f1. Monetarna teorija-u uem smislu, bavi se tehnikom stranom novca, a u irem smislu, ulogom novca u ekonomiji i drutvu. Otkrivajui kako koliina novca u optjecaju determinira razinu cijena i ukupne proizvodnje roba i usluga (agregatnog proizvoda) ulazimo u sloen tijek odnosa i varijabla utjecaja novca u ekonomiji. Monetarna teorija se bavi studijem tih odnosa, pri emu su koliina novca u optjecaju i potranja novca dvije vane sastavnice. 2. Odrednice monetarne teorije- Monetarna teorija daje monetarnoj analizi okvire istraivanja ime se utemeljuje i monetarna politika glede praktinog reguliranja koliine novca u optjecaju i tokova emisije primarnog novca sredinje banke. S motrita potranje novca monetarna teorija prua uvid u determinante ponaanja pojedinih imatelja glede njihovih odluka da dio imovine dre u monetarnom obliku. Monetarna teorija prua monetarnoj analizi razloenu strukturu varijabla i funkcionalnih odnosa tijekom monetarnog uravnoteenja, da bi ova mogla izabrati prikladne varijable i logino ih povezati tijekom istraivanja relevantnih pojava temeljem kojih se izabire prikladna monetarna politika. Pa razlikujemo: evolucije moetarnog sustava i evolucije monetarne teorije. Tijekom definiranja monetarnih agregata utvreno je da u koliini novca u optjecaju pored gotovine spada i depozitni novac, to jest oni depoziti u bankama, s kojima se moe plaati. 3. Monetarna teorija kao dio ekonomske teorije Teme koje ine predmet mon. Teorije odredile su njeno mjesto u ekon. Teoriji i njen relativni karakter. Ekon. Teorija kao opi sistematizirani skup znanja o ekon. pojavama ne postoji, pa razl ekon teorije kao sistematizirano znanje o pojedinim ekon pojavama daju obrise integralne ekon teorije na temeljima disperzije i specijalizacije. Time se nastoji istraiti i odrediti ponaanje pojedinih sektora (vertikalni pristup istraivanju) glede potranje novca, emisije novca i utjecaj pojedinih sektora na viak ili manjak novca. Istodobno je nuno i istraivanje funkcionalnih odnosa izmeu ukupne koliine novca, ukupne potranje novca, potranje roba i usluga, tednje i investicija (horizontalni pristup istraivanju). 4. Relativnost monetarne teorije Relativnost monetarne teorije ograniavajui je imbenik opih naela i pristupa, to zahtijeva prikaz pojedinih teorija vodei rauna o njihovoj vrijednosnoj ocjeni s motrita konkretnih drutvenih prilika. Relativnost monetarne teorije i njena povezanost s ostalim ekonomskim teorijama, upuuje na potrebu sagledavanja monetarne teorije kao dijela ekonomske teorije, da bi se pojedina monetarna teorija mogla ocijeniti s motrita prikladnosti ekonomskim i drutvenim prilikama, odnosno ocijeniti njena drutvena relativnost. Oekivanja vezana uz promjene pojava koje ine predmet monetarne teorije su u svezi s razvijenou monetarnih i nemonetarnih financijskih oblika, monetarnog i financijskog sustava, te opih pravila ponaanja u ekonomiji. Sve to ukazuje na promjenjivost i relativnost predmeta monetarne teorije, odnosno objektivnu relativnost koja je ograniavajui imbenik njene openitosti. Promjenjivost i relativnost predmeta m.t. su uzrokom razliitih terminolokih iluzija( isti pojmovi u pojedinim teorijama za silno razliite pojave npr. fin struktura, fin superstruktura, KNUO, kamatnjak, finan i monetarne transakcije). 5. Metodoloki pristup monetarnoj ekonomiji Metodoloki pristupi: 1)pozitivan pristup, tretirajui pojave kakve jesu, ima za cilj razlaganje postojeih pojava, kako bi se ocjenilo njihovo budue kretanje te sukladno tome i odredile odgovarajue ekonomske mjere koje bi trebale dovesti do eljenih ciljeva ekonomske politike. 2)normativni pritup tretirajui pojave s motrita kakve bi trebale biti, polazi od danih ciljeva odreujui postojee stanje i odnose glede odreenih pojava s motrita izabranih ciljeva ekonomske politike kao i nune korektivne mjere kako bi se postojee stanje uskladilo s danim

1

ciljevima. Monetarna teorija s motrita pozitivnog pristupa tretira iste monetarne pojave s ciljem definiranja, predvianja i regulacije sukladno ciljevima ekonomske politike. Pozitivan metodoloki pristup dopunjava se normativnim pristupom (ue promatran normativan pristup) kako bi se uspostavljanjem pravne norme odredilo ponaanje monetarnih pojava sukladno njihovoj veoj uinkovitosti kao instrumenta ekonomske politike. ire promatran, normativan pristup podrazumijeva utemeljenost pravnih norma na moralnim, socijalnim i politikim vrijednostima pojedinog drutva. Pozitivan pristup podrazumijeva uporabu empirijskih istraivanja, dok su za normativan pristup empirijska istraivanja sporedna. Polazei od spomenutih metodolokih monetarnih pristupa razlikuju se monetarne teorije polazei od razvijenosti pojedine ekonomije i drutva. U razvijenim ekonomijama pozitivan metodoloki pristup je esto dovoljan. 6. Odrednice evolucije monetarne teorije Razvijenost ekonomije i sve vea meunarodna integracija pojedinih ekonomija je bitna determinanta razliitosti monetarnih teorija. Empirijska istraivanja u prednjem smislu razvijaju se i u drugim ekonomskim teorijama, ime se stvaraju obrisi integralne ekonomske teorije. Na taj nain, monetarna teorija kao dio financijske teorije, praena je razvojem teorija realnih ekonomskih pojava, koje utjeu na diferenciranje monetarnih teorija. Stoga razlaui evoluciju monetarne teorije kao integralnog dijela ekonomske teorije, razlaemo istodobno i razvoj ostalih ekonomskih teorija. Monetarna teorija kao integralni dio ekonomske teorije, evolucijski slijedi razvoj ekonomske teorije, poevi od klasine ekonomske teorije, preko neoklasine teorije, keynesijanske teorije, neoklasinih sinteza, neokeynezijanske sinteze do suvremene ekonomske i monetarne teorije. Uvoenje veliine i strukture imovine umjesto tokova stvorilo je mogunost i za objedinjavanje monetarne teorije s teorijom kapitala. S motrita integracijskog tijeka novi, imovinski pristup monetarnoj teoriji teio je povezivanju monetarne i fiskalne teorije u jedinstvenu cjelinu. 7. Predklasina teorija vrijednosti novca Poela su priblino od 1650 g. Sa W. Pettyem, koju su kasnije dopunjavali Locke i Cantilion i koja je trajala sve do smrti Humea i intelektualnog svitanja objavljivanjem Smithove knjige 1776 g. Pettyeva i Loceova teorija se zasnivala na kol gotovog novca, aCantilionova na brzini kolanja novca. Determinante razvoja i diferenciranja monetarne teorije su ujedno i determinante koje monetarnu teoriju kao relativnu kategoriju, otkrivaju kao zavisnu, u prvom redu od drutvenih i ekonomskih prilika. Uzimajui da je porast cijena rezultat priljeva zlata, odnosno da opa razina cijena zavisi od odnosa koliine novca u optjecaju Ms i koliine roba na tritu Q, prosjena se razina cijena P moe utvrditi kao P=Ms/Q, odnosno kako je kupovna mo novca 1/P to je kupovna mo novca jednaka 1/P=Q/M. 8. Klasina monetarna teorija Poinje smru Humea i pojavom Smithova djela Bogatsvo Naroda 1776 g. I traje do smrti Milla 1873 g. Monetarno pitanje tijekom 18. st. oslanja se na kvantitativni odnos novca i cijena, gdje su Locke i Cantilion polazili od kol gotovog novca i brzine kolanja novca. A. Smith je irio svoje ideje o tome da su za bogatstvo vani prirodno okruenje te rad ovjeka koji oplemenjuje prirodna dobra. Dobra koja nude najveu izvjesnost glede proteka vremena su trajna, rijetka i poeljna. J. B. Say smatrao je da je potencijalna proizvodnja ekonomije odreena veliinom radne snage i kapitalnih dobara, koji su u uvjetima ravnotee ponude i potranje robe u potpunosti uporabljeni, pa se ekonomija u prilikama slobodnog trita, stalno nalazi u stanju pune uporabe kapaciteta i radne snage. Kvantitativna jednadba J. Lockea: MsVT=PQ. Porast koliine novca u optjecaju je jednak porastu ope razine cijena. Ukoliko se koliina novca u optjecaju udvostrui, ravnotea se uspostavlja udvostruenjem ope razine cijena. Model

2

klasine kvantitativne monetarne teorije pojavljuje se u pojednostavljenom obliku, polazei od transakcija u razmjeni. 9. Neoklasina monetarna teorijaKlasini model je prvi sustavni pokuaj razlaganja odrednica agregatnih , ekonomskih varijabla kao to su razina cijena i razina proizvodnje, zaposlenosti i potronje, polazei od njihove meusobne zavisnosti i povezanosti s koliinom novca u optjecaju. Po J. S. Mill-u trine cijene odreene su zakonom ponude i potranje. I. Fisher i A. C. Pigou podravali su zlatni standard kovanog novca jer se smatrao samo regulacijskim. Neoklasini pisci posebno Fisher i Pigou, poeli su agreg mon teoriju tretirati ravnopravno teoriji vrijednosti.

10. Kvantitativna monetarna teorije Tri razdoblja u evoluciji monetarne teorije: 1. Razdoblje to jest razdoblje klasine i neoklasine monetarne teorije okonano je tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljea. 2. Razdoblje u kojem je klasina kvantitativna teorija zamijenjena dohodovnom monetarnom teorijom J. Keynesa, a poela su mu tridesetih godina dvadesetog stoljea. To je razdoblje snane diferencijacije u mon teoriji u kojoj se javljaju neokl ekon teorije, a posebno neokl mon teorije. 3.Razdoblje poinje tijekom pedesetih godina s monetaristikom teorijom i imovinskom teorijom. Monetarne teorije nastale tijekom dvadesetog stoljea uobiajno su pojednostavljeno i dijele na dvije grupe: monetaristi i postkeynesijanci. 1. su pristalice klasine kvantit mon teorije i ostali monetristi (kl kole, neokl kole, alternativne kole i tematske kole). Kvantitativna monetarna teorija spada u klasine i neoklasine ekonomske teorije. Klasina kvantitativna monetarna teorija se dijeli u 2 temeljne varijante: transakcijska i dohodovna varijanta, a oba 2 varijante su dio neoklasine ekonomske teorije. Kod kvantitativne monetarne teorije vana je razlika izmeu nominalne i realne koliine novca. Nominalna koliina novca=koliina izraena u bilo kojoj jedinici. Realna koliina novca= koliina roba i usluga koja se moe kupiti za jedinicu novca. U kv. m.t. se daje znaaj realnoj koliini novca/kupovnoj moi novca. 11. Transkcijska kvantitativna monetarna teorija Prema klasinoj kvantitativnoj monetarnoj teoriji, promjena koliine novca moe izazvati samo uinke glede promjena ope razine cijena. Spada u kl i neokl ekonomske teorije. Kvantitativna monetarna teorija izvodi prosjenu razinu cijena roba P odnosno kupovnu mo novca 1/P iz koliine novca u optjecaju Ms. Novac stalno mijenja vlasnika tijekom razmjene, to nazivamo monetarni promet, a brzinu kojom se mijenja vlasnik brzinom monetarnog prometa, brzina kolanja novca ili prometnom brzinom novca. Statini kvantitativni odnos J. Bodina i B. Davanzatia -> Ms=PQ. Kvantitativni odnos -> MsVt = PQ. Brzina kolanja novca je uz broj transakcija drugi vaan imbenik potrebite koliine novca u ekonomiji. A broj transakcija novca otkriva nam njegovu brzinu kolanja. Koeficijent odnosa razine transakcija prema postojeoj koliini novca u optjecaju naziva se transakcijska, prometna ili jednostavno brzina kolanja novca, to piemo kao Vt = PT / Ms. Transakcijska jednadba -> MsVt = PT. Lijeva stranamonetarni promet, desna strana- robni promet 12. Dohodovna kvantitativna monetarna teorija Funkcije novca tretirane su imajui u vidu, na jednoj strani, koliinu robe i na drugoj strani raspoloivu koliinu novca i tednju u monetarnom obliku ili novac kao rezervu vrijednosti. im imamo stabilnost cijena imamo i aktivnu monetarnu politiku preko koje monetarni sustav rabi svoje ovlasti, pa novac nije neutralan. Ekonomski analitiari rabe dohodovni pristup, koji uklanja koliinu novca u optjecaju kao uzrok promjene razine cijena i na njeno mjesto stavlja dohodak. Uinak kol novca u optjecaju na razinu cijena ostaje neodreen sve dok se ne utvrdi3

