Danah Zohar i Ian Marshall

SQ Duhovna inteligencija -sutinska inteligencija

Naslov izvornika: Danah Zohar & Ian Marshall SQ Spiritual Intelligence the Ultimate Intelligence First published in Great Britain 2000 Copyright 2000 by Danah Zohar and Ian Marshall The moral rights of the authors has been asserted Copyright 2002, za hrvatsko izdanje V.B.Z., Zagreb Digitalizacija knjige : Equilibrium

ZAHVALE

eljela bih zahvaliti Quentinu Baeru i savjetnicima iz Cambridge Ma-nagementa na velikodunoj pomoi pri istraivanju provedenom za ovu knjigu i pri njezinom pisanju.

Zahvaljujem na doputenju da navedem sljedea djela:

Iscjeljenje iz Zbirke poezije D. H. Lawrenca, u izboru V. de Sola Pintoa, F.VV.Robertsa, copyright 1964., 1971., s doputenjem Angela Ravaglija i CM. Weekleyja, upravitelja ostavtine Friede Lawrence Ravagli. Pjesma je tiskana uz doputenje Viking Penguina, odjela Penguin Putnom Inc., i Laurence Pollingera Ltd.

Pjesme Neprestano mislim na one koji su bili istinski veliki, Stephena Spendera, iz njegove Zbirke poezije, i Little Gidding iz etiri kvarteta, T.S. Eliota, tiskane su uz doputenje Faber and Faber Limited.

Stihovi iz Soneta 4, Soneta Orfeju, Rainera Maria Rilkea, u izboru i prijevodu CF. MacIntyrea, copyright 1960, koriteni su uz doputenje University of California Press.

Izvaci iz Gospodara prstenova, J.R.R. Tolkiena, tiskani su uz doputenje HarperCollins Publishers.

Stihovi iz Devinskih elegija Rainera Maria Rilkea, u prijevodu Stephena Cohna, koriteni su uz doputenje Carcanet Press Limited.

Stihovi iz Gitanalija, Rabindranata Tagorea, tiskani su uz doputenje izdavakog odjela Visva-Bharati u sklopu Visva-Bharati University, Kalkuta.

Izvadak iz O ljubavi i drugim potekoama, Rainera Maria Rilkea, u prijevodu J.J.L. Mooda, copyright 1975., koriten je uz doputenje W.W.Norton & Co., New York.

SADRAJ

Prvi_dio:_to_je_to_SQ .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 1._Uvod_u_SQ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 2._Kriza_smisla. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Drugi_dio:_Znanstveni_dokazi_o_postojanju_SQ. . . . . 34 3._Tri_naina_razmiljanja,_tri_vrste_inteligencije . . . . . 35 4._Neto vie o ivanim oscilacijama_od_40_Hz,

_svijesti_i_SQ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 5._Boanska_toka_u_mozgu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76

Trei_dio:_Novi_model_sebstva_ . . . . . . . . . . . 93 _Meuigra:_Kratka_povijest_ovjeanstva . . . . . 94

6._Lotos_sebstva_I:_razina_ega . . . . . . . . . . . . . . . 101 7._Lotos_sebstva_II:_asocijativna_sredina . . . . . . .112 8._Lotos_sebstva_III:_sredite . . . . . . . . . . . . . . . . 124

etvrti_dio:_Kako_koristiti_SQ 133 9. Kako se postaje duhovno zakrljao 134

10. Kako se moemo izlijeiti pomou SQ-a 149 11. Kompas na rubu: kako upotrijebiti SQ za

stvaranje nove etike 161 12. Kako odrediti svoj tip osobnosti? 174

Peti dio: Moe li se SQ razvijati? 180 13. est puteva prema veoj duhovnoj inteligenciji 181 14. Kako procijeniti svoj SQ 223 15. Kako biti duhovno inteligentan u duhovno

tupoj kulturi? 228

zanimljivosti ---> 17 , 87, 234

Ne zanima me kako zarauje za ivot. elim znati za ime ezne i usuuje li se sanjati o ispunjenju elje svoga srca. Ne zanima me koliko ti je godina. elim znati jesi li spreman napraviti budalu od sebe zbog ljubavi, zbog snova, zbog pustolovine koja se zove ivot. Ne zanima me koji planeti su u opreci s tvojim Mjesecom. elim znati jesi li dotaknuo sredite svoje tuge, jesu li te ivotne izdaje otvorile ili si se skvrio, zatvorio zbog straha od nove boli! elim znati moe li sjediti s boli, mojom ili svojom vlastitom, ne pomaknuvi se da je zastre ili umanji ili izlijei. elim znati moe li boraviti uz radost, moju ili svoju vlastitu; moe li se predati divljem plesu i dopustiti da te zanos prome sve do vraka prstiju, ne opominjui nas da budemo oprezni, da budemo realni, da ne zaboravimo svoja ljudska ogranienja. Ne zanima me je li pria koju mi pria istinita. elim znati jesi li u stanju razoarati drugoga kako bi ostao vjeran sebi; moe li podnijeti optube o izdaji i ne izdati vlastitu duu. elim znati moe li biti vjeran i stoga dostojan povjerenja. elim znati moe li vidjeti Ljepotu ak i ako je nema svakoga dana, i moe li napajati svoj ivot Bojom prisutnou. elim znati umije li ivjeti s porazom, svojim i mojim, pa ipak stati na obalu jezera i doviknuti srebrnom Mjesecu: Da! Ne zanima me gdje ivi i koliko novaca ima. elim znati moe li nakon noi provedene u boli i oajanju ustati, izmuen, s umorom u kostima, i obaviti sve ono to je potrebno za djecu. Ne zanima me tko si, ni kako si doao ovamo. elim znati hoe li stati sa mnom u sredite vatre i ne ustuknuti. Ne zanima me gdje, ni to, ni s kim si uio. elim znati to te podupire iznutra, kad svega ostalog nestane. elim znati moe li biti sam sa sobom i voli li uistinu svoje drutvo u pustim trenucima.

Poziv, nadahnuto Sanjaem s planine Oriah, indijanski poglavica, svibnja 1994.

Prvi dio

TO JE TO SQ?

1. UVOD U SQ

Poetkom dvadesetog stoljea naveliko se poelo govoriti o IQ*~u. Naa intelektualna ili racionalna inteligencija ono je to nam pomae rijeiti logike i strategijske probleme. Psiholozi su osmislili testove za njezino mjerenje i tako se poelo svrstavati ljude prema razini inteligencije, nazvanom kvocijent inteligencije ili IQ, koji navodno oznaava njihove sposobnosti. Prema toj teoriji osoba je to inteligentnija to ima vei IQ.

Sredinom 1990-tih, Daniel Goleman je popularizirao istraivanja mnogih neuropsihijatara i psihologa koja pokazuju da je emocionalna inteligencija - ukratko EQ* - isto tako vana. EQ nas ini svjesnima vlastitih i tuih osjeaja. Ona omoguava da se uivimo u probleme drugih, suosjeamo, da budemo motivirani i da na odgovarajui nain reagiramo na bol ili zadovoljstvo. Kako je Goleman istaknuo, EQ je preduvjet za pravilno koritenje IQ-a. Ako su oteeni oni dijelovi mozga kojima osjeamo, nae e razmiljanje biti manje izotreno.

Sada, na kraju stoljea, cijeli niz najnovijih, za sada jo nedovoljno obraenih znanstvenih podataka ukazuje na to da postoji i trei Q. Potpuna slika ljudske inteligencije moe se dobiti samo ako se uzme u obzir i duhovna inteligencija - ukratko SQ. Kad kaem SQ, mislim na onu inteligenciju kojom pristupamo problemu smisla i ivotnih vrijednosti, inteligenciju pomou koje svoje postupke i svoj ivot stavljamo u iri, bogatiji, smisleni kontekst, inteligenciju kojom procjenjujemo je li odreeni postupak ili ivotni put

*U cijeloj knjizi zadrane su engleske kratice IQ i EQ zato to su ve uvrijeene u strunim krugovima, ali i u popularnoj uporabi. IQ je naziv za kvocijent testovima mjerljive, analitike inteligencije, a EQ za emocionalnu inteligenciju. Shodno tome zadrana je i autoriina kovanica SQ, to znai duhovna inteligencija.

sadrajniji od drugoga. SQ je neophodna podloga za pravilno djelovanje kako IQ-a tako i EQ-a. On je naa temeljna inteligencija.

U svojoj knjizi Viestruke inteligencije, Harvard Howard Gardner iznosi da uz racionalnu i emocionalnu postoji jo najmanje sedam vrsta inteligencije, ukljuujui glazbenu, prostornu, sportsku. Ja, meutim, u ovoj knjizi obrazlaem mogunost da su sve te potencijalno beskonane inteligencije povezane s jednim od tri osnovna ivana sustava u mozgu, i da su sve inteligencije koje Gardner opisuje zapravo varijacija osnovnih - IQ-a, EQ-a i SQ-a i uz njih vezanih nervnih kombinacija.

Websterov rjenik definira duh kao pokretaki ili ivotvorni princip koji, za razliku od njegovih materijalnih elemenata, fizikom organizmu udahnjuje ivot. Ljudi su u sutini duhovna bia jer su voeni potrebom da postavljaju sutinska, temeljna pitanja. Zato sam roen? Koji je smisao moga ivota? emu nastaviti kad sam umoran, deprimiran ili se osjeam poraenim? emu sve to? Vodi nas, tovie, definira nas upravo ta specifino ljudska potreba da pronaemo smisao i vrijednost u onome to inimo i doivljavamo. Mi imamo potrebu sagledati svoj ivot u irem, smislenom kontekstu, bilo da se radi o obitelji, zajednici, nogometnom klubu, ivotnom djelu, vjerskom okruenju ili samome Svemiru. Stalno teimo neemu, neemu to e nas odmaknuti od nas samih i od sadanjeg trenutka, to e nama i naim postupcima dati vrijednost. Neki antropolozi i neurobiolozi tvrde kako je upravo ta enja za smislom i potaknula evoluciju, navela ljudska bia da prije oko dva milijuna godina sidu s drveta. Potreba za smislom, kau oni, potakla je simboliku matu, razvoj jezika i nevjerojatan rast ljudskog mozga.

Ni IQ ni EQ, zasebno ili zajedno, nisu dovoljne da objasne svu sloenost ljudske inteligencije ni beskrajno bogatstvo ljudske due i mate. Raunala imaju visok IQ: njima su poznata pravila i slijede ih bez greke. ivotinje esto posjeduju visok EQ: osjeaju situaciju u kojoj se nalaze i kako treba reagirati. Ali ni raunala ni ivotinje ne postavljaju pitanje zato ta pravila ili ta situacija postoje, i mogu li se ona promijeniti ili poboljati. Oni djeluju unutar ogranienja, igraju zadanu igru. SQ omoguava ljudskim biima da budu kreativna, da promijene pravila, izmijene situaciju. Ona nam omoguava da se igramo s ogranienjima, da zaigramo bezgraninu igru. SQ nam daje sposobnost razluivanja. Ona nam daje smisao za

moralno, sposobnost da pomou razumijevanja i suuti ublaimo kruta pravila, ali i sposobnost da uvidimo gdje su granice razumijevanju i suuti. SQ nam omoguava da se nosimo s problemom dobra i zla i da zamiljamo neostvarene mogunosti - da sanjamo, teimo, izdignemo se iz blata.

Upravo po toj svojoj moi preobrazbe SQ se razlikuje od EQ-a. Prema rijeima Daniela Golemana - moja emocionalna inteligencija omoguava mi da prosudim u kakvoj sam situaciji i da se ponaam sukladno tome. To znai djelovati unutar granica situacije, dopustiti situaciji da me vodi. Moja mi duhovna inteligencija, meutim, omoguava da postavim pitanje elim li uope biti u toj situaciji. Ne bih li radije promijenila situaciju i stvorila bolju? To znai djelovati zajedno s ogranienjima situacije, pri emu sam ja ta koja upravlja situacijom.

I konano, kako emo vidjeti kad prouimo neuroloku bazu SQ-a, ona doslovno djeluje iz sredita mozga - iz njegovih objedi-njavajuih neurolokih funkcija - i spaja sve nae inteligencije. SQ nas ini u potpunosti intelektualnim, emocionalnim i duhovnim biima kakva jesmo.

U idealnom sluaju, nae tri osnovne inteligencije djeluju zajedno i nadopunjuju se. To omoguava grada naeg mozga. Ali svaka od njih - IQ, EQ i SQ - ima svoje vlastito podruje i moe djelovati zasebno. To jest, sve tri ne moraju biti na istoj razini. ovjek ne mora imati visok IQ ili SQ da bi imao visok EQ. Mogue je imati visok IQ, a nizak EQ i SQ, i obrnuto.

TRI PSIHOLOKA PROCESA Cijela zapadna psihologija temelji se na dva procesa. SQ uvodi trei i time poziva na proirenje psihologije kao znanosti i na ire poimanje ljudske prirode.

