.

Međutim, "zemlje koje graniče s Kinom smatraju da SAD može ostvariti političku i vojnu ravnotežu s Kinom. U protivnom Kina će potpuno zavladati tom regijom", drži Harold Brown, koji je bio ministar obrane u administraciji američkog predsjednika Jimmyja Cartera, a danas je savjetnik u Centru za strateške i međunarodne studije (ISIS).

Iran

Iranski nuklearni program "bit će goruće pitanje" i u 2013., "i vrlo je velika vjerojatnost izbijanja većeg regionalnog sukoba", predviđa Vaisse. Velike sile i Izrael sumnjiče Teheran za tajni razvoj atomskog oružja pod krinkom civilnog nuklearnog programa, što Teheran niječe.

Kako Iran nastavlja obogaćivati uranij "Vaisse drži da je taktika pregovaranja i sankcija koju je Zapad primjenjivao zadnjih deset godine iscrpljena". Brown drži da bi međunarodna zajednica "još mogla Irancima predložiti neku ponudu u zamjenu za prekid ili barem stanku u procesu obogaćivanja uranija", ali "ne isključuje mogućnost bombardiranja nuklearnih postrojenja".Sirija

Stručnjaci predviđaju da bi Damask mogao pasti oko Božića te bi mogli početi pregovori o budućnosti Sirije uz uvjet da Rusija omekša svoje stajalište. U tom bi slučaju 2013. godine počelo "dugo i teško razdoblje političke tranzicije". "Završetak građanskog rata u Siriji moguć je", kaže Vaisse no "drži da da bi unatoč tome bila potrebna intervencija Zapada kako bi se osigurao red i stabilnost".

Konačni krah Kine? Evo što se zapravo događaVIJESTI 17.9.2012. 13:05 M.G.

1. 1 2. 2

Stručnjaci već desetljećima predviđaju krah najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Kine. Naime, oni su upozoravali kako ova centralno planirana i izvozno orijentirana ekonomija naprosto neće još dugo izdržati uz takve gospodarske uvjete, piše Businessinsider.

Prolazeći kroz mnogobrojne krize, Kina je nekako uspjela izdržati te u procesu preorijentacije na tržišno gospodarstvo iz siromaštva izvući i do nekoliko stotina milijuna ljudi. No danas su stvari ipak malo drugačije. Korporacijski su profiti iscrpljeni, a burzovni indeks Shanghai Composite je na istim razinama kao što je bio u vrijeme najdublje krize, između 2008. i 2009. godine. Gospodarski je sektor pogođen teškim problemima. Stoga se mnogi pitaju hoće li kineskim političarima i ovaj put uspjeti preuzeti stvari u svoje ruke te zaustaviti usporavanje kineske enormne ekonomije ili pak je krah uistinu neizbježan?

Nedavno najavljene mjere kineskih čelnika o infrastrukturnim poticajima pokazuju kako je Peking doista zabrinut zbog dubine svog gospodarskog usporavanja. No isto tako, tim je mjerama signalizirano da je na čekanje stavljen ekonomski rebalans. Postavlja se pitanje: kako je Kina došla do te točke? Kada su izvoz i infrastruktura postali glavni pokretači kineskog gospodarstva?

Portal navodi neke od najvećih trendova s kojima se Kina susrela tijekom svog uspona od 1978. godine pa sve do danas, kao i najveće izazove s kojima se susrela na putu preorijentacije na tržišno gospodarstvo.

Kina se u posljednja dva desetljeća rapidno promijenila. Primjerice, Shangai se iz tradicionalnog kineskog grada pretvorio u pravog urbanog diva. Velike su promjene započele 1979. godine kada su kineski političari odlučili provesti snažne reforme kako bi otvorili svoju ekonomiju prema svijetu. Te su reforme značajno poboljšale kvalitetu stotina milijuna ljudi diljem Kine, izvlačeći ih iz ralja siromaštva. Kinesko je gospodarstvo 1978. godine bilo 10. najveće gospodarstvo na svijetu. 1980. godine javile su se neke volatilnosti na kineskom tržištu, no političari su uzeli stvar u svoje ruke te uspjeli nadvladati poteškoće.