tko je dobio dodatnu kol novca u vidu dohotka i to je uinio s njom. MsVy = PO jednadba nastala objedinjavanjem teorija koje rabe dohodovnu brzinu i teorija koje rabe nominalnu kol robnog prometa PO. 13. Schumpeterova dohodovna monetarna teorija Dohodovna teorija polazi od toga da pojedinac za svoj rad prima nominalni dohodak, a koliina robe koju moe kupiti za taj dohodak je njegov realni dohodak, odnosno realni dohodak je kupovna mo nominalnog dohotka. Ukupna trina cijena realnog, naturalnog neto domaeg proizvoda jednaka je zbroju svih monetarnih dohodaka, a utvrdimo je na nain da naturalnu koliinu neto domaeg proizvoda pomnoimo njegovom prosjenom cijenom, to je A. Aftalion izrazio s jednadbom Yn = PO. Poetni oblik kvantitativne jednadbe J. Lockea MsVt = PQ predstavljao je sliku potranje i ponude na tritu, pri emu je Q koliina robe koja se nalazi na tritu. Ukupna potronja MsVt jednaka je ukupnoj vrijednosti roba na tritu PQ, pa moemo pisati kao MsVt = PYr. Proizvodni sektor ima etiri vertikalno povezane grupe jedinica: A trgovina, B proizvoaki sektor, C preraivai robne sirovine, D proizvoai robne sirovine, E sektor konanih potroaa. Transakcijska brzina kolanja novca Vt nam kae, koliko plaanja u svezi s kupovinom robe izvri prosjeno novac u nekom razdoblju (tjednu, mjesecu, tromjeseju, godini). 14. Teorija realnog salda Pojam realnog salda izraen je veliinom kO, a nominalnog salda veliinom kPO ili kYn. U jednadbi Ms predstavlja raspoloivu koliinu novca u optjecaju; Yr realni domai dohodak u ekonomiji; i koeficijent k dio ukupnog nominalnog dohotka koji pojedinci ele imati u gotovini. Realni blagajniki P=kYr/Ms, pri emu je: Yr naturalni realni domai dohodak; Ms koliina novca u optjecaju; koeficijent k dio naturalnog domaeg dohotka i P cijena novca izraena u robi. P kupovna mo novca koju smo ranije izraavali kao 1/P. Pojedinci dio dohotka potroe za realni dohodak, a dio zadravaju u novcu za potrebe tekueg poslovanja i za nepredviene izdatke. Troak dranja novca, to jest kamatnjak -> k = 1/ Vy. U obje varijante potranja novca nije nita drugo nego ponuda robe, a ponuda novca potranja robe. Domai dohodak je funkcija Ms / k to piemo kao Yn = f (Ms / k). A kako je k = 1 / Vy to moemo pisati da je Y = f (MsVy), to znai da vrijednost domaeg dohotka zavisi od koliine novca u optjecaju i brzine kolanja novca u raspodjeli dohotka. 15. Klasina ekonomija i ekonomska ravnotea Klasina ekonomija je smatrala da se promjenama cijena ponuda i potranja automatski dovode u ravnoteu, pri emu su tednja i investicije determinante kamatnjaka. Klasini ekonomisti polaze od toga da se diskrepanca izmeu planirane tednje i planiranih investicija otklanja preko promjene kamatnjaka. Klasina kvantitativna monetarna teorija je otkrila da se temeljem zakona ponude i potranje ne oblikuju samo relativne robne cijene ve i opa razina cijena, to jest apsolutna razina robnih cijena. Pri tome koliina novca u optjecaju pomnoena njezinom brzinom kolanja ini potranju, a koliina roba na tritu ponudu. Slaba strana klasine kvantitativne monetarne teorije i kvantitativne jednadbe je da nam kau samo uvjete koji moraju biti ispunjeni da se opa razina cijena moe mijenjati, ali nam nita ne kae o ekonomskim razlozima tih promjena, kao niti o moguim utjecajima razliitih monetarnih sustava na te promjene. 16. Kvantitativna monetarna teorija i vrijednost novca Naziv kvantitativna monetarna teorija dolazi otud to razlae vrijednost novca, ne u smislu njegove apsolutne vrijednosti, to jest to ini njegovu vrijednost, ve u smislu kvantitativnog odreenja i promjena njegove vrijednosti tijekom razmjene na tritu. U transakcije T je

4

mogue uvrstiti: a)Samo robne transakcije i zalihe roba; b)Robne transakcije, zalihe roba te transakcije u svezi s financijskim oblicima. Klasian transakcijski pristup potranji novca fokusiran je na koncept novca kao monetarnog agregata koji slui u transakcijama razmjene. Transakcijski klasian pristup potranji novca, polazei od novca kao oblika razmjene, smatra da pojedinci i ekonomske jedinice nemaju drugog razloga drati novac osim zbog usklaivanja primitaka i izdataka u novcu. Brzina kolanja novca odreena je tehnolokim i institucionalnim imbenicima pa je zato relativno stabilna. U klasinoj teoriji brzina kolanja novca je odnos monetarnih transakcija ili dohotka prema koliini novca u optjecaju. Kamatnjak omoguava ravnoteu investicija i tednje kod razine domaeg proizvoda pri punoj zaposlenosti. Monetarna ravnotea -> Ms = 1 / VyPO. Iz odnosa koje smo napisali slijedi da je koliina novca u optjecaju egzogeno odreena, to jest od strane sredinje banke, a potranja novca je odreena transakcijskim namjenama novca. 17. Kvantitativna monetarna teorija i monetarni sustavi Razlike izmeu monetarnih sustava vezane i slobodne valute su vane za odnose izmeu koliine novca u optjecaju Ms i ope razine cijena P. Radi se o temeljnom pitanju glede toga je li koliina novca u optjecaju egzogena ili endogena varijabla. Ako sredinja banka moe / ne moe preko poslovnih banaka mijenjati koliinu novca u optjecaju, koliina novca u optjecaju je egzogena / endogena varijabla. U monetarnom sustavu s zlatnicima u optjecaju i slobodom kovanja, kovnica samo tehniki proizvodi novac, pa u tom sluaju ne vrijede tvrdnje kvantitativne monetarne teorije o egzogenosti koliine novca u optjecaju. U kraem razdoblju sredinja banka moe smanjenjem pokria novca u zlatu poveati koliinu novca u optjecaju. Na dui rok to ne vrijedi, jer kod zlatne valute osnovica koliine novca u optjecaju je zlato ija se relativna cijena utvruje na svjetskom tritu. Ako imamo papirnu valutu, iznos novca u optjecaju je egzogena varijabla i kvantitativna monetarna teorija je donekle prikladna, ako izostavimo po strani konvertibilan novac s vrstim deviznim teajem i slobodnim kretanjem kapitala. 18. Novac u klasinoj monetarnoj teoriji Prema Sayovu zakonu ponuda stvara vlastitu potranju, to je tono u barter ekonomiji u kojoj je uvijek agregatna ponuda roba i usluga jednaka agregatnoj potranji za njima, pri emu se moe mijenjati struktura roba. Da bi Sayov zakon bio primjenjen u monetarnoj ekonomiji nuno je: a)Da su agregatni trokovi proizvodnje domaeg proizvoda jednaki vrijednosti agregatnih imbenika u tijeku proizvodnje tog proizvoda; b)Da je agregatna vrijednost imbenika proizvodnje jednaka agregatnoj potronji (potranji) u ekonomiji. Klasina monetarna teorija, zapostavljajui utjecaj promjene koliine novca u optjecaju na realne tokove u ekonomiji, zapostavila je i mogunost da se koliina novca u optjecaju rabi kao instrument ekonomske politike u upravljanju proizvodnjom i zaposlenosti 19. Keynesijanska ekonomija i monetarna teorija Smisao ekonomske znanosti je u svezi s prouavanjem kako puk ivi i razmilja u svakodnevnim poslovnim odnosima. Ekonomiste interesira kako egzogene varijable (koliina novca u optjecaju, javna potronja, investicije, razina cijena) utjeu na endogene varijable (dohodak, domai proizvod, kamatnjak, osobna potronja). Neke meu egzogenim varijablama zato pretvaraju u endogene (investicije) ili ih kao razinu cijena, kratkorono aproksimiraju. 20. Keynesijanska ekonomija Klasina monetarna teorija je smatrala da promjena koliine novca u optjecaju ne djeluje na realne tokove, ve samo na opu razinu cijena. Stavovid klasine kvantitativne transakcijeske monetarne teorije o uincima promjene koliine novca u optjecaju na ekonomski tijek rezultirali

5

su statinou instrumenata ekonomske politike i pojednostavljenom strukturom modela klasine kvantitativne monetarne teorije, te kratkoronim promatranjem pojava. Ekonomska kriza tridesetih godina dvadesetog stoljea nametnula je nunim preispitivanje takvog stava to je dovelo do integracije monetarnih i realnih varijabla i dinaminog promatranja ekonosmkih varijabla, te dinamine analize transakcijskih i dohodovnih kvantitativnih jednadba. Ta analiza otkriva da je kupovna mo novca ovisna od koliine novca u optjecaju, brzine kolanja novca (odnosno koeficijenta k) i koliine domaeg proizvoda odnosno dohotka. Na promjenu domaeg proizvoda odnosno dohotka moe se utjecati promjenama cijena i/ili promjenama koliine proizvedenih roba. Kvantitativna monetarna teorija uzima da se novac rabi samo za transakcijsku namjenu, teko je nai meu njenim zagovornicima tvrdnju da koliina novca u optjecaju slijedi proporcionalnu promjenu razine cijena. 21.Od klasine do Keynesove monetarne teorije Kl ekon je smatrala da se promjenama cijena ponuda i potranja automatski dovode u ravnoteu, pri emu su tednja i investicije determinante kamatnjaka. Razloene varijante dohodovne kvantitativne monetarne teorije (income approach) pokazale su putove kojima se nastojalo povezati domai dohodak i kupovnu mo novca te kupovnu mo nadnica pojedinaca. Iznos novca koji pojedinac primi za svoj rad je njegova monetarna nadnica, a koliina roba koju moe kupiti za tu nadnicu je njegova stvarna, relna nadnica. Realna nadnica je kupovna mo njegove monetarne nadnice. Kupovnu mo monetarne jedinice njegove nadnice ini koliina robe koju moe kupiti za tu monetarnu jedinicu. Keynes smatra vanim taj transakcijski motiv (transactions motive) glede dranja imovine u monetarnom obliku, ali ga ne smatra jedinim imbenikom potranje novca. Pojedinci dre imovinu u monetarnom obliku, polazei i od toga da realnu imovinu ne mogu po potrebi brzo konvertirati u monetarni oblik (percuationary motive). Dranje novca iz opreza je uz transakcijski motiv, vaan imbenik koliine novca u optjecaju, pa Keynes potranju novca s tim u svezi dijeli na dohodovni i poslovni novac. Ta dva imbenika odreena su razinom dohodaka pojedinca. Trei Keynesov imbenik je spekulativni motiv (speculative motive), odreen kamatnjakom. 22.Keynesova dohodovna monetarna teorija Keynesov uinak se odnosi na uinak cijena na realnu koliinu novca u optjecaju. Kada cijene padnu 20% postojea koliina novca u optjecaju je vea od potranje novca glede njihovih monetarnih transakcija. Smanjujui potrebe za monetarnim transakcijama ljudi kupuju vrijednosnice poveavajui cijene obveznica i smanjujui njihove kamatnjake. To smanjenje kamatnjaka za obveznice stimulira potronju roba i usluga, to jest logino poveava agregatnu potranju. Iz tog loginog slijeda Keynes je zakljuio da bi recesija trebala sama sebe izlijeiti. Nekoliko je razloga zato e taj tijek potrajati: Prvo, cijene i monetarne nadnice ne padaju brzo. Drugi Keynesov argument je taj to se smanjenjem nominalnih i realnih monetarnih nadnica poveava zaposlenost samo ako ne pada agregatna potranja. Trei razlog je to tijekom depresije kamatnjak ima mali utjecaj na investicijsku potronju, a vie na potranju potronih roba. etvrti razlog je to tijekom depresije opa razina cijena nee pasti brzo, pa deflacijska oekivanja mogu reducirati potronju. 23.Keynesova kupovna mo novca Kupovna mo novca je reciprona vrijednost cijena pri emu se radi o ponudi i potranji na robnom tritu, a novac je potraivanje roba na tom istom tritu. Za razliku od monetarne teorije, keynesijanska monetarna teorija umjesto ponude i potranje na robnom tritu rabi ponudu i potranju na financijskom tritu, postavljajui na prioritetno mjesto potranju novca i nemonetarnih financijskih oblika, preko kojih se mijenja ponuda i potranja na robnom tritu. Stoga se novac ne uzima kao kupovna mo nego kao zaliha vrijednosti i oblik imovine.

