bilten korice 03-04-12 - hrvatska ljekarnička komora · 2012-11-13 · ci nemaju samo pravo na...

›2012-3/42012-3/4‹

HRVATSKA LJEKARNI^KA KOMORA

Ljekarni~ka etika i deontologija

Nakladnik:

HRVATSKA LJEKARNI^KA KOMORA

Za nakladnika:Mate Portolan, mag. pharm.

Urednik:dr. sc. Vladimir Grdini}, red. prof. u m.

Pomo}nica urednika:Danijela Jonji}, mag. pharm.

Lektura:Tomislav Salopek

Adresa uredni{tva:Bilten HLJK / Hrvatska ljekarni~ka komora, Marti}eva 27/III, 10 000 Zagreb, Hrvatska

Telefon: 46 16 017, 46 16 805; telefaks: 46 16 017e-mail: hljkºhljk.hr; http: /www.hljk.hr

Radno vrijeme: ponedjeljak 12-20 h, utorak do petak 8.00-16.00 h@iro ra~un: Hrvatska ljekarni~ka komora, Zagreb, broj: 2360000-1101243041

Slog i tisak:Denona d.o.o., Zagreb

Naklada:3 200

ISSN:ISSN 1846-1794

GODI[TE VII. RUJAN 2012. BROJ 3.-4.

Sadràjuvodnik 87Pharmacopola moralis 87

temeljna eti~ka na~ela 91Etika i moral 91Temelji eti~kog pona{anja 92êtiri osnovna stajali{ta 94Devet na~ela ljekarni~ke etike 96Primijenjena etika 98ûvarica etike 99Podrijetlo moralnih normi 100

odlike poziva 103Ljekarni~ki poziv 103Farmaceut – stru~njak za lijekove 105Stru~no obilje`je ljekarne 106Odgovornosti i sposobnost ljekarnika 108Raditi za dobrobit bolesnika 110Iskreno, povjerljivo i po{teno djelovanje 113Zdravstvene informacije i savjeti 115Priziv savjesti 116Povjerljivost podataka i ljekarni~ka tajna 123Djelovati kao zdravstveni prosvjetitelj 124Potreba za dostojanstvom reklame 125Ljekarnici u praksi 128âst, dostojanstvo i neovisnost struke 129Vlasnici i voditelji ljekarne 130Mentori i nadglednici praktikanata 132

du`nosti i moralne norme 135O potrebi izraza deontologija 135Du`nosti i prava 136Po{tovati ljudsko bi}e, ìvot i zdravlje 136

Tematski dvobroj: Ljekarni~ka etika i deontologija

Eti~ke i pravne obveze 138Sukobi savjesti 140Lijekovi nisu trgova~ka roba 141

ugled struke 143Ugled struke 143Pa`ljivo i oprezno obavljanje du`nosti 144Razvijati stru~no znanje i vje{tine 145Suradnja s kolegama u zdravstvu 146Slu`iti potrebama pojedinca i zajednice 147Osigurati stalnost ljekarni~ke skrbi 148Pridr`avanje zakona i odredbi 149

etika i deontologija usluge 151Podaci o uslugama 151Stru~ne usluge iznad reklame 152Promet lijekovima i srodnim proizvodima 154Pri~uva u ljekarni 156Opskrba lijekovima na recept 157On-line ljekarni~ke usluge 159Prodaja lijekova u ljekarni 161Komplementarne terapije i lijekovi 162Dijagnosti~ke pretrage i ispitivanja zdravlja 163Hitna stanja 164Priprava lijekova ex tempore 165Skupljanje i odlaganje farmaceutskog otpada 166

kodeks ljekarni~ke etike 167Etika, kodeks i strukovne norme 167Po{tovanje i napredak eti~kih standarda struke 168Eti~ki kodeks: smjernice za ljekarnike ¢1989.£ 171Kodeks ljekarni~ke etike i deontologije ¢1996.£ 172Ljekarni~ki eti~ki kodeks. Strukovni standardi ¢1997.£ 180Potrebe za osuvremenjivanjem Kodeksa 182

kazalo 187Predmetno kazalo 187

podsjetnik Hvarska deklaracija ovitak

87

uvodnikPharmacopola moralis

Izvor ljekarni~ke etike, ljekarni~kog morala ili }udore|a nalazimo u humanosti, pravednosti i prirodoznanstvu. Ljekarni~ku etiku dakle nalazimo u ljubavi prema ~ov-jeku (posebice prema bolesniku, patniku i ~ovjeku u nevolji), u priznavanju podjed-nakih prava svakog ~ovjeka na zdravlje i ljekarni~ku skrb, te u poimanju stanovitih prirodoznanstvenih spoznaja. Kada kaèmo pharmacopola moralis, ne mislimo, dakako, o nekom posebnom tipu ljekarnika, nego o svakome koji ìvi i stru~no radi u skladu s op}im pravilima o dobru, koji ima razvije-nu svijest o du`nosti, te spremnost i volju za preuzimanje i ispunjavanje zadataka u farmaciji. Rije~ je o ljekarniku i o svakom drugom farmaceutu1 koji osje}a svoje mo-ralne odgovornosti koje su izrasle iz vlasti-te sposobnosti da svoje postupke ocjenjuje kao dobre ili lo{e, dakle iz vlastite savjesti. Svaki bi ljekarnik trebao razlikovati ono {to je moralno dobro i ~ovje~no prirodno/uobi~ajeno od onoga {to je moralno lo{e i ~ovje~no bolesno. Savjest je pri tome, iako