Freud je od samog poetka definirao dva psiholoka procesa kao primarni i sekundarni. Primarni proces vee se uz id, uz instinkte, tijelo, emocije i nesvjesno. Sekundarni proces vee se uz ego, uz svjestan, racionalni um. Za Freuda sekundarni proces pripada vioj razini, superioran je: Tamo gdje je bio Id, bit e Ego. Nakon Freuda, drugi su katkad pridavali vee znaenje primarnom procesu. Ali svi kasniji psiholoki pravci, ukljuujui i kognitivni, i dalje se zasnivaju na ta dva procesa. Primarni proces mogao bi se

nazvati EQ (zasnovan na asocijativnom prenoenju podraaja kroz mozak), a drugi IQ (zasnovan na prenoenju podraaja u uzastopnom nizu).

Oslanjajui se na ova dva procesa, zapadna psihologija ostavlja prazninu u sreditu ljudskog ja. Primarni i sekundarni procesi nadmeu se koji e preuzeti nadzor i doi do izraaja. Ni razum ni emo-cije ne mogu se pozvati ni na to izvan samih sebe. Nemaju neko daljnje zajedniko polazite koje bi ih objedinjavalo i preobraavalo. Nedostaje im transpersonalna dimenzija. Jungovsko ja ili jungov-ska transcendentalna funkcija bila je pokuaj da se taj rascjep premosti, ali za Jungova je ivota neurologija bila nedovoljno razvijena (umro je 1961.) da bi mu pruila znanstvenu osnovu za daljnji razvoj njegove psihologije.

SQ (zasnovana na treem neurolokom sustavu, istodobnim oscilacijama ivaca koje objedinjuju podatke u cijelom mozgu) po prvi put nudi vjerodostojan tercijarni proces. Ovaj proces objedinjuje, zdruuje i ima potencijal da preobrazi materijal nastao u druga dva procesa. On omoguava dijalog izmeu razuma i emocija, izmeu duha i tijela. On prua uporite za rast i preobrazbu. On ljudskome ja daje aktivno, objedinjujue, smisleno sredite.

LOTOS SEBSTVA Otkrie da SQ upuuje psihologiju na tercijarni proces, zahtijeva razvoj novog psiholokog modela ljudskog ja i ljudske osobnosti. Dosadanji modeli imali su dva sloja: vanjsku, svjesnu, racionalnu linost i unutranju, sainjenu od uglavnom nesvjesnih asocijacija, motivacija, neuroza i tako dalje. Tercijarni proces uvodi trei sloj, sredinju jezgru.

U ovoj je knjizi sebstvo predstavljeno kao lotos sa est latica. Vanjski sloj svake latice prikazuje ego, izraen u est moguih tipova linosti ili funkcija koje priznaju mnogi psiholozi. Prvenstveno u se oslanjati na tri izvora potkrijepljena opsenim istraivanjima: na J.F. Hollanda i njegov znanstveni rad o odabiru karijere i est tipova osobnosti; na Jungovih est tipova kako ih koriste Myers-Briggs (introvertni, ekstrovertni, misaoni, osjeajni, osjetilni, intuitivni), i na Cattellovu studiju o motivaciji.

'Meu laticama lotosa svatko e pronai osnovne vidove svoje svjesne linosti. Dublje dolje, u svakoj je latici sloj primarnih procesa

sa svojim nesvjesnim i djelomino tjelesnim asocijacijama, motivacijama i tako dalje. Na najdubljoj razini tog nesvjesnog sloja lei kolektivno nesvjesno sa svojim arhetipovima, kako ih opisuje Jung. U sreditu lotosa nalazi se tercijarni sloj, jezgra sebstva iz koje crpimo energiju i potencijal za preobrazbu. est latica lotosa, sa svojim sreditem, podudara se sa sedam akri hinduistike kundalini joge, te s mnogim drugim mistikim i mitolokim prikazima unutar budizma, klasine Grke, idovske kabalistike misli i kranskih sakramenata.

Na osnovu modela lotosa sa est latica/tipova osobnosti moemo rapravljati o est naina duhovnog krljanja ili o est naina poticanja duhovne inteligencije. To je karta na kojoj itatelj moe pronai vlastitu linost, otkriti vlastite snage i slabosti i najbolji put za vlastiti rast i preobrazbu.

SQ NEMA VEZE S POBONOU Ono to danas najvie mui ljude je smisao. Mnogi autori istiu da je potreba za dubljim smislom najvei problem dananjice. Ja to osjeam svakog mjeseca kad se prilikom posjeta inozemstvu obraam sluateljstvu razliitih zemalja i kultura iz svih dijelova svijeta. Kamo god poem, kad se ljudi nadu na piu ili okupe za stolom, razgovor skree na temu Boga, smisla, vizije, vrijednosti i duhovne enje. Nikad dosad nije toliki broj ljudi postigao takvu razinu materijalnog blagostanja, a ipak i dalje imaju osjeaj da ele neto vie. Mnogi govore o praznini tu unutra, pokazujui trbuh. Ono neto vie koje bi ispunilo tu prazninu rijetko ima veze sa ope prihvaenom religijom. tovie, veina ljudi u potrazi za duhovnim ispunjenjem ne nalazi dodirnu toku izmeu svoje enje i ope prihvaene religije.

SQ nije nuno vezana za religiju. Kod nekih se ljudi SQ izraava kroz ope prihvaenu religiju, ali to to je netko poboan ne znai da ima visok SQ. Mnogi humanisti i ateisti imaju vrlo visok SQ, a mnogi aktivno i nametljivo poboni ljudi vrlo nizak. Prije pedesetak godina psiholog Gordon Allport proveo je istraivanje koje je pokazalo da vei broj ljudi doivi vjersko iskustvo izvan granica vjere kao institucije nego u okviru njih.

Tradicionalna religija skup je izvana nametnutih pravila i vjerovanja. Ona djeluje odozgo prema dolje, naslijeena od sveenika,

proroka i iz svetih knjiga, ili prihvaena preko obitelji i tradicije. SQ, onako kako je ja ovdje opisujem, unutranja je, uroena sposobnost ljudskog mozga i psihe koja se napaja iz samog srca Svemira. Ta se sposobnost razvijala milijunima godina, a omoguava mozgu da pronae i primijeni smisao pri rjeavanju problema. Nagle promjene koje su se u protekla tri stoljea odvijale u zapadnom svijetu dovele su tradicionalne religije u poloaj da moraju dokazivati svoj smisao. Danas nam valja koristiti nau uroenu SQ da bismo pro-krili nove puteve, pronali svjee izraze smisla, neto to nas dodiruje, to nas je u stanju voditi iznutra.

Duhovna inteligencija - inteligencija je due. To je inteligencija kojom se iscjeljujemo i postajemo potpuni. Danas velika veina nas ivi ranjenim, rascjepkanim ivotom. eznemo za onim to je pjesnik T.S. Eliot nazvao daljnjim sjedinjenjem, dubljim zajednitvom, ali unutar egom ogranienog ja i unutar postojeih simbola i institucija nae kulture ne nalazimo utoita. SQ je inteligencija koja prebiva u onom dubokom dijelu naega ja koji je povezan s mudrou to nadrasta ego ili svjesni um. Pomou te inteligencije ne samo da prepoznajemo postojee vrijednosti ve kreativno otkrivamo nove. SQ je neovisna o kulturi i uvrijeenim vrijednostima. Ona ne proizlazi iz postojeih vrijednosti, prije bi se moglo rei da tvori samu mogunost da uope imamo vrijednosti. Tijekom ljudske povijesti svaka poznata kultura imala je neki sklop vrijednosti, iako se one razlikuju od kulture do kulture. SQ stoga prethodi vrijednostima i kulturama.

Sukladno tome, ona prethodi i svakom obliku vjerskog izraza koji moe poprimiti. SQ ini vjeru moguom (moda ak neophodnom), ali ne ovisi o njoj.

Moda je mistiki sufi pjesnik Rumi, iz trinaestog stoljea, mislio na vezu izmeu SQ, vrijednosti i religije kad je sroio ove stihove:

Nisam kranin, nisam idov, nisam zoroastrovac, nisam ak ni musliman Ne pripadam zemlji, ni ma kojem znanom il' neznanom moru. Priroda me ne moe ni posjedovati ni svojatati. A ne mogu ni nebesa. Ne moe to ni Indija, ni Kina, ni Bugarska,

Moje mjesto roenja je neprostorno, Moj znak je nemati i ne davati znaka. Kae da vidi moja usta, moje ui, nos - nisu oni moji. Ja sam ivot ivota. Ja sam ona maka, ovaj kamen, nitko. Odbacio sam dualnost poput stare krpe. Vidim i poznajem sva vremena i sve svjetove, Kao jedan, jedan, uvijek jedan. to dakle moram uiniti da prizna tko to govori? Priznaj to i promijeni sve! Ovo se tvoj vlastiti glas odbija od zidova Bojih.

Ono to ja nazivam SQ-om, ili duhovnom inteligencijom, ovdje je glas to se odbija o zidove Rumijevog Boga. to dublje budemo zalazili u ovu knjigu vidjet emo da gotovo i nema razlike.

ZNANSTVENI DOKAZI O POSTOJANJU SQ

SQ je duevna sposobnost stara koliko i ovjeanstvo, ali ta se ideja po prvi put u cijelosti razlae tek u ovoj knjizi. Do sada se znanost i psihologija nisu uputale u rasprave o smislu i njegovoj ulozi u naem ivotu. Spominjanje duhovne inteligencije dovodi znanstvenike u nepriliku jer dananja znanost nije opremljena za prouavanje onoga to izmie objektivnom mjerenju.

Meutim najnovija neuroloka, psiholoka i antropoloka istraivanja ljudske inteligencije, ljudskog razmiljanja i lingvistikih procesa ve su pruila obilje dokaza o postojanju SQ. Veina temeljnih istraivanja koja otkrivaju da u mozgu postoji neuroloka podloga za SQ ve su provedena, ali prevladavajui koncept IQ-a zasjenio je daljnja ispitivanja otkrivenih podataka. Cilj ove knjige je objediniti etiri zasebna toka istraivanja koja su dosad ostala nepovezana zbog uske specijaliziranosti suvremene znanosti.

Prvo je, poetkom 1990-tih, neuropsiholog Michael Persinger proveo istraivanje o postojanju boanske toke u ljudskom mozgu, a u novije vrijeme, 1997, ta je istraivanja ponovio neurolog VS. Ramachandran sa svojim timom znanstvenika pri Sveuilitu Kali-fornija. To ugraeno duhovno sredite smjeteno je meu ivanim

spojevima sljepoonih renjeva mozga. Na slikama dobivenim pomou pozitronske emisijske tomografije ovi skupovi ivaca zasvije-tle im se ispitanik upusti u raspravu o duhovnim ili vjerskim temama. To se razlikuje od kulture do kulture, zapadnjaci reagiraju na spomen Boga, a budisti i drugi na njima blisku simboliku. Ova aktivnost sljepoonog renja ve godinama se povezuje s mistinim vizijama epileptiara i uivalaca LSD-a. Ramachandran je prvi pokazao da se ona javlja i u normalnih ljudi. Boanska toka ne dokazuje postojanje Boga, ali pokazuje da se um razvio dotle da postavlja sutinska pitanja, da posjeduje i primjenjuje osjeaj za iri smisao i vrijednosti.

Zatim je 1990-tih austrijski neurolog Wolf Singer istraivao problem povezivanja doivljenog i pokazalo se da u mozgu postoji ivani proces koji objedinjava naa iskustva i daje im smisao - proces koji u doslovnom smislu povezuje iskustva. Prije ove Singerove studije o objedinjavajuem, istovremenom titranju ivaca po cijelom mozgu, neurolozi i kognitivni psiholozi priznavali su samo dva oblika organizacije ivaca u mozgu.

Jedan od tih oblika, serijska povezanost ivaca, osnova je naeg IQ-a. Serijski povezani ivani traktovi omoguavaju mozgu da slijedi pravila, da razmilja logino i racionalno, korak po korak. Kod drugog oblika organizacije ivaca snopovi ak i do sto tisua neurona nasumce su povezani s drugim golemim snopovima. Te mree ivaca osnova su EQ-a, one nae inteligencije koja je vodena emocijama, koja prepoznaje obrasce, ustanovljava navike. Isto tako postoje serijska i paralelna raunala, razliitih mogunosti, ali ni jedna ni druga ne pitaju se o smislu onoga to ine. Nijedno postojee raunalo ne postavlja si pitanje Zato? Singerova studija objedinjava-jueg titranja ivaca prva je naznaka da postoji i trei nain razmiljanja, objedinjavajue razmiljanje, i s njim povezan trei tip inteligencije, SQ, koji se bavi takvim pitanjima.