Nakon azijske financijske krize i tzv. Dotcom mjehura, kinesko se gospodarstvo 2007. godine suočilo sa najvećim bumom dotad. Nakon što je postala članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO) 2001. godine, Kina je profitirala te se suočila sa snažnim gospodarskim rastom. Infrastrukturne investicije rasle su iz godine u godinu, no 2004. godine intervenirala

je vlada kako ne bi došlo do ‘pregrijavanja’ gospodarstva, stoga su privremeno stopirani brojni krediti za razne investicijske projekte.

Stručnjaci Goldman Sachsa su predviđali kako će Kina preteći američko gospodarstvo te postati najveća ekonomija na svijetu sve do 2027. godine. No potom je došla financijska kriza i stvari su krenule drugim tokom.

Nakon mnogobrojnih kolapsa, kineski se izvoz suočio sa padom. Da bi oživjela svoje gospodarstvo i kreirala nova radna mjesta, Kina je 2008. najavila paket poticajnih mjera u vrijednosti od 635 milijardi dolara. Većina tih mjera bilo je namijenjeno infrastrukturnim projektima (za izgradnju željeznice, mostova i sl.). Ipak, neki od projekata nisu prošli bez kontroverza jer mnogi su mostovi srušeni, a na željeznici se dogodilo mnogo nesreća.

Infrastrukturni bum u Kini je doveo do stvaranja tzv. ‘gradova duhova’, a jedan od takvih primjera je i pokrajina Kangbashi u gradu Ordosu.

U međuvremenu, stvorio se i mjehur nekretnina. Tako su cijene nekretnina počele rasti 2005. godine , no vlada je razvila mjere za kontrolu cijena. Cijene su pale između 2008. i 2009. godine, kao rezultat vladinih mjera. No potom su se pojavile posljedice krize izazvane u američkom gospodarstvu, kao i posljedice kineskih infrastrukturnih poticaja, pa su se cijene nekretnina ponovno počele uzburkavati. Kineska je vlada obećala da će stvari držati pod kontrolom i tu je sve krenulo nizbrdo.

Kineski se trgovinski višak naglo pogoršao, a kompanije su se počele suočavati sa padom profita. Sve slabija potražnja, inflacija nadnica i visoki porezi učinili su svoje te negativno utjecali na poslovanje mnogobrojnih kineskih tvrtki. Indeks Shanghai Composite pao je na najnižu razinu još od krize, a stopa rasta BDP-a i dalje se kreće silaznom putanjom. Kineska je vlada bila prisiljena učiniti nešto da bi uravnotežila svoje gospodarstvo. Naime, više se pažnje posvećuje domaćoj potražni i potrošnji. Žele da, umjesto izvoza i investicija, kinesko gospodarstvo pokreću domaća potrošnja u kombinaciji sa inozemnom.

Stoga je rast BDP-a potaknut više pomoću stimulansa, a manje izvozom. Kao dodatni izazov, pojavio se i rast nadnica u ruralnom i urbanom sektoru. Inflacija nadnica dovela je do gubitka mnogih poslova u kineskim tvornicama. Problemi na tržištu rada dodatno su otežani kineskom ‘politikom jednog djeteta’ koja je snažno utjecala na ponudu na tržištu rada. Isto tako, Kinom više ne dominiraju poduzeća u državnom vlasništvu. Stvari su postale još teže te dodatno usporile kinesko gospodarstvo i izvršen je pritisak na jačanje kineske valute. Očekuje se daljnje usporavanje kineskog gospodarstva u sljedeće dvije do tri godine što će biti težak udarac kineskom izvozu.

Stručnjaci smatraju i kako se pogoršavaju uvjeti za kineska ulaganja na međunarodnoj sceni jer nitko više ne vjeruje Kinezima te smatraju kako će im oni ukrasti tehnologiju, a isto tako žele i očuvati svoje prirodne resurse.