6

Potranja novca odreena je odlukom pojedinaca i ekonomskih jedinica o dranju monetarne imovine, a koliina novca u optjecaju odreena je emisijom novca. 24.Keynesova radna mo novca Keynes vrijednost novca mjeri ne samo jedinicom kupovne moi, nego i jedinicom radne moi novca (labour of money). S obzirom da jedinica radne moi novca. Jedinica radne moi novca 1/W predstavlja recipronu vrijednost prosjene monetarne jedinice W, a jedinica kupovne moi novca 1/P recipronu vrijednost prosjeka robnih cijena P, odnosno da je jedinica radne moi novca neka koliinu rada, a jedinica kupovne moi neka koliina robe, te se veliine mogu izjednaiti ako promijenimo ili radne koliine u robne ili robne u radne. W prosjena monetarna nadnica. N koliina rada u ekonomiji. Prosjena robna cijena proizvedenih roba na tritu -> P=NW/Q odnosno P=W(N/O). Kupovna mo -> 1/P, kao 1/P=O/NW, odnosno 1/P=(1/W)(O/N) govori nam da kupovna mo novca ovisi od radne moi novca (1/W) i proizvodnosti rada (O/N). O/N -> predstavlja proizvodnost rada u odreenoj ekonomiji. PO -> drutveni proizvod. 25.Keynesova kupovna mo novca u otvorenoj ekonomiji Meunarodne robne i monetarne transakcije utjeu na kupovnu mo novca, preko izvoza i uvoza, to je u keynesovoj analizi obuhvaeno kroz uvjete trine ravnotee u otvorenoj ekonomiji. U zatvorenoj ekonomiji sva je roba proizvedena u domaoj privredi i razmijenjena na tritu kuanstvima, dok je u otvorenoj ekonomiji mogue da se zbog uvoza i izvoza vie ili manje proda na domaem tritu nego to se proizvede u domaoj privredi. Uvozom / izvozom na kredit mijenja se raspoloivi domai proizvod. Uvozom na kredit kupovna mo novca se povea dok traju zalihe uvezene robe a otplatom kredita smanjuje se kupovna mo domaeg novca. Sredinja banka moe privremeno utjecati promjenama koliine novca u optjecaju na kupovnu mo novca preko promjena monetarnih nadnica i monetarnih dohodaka, ali trajne promjene kupovne moi nastaju nemonetarnim, egzogenim imbenicima, o kojima sredinja banka vodi rauna tijekom mjera monetarne politike. 26.Keynesova monetarna teorija i potranja novca Drei odreenu koliinu imovine u monetarnom obliku pojedinci i ekonomske jedinice utjeu na potranju novca. Unato tome to dranje novca podrazumijeva oportunitetni troak, mnogi pojedinci i ekonomske jedinice imaju u strukturi njihove imovine monetarne oblike i iznad njihovih transakcijskih potreba i potreba glede opreznosti, sigurnosti. Iako su kamatnjak i dohodak vane odrednice potranje novca, ipak njihovu ulogu glede potranje novca mogue je sagledati njihovim povezivanjem s prinosom, rizikom, likvidnosti i obavijestima. 27.Sklonost likvidnosti i potranja novca Negiranje utjecaja promjena koliine novca u optjecaju nije temeljna karakteristika Keynesove dohodovne monetarne teorije, ve teorijski mogui sluaj razlaganja povezanosti promjena koliine novca u optjecaju, potranje novca, domaeg proizvoda odnosno dohotka i kamatnjaka. U tu svrhu imamo dvije funkcije likvidnosti. Funkcija likvidnosti L1 odgovara dohotku koji je odreujui za koliinu novca u optjecaju Ms1, a L2 je funkcija likvidnosti koja odgovara kamatnjaku odreujuem za koliinu novca u optjecaju Ms2. Pri tome je vano utvrditi kako promjene koliine novca u optjecaju utjeu na dohodak i kamatnjak, i koje su odrednice oblika funkcija L1 i L2. Keynes uzima da dohodovna brzina kolanja novca je odreena odnosom Y/Ms1, pa je L1(Y)=(Y/Vy)Ms1. Sklonost likvidnosti je koliina imovine, izraena u novcu koji se eli zadrati u monetarnom obliku u razliitim uvjetima. Krivulja likvidnosti koja povezuje koliinu novca u optjecaju i kamatnjak je glatka krivulja i kae nam da kamatnjak pada kada se koliina

7

novca u optjecaju poveava, to jest potranja novca za spekulativne namjene je u negativnom odnosu s kamatnjakom. 28.Kamatnjak i keynesijanska potranja novca U klasinoj ekonomiji kamatnjak se tretira kao determinanta ponude i potranje zajmovnih fondova. Kamatnjak je cijena koja dovodi u ravnoteu elju dranja imovine u monetarnom obliku s raspoloivom koliinom novca u optjecaju, to podrazumijeva da kada bi kamatnjak dovoljno nisko pao, ukupna bi koliina novca koju bi pojedinci eljeli posjedovati bila vea od raspoloive koliine novca u optjecaju (ponude novca), a kada bi kamatnjak porastao, postojao bi viak novca, koji nitko ne bi elio drati. Neizvjesnost kamatnjaka je uvjet bez kojeg ne bi postojala sklonost likvidnosti kao obliku dranja imovine. Poveanje / smanjenje kamatnjaka na tritu novca poveava / smanjuje oportunitetni troak dranja novca za transakcijske namjene, pa pojedinci i ekonomske jedinice smanjuju / poveavaju njegovu koliinu poveavajui / smanjujui brzinu kolanja novca. Prema square root jednadbi potranja novca je u pozitivnom odnosu s dohotkom i transakcijskim trokovima i negativnom odnosu s kamatnjakom. Jedan od temeljnih funkcionalnih odnosa u keynesijanskom modelu ekonomije je krivulja preferencije likvidnosti, koja je inverzan odnos izmeu ravnotene potranje novca i kamatnjaka. Dranje monetarne i nemonetarne imovine je u svezi s prihodima i oportunitetnim trokom kamatnjaka. 29. Keynesijanska ekonomija i ekonomska ravnotea Ako se mijenja nominalni domai proizvod ili dohodak, mora se mijenjati ili koliina novca u optjecaju i/ili brzina kolanja novca. Kamatnjak uravnoteuje investicije i tednju kod razine domaeg proizvoda ili dohotka pri punoj zaposlenosti. Time je krugotok dohotka stabilan i uvijek na istoj razini. A kako je tednja odljev, a investicije priljev glede krugotoka dohotka, svako poveanje tednje izaziva preko kamatnjaka odgovarajuu promjenu investicija. Kako bismo doli do povezanosti domaeg proizvoda, razine cijena i zaposlenosti u keynesijanskoj ekonomiji nuan je povratak keynesijanskoj ponudi i potranji novca, preko koje emo doi do IS-LM analize i monetarne ravnotee. 30.Keynesijanska ponuda i potranja novca Jednadba kvantitativne monetarne teorije -> 1/P = kO/Ms. U Keynesijanskoj monetarnoj teoriji cjelokupna potranja novca dijeli se na: a)Tekui dio L1 za koju smo ve kazali da je funkcija domaeg dohotka; b)Dio za spekulativne nakane L2 store value. Kamatnjak na vrijednosnice, mora iznositi barem toliko da nadoknadi smanjenu likvidnost imovine konverzijom iz monetarnog u nemonetarni financijski oblik, rizik koji se time pojavljuje, kao i trokove u svezi s transakcijama kupovine i prodaje. Viak transakcijskog novca u odnosu na domai proizvod i dohodak bi doveo do poveanih izdataka i kod stalne koliine novca u optjecaju, do poveanja domaeg proizvoda preko poveanja razine cijena i/ili proizvodnje. 31.Krivulja LM i monetarna ravnotea Uravnoteenje poinje neravnoteom na monetarnom tritu pa pojedinci i ekonomske jedinice pokuavaju uskladiti njihovu monetarnu financijsku aktivu ime utjeu na kamatnjak. Ravnoteni kamatnjak je onaj kod kojeg su pojedinci i ekonomske jedinice zadovoljni njihovom strukturom financijske imovine. Koeficijent dohotka k/k' kae to odreuje da je LM krivulja strmija ili poloenija. Kada je koeficijent k nizak LM krivulja je poloena. A kada je koeficijent k' nizak LM krivulja relativno strma. Poveanje / smanjenje bilo koje komponente potranje novca premjeta LM krivulju ulijevo / udesno. Poveanje / smanjenje koliine novca u optjecaju premjeta LM krivulju udesno / ulijevo. S motrita monetarne ravnotee poveanje / smanjenje koliine novca u optjecaju analogno je smanjenju / poveanju potranje novca. Ispada da su u

8

svezi LM krivulje teorijsku panju glede uinkovitosti monetarne politike privukle krajnosti koje imaju malu praktinu vrijednost. Zato je i dalje praktino pitanje gdje je stvarna, a ne samo potencijalna monetarna ravnotea. Kako bismo to saznali moramo definirati IS krivulju koja je u svezi s ravnoteom na robnom tritu. 32. Krivulja IS i robna ravnotea Dohodak je jednak zbroju osobne potronje, investicijske potronje i javne potronje, pri emu jednadbu Y=C+I+G moemo pisati kao Y=(+sY)+I+G. Samo u sjecitu krivulja IS i LM je stabilna ravnotea, pri emu je i ravnotea investicija i tednje. Jednadba IS izgleda kao Y={1[1-s(1-t)]}(+I+G), a Jednadba LM kao Ms=L(Y,i). IS-LM model valja imati u vidu njegova ogranienja, osobito to se odnosi na kratkorone fluktuacije pa je vie prikladan za pedagoki prikaz ravnotenog stanja nego to dovodi do zadovoljavajueg odgovora o neravnotei u ekonomiji. Krivulje IS i LM razlau kako promjene egzogenih varijabla utjeu na endogene varijable, te kako okovi na tritu roba i na monetarnom tritu kratkorono utjeu na kamatnjak i domai proizvod odnosno dohodak, kada je razina cijena stabilna. Krivulje IS i LM odreuju krivulju agregatne potranje, koja je sastvanica modela agregatne potranje i ponude, kojeg se uobiajno rabi za razlaganje kratkoronih fluktuacija u ekonomiji. 33. Novac u Keynesijanskoj monetarnoj teoriji U Keynesijanskom transmisijskom mehanizmu promjene koliine novca u optjecaju kao posljedica promjene instrumenata monetarne politike utjeu na ravnoteni domai dohodak preko dva kanala: 1) promjenom instrumenata monetarne politike dolazi do promjene koliine novca u optjecaju, to dovede do uinka likvidnosti na razinu kamatnjaka u suprotnom smjeru od promjene koliine novca u optjecaju; 2)promjena kamatnjaka dovodi do promjene eljenih investicija i agregatne potronje u suprotnom smjeru od promjene kamatnjaka. Rezultat navedneih promjena je pozitivan odnos promjene domaeg dohotka i koliine novca u optjecaju. S obzirom na to mijenja li se ili ne mijenja domai proizvod s promjenama koliine novca u optjecaju ekonomisti su se podijelili u tri grupe: a)Ekonomisti realnih ciklusa, b)Novi klasini ekonomisti, c)Novi Keynesijanci. Slau se oko toga da monetarna politika izaziva promjene u agregatnoj potranji i tako utjee na domai proizvod. Meutim, razliito gledaju na implementaciju stabilizacijske politike. 34.Neoklasino keynesijanske sinteze monetarne teorije Temelji neoklasino-keynesijanske sinteze monetarne teorije su u svezi s pitanjem to je prava ili potrebita koliina novca u optjecaju. Nezaposlenost se u analizama vee uz razinu domaeg proizvoda i opi rast cijena, pri emu se teite analiza premjeta s nezaposlenosti na domai proizvod koji je odreujui za razinu zaposlenosti, odnosno razina zaposlenosti i razina domaeg proizvoda su dvije strane jednog te istog ekonomskog tijeka. Jednostavna vezija ISLM modela podrazumijeva tri trita (trite jedinstvene robe, monetarno trite i trite obveznica) pri emu su dane monetarne nadnice i cijene jedinstvene robe. 35. Keynesijanske sinteze monetarne teorije Keynesijanska politika je bila primjerena nakanama ekonomske politike koje uvijek odreuju politiari, a podravaju njima skloni ekonomisti. Tijekom etrdesetih godina prolog stoljea konsenzus u monetarnoj teoriji bio je oko dva vjerovanja. Prvo, da su odluke pojedinaca i ekonomskih jedinica znakovito racionalne i kao takve pogodne za studij ekonomskih problema uz uporabu standardnih mikroekonomskih metoda. Drugo, suglasnost je bila u tome da se cijene i nadnice ne usklauju brzo da bi uravnoteile trite to ga ini potpuno konkurentnim. Neoklasina sinteza je teila ekonomskoj teoriji utemeljenoj na sintezi mikroneoklasinih teorija valorizacije imbenika proizvodnje i makroekonomskog modela keynesijanske teorije,