I tree, nadovezujui se na Singerov rad, sredinom 1990-tih Ro-dolfo Llinas prouava svijest budnog i usnulog stanja i naine povezivanja spoznaja u mozgu, emu je uvelike potpomogla nova MEG (magneto-encefalografska) tehnologija koja omoguava promatranje oscilirajuih elektrinih polja i uz njih vezanih magnetskih polja u mozgu cijele lubanje.

etvrto, neurolog i bioloki antropolog sa Sveuilita Harvard, Terrance Deacon, nedavno je objavio novu studiju o porijeklu ljudskog jezika - Simbolike vrste (The Symbolic Species, 1997). Deacon

dokazuje da je jezik specifino ljudska, u svojoj sutini simbolina aktivnost usredotoena na znaenje, iji je razvoj tekao usporedo s brzim razvojem prednjih renjeva mozga. Ni postojea raunala ni najrazvijeniji majmuni (s rijetkim, ogranienim izuzecima) ne mogu koristiti jezik, jer njihovom prednjem renju nedostaje sposobnost da se bavi znaenjem. Ova e knjiga pokazati da cijeli Deaconov znanstveni rad na procjeni simbolike imaginacije i njezine uloge u mozgu i u drutvenom kontekstu, potkrepljuje tezu o postojanju duhovne inteligencije koju mi ovdje nazivamo SQ-om.

PRIMJENA SQ Gledano sa stajalita evolucije, Deaconova neurobioloka studija jezika i simbolikog predoavanja pokazuje da se pri svom razvoju mozak u doslovnom smislu koristio SQ-om. SQ nas je programirala da postanemo ovakvi kakvi smo i ona nam daje potencijal za daljnje reprogramiranje - za rast, preobrazbu, irenje naeg ljudskog potencijala.

SQ nas ini kreativnima. Njoj se utiemo kad valja biti prilagodljiv, vizionar, stvaralaki spontan.

SQ nam slui za rjeavanje egzistencijalnih problema - kad osjetimo da smo kao osobe zapeli u mjestu, da smo zarobljeni starim navikama, neurozama ili problemima proizalim iz bolesti ili boli. SQ je ta koja nam pomae osvijestiti nae egzistencijalne probleme i rijeiti ih - ili, ako nita drugo, pomiriti se s njima. Ona daje dublji smisao naoj ivotnoj borbi.

SQ je na kompas na rubu. Najizazovniji ivotni problemi lee izvan granica oekivanog i poznatog, izvan zadanih pravila, s onu stranu bivih iskustava, onkraj svega onoga s ime se znamo nositi. U teoriji kaosa, rub je granica izmeu reda i kaosa, izmeu udobne uvjerenosti o tome tko smo i potpune izgubljenosti. U toj toki moemo se pokazati najkreativnijima. SQ, na duboki, intuitivni osjeaj za smisao i vrijednosti, na je vodi po rubu. SQ je naa savjest. (Na hebrejskom rijei savjest, kompas i skrivena, unutranja istina due imaju isti korijen)

SQ nam moe posluiti da postanemo duhovniji u pogledu vjere. SQ nas vodi u samo sredite stvari, prema jedinstvu iza razlika, prema potencijalima s onu stranu konkretnog. SQ nas moe dovesti u dodir sa smislom i sutinskim duhom u pozadini svih velikih

religija. Osoba visokog SQ-a, ma kojoj vjeri pripadala, osloboena je uskogrudnosti, iskljuivosti, zadrtosti ili predrasuda. Isto tako, osoba visokog SQ-a moe biti duhovno vrlo razvijena a da uope nije religiozna.

SQ nam omoguuje da objedinimo svoje unutranje i vanjsko ja i premostimo jaz izmeu sebe i drugih. Daniel Goleman pisao je o intropersonalnim osjeajima, ili osjeajima unutar sebe, i interper-sonalnim osjeajima - onima koje dijelimo s drugima ili pomou kojih ostvarujemo odnos s drugima. Sama EQ ne moe nam pomoi da premostimo taj jaz. Potrebna nam je SQ da razumijemo tko smo, koje znaenje pridajemo stvarima oko sebe i kako time odreujemo poloaj drugih i njihovih vrijednosti u svome svijetu.

Pomou SQ moemo napredovati prema onoj razvijenoj osobi za koju posjedujemo potencijal. Na se karakter oblikuje kombinacijom iskustva i vizije, napetou izmeu onoga ime se bavimo i veih, boljih stvari kojima bismo se mogli baviti. Na pukoj razini ega usmjereni smo na svoje ja, sebini, materijalistiki nastrojeni, i tako dalje. Ali u nama postoji i vizija dobrote, ljepote, savrenstva, velikodunosti, portvovnosti, i tako dalje, koja prelazi granice naeg ja. SQ nam pomae da nadrastemo svoj uski ego i segnemo dalje, za onim dubljim slojevima potencijalnih mogunosti koji prikriveni lee u nama. Ona nam pomae da ivimo ivot na dubljoj razini smislenosti.

I naposljetku, naa nam SQ pomae da se uhvatimo u kotac s problemom dobra i zla, problemom ivota i smrti, s dubljim uzrocima ljudske patnje i nerijetko oaja. Preesto se dogaa da te probleme racionaliziramo i pokuamo otjerati od sebe, jer u protivnom bi nas emocionalno zaguili, unitili. Da bi se duhovna inteligencija u potpunosti probudila neophodno je u nekom trenutku ivota nai se licem u lice s paklom, postati svjestan oaja, boli, duboke patnje i gubitka, i pomiriti se s time. Kad postane jedno s gubitkom, kae drevni kineski tekst poznat kao Knjiga puta i vrline, dragovoljno e ga prihvaati. Tek nakon to smo duboko, sve do dna bia, eznuli za tim da nas dodirne smisao, da nas zapahne neto svjee, isto, bodree, znat emo to prihvatiti. U takvoj se enji moemo nadati da emo pronai to za ime udimo, i moda plodove tog stvaralakog otkria podijeliti s drugima. idovski mistik dvadesetog stoljea, rabin Abraham Heschel rekao je: Blii smo Bogu kad postavljamo pitanja nego kad mislimo da imamo odgovore. U tom istom smislu francuski filozof i mistik sedamnaestog stoljea, Blaise

Pascal, napisao je u Boje ime: Ti me ne bi traio da me ve nisi naao.

TESTIRANJE SQ-a Visoko razvijena SQ prepoznaje se po ovim znaajkama:

fleksibilnost (sposobnost aktivne i spontane prilagodbe) visok stupanj svijesti o sebi sposobnost da se suoimo s patnjom i iskoristimo je nadahnutost vizijom i vrijednostima zaziranje od toga da se ikome nepotrebno naudi sklonost pronalaenja veze u razliitostima (sklonost cjelovi

tom pristupu) izraena sklonost postavljanju pitanja Zato? i to ako?,

potraga za sutinskim odgovorima svojstvo koje psiholozi nazivaju djelatnom neovisnou -

sposobnost djelovanja usuprot konvencijama.

Nerijetko e osoba visoke SQ djelovati kao voa koji slui - netko tko drugima prua dalekoseniju viziju i vie vrijednosti i upuuje ih kako da se koriste njima, rijeju, netko tko nadahnjuje druge. Ova e knjiga postaviti pitanja pomou kojih e itatelj moi procijeniti svoju SQ, te dati prikaz nekih slavnih osoba s obzirom na visinu njihove SQ.

KAKO RAZVITI SQ U suvremenom je drutvu kolektivna SQ niska. ivimo u duhovno tupom drutvu koje karakterizira materijalizam, probitanost, usredotoenost na sebe, nedostatak smisla i manjak predanosti. Ipak, kao pojedinci moemo uiniti neto da podignemo razinu svoje SQ - tovie, daljnji razvoj drutva ovisi upravo o tome da se dovoljan broj pojedinaca upusti u to. Openito govorei, SQ moemo podii tako da vie koristimo tercijarni proces - sklonost da pitamo zato, da traimo vezu meu stvarima, da izvuemo na povrinu svoje pretpostavke o smislu koji lei u pozadini i u sri stvari, da postanemo refleksivniji, da segnemo izvan sebe, da preuzmemo odgovornost, da postanemo vie svjesni sebe, iskreniji prema sebi i hrabriji.

Ova knjiga zavrava poglavljem o tome kako biti duhovno inteligentan u duhovno zaostaloj kulturi. Kultura zapadnog tipa, u svim dijelovima svijeta u kojima se razvila, preplavljena je potrebom za instant rjeenjima, materijalnim, sebinom manipulacijom dobara, iskustava i drugih. Zloupotrebljavamo svoje odnose i svoj okoli, ba kao to zloupotrebljavamo i svoj najdublji ljudski smisao. Simbolika mata nam je strahovito siromana. Zanemarujemo svoje ovjetvo usredotoeni na bezumnu aktivnost, na zgrtanje i troenje. Strahovito zanemarujemo ono uzvieno i sveto u sebi i drugima i u svome svijetu. Kao to ameriki dramaturg John Guare pie u svojih est stupnjeva separacije (Six Degrees of Separation):

Jedna od najveih tragedija naeg vremena je smrt mate. Jer, to je to, ako ne paraliza?

Ja vjerujem da je mata putovnica koju sami stvaramo za ulazak u stvarni svijet. Ona je drugi naziv za ono to smo neponovljivo mi.

Stati licem u lice sa sobom. Teko je to. Mata je Boji dar koji samoispitivanje ini podnoljivim. Ona nas ui naim ogranienjima i kako ih prerasti... mata je ono mjesto kamo svi pokuavamo dospjeti..?

Budemo li se vie bavili i koristili duhovnom inteligencijom, bude li u nama potenja prema sebi i hrabrosti potrebne za to, uspjet emo obnoviti vezu s dubinskim izvorima i znaenjem u sebi i tu emo obnovljenu vezu moi iskoristiti za slubu stvarima i tokovima koji nadrastaju nas kao pojedince. Kroz takvu slubu moda pronaemo spas. Moda svoj konani spas otkrijemo sluei svojoj nedokuivoj mati.

2. KRIZA SMISLA

ovjekova potraga za smislom primarna je motivacija u njegovom ivotu, a ne sekundarna racionalizacija

instinktivnih poriva. Taj je smisao jedinstven i specifian utoliko to ga samo on sam moe pronai; tek tada imat e znaenje koje e zadovoljiti njegovu volju za smislom.

Viktor Frankl, ovjekova potraga za smislom

Jedna od najveih spoznaja dvadesetog stoljea jest to da cjelina moe biti vea od zbira njezinih dijelova. Cjelina ima punou, perspektivu, dimenzionalnost koja nedostaje sastavnim dijelovima. Stoga cjelina nije samo kvantitativno vea, nego ima i dodatne kvalitete.

U tom smislu nam je znanost pomogla razumjeti duhovno. Onako kako se koristi u ovoj knjizi, pojam doivjeti duhovno znai biti u dodiru s veom, dubljom, bogatijom cjelinom koja nau trenutanu ogranienu situaciju smjeta u novu perspektivu. To znai imati osjeaj da postoji neto s onu stranu, neto vie to naem sadanjem poloaju pridodaje znaenje i vrijednost. To neto vie u duhovnom smislu moe biti dublji drutveni angaman ili mrea smislenih drutvenih odnosa. Moe biti svijest o mitolokoj, arhetipskoj ili religijskoj dimenziji nae situacije, zbog ega se osjeamo usklaeni s njom. Moe biti prepoznavanje neke dublje razine istine ili ljepote. I/ili to moe biti osjeaj pripadnosti veoj, kozmikoj cjelini, osjeaj da su nai postupci dio ireg, svemirskog procesa.

Ma kakav bio na osobni doivljaj duhovnog, bez njega je naa vizija zamagljena, imamo osjeaj da nam je ivot prazan, a naa svrha zatraujue ograniena. Prema rijeima pjesnika Williama

Blakea: Kad bi se dveri spoznaje oistile, sve bismo vidjeli onakvo kakvo jest - neogranieno.

Kao to kae Viktor Frankl, potraga za smislom osnovna je motivacija naeg ivota. Upravo ta potraga ini nas duhovnim biima. Kad ne uspijemo zadovoljiti tu duboku potrebu za smislom, ivot nam se poinje initi upljim i ispraznim. Danas je mnogi od nas nisu zadovoljili i zato se moe rei da je temeljna kriza naeg vremena duhovna kriza.

Nedavno sam primila e-mail u kojem me jedan uspjeni vedski biznismen moli da mu hitno odgovorim i da se naem s njim im budem dolazila u Stockholm. Napisao je da mora donijeti vanu odluku koja e utjecati na njegov budui ivot, pa se nada da bismo to mogli zajedno raspraviti. Kad smo se konano nali, bio je uznemiren i napet i htio smjesta prijei na stvar.

Anders, kako u ga zvati, mi je rekao da je na pragu tridesete. Ovdje u vedskoj vodim veliku, uspjenu tvrtku, zdrav sam, imam divnu obitelj, poloaj u drutvu. Moglo bi se rei da posjedujem ono to se zove 'mo'. Pa ipak, nisam uvjeren da znam kamo ide moj ivot. Nisam siguran da sam radei ovaj posao na pravom putu. Nastavio mi je priati o tome kako je jako zabrinut zbog situacije u svijetu, osobito zbog globalnog zagaenja i gubljenja drutvenih spona, i dodao kako ima osjeaj da ljudi ne ele sagledati svu ozbiljnost problema kojima su okrueni. Drao je da su za to osobito odgovorne velike tvrtke poput njegove. Htio bih poduzeti neto u vezi s tim, nastavio je, elio bih, ako ba hoete, staviti svoj ivot u slubu, ali ne znam kako. Znam samo to da elim pridonijeti rjeenju, a ne uzrocima.