Fedovo ulaganje nije put u oporavakKOMENTARI 18.10.2012. 21:59

1. 1

2. 0

Učinak trećega kruga kvantitativnoga olakšavanja na stvarno gospodarstvo i američke dionice mogao bi biti manji i prolazniji od prethodnih krugova.

Američke Savezne rezerve odlučile su se za treći krug kvantitativnog olakšanja (tzv. QE3), što je izazvalo tri važna pitanja. Hoće li QE3 potaknuti zasad slab rast američkog gospodarstva? Hoće li dovesti do stalna povećanja riskantne imovine, naročito u SAD-u i drugim globalnim tržištima dionica? Hoće li utjecaj na rast BDP-a i tržište dionica biti sličan ili različit? Mnogi danas tvrde da bi utjecaj QE3 na riskantnu imovinu trebao biti jednako jak, ako ne i jači, od utjecaja QE1, QE2 i "Operacije Twist", prethodnog programa Feda za kupnju obveznica. Na kraju krajeva, iako su prethodni krugovi američkog monetarnog olakšanja bili povezani sa stalnim povećanjem cijena imovine, veličina i trajanje trećeg kruga bit će konkretniji.

Bez fiskalne potpore

No, unatoč tome što su Savezne rezerve i te kako predane agresivnom monetarnom olakšanju, njegov učinak na stvarno gospodarstvo i američke dionice mogao bi biti manji i prolazniji od prethodnih krugova kvantitativnog olakšanja. Sjetimo se, za početak, da su prethodni krugovi nastupili u trenutku kad su vrijednost i prinos dionica bili znatno niži. U rujnu 2009. indeks S&P 500 pao je na 660, zarada po dionici američkih tvrtki i banaka pala je na razinu financijske krize, a omjeri cijena i zarada bili su u jednoznamenkastim okvirima. Danas je indeks S&P 500 više nego 100 posto viši (te se kreće oko 1430), prosječna je zarada po dionici blizu 100 dolara, a omjer cijena i zarada iznad 14. Čak i tijekom provođenja QE2, u ljeto 2010., indeks S&P 500, zarada po dionici i omjer cijena i zarada bili su znatno niži nego danas. S obzirom na to da je to vjerojatno, ako gospodarski rast u SAD-u i dalje bude slab unatoč provođenju QE3, visoki prihodi i niska zarada još će se udaljiti, što će nepovoljno utjecati na procjenu vrijednosti dionica.

Štoviše, fiskalne potpore ovaj put nema: QE1 i QE2 pomogli su u sprječavanju dublje recesije i nove krize jer su bili povezani sa značajnim fiskalnim poticajima. Za razliku od toga, QE3 bit će povezan s fiskalnim smanjenjem, a možda i osjetnom fiskalnom liticom. Čak i ako SAD uspije izbjeći punu fiskalnu liticu od 4,5 posto BDP-a koja mu prijeti krajem godine, vrlo je vjerojatno da će fiskalno opterećenje od 1,5 posto BDP-a gospodarstvo sustići 2013. godine. S obzirom na to da američko gospodarstvo danas raste po godišnjoj stopi od 1,6 posto, fiskalno opterećenje od čak i jedan posto znači da će gospodarstvo u 2013. gotovo dosegnuti stagnaciju, iako će doći do umjerenog oporavka na tržištu nekretnina i proizvodnje, što bi uz QE3 trebalo održati američki rast na trenutnoj razini tijekom 2013. No, do oporavka u širem smislu neće doći. Tijekom 2010. i 2011. glavni su ekonomski pokazatelji uputili na to da je prva faza gospodarskoga pada dotaknula  najnižu točku te da se rast počeo ubrzavati i prije najave mjera monetarnog olakšanja. Kvantitativno se olakšavanje stoga vuklo uz gospodarstvo koje se već oporavljalo, a to je produljilo reflaciju imovine.

