fridl - duhovna teologija, 2008

Download Fridl - Duhovna Teologija, 2008

Post on 20-Dec-2015

63 views

Category:

Documents

18 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Pitanja za ponavljanje i pipremu ispita iz kolegija Duhovna teologija

TRANSCRIPT

FILOZOFSKI FAKULTET I TEOLOKI INSTITUT DRUBE ISUSOVE U ZAGREBU

PAGE 53

FILOZOFSKI FAKULTET I TEOLOKI INSTITUT DRUBE ISUSOVE U ZAGREBU

Stjepan Fridl DIUVOD U DUHOVNU TEOLOGIJU

Biljeke za upotrebu sluaa FTI

Zagreb, 2007.PREDGOVOR

Veliki njemaki teolog Karl Rahner je rekao pred kraj prologa stoljea, da e krani treeg tisuljea biti ili mistici ili ih nee uope biti! Moda e neki s osmijehom primiti ovu tvrdnju, jer na prvi pogled kao da nema mnogo znakova mistine duhovnosti oko nas. No, to je varka. Paljivom promatrau ne e izmai injenica, da je potranja za duhovnim iskustvom postala globalna pojava, a paralelno s time i ponuda razliitih duhovnih pokreta. Treba, meutim, znati razlikovati zdravu kransku duhovnost od ezoterinih pokreta. Svrha ovih predavanja jest upravo to, da prikae temelje autentine kranske duhovnosti.

Kransko duhovno iskustvo studira teoloka znanstvena disciplina Duhovna teologija. Moda ovaj naziv nije najsretnije odabran, budui da je svaka teologija duhovna; bilo bi ispravnije rei teologija duhovnog iskustva, ili teologija duhovnog ivota. Ova teoloka disciplina je stekla svoju samostalnost prije pedesetak godina i ima svoje mjesto meu drugim teolokim disciplinama te se pouava na gotovo svim teolokim uilitima.

S druge strane treba rei, budui da se radi o relativno mladoj teolokoj disciplini, duhovna teologija jo uvijek trai svoj pravi identitet. Stoga nas ne iznenauje da postoje razliite kole i razliita usmjerenja duhovne teologije. Mi u naim izlaganjima slijedimo u glavnim crtama postavku francuskog isusovca Charles Andr Bernard-a. On je jedan od utemeljitelja Instituta za Duhovnost Papinskog Sveuilita Gregorijana u Rimu, a ove godine slavi 50. godina svog postojanja i rada. Ipak, nae biljeke uzimaju u obzir i novija istraivanja na podruju duhovne teologije.

Budui da je duhovna teologija ne samo teoretska, nego i praktina znanstvena disciplina, predajemo ove biljeke u ruke naim studentima i drugim dobronamjernim itateljima s nakanom da uz obilne teoretske spoznaje nau takoer poticaje za konkretan duhovni ivot i rast u svetosti.

Zagreb, 12. rujna 2007.

Stjepan Fridl DIPrvo poglavlje

DUHOVNA TEOLOGIJA

U ovom poglavlju iznijet emo neke osnovne spoznaje o naravi, podruju, metodama i povijesti duhovne teologije.

Definicija

Zbog sloenosti duhovnog ivota i samo odreenje duhovne teologije predstavlja odreeni izazov za strunjake ovog podruja, da ponude opeprihvatljivu definiciju. Meu mnogima koji su studirali taj predmet, bio je i pokojni francuski isusovac, profesor na Institutu za Duhovnost Papinskog Sveuilita Gregorijana u Rimu, Charles Andr Bernarda. Mi emo se posluiti njegovim razmiljanjima o naravi duhovne teologije. On predlae slijedeu definiciju duhovne teologije:

Duhovna teologija je teoloka disciplina koja, utemeljena na principima Objave, prouava kransko duhovno iskustvo, opisuje njegov progresivni razvoj te otkriva njegove strukture i zakone.