9

pri emu su monetarne varijable vani imbenici. Keynesijanci smatraju da se monetarna neravnotea u veoj mjeri otklanja s promjenom kamatnjaka, a manje s promjenom domaeg dohotka. 36.Dohodovna monetarna teorija F. Modiglianija Franco Modigliani je kao vodei ekonomist u makroekonomiji nakon drugog svjetskog rata snano utjecao na razvoj keynesijanske ekonomije u empirijskom testiranju i ekonomskom modeliranju. Istodobno, snano je utjecao i na razvoj dinancijske teorije i znanosti upravljanja. Modiglianijev makromodel moemo izraziti i simultanim jednadbama, kako slijedi: 1)IS odnos: Y=C(Y)+I(i); Cy>0, Ii0, Li0, mppLI ili negativan SA. Nuno je stoga osim salda tekueg dijela bilance palaanja razmatrati i saldo tednje i investicija, kako bismo doli do domae apsorpcije. Prema apsorpcijskom pristupu nominalni domai proizvod je determinanta apsorpcije, a apsorpcija je determinanta tekueg rauna bilance plaanja. Neravnotea u tekuem raunu bilance plaanja je karakteristina po ex ante divergentnim kretanjima nominalnog domaeg proizvoda i agregatne domae potornje (apsopcije). Apsorpcijski pristup potpuno iskljuuje mon posljedice, te takoer otvara mon prirodu manjka ili vika u bilanci plaanja, koju su ekonomisti sagledali kroz utjecaj bilance plaanja na kol novca u optjecaju. 76.Monetarni pristup Monetarni pristup bilanci plaanja je reinkarnacija monetarnog mehanizma podeavanja u klasinoj monetarnoj ekonomiji i temelji se na viestrukoj povezanosti koliine novca u optjecaju i bilance plaanja. Monetarni pristup bilanci plaanja usmjeren je na povezanost promjena na tritu novca s promjenama u bilanci plaanja. Glede monetarnog pristupa njegova kljuna karakteristika je automatizam mehanizma podeavanja bilance plaanja po kojem se neravnotea u bilanci plaanja otklanja ravnoteom koliine novca u optjecaju i njegove potranje na monetarnom tritu. Monetarni pristup ima dva kljuna elementa: Prvi, neposrednu povezanost ravnotee bilance plaanja i ukupne koliine novca u optjecaju Ms, Drugi, stabilnost potranje novca. Monetarni pristup naglaavajui ulogu monetarne kontrole i tretirajui problem uravnoteenja bilance plaanja i monetarnog trita s dugoronog motrita, ignorira realne i strukturalne posljedice bilance plaanja, odnosno zapostavlja znaaj onih sastavnica bilance plaanja koje su vitalne za nacionalni interes i uinkovitost ekonomske politike u kratkom roku. a) Fleming-Mundellov model polazi od toga da je realna koliina novca u

19

optjecaju Ms/P jednaka potranji novca odreenoj kamatnjakom i realnim domaim proizvodom L(i,Yr). b) Monetaristiki pristup polazi od toga, da je devizni teaj determiniran koliinom novca u optjecaju i potranjom novca, pa promjene monetarne politike utjeu na oekivanja u svezi s buduim deviznim teajem, dovodei do irokih flukutacija teaja. c) R. Dornbuschov overshooting pristup ako postoji savrena fleksibilnost cijena kod monetarne ekspanzije realna koliina novca u optjecaju moe ostati nepromijenjena. c) Imovinski pristup od injenice da je novac financijska imovina, logino slijedi da je devizni teaj odreen djelomino ili u cjelosti na tritu financijskih aktiva prije nego na robnom tritu. 77.Upravljanje monetarnom politikom Monetarna suverenost izraava se preko sredinje banke koja postavlja i sprevodi monetarnu politiku, odnosno odluuje o koliini novca u optjecaju, onemoguavajui autonomiju poslovnih banaka na monetarnu, a omoguavati na kreditnom podruju, ime odrava fikciju o homogenosti koliine novca u optjecaju. Ograniena je ciljevima ekonomske politike, koji su odreujui za aktivnost monetarne politike. Monetarna politika s obzirom na njenu svrhu, ciljeve i zadatke je vana sastavnica ekonomske politike. Mjere monetarne politike odraavaju se na ekonomski tijek u sektoru privrede kako tijekom proizvodnje dobara, tako i tijekom njihova pretvaranja u robe razmjenom na tritu. Podudarnost meu pojedinim njenim ciljevima omoguava monetarnoj politici, kao i drugim politikama, izbor razliitih kombinacija ciljeva ili njihove supstitucije. Nerijetko pri tome dolazi do supstitucije ciljeva. Naglaavanjem jednih zapostavljaju se drugi, to je ozbiljan problem monetarne politike. Monetarna suverenost stoga se poklapa s granicama politike suverenosti, unutar kojih monetizacijom decentralirani pojedinci i ekonomske jedinice dolaze do novca razmjenom svojih ekonomskih dobra na tritu. Monetizacija kao nain dolaska do monetarnih iznosa moe se javljati u razliitim oblicima kao to su punovrijedni novac, banknote, papirni novac, gotov novac ili depozitni novac. 78.Varijable monetarne politike Konani cilj monetarne politike je drutveno blagostanje . dugorono gledano, stabilnost cijena je temeljni cilje monetarne politike, konzistentan s drutvenim blagostanjem. Sredinja banka kao opreativni cilj u svojoj politici moe izabrati koliinu novca u optjecaju, kamatnjak ili koliinu bankarskih kredita. Ako se odlui za koliinu novca u optjecaju, sredinja banka utjee na kreditni potencijal poslovnih banaka i tako usmjerava pream eljenom cilju koliinu novca u optjecaju, ime mijenja odnos izmeu koliine novca u optjecaju i koliine svog primarnog novca. Sredinja banka svojom monetarnom politikom moe utjecati na promjenu koliine primarnog novca, monetarnog multiplikatora, ili jednog i drugog. Opim ili kvantitativnim instrumentima sredinja banka utjee na iznos kreditnog potencijala poslovnih banaka i preko njega na koliinu depozitnog novca poslovnih banaka. Kod primjene kvalitativnih instrumenata samostalnost poslovnih banaka glede kreditiranja je ograniena, jer sredinja banka ograniava ne samo koliinu emisijskih kredita, nego i uvjete kreditiranja selekcijom vrsta kredita i korisnika tih kredita. Postoji vrsta veza izmeu operativnih i konanih ciljeva monetarne politike, ali bitna je razlika. Ovi prvi su samo instrument preko kojeg ciljamo na konane ciljeve ili neke od ciljeva. 79.Instrumenti monetarne politike A kako sredinja banka na razinu koliine novca u optjecaju utjee preko koliine primarnog novca i monetarnog multiplikatora, instrumente monetarne politike smo podijelili na one koji utjeu na koliinu primarnog novca i na one koji utjeu na monetarni multiplikator, instrumente monetarne politike je praktinije dijeliti na one koji utjeu na nain da kvantitativno ograniavaju kreditni potencijal poslovnih banaka i na one koji razliitim mjerama selekcioniraju strukturu kreditnog potencijala poslovnih banaka, pa tako na operativan nain

20

ograniavaju i njegovu kvantitetu. Kvantitativni instrumenti monetarne politike su tehniki prikladni za praktinu uporabu. Mogue je voditi monetarnu politiku na razne naine ovisno o izboru pojedinog instrumenta monetarne politike. Diskontna politika utjee na koliinu novca u optjecaju utjeui na razinu diskontnih kredita i preko toga na koliinu primarnog novca i koliine novca u optjecaju. Politika obveznih rezerva je relativno jednostavan i uinkovit instrument glede utjecaja na kreditni potencijal poslovnih banaka. Male promjene koeficijenta rezerva imaju veliki uinak na koliinu kovca u optjecaju, ali i na odnose izmeu monetarnih institucija glede emisije novca. Kvalitativni insrumenti monetarne politike daju mogunost sredinjoj banci da u njenoj monetarnoj politici nije usmjerena samo na veliinu kreditnog potencijala poslovnih banaka, nego da utjee i na to kako e biti uporabljen kreditni potencijal. 80.Indikatori i operativni ciljevi Sredinja banka izabire operativni cilj preko kojeg je mogue postii konane ciljeve. Temeljna naela operativnog cilja su: konzistentnost, mjerljivost, pravodobnost, upravljivost. Operativni ciljevi su posrednike varijable na koje monetarne vlasti utjeu vjerujui da su odreujue i u stabilnom odnosu s jednim ili vie konanih ciljeva. Operativni ciljevi naslonjeni su na indikatore monetarne politike, s kojima ine posrednike varijable izmeu instrumentalnih varijabla i konanih ciljeva monetarne politike. S navedenom motrita monetarni indikatori trebaju omoguiti odgovor glede toga: a) Jesu li postojee mjere monetarne politike restriktivne, ekspanzivne ili neutralne; b) Jesu li uinci monetarne politike na realna kretanja restriktivni, ekspanzivni ili neutralni; c) Kakav se utjecaj monetarne politike moe oekivati glede ciljeva ekonomske politike. Monetarni indikatori omoguavaju definiranje monetarnog tijeka te njegovu analizu i planiranje. Unato brojnim moguim operativnim ciljevima, ije emo uinke kasnije i razloiti, u teoriji i praksi monetarnog targetiranja kao operativni ciljevi prevledavaju koliina novca u optjecaju i kamatnjak. Sredinja banka e izabrati za operativni cilj monetarne politike koliinu novca u optjecaju ako prevladavaju okovi na financijskom tritu (krivulja LM je nestabilna). Problem izbora operativnog cilja openito nastaje u svezi s relativnom vanou utjecaja razliitih varijabla glede nagiba IS i LM krivulja, a to je odreeno strukturnim parametrima u ekonomiji. 81.Strategije targetiranja Uporaba nominalnog kamatnjaka kao operativnog cilja ini se jednostavnim prijedlogom. Ta prividna jednostavnost djelovanja na nominalni kamatnjak u cilju ostvarivanja odreene vrijednosti domaeg proizvoda, jedna je od kljunih prednosti tog pristupa, iako postoje i vanije prednosti. Jedna od njih, glavna prednost targetiranja nominlanog kamatnjaka, je u tome da sredinja banka time automatski stabilizira domai proizvod kada postoji varijabilnost potranje novca. Varijabilnost autonomije potronje, investicija, proraunske potronje i poreza, ini targetiranje kamatnjaka problematinim, te se javlja problem kamtnjaka u svezi s oekivanom inflacijom. Monetaristi, smatrajui da monetarna politika ne moe uporabiti za utjecaje na realne ve nominalne vrijednosti, kao to su cijena i nominalni domai proizvod, tvrde da je koliina novca u optjecaju primarna odrednica promjena domaeg proizvoda u kratkom, a cijena u dugom roku. Zato zagovaraju targetiranje koliine novca u optjecaju, odnosno stope promjene koliine novca u optjecaju. Nedostatak targetiranja koliine novca u optjecaju je u nunosti da sredinja banka izabere monetarni agregat. 82.Uinak monetarne politike u ekonomiji Brojne reforme monetarne politike i povijesna iskustva, sugeriraju izbor razliitih ciljeva i instrumenata monetarne politike s krajnjom namjerom stabilizacije razine cijena. Dva su puta respektabilna glede toga. Prvi put se odnosi na legislativu, to jest zakonsko ureenje nezavisne sredinje banke glede politikih institucija s nedvosmislenim mandatom stabilizacije ope

21

razine cijena. Drugi put se odnosi na targetiranje, to jest nametanje sredinjoj banci izriitog targetiranja inflacije. I ovaj put evoluirao je glede legislative koja poveava nezavisnost sredinje banke. Kako bi se postigli makroekonomski i mikroekonomski zadaci, sredinja banka ima ustroj i potrebitu mogunost uporabe vanih varijabla monetarne politike. Normativan pristup monetarnoj politici podrazumijeva razumijevanje ustroja sredinje banke i njene optimalne uloge u ekonomiji, to otvara pitanje adekvatne ekonomske i pravne regulacije, odnosno autonomije sredinje banke glede monetarne politike (rules) i ovlasti sredinje banke bez kontrolnih pravnih ogranienja (discretion). Diskrecijska politika omoguava sredinjoj banci optimiziranje instrumenata monetarne politike od vremena do vremena, dok pravila podrazumijevaju stalnu uporabu instrumenata monetarne politike.