Ništa od poticanja rasta

Za razliku od toga, najnoviji podaci pokazuju da se američko gospodarstvo kreće jednako sporo kao i u prvoj polovici godine. Ako ništa drugo, slabost američkog tržišta rada, niska kapitalna potrošnja te slab rast osobnog dohotka u suprotnosti su s naznakama od početka ljeta da će rast u trećem tromjesečju biti snažan. Povrh svega, glavni kanali slanja monetarnih

poticaja stvarnom gospodarstvu - tržištima obveznica, kredita, deviza i dionica - i dalje su slabi, ako ne i prekinuti. Štoviše, kanal koji vodi do tržišta obveznica vjerojatno neće potaknuti rast. Prinosi dugoročnih vladinih obveznica već su vrlo slabi, a daljnje smanjenje neće znatno promijeniti troškove kreditiranja privatnih agenata. Ni kreditni kanal ne funkcionira kako treba jer su banke nagomilale većinu dodatne likvidnosti od kvantitativnog olakšanja te stvorile pretjerane rezerve umjesto da povećaju kreditiranje. Oni koji mogu uzimati kredite imaju dovoljno gotovine i pažljivo troše, a oni koji žele uzeti kredite, a to su visoko zadužena kućanstva i tvrtke (naročito mala i srednja poduzeća) suočavaju se sa smanjenjem kreditiranja. Devizni je kanal ograničen na sličan način. S obzirom na to da globalni rast slabi, neto izvoz vjerojatno se neće naglo popraviti unatoč slabom dolaru. Štoviše, mnoge veće središnje banke provode varijante kvantitativnog olakšanja uz Savezne rezerve, čime slabe učinak akcija Saveznih rezervi usmjerenih na vrijednost dolara. 

Otvaranje kanala povjerenja

Vjerojatno je najvažnije to što je učinak slabog dolara na trgovačku bilancu, a tako i na rast, ograničen dvama čimbenicima. Kao prvo, slabi je dolar povezan s višom cijenom dolara za robu, što podrazumijeva opterećivanje trgovačke bilance jer je SAD zemlja s neto uvozom robe. Druga je stvar što svako poboljšanje BDP-a koje proizlazi iz snažnog izvoza vodi do povećanja uvoza. Empirijskim je istraživanjima predviđeno da je cjelokupni učinak slabijeg američkog dolara na trgovačku bilancu blizu nuli. Jedini značajni kanal za prijenos kvantitativnog olakšanja na stvarno gospodarstvo jest učinak bogatstva uslijed povećanja tržišta dionica, no argument da će QE3 dovesti do stalnog rasta u cijenama dionica čini se pomalo kružnim. Ako je za stalnu reflaciju imovine potreban značajan oporavak rasta BDP-a, suvišno je reći da će, ako cijene dionica budu dovoljno rasle zbog kvantitativnog olakšanja, susljedni rast BDP-a zbog efekta bogatstva opravdati porast cijena imovine.  Ako se prekinu prijenosni kanali monetarne politike prema stvarnom gospodarstvu, ne možemo pretpostavljati da će kvantitativno olakšanje imati značajan učinak na gospodarski rast. Čelnik Feda Ben Bernanke nedavno je naglasio važnost otvaranja dodatnog kanala, a to je kanal povjerenja, kroz koji bi Savezne rezerve svojom predanošću za očuvanjem obilatih monetarnih uvjeta u duljem radoblju mogle povećati privatnu potrošnju. Pitanje je koliko će temeljiti i trajni biti učinci toga. Povjerenje je krhko u okružju stalnog smanjenja financijske poluge, makroekonomske nesigurnosti, slabog rasta tržišta rada i fiskalnog opterećenja. QE3 smanjuje rizik troslojne devijacije izravnog smanjenja opsega gospodarstva, no vjerojatno neće dovesti do održivog oporavka u gospodarstvu koje i dalje prolazi kroz bolan proces smanjenja financijske poluge. U kratkom će roku QE3 ulagače navesti na rizik te potaknuti umjerenu reflaciju imovine, no porast cijena dionica vjerojatno će se vremenom izgubiti ako gospodarski rast ne dosegne očekivanu razinu, kao što je vjerojatno, te smanji očekivanja o korporativnoj dobiti i profitabilnosti. 

