de tocqueville o demokraciji u americi

Download De Tocqueville O demokraciji u Americi

Post on 24-Nov-2015

58 views

Category:

Documents

7 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Seminarski rad na temu De Tocquevilleovog djel a O demokracijiu Americi

TRANSCRIPT

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

ODSJEK ZA POVIJEST

Tema seminarskog rada:

Alexis de Tocqueville: O DEMOKRACIJI U AMERICI

(prikaz knjige)

Student: Dino Jeli,

I. godina diplomskog studija filozofije i povijesti

Mentor: dr.sc. eljko Bartulovi

Datum: 16.11.2013.

1. UKRATKO O AUTORU

Alexis de Tocqueville (1805. 1859.) se smatra jednim od najpoznatijih predstavnika moderne politike teorije, filozofije povijesti i sociologije. Roen je na poetku 19. stoljea na sjeveru Francuske, u Normandiji, u plemikoj obitelji velikog ugleda i duge tradicije i povijesti (Tocquevilleovi preci su ivjeli u Normandiji jo u doba normanskog osvajanja Engleske). Njegovi su roditelji inae bili poznati politiki aktivisti u vrijeme Francuske revolucije, a spaeni su od pogubljenja tek nakon to je Robespierre maknut s vlasti 1794. godine. Za vrijeme studija prava u Parizu upoznao je Gustavea de Beaumonta, s kojim je 1831. godine otputovao u Ameriku, na zahtjev francuske vlade. Naime, od te dvojice se trailo da detaljno proue ameriki kazneni sustav i naprave izvjetaj, koji bi mogao biti od pomoi francuskim sudskim ustanovama i francuskom kaznenom zakonodavstvu. Objavljena studija pod nazivom Kazneni sustav u Sjedinjenim Dravama i njegova primjena u Francuskoj 1833. je objavljena kao knjiga, te je iz nje Tocqueville crpio informacije prilikom sastavljanja svog najpoznatijeg djela O demokraciji u Americi. Osim ovog naslova valja spomenuti i djela Stari reim i revolucija (ovu je knjigu autor napisao nakon dravnog udara Louisa Napoleona i uspostave Drugoga Carstva), te Uspomene, opsean spis u kojem opisuje stanje u postrevolucionarnoj Francuskoj. De Tocqueville je gotovo cijelog ivota bio politiki aktivan - u francuskoj je politici sudjelovao sve do dravnog udara 1851. godine - a jedno je vrijeme ak sluio kao francuski ministar vanjskih poslova, od 2. svibnja do 31. listopada 1849. godine. Umro je u Louvreu 1859. godine. Alexis de Tocqueville je jedan od najslavnijih liberalno demokratskih teoretiara. Pitanja koja je on postavljao tijekom svoje bogate politike i znanstvene karijere jo su i danas u fokusu svjetske politiko filozofske i socioloke misli, a ponajprije se tiu fenomena demokracije u suvremenim drutvima. 2. PRIKAZ DJELA

Djelo Alexisa de Tocquevillea O demokraciji u Americi podijeljeno je na dva dijela. Prvi je dio prvotno izaao 1835., a drugi 1840. godine. U hrvatskom izdanju iz 1995. godine (koje sam imao prilike prouiti) oba dijela su zajedno objavljena, u jednoj dakle knjizi, koja broji ukupno 294. stranice. Ovo je izdanje inae prijevod francuskog izdanja iz 1968. godine J.P.Mayera koje je nastalo skraivanjem Tocquevilleovog izvornog djela, s ciljem iznoenja najvanijih stavki i osnovnih ideja.