Novac i Bankarstvo1.1. Znanost o novcu Ekon politaika sprovodi se u cilju uspostavljanja i odravanja ne samo ekon vrijednosti na kojima se temelji pojedino drutvo, pa su i ciljevi mon politike odreeni drutvenim ciljevima. Novac nije samo ekon objekt, ve i izraz vrijednosti drutva. Preko novca pojedinac potvruje pripadnost odreenom drutvu. 2.Predmet znanosti o novcu Novac je kulturna pojava s odreenom svrhom, koja evoluira s obzirom na drutvene prilike. Odreenje emu novac slui i kakav novac rabimo u svakodnevnoj uporabi u svezi je sa potrebnom koliinom novca u drutvu. Povijesni i logian slijed otkrivaju brojna pitanja u svezi s odrednicama i svrhe novca, a ija se svrha, unato promjenama njegovih oblika, nije do danas udaljila od onog to je ve bio u njegovim poelima. Za razliku od drugih znanstvanih disciplina, znanost o novvcu ima za predmet prouavanja pojavu koja se od drugih kult pojava tijekom povijesti esto nije razlikovala po pojavnim oblicima, tj po tome to jest glede prirodnih osobina. 3. Novac i suverenitet Neke funkcije novca su bile nekad manje, nekad vie naglaene i vezane uz pojedine pojavne oblike novca. Pitanje suverenosti ili legitimnosti novca je stoljeima kamen spoticaja meu ekonomistima. Utemeljitelji politike ekonomije novcu su dodijelili ulogu ravnotenog i zakonskog mjerila vrijednosti, to je osobito danas dolo do izraaja u kontekstu globalizacije financijskih trita i navodne nunosti slabljenja nacionalnih osjeaja ljudi, kao i uloge nacionalne drave u ekonomskim, financijskim i monetarnim pitanjima. Filozofija, povijest,22

pravo i politike znanosti izvode legitimitet naela suvereniteta temeljem vremenske i strukturne povezanosti politikih i drutvenih institucija i odnosa. Ideja suvereniteta, koja je u biti politike naravi, iskljuena je iz suvremene ekonomske teorije, a samim time i iz monetarne teorije, izuzev kao podinjena razmjeni. 4. Svrha novca Kao novac openito uzimamo sve to je opeprihvatljivo u plaanjima za robe i/ili usluge i/ili otplati dugova, ali je razliito od bogatstva i dohotka. Novac omoguava da se vrijednost lako pretvara u zalihu vrijednosti. Ako ne rabimo nau monetarnu imovinu za plaanje roba i usluga danas, moemo viak monetarne imovine drati za budua plaanja. Novac je imovina koja kao oblik vrijednosti moe biti dio vlasnitva. Rije novac rabi se kao sinonim za bogatstvo, koje je uglavnom u nemonetarnim, realnim i/ili financijskim oblicima (kue, dionice, obveznice i slino). Standardni, konktretni, fiziki oblik novca je apstraktni oblik koji zamjenjuje vrijednosti u njihovom konkretnom, fizikom smislu. Pojavni fiziki oblik novca pojavljuje se kao posrednik u razmjeni vrijednosti na tritu. Novac je oblik izraavanja pojedinanih cijena u razmjeni roba i usluga na tritu. Dvije funkcije novca, funkciju oblika plaanja i funkciju oblika uvanja vrijednosti, to jest oblika tednje. Kod prve funkcije istie se opa prihvatljivost movca kao financijskog oblika, a kod druge njegova sposobnost uvanja kupovne moi, steene u monetarnom obliku tijekom prodaje roba i usluga. Uobiajno su tri izvora (vrste) novca: drava (kovani novac), sredinja banka (papirni novac) i poslovne banke (depozitni novac). Ovaj redosljed odgovara institucionalnoj snazi glede emisije novca. Koliina novca i koliina novca u optjecaju NIJE isto. 5. Relevantna motrita novca Povijesni tijek razvoja novca jesno se prepoznaje u smislu prirodni, kulturnih, drutvenih, ekonomskih i pravnih odrednica u kojima jesu drutvene zajednice. Prirodne pojave kao takve jesu u svijetu prirode, a njihova svrha utvrena je da voljom Stvoritelja svijeta, a ne voljom ovjeka. Brojne prirodne pojave u svakodnevnom ivotu ovjeka imaju odreenu svrhu. One ovjeku slue. 6. Novac kao kulturna pojava Novac kao kulturnu pojavu s teorijskog je motrita povijesno razlagati jer pojavna konkretnost, to jest ono to jest, ne otkriva zato su neke prirodne pojave takve kakve jesu u svijetu prirode sluile kao novac. Njihova prirodna konkretnost nije odreujua za njihovu monetarnu ulogu. Kad bi prirodna konkretnost bila odreujua, tada bi u svakoj prilici takve pojave sluile kao novac. A samo su neke prirodne pojave i u nekim prilikama sluile kao novac. Bilo je to onda kad su i ako su obavljale neku monetarnu funkciju, najee funkciju posrednika razmjene. U drugim prilikama iste pojave bile su ono to jesu u svijetu prirode, odnosno imale su odreenu voljom Stvoritelja svijeta ili neke svrhe odreene voljom ovjeka. U ovom drugom sluaju radi se o uporabnim vrijednostima, pri emu je svrha posrednika u razmjeni sporedna. Uzdiui prirodne pojave iz svijeta prirode u svijet kulture, ovjek odreuje njihovu svrhu. 7.Novac kao drutvena pojava Novac je silno stara kulturna pojava, ali je kao pouzdan artefakt prihvaen tek u vidu banknota J. Lawa (1671. 1729.). Njegov kreditni novac u obliku banknota uinio ga je ocem inflacije. Tijekom evolucije drutva evoluirali su i pojavni monetarni oblici, uvijek u svezi s konkretnim drutvenim prilikama. Zadaa novca je jaanje i razvijanje vrijednosti drutva. Suvremeni novac je izraz drutva kao cjeline, preko kojeg se izraava status drutvene pripadnosti. Evolucijom novca u drutvu se razvijaju razliiti drutveni i ekonomski odnosi pojedinca s cjelinom drutva. Mijenja se poloaj pojedinca na ljestvici drutvenih vrijednosti, ali i njegova

23

ekonomska autonomija. Drutvo nije zbroj pojedinaca, drutvo je autoritet koji podvrgava pojedince po vrijednosti, a ne po moi. Drutvo je zbroj legitimnih individualnih ocjena vrijednosti. Preko novca pojedinac ima odnos s cjelinom drutva, birajui s kojim pojedincima i u kojem vremenu e imati odnose s pojedinim segmentima drutva. Razvoj trgovine slabi drutvene veze jaajui ugovorne individualne odnose sukladno individualnim interesima. 8.Novac kao ekonomska pojava Novac kao ekonomski objekt ureuje skupinu drutvenih odnosa kvantitativne prirode, irei ekonomsku autonomiju pojedinca u granicama drutvenih vrijednosti. Novac je kulturna pojava, ali specifina kulturna, drutvena i ekonomska pojava, bez koje bi u ekonomiji troilo puno vie vremena na kupovine i prodaje, pa bi se silno poveali trokovi razmjene. U trinoj ekonomiji povijesno su poznata tri naina razmjene: a) Neposredna i/ili posredna naturalna, b) Posredovanjem drave, c)Posredovanjem novca.Kupovna mo, odnosno vrijednost novca izvedena iz koliine roba koje sudionici mogu pribaviti na tritu za jedinicu novca, vezana je uz razvoj ekonomije, odnosno uinkovitost njenih ekonomskih jedinica. Novac crpi svoju vrijednost iz koliine roba koje se na tritu mogu kupiti za njegovu jedinicu. Da bi se stekao uvid u ekonomsku ulogu novca, valja analizirati ekonomiju kao trino okruenje ocjenjujui u kojoj mjeri konkretne prilike odstupaju od potpune slobode konkurencije sudionika na tritu, odnosno od slobodne ponude i potranje roba i usluga. 9.Novac kao pravna pojava Razvoj funkcija novca u drutvenom okruenju, uroenom pravnim pravilima u vidu zakonskih propisa, sukladan je i konanoj svrsi prava u vidu uspostavljanja pravednosti. Novac je dio imovine i kao takav uvijek u svezi s upravljanjem i dravnim poslovima, pa je i javno pravo povezano s ekonomijom. Drava po svojoj prirodi brine o redu i sigurnosti osoba i imovine. Regulirajui novac kao drutvenu pojavu, pravo polazi od njegove funkcije mjere vrijednosti i opeg posrednika razmjene. 10.Novac i legitimnost monetarnih institucija S pravnog motrita novac je pokretna, potrona, zamjenjiva i procjenjiva tjelesna stvar i kao takav je predmet prava i obveza. Novac nema znaaj u imovinskom smislu stvari, ve u smislu njegovih funkcija, kao mjerilo vrijednosti i mjerilo cijena. Vrijednost stvari izraena u monetarnom obliku naziva se cijena. Glede procjenjivosti stvari, u imovinskom se pravu razlikuje redovna, izvanredna i afekcijska cijena. U suvremenom bankarskom sustavu imamo toliko vrsta depozitnog novca koliko ima poslovnih banaka unutar monetarnog sustava. Novac je iri od pojma trita i zahvaa iroke drutvene odnose, pa je ekonomska teorija novca neodvojiva od ireg drutvenog motrita novca. Nezavisnost sredinje banke je institucionalni oblik monetarne legitimnosti. Pravna i ekonomska regulacija us u nezavisnoj sredinjoj banci meunarodno standardizirani, to je uvjet meunarodnih monetarnih integracija. 11.Pravno motrite novca Glede pravnog motrita novca, razumljiv je i silan utjecaj anglosaksonskog common law-a i anglosaksonske sudske prakse, ve stoga to se ba u anglosaksonskoj znanosti razvila monetarna teorija, donekle razliita od europsko kontinentalne, a s druge strane stoga to je anglosaksonsko sudstvo kroz pojedine presude dalo vrijedan doprinos pravnom rjeenju pojedinih monetarnih pitanja. Danas pravo ureuje drutveni ivot, neposredno ili posredno. Ono to pravo ne regulira neposredno, posredno je regulirano. Ekonomski zakoni kojima je novac kao ekonomska pojava podloan ne derogiraju pravne propise koji se na njega odnose, stoga to ti zakoni djeluju u jednom drugom, od pravnog podruja nezavisnom podruju. Na primjer, u monetarno pravnom podruju glede toga je relevantan primjer djelovanja zakona po

24

kojem lo novac uklanja iz kolanja dobar novac. U bimetalistikom sustavu je propisom odreen vrijednosni odnos izmeu zlata i srebra i na toj osnovi utvrena je bila kovnika stopa za kovanje monetarne jedinice. 12.Pravno motrite evolucije novca S pravnog motrita novac je pokretna, potrona, zamjenjiva, tjelesna stvar. Kao pokretna stvar novac je oblik razmjene roba i usluga, ali su kao novac sluile i nepokretne stvari, na primjer, kameni novac na otoku Yap u Polineziji. Ve u rimskom pravu novac je bio i potronom stvari, iako se uporabom ne troi u smislu potrone pokretne stvari ija se namjenska uporaba sastoji u njihovoj potronji ili otuivanju. Novac je i zamjenjiva stvar. Zamjenjive stvari se definiraju kao stvari kod kojih je pri ispunjenju obveza u prvom redu vana vrsta; a iste su mjerljive. To to pravo smatra novac tjelesnom stvari, esto stvara sumnju kod ekonomista koji zanesenisuvremenom monetarnom teorijom uobiajno pod novcem misle i na depozitni, iralni, skriptualni, knjigovodstveni, kreditni novac, koji je kao obligacijski odnos, pravno netjelesna stvar ili ire uzeto, stvar koja se sastoji i pravu. Oblici posrednika u razmjeni koji kolaju kao novac, a nisu zakonski oblici plaanja, imaju fiducijarni teaj. 13.Monetarne obveze i princip nominalizma Mon obveza je odreena brojem mon jedinica primljenih na zajam, dakle nominalnim iznosom duga, a glede vrste to su mon jedinice, recimo HR kune, dok kvaliteta novca je tim bolja, to se manje novca mora dati za odreenu robnu jedinicu. Po nominalistikom principu monetarni dug je jednom zauvijek odreen brojem monetarnih jedinica. Monetarna jedinica je idealna jedinica, odvojena od stvarne vrijednosti. Nominalizam nije nita drugo nego jedna potrebna pretpostavka kao temelj znanstvenog istraivanja i praktinog djelovanja. Nominalistiki princip vrijedi kod svih pojava koje se izraavaju u novcu, pri kojima se novac javlja kao raunska jedinica.