dru{tveno uvjetovana, subjektivan i autori-tativan vodi~ ljekarnikova moralnog pona-{anja. Svaki ljekarnik zna da mu je du`nost i obveza pomagati ponajprije ljudima kada im je potrebna farmaceutska pomo}. No, ova je spoznaja tek jedno od vi{e uop}enih na~ela sve dok se ne do|e izravno u tu prigodu. Primjerice, ako lje karnik, odma ra-ju}i se na godi{njem odmoru, postane na prostoru ure|enom za kupanje slu~ajni o~e vidac nakane neispravne ili nedopu{tene uporabe kakva lijeka, on }e sam bez volj-nog poticaja u}i u poloàj provjere svojega moralnog na~ela. Izme|u potrebe da se bezbri`no odmara i njegove moralne obve-ze, ljekarnik }e donijeti odluku da, kao stru~ njak za lijekove, pruì na plaì svoju stru~nu pomo}. Glas moralne svijesti nalaè mu da pomogne ~ovjeku koji je ka-nio neispravno uzeti lijek i tako nenadano postaje osoba na du`nosti ispunjavaju}i svoju stru~nu moralnu obvezu.

ôvjek stalno djeluje u odnosu prema dru-gim bi}ima s kojima se susre}e u svojem djelovanju. Sv. Toma Akvinski pi{e: »îtav je ~ovjek usmjeren prema ~itavoj zajednici kao cilju jer je njezin dio.« Isto tako svaki je ~ovjek pripadnik te zajednice i na taj se

1 Farmaceut je {iri izraz od ljekarnika koji je farmaceut ponajprije zaposlen u primarnoj zdravstvenoj za{titi, u javnoj i bolni~koj ljekarni. No, mnogo se puta navodi ljekarnik misle}i na svakog ~lana farmacije ili ljekar ni{-tva. Ipak, pod ljekarni{tvom poglavito valja smatrati ono podru~je farmacije koje se ponajprije ti~e ljekare-nja, a pod farmacijom valja smatrati cjelokupnu stru ku, uklju~uju}i i farmacijske (a ne farmaceutske) znanosti.

BILTEN HRVATSKE LJEKARNI^KE KOMORE VII : 2012 - 3/4

88

na~in mora shvatiti u vezi sa zajednicom. U toj zajednici ljekarni~ke mogu}nosti dje-lovanja doista su beskrajne, male su samo ako ih ljekarnik nije sposoban vidjeti. Lje-karnik, naime, mora biti sposoban provo-diti skrb o bolesniku i drugim korisnicima lijekova, donositi odluke o isplativoj i dje-lotvornoj primjeni lijekova, znati vje{to ko-municirati, biti dobar organizator stru~ nog rada i poduzetnik u zdravstvu. Da bi tu sposobnost trajno zadrào, mora tako |er biti i doìvotni u~enik i trajni u~itelj.

U ovom se, tematskom broju Biltena HLJK raspravlja o eti~kim vrednotama, eti~kim problemima, moralnim normama, moral-nim dilemama i du`nostima (dakle ono {to se mora ~initi) u ljekarni{tvu. Sve su teme podijeljene izme|u poglavlja: (1) temeljna eti~ka na~ela, (2) odlike poziva, (3) du`nosti i moralne norme, (4) ugled struke, (5) etika i deontologija usluge i (6) kodeks ljekarni~ke etike. êstitost, znanje i marljivost trebaju biti istinske vrline, a ne da bez pravih mje-rila svatko u sebi samo vidi po{tena, spo-sobna i radi{na ~ovjeka. No, izgledi ljekar-ni{tva ovise i o strukturama izvan te struke, a tu se naziru i problemi. Hrvatski ljekarni-ci nemaju samo pravo na svoja radna mje-sta nego imaju pravo na dijalog, na doli~no pona{anje onih drugih prema njima i na svoj odsje~ak hrvatskoga zdravstva, da-kako, i na golemu obvezu prido no{enja istomu tom zdravstvu. [to se ti~e ljekar-ni~kog odsje~ka zdravstva, svari }e se vje-rojatno popraviti tek onda kad u Zakonu u zdravstvu bude pravedniji omjer ~lanaka

lije~ni~kih prema ljekarni~kim sadràjima. Za ljekarni{tvo se valja vje~no i objektivno boriti, i protiv sebe i protiv drugoga, da struka nikada ne postane, rekao bih, tek pokvareni sat na nekom seoskom tornju.

Nije dobro ni tada kada je u zdravstvenom ìvotu kakav dràvni ~inovnik istinskiji od farmacijske znanosti i ljekarni~ke struke, i kada istinsku struku Ars pharmaceutica za-stiru sadràji koji se ra|aju u administrativ-nim kancelarijama, interesnim skupinama, u novinama i pojedinim elektroni~kim me-dijima. O sudbini ljekarni{tva trebali bi uvijek odlu~ivati oni posrednici koji se u taj posao uistinu razumiju, oni koji su to u~i-nili, oni koji su ga stvarali, oni koji su ga ~u vali, oni koji su mu unijeli du{u. I Bog je govorio Jobu: »Gdje si bio kad zemlju ute-meljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. Zna{ li tko joj je mjere odredio i nad njom uè mjerni~ko napeo? Na ~emu joj po~ivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni ...« ¢Job 38, 4-6£.

Ljekarnik kao stru~njak svojim je radom postavljen u sredi{te farmaceutske struke. On u tom poslu mora biti otvoren prema drugima, otvoren za susret i dijalog, otvo-ren prema bli`njemu. Stru~njak vlada ste~enim stru~nim znanjem i umije}em i primjenjuje ga razumno i voljno, slobodan kao osoba, kao nositelj prava i du`nosti. Uistinu, do pravog rezultata u struci dolazi se mukotrpno, ali rezultat toga jest u~injena valjana stvar. Jednom sam napisao: Farma-ceutski je ìvot objavljenje ~udesnog va-trometa lijekova i nada, a ljekarnik se mora

VII : 2012 - 3/4 BILTEN HRVATSKE LJEKARNI^KE KOMORE

89

sna}i izme|u kemijske i lije~ni~ke vatre, izme|u htjenja i mogu}nosti, u vrtlogu ove |avolske borbe za presti` i novac.