Anders je svoj nemir opisao kao duhovni problem i drao kako prolazi kroz duhovnu krizu. Ona je danas vrlo esta kod osjetljivih mladih ljudi. Kad sam sutradan Andersovu priu ispriala skupini biznismena kojima sam drala predavanje, jedan za drugim prila su mi etvorica i upitala: Kako ste saznali za moj problem? Kasnije toga dana, nekoliko vedskih srednjokolaca koji su me intervjuirali postavilo je slino pitanje o svojoj budunosti. elimo sluiti. elimo promijeniti svijet. Ne elimo ponoviti sranje koje nam je vaa generacija natovarila na vrat. to da radimo? Da se prikljuimo sustavu, ili da ostanemo izvan njega? To nema nikakve veze s vjerovanjima ili religijom, ovi mladi ljudi svoj problem opisuju kao duhovni jer se pitaju kako ivjeti smisleno. ele ivjeti unutar ireg konteksta smisla i vrijednosti. Osjeaju ono to Viktor

Frankl naziva voljom za znaenjem, ali u dananjem svijetu ne mogu joj udovoljiti.

Potraga za smislom oita je u mnogim vidovima ivota. Za to ivim? Koja je svrha posla kojim se bavim? Koji je smisao ove tvrtke koju sam osnovala ili za koju radim? Koji je smisao ove veze? Zato elim tu diplomu za koju uim? Tko sam ja? Koji je smisao toga to u jednoga dana umrijeti? Zato da se posvetim ovome ili onome, jednoj osobi ili drugoj - bilo emu? Dva od deset najeih uzroka smrti u zapadnom svijetu, samoubojstvo i alkoholizam, nerijetko su vezani za krizu smisla.

Naim pradjedovima takva pitanja nisu bila ni na kraj pameti. Njihov je ivot bio ukotvljen u okvirima odreene kulture. Oni su imali stalno prisutnu tradiciju, ive bogove, vrste zajednice, djelotvorna moralna pravila, prepoznatljive probleme i zadane ciljeve. Mi danas, meutim, kako to kau neki filozofi, izgubili smo sposobnost da uzimamo ivot kao neto to se samo po sebi razumije. Odjednom smo suoeni s egzistencijalnim ili duhovnim problemima i s potrebom da poradimo na onoj vrsti inteligencije koja e nam pomoi da ih rijeimo. Sam IQ, ili racionalna inteligencija, nije dovoljna. Ljudi ne ive iz racionalnih razloga, a ni iz iskljuivo emocionalnih. ovjek se ne zadovoljava time da pronae sreu unutar postojeih okvira. On dovodi u pitanje i same okvire, pita se je li nain na koji ivi vrijedan ivljenja i spreman je traiti nove vrijednosti, ono nedokuivo vie. Ve samim time to postavlja pitanja ovjek iskazuje potrebu za koritenjem svoje duhovne inteligencije.

to je to vie za kojim ljudi tragaju, i zato nam je potrebna duhovna inteligencija da bismo ga dosegli? Zato kaemo da je smisao temeljno pitanje naeg doba? Jesu li se vremena promijenila ili su ljudske potrebe vee, ili je pak sama inteligencija ula u novi stadij evolucije? To su samo neka od pitanja koja uporno trae odgovor.

Za mene je traenje smisla oduvijek bilo gorue pitanje jer smisao nikad nije bio neto oito, unaprijed dano. Moji su roditelji prestali ivjeti zajedno prije nego to sam navrila tri godine, a rastali se kad mi je bilo pet. Nikad nisam upoznala svoga oca ni njegovu obitelj poljskih emigranata, mahom radnika. Odrasla sam uz baku i djeda iji je ivot bio zadan bezvremenom poljodjelskom kulturom i tradicionalnom religijom koja je za moju majku i njezine suvremenike bila tek besmislena forma susjeda radi. Majka me uila pravilima koja sama nije slijedila i dala mi razloge u koje ona nije

vjerovala. Odrasla sam u Americi koja je prola kroz razdoblje Mc-Carthyizma i srljala put Vijetnama. Voe kojima sam se divila, a koje su govorile o idealima i vrijednostima ubijene su: JFK, Martin Lu-ther King i Bobby Kennedy.

Bili smo dobrostojea obitelj srednje klase, ali moj je ouh mijenjao poslove i ljubavnice dok je moja vrlo inteligentna majka gutala tablete da previe ne razmilja. Kasnije je poinila samoubojstvo, tako da uope ne mora misliti. Kad sam poodrasla jedva da smo vie uope imali kontakt s roacima. Veina ih se preselila u druge gradove ili drave, a susjedi su se selili isto tako esto kao i mi. Promijenila sam est kola. Pokuala sam nai korijene prvo u religiji svog djeda i bake, zatim u drugim vjerama, ali ma koliko traila nijedna me nije zadovoljavala. Kao i Anders, cijelog svog odraslog ivota traila sam smisao, neki nain ivljenja ili viziju koja bi moje postupke, moje roditeljstvo i moj rad smjestila u iri kontekst.

Moja pria nije rijetkost. Nae je doba obiljeeno rasapom obitelji, zajednice, tradicionalnih religija, gubitkom ili nedostatkom junaka, i mladim ljudima koji u svemu tome tapkaju za smislom. ivimo u doba u kojem nema jasnih putokaza, nema jasnih pravila ni jasnih vrijednosti, nema jasnog puta odrastanja ni jasne vizije odgovornosti.

Naem ivotu nedostaje sveobuhvatni kontekst, prirodno strujanje smisla kojemu bismo jednostavno pripadali. Za tu duhovnu pusto velikim je dijelom zasluan upravo na visoki IQ. Intelektu-aliziranje nas je odaleilo od prirode i od drugih, udaljilo od religije. U velikom tehnolokom skoku naprijed ostavili smo za sobom tradicionalnu kulturu i njene zadane vrijednosti. Na IQ je smanjio rad, poveao bogatstvo i dugovjenost i izumio bezbrojne igrakice od kojih neke prijete i nama i naem okoliu. Ali nismo pronali nain da u svemu tome otkrijemo vrijednost.

Suvremena je kultura duhovno zaostala, ne samo ona na zapadu, nego sve vie i u azijskim zemljama koje su pod utjecajem Zapada. Kad kaem duhovno zaostala mislim na to da smo izgubili osjeaj za temeljne vrijednosti - one vezane za zemlju i godinja doba, za dan i protok sati, za orua kojima se sluimo i za svakodnevne rituale, za tijelo i njegove mijene, za seks, za rad i njegove plodove, za ivotne faze, i za smrt kao prirodan zavretak. Mi primjeujemo, koristimo i doivljavamo samo ono neposredno, vidljivo, upotrebljivo. Slijepi smo za dublje razine simbolike i smisla, koji predmete kojima se sluimo, nae postupke i nas same stavljaju u

iri egzistencijski okvir. Mi nismo slijepi za boje, slijepi smo za smisao. Kako je dolo do toga?

SREDINA KOJA NEDOSTAJE Dok sam pisala ovu knjigu moja obitelj i ja svake smo godine u vrijeme Boia provodili mjesec dana u Nepalu. To arobno vrijeme u predmodernoj hinduistikoj i budistikoj kulturi bogatoj bojama, zvucima, mirisima i znaenjima na svima je nama ostavilo traga. Nema sumnje da je potaklo i mnoge misli iznesene u ovoj knjizi. Naa djeca, tinejderi, onako mlada i romantina bila bi rado zamijenila sve svoje zapadnjako bogatstvo i udobnost za nepalsko siromatvo. Nemojmo ii kui! molili su svaki put kad bi dolo vrijeme za povratak. Moj suprug i ja doivljavali smo to na sloeniji nain.

Nepalsko drutvo sazdano je od nekih stvari kojih u nas nema - vrste zajednice, velike obitelji, iva duhovna tradicija u kojoj sudjeluje cijela kultura, spontanost uurbane svakodnevice i simbolino bogatstvo dnevne odjee, hrane, naina ivljenja i umiranja, pomnja i strahopotovanje pri oblikovanju uporabnih predmeta poput zdjela za jelo, riki, jednostavno ponavljanje dnevnog ritma, etvi i slavlja. Ali mi dobro znamo da to nisu obiljeja nae kulture. Nepal je proet duhovnou (nabijen smislom koji sve zakriljuje) jer njegova je svakodnevica ukorijenjena u duhovno bogatu kulturu. Ali to nije naa kultura, niti je to kultura neke skore budunosti.

One malobrojne tradicionalne kulture koje su jo preivjele, poput nepalske, pripadaju jednoj ranijoj etapi razvoja ljudske svijesti. Ja ih nazivam asocijativnim kulturama jer njihove navike i vrijednosti podrava nain razmiljanja koji nazivamo asocijativnim -vezan je za navike i za tradiciju, a odrava se prepoznavanjem i ponavljanjem uvrijeenih obrazaca (o tome e biti vie rijei u poglavlju 3). Nazivam ih i kulturama zdrave sredine jer njihova je snaga i slabost u srednjem sloju sebstva, onom sloju koji Freud naziva primarnim procesom ili koji Ken Wilber naziva predpersonal-nim, a koji sam ja smjestila u srednji sloj Lotosa sebstva, zajedno s mitolokim predodbama i Jungovim arhetipima nesvjesnog.

Na slici lotosa koja se pojavljuje kroz cijelu knjigu, sebstvo ima ego (racionalni) obrub, asocijativni (emocionalni) srednji sloj i objedinjavajue (duhovno) sredite. Uravnoteenom, duhovno

inteligentnom sebstvu treba poneto od svakog sloja. Ali u tradicionalnim drutvima - kakvo je bilo i zapadno, prije Descartesa i poetka racionalizma u sedamnaestom stoljeu, a kakvih ima i danas u takozvanom nerazvijenom svijetu poput Nepala - sredite, ona nadahnjujua, objedinjujua duhovna razina postojanja koja daje energiju i smisao, odrava se na razini srednjeg sloja. Tradicija zajednice proeta je dubljim duhovnim spoznajama i vrijednostima, tako da pojedinac odrava vezu s duhovnim sreditem kroz svoju kulturu i tradiciju. On kao pojedinac ne mora odravati izravnu vezu sa svojim vlastitim sreditem.

Na primjer, malo je koji od majstora zidara to su izgradili velebne europske katedrale srednjeg vijeka svjesno poznavao naela sakralne arhitekture, ali upili su ih izuavajui svoj zanat. Malo je koji srednjovjekovni seljak osjeao potrebu da razmilja o smislu ivota ili svrsi svoga rada jer smisao je bio utkan u potrebe i rituale svakodnevice. Opisujui svoje osobne vrijednosti, mladi pripadnik jednog nigerijskog plemena mi je rekao: To su stvari koje sam nauio od svojih roditelja. Ja dodajem i mnogo svojega, ali sutina se ne mijenja. Cjelokupni ivot u tim tradicionalnim drutvima bio je, ili jest, manje osvijeten, ili barem manje svjestan sebe nego na dananji. Ba kao to vozei auto ili bicikl ne razmiljamo o svakoj kretnji, tako se i u drutvima sa zdravim sredinjim slojem ljudi oslanjaju na duhovne vrijednosti, tkanje smisla i navika unutar odnosa koje je izgradila zajednica.

Danas za veinu gradskih ljudi takva zajednica jednostavno ne postoji. Cijeli onaj asocijativni, sredinji sloj sebstva kod nas je ozbiljno neuhranjen. Mi jedva da imamo ikakvu kolektivnu tradiciju koja bi upuivala s onu stranu prozaine, svakidanje razine ivljenja, koja bi nas povezivala s dubljim porijeklom i znaenjem naih zajednica i naega ivota unutar njih. Mi nemamo bogove i boice, zajednike junake koji svojim ivotom svjedoe o dubljoj razini ljudskih mogunosti ili aspiracija i tako iskupljuju i nae ivote. Sveopi al za Dijanom, princezom od Walesa, otkrio je sav razmjer i dubinu nae potrebe za takvim likovima. Njezin je ivot oitovao spontanost, toplinu, znaajke ljubavi, ranjivosti, s kojima svi elimo biti u dodiru kroz neki kolektivni simbol ili ikonu.

U nedostatku ili potpunoj zakrljalosti ove zdrave, asocijativne sredine ne preostaje nam drugo nego tragati za svojim vlastitim smislom ili si ga stvoriti, ili pak ivjeti s osjeajem manjka. I tako se dogaa da to nadoknaujemo pridajui preveliko znaenje svome

ja, svome ivotu, ambicijama, zamiljenim potrebama. Mi iz razine ega pokuavamo izvui ono ega u njoj nema. Lieni dubokog smislenog sredita s kojim smo bili u dodiru preko potpornog srednjeg sloja, zapeli smo na rascjepkanom rubu ivota, izolirani na vanjskim laticama lotosa. Posljedica toga je da preesto traimo smisao u izopaenim ili povrnim stvarima kao to su materijalna dobra, promiskuitetni seks, besmislena pobuna, nasilje, zloupotreba droge ili okultizam New Agea.