© Project Syndicate, 2012.

Nouriel Roubini, predsjednik je Izvršnoga odbora Roubini Global Economicsa, profesor na Fakultetu ekonomije Stearns pri Sveučilištu u New Yorku te suautor knjige Crisis Economics

Dr. Propast predviđa grubo buđenje iduće godine

KOMENTARI 19.9.2012. 19:00 Poslovni dnevnik

1. 7

Tržišta koja ostvaruju pozitivne rezultate bile vijesti dobre ili loše nisu stabilna. Zabrinutost ulagača vratit će se ako se vijesti pogoršaju te padne li povjerenje u političare

Financijska tržišta još od srpnja preživljavaju na nadi da se globalna gospodarska i geopolitička situacija neće pogoršati te da će, ako do pogoršanja slučajno dođe, središnje banke biti spremne poduprijeti gospodarstva i tržišta još jednim krugom kvantitativnoga olakšanja i osiguravanjem likvidnosti. Dakle, nisu samo dobre gospodarske vijesti, odnosno gospodarske vijesti bolje od očekivanih, te koje jačaju stanje na tržištu, već to čine i loše vijesti jer one jačaju vjerojatnost da će vatrogasci iz središnjih banaka poput Bena Bernankea, predsjednika američke Banke saveznih rezervi (Fed), ili Marija Draghija, predsjednika Europske središnje banke (ECB), preplaviti tržište gotovinom.No, tržišta koja ostvaruju pozitivne rezultate bez obzira na to bile vijesti dobre ili loše nisu stabilna tržišta. Epizode rizika, u kojima zabrinutost investitora vrtoglavo raste, vrlo vjerojatno će se vratiti u slučaju pogoršanja gospodarskih vijesti i pada povjerenja u uspješnost političara.

Neutemeljena europska euforijaU eurozoni je odluka ECB-a o pružanju pomoći u obliku potencijalno neograničena otkupa državnih obveznica najproblematičnijih zemalja dočekana s euforijom. No, taj potez ne mijenja pravila igre, samo kupuje vrijeme političarima te oni stignu provesti stroge i teške mjere potrebne za rješavanje krize. A i politički izazovi su poprilični: recesija u eurozoni se produbljuje, a problemi s fiskalnom konsolidacijom i teškom kreditnom racionalizacijom se nastavljaju. Kako banke iz eurozone, kao i tržišta javnog duga, postaju sve rascjepkanija, uspostavljanje bankarske, odnosno fiskalne i gospodarske unije usporedno s provođenjem makroekonomskih mjera kojima se želi vratiti rast, vanjska ravnoteža i konkurentnost pokazat će se iznimno teškom zadaćom. Čak ni potpora ECB-a nije posve sigurna. Dežurni monetarni skeptici, tj. njemački Bundesbank i nekoliko drugih glavnih središnjih banaka, koji su bili zabrinuti zbog novog, otvorenog mandata ECB-a uspjeli su isposlovati stroge i učinkovite uvjete za zemlje koje imaju koristi od otkupa obveznica. Kao posljedica toga, ako se ne budu ispunjavali neumoljivi kriteriji, navedeni program može se prekinuti.Grčka bi 2013. mogla izići iz eurozone, i to prije nego što se zaustavi pad Španjolske i Italije u recesiju, nalik onome grčkome, a nakon čega će im trebati opsežan paket spasa “velike trojke” (ECB-a, EK i MMF-a). U međuvremenu, zamor štednjom na periferiji eurozone sve je više u srazu sa zamorom od spašavanja u središnjici. Stoga je pravo malo čudo što je Njemačka, politički nesposobna poduprijeti izdavanje dodatnih sredstava za spas, taj posao predala u ruke ECB-u, jedinoj instituciji sposobnoj nadići demokratski izabrane parlamente. No, samo osiguravanje likvidnosti bez mjera koje će vrlo brzo ponovno ojačati gospodarski rast odgodilo bi, ali ne i spriječilo, raspad monetarne unije te za sobom povuklo i gospodarsku, odnosno trgovinsku uniju te uzrokovalo razaranje jedinstvenog tržišta.Najnoviji gospodarski podaci za SAD potvrđuju da je rast anemičan, a proizvodnja u drugoj polovici 2012. vjerojatno neće prijeći godišnji rast od 1,6 posto, zabilježen od siječnja do lipnja.

