Šgd hbŠ d.o.o. kupres Šumarija tomislavgrad elaborat vran hcvf 1... · 2015. 11. 23. · kleka...

ŠGD HBŠ d.o.o. Kupres Šumarija Tomislavgrad

ELABORAT

gospodarenja HCVF površinama

u Šumariji Tomislavgrad

ŠUME ENDEMSKE VRSTE - BORA

KRIVULJA

Gospodarska jedinica Vran -

Planina

HCVF - 1C

Kleka Vran Planina

Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing šum. 23.11.2015.

ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE

VRSTE - BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina

HCVF - 1C

Izradio: Nedjeljko Pokrajčić dipl.ing.šum. Stranica 2

1. OPĆE KARAKTERISTIKE GOSPODARSKE JEDINICE VRAN - PLANINA

1.1. Položaj i površina

Gospodarska jedinica "Vran planina" proteže se između 43° 35’ 00” < ϕ < 43° 42’ 05”

sjeverne geografske širine i 17° 21’

25”< λ < 17° 32’ 10” istočne geografske dužine. Dužina gospodarske jedinice (smjer sjever -

jug) iznosi 13,2 km, a širina

(smjer istok - zapad) iznosi 14,4 km.

Prostorno ova gospodarska jedinica graniči na sjeveroistoku sa Šumarijom Rama,

jugoistočno s Šumarijom Posušje, jugozapadno s gospodarskom jedinicom "Lib-

Gvozd" i na sjeverozapadu s gospodarskom jedinicom "Ljubuša".

Prostorni položaj gospodarske jedinice i gospodarske klase prikazan je karti 1 i 2 .

Ukupna površina gospodarske jedinice "Vran planina" iznosi 7645,36 ha.

Površine po katastarskim općinama prikazane su u tablici 1.

Tablica 1. Površine gospodarske jedinice "Vran planina" iskazane po katastarskim općinama.

Katastarska općina Površina (ha)

Kongora 47,70

Kopčevine 99,88

Lipa 9,90

Lipa 2 151,77

Selište 3616,09

Vran 3720,02

Ukupno 7645,36

Područje gospodarske jedinice "Vran planina" nalazi se na području općine Tomislavgrad.

Prema obraslosti šumsko tlo gospodarske jedinice "Vran planina" prikazano je u

tablici 2.



HCVF - 1C


Tablica 2. Kategorije šumskog tla.

Kategorija šumskih tala Površina (ha) %

obraslo tlo 5110,23 66,85

neobraslo proizvodno tlo 2500,46 32,70

neobraslo neproizvodno tlo 7,27 0,09

neplodno tlo 27,40 0,36

ukupno 7645,36 100

Tablica 3. Obrasle površine u gospodarskoj jedinici "Vran planina".

Obrasle površine Površina (ha) %

visoke šume

jela, smreka i bukva 904,64 ha 17,70

sjemenjača bukve 239,44 ha 4,68 4,68

crni bor 844,26 ha 16,52 16,52

obični bor 752,76 ha 14,74 14,74

bor krivulj 1368,96 ha 26,79 26,79

ukupno 4110,06 80,43

niske šume

panjača bukve 964,60 ha 18,88 18,88

šikara 35,57 ha 0,69 0,69

ukupno 1000,17 19,57

sveukupno 5110,23 ha 100 %



HCVF - 1C


Karta 1. Položaj gospodarske jedinice "Vran planina".



HCVF - 1C


Karta 2. Karta gospodarskig klasa gospodarske jedinice "Vran planina"



HCVF - 1C


Karta 3. Karta prometnica gospodarske jedinice "Vran planina"



HCVF - 1C


1.2. Orografske i hidrografske prilike

Glavno topografsko obilježje područja gospodarske jedinice "Vran planina" je jaka

diseciranost reljefa planinskim grebenima, strmim padinama, krškim poljima i

dubokim jarugama. U vertikalnom rasporedu na bliskoj udaljenosti redaju se visinski

rasponi od oko 900 m (Kongerovac) do preko 1900 m (Mali Vran 1961 m), te

pojedinačni vrhovi i preko 2000 m. Na jugoistočnom dijelu gospodarska jedinica

jednim se dijelom dotiče poznatoga Blidinjskog jezera. Karakteristični su deluvijalni

nanosi oko jezera te u predjelu Svinjače, Dugog polja te Potkose. Cijela jedinica je

rasprostranjena većim dijelom na matičnom supstratu vapnenaca i dolomita, te

dolomita tako da su moguće kombinacije tala vapneno dolomitnih crnica i smeđih tala

na vapnencima i dolomitima, te rendzina. U krajnjem sjevernom dijelu gospodarske

jedinice prema Trebiševu i samo područje Trebiševa prekriveno je morenama. Vodeća

uloga energije reljefa u pedogenezi tala okoliša planinskog grebena osobito je vidljiva

na dolomitima, gdje je erozija s planine odnijela materijal u podnožja. Sadašnja

hidrološka zbivanja tipična su za područje s razvijenim krškim fenomenima na

vapnencu i dolomitu propusnim za oborinske vode, izuzev čistih dolomita s

površinskim kretanjem vode. Uloga energije reljefa u pedogenezi tala okoliša

planinskih grebena osobito je vidljiva na vapnencima.

1.3. Geološke značajke

Prema geološkoj karti Osnovne geološke karte mjerila 1:100000 sekcije Imotski (1978)

na području gospodarske jedinice "Vran planina" dominacija je dolomita i vapnenaca

te vapnenaca. Na planinskim grebenima dominiraju organomineralne i organogene

crnice uz manje učešće plićih smeđih tala, a u zapadnom dijelu najviše smeđa tla na

dolomitima i rendzine. Vrtače su normalna pojava na ovom području pa su prisutna

smeđa lesivirana tla i luvisoli. U nižem pretplaninskom području znatno varira

stjenovitost, koja je osobito visoka na strmim padinama s prorijeđenom vegetacijom i

pod dominacijom vapnenaca. Matični supstrat kao pedogenetski činitelj daje i na

kartiranom području osnovu za tvorbu sukcesije tala crnica-smeđe tlo– lesivirano

smeđe tlo-luvisol na vapnencima, ili rendzina-smeđe tlo na dolomitu-smeđe tlo na

dolomitu lesivirano-luvisol na čistim dolomitima, uz modifikaciju koju uzrokuju ostali

ekološki parametri kao što su nagib, izloženost i klima. Zastupljenost dubljih

razvijenijih pedosistematskih jedinica veća je u nižim predjelima.

Po tumaču Osnovne geološke karte nalazimo slijedeće geološke formacije (karta 3):

Popis litoloških podloga

J11,2- Dolomiti s ulošcima vapnenaca

Najstarije lijaske naslage otkrivene su na zapadnim padinama Vrana. Predstavljene su

slabosivim i tamnosivim, sitnokristalastim dolomitima koji su redovito slabo uslojeni

ili masivni. Često sadrže lećaste uloške smeđesivih, kriptokristalastih vapnenaca,



HCVF - 1C


debele 2 do 8, koji bočno prelaze u dolomitične vapnence i dolomite. Kako su otporniji

na eroziju, oni strše u dolomitima i na terenu se lako zapažaju. Niži dijelovi jedinice su

gotovo od samih dolomita, a u višim se češće javljaju proslojci vapnenaca.

J12,3- Vapnenci s orbitopselama, brahipodima i megalodontima

I ove naslage su otkrivene na području Vrana gdje su taložene na prethodne, pružaju se

kroz centar gospodarske jedinice. Vapnenci su dobro uslojeni, a debljina slojeva varira

od 15 do 40 cm. Najčešće su smeđesive do žućkaste boje. U višim dijelovima dolaze

deblje uslojeni, rjeđe pločasti kriptokristalasti vapnenci. Mjestimično se javljaju ulošci

dolomita. Odlikuju se visokim postotkom CaCO3 (do 99,9 %). Najčešći sastojak u nerastvorivom ostatku je kvarc i

organska glinovita materija.

J1,2- Oolitični i pseudoolitični vapnenci

Naslage lijas-dogera prostiru se od Omračnice preko Vrana odakle se nastavljaju na

sjeveroistok. Konkordantno su nataložene na vapnence s orbitopselama, brahipodima i

megalodusima. Ovu jedinicu pretežno izgrađuju oolitični, pseudoolitični,

pseudopizolitični i kriptokristalasti vapnenci. Znatno su rjeđi slojevi mikrokristalastih i

grudastih vapnenaca, koji se kao male grupe ili čak i pojedinačno javljaju u oolitičnim

tvorevinama. Značajno je da su lijepo uslojeni i oskudni fosilima. Najniži dijelovi

izgrađeni su od deblje i tanje uslojenih oolitičnih vapnenaca u kojima se mogu naći

ostaci krinoida i hrizalinida. Pojedini slojevi sadrže presjeke alge Seliporella donsellii.

Kriptokristalasti vapnenci koji se izmjenjuju s oolitičnim su u nižim dijelovima nešto

deblje uslojeni i srednje do svjetlosmeđi, dok u gornjem dijelu tamnosivi do

tamnosmeđi.Prema količini nerastvorivog ostatka (u prosjeku ispod 1,20 %) to su

vapnenci s visokim sadržajem CaCO je najčešće glinovita materija, a rjeđe kvarc i

muskovit.