ULOGA ZNANOSTI Na zapadu se tradicionalna kultura i sva znaenja i vrijednosti koje je ona uvala poela rastakati kao posljedica znanstvene revolucije sedamnaestog stoljea i prateeg razvoja individualizma i racionalizma. Misli Isaaca Newtona i znanstvenika njegovog kruga potakle su ne samo razvoj tehnologije koja je omoguila industrijsku revoluciju, ve i eroziju vjere i filozofije ivota, koje su dotad bile potporanj drutva. Nova je tehnologija donijela mnogo dobra ali je isto tako povukla ljude sa zemlje u gradove, rasprila zajednice i obitelji, istisnula tradiciju i zanate i praktiki onemoguila oslanjanje na naviku i ponavljanje. Asocijativna znaenja i vrijednosti izgubili su uporite. Revolucija u nainu razmiljanja, koja je zatim slijedila, oduzela je uporite ljudskoj dui.

Osnovna naela njutonijanske filozofije mogla bi se svesti na rijei atomizam, determinizam i objektivizam. Iako nam se ine apstraktnima i dalekima ideje izraene tim rijeima dodirnule su samo sredite naeg bia.

Atomizam je stajalite da se svijet u konanici sastoji od djelia - estica, izoliranih u prostoru i vremenu. Atomi su vrsti i neprobojni, s vrstim, brzim granicama: ne mogu prodrijeti jedni u druge i uspostavljaju odnos kroz akciju i reakciju. Odguruju jedni druge ili se nastoje izbjei. John Locke, osniva ideje o liberalnoj demokraciji iz osamnaestog stoljea, posluio se atomima kao modelom za pojedinca, temeljnu jedinku drutva. Drutvena cjelina, tvrdio je on, je iluzija; najvanija su prava i potrebe pojedinca. Atomizam je takoer kamen temeljac psihologije Sigmunda Freuda i njegove Teorije objektnih odnosa.

Prema toj teoriji svaki je od nas izoliran unutar neprobojnih granica ega. Ja sam za vas samo objekt, a isto tako i vi za mene. Nikad

se ne moemo stvarno upoznati. Ljubav i intimnost nemogui su. Zapovijed - voli svoga blinjega kao samoga sebe, pisao je Freud, najneizvedivija je zapovijed ikad izreena. Sve su vrijednosti prema njegovom miljenju tek projekcija superega koji slijedi oekivanja roditelja i drutva. Takve vrijednosti nepodnoljivo optereuju ego i ine nas bolesnima, neurotinima. Posve moderna osoba, prema Freudu, bila bi osloboena takvih nerealnih oekivanja i slijedila bi naela poput - svatko za sebe, preivljavanje najsposobnijih i najbrih, i tako dalje.

Determinizam Isaaca Newtona pouavao je da fizikim svijetom upravljaju vrsti zakoni: tri zakona o gibanju i zakon gravitacije. Sve u fizikom svijetu predvidivo je i stoga se u osnovi svime moe ovladati. B e pod istim okolnostima uvijek slijediti A. Nema iznenaenja. Freud je ukljuio taj determinizam u svoju novu znanstvenu psihologiju, tvrdei da bespomoni ego odozdo tresu mrane sile instinktivnog i agresivnog ida, a odozgo pritiu nemogua oekivanja superega. Naa iskustva i ponaanje tijekom ivota u potpunosti su odreeni tim sukobljenim silama i doivljajima u prvih pet godina ivota. Mi smo rtve svoga iskustva, nesretni promatrai u scenariju kojega su napisali drugi. Sociologija i suvremeni pravni sustav samo su uvrstili taj osjeaj.

Premda velika veina ljudi vjerojatno ne zna mnogo o njutoni-janskom determinizmu ili Freudovom idu i superegu, ideja da smo izolirane, pasivne rtve sila koje nas nadilaze, da smo bespomoni i da ne moemo promijeniti svoj ivot, a kamoli svijet, jednostavno se udomaila. Zabrinuti smo, ali ne znamo kako preuzeti odgovornost. Neki mi je mladi, na pragu dvadesetih rekao: Imam osjeaj da sam preplavljen zbunjujuom rascjepkanou svijeta, ne mogu mu dokuiti smisao ili na bilo koji nain djelovati na njega, i zato sam nekako otupio i zapao u depresiju.

Njutonijanska objektivnost, ili objektivizam, kako ga ja radije nazivam, potakla je ovaj osjeaj izoliranosti i bespomonosti. Osnivajui svoju novu znanstvenu metodu Newton je povukao otru crtu izmeu promatraa (znanstvenika) i onoga to se promatra. Svijet je podijeljen na subjekte i objekte: subjekt je ovdje unutra, a svijet tamo vani. Njutonijanski znanstvenik odvojeni je promatra koji naprosto gleda svoj svijet, vae ga i mjeri, izvodi na njemu pokuse. On manipulira prirodom i kontrolira je.

Prosjeni suvremeni ovjek doivljava sebe kao osobu koja je u svijetu, a ne i od svijeta. U tom kontekstu svijet ukljuuje druge

ljude, ak mogue bliske osobe, kao i institucije, drutvo, objekte, prirodu i okoli. Newtonov rascjep promatra-promatrano ostavio nas je s osjeajem da smo ovdje samo zato da za sebe uinimo najvie to moemo. A osim toga, ostavio nas je u nedoumici kako da preuzmemo odgovornost kad jedva znamo za koga ili za to bismo to mogli biti odgovorni. Mi nismo saivljeni sa svojim odnosima, strane su nam ak i nae potencijalne mogunosti.

I naposljetku, Svemir, onako kako ga prikazuje njutonijanska znanost hladan je, mrtav i mehaniki. U Newtonovoj fizici nema mjesta umu ili svijesti, nema mjesta ni za kakav vid ljudske borbe. udnovato je da su i drutvene i prirodne znanosti devetnaestog i dvadesetog stoljea prihvatile taj mehanicistiki pogled na svijet, prikazujui ljudska bia, ljudski um i ljudsko tijelo prema istom mehanikom obrascu. Mi smo strojevi s umom ili strojevi zadani genima, naa su tijela zbir dijelova, nae je ponaanje uslovljeno i predvidivo, naa dua tek puka iluzija zastarjele vjere, nae miljenje nita doli aktivnost modanih stanica. Gdje na toj slici moemo nai smisao svom ljudskom iskustvu?

BOLESTI SMISLA Jedan od najeih naina na koji, ovako lieni smisla, traimo puninu jest opsjednutost zdravljem. Te dvije rijei imaju isti korijen: biti zdrav znai biti potpun, izlijeiti - iscijeliti. I tako se hvatamo za svaku zdravstvenu pomodnost, svaku vitaminsku dijetu i reim vjebe, pa ih nastojimo ugurati u svoje pretrpane ivote. Pa ipak, ustoliena suvremena medicina umnogome je njutonijanska. Ona na tijelo gleda kao na mehanizam, dobro podmazan genetski stroj; na bolest kao na neto to treba iskorijeniti ili izlijeiti; na starenje i na smrt kao na pogreku ili neprijatelja sustava.

Neki lijenici i medicinari ipak su poeli drugaije gledati na bolest. Smatraju je vapajem tijela i osobe za panjom koju treba obratiti neemu u naem ivotu to e, ostane li zanemareno, izazvati nepopravljivu tetu ili trajne fizike, emocionalne i/ili duhovne patnje, ak i smrt. Problem moe biti izazvan naim stavovima ili nainom ivota, a ne poremeajem kemije u organizmu. Prema rijeima lijenika, pacijenata, znanstvenika i politiara koji su lipnja 1999. prisustvovali meunarodnom skupu u Britaniji posveenom takvom gledanju na bolest, velik dio naih patnji, pa ak i kroninih

oboljenja posljedica su bolesti smisla. Rak, bolesti srca, Alzhei-merova bolest i druge demencije kojima mogu prethoditi depresija, umor, alkoholizam ili droga oituju krizu izazvanu besmislom to se uvukla u same elije naega tijela. A onda se na koncu i smrt doivljava s boli i strahom jer nama nedostaje smisleni kontekst u koji bismo smjestili prirodni zavretak ovoga ivota, mi nismo nauili umrijeti blaeno, spokojno, lako.

Delegati na toj konferenciji tvrdili su da bolesti smisla uzimaju maha ve i zato to medicinske i znanstvene ustanove zanemaruju sloenije uzroke mnogih oboljenja. One se oslanjaju na medikali-zaciju bolesti - trae 'pravi' gen, smiljaju 'pravi' lijek da bi blokirali ili istrijebili smetnju, zanemarujui injenicu da mnoge patologije nisu prvenstveno fizike, ve prije duhovne ili psihofizike naravi. U svojoj pjesmi Iscjeljenje D. H. Lawrence pie:

Ja nisam stroj, zbir razliitih dijelova. I nisam bolestan zato to je

mehanizam zatajio. Bolestan sam od rana na dui, u dubljem ja

svojih emocija a ranama na dui treba dugo, dugo vremena, samo

vrijeme moe pomoi i strpljenje, i izvjesno muno pokajanje dugo, teko pokajanje, poimanje ivotne pogreke,

i oslobaanje samoga sebe od beskrajnog ponavljanja iste pogreke koju je svekoliko ovjeanstvo odluilo posvetiti.

STRAH OD IZUMIRANJA Tehnologija dvadesetog stoljea uvela je jo jednu krizu smisla. I neko su ljudi doivljavali katastrofe i prirodne kataklizme, ali uvijek se podrazumijevalo da e se ljudski ivot, ili ivot openito, nastaviti milijunima godina. Osobna drama svake generacije bila je sastavni dio jednog ireg procesa i protoka vremena. Meutim, nakon Drugog svjetskog rata poeli smo ivjeti prvo s mogunou masovnog istrebljenja atomskim ratom, a u novije vrijeme jo i s dodatnom prijetnjom ekoloke katastrofe.

Ova knjiga e postupno ukazivati na to da smisao mora imati neki okvir ili granice da bi imao smisla. Kad nam povrijede granice ogoreni smo i kreemo u akciju. Ali kad nestane granica spopada nas isti uas: iskustvo gubi svako znaenje, naprosto se ne moemo postaviti prema njemu. Nacistika ubilaka mainerija Drugog svjetskog rata uklonila je sve granice zla koje su ljudska bia spremna nanijeti jedna drugima i upravo zbog toga nikad zapravo nismo uspjeli pojmiti sav razmjer holokausta niti se pomiriti s njim. On je izvan konteksta ljudskih oekivanja i vrijednosti. A to se jo i vie moe rei za vrlo realnu mogunost da bi u ne tako dalekoj budunosti moglo nestati svega ivota.

Uglavnom ne razmiljamo o tome jer to ne moemo podnijeti. Ali prijetnja globalnim unitenjem ipak djeluje na na nain razmiljanja i ponaanja, vraa nas onom neposrednom: ivi danas, moda ne doivi sutranji dan. Traimo uitak i zadovoljstvo kao da se opijamo u kakvom baru nazvanom Zadnja prilika, iskoritavamo druga ljudska bia i sve bre unitavamo Zemlju da bismo osigurali dananju udobnost, dananji profit. Nai vremenski okviri kao da su se stisnuli, a s njima i kontekst smisla i vrijednosti unutar kojeg ivimo.

BIJEDA ZAPADNOG HUMANIZMA Drugi razlog zbog kojega se preputamo neposrednim uicima i zadovoljstvu je i to to vie ne moemo zamisliti nita drugo. Tijekom posljednjih dvjesto, tristo godina ograniili smo svoje horizonte iskljuivo na ljudsko, sve vie tonui u egocentrinost koja nas odvaja od opsenijeg znaenja i ire perspektive. Veliki prosvjetiteljski mislioci osamnaestog stoljea tvrdili su da je ovjek mjera svih stvari. Samo po sebi takvo gledanje ne razlikuje se mnogo od biblijskog uenja da je Bog sve stvari stvorio za nae dobro. Ljudska egocentrinost temeljno je naelo zapadne tradicije. Ali prosvjetiteljski nain razmiljanja odveo nas je dublje u uskogrudni humanizam zato to je njegovo poimanje ljudskog bilo ogranienije.

Vodei se Aristotelovom filozofijom prosvjetitelji su definirali ovjeka kao racionalnu ivotinju. Korijeni ljudskog su u razumu (suvremenim rjenikom, u IQ-u) i u onome to razum stvara - u znanosti, tehnologiji, onom loginom i pragmatinom. Na njih su se nadovezali filozofi koji su se bavili drutvom i politikom

naglaavajui da su prava ovjeka iznad slube ili dunosti. Otuen od prirode sve rairenijim njutonijanskim pogledom na svijet i preseljavanjem u velike gradove, otuen od Boga polakim odumiranjem zapadne vjerske tradicije, otuen od arolije i misterija reduci-rajuim znanstvenim razmiljanjem, potican Freudom i njegovim sljedbenicima da ego i njegova sitna samoljublja vidi kao stvarno ja, zapadni je humanizam postao mjeavina tatine i oaja. Mi smo najbolji, mi smo na vrhu evolucijske ljestvice - pa to?