Geopolitičko kolebanjeS obzirom na američku političku polarizaciju i pat-poziciju, možemo očekivati samo dodatne napetosti kad je riječ o proračunskim pitanjima, problemu maksimalnog iznosa dugova, novog smanjenja kreditnog rejtinga te nemogućnosti postizanja dogovora o ispravnom smjeru koji će dovesti do srednjoročne fiskalne konsolidacije i održivosti, bez obzira na to hoće li

predsjednik Obama u studenome biti ponovno izabran ili ne. Upravo suprotno, trebali bismo očekivati slaganje samo po pitanju odabira puta na kojemu ima najmanje političkog otpora, izbjegavanje teških fiskalnih odluka, sve dok se obveznički osvetnici konačno ne probude, povise dugoročne stope i prisile politički sustav na fiskalnu prilagodbu. Za Kinu se grubo gospodarsko buđenje doima sve izglednijim kako se investicijski balon ispuhuje, a neto izvoz smanjuje. Istodobno se odgađaju reforme potrebne za smanjenje štednje i povećanja privatne potrošnje. Kao i u Europi te SAD-u, u 2012. najgori scenarij će se izbjeći samo ostvare li se značajniji monetarni, fiskalni i kreditni poticaji.No, zato to grubo buđenje postaje vrlo izgledno u 2013., kada će utjecaj navedenih poticaja ishlapiti, neotplata zajmova se povećati, investicijski pad ubrzati, a problem dugova pokrajinskih uprava i njihovih posebnih investicijskih instrumenata više se neće moći gurnuti sa strane. S obzirom na oprez novog vodstva pri uspostavljanju vlastite moći, reforme će se odvijati puževim korakom, čime će se povećati vjerojatnost društvenih i političkih nemira.Istodobno Brazil, Indija, Rusija te ostala gospodarstva u usponu igraju istu igru. Mnoga od njih još se nisu prilagodila smanjenom prostoru za rast na temelju izvoza nastalom zbog slabosti razvijenih gospodarstava, a druga su, pak, odgodila strukturne reforme potrebne za poticaj razvoja privatnog sektora i rast produktivnosti te prigrlila model državnog kapitalizma koji će vrlo brzo pokazati naličje svojih ograničenja. Stoga najnovije usporavanje na tržištima u usponu nije samo cikličko, tj. ne događa se samo zbog slaba rasta ili punokrvne recesije u razvijenim gospodarstvima, ono je i strukturno.

Izbori za kratkoročne opcijeSlično kolebanje primjetno je i na geopolitičkoj razini. Velike globalne sile i dalje pokušavaju pregovorima i sankcijama odvratiti Iran od izrade nuklearnoga oružja. No, Iran igra na kartu vremena i nada se da će uspjeti stići do zone imuniteta. Do 2013. Izrael koji, s pravom ili ne, iranski nuklearni program percipira kao prijetnju vlastitom opstanku i/ili SAD, koji odbija sputavanje nuklearnog Irana, mogli bi odlučiti napasti, što bi dovelo do rata i znatna poskupljenja nafte. U samom korijenu problema počivaju neučinkovite vlade sa slabim vodstvom. U demokratskim državama opetovanim izborima dobivaju se tek kratkoročne političke opcije. U autokratskim državama poput Rusije i Kine vođe se opiru radikalnim reformama kojima bi se smanjila moć njihovih duboko ukopanih lobija i interesnih skupina, čime dolijevaju benzin na vatru društvenih nemira, a prijezir prema korupciji i nepotizmu pretvara se u žustre prosvjede.No, dok svi prebacuju lopticu s jednoga na drugoga, ona postaje sve teža te i u najvećim zemljama u usponu i u razvijenim gospodarstvima dolazi pred zid. Političari će se ili zabiti u taj zid ili će iskazati sposobnost vođenja i predstaviti viziju kako taj zid sigurno srušiti.