J31,2- Uslojeni dolomiti i vapnenci sa kladokoropsisima

Ove naslage leže konkordantno na oolitičnim i pseudoolitičnim vapnencima lijas-

dogera. Otkrivene su u području Vrana. Najviši vrhovi Vrana kao i njegove

jugoistočne padine izgrađene su pretežno od mikro i kriptokristalastih, oolitičnih i

rjeđe od gromadastih vapnenaca, obično svjetlosive boje. Na granici s dogerskim

vapnencima nalaze se gotovo sami debelo uslojeni vapnenci u slojevima od 0,4 do 1

metar. Nad ovim slijede tanko uslojeni oolitični vapnenci, sa češćim ulošcima dolomita

debljine do 5 m. Pored kladokoropsisa oni sadrže mnogo mikrofosila (najčešće

milonida). U višim dijelovima su kriptokristalasti vapnenci u kojima se rjeđe mogu

naći kladokoropsisi. Vapnenci s kladokoropsisima s područja Vrana imaju 89,0 do 99,9

% CaCO Nerastvorivi ostatak se kreće u granicama od 0,05 do 3,6 %. Najčešći

sastojak u njemu je kvarc i organsko-glinovita materija. U nižim dijelovima dolaze i

smeđesivi vapnenci s kladokoropsisima koji obično prelaze u sive slabo uslojene

dolomite. U profilu najviše dolazi zona smeđesivih jako trošnih dolomita u kojima se

rijetko mogu naći kladokoropsisi. U najvišim dijelovima pretežno su zastupljeni

dolomiti dok vapnenci dolaze samo kao proslojci. Dolomiti su kristalasti, nepravilnog

loma i slabe slojevitosti. U nižim dijelovima dolaze i smeđesivi vapnenci.

J32,3- Vapnenci i dolomiti s klipeinama

Ove tvorevine koje možda zalaze i u kredu, izdvojene su na području Vrana.

Jugoistočne padine (sjeverno od Blidinjskog jezera) izgrađuju sivi mikrokristalasti

vapnenci u kojima se često može naći alga i mnogo miliolida. Na ovom dijelu terena



HCVF - 1C


nisu razvijeni dolomiti. Granica prema kladokoropsisima je vrlo uočljiva, jer se

kladokoropsis vapnenci na površini lako raspadaju u manje pločaste komadiće te se

slojevi teže zapažaju, a vapnenci s klipeinama imaju dobro izraženu slojevitost i teže se

raspadaju. Slojevi su debeli od 0,3 do 0,6 m. Vapnenci imaju visoki postotak CaCO i

malo nerastvorivog ostatka, čiji je najčešći sastojak organska i glinovita materija.

Vapnenci i dolomiti s klipienama su od Blidinjskog jezera prema Kongori facijelno

drugačiji. Tu su uz vapnence razvijeni i dolomiti, koji se bočno i vertikalno izmjenjuju

s vapnencima. Vapnenci su deblje uslojeni, svjetlosive boje. Debljina slojeva iznosi od

0,25 do 0,4 m. U višim dijelovima ove jedinice su gotovo sami dolomiti, pa ih je vrlo

teško odvojiti od donjokrednih dolomita.

1

K1 - Uslojeni vapnenci

Starije donjokredne naslage, koje se pružaju od Blidinjskog jezera prema

Kongori, izgrađuju pretežno sivi kristalasti dolomit. Obično su masivni ili slabo

uslojeni. U dolomitima dolaze ulošci debelo uslojenih kriptokristalastih

vapnenaca, koji se bočno izmjenjuju s dolomitima. Na tom području razvijaju se

uslojeni vapnenci debljine 20 - 60 cm u prosjeku. Pretežu biokalkareniti s

rudistima i povremenim terasama. Postotak CaCO vapnenaca, vapnenih

dolomita su relativno rijetki i tanje debljine.

2K1 - Vapnenci s orbitolinama i salpingopolselama

Mali dio te geološke jedinice se rasprostire na krajnjem jugu gospodarske jedinice

nastavno na prethodnu jedinicu. Ova jedinica je zastupljena dobro uslojenim sivim i

smeđesivim vapnencima. Struktura im je mikrokristalasta, gromadasta i kriptokristalasta.

Slojevi vapnenaca su najčešće debeli od 0,2 do 0,5 m, ali često se javljaju u alternaciji s

tanje uslojenim vapnencima debljine od 0,15 do 0,3 m. U srednjem dijelu rijetko nalazimo

tanke uloške dolomita. Značajno je kako su ove naslage istovjetno razvijene na svim

odvojenim lokalitetima. Imaju visok postotak CaCO ostatka su kvarc i muskovit.

gl - Morene

Morenski materijal nalazimo kod Trebiševa i on je u obliku razorene čeone

morene na dolomitima i vapnencima. Izgrađena je od većih ili manjih

nezaobljenih komada vapnenaca i dolomita, izmiješanih sa sitnijom drobinom

vapnenaca i dolomita.

d - Deluvium

Površine na području Dugog polja, iznad jezera i oko jezera Blidinje te

Kongerovca izrađuju komadi i drobinski materijali koji potječu od stijena koje

izgrađuju obode ovih polja, a donesen je riječnim tokovima kao i denudacijom

sa okolnih terena. Ove tvorevine ne pokazuju nikakvu stratifikaciju.

lgf - limnoglacijalni materijal

To su uglavnom dobro zaobljene valutice vapnenaca i dolomita, koje se izmjenjuju sa

slojevima glina, ilovača i pijesaka. Naizmjenično taloženje ovakvih sedimenata pokazuje

kako su naslage taložene u jezerima koja su se formirala nakon topljenja ledenjaka.

s - Sipari i breče, koluvijum Izdvojeni su mjestimice u podnožju planina kao materijal koji se spiranjem i premještanjem

taložio u podnožju. To su uglavnom nesortirani komadi kamenja veličine od 2-20 cm koji su još

aktivni u svom premještanju i raspadanju.



HCVF - 1C




HCVF - 1C


Karta 4. Osnovna geološka karta područja gospodarske jedinice " Vran planina"



HCVF - 1C


1.4. Pedološke značajke

Pedološka karta i studija gospodarske jedinice "Vran planina" u mjerilu 1:25000

izrađena je za potrebe gospodarenja šumama na području Šumarije Tomislavgrad, i

podloga je za izradu programa gospodarenja. Pedološka karta je izrađena na temelju

Osnovne geološke karte 1:100000 tla sekcije Imotski (1978), te vlastitim terenskim

rekognosciranjem i opažanjem. Istraživanja su obavljena u 2000. godini.

1.4.1. Vrste šumskog tla

Utvrđeno je 5 glavnih tipova tala sa svojim podtipovima, varijetetima i formama.

Pedosistematska pripadnost utvrđena je

prema važećoj klasifikaciji (Škorić i dr. 1985., Martinović, 2000.). Popis pedosistematskih

jedinica prikazan je u tablici 4.

Tablica 4. Popis pedosistematskih jedinica.

Tip Podtip Varijetet Forma

Koluvijalno tlo

(Koluvium) Karbonatni

Eutrični S prevagom

detritusa stijena

Srednje skeletni

Rendzina Na dolomitnoj trošin

Na vapnenoj

trošini

Plitka

Srednje duboka

-

Vapneno-

dolomitna crnica

(Kalkomelanosol)

Organomineralna

Posmeđena

Litična

Koluvijalna -

Smeđe tlo na

vapnencu i

dolomitu

(Kalvikambisol)

Tipično

Lesivirano

Na vapnencu

Na dolomitu

Plitko

Srednje duboko

Duboko

Lesivirano tlo

(luvisol)

Na čistim

vapnencima i

dolomitima

Tipično U vrtači

Koluvij (Koluvium)

Tla se formiraju uglavnom u podnožju brda gdje se akumulira materijal tla i stijena

koji je erozijom premješten niže. Ekološko-proizvodna vrijednost koluvija je

varijabilna. Koluvij se pošumljuje uglavnom radi saniranja takvih tala zbog opasnosti

od daljnje erozije. Na ovom području koluvij se pojavljuje na nekoliko lokacija.

Rendzina (Rendzina)

Rendzina se formira na matičnom supstratu koji sadrži više od 10 % CaCO

Mehaničkim raspadanjem u pravilu daje karbonatni regolit (laporoviti vapnenci,

brečasti vapnenci, sahariodni dolomit). Rendzine su daljnji razvijeniji stadij sirozema.

Na ovom području ona se formira na trošnim vapnencima, konglomeratima i

dolomitima. Trošenjem daju pijesak i šljunak. Odlikuju se velikom varijabilnošću C

horizonta (od nekoliko cm do 50 cm). Prirodne šumske zajednice na dolomitnoj

rendzini predstavljaju kserotermnije vrste, a uništavanjem prirodne vegetacije dolazi

lako do dalje kserotermizacije staništa i naseljavanja crnog bora (u nižim pojasevima i



HCVF - 1C


na južnim padinama) i običnog bora (u višim pojasevima i na sjevernim padinama). Za

rendzine pod šumskom vegetacijom karakteristična je pojava organičnog horizonta.