U ovom se, tematskom broju sadràjno poglavito razmatraju problem eti~kih vrije-dnosti, problem moralnih normi i problem du`nosti, koji usmjeruju pojedinca do poèljnoga ljekarni~kog djelovanja u dru-{tvu. Budu}i da rasprava o tome ne moè i}i samo jednom sveop}om, jasnom i do-bro ugaènom cestom, otvaraju se mnoga pitanja, pa se valja dràti op}ih upori{nih to~aka,2 ali i posegnuti za opse`nijim, du-bljim i raznovrsnijim tekstovima sabranima u ranije objavljenoj knjizi namijenjenoj hr-vatskim farmaceutima.3 Neka se tekstovi u ovom broju Biltena HLJK na|u pri ruci ko-legama ljekarnicima u njihovu lijepom i od-govornom poslu, ali i kao pomo} da ohra-bre one koji posustaju, da oja~aju one koji su umorni, da zbliè one koji su na osami i da brane one koji su ugroèni. ■

Dr. sc. Vladimir Grdini},sveu~. prof. u m.

2 Vidjeti ~lanak Promi{ljanja o saètku ljekarni~ke etike, Bilten HLJK 2008-1, str. 47-49.

3 V. Grdini}, J. Vukovi}, Farmaceutska etika, deontologija i praksa, JADRAN – Galenski laboratorij d.d., Zagreb, 2000.

Vara`dinski ljekarnik, glazbenik i muzejski stru~njak Artur Krajanski (1884. – 1941.) prou~avao je uz po-vijest farmacije i znanost o du`nostima kao moralnoj obvezi pripadnike ljekarni~ke struke. Djelo »Deonto-logijska na~ela starih ljekopisa« (1925.) posve}eno je profesoru Juliju Domcu »zaslu`nom u~itelju i prija-telju ljekarni{tva, prigodom 50. godi{njice nastav-ni~kog rada«. U rom su djelu prvi puta u svjetskoj li-teraturi opisane du`nosti i eti~ka na~ela, kojih bi se ljekarnici imali dràti, a kao znanost jo{ sasvim nepo-znata u ono vrijeme. »âsopis ~ehoslova~kog ljekar-ni{tva« tiskao je godine 1926. u ~e{kom prijevodu ovu odli~nu studiju u cijelosti, a glasilo {vicarskih lje-karnika objavilo je o njoj op{iran prikaz. Nakon Dru-gog svjetskog rata preveo je Institut za povijest farma-cije u Zagrebu to djelo na njema~ki jezik i predao ga tada docentu G. E. Dannu iz Kiela za objavu u njema~kim stru~nim ~asopisima.

91

temeljna eti~ka na~elaEtika i moral

Etika je filozofijska disciplina koja istraùje problematiku morala. Zapravo, etika jest skup na~ela moralnoga (}udored-nog) pona{anja nekoga dru{tva ili dru{t ve-ne skupine koja se zasnivaju na temeljnim dru{tvenim vrijednostima1 kao {to su do-brota, po{tenje, du`nost, istina, ljudskost i tako redom. Pritom se o~ituje kao sposob-nost razlikovanja dobrog od zloga, isprav-nog od krivoga (la`nosti) te podobnog od nu`nog djelovanja (vidjeti takvo stajali{te u ~lanku: O potrebi izraza deontologija). U uè-mu smislu etika je sinonim moralu,2 a ona sama znanost o moralu kao dru{tvenom fenomenu koji se izraàva u stvarnim ljud-skim postupcima u okviru pravila, na~ela i civilizacijskih zasada jednoga dru{tva.3 Dru gim rije~ima, etika i moral mogu se tuma~iti kao:

• etika – (1) u~enje o moralu i moralnoj praksi; tako|er: (2) pona{anje u skladu s pravilima morala; (3) filozofijska di-sciplina koja teorijski obrazlaè norme i smislenost ljudskog ìvota (prakti~na filozofija)

• moral – (1) skup pravila odre|enog dru {tva (i dru{tvene klase) o sadràju i na ~inu me|usobnih odnosa ljudi (i ljud-skih zajednica); tako|er: (2) isprav-nost, po{tenje, ~estitost, krepost, vrli-na, etika uop}e; (3) ukupnost na~ela o sudovima, pona{anju i o odnosima me-|u ljudima koja se name}u savjesti poje dinca ili zajednice, a u skladu su s op}im pravilima o dobru; (4) svijest o du`nosti, spremnost i volja za preuzi-manje i ispunjavanje zadataka; (5) osje-}aj za razlikovanje vrednota.

Kao sustav pravila pona{anja etika se ti~e sposobnosti razlikovanja dobrog od zloga, ispravnog od krivoga te podobnog od ne-podobnog djelovanja. Bavi se ljudskim dje-lovanjem i normama po kojima se uskla|uje ili bi se morala uskla|ivati. Uklju~uje sve ljud ske odrednice i vrijednosti koje se mo-gu ticati ljudske volje i djelovanja. Etika, kao jedna od najzanimljivijih i najpotreb-nijih filozofskih grana, promi{lja i formulira te dokazuje i opravdava moralne zakone ili zakone slobodnoga moralnog djelovanja.