© Project Syndicate, 2012.

Nouriel Roubini, predsjednik je tvrtke Roubini Global Economics (www.roubini.com) i profesor pri Poslovnoj školi Stern na sveučilištu NYU

Martin Feldstein Profesor ekonomije na Harvardu, bivši predsjednik Reaganova Vijeća savjetnika u gospodarstvu i predsjednik Državnog ureda za gospodarska istraživanja

Optimistična budućnost (slabijeg) euraKOMENTARI 6.11.2012. 21:59

1. 0

Ne prepoznaju li financijska tržišta da je za smanjenje deficita potreban slabiji tečaj, izazov ECB-a bit će pronalazak metode za smanjenje vrijednosti eura - pregovorima.

Stanje eura i eurozone i dalje je nesigurno, no zbog nedavnih događaja u Europskoj središnjoj banci (ECB) te na globalnim financijskim tržištima vrijedi razmotriti pozitivan scenarij za budućnost zajedničke valute. Europska središnja banka obećala je kupiti talijanske i španjolske obveznice kako bi im kamate ostale niske, pod uvjetom da te zemlje zatraže kredite Europskog stabilizacijskog mehanizma te pristanu na fiskalne reforme. Njemački ustavni sud odobrio je sudjelovanje Njemačke u Europskom stabilizacijskom mehanizmu, a kancelarka Angela Merkel dala je blagoslov za plan kupnje obveznica ECB-a unatoč oštrom javnom protivljenju Bundesbanke. Međunarodno je tržište obveznica izrazilo odobravanje smanjivši kamate na desetogodišnje talijanske obveznice na 4,8 posto, a španjolske na 5,5 posto. Stope talijanskih obveznica već su počele padati i prije nego što je predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi najavio uvjetni plan kupnje obveznica, što je odraz znatna napretka koji je vlada talijanskog premijera Marija Montija već ostvarila.

Talijanski oporavak 2013.

Novi će zakoni znatno usporiti rast mirovinskih beneficija bez nepovoljnih utjecaja na poticaje, do kojih bi došlo da su povećane stope poreza na osobni dohodak ili PDV. U skladu s tim reformama, Međunarodni monetarni fond nedavno je predvidio da će 2013. godine Italija imati ciklički prilagođen proračunski suficit od gotovo 1 posto BDP-a. No, kako će Italija sljedeće godine još biti u recesiji, očekuje se da će stvarni deficit iznositi 1,8 posto BDP-a te stoga povećati državni dug. No, Italija će doživjeti gospodarski oporavak, a proračun će prijeći u suficit. Kad tržišta vide da se to sprema, kamate na talijanski dug bit će još niže. S obzirom na vrlo velik državni dug Italije, plaćanje kamata fiskalni deficit povećava za više od 5 posto BDP-a. Spoj gospodarskog oporavka i nižih kamatnih stopa stvorio bi povoljnu dinamiku u kojoj se pad kamatnih stopa i povećanje proračunskog suficita međusobno podržavaju. Situacija u Španjolskoj nije toliko dobra. Unatoč smanjenju vladine potrošnje i povećanju poreza, MMF i dalje predviđa da će fiskalni deficit uz cikličke prilagodbe 2013. godine premašiti 3,2 posto BDP-a, a 2015. 2,3 posto BDP-a. Ključ za rješavanje španjolskih financijskih problema leži u poluautonomnim regijama koje generiraju potrošnju te financijski teret prebacuju na Madrid. Možda će uspjeh Italije Španjolsku uvjeriti da prigrli teške mjere koje smanjuju predviđeni budući deficit, a da ne mora uvesti dodatne mjere štednje. Ako Italija i Španjolska budu imale proračunske suficite i manji omjer duga i BDP-a, financijska će tržišta smanjiti kamatne stope na svoje obveznice bez predložene kupnje Europske središnje banke. To bi umanjilo ozbiljan rizik da bi Europska središnja banka mogla početi kupovati obveznice na temelju dogovorenih financijskih paketa, a potom bila prisiljena reagirati ako ih vlade ne ispune.