Vapneno-dolomitna crnica (Kalkomelanosol)

Nazivaju se još "planinske crnice" zbog upadljivo tamne boje humusnog horizonta i pretežne

vezanosti za planinska područja. Crnica se formira na tvrdim vapnencima i dolomitima koji imaju

više od 98 % CaCO3 (odnosno MgCO3). Crnica je primarni razvojni stadij na vapnencima i kao

takva ona se može javiti u svim klimatskim područjima. Međutim ona je najviše rasprostranjena u

visokoplaninskim područjima gdje ekstremni klimatski uvjeti najviše pogoduju njezinom

održavanju. Akumulacija mineralnog dijela je slaba tako da su crnice većinom organogenog

podrijetla. Akumulacija organskih ostataka neprestano teče, a u procesu njihovog razlaganja, u

kojem pretežnu ulogu ima zemljišna fauna hidrolitički procesi imaju prevagu nad oksidativnim, pa

dolazi do nagomilavanja humusa. Crnice u svom razvoju mogu povećati debljinu humusno-

akumulativnog horizonta i postupno prijeći u smeđe tlo na vapnencu, humozno. To je morfološki

vidljivo formiranjem (B) horizonta koji ima povećan sadržaj gline i drugačiju boju. Ako su

klimatski i vegetacijski faktori izrazito nepovoljni za razlaganje organskih ostataka (kao što je

slučaj ovdje u višim predjelima), može doći do formiranja sirovog humusa na crnici. Crnice mogu

biti dubine od nekoliko cm pa do 30 cm u punoj zrelosti. A horizont leži izravno na čvrstoj stijeni

(R) ili na trošini (C). Ako je A horizont na trošini, crnice mogu imati ekološki dublji profil. Mogu

biti u džepovima kamenih blokova i stijena. Boja humusnog horizonta je crna ili ugasitosmeđa, a

često je protkana odlomcima stijena. Visok sadržaj humusa (25- 50 %) reflektira se na njezinu

praškastu strukturu, sa vrlo stabilnim agregatima veličine 0,2 mm. Nekad se ovi agregati

međusobno sljepljuju i formiraju krupnije grude koje se na pritisak drobe u prah. Zahvaljujući

takvoj strukturi, ova tla su lako propusna za vodu. Uz visok sadržaj humusa vezane su i visoke

količine dušika (1-25), ali to su inaktivne rezerve zbog slabe

malim količinama (1-2 mg/100g). Reakcija tla (pH) je neutralna do slabo kisela, ali

dublje varijante mogu biti i kisele (pH 5 - 6). Velike površine crnica (naročito plićih)

nalazimo u planinskim područjima pod travnjačkom vegetacijom, a isto tako

najproduktivnije šume bukve, jele i smreke na tom području su na prosječnim

nadmorskim visinama od 1000 - 1300 m.

Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (Kalcikambisol)

Kalcikambisol se javlja isključivo na tvrdim čistim vapnencima ili dolomitima

koji imaju manje od 1 % nerastvorivog ostatka. Maksimalna dubina tla ne

prelazi na ovom području 40-70 cm. O genezi tala na čistim i tvrdim

vapnencima i dolomitima i njihovu mineralnom podrijetlu ima više teorija od

kojih se najviše uzima u obzir ona o rezidualnom (netopljivom) ostatku matične

stijene. (Ćirić i et all 1988). Najzastupljeniji je varijetet plitkog tla (25-35 cm).

U području rasprostranjenosti kalcikambisola, stjenovitost je značajna (30-50

%). U humusno-akumulativnom horizontu struktura je mrvičasta do graškasta, a

u (B)rz horizontu poliedrična do orašasta. po teksturi tlo pripada ilovastim

glinama i ilovinama. Veće prodiranje korjenovog sustava u tlo omogućeno je

tamo gdje je slojanje stijena okomito ili koso. Tlo je beskarbonatno, a zanimljivi

su podaci o pH vrijednostima. Te su u pravilu više, a pojedinačno i puno više od

vrijednosti koje su za taj tip karakteristične i koje se prema Ćiriću (1984) kreću

od pH 5,5 do 6,5. Nalaz se može pripisati procesu regradacije, odnosno

sekundarne kalcifikacije površinskog dijela tla, nastale donosom karbonatne



HCVF - 1C


sitnice uslijed erozije susjednih karbonatnih tala.

Ilimerizirano ili lesivirano tlo (Luvisol)

Lesivirano tlo na čistim vapnencima može se promatrati u tri bioklimata: u šumi

bukve i jele te u dinarskom i panonskom podpodručju gorske šume bukve. U

ovom slučaju prema indeksu humoznosti najviši stupanj humoznosti ima

lesivirano tlo u gorskoj šumi bukve dinarskog podpodručja. Luvisol na

vapnencu može imati normalnu autohtonu pedogenezu i svojstva slična

silikatnom luvisolu, ali se on češće ističe specifičnim svojstvima koja su

uvjetovana velikom starošću i jakim utjecajem eolskog procesa na njihovo

teksturno diferenciranje. Ova su tla s obzirom na svoju starost jako isprana i

zakiseljena tako da je pH obično ispod 5,0 a stupanj zasićenosti bazama ispod

35 %. Pod prirodnom šumskom vegetacijom kod luvisola se češće javlja

polusirovi humus. Pojavu lesiviranog tla u ovoj gospodarskoj jedinici možemo

utvrditi na zaravnjenim terenima i područjima s vrtačama gdje se na dubljim

supstratima ono formira.

1.5. Opis pedokartografskih jedinica

Ovisno o prirodi pedogenetskih faktora i njima uvjetovanih procesa, nalazimo

na istraživanom području areale opisanih pedosistematskih jedinica različito

strukturirane. Ukupno je utvrđeno 15 pedokartografskih jedinica. One pripadaju

tipu pedohora (Haase i Schmidt 1969) tj. pedokartografskoj jedinici ili

zemljišnoj kombinaciji (Fridland 1972) s višekomponentnim sastavom.

Kartografska jedinica u pravilu obuhvaća 2 do 3 pedosistematske jedinice.

Odnos pedosistematskih jedinica, predočen na karti, određen je reljefom terena

te matičnim supstratom. Elementarni areal se nije mogao prikazati u mjerilu

1:25000. Osnovne značajke tih prostornih struktura prikazane su u tablici 7,

karta 4.



HCVF - 1C


Karta 5. Pedološka karta gospodarske jedinice "Vran planina"

Tablica 7. Popis pedokartografskih jedinica gospodarske jedinice "Vran planina".

Broj. KJ

Naziv

kartografske

jedinice K.J

Heterogenost %

Stjenovitost %

Bonitetni broj Podložnost eroziji

1 Vapneno-dolomitna crnica,

organomineralna

Litosol na

vapnencu i

dolomitu

60

40

70-90 31 umjereno velika

2

Litosol na

vapnencu i

dolomitu Rendzina

na dolomitu

Smeđe tlo na

dolomitu, plitko

30

40

40

5

0

-

7

5

36 umjerena do umjereno velika

3 Koluvij s prevagom detritusa stijena

Smeđe tlo na

vapnencu tipično i

koluvijalno

80

20

50-60 38 velika

4 Smeđe tlo na dolomitima, plitko

50

50 30-40 41 velika



HCVF - 1C


Rendzina na

dolomitu, plitka i

srednje duboka

5 Rendzina na moreni, plitka i

srednje duboka

Smeđe tlo na

moreni plitko i

srednje duboko

60

40 30-40

43 umjerena do umjereno velika

6 Smeđe tlo na oolitičnom

vapnencu plitko i

srednje duboko

Crnica na vapnencu

organomineralna

70

30


7

Koluvij karbonatni

s pretežno

detritusom stijena

Smeđe tlo na

moreni, koluvijalno

Rendzina na

moreni

40

40

20

10-20

48 umjerena

8 Smeđe tlo na

vapnencima i

dolomitima plitko i

sred. dub.

Crnica na vapnencu

organomineralna

Lesivirano tlo

vrtača

40

30

30

50-70

58 umjerena

9

Smeđe tlo na

vapnencima i

dolomitima, plitko

Vapneno dolomitna

crnica,

organomineralna 70

30

60-70

41 umjerena

10 Rendzina na dolomitima

Vapneno dolomitna

crnica,

organomineralna

20

20


11

Smeđe tlo na

dolomitima i

vapnencima plitko

Rendzina na

dolomitima tipična

i posmeđena

Vapneno dolomitna

crnica,

organomineralna

40

30

20

50-60

51 umjereno velika

12 Smeđe tlo na vap. i dolomitu, tipično,

plitko, sred.

duboko

Rendzina na

dolomitna tipična i

posmeđena

70

30




HCVF - 1C


13 Koluvij s prevagom

detritusa stijena

Smeđe tlo na

vapnencima i

dolomitima plitko

50

50


14 Smeđe tlo na

vapnencu tipično,

plitko i koluvijalno

Koluvij karbonatni

s prevagom

detritusa stijena

Vapneno dolomitna

crnica,

organomineralna

40

30

30

50-70

48 umjereno velika

15 Smeđe tlo na

vapnencu, tipično,

srednje duboko i

duboko

Kamenjara na

vapnencu

Vapneno dolomitna

crnica

organomineralna

60

20

20

60-80

45 umjerena

Prema iznijetim podacima može se konstatirati slijedeće: Pedokartografske

jedinice na istraživanom području obuhvaćaju u pravilu 2 do 3 pedosistematske

jedinice. Kamenitost i stjenovitost površine je jedna od značajka ovog područja.

Prirodne granice kartografskih jedinica najčešće su određene svojstvima

matičnog supstrata i reljefa. S obzirom na glavne faktore diferencijacije

pedohora oni na istraživanom području pripadaju uglavnom tipu toposekvenci i

litosekvenci, a nisu rijetki nalazi pedohora koji se od drugih razlikuju po

antropogenim promjenama. Za razumijevanje utvrđene građe (sastava) pedohora

treba stalno imati na umu činjenicu o velikom procesu translokacije zemljišnog

materijala i procesa erozije u dugoj evoluciji tala. Pokazalo se da dolomitnu

komponentu matičnog supstrata prati razvoj rendzine, a komponentu vapnenaca

crnica i smeđe tlo. Kamenitost i stjenovitost terena nije prikazana kao zaseban

član pedokartografske jedinice.

U prostornom planiranju uvijek se javlja pitanje kako na valjanoj ekološkoj

osnovi razgraničiti tla po namjeni jer je zatečeno stanje, u pravilu, rezultat

različitih okolnosti i ne zadovoljava ekološke i druge društvene potrebe.