Etika pretpostavlja ~vrst i postojan sustav objektivnih eti~kih vrednota prema kojima se ~ovjek kao misaono i odgovorno bi}e odre|uje. Re}i }e Aristotel: Jedino je ljudi-ma svojstveno da imaju osje}aje dobra i

napisao: Vladimir Grdini}1 Vrijednost je svojstvo onoga {to je vrijedno, {to vrijedi u tvarnom (materijalnom), moralnom ili duhovnom smi-slu. Vrednota (tako|er: vrijednost), obi~no u smislu mno-ìne temeljna su uvjerenja i stajali{ta na kojima po~iva kakvo dru{tvo ili djelatnost javnog ili tajnog udruènja.

2 U nazivu etika nalazimo gr~ku rije~ ethos, {to zna~i obi~aj, i ethikos, {to zna~i moralan. U tom smislu etika i moral mogu zna~iti isto.

3 Moralne ~injenice govore o ljudima, o dru{tvu, a ne go vore neposredno o na~elima, tj. o samoj etici. Ipak je na mjestu pitanje pridonosi li etika i u kojemu stupnju obli-kovanju morala. Sam moral je ìvot i podru~je ìvota, veè se uz ljudsko djelovanje. Tvorac morala je dakle ~ov-jek kroz svoje djelovanje. Ovdje praksa ide ispred teo rije (K. Wojtyla, Temelji etike, Verbum, Split, 1998., str. 20.).


92

zla, pravde i nepravde i druga osje}anja istoga reda ¢Aristotel, Politika£.

Pridràvanje moralnih na~ela prijeka je po-treba u obavljanju ljekarni~koga zvanja zbog osebujnih odlika zvanja. Ljekarnik, kao najbolji poznavatelj lijekova, ima u su-stavu ~uvanja i promicanja ljudskoga ìvota i zdravlja dublje zada}e svojega poziva koje nadma{uju njegova znanstvena i tehni~ka znanja. Budu}i da nije mogu}e nadzirati sve postupke ljekarnika, oni mo-raju biti podvrgnuti, dakako, i stanovitom unutarnjem eti~kom nadzoru, sposobnosti mi{ljenja i rasu|ivanja o objektivnom svije-tu, te moralnoj odgovornosti pojedinca izrasloj iz njegove sposobnosti da svoje postupke ocjenjuje prema moralnim kate-gorijama vrijednosti, tj. kao dobre ili lo{e (tako|er: zle), valjane ili nevaljane, dopu-{tene ili nedopu{tene.4 No, budu}i da takvo ocjenjivanje pretpostavlja neka mje-rila i kriterije, u ljekarni~koj etici nalazimo upravo farmaceutski skup na~ela: pravila, izreka, zasada, normi i tako redom. Takva farmaceutska na~ela postavlja zajednica ili pojedinac i prema njima se ljudski postupci prosu|uju kao »dobri«, »zli« ili »moralno indiferentni (nenakloni)«, dakle nekako

neutralno. Moralne se vrline ne izvode samo iz znanja nego i iz razumne volje. Iznad svijesti (sposobnosti mi{ljenja) i sa-vjesti (moralne odgovornosti) pojedinca, povi{e svih doìvljaja, moraju lebdjeti pri-rodni moralni i Bo`ji zakoni. ■

4 Naj~e{}e opreke u struci jesu lijek – otrov, bolest – zdravlje, teku} – krut, ìvot – smrt, specifi~an (ose-bujan) – nespecifi~an, aktivnost – neaktivnost, djelo-vanje – protudjelovanje (reakcija), toplo – hladno, kise-lo – lu`nato, oksidacija – redukcija, otrovi (toksini) – protuotrovi, tijela – protutijela (antitijela), plus – minus, nula – jedan, imati – nemati, diuretici – antidiuretici, emetici – antiemetici, estrogeni – antiestrogeni, fibrino-litici – antifibrinolitici, koagulancije (hemostatici) – an-tikoagulancije i tako redom.

Temelji eti~kog pona{anja

Temeljno ìvotno i eti~ko na~elo ljekarni~ke struke jest sluìti ~ovjeku i bri-nuti se za njegovo zdravlje.1 Stari su Latini znali re}i: valetudo bonum optimum (zdra-vlje je najve}e blago). Farmacijska znanost2 ima svoj smisao i vrijednost ponajprije u mjeri u kojoj uspijeva utjecati na boljitak ljudskoga ìvota i zdravlja. Kako se u ljekarni{tvu ~lanovi te struke zauzimaju za najvi{e osobne i dru{tvene vrijednosti, {to se o~ituje i zrcali u potrazi za istinom, u ~uvanju ljudskoga ìvota, isticanju uzvi{e-nosti slobode, zauzimanju za ~ovjekovo dostojanstvo i u razvijenoj svijesti o odgo-

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 43-44.

2 Vidjeti: LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 18.


93

vornosti i solidarnosti, ta je struka, po pra-vilu, izrazito moralno obiljeèna.3

Valja razlikovati pravne ili sudske odgovor-nosti i moralne obveze ljekarnika. Naime, u ljekarni~kom pozivu vladaju neki vanjski i unutarnji eti~ki odnosi prema slu`bi koju obavljaju. U vanjskome eti~kom odnosu prema ljekarniku nalaze se pojedine eti~ke norme, koje od ljekarnika zahtijevaju odre-|eno pona{anje, a koje tre}a osoba moè ne samo lako provjeriti nego se i, u slu~aju prekr{aja, sukladno tim normama mogu odmjeriti kaznene mjere. Dakle, rije~ je o provedbi kakvog postupka prema zakon-skim propisima. Pri tome se bit problema usredoto~uje na ispunjavanje pravnih ljekar-ni~kih odredbi (zakona, pravilnika, napu-taka itd.), a ne i na moralna pitanja zbog ~ega se ljekarnik drào tih odredaba, tj. je li pridràvanje vanjskih eti~kih normi rezul-tat straha pred kaznom ili vi{ih razloga uvjerenja. Unutarnje eti~ke norme pozivaju ljekarnika na moralnost. Takve norme sluè za upoznavanje ljekarnika sa smislom do-ti~nog zahtjeva, jer se potrebne vrline ljekar nikova stru~noga rada ne mogu po-sti}i represivnim mjerama izvana, ve} shva-}anjem ili razumijevanjem, dakako, vlastite obveze. Valja ustvrditi da doìvljaj du`nosti svjedo~i o prirodnoj raspoloènosti za moralno dobro, na ~emu se mora zasniva-ti svaka pa i ljekarni~ka etika. Moralne ljekar ni~ke obveze oblikovale su se u dru{t-venoj zajednici povijes nim razvojem op}ih

dru{tvenih odnosa i razvojem farmacijske teorije i prakse.