Na Istoku je humanizam temelj istinske duhovnosti. Budisti i hindusi kritiziraju zapadne religije da nisu dovoljno humanistike, da stavljaju bogove iznad ovjeka. Kad god pokuam dokazati da je korijen naeg problema upravo humanizam, Azijci s nevjericom vrte glavom. Taj nesporazum proizlazi odatle to je njihov humanizam vieg reda, vieg tipa sebinosti, i nije zasnovan samo na moi i raciju. Humanist u tradicionalnom istonjakom smislu ima du-bok osjeaj isprepletenosti ivota i svih njegovih manifestacija. On ima dubok osjeaj ukljuenosti u, i odgovornosti za cijeli svijet i sve u njemu. Svjestan je da je sav ljudski trud, radilo se o poslu, umjetnosti ili religiji, dio veeg, bogatijeg tkanja cijelog Svemira. Osim toga, azijski humanisti nisu bahati. Njihovo poimanje istinskog sebst-va i njegove ukorijenjenosti u samo tlo bivstva ispunjava ih osjeajem poniznosti i zahvalnosti. Oni su neprekidno svjesni vrela iz kojeg izviru sebstvo, smisao i vrijednosti. Govorei jezikom ove knjige, rekla bih da je zapadni humanizam nakon osamnaestog stoljea duhovno tup, a azijski duhovno inteligentan.

POJAM VOE KOJI SLUI Usprkos materijalnom bogatstvu i tehnolokim dostignuima naem ivotu nedostaje neto bitno. Za neke to moe biti nemogunost da puki posao pretvore u poziv. Ali u postojeem ustroju vrijednosti unutar svijeta biznisa ovjeku izmie osjeaj ivotnog poziva. Uglavnom ga neemo pronai unutar postojeeg sustava vrijednosti ma koje profesije, kao ni u irem drutvenom kontekstu. Stoga moramo sami izumiti ili otkriti neto to je zasada izvan onoga to nam nudi naa kultura ili u njoj niti ne postoji. Moramo sami preuzeti odgovornost za smisao, kako bismo mu pristupili na nov nain i inteligentno ga primijenili. Obino nam ne preostaje drugo nego preobraziti situaciju u kojoj smo se zatekli ili izvui iz nje najbolje.

U poslu, kao i u veini drugih podruja ivota, ideja voe koji slui spaja slubu i smisao. To je kovanica Amerikanca Roberta Greenleafa, nastala 1980-tih. Uglavnom je prihvaeno miljenje da to oznaava vou koji ima osjeaj za vie vrijednosti i koji upravljajui drugima svjesno slui tim vrijednostima. Ali u Americi, osobito u biznisu, vie vrijednosti se odnose na savrenstvo u poslu, iskoritavanje svoga potencijala do maksimuma i doputanje drugima da se isto tako razviju, na postignua, kvalitetu proizvoda i usluga i tenju za neprekidnim razvojem. Nasuprot tome, tradicionalne istonjake vrijednosti, u duhu istonjakog humanizma usredotoene su na takva podruja kao to je suut, poniznost, zahvalnost, sluenje vlastitoj obitelji i sluenje samom temelju bivstva.

U istonjakom smislu rijei i u smislu u kojem ga ja koristim, voa koji slui odan je temeljnom izvoru smisla i vrijednosti. On ili ona usklaeni su s temeljnim ivotnim silama Svemira i sluei njima posve prirodno slue i svojim kolegama, svojoj tvrtki, drutvu, ma emu. Meu velike linosti dvadesetog stoljea, koje su bile ili i danas jesu, oiti voe koji slue, spadaju Mahatma Gandhi, majka Tereza i Nelson Mandela. Svi su oni veliki duhovni voe i sluge svoga drutva. Svaki od njih postavio je pitanje smisla, moralnosti i slube. Dalai Lama je drugi oiti primjer takvog vodstva i zbog toga nadahnjuje ne samo Tibetance i budiste ve i mnoge irom zemaljske kugle.

ZAPJEVATI SVOJU PJESMU Prije nekoliko godina sudjelovala sam na konferenciji UNESCO-a u Tbilisiju, glavnom gradu ratom zahvaene republike Gruzije, u bivem Sovjetskom Savezu. Konferencija se odvijala u modernom hotelu zapadnog stila, u otroj opreci s razaranjem, oajem i glau vani.

Jedne su nas veeri odveli u gradsko kazalite: Gruzijci su se htjeli pohvaliti svojom bogatom kulturnom batinom, ostacima slavne, ponosne prolosti.

Unutra je strop bio napukao i osmuen. Zidovi istokani rupama, na mjestu gdje su bombe i granate izbile buku. Jedini ostaci umjetnikih djela kojima su neko bili oslikani zidovi bile su pljesnive, bezbojne mrlje s kojih se ljutila boja. Osvjetljenje je bilo slabo jer su oteeni generatori davali krtu svjetlost. Nije bilo ureaja za klimatizaciju i vladala je strahovita sparina.

Kad se pojavio orkestar u tankim bijelim kouljama i loe skrojenim crnim hlaama, zasvirao je isto tako jadno i bez duha. Nisu mogli uzdii svoj nastup iznad vlastitog oaja i oaja svoga grada. Publika se dosaivala, mnogi su zakunjali, ukljuujui i mene. inilo se da nema kraja toj gnjavai. A onda se u tren oka atmosfera promijenila.

Na pozornicu je izaao pjeva u elegantnom crnom sakou, Zu-rab Sotkilava. Popularni Gruzijac, Sotkilava je bio prvi tenor u slavnom moskovskom Boljoj teatru. Gostovao je u rodnom gradu u ast UNESCO-vih uzvanika. Napunio je plua zrakom i potekla je mona bujica zvuka, prvo Verdijeve arije, a zatim tradicionalne gruzijske pjesme.

Kako je on pjevao, tako je kazalite ivnulo. Taj glas kao da nije dopirao iz njegovog grla ve negdje daleko iz gruzijske povijesti -uistinu, odnekud iz kolektivnog nesvjesnog, povezujui prolost s patnjom i tragedijom gruzijske sadanjosti. Bio je to kanal kroz koji su energija i nada iz nekih drugih dimenzija prodrle meu ovaj bezvoljni, potiteni orkestar i publiku. Ukratko, njegov je glas bio nadahnut duom. Duom koja je djelovala poput odailjaa iz dubina da bi sadanjost smjestila u iri, bogatiji kontekst - bio je to dojmljiv primjer duhovne inteligencije.

Nastup ovoga gruzijskog tenora za mene je simbolizirao ono to svatko od nas mora uiniti da unese smisao i vrijednost u svoj ivot. Svatko mora zapjevati svoju pjesmu. Koristei se duhovnom inteligencijom svi moramo posegnuti u svoja najdublja vrela i doprijeti do najdubljeg sloja svoga stvarnog ja, te iz tog izvora izvui jedinstvenu glazbu za koju postoji potencijal u svakom ljudskom biu.

Zadatak da koristimo SQ nee nam biti lak. Zaboravili smo vjetinu prizivanja smisla. Naa je kultura ne samo duhovno tupa nego i duhovno nijema - nemamo odgovarajueg jezika da izrazimo bogatstvo ljudske due. Rijei radost, ljubav, suut i milost odnose se na toliko toga to ne umijemo izrei. Upotrijebiti SQ, znai proiriti granice ljudske mate. To znai preobraziti svoju svijest. To znai u sebi otkriti dublje slojeve od onih s kojima smo navikli ivjeti. To zahtijeva da u sebi pronaemo temelje smisla koji nadilazi nas. To nije jednostavan zadatak za narod navikao na pet-lakih--koraka-do-uspjeha.

VRIJEME ZA PITANJA Nadam se da sam donekle pojasnila to je to duhovna inteligencija i zato nam je ba u dananje vrijeme toliko potrebna. Ali mi ivimo u dobu znanosti i elimo li imati vrste argumente u obranu SQ moramo se upitati odakle nam ona i kako djeluje u ljudskom mozgu. to je to u naem mozgu to nam daje inteligenciju usmjerenu na smisao? Kakvu je to ulogu odigralo u ljudskoj evoluciji? Zato i kako to da na mozak ima sposobnost djelovati i izvan svoga prostornog ogranienja, proiriti granice? Kako svoje iskustvo moemo staviti u nov kontekst i nove okvire? to je to u prirodi mozga to naem umu moda moe omoguiti pristup do inteligencije ili svijesti koja je izvan individualnog mozga i njegove ivane grae? to bi to moglo znaiti, u smislu neurologije i fizike, da nae sebstvo koje je na razini ega moe proniknuti u dublje slojeve poimanja? Zato je, ukratko, na mozak bioloki opremljen tako da budemo duhovna bia? U poglavljima 3 do 5 pozabavit u se ovim pitanjima i ponuditi ona bitna znanstvena otkria koja su zasada dostupna.

Drugi dio

ZNANSTVENI DOKAZI O POSTOJANJU SQ

3. TRI NAINA RAZMILJANJA, TRI VRSTE INTELIGENCIJE1

Korijen ljudske inteligencije je u naem genetskom kodu i u cijeloj evolucijskoj povijesti ivota na ovom planetu. Na nju utjeu svakodnevna iskustva, fiziko i mentalno zdravlje, nain prehrane, koliko se bavimo fizikim aktivnostima, kakve odnose stvaramo, te mnogi drugi faktori. Ali govorei jezikom neurologije, sve to djeluje na inteligenciju prolazi kroz mozak i njegove ivane produetke, ili je pod njihovom kontrolom. Jedna vrsta organizacije ivaca omoguava nam racionalno, logino, pravilima odreeno razmiljanje. Ona nam daje na IQ. Druga vrsta omoguava asocijativno, za navike vezano emocionalno razmiljanje koje prepoznaje obrasce. Ona nam daje na EQ. Trea vrsta nam omoguava da budemo kreativni, da poniremo u stvari, da stvaramo pravila i ukidamo ih. To je miljenje pomou kojega mijenjamo okvire i preobraavamo svoje dotadanje razmiljanje. Odatle na SQ. elimo li u potpunosti shvatiti IQ, EQ i SQ vano je da razumijemo razliite sustave razmiljanja mozga i ivanu organizaciju na kojoj se zasnivaju.

Mozak je najsloeniji organ u tijelu. On tvori udo svjesnog uma, nau svijest o sebi i svijetu i nau sposobnost da slobodno biramo kako emo sudjelovati u njemu. On stvara i oblikuje nae misli, omoguava nam da imamo emocije i posreduje u naem duhovnom ivotu - daje nam osjeaj za smisao i vrijednosti i za odgovarajui kontekst unutar kojeg moemo pojmiti svoja iskustva. Mozak nam daje dodir, vid, okus i govor. On je skladite naih sjeanja. On kontrolira lupanje naeg srca, uestalost znojenja, ritam disanja i bezbroj drugih tjelesnih funkcija. Njegove ivane niti koje se ire prema van kontroliraju svaki dio tijela. On je most izmeu unutranjeg ivota i vanjskog svijeta. Mozak moe sve to zato to je sloen, podatan, prilagodljiv i organiziran sam unutar sebe.

NEOGRANIENA SPOSOBNOST MOZGA DA SE RAZVIJA

Nekad su znanstvenici mislili da je mozak zadan. Roeni smo, tako se tvrdilo, s odreenim brojem neurona povezanih na odreeni nain, i kako starimo tako cijela ta mrea polako propada. Dralo se da su ljudi mentalno na vrhuncu s osamnaest godina, nakon ega dolazi do postepenog ali upornog propadanja. Danas neuropsihijatri znaju vie o tome. Istina, raamo se s odreenim brojem neurona i tijekom ivota mnoge gubimo. Umirovljenik ima manje neurona nego tek roeno dijete. Ali tijekom ivota stvaramo nove ivane spojeve - ili barem imamo sposobnost za to, i obratno, ivani sustavi koji se malo koriste stiu se i nestaju i njihovo mjesto preuzimaju druge funkcije.

A upravo ivani spojevi daju nam inteligenciju. Dijete se raa s onim najosnovnijim za odranje ivota - ivanim spojevima koji reguliraju disanje, kucanje srca, tjelesnu temperaturu i tako dalje.) Ali novoroenad ne vidi lica i predmete, ne stvara pojmove i ne moe isputati suvisle zvukove. Te se sposobnosti razvijaju s vremenom: doivljavajui svijet mozak stvara nove ivane spojeve. to su doivljaji bogatiji i raznolikiji to e se stvoriti vei i sloeniji labirint ivanih spojeva. Upravo zato moemo potaknuti inteligenciju djeteta, pa ak i fiziku koordinaciju tako da ga izlaemo estoj i raznolikoj stimulaciji - jarko obojenim predmetima, razliitim zvukovima i glasovima, raznolikim mirisima i okusima, trljanju le-a i emocionalnoj toplini. Kako rastu, tako novi ivani spojevi djecu obdaruju jezikom i mogunou stvaranja pojmova; ti spojevi pohranjuju injenice i doivljaje, omoguuju itanje, pisanje i uenje openito. Nema odredive granice u broju ili sloenosti ivanih spojeva koje djeji mozak moe proizvesti.