Pošumljavanje u kršu treba prvo planirati izborom površine. U tu svrhu potrebno

je načiniti kartu prikladnosti tala za prioritetnu funkciju šume. Karta se izrađuje

na temelju:

- Pedološke karte krupnog mjerila 1:10000 ili 1:25000, - Svojstva tala koja su statistički obrađena i - Bonitetu tla (proizvodna svojstva tla).

Ponajprije za pošumljavanje na kršu treba izraditi prioritete te izraditi smjernice

za procjenu opće pogodnosti tala za pošumljavanje. Izrada smjernica oslanja se

na Odjel za šumarstvo organizacije FAO uz uvažavanje specifičnosti našeg

litoralnog krša.



HCVF - 1C


1.6. Geografija tla

Na ovom području zastupljena su vrlo plitka tla (15 cm) i plitka (15-35 cm) tla. Osnovna

značajka zemljišnog pokrivača na kršu je ekstremno izražena prostorna varijabilnost.

Najvažniji faktori diferenciranja zemljišnog pokrivača na kršu su: morfostruktura krškog

terena, petrografske modifikacije supstrata, procesi okršavanja te antropogeni utjecaji.

Procesi okršavanja na krškim zaravnima najodgovorniji su za mozaični karakter zemljišnog

pokrivača. Petrografske modifikacije karbonatnih stijena ističu se najviše u pojavi dolomita

unutar vapnenaca. U takvom mjerilu ne može se izlučiti svakih nekoliko hektara s rendzinama

na dolomitu nego ulazi kao dio zemljišne kombinacije koja se izražava u određenom postotku.

Varijabilnost zemljišnog pokrivača na kršu otvorila je problem metode kartiranja takvih terena.

Pokazalo se da ni na kartama krupnog mjerila nije moguće prikazati monokomponentnu

kartografsku jedinicu (pedosistematska jedinica je ujedno i kartografska jedinica). Metodom

transekata ustanovilo se postotno učešće pojedinog tipa tla pomoću kojih su dobivene složene

zemljišne kombinacije s 2 do 3 člana.

Pedološka karta je izrađena na temelju intenziteta opažanja koji odgovara mjerilu karte 1:50000

(jedno opažanje na 4 cm2 karte). Dodatna opažanja su izvršena na terenu da bi se načinila karta

1:25000, a izolirani dijelovi su kartirani na osnovi korelacije pedogenetskih faktora i tala.

1.7. Opterećenost tla onečišćivačima

Poseban oblik antropogenih utjecaja, koji se u posljednje vrijeme prati u vezi s

očuvanjem životne sredine predstavlja aerozagađivanje tala teškim metalima i

sumporom u blizini industrijskih postrojenja. Na širem području Vran planine nema

industrijskih postrojenja tako da nema ni podataka o opterećenosti onečišćivačima.

1.8. Klimatske prilike

Klima je jedan od bitnih prirodnih činilaca koji utječu na morfologiju reljefa,

vodene tokove, genezu i plodnost tla, a time i na rasprostranjenost i raznolikost

biljnog pokrivača. Za opis klime područja gospodarske jedinice "Vran planina"

korišteni su dostupni podaci najbliže meteorološke stanice Tomislavgrad (903

m.n.v.) za razdoblje 1973.-1984. i podaci za oborine na kišomjernoj stanici Blidinje

jezero 1183 m.n.v za period od 1965.-1982.Gospodarska jedinica "Vran planina" se

nalazi između 950 i 2020 m.n.v., tako da navedeni podaci meteorološke stanice

Tomislavgrad daju približno realnu klimatsku sliku područja koje se obrađuje.

Obilježje klimatske zone u kojem se nalazi ovo područje je planinska klima sa

suhim i kratkim ljetima te dugim i hladnim zimama. Značajke ove klime su nagli

prelazi iz jednog u drugo godišnje doba.

Vegetacijski period je relativno kratak i u Tomislavgradu traje oko 185 dana.

Tomislavgrad ima u toku godine 168,1 mraznih dana (temperature niže od 0° C) i

54,4 ljetna dana (temperatura viša od 25° C).

U tablici 9. prikazani su osnovni klimatski mjerni pokazatelji za meteorološku stanicu

Tomislavgrad i na temelju njih je izveden u smislu H. Waltera klimadijagram (slika 1).

Srednja godišnja temperatura zraka za Tomislavgrad iznosi 9,1 ° C.

Najtopliji mjesec za Tomislavgrad je srpanj sa srednjakom 18,2 ° C, a najhladniji siječanj sa



HCVF - 1C


0,4 o C.

Najmanja temperaturna kolebanja su u ljetnom periodu, dok su najveća u toku zime i jeseni.

Srednja godišnja količina oborina za Tomislavgrad iznosila je u razdoblju od 1973.

do 1984. godine 1307 mm. Maksimum oborina je u studenom i prosincu, dok je

minimum u srpnju i kolovozu, što je značajka maritimnog pluvijometrijskog

režima.

Srednja godišnja količina oborina za Blidinjsko jezero iznosila je u razdoblju od

1965. do 1982. godine 1776 mm. Maksimum oborina je u listopadu, studenom i

prosincu, dok je minimum u srpnju i kolovozu. Više od 50 % ukupnih oborina

izlučuje se u obliku snijega, te je područje Blidinjeg jezera obično prekriveno

snijegom od kraja rujna do travnja.

Područje gospodarske jedinice "Vran planina" pod jakim je utjecajem zračnih

strujanja. Dominantni vjetrovi na ovom području su sjeverni i južni vjetar, sa

učestalošću 45 % u zimskom i 20 % u ljetnom razdoblju.

Tomislavgrad spada u područje sa najmanjom relativnom vlagom zraka u BiH.

Proljeća su vlažnija od jeseni. Isto tako vrijednost relativne vlage u jesen jednaka je

relativnoj vlazi u ljeto.

Tablica 9. Mjerni podaci meteorološke stanice Tomislavgrad (903 m.n.v.) za razdoblje

motrenja 1973.-1984. godine.

*Godišnji hod padalina na kišomjernoj stanici na Blidinjem jezeru 1965.-1982.

Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godina Temperatura zraka

Srednje mjesečne temperature ( ° C)

0,4 0,7 4,2 6,5 12,1 16,1 18,2 17,8 15,0 10,2 5,3 1,5 9,1

Oborine

Srednja mjesečna i god.

količina padalina (mm) 103 114 105 94 103 90 54 87 98 158 141 160 1307



HCVF - 1C


Srednja mjesečna i god.

količina padalina (mm)

Blidinje jezero

168 174 124 158 117 105 65 86 110 192 260 217 1776

ELABORAT gospodarenja HCVF površinama u Šumariji Tomislavgrad ŠUME ENDEMSKE VRSTE -

BORA KRIVULJA Gospodarska jedinica Vran - Planina

HCVF - 1C


2. ŠUMSKE ZAJEDNICE U GOSPODARSKO JEDINICI "VRAN PLANINA"

Gospodarska jedinica "Vran planina" obuhvaća prostor planine Vran sjeverno od planine Čvrsnice.

To je planinsko područje s najvišim vrhovima koji neznatno prelaze 2000 m nadmorske visine dok

se najniži položaji kreću nešto iznad 1150 m/nm. S obzirom na raspon relativnih nadmorskih visina

od oko 900 m (usp. Trinajstić 1986, 1998), možemo u sklopu gospodarske jedinice razlikovati tri

vegetacijska pojasa i to altimontani (gorski) vegetacijski pojas koji je zastupljen s dinarskom

vegetacijskom zonom mješovitih šuma bukve i jele, subalpinski (pretplaninski) vegetacijski pojas

koji je zastupljens pretplaninskim šumama bukve, te adalpinski (doplaninski) vegetacijski pojas

zastupljen sa šumama klekovine (Pinus mugo).

Alpinski (planinski) pojas praktički nije razvijen, ali je na nekoliko ispona razvijena vegetacija

planinskih rudina svezeSeslerion tenuifoliae, koja zbog antropogene degradacije zauzima

mjestimično i veće površine.U skladu sa “Standardom boja i znakova” koji se primjenjuje kod

izrade i tiska “Vegetacijske karte Hrvatske 1:100000”, a s obzirom na “princip topline boje”

sunčeva spektra (usp. Trinajstić i Šugar 1975, Trinajstić 1987), bukove su šume prikazane

tamnijom zelenom bojom. Obzirom na termofilnost, mezofilnost ili kriofilnost, mezofilne

bukovo-jelove šume označene su modrim linijama na zelenoj podlozi, pretplaninske bukove

šume ljubičastim linijama na zelenoj podlozi, te šume klekovine ljubičastom bojom.

Termofilne šume običnog bora (Pinus sylvestris) prikazane su žutom bojom, dok su crnoborove

šume (dijelom kulture) označene svijetlonarančastom bojom.

Više-manje otvorene šikare s dominacijom lijeske, kao mezofilne vrste, označene su širokim

prugama svijetlozelene boje na bijeloj podlozi.

Pretplaninske rudine koje su na kartiranom prostoru nastale degradacijom šumske vegetacije

zbog toga što u pravilu nastaju degradacijom pretplaninskih bukovih šuma označene su linijama

i znakovima svijetlo ljubičaste boje na bijeloj podlozi. Planinske rudine označene su linijama

i odgovarajućim znakovima u tamnijoj ljubičastoj boji na bijeloj podlozi.

As. Seslerio autumnalis-Fagetum (Ht. 1950.) M. Wraber 1960.