Iako se nepridràvanje unutarnjih eti~kih normi moè dovesti do odgovornosti pred stale{kim sudom ~asti, ipak je ono naj~e{}e podvrgnuto samo sudu vlastite savjesti. Stoga se i od svakog ljekarnika, poput lije~nika, od davnina traì da se posebnom prisegom obveè da }e se pridràvati eti~kih na~ela svoje struke.4 ■

3 Vidjeti tako|er: V. Grdini}, Promi{ljanja o saètku ljekarni~ke etike, Bilten HLJK 2008-1, str. 47-49.

4 Prisega ljekarnika modifikacija je ̀ enevske formulacije drevne Hipokratove prisege, donekle prilago|ena dana{njim shva}anjima i potrebama djelovanja farma-ceuta, a glasi: »U trenutku kad stupam me|u pripad-nike farmaceutske struke, sve~ano prisièm da }u svoj ìvot i djelovanje staviti u slu`bu humanosti. Prema svojim u~iteljima sa~uvat }u du`nu zahvalnost i {to-vanje. Svoje }u zvanje obna{ati savjesno i dostojanstve-no. Trajno }u oboga}ivati ste~eno znanje novim spoz-najama u struci. Svoje }u znanje obna{ati savjesno i dostojanstveno. Sura|ivat }u s lije~nicima i nesebi~no }u brinuti o ~uvanju narodnog zdravlja i boljitku bole-snika. ûvat }u tajne onoga tko mi se povjeri. Uvijek }u biti ~uvar zdravstvenih i kulturnih vrednota i promicatelj farmacijskih znanosti i struke. Svim svojim snagama odràvat }u ~ast, plemenite tradicije i dostojanstvo ljekarni~kog zvanja. Kolege }e mi biti bra}a. Bolesna ~ovjeka pou~it }u kako valja postupiti pri uporabi pro-pisanih mu lijekova. Upozoravat }u na opasnost i nu-spojave uporabe lijekova i s najve}om }u pozorno{}u sudjelovati u terapiji bolesnika utvr|uju}i mu sadràj lijekova. U obavljanju du`nosti prema bolesniku na mene ne}e utjecati njegova vjerska, rasna, nacionalna, politi~ka ili stale{ka pripadnost. Ni pod prisilom ne}u dopustiti da se moje farmacijsko znanje iskoristi protiv-no zakonima ~ovje~nosti. Ovo prisièm sve~ano i slo-bodno, pozivaju}i se na svoju ~ast.«


94

êtiri osnovna stajali{ta

Ljekarnik }e se pri dono{enju odlu-ka u svom radu upravljati, me|u ostalim, i stanovitim eti~kim kriterijima. Pristup raz-mi{ljanju o eti~kim temama ponajprije se temelji na ~etirima osnovnim moralnim sta-jali{tima:1 • po{tuj samostalnost osobe• ~ini dobro• ne ~ini zlo• budi pravedan,

a uzimaju}i u obzir stvarnu situaciju u kojoj se ta stajali{ta primjenjuju.2

Pristup nudi op}i moralni analiti~ki okvir i osnovni moralni jezik. Drugim rije~ima, ta ~etiri stajali{ta mogu posluìti kao op}i

skup moralnih uvjerenja i kao zajedni~ki moralni jezik. Unato~ tomu {to ne daju propisana pravila, ta na~ela mogu pomo}i ljekarnicima da donose odluke kad se one ti~u moralnih pitanja/tema {to se pojavljuju u njihovu radu. Naime, u svakom pojedi-nom slu~aju prije nego {to se do|e do vla-stita odgovora, razmotrit }e se problem s aspekta svakog na~ela, koriste}i se pritom vlastitom moralnom teorijom za biranje izme|u stajali{ta kad su ona u suprotnosti.

Samostalnost (sloboda i neovisnost) osobe omogu}uje joj donositi vlastite svjesne, namjerne i dobrovoljne odluke. Po{tovanje samostalnosti osobe pretpostavlja i moral-nu obvezu da se po{tuje autonomija (sa-mostalnost) drugih dok je to u skladu s jednakim po{tovanjem autonomije svih kojih se ti~e. Jasno je da ljudi ne vole i da nije u njihovu interesu biti sredstvo bilo ~ije ili bilo kakva doga|anja, nego da èle biti nekomu svrha ili svrha doga|anja. Po-sebno u zdravstvenoj za{titi bolesnik èli biti svrha doga|anja, a ne ne~ije sredstvo (npr. sredstvo za ne~iju zaradu, napredak, slavu, postignu}e uspjeha).