2.

14. Smisao i pojavni oblici novca Slijed evolucije oblika vrijednosti i oblika razmjene je osnova podjele ekon na mon i nemon. Povijesni i logian slijed razvoje novca, kao kulturne, drutvene, ekon i pravne pojave otkriva s tih motrita bitne odrednice evolucije od nemon prema mon ekon, ali i odrednice podjele u evoluciji razmjene na dva sustava razmjene: a) trgovanje zamjenjivanjem; b) trgovanje uz posredovanje novca. 15.Evolucija novca Korist od specijalizacije u ekonomiji poticala je evoluciju naina razmjene na tritu od bartera prema robnom novcu i od robnog novca prema suvremenim monetarnim oblicima fiducijarnog novca. Takakv tijek razmjene omoguava nam pregled brojnih prednosti monetarne u odnosu na nemonetarnu ekonomiju. Povijest nemonetarne ekonomije uvjerava da novac apsolutno nije nuan. Nemonetarna drutva su sama sebi dovoljna, a organizirana su kao komuna ili totalitarni sustav koji regulira razmjenu roba i usluga. Uporabna vrijednost je materijalni oblik proizvedenih dobara, a po svom pojavnom obliku je razliita i nezavisna o drutvenim prilikama. Kroz uporabnu vrijednost razliita dobra kao proizvodi ljudskog rada imaju svoj fiziki, realni pojavni oblik, a drutvenu vrijednost imaju onda kad uz uporabnu vrijednost imaju i prometnu vrijednost, to jest jad su roba na tritu. Ako dobra nisu na tritu razmjenjiva, tada, unato njihovoj uporabnoj vrijednosti, nemaju prometnu vrijednost, a uloeni napori u njihovu proizvodnju nisu drutveno korisni.

25

16.Pojavni oblici novca Imamo dva temeljna oblika proizvoda koje je stvorio ljudski rad: a) Proizvodima nunim za podmirenje ljudskih potreba, koji kao takvi imaju uporabnu vrijednost; b) Proizvodima koji pored svoje korisnosti (uporabne vrijednosti), to jest sposobnosti da zadovolje odreenu ljudsku potrebu, imaju u prometnu vrijednost. One koje imaju samo svoju uporabnu vrijednost, nazivamo dobra, a druge, koji, uz uporabnu, imaju i prometnu vrijednost nazivamo robe. Robe se razmjenjuju tijekom transakcija na tritu. 17.Stvarni novac Novac kao zakoniti oblik plaanja prodavatelj i/ili kupac te vjerovnik i/ili dunik ne smiju odbiti tijekom plaanja, dok opcijski novac prodavatelj i/ili kupac te vjerovnik i/ili dunik mogu, ali ne moraju primiti kao isplatu duga i/ili potraivanja openito. Monetarne surogate koji obavljaju funkciju prometnog posrednika danas emitiraju razliite financijske institucije mijenjajui temeljem toga svoju aktivu i pasivu u imovinksoj bilanci, a time i mogunosti utjecaja na promjenu koliine novca u optjecaju. Ukoliko postoji samo kvantitativna ogranienost roba u prometu bez korisnosti, tada imamo istu prometnu vrijednost. To bi bila zapravo apstraktna, apsolutna roba, iji se smisao utjelovljuje u funkcijama novca, koji ima svojstvo svih oblika robe. Degeneracija uporabnih predmeta kao posrednika razmjene nije znaila i degeneraciju novca kao takvog, ve naprotiv, ona je predstavljala usavravanje novca, to je dovelo do suvremenih monetarnih oblika fiducijarnog novca. 18.Robni novac Roba koja je posala iskljuivo transakcijski posrednik u razmjeni, to jest nije dalje sluila u svojoj uporabnoj vrijednosti, za razliku od transakcijskog posrednika u naturalnom obliku koji je as sluio kao posrednik razmjene, a as kao uporabna vrijednost (na primjer, stoka), je pravi robni novac. 19.Kovani novac Zbog fizikih osobina za posrednika razmjene sve su vie sluile razliite kovine. Uvidjelo se da kovine posjeduju kljune osobine robnog novca. Prepoznatljive su i trajne, lako se dijele, homogene su, u manjoj koliini je velika vrijednost i lako se prenose. Plemenite kovine, zlato i srebro, s obzirom da su u prirodi takvi da se iz njih relativno lako mogao kovati novac i njihova je koliinska ogranienost zadovoljavajua, bili su najee vrste robnog novca. Istina je da su uslijed fizikih i kemijskih osobina srebro, zlato, i bakar tijekom povijesti bili najei oblik kovanog novca. Njihova monetarna uloga razvila se zahvaljujui nekoliko prednosti: Prenosivosti, Trajnosti, Djeljivosti i istovrsnosti, Nenadoknadivosti, Stalnoj vrijednosti. Ako je plaanje teklo tako da su se kovine vagale tada se radi o vaganom (penzatornom) nainu plaanja. Nain plaanja kovanim novcem standardne vrijednosti bio je znatno jednostavniji u odnosu na komade kovine u vaganom nainu plaanja. Tijekom razmjene novac se brojao, pa je takav nain plaanja nazvan numerikim nainom plaanja.Postojao je i sitni kovani novac, koji se namjerno kovao u takvom omjeru da mu je nominalna vrijednost bila znatno vea od relane vrijednosti. 20.Fiducijarni novac U suvremenim monetarnim sustavimasu u uporabi kovanice, novanicei depozitni novac. Sve su to monetarni oblici ija je materijalna vrijednost neznatna u odnosu na nominalni iznos ili pak uope nisu materijalne naravi, kao to je to sluaj s depozitnim novcem. Kako je nominalna vrijednost fiducijarnog novca odvojena od vrijednosti njegove proizvodnje, to e vrijednost roba i usluga koje se mogu nabaviti za nominalnu jedinicu fiducijarnog novca ovisiti o ponudi i

26

potranji novca. S obzirom na svrhu novca, fiducijarni novac uglavnom je bolji to je blii nematerijalnoj naravi i to njegova proizvodnja nosi nie trokove. Papirni novac je upravo zbog toga dugo u uporabi. 21.Papirni novac Poela papirnog fiducijarnog novca moemo razloiti praksom zlatara, koji su, titei povjerenje ljudi, uinili poetne korake u bitnim promjenama koje e slijediti tijekom papirnog vaenja. Veliko povjerenje ljudi u zlatare dovelo je do gomilanja stalno deponiranog valutnog novca kod zlatara, a za uzvrat su dobijali uputnice. Postojao je stopostotno pokrie uputnica u valutnom novcu, kojeg je vlasnik bio deponent. Zlatar uvidjevi da se samo povremeno donose na isplatu uputnice na zlato koje je kod njega poloeno, zakljuio je da moe izdati i vie uputnica nego to ima deponiranog zlata. Zlatar je zapravo postao bankar, a note (certifikati) ili uputnice koje je izdavao nisu vie imale smisla pod nazivom zlatareve, ve bankareve note. Otuda pojam banknote (bank's notes), koja je kombinacija vlastite mjenice i eka. Osim kredite u valutnom novcu bankar je poeo izdavati i kredite u banknotama, ime je dodatno poveavao koliinu novca u optjecaju. Mijenjajui svoju pravnu prirodu, novanice, za razliku od banknote, vie nisu obveznice po kojima je sredinja banka duna njihovu donositelju isplatiti navedeni nominalni iznos u valutnom novcu. 22.Depozitni novac Depozitni novac nastao je, dakle, kao i drugi oblici novca iz robnog novca. U sluaju depozitnog novca radilo se u poelu o potraivanju na robni novac. Reprezentativni novac u banknotama zamijenjen je reprezentativnim depozitnim novcem i to tako da su srednjovjekovne banke ulagau monetarne kovine odobravale u jednakoj vrijednosti potraivanja u bankarskim knjigama, kojima se moglo raspolagati bilo knjigovodstvenim putem, bilo podizanjem u gotovini. Kako je nastao deponiranjem i kako je stalno raspoloiv za prijenos, to jest plaanje po nalogu klijenta, otuda nazivi depozitni, iralnji, knjigovodstveni ili skriptualni novac. Glede visine likvidnih i obveznih rezerva moe se primjetiti da istih poslovne banke moraju imati na raunima kod sredinje banke upravo onoliko koliko je propisano i da su kao takve nune za poslovanje banke. Zato te rezerve nazivamo potrebite rezerve Rp. Ali s obzirom da se iznos depozitnog novca stalno mijenja na raunima poslovnih banaka, a potrebite rezerve su utvrene u odnosu na stanje depozitnog novca, iste mogu stvarno iznositi vie ili manje od propisanih, to jest potrebitih rezerva. 23.Smisao novca Novac je integralni dio ljudske povijesti, ali i suvremene ekonomije. Novac omoguava ekonomiji vie uinkovitosti, a ljudima ugodniji ivot nego to bi inae bio bez novca. Mogue je da tijekom odreenog razdoblja postoje tri skupine ekonomskih jedinica: a) One koje ele na trite donijeti tono toliko vrijednosti robe koliko je ele i odnijeti s trita; b) One koje ele s trita odnijeti manje robe nego to je ele na trite donijeti; c) One koje ele s trita odnijeti vie robe nego to je ele na trite donijeti. Za razliku od nemon ekon, u mon ekon mogue je robe/usluge razmijeniti za novac, a zatim birati vrijeme i mjesto kada, odnosno gdje, e se kupiti nova roba/usluga. 24.Funkcionalni pristup novcu Dvije funkcije novca (posrednik razmjene i obraunska jedinica) su bile odreujue i dovoljne za svrhu novca. Novac koji je ne obavlja i funkciju mjere vrijednosti svakako je lo novac ili, bolje kazano, novac u loim ekonomskim i drutvenim prilikama. Funkciju mjere vrijednosti novac obavlja i onda kad sam nije posrednik u razmjeni. Jednom prihvaen kao mjera vrijednosti, novac slui u toj svojoj funkciji i kod materijalnih i nematerijalnih vrijednosti.

27

Aristotel kae kako je zbog toga i uveden novac, kao nekakva sredina koja sve mjeri. Novac je i oblik uvanja vrijednostionda kad se tijek razmjene (R1-M-R2) prekine nakon razmjene robe ili usluge za novac (R1-M), dakle kad prodavatelj doe do novca, a zatim odloi novu kupovinu. S obzirom na pristup, moe ih se razvrstati polazei s dva motrita: robne vrijednosti novca, to jest kovine iz koje je novac uinjen; i nominalne vrijednosti novca, koja je u svezi sa dravnom regulacijom emisije novca. 25.Robna teorija novca Novac ima robno podrijetlo . neka roba se zbog njenih prirodnih osobina ili zbog povijesnih okolnosti poela openito rabiti kao posrednik u razmjeni. Kovine su bile osobito tome prikladne pa je bila prirodna njihova uporaba kao monetarne osnove. Pojam metalizam kao i brojne druge pojmove skovao je F. Knapp. Robna, metalistika teorija novca povijesnu utemeljenost crpi iz injenice da se novac razvio iz robe. Kao teorija, metalizam je shvaanje po kojem je za novac bitno da je robnog oblika ili pak da ima pokrie u nekoj robi, tako da je izvor prometne vrijednosti ili kupovne moi novca prometna vrijednost ili kupovna mo te robe, nezavisno od njezine monetarne uloge. U praksi metalizam podrazumijeva stalnost kupovne moi novca u odnosu na zlato, i to nezavisno o volji monetarne vlasti. 26.Nominalistika teorija novca Nominalno odreivanje monetarne jedinice podrazumijeva da je monetarna obveza jednom zauvijek odreena brojem monetarnih jedinica. Ali nominalno odreivanje obveza, odnosno potraivanja, jednom zauvijek, mogue je bez obzira na to kako se odreuje sama monetarna jedinica. Nominalistiki princip monetarnih obveza moe biti isto tako pravilo prakse kao i teorijsko naelo. Zbog mogunosti da se novac odreuje kao ime jedne idealne jedinice, a ne kao odreena vrijednost kupovne moi, nominalizam se naao i irem interesu monetarne teorije. Nominalna vrijednost je brojem monetarnih jedinica izraena vrijednost. to se tie koliine, ona se odreuje nominalnim iznosom. Prihvaajui nominalizam, prihvaa se i fikcija da se sve promjene u cijenama smatraju promjenama koje nastaju iz uzroka koji lee na strani robe, a ne na strni novca. Manipulirana valuta ne moe se zamisliti bez nominalistikog principa, uz promjenljivu kupovnu mo monetarne jedinice.