2.1. Šuma bukve s jesenskom šašikom (primorska bukova šuma)

Termofilna šuma bukve s jesenskom šašikom (Sesleria autumnalis) često se naziva i “primorska bukova

šuma”. Taj posljednji naziv je potpuno točan samo onda kad se ta šumska zajednica razvija na primorskim

padinama Dinarida, ali je u mnogo slučajeva ustanovljeno da se ona razvija i u unutrašnjosti pojedinih

užih geografskih cjelina i znatno udaljenih od mora, odnosno izvan Primorja. Ipak, svagdje tamo, gdje se

“primorska bukova šuma” razvija nešto dublje u unutrašnjosti, možemo njenu pojavu i razvitak izravno

povezati s utjecajima sredozemne klime koji zbog lokalnih orografskih prilika prodiru dublje u kopno.

Takva je situacija i u sklopu gospodarske jedinice "Vran planina", gdje se bukove šume s jesenskom



HCVF - 1C


šašikom razvijaju na južnom, rubnom dijelu s najmanjima nadmorskim visinama, koji je izložen utjecajima

sredozemne klime. Na primorskim padinama as. Seslerio autumnalis-Fagetum predstavlja u

fitogeografskom smislu klimazonalnu šumsku zajednicu. Ona u sklopu europsko-montanog vegetacijskog

pojasa izgrađuje posebnu paramediteransku vegetacijsku zonu, jer u svom flornom sastavu ujedinjuje i niz

termofilnih submediteranskih vrsta. Kad se “primorska bukova šuma” razvija u unutrašnjosti kopna,

predstavlja u fitogeografskom smislu ekstrazonalnu zajednicu, jer se razvija pod utjecajem lokalnih,

mikroklimatskih prilika. Razvitku bukove šume s jesenskom šašikom pogoduje i otvaranje sklopa, pa su to

u unutrašnjosti najčešće panjače više manje otvorenog sklopa.

Za prepoznavanje i ograničenje navedene zajedice najvažnije su uz bukvu (Fagus sylvatica)

još i jesenska šašika (Sesleria autumnalis), crni grab (Ostrya carpinifolia), javor gluhač

(Acer obtusatum), crni jasen (Fraxinus ornus). U sloju niskog rašća česte su vrste Convallaria majalis,

Polygonatum odoratum, Lathyrus venetus, Tanacetum corymbosum, Carex flacca i dr.

As. Abieti-Fagetum (dinaricum) Tregubov 1957.

2.2. Gorska mješovita šuma bukve i jele

Kad se u bukovim sastojinama počinje javljati jela (Abies alba) znak je da su ekološke značajke

staništa postale hladnije ivlažnije, nego li u čistim, brdskim bukovim šumama nižih položaja. To je

značajna šumska zajednica gorskog pojasa, izgrađena od velikog broja, preko 250 vrsta (usp.

Trinajstić 1995), a zbog obilne zastupljenosti jele, u pravilu je jedna od najvrednijih gospodarskih

šuma izvan hrastovog pojasa. Odnos jele i bukve u smjesi može biti vrlo različit. Obično u tzv.

društvenim šumama prevladava jela, a u privatnim bukva. Međutim, u sklopu primorskih Dinarida

udio jele se od zapada prema istoku postupno smanjuje i u onim sastojinama koje i kroz dulje

vrijeme nisu bile znatnije utjecane. Isto tako zbog neplanske eksploatacije jele u graničnim

dijelovima njena areala u smjeru prema Primorju, često su i prividno čiste bukove šume u stvari

bukovo-jelove, jer se jela nalazi u sloju niskog rašća ili grmlja i tek u procesu konverzije prelazi u

sloj drveća.

Kad se u sastavu bukovo-jelovih šuma s većim udjelom razvija smreka (Picea abies ),to ukazuje

na posebne lokalneekološke uvjete. Uzrok tomu može biti djelomično otvaranje sklopa, jedna od

razvojnih faza bukovo-jelovih šuma ili unošenje smreke uzgojnim zahvatima i sl.Interpretacija

onih sastojina u kojima dominiraju samo jela i smreka, iako i u takvim situacijama uvijek pridolazi

i bukva, bar u sloju grmlja, može biti različita. Bosanski su autori (Fukarek, Stefanović, Lakušić)

to interpretirali različito, npr. kao "Abieti-Piceetum illyricum”, “Abieti-Piceetum dinaricum”,

“Piceetm abietis dolomiticum” (usp. Zupančič 1980, 1982, 1988, Zupančič et al. 1986). Danas u

Europi prevladava mišljenje (usp. Th. Müller 1992) da se tu u osnovi ipak radi o šumi jele na

karbonatima označenoj kao as. Pyrolo-Abietetum Oberdorfer 1957, s time da su one sastojine u

kojima se javlja smreka bile označavane imenom “Piceo-Abietetum”. Kakva je konkretna situacija

u sklopu gospodarske jedinice "Vran planina" teško je ustanoviti bez terenskih istraživanja. Na



HCVF - 1C


karti su sastojine s većim udjelom smreke označene odgovarajućim, dodatnim znakom za smreku.

Vrste za prepoznavanje: Fagus sylvatica, Abies alba, Picea abies, Rhamnus fallax, Lonicera

alpigena, Lonicera nigra,Vaccinium myrtillus, Galium rotundifolium, Geranium robertianum,

pomladak jele.

As. Aceri pseudoplatani-Fagetum Fukarek 1969.

2.3. Pretplaninske šume bukve i gorskoga javora

To je jedan od oblika pretplaninskih šuma Dinarida, naročito onih koji su udaljeniji od Alpa.

Bukova stabla su uglavnom niska, široke krošnje, na ravnim površinama uspravna, na

više-manje kosim padinama u donjem dijelu znakovito svinuta, zbog djelovanja snijega koji

klizi niz padinu, pa počinje svijati već mlada stabla. Uz bukvu se u sloju drveća s većim ili

manjim udjelom razvija gorski javor (Acer pseudoplatanus). Što je sklop bukovih stabala

otvoreniji, učešće javora je veće. U sloju niskoga rašća stalne su Polystichum lonchitis,

Saxifraga rotundifolia, Adenostyles alliariae, Ranunculus platanifolius.

Pretplaninske bukove šume najvećim dijelom nemaju veliko gospodarsko značenje, ali su

važne zaštitne šume, naročito za zadržavanje snijega radi sprečavanja erozije i snabdijevanje

podzemnih rezervoara vodom - sniježnicom.

Vrste za prepoznavanje: Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Rhamnus fallax, Lonicera

alpigena, Polystichum lonchitis, Saxifraga rotundifolia, Adenostyles alliariae, Raunculus

platanifolius.

As. Lonicero borbasianae-Pinetum mugi Ht. 1938.

2.4. Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom

Klekovina na Dinaridima predstavlja granicu šumske vegetacije. Na planini Vran u sklopu

gospodarske jedinice "Vran planina" zauzima vrlo velike površine u najvišem šumovitom

dijelu planine. To je u prirodoznanstvenom smislu vrlo značajna biljna zajednica, ali ona u

gospodarskom smislu nema praktički nikakvo značenje. Na pojedinim dinarskim planinama

krčili su je radi dobivanja pašnjaka za ovce. Vrlo vjerojatno se to radilo i na planini Vran. O

tome svjedoče mnogobrojne plješine, istaknute na topografskoj podlozi, tvoreći međusobne

odnose klekovina-planinske rudine po principu mozaik-kompleksa.

Neke veće ne šumske površine označene su posebno. Tu se radi o as. Carici kitaibelianae-Helianthemetum

alpestris, pa i tamo, gdje su zbog malene površine prekrivene bojom. Međutim, klekovina ima vrlo veliku

moć osvajanja terena, a tomu je pogodovao prestanak intenzivne paše, pa se može očekivati da će sve

nešumske površine unutar sastojina klekovine razmjerno brzo biti pošumljene. Tamo gdje nije dolazilo do



HCVF - 1C


krčenja ili paljenja, sastojine klekovine imaju prašumski karakter.

Vrste za prepoznavanje:Pinus mugo, Lonicera borbasiana, Sorbus aucuparia subsp. glabrata, Huperzia

selago,Vaccinium myrtillus, V. vitis-idaea, Polystichum lonchitis,

Dryopteris phaegopteris.

As. Erico-Pinetum sylvestris Br.-Bl. 1939.

2.5. Šume običnog bora s risjem

To je, na dolomitima u Alpama vrlo rasprostranjena šumska zajednica običnog bora. Bosanski autori, u

prvom redu Stefanović (1958) nastojali su šume običnog bora u Bosni, razvijene na dolomitnoj podlozi

izdvojiti u posebnu geografsku varijantu “dinaricum”, ali to danas nije u skladu s važećim

sintaksonomskim kodeksom (usp. Barkman et al. 1986). Zbog toga, ali i zbog vrlo selektivne dolomitne

podloge priključili smo navedene šume općenito rasprostranjenoj asocijaciji Erico-Pinetum sylvestirs. U

njoj su zastupljene sve one najvažnije vrste koje susrećemo i u Alpama, pa možemo smatrati da P.sylvestris

na dolomitima u Bosni ne tvori posebnu šumsku zajednicu, za razliku od crnoga bora (P. nigra), koji se

ponaša drugačije. Naime, obični bor je sjevernjačka (borealna vrsta)i u našim je krajevima uglavnom relikt

iz hladnog razdoblja postglacijala, dok je crni bor južnoeuropska vrsta i u pojedinim dijelovima južne

Europe, pa i kod nas razvija niz lokalno značajnih šumskih zajednica.