U zdravstvenoj za{titi pod po{tovanjem ljudske samostalnosti razumijeva se mno-go{to. Ono iziskuje od ljekarnika da se po-savjetuju s ljudima i da dobiju njihov pri-stanak prije nego {to poduzmu bilo {to da im pomognu. To je tzv. informirani prista-nak (eng. informed concent), pristanak in-formiranog, obavije{tenog bolesnika, tj. pacijenta koji razumije svoju situaciju, zna posljedice razli~itih odluka, od kojih jednu

napisao: Vladimir Grdini}1 Stajali{te – jasno izre~eno mi{ljenje o nekom pitanju; gledi{te, motri{te. Tako|er: uvjerenje – osobno mi{ljenje o ~emu koje se temelji na sigurnosti u istinito-sti vlastite misli.

2 Ta su stajali{ta sukladna temeljnim na~elima medicin-ske etike (World Medical Association, 1949.) koji na-vode na~elo po{tovanja autonomije bolesnika (auto-nomy), na~elo ne{kodljivosti (nonmalefi cence), na~elo dobro~instva (benefi cence) i na~elo pravednosti (ju-stce), kako se to navodi i u ~lanku: M. Juki}, M. Lada-vac, L. Majstorovi}, J. Bleki}, Eti~ka na~ela i standardi u ljekarni~koj praksi, Famaceutski glasnik, 61:9 (2005) 511-515. Valja napomenuti da se moralna vrijednost (moralna dobrotu i zlo}a) mora razlikovati od izvanmo-ralne vrijednosti, a ne samo od moralne obveznosti, ispravnosti i krivnje (W. K. Frankena, Etika, KruZak, Za-greb, 1998., str. 47.).


95

treba samostalno donijeti, a i sposoban je donijeti tu i takvu odluku bez straha i bez drugih pritisaka.

Medicinska povjerljivost (ljekarni~ka tajna) tako|er je sama sobom razumljiva pri po{tovanju samostalnosti (autonomije) lju-di.3 Ljekarnici nemaju neku op}u obvezu da ~uvaju tajne drugih ljudi, ali kao zdrav-stveni radnici izrijekom su obe}ali bolesni-cima, ili se to razumijeva, da }e ~uvati kao povjerljive informacije koje su im povjere-ne. Odràvanje obe}anja na~in je da se po{tuje ljudska autonomija.

Po{tovanje autonomije ~ak iziskuje od lje-kar nika da bude navrijeme na dogovore-nom mjestu, sastanku ili susretu jer je do-govoreni sastanak svojevrsno uzajamno obe }anje, a nepridràvanjem dogovora kr{i se dano obe}anje.

Kad god se pomaè drugima, neizbje`na je opasnost da im se {teti. Stoga ljekarnici moraju uzimati u obzir na~elo dobro~instva i ne{kodljivosti zajedno, te osnovnu svrhu da se postigne korist ve}a od {tete. Dakako, mala vjerojatnost velike {tete, smrti ili pak te{ke nesposobnosti od manje je moralne va`nosti u smislu ne{kodljivosti (»ne ~ini zlo«) nego {to je velika vjerojatnost takve {tete, a velika vjerojatnost velike koristi,

izlje~enja bolesti koje ugroàva ìvot, od ve}e je moralne va`nosti u zna~enju do-bro~instva (»~ini dobro«) nego {to je mala vjerojatnost takve koristi. S tim u vezi je neposredna, nedvojbena moralna obveza ljekarnika poznavati u~inke lijekova, pose-bice vjerojatnost razli~itih {teta i koristi koje mogu nastati od predloènih lijekova.

êtvrti osnovni moralni princip jest na~elo pravednosti. Na pravednost se ~esto gleda kao na sinonim za po{tenje i ona se ukratko moè opisati kao moralna obveza za djelo-vanje na temelju po{tene prosudbe iz me|u podjednakih suprotstavljenih prava. Postu-pak koji pravi razliku me|u bolesnicima na temelju osobnih sklonosti ili predrasuda ne moè dati pravednu ni moralno prihvatljivu osnovu za raspodjelu, primjerice, oskudnih sredstava zdravstvene za{tite, ni bilo za koju drugu kategoriju pravednosti.

Ljekarnik koji se ravna prema pravednosti, koji osje}a njezinu potrebu i priznaje joj objektivnu veli~inu, daje ve} samim time dokaz svoje na~elne nesebi~nosti, jer staje iznad interesa ili koristi, na tlu onoga {to je objektivno ispravno.4

Osim toga, ne smiju se razbacivati sred-stva, pa, ako je vjerojatno da }e jeftiniji lijek proizvesti istu korist za bolesnika kao i skuplji, ljekarnik }e, ako mu je to do-pu{teno, izdati jeftiniji lijek. Ako pak ljekar-3 Valja trajno imati na umu da se svi kontakti ljekarnika

s bolesnicima zbivaju u situaciji djelomi~no naru{ene bolesnikove autonomije. Ve} samo povjeravanje koje smetnje, tegobe ili nesposobnosti za mnoge bolesnike nije ugodno, a smetnje, tegobe i, ~esto, fizi~ka bol koje bolesnik trpi zbog same bolesti a priori }e smanjiti nje-govu autonomiju.

4 V. Grdini}, J. Vukovi}, Farmaceutska etika, deontologija i praksa, Jadran Galenski Laboratorij, Zagreb, 2000, str. 181.


96

nik vjeruje da }e skuplji lijek djelovati mno-go bolje, treba ga preporu~iti.

U po{tovanju na~ela autonomije ljekarnik moè imati i stanovitih dilema. Primjerice, treba li ili ne treba po{tovati odluku 14-godi{nje djevoj~ice da uzima oralne kon-traceptive, tipi~na je dilema u primjeni na-~ela po{tovanja ~ovjekove autonomije. Sli-~na se pitanja o po{tovanju autonomije jav ljaju i u drugim situacijama u dje~joj za{titi, u za{titi mentalno ozbiljno bolesnih ljudi, te u za{titi starih ljudi koji su ozbiljno mentalno o{te}eni. Nadalje, novoro|en~ad nije autonoman subjekt jer autonomija izi-skuje/uklju~uje sposobnost razmi{ljanja i dono{enje odluka, tj. da se zna {to je za subjekt bolje.