U vrlo sloenoj kulturi poput nae, kad bi ona bila statina, veina nas bi do osamnaeste godine razvila dovoljno ivanih spojeva da se moe snalaziti do kraja ivota. Stvorili bismo sveukupnu sliku svijeta i njegovih pravila. Stvorili bismo mentalne navike i emocionalne uzorke, uzorke prema kojima bismo se postavljali u odnosu na ljude i situacije. Ukratko, usnimili bismo svoj temeljni, pozadinski, uglavnom nesvjesni sklop pretpostavki i vrijednosti -kao neto to se samo po sebi razumije.,

Ali naa kultura nije statina. Ima previe brzih promjena, neja-snoa i nesigurnosti da bismo se do kraja ivota mogli osloniti na

sliku koju smo usnimili u prvih osamnaest godina. Moramo se posluiti onom treom vrstom razmiljanja iz kojeg potjee kreativnost pri stvaranju i ruenju pravila i neprekidno reprogramirati svoj mozak,(kasnije u ovom poglavlju objasnit u mehanizam koji to omoguuje). A vee oslanjanje na one modane strukture koje stvaraju SQ zahtijeva mnogo energije.

KRATKA POVIJEST MOZGA Po svojoj prirodi mozak je prilino konzervativan. On u svojoj sloenoj grai nosi cijelu dugu povijest evolucije ivota na ovom planetu. Arhitektonski gledano, nalik je krivudavim uliicama i zbijenim kuama kakvog prastaroga grada - sloj po sloj arheoloke povijesti, naslagan jedan na drugi, i u svemu se tome nekako ivi.

PREDNJI MOZAK

MEUMOZAK

HRPTENA MODINA

SREDINJI KANAL

Vanjska graa mozga

U najjednostavnijem sloju nae tjelesne organizacije - onom koji bi se mogao usporediti s najniim arheolokim slojem kakvog drevnog grada - pronalazimo strukture poput jednostaninih ivotinja

kakva je ameba. Amebe nemaju ivani sustav; sva osjetima koordinacija i motoriki refleksi ovih ivotinja nalaze se unutar jedne stanice. Naa bijela krvna zrnca to prodiru otpad i bakterije u krvotoku ponaaju se vrlo slino amebama u bari. Jednostavne viesta-nine ivotinje poput meduze takoer nemaju sredinji ivani sustav ali imaju mreu ivanih vlakana koja omoguava komunikaciju izmeu stanica tako da ivotinja ima dobre reflekse. U naem tijelu, ivane stanice crijeva tvore slinu mreu koja koordinira peristaltiku, grenje miia to potiskuje hranu. to su ivotinje razvijenije to im je sredinji ivani sustav sloeniji.

Evolucijom sisavaca razvio se prednji mozak - prvo primitivni prednji mozak nieg reda sisavaca, upravljan prvenstveno instinktima i emocijama, a zatim modane polutke sa svim svojim tananim sposobnostima procjenjivanja, male sive elije koje veina nas poistovjeuje s ljudskim umom. Prefrontalni renjevi modane kore evoluirali su posljednji, a neophodni su za razumske sposobnosti ega. Meutim pijanstvo, sredstva za umirenje, jaki stres, burni osjeaji ili oteenja razvijenijeg prednjeg mozga dovode do regresije prema primitivnom, spontanijem, manje proraunatom tipu ponaanja kakav nalazimo u niih ivotinja. Stoga su usprkos sve veoj centralizaciji i sloenosti ivanog sustava koji se neprekidno razvija, ak i u ljudskih bia preostali ivani sklopovi primitivnijeg tipa, kako unutar mozga i njegovih produetaka tako i u tijelu.

Zbog toga na zapadnjaki model razmiljanja nije dovoljan. Razmiljanje nije iskljuivo cerebralni proces, ono ne ovisi samo o IQ. Mi ne razmiljamo samo glavom ve i emocijama i tijelom (EQ) i svojim duhom, svojim vizijama, nadama, osjeajem za smisao i vrijednosti (SQ). Razmiljamo svim sloenim mreama ivaca isprepletenim po cijelom naem organizmu. Sve je to dio nae inteligencije. Svakodnevni jezik to prepoznaje i izraava reenicama poput: Ona razmilja srcem. Kae se da netko ima osjeaj za ovaj ili onaj posao, kao da je ta svijest gotovo taktilna.

Razmotrimo sada poblie ivanu gradu koja podrava svaku od nae tri osnovne vrste inteligencije. Poet emo s neuronom, osnovnom gradivnom jedinicom svih ivanih procesa.

NEURON Ljudski mozak sadri izmeu 10 000 000 000 i 100 000 000 000 ivanih stanica ili neurona. Ima ih oko stotinu razliitih vrsta, a oko pola ih je smjeteno u najrazvijenijem dijelu mozga, modanoj kori. Tipini neuron ima oblik drveta, s korijenjem (dendritima), tijelom stanice (soma), deblom (akson) i granama (zavreci akso-na). Dendriti svakog neurona primaju osjetilne podraaje koji ga mogu stimulirati ili koiti. Ti podraaji putuju prema tijelu stanice, postepeno slabei. Ako u odreenom asu do tijela stanice stigne dovoljno podraaja on du aksona uga poticaj za akciju. Taj poticaj za akciju putuje poput zapaljenog fitilja do zavretaka aksona. Zavreci aksona tvore sinapsu (spoj) s dendritima susjednih neurona.

Piramidni neuron modane kore ima izmeu tisuu i deset tisua sinapsi koje izravno komuniciraju s mnogim drugim neuronima, uglavnom onim najbliima u modanoj kori. Veina sinapsi djeluje pomou kemijskih signala. Zavretak aksona jednog neurona izlui kap kemikalije poznate kao neurotransmiter, koja onda pobudi ili zakoi susjedni dendrit. Poznato je da se u razliitim modanim sustavima koristi preko desetak takvih neurotransmitera koji djeluju na mentalne i emocionalne sposobnosti i stanja.

Noradrenalin, na primjer, stimulira cijeli mozak. Premala koliina moe pridonijeti depresiji, a ako ga ima previe moe izazvati maniju. Acetilkolin potie vanjski sloj modane kore i omoguuje suvislo titranje ivaca kojem moemo zahvaliti svijest. Manjak ace-tilkolina remeti to titranje i smatra se jednim od uzroka Alzheime-rove bolesti. Serotonin stimulira odreene modane sustave pa se depresija pripisuje manjku te kemikalije. Slavni antidepresiv Prozac djeluje tako da podie razinu serotonina. Kod niske razine kako se-rotonina tako i acetilkolina, simptomi Alzheimera mnogo su tei. etvrti vrlo aktivni neurotransmiter je dopamin koji takoer stimulira odreene modane sustave. Kod depresije u nekim je dijelovima mozga esto premalo dopamina; kod shizofrenije ima ga daleko previe u drugim dijelovima. Gotovo svi lijekovi koji utjeu na mentalne funkcije - sredstva za smirenje, stimulanti, opijati, antidepre-sivi i tako dalje - ine to djelujui na jedan ili vie neurotransmitera.

Neuroni funkcioniraju tako da alju signale, poput signala u telefonskoj mrei ili raunalu. Pri ovoj funkciji posreduje neto to bi se moglo nazvati poticajem za akciju. Dendriti, meutim, djeluju na mnogo istananiji nain. Veina dendrita na podraaj ne proizvodi

Neuron

poticaj za akciju. Oni djeluju na susjedne dijelove istog neurona, ili na oblinje neurone putem elektrinih polja, i zatim se vraaju u svoje normalno stanje. Sustavi meusobno djelujuih neurona mogu u dendritima proizvesti oscilirajua elektrina polja.

RAZMILJANJE U NIZU - IQ Pojednostavljeni model razmiljanja kao neeg linearnog, loginog i hladnog nije pogrean - samo to to nije cijela pria. On je izveden iz aristotelijanske logike i aritmetike: Ako je x, onda je y, ili 2+2=4. Ljudskim biima ta vrsta razmiljanja ide jako dobro i u tome smo nadili sve nie ivotinje. Raunalima ide ak i bolje. Mozak ga moe izvesti zahvaljujui vrlo specifinoj vrsti ivanih sklopova poznatih kao ivani traktovi.

ivani traktovi nalik su nizu telefonskih kablova. Akson jednog neurona ili skupine neurona stimulira dendrite sljedeeg neurona

ili skupine neurona pa kroz lanac povezanih neurona prolazi elek-trokemijski signal, bilo da se radi o jednoj misli ili o toku misli. Svaki neuron u nizu pali se ili gasi i ako se oteti ili iskljui ma koji dio lanca cijeli niz se gasi, kao kod serijski povezanih aruljica na boinom drvcu.

ivani traktovi ue (programiraju se) prema odreenom programu ija su pravila u skladu s logikom. To je uenje korak po korak i ima stroga pravila. Kad traimo od djece da neto nabubaju napamet mi ih zapravo potiemo da programiraju mozak za produciranje u nizu. Tako se stvara razmiljanje korisno za rjeavanje racionalnih problema ili ispunjavanje tono odreenih zadataka. To je vrsta razmiljanja tipa kako?, usmjerenog na cilj, pomou kojega uimo gramatika pravila ili pravila igre. Ono je racionalno i logino: Ako postupim ovako mogu oekivati odreenu posljedicu. Razmiljanje u nizu je vrsta mentalne sposobnosti koja se provjerava u standardnim IQ testovima.

ivanih traktova i krugova neophodnih za razmiljanje u nizu ima i drugdje u tijelu i kod niih ivotinja. Jednostavna, zadana, serijska podeenost modanog debla i kraljenine modine odgovorna je za refleksni skok koljena, podeavanje temperature tijela i krvnog tlaka i druge sline jednostavne funkcije. Na ovoj razini, serijska programiranost ivaca radi kao termostat centralnog grijanja. Uvjetovani refleksi gotovo su isto tako jednostavni.

Razmiljanje u nizu, ili produciranje, zahtijeva precizan protok impulsa, od toke do toke. Postoje ivani traktovi koji, na primjer, svaku toku na mrenici oka vode prema pridruenoj toki thala-musa, a onda od toke do toke na vidno podruje modane kore, te dalje lancem vizualnog produciranja. Druga osjetila poput osjetila mirisa, sluha i dodira koriste druge ivane traktove.

Velik dio instinktivnog ponaanja u niih ivotinja takoer se moe pripisati serijskom procesiranju. Instinkt moemo shvatiti kao zadani program, poput instinkta usjeenog u patke i druge ptice, gdje se pti im se izlegne identificira s majkom, prvim brinim objektom ili osobom na koju nailazi, i ostaje kao zalijepljen za tu identifikaciju. Ima pretjerano racionalnih ljudskih bia (i mnogo birokrata!) koji se isto tako zalijepe za programirani nain razmiljanja i teko im je prekriti pravila ili nauiti nova.

Razmiljanje u nizu vrlo je slino serijskom produciranju mnogih raunala. I doista, zbog te podudarnosti znanstvenici su prou-

avajui spoznaju na prvo mjesto stavili ono emu pripada tek drugo mjesto i objasnili ljudsko razmiljanje rjenikom raunalnog produciranja. Kod serijskog raunala podaci su izloeni u nizu djelia

TAPII & UNJII

SLOJ IVANIH STANICA prijenos ide uglavnom prema dolje ne postrance

THALAMUS VIDNI IVAC

PRIMARNI VIDNI CENTAR KORE MOZGA

ivani traktovi u mrenici ili vidnom ivcu. Mrenica je povezana serijski, poput telefonskih kablova. Ista vrsta veze nastavlja se na

thalamusu i primarnom vidnom centru kore mozga.

- na primjer toke na magnetskoj traci ili elektrini impulsi - koji predstavljaju informacije. S informacijama se barata prema odreenim pravilima (programu). Ali raunala ne mogu sama razmiljati. Ne mogu se pitati rade li prema dobrom programu i postoji li bolji. I ne mogu reagirati na ili raditi s podacima za koje nisu programirani - ne mogu kreativno uiti! Za ljudsko razmiljanje potreban je iri model koji ukljuuje svijest. O tome e biti rijei kasnije, kad vidimo kako surauju razliiti ivani sustavi u ljudskom mozgu.

Velik dio razmiljanja koje se u naoj kulturi koristi u praktinom, svakodnevnom ivotu serijsko je razmiljanje ili razmiljanje tipa IQ-a. Mentalna aritmetika jednostavan je primjer. Faza analize kod ma kojeg projekta ukljuuje razlaganje problema ili situacije na najjednostavnije, logine dijelove, a zatim predvianje kauzalnih odnosa koji e izai na vidjelo. Svako strateko planiranje podrazumijeva plan i razradu provedbe, korak po korak. U biznisu, voenje poslova u skladu sa ciljevima podrazumijeva da treba postaviti jasne ciljeve, a zatim razraditi logian niz postupaka za njihovo postizanje. Serijska raunala koja igraju ah ine to tako da analiziraju sve mogue ishode svakog poloaja, a onda korak po korak iz-raunaju najjai potez.