U sklopu gospodarske jedinice "Vran planina" osim tipično razvijenih sastojina navedene

zajednice, nalazimo i površine osiromašenog flornog sastava, koje su u stvari napušteni

pašnjaci na koje se je naselio bor kao pionirska vrsta. Tijekom dovoljno dugoga vremenskog

razdoblja i takve će sastojine poprimiti značajke prirodne šumske zajednice.

Vrste za prepoznavanje: Pinus sylvestris, Erica herbacea, Amelanchier vulgaris, Cotoneaster tomentosa,

Dorycnium pentaphyllum, Leontodon incanus, Carex humilis i niz

drugih, manje značajnih.

As. Ostryo-Pinetum nigrae Trinajstić 1995.

2.6. Šume crnoga bora i crnog graba

Ovim smo imenom označili sastojine crnoga bora koje su inicijalno podignute kao kulture,

a tijekom vremena se približile prirodnim sastojinama crnoga bora dinarskog prostora. Ta se

zajednica od prirode razvija na vapnencima, ali i tamo, gdje je proučavana (sjeverni Velebit)

teško je tvrditi koja bi od sastojina bila iskonski prirodna, a koja podignuta kao kultura,

naplodila sjemenom neki od kamenjarskih pašnjaka i tako ga osvojila. Potpuno je analogna

situacija i u sklopu gospodarske jedinice Vran. Dakako pomnijim bi se terenskim istraživanjima

moglo dogoditi da se navedeno gledište djelomično i korigira, ukoliko bi se

crni bor proširio i na dolomitnu podlogu. Koja bi od poznatih šumskih zajednica crnoga



HCVF - 1C


bora u tom slučaju bila razvijena trebalo bi istražiti posebnim istraživanjima, jer iz područja

Vran-planine nema nikakvih literaturnih podataka o fitocenološkim značajkama šuma crnoga bora

u skladu sa suvremenim istraživanjima. Budući da mjestimično sastojine crnoga bora dolaze u

direktni dodir sa šumama bukve i jele, može se pretpostaviti da su se one na takvim mjestima

razvile na staništu bukovo-jelovih šuma poslije njihove degradacije. Prepuštanjem prirodnom

razvitku, postupno bi se i jela i bukva vratile na takvo stanište i tijekom vremena potisnule crni bor.

Vrste za prepoznavanje: Pinus nigra (kultura, djelomično subspontan).

Sastojine vrste Corylus avellana

2.7. Šikare lijeske

U europskoj fitocenološkoj literaturi obično se šikare lijeske ne smatraju nekom posebnom

asocijacijom, već sastojinama u kojima dominiraju grmovi lijeske s različitom kombinacijom

drugih vrsta. Sastojine lijeske su obično otvorene, pa se između grmova lijeske razvija tipična

pašnjačka vegetacija, a kad se takve šikare sklope, što je razmjerno rijetko, odmah se pojavljuju

elementi tipične šumske vegetacije. Za područje gospodarske jedinice "Vran planina" značajno je

da su sastojine lijeske pionirski razvojni stadij bukovo-jelovih šuma, iako su okružene šumama

običnog bora. U tom bismo smislu mogli pretpostaviti da se je bor djelomično proširio i na

potencijalno bukovo-jelovo stanište, što nije neuobičajeno.

Vrste za prepoznavanje: Najvažnija je lijeska - Corylus avellana, zatim Cornus sanguinea,

Crataegus monogyna, Rosa sp. div.

As. Festucetum bosniacae Ht. 1930.

2.8. Pretplaninske rudine oštre vlasulje

U sklopu gospodarske jedinice "Vran planina" ta zajednica zbog većih nadmorskih visina

zauzima vrlo velike površine, od nekih 1300 do 1800 m/nm. Mjestimično se u sastojine

navedene zajednice useljava crni bor (Pinus migra ), pa bi sukcesija privremeno tekla u smjeru

razvitka crnoborovih šuma na vapnencima, dok bi se kao terminalni stadij u sukcesiji

najvjerojatnije razvile mezofilne bukove šume, možda i bukovo-jelove šume, što bi bilo uvjetovano

mikroreljefom.

Najvažnija vrsta za prepoznavanje je Festuca bosniaca.

As. Carici kitaibelianae-Helianthemetum alpestris Ht. 1930.

2.8. Travnjaci golog šaša i alpske sunčanice

Ta travnjačka zajednica planinskih rudina zauzima najviše dijelove Dinarskih planina, od

prirode iznad gornje šumske granice. U sklopu ove gospodarske jedinice ona je

najvjerojatnije antropogeno razvijena, na površinama koje od prirode pripadaju šumama



HCVF - 1C


klekovine. Toj su zajednici priključeni najviši položaji grebena Vran između 1800-2000

m/nm. Granica prema zajednici Festucetum bosniacae nije oštra, a zavisi od lokalnih

mikroklimatskih utjecaja. Hladnije i vjetrovitije mikrostanište zauzima goli šaš, a toplije i

zaštićene vlasulja. To za šumarsku praksu uglavnom nema nikakvo praktično značenje.

Vrste za prepoznavanje: Sesleria tenuifolia, Carex kitaibeliana, Helianthemum alpestre,

Gentiana clusii, Crepis dinarica niz drugih, manje značajnih.

As. Bromo-Seslerietum interruptae Trinajstić 1969.

2.9. Travnjaci isprekidane šašike i uspravnog ovsika

Ta je travnjačka (kamenjarsko-pašnjačka) zajednica razvijena u nižim dijelovima gospodarske

jedinice na položajima izloženim buri, obično u sklopu as. Saturejo-Caricetum humilis.

Vrste za prepoznavanje: Sesleria interrupta, Carex humilis, Bromus erectus, Globularia

cordifolia, Euphrasi illyrica, Teucrium montanum i dr.

As. Saturejo-Caricetum humilis Trinajstić (1981) 1999.

2.10. Kamenjare šaša crljenike s crvenim primorskim vriskom

Ta je kamenjarsko-pašnjačka zajednica imenovana tijekom vegetacijskog kartiranja još

1981. godine, a tek je u posljednje vrijeme i fitocenološki proučena (usp. Trinajstić 1999).

Zauzima vrlo velike površine naročito od južnog Velebita na istok i jugoistok, a u

Gorskom kotaru (Fužine-Vrata) dostiže svoju krajnju sjeverozapadnu granicu. U smjeru

prema jugoistoku prelazi u Bosnu, a vjerojatno se nastavlja i u Hercegovini. Velike

površine zauzima na rubovima Livanjskog polja, a odatle se širi prema Duvanjskom polju,

gdje zauzima sjeverne dijelove na padinama Malovana i Vrana. Zanimljivo je naglasiti da

se na prostoru Gospodarske

jedinice "Vran planina" u sklopu navedene zajednice pojavljuje vrsta Potentilla

tommasiniana, koja se smatra karakterističnom za as. Festucetum illylricae-valesiacae,

rasprostranjenom u dijelovima Duvanjskog polja. To je s gospodarskog gledišta značajan

pašnjak za ovce i tako se do nedavno koristila.Prestankom paše polagano zarašćuje u

šumu, pa ako se taj proces nastavi, na najvećem dijelu površina ona će nestati. U sklopu

gospodarske jedinice Vran kao prvi stupanj u sukcesiji pojavljuju se šikare lijeske

(Corylus avellana).

Vrste za prepoznavanje: Carex humilis, Satureja subspicata, Bromus erectus, Festuca illyrica,

Festuca valesiaca, Globularia cordifolia, Teucrium montanum.

U tablici 10. i karti 5. prikazane su biljne zajednice sa pripadajućim površinama i



HCVF - 1C


postotnim učešćem u ukupnoj površini gospodarske jedinice.

Tablica 10. Biljne zajednice u gospodarskoj jedinici "Vran planina".

Biljna zajednica

Površina

ha %

Šuma bukve s jesenskom šašikom 570,61 7,49

Gorska mješovita šuma bukve i jele 954,29 12,53

Pretplaninske šume bukve i gorskoga javora 581,31 7,63

Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom 1321,15 17,34

Šume crnoga bora i crnog graba 522,65 6,86

Šikare lijeske 164,92 2,16

Pretplaninske rudine oštre vlasulje 1688,69 22,17

Travnjaci golog šaša i alpske sunčanice 294,56 3,87

Travnjaci isprekidane šašike i uspravnog ovsika 19,17 0,25

Kamenjare šaša crljenike s crvenim primorskim vriskom 860,28 11,29

Ukupno 7617,96 100,00



HCVF - 1C


Karta 6. Biljne zajednice gospodarske jedinice "Vran planina"

3. OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA GOSPODARSKE JEDINICE "VRAN

PLANINA"

Od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta na području gospodarske jedinice "Vran



HCVF - 1C


planina" šuma visokog uzgojnog oblika ima 4110,06 ha, dok šuma niskog uzgojnog oblika

ima 1000,17 ha. Neobraslo proizvodno tlo ima površinu od 2500,46 ha. S bzirom na smještaj

gospodarske jedinice veliko je značenje općekorisnih funkcija ovih šuma za zaštitu zemljišta,

sanaciju erozijskih područja i sveukupan prinos čistoći zraka i poboljšanju klimatskih uvjeta.

3.1. Zaštita tla, prometnica i drugih objekata od erozije, bujica i poplava

Šuma štiti svoje tlo od erozije (vodom, snijegom, vjetrom), od osiromašenja tla, padanja

kamenja te puzanja i klizanja tla. Šumski ekosustav je najučinkovitiji zaštitnik od akvatične

erozije. Iako šuma ima sve značajke koje utječu na eroziju, ona će se ipak događati, samo što

je konačna bilanca pozitivna jer šuma stvara više tla nego što ga izgubi erozijom.