Neravnoteža na tekućem računu

Ništa od navedenoga ne bi bilo dovoljno za spas Grčke, gdje se fiskalni deficit popeo na 7,5 posto BDP-a, ili Portugala, koji bilježi fiskalni deficit od 5 posto BDP-a. No, ako Italija i Španjolska više ne budu u opasnosti od bankrota ili napuštanja eurozone, Njemačka i druge vodeće članice eurozone imat će prostora odlučiti hoće ili dalje financirati ove državice ili ih ljubazno zamoliti da napuste euro i vrate se domaćim valutama. Štoviše, čak i u optimističnom scenariju ostaje problem deficita na tekućem računu Italije, Španjolske i drugih

rubnih zemalja. Razlike u rastu proizvodnje i plaća u zemljama eurozone i dalje će izazivati razlike u konkurentnosti na međunarodnom tržištu, što će dovesti do neravnoteže u trgovini i na tekućem računu. Njemačka trenutačno na tekućem računu ima višak od oko 215 milijardi dolara godišnje, a ostatak eurozone ima deficit od otprilike 140 milijardi dolara godišnje. Italija, Španjolska i Francuska imaju manjak na tekućem računu koji iznosi dva ili više posto BDP-a. Kako se budu oporavljali od cikličkih recesija, osobni će dohodak rasti, što će dovesti do povećanja uvoza te još većeg deficita na tekućem računu. Ti se deficiti moraju financirati putem neto priljeva iz fondova iz drugih zemalja. Da Italija, Španjolska i Francuska nisu dio eurozone, mogle bi dopustiti devalvaciju svoje valute; zbog slabijeg tečaja porastao bi izvoz i smanjio se uzvoz te pokrio deficit na tekućem računu. Štoviše, zbog povećanja izvoza i okretanja od izvoza prema domaćoj proizvodnji robe i usluga ojačala bi se njihova gospodarstva, pa bi se smanjio fiskalni deficit jer bi porezni dohodak rastao a žiropromet se smanjivao. Snažnije bi gospodarstvo pomoglo domaćim bankama putem smanjenja potencijalnih nenaplativih dugova i kredita. No, Italija, Španjolska i Francuska dio su eurozone i ne mogu devalvirati valutu, a upravo zato smatram da bi te zemlje, a i eurozona općenito, imale koristi od deprecijacije eura. Iako im slabiji euro ne bi povećao konkurentnost u odnosu na Njemačku i druge zemlje eurozone, povećao bi im konkurentnost u odnosu na zemlje koje nisu članice eurozone. Ako vrijednost eura padne od 20 do 25 posto, približi se dolaru i oslabi u istom omjeru u odnosu na druge valute, deficiti na tekućem računu Italije, Španjolske i Francuske smanjili bi se, a njihova gospodarstva ojačala. Njemački bi izvoz također imao koristi od slabijeg eura, pa bi gospodarska potražnja u Njemačkoj porasla.

Privremeni učinak

Ironično je to što je ponuda Europske središnje banke o kupnji talijanskog i španjolskog duga pogoršala vanjsku neravnotežu tako što je povećala vrijednost eura. Možda je samo riječ o privremenom učinku, pa će vrijednost eura pasti kad globalna financijska tržišta prepoznaju da je za smanjenje deficita na tekućem računu ovih triju zemalja potreban slabiji tečaj, a ako do toga ne dođe, sljedeći će izazov Europske središnje banke biti pronalazak metode za smanjenje vrijednosti eura pregovorima.

© Project Syndicate, 2012.

Martin Feldstein, profesor ekonomije na Harvardu, bivši je predsjednik Reaganova Vijeća savjetnika u gospodarstvu i predsjednik Državnog ureda za gospodarska istraživanja