Kod bolesnika koji nisu dovoljno autonom-ni5 da bi se po{tovale sve njihove odluke i koji donose odluke koje su, ~ini se, protiv njihovih interesa, tada se javlja va`no pitanje koga treba smatrati ovla{tenim da donosi odluke umjesto njih, te o kriterijima {to ih oni imaju po{tovati da bi to u~inili. ■

Devet na~ela ljekarni~ke etika

Eti~ka na~ela za ljekarnike pokri-vaju glavna i specijalisti~ka podru~ja njego-va djelovanja. Ljekarni~ka se etika za glav-na podru~ja ljekarni~koga djelovanja i sa-èto moè opisati u i s pomo}u devet na-~ela:1 • glavna je ljekarnikova uloga briga za

dobrobit bolesnika i drugih ~lanova dru{tva2

• ljekarnik mora odràti ~ast i dostojan-stvo struke i ne smije sudjelovati u bilo kojim djelovanjima koja mogu dovesti struku na lo{ glas3

• ljekarnik mora neprekidno po{tovati za-kone i druge odredbe primijenjene u lje-karni~koj praksi i odràvati visoki stan-

napisao: Vladimir Grdini}1 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551. Vidjeti: Ljekarnički etički kodeks. Strukovni standardi [1997] u ovom Biltenu HLJK.

2 Vidjeti ~lanke: Raditi za dobrobit bolesnika, Iskreno, povjerljivo i pošteno djelovanje, Zdravstvene informa-cije i savjeti, Povjerljivost podataka i ljekarnička tajna, Djelovati kao zdravstveni prosvjetitelj, Poštovati ljudsko biće, život i zdravlje, Služiti potrebama pojedinca i zaje-dnice u ovom broju Biltena HLJK.

3 Vidjeti ~lanke: Čuvarica etike, Odgovornost i sposob-nost ljekarnika, Potreba za dostojanstvom reklame, Čast, dostojanstvo i neovisnost struke, Etičke i pravne obveze, Lijekovi nisu trgovačka roba, Ugled struke, Pri-državanje zakona i odredbi u ovom broju Biltena HLJK.

5 Nedostatak autonomije moè se povezati s demen-cijom osobe, kroni~nim, globalnim, obi~no ireverzibil-nim gubitkom spoznaje.


97

dard stru~nog pona{anja u skladu s pro-fesijom; ljekarnik mora izbje}i bi lo kak vo djelovanje ili propust koji moè uma njiti povjerenje u farmaceutsku stru ku; ako je osigurana ljekarni~ka usluga, lje kar nik mora jam~iti njezinu djelotvornost4

• ljekarnik mora po{tovati povjerljivost informacija koju je traìo tijekom stru~-ne prakse u odnosu s bolesnikom i nje-govom obitelji; takva informacija ne smije biti otkrivena nikomu bez pristan-ka bolesnika ili skrbnika, osim ako ona nije od interesa bolesniku ili dru{tvu5

• ljekarnik mora i}i ukorak s razvojem far-macijskih i ljekarni~kih spoznaja u svrhu odràvanja visokoga standarda profesio-nalizma u svom podru~ju djelovanja6

• ljekarnik ne smije djelovati pod bilo kojim uvjetima koji ugroàvaju profesionalnu neovisnost ili sura|ivanje, niti nametnuti takve uvjete drugim ljekarnicima7

• ljekarnik (voditelj ili vlasnik ljekarne) mora u interesu javnosti osigurati in-formacije o dostupnim stru~nim slu`-bama; reklama ne smije zahtijevati ili pokazivati nadmo} nad stru~nim uslu-

gama dobivenima od drugih ljekarnika ili ljekarni, mora biti dostojanstvena i ne smije dovoditi struku na lo{ glas8

• ljekarnik koji nudi usluge izravno jav-nosti mora to ~initi u prostorijama koje odraàvaju profesionalni karakter lje-karne9

• ljekarnik mora u svako doba sura|ivati s kolegama u struci i ~lanovima iz dru-gih zdravstvenih struka tako da boles-nici i javnost mogu imati korist.10

Promi{ljaju}i o saètku ljekarni~ke etike i du` nostima ljekarnika, valja se podsjetiti na ~injenice: (a) da ljekarnici najbolje razumiju prirodu i djelotvornost lijekova, kao i drugih sastojaka lijekova, (b) da je farmaceutska struka ustrojena tako da ponajprije zadovolji potrebe bolesnika/pacijenata, (c) da su lje-karne ona karika preko koje lijekovi dolaze do lokalnih zajednica i (d) da u javnosti jo{ uvijek vlada veliko povjerenje u znanje, vje-{tine i stru~ne prosudbe ljekarnika.11

U svojem poslu i u svako doba ljekarnici mo-raju djelovati u interesu bolesnika i drugih pripadnika javnosti, i traìti na~in da osigu-raju najbolju mogu}u zdravstvenu uslugu pojedincima i zajednici, u suradnji s drugim

4 Vidjeti ~lanke: Etičke i pravne obveze, Pažljivo i oprez-no obavljanje dužnosti, Služiti potrebama pojedinca i zajednice, Pridržavanje zakona i odredbi u ovom broju Biltena HLJK. 5 Vidjeti ~lanak: Povjerljivost podataka i ljekarnička taj-na u ovom broju Biltena HLJK. 6 Vidjeti ~lanke: Odgovornost i sposobnost ljekarnika, Ljekarnici u praksi, Razvijati stručno znanje i vještine u ovom broju Biltena HLJK. 7 Vidjeti ~lanke: Stručno obilježje ljekarne, Ljekarnici u praksi, Podaci o uslugama u ovom broju Biltena HLJK.