3. 27.Evolucijia monetarnih sustavaDanas je u uporabi samo fiducijarni novac, pa se opravdano namee potreba razlaganja loginim slijedom tijeka evolucije pravila koja reguliraju pitanja u svezi s novcem. Novac je drutvena i ekon pojava, pa pravo, regulirajui pitanja u svezi s novcam, ostavlja njegovu ekon svrhu, ali i promjenu onih pravila koja su zakonski regulirana. Stoga i danas razliita pravila proizlaze iz smisla odreenog mon sustava. 28.Evolucija monetarnih sustava Drutvena zajednica u kojoj djeluje odreeni monetarni sustav ini monetarno ili valutno podruje, u kojem svi sudionici rabe isti oblik plaanja. Unato vremenskom ispreplitanju oblika razmjene, postoje i bitne odrednice koje nam pomau u vremenskom ili kvalitativnom determiniranju razliitih povijesnih monetarnih sustava. Pa moemo sve monetarne sustave podijeliti na sustave vezane i sustave papirne (slobodne) valute. U monetarnim sustavima vezane valute vrijednost novca odreena je vrijednou robe iz koje su oblikovani pojavni oblici monetarne jedinice. Smisao meunarodnog zlatnog standarda nije u tome da uspostavi jedinstveni meunarodni novac, ve da vezujui sve monetarne jedinice razliitih monetarnih sustava za isti standard vrijednosti, stabilizira meunarodni odnos vrijednosti tih monetarnih jedinica i tako omogui, kako meunarodna plaanja tako i meunarodno kretanje roba i28

kapitala. Pravno gledano, monetarni sustav vrijedi na podruju drave koja ima svoju monetarnu jedinicu, valutu. To podruje jednog monetarnog sustava nazivamo valutno podruje. 29.Sustavi vezane vrijednosti novca U sustavima vezane valute razliite robe su sluile kao novac, odnosno iz razliitih kovina su oblikovane monetarne jedinice. Tijekom evolucije maneu se dva sustava, ije trajanje tee tisuama godina, a to su: bimetalizam i monometalizam. Temeljna podjela monetarnih sustava vezane vrijednosti moe se detaljnije granati kak oslijedi: a) Dvovrsna vrijednost: Paralelna valuta i Dvojna valuta; b) Jednovrsna vrijednost: Srebrna valuta i Zlatna valuta (isti zlatni standard (pure gold standard); Zlatni standard s djelominim rezervama (fractional reserve goldcoin standard); Valuta na bazi zlatnih poluga (goldbullion standard). Razdoblje zlatnog standarda je prijelaz od sustava robnog novca u optjecaju prema fiducijarnom novcu, koji je ispunjavao zahtjeve trita roba i usluga glede ogranienosti ponude tijekom vaenja metalizma. Glede pojavnih oblika zlatni standard dijelimo na: a) Zlatnu valutu sa zlatnicima u optjecaju (gold coin standard), b) Valutu na bazi zlatnih poluga (goldbullion standard), c)Valutu na bazi zlatnih deviza (gold exchange standard). 30.Dvovrsna vrijednost Ako je zakonom odreeno da se novac oblikuje istodono iz dvije kovine, zlata i srebra, bez obzira je li zakonski utvren meusobni odnos njihove vrijednosti, tada imamo sustav bimetalizma. S obzirom na to je li ili nije zakonski utvren meusobni odnos vrijednosti zlata i srebra, bimetalizam dijelimo na paralelnu i dvojnu (alternativnu) valutu. Kod paralelne valute nije zakonski utvren odnos vrijednosti zlata i srebra, ve se njihova vrijednost formira na tritu. Cijene se posebno iskazuju u zlatnom, a posebno u srebrnom novcu. 31.Jednovrsna vrijednost Monometalizam u evoluciji monetarnih sustava jevlja se u monetarnoj praksi drava kod uporabe srebrne ili zlatne valute. Drave koje su oskudijevale zlatom ili su imale bogate rezerve srebra rabile su srebrnu valutu. Glede monetarne povijesti, moe se zakljuiti da je robni monetarni standard utemeljen na srebrnom i zlatnom bimetalizmu i da su srebrni i zlatni monometalizam dio evolucije od nemonetarne prema monetarnoj teoriji. Brojne su varijante zlatnog standarda postojale tijekom povijesti evolucije monetarnih sustava: a) pure gold standard; b) fractional reserve gold cion standard; i c) gold bullion standard. Banknote emisijske ili dravne ustanove, ako postoje, zamjenjive su za zlato, i to bez odgode i trokova. 32.Devizni teaj kod zlatne valute Tako se u zlatnom standardu devizni teaj kretao oko kovnog pariteta, u relativno uskom rasponu gore ili dolje, i to u odnosu na ponudu deviza i njihovu potranju. Najvia mogua cijena devize zvala se gornja zlatna toka ili toka izvoza zlata. Najnia mogua cijena devize zvala se donja zlatna toka ili toka uvoza zlata. U zlatnom vaenju, dakle, nije nuna intervencija emisijske banke u nacionalnom valutnom podruju na deviznom tritu da bi se odrala stabilnost deviznih teajeva. Devizni teajevi automatski se uravnoteuju oko slubenog teaja. 33.Monetarna politika u zlatnom standardu Ogranienost zlata kao prirodne pojave i zlata kao valutne robe te sterilizacija zlata uinili su sustav zlatnog vaenja neprikladnim glede deviznih teajeva i koliine novca u optjecaju. Ipak, ostala su bogata iskustva i jasna naela u voenju monetarne politike, koja su velika pomo u suvremenim sustavima papirnog vaenja. Problem suvremenih sustava nije ogranienost

29

koliine novca u optjecaju, ve izbor odgovarajue koliine novca u optjecaju koja e kroz mehanizam emisije dovesti do eljenih konanih ciljeva monetarne politike. Putovi u tom pravcu su brojni, a umijee je izabrati prave. Emisijska banka zato i dalje ima posebno mjesto u ekonomskoj politici. Zato iskustva zlatnog vaenja mogu biti pouna, ali nikako dovoljna. 34.Sustavi promjenjive vrijednosti novca Novac, dakle, emitiraju i poslovne banke, a ne samo sredinja banka, iako se samo ona zove emisijska banka, ali su, za razliku od sredinje banke, poslovne banke u tome ograniene koliinom rezerva koje imaju. Kako su rezerve poslovnih banaka novac sredinje banke, to je sredinja banka ona koja odluuje koliko depozitnog novca mogu emitirati poslovne banke. Danas nema institucionalnih prepreka da sredinja banka ne pusti u optjecaj upravo onu koliinu novca koji ekonomija treba, ali je problem emisije novca u tome kako utvrditi potrebitu koliinu novca u optjecaju. Gledano s motrita sektora i institucija koje sudjeluju u emisiji, emisija je vezana uz aktivnosti koje poduzima sredinja banka, poslovne banke, privreda, kuanstva te drava i inozemstvo. Depozitni novac je potraivanje sektora kuanstva i sektora privrede od poslovnih banaka i preko njih dijelom od sredinje banke, a glavnim dijelom je to potraivanje naslonjeno na ekonomsku aktivnost sektora kuanstva i sektora privrede. Drugi dio depozitnog novca koji je potraivanje sektora kuanstva i privrede je potraivanje od onih pojedinaca sektora kuanstva i ekonomskih jedinica sektora privrede koji su uzeli bankarske kredite. Potraivanje od drave je potraivanje od samog sebe kao poreznog obveznika.

4.35. Vrijednost novcaSuvremeni fiducijarni novacje od sredinje banke uinjen novcem. Njegovi imatelji ne mogu u sredinjoj banci traiti njegovu zamjenu za zlato ili neki drugi robni novac. Isplate potraivanja u fiducijarnom novcu su definitivni oblik plaanja, a njegova vrijednost je vrsto povezana s cijenama roba i usluga. Ali novac je samo jedan od financijskih oblika, od kojih neki vre razliite monetarne funkcije. Imovina u monetarnom obliku je due ili krae vrijeme, i kao takva iskazana je kao oblik potraivanja prema institucijama koje su izdale pojedine oblike novca. 36.Vrijednost novca S motrita intervalutarnih odnosa, vrijednost novca je njegova sposobnost da se razmjenjuje za druge valute. Nerijetko, slino zlatnom automatizmu, vrijednost novca u domaem valutnom podruju podreena je stabilnosti intervalutarnog teaja, pa su poradi toga i u sustavu papirnog vaenja kotrola transakcija s inozemstvom i promjena teaja domae monetarne jedinice esti. Materijalna vrijednost novca je vrijednost koju ima materijal kao roba od kojeg je oblikovan novac. Upravo zato to je taj materijal roba, novac i ima svoju materijalnu vrijednost. Materijalnu vrijednost ima samo materijalni oblik novca. A glavninu koliine novca u optjecaju danas ne ini materijalni ve nematerijalni oblik novca, te se za te novanice moe tvrditi da je njihova materijalna vrijednost beznaajna s obzirom na njihovu nominalnu vrijednost, a depozitni novac je nematerijalne naravi. 37.Robna vrijednost novca Na razini ekonomije vrijednost prodaja je u ravnotei s vrijednosti primitaka od istih prodaja. Tako smo vrijednost novca doveli u svezu s robom, ime postaje jasno da je njegova svrha zamjena za robu i zato se moe rei da je to specifina vrijednost novca. Kako se robe za domai novac uglavnom kupuju u domaem valutnom podruju, to jest u domaoj ekonomiji, to istu, za razliku od intervalutarne vrijednosti novca, moemo zvati domaom vrijednoti novca. Robna ili realna vrijednost novca (commodity value) je, dakle, ona vrijednost koju kovina ili

30

neki drugi materijal od koje je pojedini oblik novca oblikovan ima kao roba. A kako samo roba ima trinu vrijednost, utoliko je uvjet da bi neka kovina ili neki drugi materijalni oblik, vrio ulogu novca, njegova trina robna vrijednost. 38.Funkcionalna vrijednost novca Odvajanjem uloge posrednika u razmjeni od uporabne vrijednosti, materijalna i funkcionalna vrijednost ne moraju vie biti iste. Novac tada vri ulogu posrednika u razmjeni i mjere vrijednosti po svojoj funkcionalnoj vrijednosti. Funkcionalna je vrijednost novca nezavisna od njegove materijalne vrijednosti, to jest njegovih konkretnih, prirodnih osobina, koje mu odreuju uporabnu vrijednost. Ako se nekakav posrednik u razmjeni i rabi kao uporabna vrijednost, on nikada nema istodobno dvije vrijednosti, ve samo ili uporabnu ili funkcionalnu vrijednost. Kako je funkcionalna vrijednost novca sposobnost da se njegovom razmjenom steknu eljene vrijednosti robe na tritu, to je glede funkcionalne vrijednosti prikladnije raspravljati o kupovnoj moi novca. Funkcionalna vrijednost novca je zapravo sposobnost novca da se njegovom zamjenom tijekom razmjene na tritu steknu eljena ekonomska dobra i time ista dobra postaju robe. 39.Kupovna mo novca Robna cijena je u novcu izraena vrijednost roba, a kupovna mo novca je u robi izraena vrijednost monetarne jedinice. Novac s motrita njegove kupovne moi je razliit s obzirom na to koliko vrsta robe se moe za njegovu jedinicu kupiti na tritu. Kada bi vrijednosni odnos izmeu pojedinih vrsta roba u svim ekonomijama i u svim vremenima uvijek bio jednak, mogli bismo uzeti proizvoljno neku pojedinanu robu za mjeru kupovne moi novca. Ekonomska politika u ekonomskoj teoriji imai osnovu za reguliranje kupovne moi novca i njegovih odnosa s drugim monetarnim jedinicama. Vrijednost jedinice kreditnog novca je odgovarajui dio vrijednosti domaeg proizvoda koji predstavlja pokrie za ukupnu koliinu novca u optjecaju. Tako vrijednost kreditnog novca predtavlja pravu apstraktnu vrijednost, dok je vrijednost stvarnog, punovrijednog novca zapravo vrijednost jedne konkretne robe koja vri ulogu novca. 40.Mjera i mjerenje vrijednosti novca Rabei novac kao posrednika u razmjeni, vano smatramo, prije svega, njegovu relativnu vrijednost, to jest njegov odnos prema pojedinim vrstama robe, koji odreujemo tako da utvrdimo koliko za jedinicu robe dajemo monetarnih jedinica, ili pak koliko za jedinicu novca moemo dobiti jedinica robe na tritu. Potpunu sliku o kupovnoj moi novca moemo dobiti ako uzmemo prosjene cijene svih roba na tritu i umnokom prosjenih cijena prodanih roba na tritu P i koliine prodanih roba T utvrdimo ukupnu potrebitu koliinu novca u optjecaju M za sve pradane robe. Pitanjem kupovne moi bavi se ekonomska teorija, nastojei otkriti one ekonomske imbenike koji su odreujui za kupovnu mo novca, to je temelj za uinkovitu ekonomsku politiku u reguliranju kupovne moi novca. Da bi u tome bila uinkovita, ekonomska teorija morala je dati odgovor na pitanje to novcu daje vrijednost i kako istu mjeriti. 41.Meunarodne transakcije i vrijednost novca Uz robni i monetarni promet u meunarodnim transakcijama imamo i razliite vrste kredita i jednostranih financijskih transakcija (potpora, doznaka iseljenika, pomoi, ratnih odteta), doznaka s temelja ulaganja kapitala u inozemstvu, investicijskih ulaganja nerezidenata i slinih drugih transakcija. Meunarodni promet tako na razliite naine utjee na veliinu nae ranije opisane vrijednosti realnog domaeg proizvoda koja se povea za uvezenu robu, a smanji za izvezenu robu.