Prednost razmiljanja u nizu kao i IQ inteligencije jest u tome to je tono, precizno i pouzdano. Ali kao i tip razmiljanja na kojem se temelji njutonijanska znanost, ono je linearno i determinirano: B uvijek slijedi A na isti nain. Ta vrsta razmiljanja ne priznaje nijanse ni nejasnoe: kod nje je sve da/ne, i/ili. Zadivljujue djelotvorno unutar zadanih pravila, serijsko razmiljanje se slama ako nestane putokaza. Ponaa se kao raunalo kad dobije zadatak za koji nije programirano.

Da se posluim metaforom amerikog filozofa Jamesa Carsea, serijsko razmiljanje je ograniena igra. Ono djeluje unutar granica. Od njega nema nikakve koristi kad valja promotriti obzor u potrazi za novim mogunostima ili se nositi s neoekivanim. Stoga emo sada pogledati prvi od druga dva ivana sustava koji rade u tandemu sa serijskim produciranjem i znatno obogauju njegove mogunosti.

ASOCIJATIVNO RAZMILJANJE - EQ MOZGA

Ova vrsta razmiljanja omoguava nam da povezujemo stvari poput gladi i hrane, doma i udobnosti, majke i ljubavi, lavea pasa i opasnosti, crvene boje i osjeaja uzbuenja ili opasnosti. Asocijativno razmiljanje pozadina je veeg dijela nae isto emocionalne inteligencije - veza izmeu jednog osjeaja i drugog, izmeu osjeaja i tjelesnih osjeta, osjeaja i okolia. Ono nam omoguava da prepoznajemo obrasce poput lica ili mirisa, da svladamo motorike vjetine poput vonje bicikla ili automobila. To je razmiljanje srcem i tijelom. EQ, o kojoj se obino razmilja kao o emocionalnoj inteligenciji, takoer je i inteligencija tijela. To je inteligencija koju sa savrenim rezultatima koriste kako nadareni sporta tako i pijanist koji je sate i sate proveo vjebajui.

Strukture unutar mozga koje nam omoguavaju asocijativno razmiljanje nazivaju se ivanim spletovima. Svaki od tih spletova sadri snopove i do sto tisua neurona, a svaki neuron u snopu moe biti povezan sa ak tisuu drugih. Za razliku od precizno isprepletenih ivanih traktova, u ivanim spletovima svaki neuron djeluje na, ili je pod utjecajem, mnogih drugih istovremeno.

U svom najjednostavnijem obliku asocijativno razmiljanje izvodi se putem uvjetovane reakcije kao u pokusima sa psima ruskog znanstvenika Pavlova. ivotinje su poele sliniti na zvuk zvona nakon to im je ponavljano davao hranu uz taj zvuk. ivani spletovi omoguuju uenje mnogo sloenijih asocijativnih obrazaca. Input (ulazni podaci) za uenje ide preko jednih elemenata ivanih spletova, a output (izlazni rezultat), u ovom sluaju naredba za ponaanje, preko drugih: izmeu to dvoje posreduju i drugi elementi. Pojedinani element unutar spleta aktivira se ako se velik broj njegovih inputa zapali istovremeno. Snaga uzajamnih veza izmeu elemenata mijenja se s iskustvom i tako, kao to emo vidjeti, cijelom sustavu omoguava da ui.

ivani spletovi u mozgu povezani su s udaljenijim ivanim spletovima po cijelom mozgu i tijelu. Oni u deblu mozga, najstarijem njegovom dijelu, nazivaju se mreastim formacijama i prenose ulazne osjetne podatke i za njih vezane izlazne motorike zapovijedi, na primjer hodanje ili gutanje - za kojih zapovijed stie s viih razina mozga, ali se koordinira u niem mozgu ili kraljeni-koj modini. Oni takoer upravljaju ciklusom spavanja i budnosti.

POVRINA

MODANA KORA

ivani splet na kojem se vidi pojednostavljeni oblik piramidnih stanica u modanoj kori.

Majka, na primjer, moe mirno spavati uz buku prometa, ali e se probuditi na najmanje mekoljenje svoga djeteta. Mreaste formacije usklauju ovu reakciju buenja. Njihov najsloeniji dio, mrea-sta formacija thalamusa, moe u jednom asu podraiti samo jedan dio mozga, pa zato govorimo o selektivnoj pozornosti.

Za razliku od serijskih ivanih traktova koji su podloni pravilima i strogo programirani pa ne mogu uiti na nov nain, ivani spletovi imaju mogunost reprogramiranja pod utjecajem iskustva. Svaki put kad vidim neki obrazac, veze ivanih spletova koje prepoznaju taj obrazac jaaju, sve dok prepoznavanje ne postane automatsko. Promijeni li se obrazac, mogunost da ga prepoznam takoer e se polako mijenjati sve dok se moj mozak ne reprogramira za prepoznavanje novog obrasca. Veze izmeu neurona u spletu mogu biti razliite jaine i bilo koji element moe uzbuivati ili koiti ostale s kojima je povezan. Uenjem se snaga veza mijenja: ivani elementi koji se pale istovremeno postepeno postaju snanije vezani.

Dok uimo voziti auto, na primjer, svaki pokret ruku ili nogu promiljen je i svjestan, a auto jedva da imamo pod kontrolom. to ee vozimo koordinacija izmeu ruku, stopala i mozga jae se usjeca u ivane spletove, sve dok na posljetku ne moramo vie misliti na vonju (barem ne glavom) osim ako iskrsne neto nepredvieno.

Sve asocijativno uenje odvija se putem pokuaja i pogreke. Kad takor ui trati po labirintu on ne slijedi pravila, on samo pokuava. Ako ne uspije, ivana veza se ne mijenja; ako uspije, mozak tu vezu jaa. Ova vrsta uenja snano se oslanja na iskustvo: to ee uspjeno ponovimo neku vjetinu to je vjerojatnije da emo je i sljedei put dobro izvesti. Asocijativno uenje je tiho uenje - uim neku vjetinu ali ne mogu oblikovati pravila po kojima sam je nauila, a obino ne mogu ak ni opisati kako sam to nauila. Ne moete nauiti voziti bicikl itajui prirunik! ivani spletovi nisu povezani s jezinom sposobnou niti s vjetinom izraavanja ideja. Oni su naprosto natopljeni iskustvom. Mi osjeamo svoje vjetine, mi ih inimo, ne razmiljamo i ne govorimo o njima. Te vjetine razvijamo jer nam daju osjeaj zadovoljstva ili ispunjenja, ili zato to nam pomau da izbjegnemo bol.

Asocijativni ivani spletovi mozga pokrivaju vie toga, ne samo ono to spremno nazivamo emocijama, a nije teko prepoznati kako se na emocionalni ivot uklapa u asocijativni uzorak i kako se uglavnom temelji na tim ivanim spletovima. Limbini sustav, koji je sjedite kontrole emocija u mozgu, ima kako serijske ivane traktove tako i asocijativne ivane spletove. Neke emocije, poput straha od zmija, uroene su i vjerojatno se temelje na serijskoj upro-gramiranosti u limbini sustav. Ali veina osjeaja vezana je za pokuaj i pogreku, to je polagano, asocijativno taloenje reakcije na odreeni podraaj. Osim toga, vezani su za naviku. Kad se jednom nauim razljutiti na odreeni podraaj teko mi je drugi put reagirati drugaije. Psihijatrija umnogome postoji zato da ljudima pomogne prekinuti naviku dugogodinjih pogrenih emocionalnih asocijacija.

Kao i drugi vidovi asocijativne inteligencije, emocije nisu neposredno verbalne. esto nam je teko govoriti o njima, to jest tono ih opisati, i sasvim je sigurno da nisu ba uvijek racionalne, u smislu da ne podlijeu pravilima i predvianjima. Na nepotpune podatke esto reagiraju na posve nepredvidiv nain.

Isto tako, pri prepoznavanju obrazaca svi djelii podataka iz odreenog obrasca imaju mogunost interakcije. Neki dijelovi mogu nedostajati, ili mogu biti drugaiji nego u prvom usvojenom obrascu, ali dobiva se najblia slika. Na taj nain asocijativna inteligencija moe izlaziti na kraj s nejasnim situacijama, ali i pronalaziti priblinosti. Prilagodljivija je, ali manje precizna od razmiljanja u nizu. Emocije pokrivaju iri raspon iskustva od razuma, ali su esto nepouzdanije.

Blic sjeanje omogueno je preciznim rasporedom ivaca u dijelu mozga zvanom hipokampus (vidi str. 79). S godinama on moe izgubiti svoje sposobnosti. Ali imamo i sporiji sustav sjeanja koji see u prolost, zasnovan na asocijativnim ivanim spletovima smjetenima po cijelom mozgu. Taj sustav sjeanja moe postepeno uiti nove stvari, poput tjelesnih vjetina i pamenja lica, ak i kad sjeanje na novije dogaaje slabi. Stariju je osobu teko nauiti novim serijski povezanim vjetinama, ali nove motorike vjetine mogu se nauiti u ma kojoj dobi, makar i sporo. Primjer su plivanje ili uenje pjesme napamet. Mnoge od naih emocionalnih reakcija pohranjene su u sustavu dugoronih sjeanja jer se s vremenom tu izgradila njihova asocijativna baza.

Ova dva sustava pamenja ne samo da imaju drugaije rasporeene ivce, ve i razliitu biokemiju. Biokemijski mehanizam za uenje koji postoji u sinapsama (spojevima ivaca) kod asocijativnog sjeanja mijenja se sporo i postepeno, a ponavljanjem postaje snaniji kad god se dva neurona istovremeno upale. Obratno, biokemijski mehanizam za uenje kod kratkoronog sjeanja oslanja se na jednokratni signal.

Kao kod serijskog ustrojstva mozga tako se i kod njegovog asocijativnog ili paralelnog ustroja moe pronai slinosti s raunalima. To su takozvane neuralne mree ili paralelni procesori. Kao dijelovi mozga koji imaju asocijativne mree, i oni se sastoje od brojnih vrlo sloenih, meusobno povezanih kompjutorskih elemenata. Kao i kod mozga, svaki put kad se upali spoj izmeu tih elemenata, taj spoj jaa i tako raunalo polako ui novo ponaanje. To je razliito od serijskih procesora koji ne mogu uiti. Njih je mogue samo programirati. Paralelna raunala polako ue iz svoje okoline i sama mijenjaju svoje unutranje ustrojstvo.

Dok serijsko raunalo ne moe raditi ako je makar i jedna veza u njegovom komunikacijskom lancu zakoena, paralelna raunala

su izdrljivija. ak i ako su malo oteena, ipak dobro rade zato to razni paralelni spojevi preuzimaju posao oteenih susjeda. Budui da modane stanice u ljudi svakodnevno odumiru oita je prednost tih naih paralelnih sposobnosti!

Dok serijska raunala imaju jezik, niz simbola koji upravljaju raunanjem, paralelni procesori su nijemi. Oni rade po sustavu pokuaja i pogreke. Danas se takva raunala koriste za prepoznavanje rukopisa, itanje potanskih kodova, razluivanje okusa i mirisa, raspoznavanje lica. Mogu se upotrijebiti, na primjer, za izradu fotografije iz djelominog opisa neijeg lica ili izgleda.

Prednost asocijativnog razmiljanja je u tome to ono vodi stalan dijalog s iskustvom i moe neprekidno uiti kroz eksperimente. Zna se snai u novom iskustvu. Ta vrsta razmiljanja spretno barata s nijansama i nejasnoama - moemo maknuti ak i do 80 posto nekog obrasca, a mozak e ipak prepoznati ono to je preostalo. Raunalo tipa neuralne mree moe prepoznati potanski kod ispisan milijunima razliitih rukopisa. Nedostatak te vrste razmiljanja je u tome to se ui sporo, to nije precizno i to ima sklonost da se vee za navike ili tradiciju. Neka se vjetina ili emocionalna reakcija moe iznova nauiti, ali za to treba vremena i mnogo truda. A kako je asocijativno razmiljanje utljivo, teko ga je podijeliti s drugima. Tako ne moete naprosto ispisati formulu i rei nekome kako se to izvodi. Tu vjetinu svatko mora nauiti na svoj nain, za sebe. Ne postoje dva mozga koja imaju isti sklop ivanih spojeva.

Isto tako nema dvoje ljudi koji imaju isti emocionalni ivot. Ja mogu prepoznati vau emociju, mogu suosjeati s njom, ali ne mogu je imati.

SURADNJA IZMEU IQ-A I EQ-A Ljudski je mozak mnogo sloeniji od ma kojeg raunala. Neke su razlike oite, kao na primjer ta da je mozak graen od tkiva i krvi, a raunala od silikonskih ipova, ili to to se mozak na sloen nain razvijao tijekom milijuna godina dok su raunala izmislili ljudi imajui na umu odreene ciljeve. A osim toga, mozgovi surauju putem sustava razmiljanja. Mozak nije izolirana jedinica inteligencije, ili izoliran sustav za serijsko prenoenje podataka koji djeluje paralelno s izoliranim asocijativnim sustavom. Ta dva sustava djeluju jedan na drugi, nadopunjavaju se, dajui nam inteligenciju

kakvu nijedan ne bi mogao pruiti sam. IQ i EQ meusobno se podravaju.

Godine 1993. Seymour i Norwood opisali su pokuse sa ahistima da bi se vidjelo kakva vrsta ra