Šume gospodarske jedinice "Vran planina" obzirom na položaj, reljef, njenu konstituciju i

strukturu, ima značajnu ulogu u zaštiti tla i cestovnih prometnica od erozija, bujica i udara

vjetra.

3.2. Utjecaj na vodni režim i hidroenergetski sustav

Hidrološka funkcija šume sastoji se u pročišćavanju podzemnih i površinskih voda, te u

stalnosti opskrbe vodom i sprečavanju njezina brzog otjecanja. U većoj ili manjoj mjeri svaka

šuma obavlja hidrološku funkciju. Utjecaj šume na vodozaštitu ovisi o staništu i o šumskoj

sastojini. Vrlo značajnu ulogu imaju u tome reljef, geološka podloga i tlo, vrste drveća u

sastojini, dob i sklop krošanja. O spomenutim odlikama ovisi učinkovitost šume na hidrološke

prilike određenog šumskog prostora.

Hidrološki utjecaj šume dolazi osobito do izražaja za dugotrajnih kiša, ljetnih pljuskova s

velikom količinom kiše te u proljeće za vrijeme topljenja snijega. Kretanje vode u nekoj šumi

ovisi o količini transpirirane vode pojedinih vrsta drveća, o intercepciji pojedine vrste drveća,

o evaporaciji, o tlu i njegovoj moći upijanja, o matičnom supstratu te o slojanju u sastojini, o

godišnjoj količini oborina i njihovu rasporedu. Ovisno o povoljnoj ili nepovoljnoj rezultanti

navedenih parametara određena šuma je u vodozaštitnom smislu manje ili više učinkovita.

Šume gospodarske jedinice "Vran planina" sa svojom obraslom površinom značajne su za

reguliranje vode, te imaju izraženu hidrološku funkciju.

3.3. Utjecaj na plodnost tla i poljodjelsku proizvodnju

U blizini gospodarske jedinice "Vran planina" nema većih naselja i poljoprivrednog zemljišta

(oranice, voćnjaci) koja su u samom dodiru sa šumom. Šuma ublažava klimatske ekstreme na

poljoprivrednim površinama, osigurava izmjenu zraka, te sprječava pojavu hladnih zračnih

strujanja. Taj pozitivan utjecaj šume zamjećuje se do 60 km udaljenosti od ruba šumskog

kompleksa veličine najmanje 4000 ha. Što je kompleks šume prostraniji taj je utjecaj veći.

Svakako će sastojine ove gospodarske jedinice neizravno djelovati na poljoprivredne površine

u Duvanjskom polju kao dio većeg šumskog kompleksa. Ljeti povećava vlažnost zraka na

okolnoj površini, a kao izvrstan pročistač zraka šuma štiti okolne poljoprivredne površine od

imisijskih onečišćenja, budući je asimilacijska površina šumskog drveća značajno veća od

površine koju šuma zauzima. Vjetrobranskom funkcijom sprječava prekomjerno isparavanje i

isušivanje poljoprivrednog tla kao i promjenu mikroklime. Šume gospodarske jedinice "Vran



HCVF - 1C


planina" kao dio većeg šumskog kompleksa imaju pozitivno djelovanje na poljoprivredno

zemljište.

3.4. Utjecaj na klimu

Sve šume u Bosni i Hercegovini imaju klimatsko - zaštitnu funkciju. Ta funkcija je veća,

odnosno vrednija, na područjima gdje je šumovitost krajolika manja. Tako svaka obrasla

površina ima velik utjecaj na klimu u ovom području.

Šume gospodarske jedinice "Vran planina", kao kompleks šuma planine Vran pozitivno utječu

na klimu udaljenijih većih naseljenih područja, a neposredno na najbliža naselja (sela).

3.5. Zaštita i unapređenje čovjekova okoliša

Zaštita i unapređenje ljudskog okoliša podrazumijeva zaštitu naselja od onečišćenog zraka i

buke. To je imisijska funkcija šume.Šuma je izvrstan pročistač zraka i u svojim krošnjama

može zadržati više desetaka tona prašine, što ovisi o vrsti drveća i gustoći krošanja šume.

Asimilacijska površina šumskog drveća je značajno veća od površine koju šuma zauzima.

Tako jela i smreka imaju 14 do 15 puta, a bukva i hrast 6 do 8 puta veću asimilacijsku

površinu od površine šume (indeks lišća). To svojstvo čini šumu vrlo učinkovitim

pročišćivačem zraka. Goleme količine otrova kao što su sumporni dioksid, dušični oksidi,

fluor, pesticidi, deterdženti, fotooksidanti, teški metali i drugi gomilaju se u šumi.

Imisijska funkcija šume ocjenjuje se prema udaljenosti od naselja, reljefu, intenzitetu vjetra i

izvoru emisija. Šume gospodarske jedinice "Vran planina" s obzirom na položaj i reljef

(nadmorska visina) nalazi se u smjeru glavnih onečišćenja te tako sve njene obrasle površine

imaju utjecaja po ovoj funkciji.

3.6. Stvaranje kisika i pročišćavanje atmosfere

Ova funkcija ogleda se u velikoj proizvodnji kisika i to oko 20 tona po ha godišnje,

pročišćavanju zraka zadržavanjem na svojoj asimilacijskoj površini (7 do 15 puta veća od

površine šume) velike količine otrova te u apsorpciji velikih količina ugljičnog dioksida čije je

smanjivanje u atmosferi od velikog značaja za zaustavljanje negativnih klimatskih procesa.

Ova funkcija je usko vezana uz zdravstvenu, rekreacijsku i protuimisijsku funkciju šume.

Sve obrasle površine ove gospodarske jedinice imaju utjecaj po ovoj funkciji.

3.7. Rekreacijska, turistička i zdravstvena funkcija

Kako su ovo gospodarske šume osnovna funkcija ovih šuma je ekonomska iako svojim

položajem, sadržajima i izgledom šuma "Vran planina" ima vrlo velike potencijalne

mogućnosti (s obzirom na svoju površinu) za spunjavanjenavedenih socijalnih funkcija šume.

3.8. Utjecaj na faunu i divljač

Pod šumskom faunom podrazumijevaju se pojedine životinjske vrste ili skupine životinja koje

imaju svoju veliku ulogu u funkcioniranju cjelokupnog šumskog ekosustava, odnosno

uspostavljanju ravnoteže toga ekosustava kada dođe do njenog narušavanja (fauna tla, mravi i

drugi korisni insekti, štetni insekti, ptice, glodavci, divljač i druge). Može se reći da postoji



HCVF - 1C


međusobni uzajamni utjecaj šuma-njena fauna. U slučaju stabilnosti šumskog ekosustava, u

najvećoj mjeri je izražen utjecaj općekorisnih funkcija šume na njenu faunu. To se šumi

učinkovito vraća kada njena fauna sudjeluje u pozitivnim procesima koji vode trajnom

podržavanju stabilnosti šumskog ekosustava. To se odnosi i na šumsku divljač kao dio šumske

faune s kojom se posebno gospodari. Pozitivni utjecaji na šumsku divljač biti će najviše

izraženi u uvjetima zdrave, stabilne i normalno gospodarene šume, što će se odraziti i na

pozitivne učinke pri gospodarenju šumskom divljači.

4. ZAŠTIĆENO PODRUČJE

Zaštićeno područje pripada u šumsku zajednicu Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom

(Lonicero borbasianae-Pinetum mugi Ht. 1938) područje je omeđeno sa svih strana

planiskim grebenima tako da je teško pristupačno. Pristupiti se može smao pješice za što je

potrebno oko 1-2 sata hoda.Samo područje je stanište divljači ugroženih i rjetkih vrsta kao

što je Divokoza, Mrki medvjed , Ris, Vuk i druge. Zbog nepristupačnosti zažtićenog područja

životinje ovdje imaju mir i nisu proganjane što im omogućuje nesmetanu reprodukciju.Zbog

svoje nepristupačnosti biljni svjet (zeljaste biljke) nisu istražene no u narednom periodu

pokušaće se i ovaj dio odraditi. Južnim dijelo zaštićenog područa prolazi prolazi planinarska

staza koja je probijena ( orezivanje grana klake izvršeno je 2013. i 2014. godine u režiju

planinarskog društva "Orlova stina"). Zaštićeni područje je obraslo klekom tako da je većim

djelom neprohodno i kretati se može uglavnom planinarskom stazom no postoje i proplanci i

plješine koje su nekada davno prije ( 30-40 godina) služila kao ispaša za stoku ( uglavnom

volove) koji bi dolazili u kasno proljeće a odlazili u ranu jesen bez nazora ljudi koji bi

povremeno samo donosili sol vode je bilo dovoljno jer su bile izgrađene lokve za napajnje.

Osnovna karta u zaštićenog područja prikazana je na karti 6.