31

Otvorenost ekonomije i kupovna mo novca Uvoz poveava, a izvoz smanjuje kupovnu mo novca u odreenom razdoblju bez obzira da li je uvezena i/ili izvezena roba plaena, odnosno naplaena ili se pad radi o, na primjer, poklonima i pomoi. Poveanjem prihoda drava poveava svoje izdatke i/ili poveava dohodak kuanstvima ako im se tim prihodima drave smanje porezi. Roba se moe uvoziti na kredit i kupovna mo novca se zbog toga povea kao i standard puanstva dok traju zalihe uvezene robe, a kako se kredit i iznos s osnova kamata na kredit vraaju iz izvoza roba, to e se u godinama otplate kredita smanjivati kupovna mo novca i standard puanstva, ako ne doe do promjena u proizvodnosti rada odnosno razvoja ekonomije. Uvoz i izvoz robe moe se financirati preko promjena dohodaka s temelja kredita kod domaih banaka, pa se i otplate i naplate zadravaju u financijskom potencijalu tih banaka, te kupovna mo novca ostaje nepromijenjena, unato promjenama u standardu puanstva. Meunarodni monetarni sustav Meunarodni monetarni mustav ne emitira svoj novac, ali omoguava prijenos kupovne moi u meunarodnim transakcijama. Financijske institucije, devizni teaj, devizne rezerve i meunarodni pravni propisi su odreujui za uinkovitost tog sustava. Meunarodne devizne rezerve su samo jedan od naina financiranja, u pravilu samo kratkoronog deficita u bilanci plaanja. Meunarodne devizne rezerve mogu biti nedovoljne, prevelike i optimalne s obzirom na potrebne ekonomije. Intervalutarnim odnosima, po svojoj vanosti prevladavaju devizni teajevi, tako da se prema njima prosuuju i intervalutarni odnosi. Intervalutarni teajevi nastaju posredstvom deviznog trita i sa slubenim teajevima na temelju kovnikog pariteta. Meunarodne transakcije Kao i u domaim sustavima i u sustavu meunarodnih plaanja rabi se gotov novac i depozitni novac. Vjerovnici nastoje pribaviti onu valutu koja smanjuje rizik dranja imovine u tom obliku. Kod toga nastoje pribaviti valutu koju mogu lako mijenjati za bilo koju drugu. Takva valuta zove se konvertibilna. Ako se valuta ne moe mijenjati za druge valute onda je to nekonvertibilna valuta. Ako je novac nekonvertibilan, nerezident koji posjeduje taj novac moe kupiti robe samo u ekonomiji iji je to novac, a koji kao takav sprjeava multilateralna plaanja. Utoliko to nije meunarodni novac, a ekonomije koje imaju takav novac uglavnom u meunarodnim transakcijama rabe barter, to jest nemonetarnu razmjenu. I konvertibilne valute nisu jednako vrijedne, pa je mogue da je jedna jaa, majoritetna valuta, a druga slabija, minorna valuta. Promjene vrijednosti novca Prednje razlaganje upuuje da se vrijednost novca moe promatrati u dvojakom smislu kao kupovna mo u domaoj ekonomiji i kao intervalutarna vrijednost. Smanjenje, odnosno poveanje, kupovne moi novca u domaoj ekonomiji je u svezi s inflacijom, odnosno deflacijom, a smanjenje, odnosno poveanje, intervalutarne vrijednosti novca je u svezi s devalvacijom, odnosno revalvacijom, novane jedinice. Namjerne, i u pravilu zakonske promjene intervalutarne vrijednosti su devalvacija i revalvacija,a li mutatis mutandis puno toga to vai za namjerne promjene intervalutarne vrijednosti novca vai i u sluaju fluktuiranja teaja pod utjecajem ponude i potranje na deviznom tritu. Deprecijacija Deprecijacija novca je svako smanjenje vrijednosti novca, a moe biti namjerna ili nenamjerna, faktika ili zakonska, smanjenje intervalutarne vrijednosti novca, odnosno jedne vrste u odnosu na drugu vrstu novca (novanica u odnosu na punovrijedni novac i obratno, ili na primjer, srebrnog u odnosu na zlatni novac i obratno) i/ili kupovne moi novca. Smanjenjem vrijednosti jedne vrste novca u odnosu na drugu nastaje razlika izmeu nominalne vrijednosti depreciranog novca i iznosa koji se za njega plaa u drugom novcu, odnosno razlika izmeu njegove nominalne i paritetne vrijednosti, koja se zove disagio, pa utoliko te dvije vrste novca i kada de iure pripadaju istom monetarnom sustavu, de facto nisu zamjenjive al pari, to jest po njihovim

32

nominalnim vrijednostima. Glede deprecijacije novca raspravljamo o smanjenju njegovfe kupovne moi i intervalutarne vrijednosti. U prvom sluaju raspravljamo s motrita inflacije, a u drugom sluaju s motrita devalvacije. Inflacija Inflacija je odravajue poveanje ope razine cijena. U toj definiciji su dvije tvrdnje posebno vane. Prvo, radi se o odravajuem rastu cijena, i drugo, ne jedne ili nekih cijena, nego ope razine cijena u ekonomiji. Kako s rastom ope razine cijena nuno nastaju promjene i na strani koliine novca u optjecaju, odnosno brzine optjecaja novca, inflacija se razmatra i s motrita promjena na strani koliine novca u optjecaju. Ali poveanje koliine novca u optjecaju ne mora dovesti do inflacije, a mogua je i prikrivena inflacija. U praksi, inflacija ima razliitu razinu i intenzitet nastajanja, pa je i disproporcija izmeu pada vrijednosti domaeg novca i rasta cijena razliita glede razine, intenziteta i imbenika nastajanja tijekom vremena. Glede razine, inflacija se moe mjeriti indeksom cijena na malo, indeksom trokova ivota ili na neki drugi nain. Prema intenzitetu, inflaciju moemo podijeliti na: a) Blagu inflaciju, b) Umjerenu inflaciju, c) Galopirajuu inflaciju, d) Hiperinflaciju. Devalvacija Devalvacija je namjerno, zakonsko smanjanje vrijednosti monetarne jedinice u odnosu na njen standard. Smanjenje se vri na razliite naine u razliitim sustavima vaenja, ovisno o tome za koji je standard vrijednost monetarne jedinice vezana za zlato, devalvacija se vri zakonskim smanjenjem koliina zlata potrebitog za proizvodnju jednog zlatnika. Na primjer, poveanjem kovnike stope zlatnika se iz 1kg zlata kuje sada 1.100, umjesto ranijih 1.000 zlatnika. Devalvacija nerijetko slijedi nakon dugotrajne inflacije kada je nemogue provesti revalvaciju. Devalvacijom se uklanjaju i neravnotee bilance. Devalvacija je politika i monetarna mjera voena sa svrhom adaptiranja domae razine cijena cijenama na svjetskom tritu. Smanjenjem uvoza i stimuliranjem izovoza devalvacija dvostruko doprinosi poboljanju bilance trgovine, to je jedan od ciljeva devalvacije. Aprecijacija Aprecijacija je svako namjerno ili nenamjerno, faktino ili zakonsko poveanje vrijednosti novca, koje se oituje kroz poveanje njegove kupovne moi ili poveanje intervalutarne vrijednosti domaeg novca. Isto tako aprecijacija je i poveanje jedne vrste novca u odnosu na drugu, ime nastaje razlika izmeu nominalne vrijednosti apreciranog novca i iznosa koji se za njega plaa u drugom novcu, odnosno razlika (agio) izmeu njegove nominalne i paritetne vrijednosti. Utoliko dvije vrste novca, i kada de iure pripadaju istom monetarnom sustavu, de facto nisu zamjenjive al pari, to jest po njihovim nominalnim vrijednostima. Aprecijacija se, dakle, moe tretirati s motrita kupovne moi novca u domaoj ekonomiji i s motrita njegove intervalutarne vrijednosti. U prvom sluaju je rije o deflaciji a u drugom o revalvaciji. Deflacija Deflacija je u pravilu smanjivanje koliine novca u optjecaju koje ima za posljedicu pad ope razine cijena. Utoiliko je ta pojava suprotna inflaciji. Opa razina cijena u ekonomiji padati e, ako se pri nepromjenjenoj koliini roba smanji koliina novca u optjecaju. Ta vrsta deflacije je prava, apsolutna deflacija odnosno deflacija u uem smislu. Relativna deflacija u uem smislu, nastaje zbog poveanja koliine roba na tritu, a da se pri tome ne mijenja koliina novca u optjecaju ili barem ne u istom opsegu. Za razliku od inflacije, deflacija danas nastaje voljom monetarne politike, pa se radi o nemjernoj mjeri te politike, odnosno ekonomske politike. Kao takvu, nalazimo je u programu stabilizacijskih mjera koje prakticiraju razliite ekonomije, a ima kao cilj da se njome postigne ono to izaziva pad ope razine cijena. Deflacija moe, zbog oekivanja pada cijena pri postojeoj deflaciji, biti poticana i tezauracijom novca (hoarding). Zbog tendencije pada cijena destimulirani su investitori, a adaptacija cijena na nie vri se u deflaciji sporije i tee, nego adaptacija cijena na vie tijekom inflacije.

33

Revalvacija Revalvacija je monetarna i politika mjera vraanja vrijednosti monetarne jedinice u ono stanje koje je postojalo prije pada te vrijednosti u odnosu prema zlatu ili stabilnim valutama. Radi se o uspostavljanju valutnog pariteta kojim se poveava vrijednost monetarne jedinice glede vrijednosti standarda, pa se utoliko praktino radi o poveanju intervalutarne vrijednosti domae valute smanjenjem stope kovanja ili smanjenjem teaja valute standarda. Kao i devalvacija, i revalvacija je jednokratna mjera priklanjanja vrijednosti domae valute inozemnim valutama. Revalvacijom kao i devalvacijom ne mijenja se meunarodni monetarni sustav plaanja. Revalvacija i devalvacija utjeu samo na osnovu tog sustava koji i dalje ostaje stabilan na razini ravnotee. Stabilizacija Potrebite su odreen monetarne rezerve i/ili kreditni izgledi u inozemstvu koji e jamiti uklanjanje eventualnih poremeaja na deviznom tritu tako to e sredinja banka poveati ili smanjiti ponudu deviza, ovisno o nastalim poremeajima. Stabilizacija kupovne moi novca je, zapravo, stabilizacija domaeg ekonomije i ravnotea prorauna. S tog motrita proizlazi da stabilizaciju treba provesti na razini u kojoj se teaj i kupovna mo novca u trenutku stabilizacije stvarno nalaze, nakon provedene deflacije tijekom koje se poveala kupovna mo novca, odnosno smanjila opa razina cijena. 5. Novac i Bankarstvo Financijske pojave Financijske pojave, u najirem smislu, obuhvaaju sloene odnose etiri temeljne grupe ekonomskih pojava: financijske institucije, financijske oblike (instrumente), financijske transakcije i financijske tokove. Financijske institucije i financijski oblici, meusobno funkcionalno povezani, uobiajno se nazivaju financijska struktura. Temeljne funkcije te strukture ine financijsko posredovanje izmeu tedia i investitora, te emisije novca. One se provode kroz aktivnosti financijskih institucija, tijekom kojih nastaju financijski tokovi kao rezultat financijskih transakcija financijskim oblicima. Disperzijom financijskih institucija i financijskih oblika razvijaju se pravni odnosi kojima se dispreziraju obveze, potraivanja i equity kapital, inei tako sloenu financijsku superstrukturu u ekonomiji. Ekonosmka politika tei povezivanju monetarne, fiskalne i devizne politike te nefinancijskih ekonomskih politika. Time uspostavlja integralnu financijsku teoriju i financijsku analizu kao temelj oblikovanja i uporabe financijskih politika. Kredit i novac Novac je jedan od oblika potraivanja, ko