Svaki dio je podijeljen na poglavlja, koja nose naziv prema temi koja se obrauje u tom poglavlju; rijetko koje poglavlje ima vie od desetak stranica, no zato je knjiga podijeljena na 39 poglavlja, ne raunajui na Napomenu o ovom izdanju i Pogovor Rade Kalanja. Upravo zbog opsega ove knjige (koja predstavlja skraeno izdanje!) neu analizirati pojedinano svako poglavlje, ve u se ograniiti na iznoenje najvanijih ideja i teza, onako kako su iznesene u prvom dijelu. Ve u Uvodu autor jasno naznauje dvije glavne teme koje ine sutinu djela i koje e se obraivati u daljnjem tekstu. Prva tema se odnosi na realno prikazivanje drutvenih i politikih uvjeta u Sjedinjenim Amerikim Dravama, kako bi se ukazalo na uzroke, mehanizme funkcioniranja te posljedice demokratskih naela na ivot ljudi; autor naglaava da, iako nije savren, ameriki demokratski sustav uistinu jest najbolji na svijetu, te od njega mnoge europske drave mogu mnogo toga nauiti (kroz cijelu knjigu ovu tvrdnju autor opseno potkrepljuje dokazima i primjerima). to se tie vie teorijske analize fenomena demokracije i demokratinosti, Tocqueville zapoinje sa iznoenjem ideje da demokracija predstavlja prirodno drutveno politiko stanje do kojeg je neizbjeno moralo doi, zbog same naravi aristokratskih drutava, odnosno aristokratskog naina vladanja, koji po njegovom miljenju prirodno prethodi onom demokratskom. Sam prijelaz iz aristokratskog sustava u demokratski politiki sustav ne moe se dogoditi ako prije toga nuno ne doe i do drutvenih promjena: U drugom poglavlju (Drutveno stanje Angloamerikanaca) autor opisuje kako je do toga dolo fokus je stavljen na aristokratske zakone o naslijeivanju, koji podrazumijevaju ravnomjernu raspodjelu dobara. Naime, nakon smrti vladara (ili nekog drugog aristokrata) njegova su se dobra (u prvom redu nepokretna dobra, dakle zemljini posjedi) po zakonu morala ravnomjerno raspodijeliti svim potomcima. Ako je njih vie od dvoje, jasno je da svaki potomak pojedinano ne moe raspolagati jednakom koliinom dobara, koja su i izraz aristokratske moi i ugleda. S vremenom dolazi do daljnjeg usitnjavanja, tj. fragmentacije, a taj materijalni proces gubljenja aristokratske moi tekao je paralelno sa procesom promjene aristokratskog duha, njegovog naina razmiljanja i djelovanja. Kad se vie nije mogao osloniti na tradicionalne vrijednosti svog sloja, koje su izgubile svoj znaaj, uglavnom je prodavao svoja aristokratska prava i dobra za novac, kako bi zadovoljio svoje osnovne potrebe. Poeo se sve vie oslanjati na vlastite mogunosti, na vlastitu poduzetnost i racionalnost; mogli bi rei da se aristokratski duh demokratizirao. Valja naglasiti da Tocqueville smatra da svako aristokratsko drutvo s vremenom mora nuno napredovati u demokratsko zbog samog prirodnog procesa razvoja (autor esto spominje Boju Providnost, koja kao da usmjerava sam tok razvoja). Ipak, kao to upozorava u Napomeni druge knjige (drugog dijela), ne eli da ga se smatra uskogrudnim u posebnom naglaavanju uloge jednakosti uvjeta u demokratskim drutvima, te izostavljanju ostalih kljunih faktora u inu uspjene uspostave demokracije (npr. u kontekstu Amerike autor nije posebno detaljno istraivao prirodne uvjete u toj zemlji, religiju njezinih stanovnika, stupanj prosvijeenosti, njihove ranije navike, itd.). On je svjesno zanemario sve specifinosti amerikog drutva, te je na temelju usporedbe amerikog i francuskog drutva pokuao izvui neke konstantnosti, neka opa obiljeja. U tom smislu dva pojma ine kraljenicu Tocquevilleovog liberalno demokratskog svjetonazora: jednakost i sloboda. Glavno pitanje glasi: Koji je odnos izmeu slobode i jednakosti u kontekstu samog ustroja demokratskih drutava, odnosno zakonitosti njihova praktinog funkcioniranja? Gore navedeno pitanje moemo preformulirati i na slijedei nain: Da li se demokratinost nekog drutva oituje u injenici postojanja jednakosti, ali ne i slobode, ili je pak nezamislivo postojanje demokratskog sustava u kojem jednakost nije popraena paralelnim postojanjem slobode? Ovisno o odgovoru, mogli bi nai dvije pozicije koje naizgled stoje u otroj suprotnosti jedna prema drugoj. Za Tocquevillea osnovni preduvjet demokratskog politikog ureenja jest stanje drutvene jednakosti (priblina jednakost u moi, bogatstvu i znanju) koje politike institucije moraju ouvati. Vlast to moe uiniti na dva naina: tako da prava da svakome, ili tako da ih osigura nikome. U prvom sluaju graani su jednaki u svojoj slobodi, a u drugom sluaju su jednaki u svojoj neslobodi. Drugim rijeima, prva opcija vodi do ideje suverenosti naroda, a druga dovodi do apsolutistike vlasti jednog ovjeka kao suverena. U prvom sluaju primjer se odnosi na Sjedinjene Amerike Drave, a u drugom sluaju moemo spomenuti Francusku, koja je u Tocquevilleovo doba opasno koketirala sa apsolutizmom. Dakle, u Sjedinjenim Dravama sve poinje sa narodom i sve zavrava sa narodom: narod bira zakonodavce, djelatnike izvrne vlasti, itd. Narodna vlast, koja poiva na jednakosti kao osnovi demokratinosti, vidljiva je u svakom segmentu amerike upravne, izvrne i sudske vlasti ne samo na dravnoj razini, ve i na razini organizacije i naina djelovanja opina i okruga u pojedinoj saveznoj dravi. Primjerice, opine su potpuno samostalne u donoenju odluka i izvrenju tih odluka, sve dok se te odluke odnose na djelovanje same opine, koja sama regulira svoje unutarnje poslove. S druge strane, postoje dunosti koje neka opina ima prema dravnoj vlasti i koji se moraju ispuniti na zahtjev iste vlasti, npr. opina mora ustupiti novana sredstva dravnoj vlasti ako je potrebno, ili mora dopustiti izgradnju dravnih cesta na svom teritoriju. Ipak, i u tim sluajevima opine zadravaju odreenu samostalnost, jer u sluaju npr. prikupljanja poreza biraju opinske izabranike koji prikupljaju sredstva za dravnu vlast. Opinska i pokrajinska sloboda ine vana svojstva modernih nacija, odnosno njihovog politikog drutvenog ureenja; Tocqueville govori o upravnoj decentralizaciji (jaanju pokrajinskih vlasti) kao vrijednom faktoru uspjeha demokracije, ali naglaava da je vano i prisustvo jake sredinje vlasti (politika centralizacija). Drava e biti snana ako su snane obje vrste vlasti, no mora se paziti da niti jedna od te dvije ne preuzme prevlast. to se tie sudske vlasti, Tocqueville naglaava njezinu specifinost u Sjedinjenim Dravama, te je jasno razlikuje od sudske prakse u npr. Engleskoj i Francuskoj. Suci u Sjedinjenim Amerikim Dravama se ponajprije pozivaju na ustav, te imaju pravo opozvati neke odluke ili ih pak ograniiti ako s

Recommended

View more >