4.1. Popis odjela, odsjeka zaštićenog područja



HCVF - 1C


Odjel Odsjek

Površina

(ha) Gospodarska klasa

Vrsta

zaštite

Biljna zajednica

Kategorija i

subkategorija Karakteristika

Dozvoljene

aktivnosti

Tip

zaštićenog

područja

40 c 19,19 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla

Šum

e klekovin

e s bo

rbaševo

m ko

zokrvin

om

Lon

icero b

orb

asia

na

e-P

inetu

m m

ug

i

1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza,

izgradnja

skijaških

staza i

vučnica 1c

41 c 4,66 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza,

izgradnja

skijaških

staza i

vučnica 1c

42 158,42 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla

,sjemenska

sastojina

bora

krivulja 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Konverzija

niskog

uzgojnog

oblika u

visoki;

sanitarne

sječe 1c

67 94,19 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

68 105,99 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

69 74,72 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

70 b 50,35 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza,

izgradnja

skijaških

staza i

vučnica 1c



HCVF - 1C


82 24,5 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

83 c 20,72 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

85 b 23,22 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla

,sjemenska

sastojina

bora

krivulja 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

87 b 53,57 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla

,sjemenska

sastojina

bora

krivulja 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

87 c 3,32 6602

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

89 b 49,9 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

90 107,09 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

91 70,65 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

92 52,92 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c



HCVF - 1C


93 70,06 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

94 78,41 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

95 109,16 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

96 a 68,3 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

96 b 6,16 6602

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

97 a 61,42 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

97 b 5,3 6602

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

97 c 2,27 6602

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

98 a 101,96 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

98 b 1,41 6602

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c



HCVF - 1C


99 120,04 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

104 a 18,8 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla

,sjemenska

sastojina

bora

krivulja 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

105 b 26,41 6510

Staništa

divljači i

zaštita tla

,sjemenska

sastojina

bora

krivulja 1c

Šume

endemske

vrste, bor

krivulj

Prosjecanje

planinarskih

staza 1c

Ukupno 1583,11



HCVF - 1C


Karta 7. Pregledna karta zaštićenog područja u gospodarskoj jedinici "Vran planina"



HCVF - 1C


Slika 2. Satelitski snimak zaštićenog područja

5. OPIS ENDEMSKE VRSTE KOJA DOMINIRA NA OVOM PODRUČJU

Red: Pinales

Porodica: Pinaceae

Podrod: Pinus

Vrsta: Pinus mugo Turra (Planinski bor, klekovina ili bor krivulj)

Kategorija ugroženosti: Endem

Ovisno od stanišnih uvjeta, habitus mu jako varira. Javlja se kao nizak, polegnut grm, ili naraste do

10 m visine. Najviše se susreće u obliku polegnutog grma, čija nepravilan debla leže na zemlji ili

kamenju. Grane su guste, sabljasto povijene prema gore.

Kora je crvenkastopepeljasta i tanka (oko 4 mm). Ljušti se u malim ljuskama.



HCVF - 1C


Korijenov sustav nema žilu srčanicu. Bočni korijeni su brojni i jako razgranati, a šire se u promjeru i

do 10 metara.

Pupovi su izduženo jajasti, jako smolasti. Ljuske pupoljaka su svijetlocrvene.

Četine (iglice) su duge 2 do 6 cm, te široke 1.5 do 2 mm. Tamnozelene su boje, jednobojne nalicu i

naličju. Ukočene su i oštre, na rubovima fino nazubljene. Nalaze se u parovima u bijelom kožičastom

rukavcu. Ostaju na granama 5-10 godina.

Muški cvjetovi su do 15mm dugi, žute boje. Ženski su cvjetovi okruglasti, plavičasti, većinom u

grupama od 2 ili 3. Cvate u lipnju i srpnju.

Šišarke (češeri) su u mladosti plavičaste, a kasnije smeđe, okruglaste, 2-7 cm duge i do 2.5 cm

široke, sjedeće. Apofiza je rombična ili kvadratična sa crnkasto oivičenom grbicom (pupkom).

Dozrijevaju u proljeće, treće godine.

Sjeme je jajoliko, sivosmeđe boje, do 5 mm dužine, sa 2-3 puta dužim krilcem. Mlada biljčica klije

sa 3-8 supki.

Stanište:

Priloagođen je na ekstreme surove planinske klime na gornjoj granici šume i drveća.

Nastanjuje subalspki i alpski pojas, gdje na granici šumske vegetacije obrazuje posebnu vrlo

karakterističnu zajednicu klekovine bora (Pinetum munghi). U sjevernom dijelu areala naseljava

i tresetišta. Dopire do 2600 mvisine.

Može ju se naći u srednjoj i južnoj Europi. U širokom arealu se javlja nekoliko varijeteta i formi.

Na Dinaridima je najčešći Pinus mugo var. mugo, na alpama i Sudetima Pinus mugo var. pumilio, a

na Pirinejima i zapadnim Alpama Pinus mugo var. uncinata.



HCVF - 1C


Slika 3. Kleka (Pinus mugo )

6. GOSPODARENJE ŠUMAMA ZAŠTIĆENOG PODRUČJA

Šume klekovine s borbaševom kozokrvinom prepustiti prirodnom razvoju.Dopuštene radnje

navedene su u poglavlju 4.1. za svaki pojedini odjel i odsjek ponaosob.

6.1. Obilježba zaštićenog područja Samu obilježbu na terenu nije potrebno postavljati jer se radi o teško pristupačnom neprohodnom,

strmom terenu i nebi bilo nikakvog efekta jer jednostavno nema pristupa zaštićenom području

relevantnom broju ljudi.Tim područjem kreću se isključivo planinari eventualno krivolovci i naša

lovočuvarska služba.

Potrebno je postaviti najmanje tri inoformarivne table s kartom zaštićenog područja eventualno

navesti i osnovne podatke o području ( površina, endemična vrasta kleka, od divljači divokoza itd.)

Table će se postaviti na najfrekventnija mjesta uz glavne prometnice i to: križanje cesta , uz smo

jezero Blidinje , Tomislavgrad , Posušje; križanju šumskih cesta na Omrčenici i križanju šumskih

cesta u predjelu Lugava cesta koja dolazi iz smjera Ljubuše i glavne ceste prema 80 odjelu . Na

svaku tablu staviti udaljenost od table do granice zaštićenoga područja.



HCVF - 1C


7. OPIS NEKIH RIJETKIH I UGROŽENIH VRSTA DIVLJIH ŽIVOTINJAKOJE

NASELJAVAJU ZAŠTIĆENO PODRUČJE

Šume i šumska zemljišta, predstavljaju dio kopnenih ekosistema sa vrlo izraženom biološkom

raznolikošću i zbog toga zaslužuju odgovarajuću pažnju. - Posebno u Bosni i Hercegovini – gdje pokrivaju

više od 45% površina zemlje i gdje je bogatstvo prirodnih razlika (uslovljeno geografskom pozicijom,

različitim geološkim podlogama, nadmorskim visinama, konfiguracijom, različitom klimom i pedološkim

procesima) stvorilo povoljne uslove za razvoj mnogobrojnih različitih biljnih zajednica koje su - opet, u

svom okrilju omogućile opstanak, reprodukciju i uspješan razvoj brojnim životinjskim vrstama, često i na

veoma malim prostorima.

Područje gospodarske jedinice "Vran planina" ne predstavlja izuzetak u ovom smislu, a u njemu

borave brojne autohtone životinjske vrste. U daljem tekstu navodimo nekoliko vrsta, a kriteriji za njihov

izbor kao rijetkih i ugroženih vrsta bili su sadašnje stanje njihovih populacija u Bosni i Hercegovini i njihov

zakonski status, kako u BiH tako i u svjetu.

7.1. Divokoza Sistematizacija:

Razred: Sisari (Mammalia)

Red: Papkari (Artiodactyla)

Podred: Preživači (Ruminathia)

Porodica: Šupljorošci (Bovidae)

Rod: Divokoze (Rupicapra )

Vrsta: Divokoza (Rupicapra Rupicapra )

Opis tijela

Visina hrpta iznosi oko 80 cm. Ttijelo je dugo do 110 cm.

Težina odraslog divojarca varira od 25 do 45 kilograma, a kod divokoze 20 do 30 kilograma.

Kod linjanja divokoze mijenjaju osje i čekinje, a malje ne mijenjaju. Ljetna boja dlake je žućkasta

do svijetlosmeđa, a zimska je tamnija do mrka. Od ušiju preko očiju ima crnu prugu, a tamna pruga

se pruža grebenom leđa uzdužno.

Na leđima je zimi dlaka dužine i do 20 centimetara (čekinje), koju lovci nazivaju "divokozina brada"

ili "peraja", a čupaju je i prave čuperke i stavlaju na šešir kao ukras.

Parenje

Nazivamo ga još i prskanje ili prsk, a odvija se u studenome ili u prosincu. Spolnu zrelost postiže u

trećoj godini života ( s 2,5 godine). Gravidnost traje 24 -26 tjedana. Okoti (ojari) 1, rjeđe 2 jareta.



HCVF - 1C


Rasprostranjenost

Prava domovina divokoza su Alpe, no ima ih i po Pirinejima, Karpatima, Transilvanskim Alpama,

Kavkazu, Tavriji, i Georgiji.

Zubna formula jeI 0/3 C 0/1 P 3/3 M 3/3 ukupno ima 32 zuba.

Sl. 4 – Divokoze (Rupicapra rupicapra L.) - (Foto P. Buljan )

7.2. Mrki medvjed Sistematizacija:

Razred: Sisari (Mammalia)

Red: Zvijeri (Carnivora)

Podred: Psoliki (Canoidea)

Porodica: Medvjedi (Ursidae)

Rod: Medvjedi (Ursus )

Vrsta: Medvjed (Ursus arctos)

Opis tijela

Visina do hrpta iznosi oko 130 (150) centimetara , tijelo je dugo do 250 centimetara. Težinu dostiže

do 350 kilograma no u Sjevernoj Americi pojedini primjerci mogu doseći težinu i do 1000

kilograma.

Boja dlake je većinom mrko- smeđa, dlaka je dugačka i kudrava, no boja može vrirati do žućkaste i

sivkaste, ali ima i tamnijih tonova.


BORA KRIVULJA Gospodarska jed

Šgd hbŠ d.o.o. kupres Šumarija tomislavgrad elaborat vran hcvf 1... · 2015. 11. 23. · kleka...

Documents