Ova definicija omeuje sadraj duhovne teologije s obzirom na druge teoloke discipline. Dogmatska teologija prouava objavljene i od Crkve definirane istine vjere. Moralna teologija prouava moralne zakone i principe ponaanja. Biblijska teologija prouava sadraj, stil i teologiju Svetog Psima. Pastoralna teologija prouava principe prenoenja sadraja vjere.

Premda se duhovna teologija razlikuje od ostalih teolokih disciplina, ona je upuena na sve njih i slui se rezultatima njihova istraivanja. Tako iz dogmatske teologije uzima temelje za kransku duhovnost, iz moralne teologije uzima principe za moralno ponaanje, iz biblijske teologije uzima spoznaje za biblijsku duhovnost.

Duhovna teologija ima i svojih specifinih podruja zbog kojih se obraa i filozofiji i psihologiji. Radi se upravo o osnovnom polazitu duhovne teologije, a to je duhovno iskustvo, iju narav tumai filozofija i psihologija.

Metoda duhovne teologije

Svaka znanost ima svoju vlastitu metodu istraivanja. Duhovna se teologija slui sljedeim metodama:

a) Deskriptivna (opisna) znai da kritiki promatra i opisuje duhovno iskustvo. Ovo opisivanje, meutim, nikad nije temeljeno samo na sadraju iskustva, ve mora promatrati i razna duevna stanja, pa je prema tome metoda sloena.

b) Deduktivna znai da uzima kao temelj objavljene istine s nakanom da se iz njih izvedu konkretne primjene za duhovni ivot.

c) Mjeovita ujedinjuje deskriptivnu i deduktivnu metodu.

d) Metode drugih znanosti Duhovna teologija moe zakonito upotrijebiti sve metode drugih znanosti o ovjeku. Uvjet takve upotrebe jest: zakljuak ne smije nikada protusloviti dogmatskim istinama, jer se subjektivno iskustvo uvijek podlae objektivnim injenicama i formulacijama Crkve.

Vrela duhovne teologije

Duhovna teologija crpi svoje spoznaje iz razliitih izvora.

Sveto Pismo Ono je izvorite prouavanja objavljene istine te pokazuje kakvu ima vezu s intimnim duhovnim ivotom ovjeka. Posebno mjesto zauzima prouava-

nje Isusove osobe u njegovoj rijei i djelu.

Crkveni dokumenti - Meu mnogim izvorima spomenimo dokumente novijeg datuma: Dokumenti Drugog Vatikanskog Sabora, Katekizam Katolike Crkve, pisma i dokumenti Papa iji sadraj izravno ili neizravno obrauje pitanja duhovnog ivota (npr. o sveenikom i redovnikom ivotu, laicima, enama, braku, euharistiji).

Dokumenti, autobiografije i spisi svetaca Ova vrela pruaju dublji uvid u strukturu osobe koja je subjekt prouavanja duhovne teologije. U njima dolazi do izraaja dvostruka dinamika duhovnog ivota, a to je podruje duhovne teologije: ovjek kao materijalni predmet i milost koja usavruje narav.

Osobno iskustvo Duhovna teologija je praktina znanost i bez osobnog iskustva ne bi imala svoj sadraj. Npr. teko bi bio zamisliv duhovni voa bez ivljenog osobnog iskustva (molitva, meditacija, itd.). Ipak treba dodati: u osobnom prakticiranju duhovnog ivota s obzirom na vlastito iskustvo i u voenju drugih, potrebno je potivati osobnu slobodu.

Spoznaje drugih znanosti Budui da duhovna teologija ima iroki duhovni pogled na ovjeka, ona se zakonito slui spoznajama srodnih znanosti (teoloka i filozofska antropologija, sociologija, pedagogija, psihologija itd.).

Kratka povijest duhovne teologije

Raymond Darricau i Bernard Peyrous polaze od definicije duhovnosti koju je teko jednoznano odrediti. Tako pridjev duhovan (Francuska 13. st.) prevodi se od rijei spiritualis, a znai neto to je duhovnog reda i nadilazi materiju. Pojam duhovnost pojavljuje se u 16. stoljeu, a s izriitom kranskom antropolokom potkom: ovjek je sastavljen od due i tijela. Tijelo je materijalno, opipljivo poelo, podlono zakonima prostora. Dua je duhovno poelo koje ima svoje zakonitosti. Bit religioznog ivota zbiva se u dui koja je besmrtna, a to znai da se pojam duhovan ne odnosi samo na ivot due, nego i na ivot razuma. Tako se u 17. st. pojam duhovan rabio da oznai ono to je razumno i mudro, a to znaenje ima i danas.

Jasno je da je i prije tog vremena postojalo zanimanje za duhovni ivot, ali pod raznim imenima. Najee je to bio izraz mistian koji se javlja u 3. stoljeu. A poetkom 4. st. poelo se govoriti o mistinoj teologiji. Moe se rei da je znaenje ovog izriaja upravo to to mi danas oznaavamo duhovnou ili duhovnim ivotom. Pojam mistina teologija rabio se vrlo iroko do konca 18. st., ali se postupno naputao zbog suavanja smisla rijei mistika.

U poetku je, naime, pojam mistika oznaavao i praktine i teoretske vidike Bojega ivota u vjernikome biu. Postupno je znaenje toga pojma sueno pa se mistika svela na to da oznai samo izvanredna oitovanja Bojega djelovanja: ekstaze i vizije. Jednako se tako pojmu mistina teologija dodavao od 17. st. pojam asketska teologija. Ona je oznaavala prvo razdoblje duhovnoga ivota odnosno pripravu za mistiko sjedinjenje. Ta se podjela duhovnog ivota na mistini i asketski nametnula te je nalazimo i u ranom 20. st.

Suvremeno stanje

Sredinom 20. stoljea duhovna se teologija osamostalila kao znanstvena disciplina, a kao plod toga osamostaljivanja poeli su se osnivati Instituti za duhovnost na razliitim crkvenim sveuilitima. Tako npr. Papinsko Sveuilite Gregorijana slavi 50. godinjicu osnivanja Instituta za duhovnost. Letimian pregled ponuenih predmeta moe nam dati uvid u kompleksnost i bogatstvo podruja duhovne teologije.

1. Sistematska duhovna teologija U ovoj grupi predmeta istrauje se narav i metode duhovne teologije, njezin odnos prema dogmatskoj teologiji, uloga Duha Svetoga, crkvenost duhovnog ivota te naravne strukture ljudske osobe koja je subjekt i nositelj svega.

2. Biblijski temelji duhovnosti Sveto Pismo je nezaobilazni izvor za prouavanje duhovnog iskustva i duhovnog ivota. Studira se antropologija Staroga i Novoga Zavjeta, zatim duhovno iskustvo kako je opisano kod razliitih proroka Staroga Zavjeta (Izaija, Jeremija, Psalmi, itd.). Novi Zavjet nam donosi Isusovu nauku, a u spisima apostola posebno mjesto zauzima prouavanje iskustva obraenja sv. Pavla.

3. Povijest duhovnosti Iako se duhovna teologija kao znanstvena disciplina osamostalila tek u nedavnoj prolosti, u crkvenoj tradiciji je uvijek postojalo veliko zanimanje za zakonitosti duhovnog ivota, pa imamo obilje spisa i dokumenata koji potjeu jo od otakih vremena. Tako se povijest duhovnosti dijeli na razliite epohe: povijest duhovnosti otakih vremena, povijest duhovnosti srednjeg vijeka, povijest duhovnosti pokoncilskog vremena.

4. Pastoralna teologija i psihologija Duhovni ivot je eminentno osobna stvar, ali istovremeno ima i komunitarnu dimenziju. Stoga se na poseban nain prouava duhovno vodstvo te psiholoki vidovi duhovnog iskustva.

5. Duhovnost razliitih stalea Svaki stale ima svoju vlastitu duhovnost, koja se ravna po vlastitim principima. Tako se prouava duhovnost branog i obiteljskog ivota, sveenika i r