8 Vidjeti ~lanke: Potreba za dostojanstvom reklame, Čast, dostojanstvo i neovisnost struke u ovom broju Biltena HLJK.

9 Vidjeti ~lanke: Stručno obilježje ljekarne, Ugled struke, Pričuva u ljekarni u ovom broju Biltena HLJK.

10 Vidjeti ~lanke: Suradnja s kolegama u zdravstvu, Osigu-rati stalnost ljekarničke skrbi u ovom broju Biltena HLJK.

11 Vidjeti tako|er: V. Grdini}, Promi{ljanja o saètku ljekarni~ke etike, Bilten HLJK 2008-1, str. 47-49.


98

stru~njacima u zdravstvu.12 Sa svima koji traè ljekarni~ku uslugu ljekarnici se moraju ophoditi ljubazno, s po{tovanjem i povjere-njem. Ljekarnici moraju po{tovati bolesniko-vo pravo da sudjeluje u dono{enju pojedinih odluka, te bolesnicima moraju predo~iti ili im neizravno prenijeti korisne obavijesti/in-formacije za njih na razumljiv na~in.11

Ljekarnici u stru~noj praksi primjenjuju svoje znanje na dobro i sigurnost bolesnika i javnosti.11 Da bi ljekarnikov rad mogao ispuniti svoju ulogu, ovisi o samom ljekar-niku, ali i o pravednosti dru{tvenog sustava koji vrednuje i nagra|uje rad svakog poje-dinca. Enciklika o ljudskom radu Laborem exercens13 zapo~inje ovim mislima: Radom ~ovjek mora sebi priskrbljivati svagdanji kruh, pridonositi neprestanom razvoju tehnike i znanosti, osobito stalnom, kultur-nom i moralnom, napretku dru{tva u kojem ìvi u zajedni{tvu sa svojom bra}om. Rad je ~ovjekovo dobro, a dobro nije samo »ko-risno« ili ne{to u ~emu moèmo »uìvati« nego je i »dostojno« dobro, to jest dobro koje odgovara ~ovjekovu dostojanstvu, do-bro koje izraàva to dostojanstvo i uve}ava ga.12 Eti~ki smisao ljekarni~kog rada mo-gao bi se svesti i na izreku: Si quid agis prudenter agas et respice fi nem ([to god radi{, radi razborito i ~asno da te ne bi bilo sram i da bi se mogao na kraju osvrnuti iza sebe).11 ■12 Vidjeti priru~nik Farmaceutska etika, deontologija i praksa, Jadran Galenski Laboratorij, Zagreb, 2000.

13 Papa Ivan Pavao II, Laborem exercens (Radom ~ovjek), Kr{}anska sada{njost, Zagreb, 1981.

Primijenjena etika

Etika u praksi ili primijenjena etika obuhva}a iscrpniji opis moralnih normi, propisa, obrazaca pona{anja, a u sklopu odre|enih posebnih dru{tvenih staleà i kategorija.1 To se posebice ti~e specifi~nih normi kakve struke, primjerice ljekarnika,2 lije~nika, novinara i tako redom. To zna~i da jedna dru{tvena kategorija ljudi prima odre|enu obvezu o svojem pona{anju i time upravo progla{ava svoje moralne ci-ljeve i pravila pona{anja. U prakti~nom ìvotu smatra se da je du`nost svakoga ~lana te odre|ene dru{tvene kategorije pridràvati se kodifi ciranih propisa.

Ljekarni~ku struku, dakle, odre|uje sprem-nost njezinih stru~njaka da se pridràvaju eti~kih i stru~nih normi koje izviru iz ~ovje-~ nosti, moralnih obveza i vrsno}e, a nadi-laze stanovite zakonske odredbe u pravnoj regulaciji ljekarni~ke prakse. Dok su eti~ka na~ela uglavnom ista, eti~ki se kodeksi/

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 14, 52, 327-328; FIP: Ljekarni~ki eti~ki kodeks. Strukovni standardi, Farmaceutski glasnik, 54 (1998) 24-25.

2 Sve do osamostaljenja farmacije, ediktom Fridriha II. godine 1240., kada se farmacija odvojila od medicine, eti~ka su na~ela jedinstvena, a tek se otada se postupno stvaraju ljekarni~ki eti~ki kodeksi.


99

propisi3 stalno pobolj{avaju, tj. povremeno stalno mijenjaju i dopunjuju kako bi {to ja-snije i potpunije iskazivali osnovna pravila pona{anja, ulogu i du`nosti ljekarnika i drugih farmaceuta.

Takvim je kodeksima obuhva}eno gotovo cjelokupno stru~no djelovanje ljekarnika. Eti~ki kodeksi proizlaze iz bîti samoga lije-ka, jer su i malene razlike u dozama presu-dne, pa je temeljno pitanje ho}e li neko sred stvo biti lijek ili jaki otrov. Tako su tije-kom povijesti, na osnovi neèljenih poslje-dica pogre{aka i u~injenih propusta pri iz-rad bi lijekova, s vremenom nastali eti~ki kodeksi.

Kako zajednica ljekarnika u Republici Hr-vatskoj ima obznanjen kodeks eti~kog pona{anja, svaki ~lan te zajednice duàn je pona{ati se sukladno tim kodifi ciranim nor-mama. Svaki ~lan, po pravilu, ima slobodu postupati moralno ili kr{iti na~ela i pravila kodeksa, odnosno pona{ati se nemoralno. Unutar ukupnosti normi koje odre|uju gra-nice kakvo}e pona{anja u kodeksu postoje hijerarhijski vi{a i nià na~ela. Eti~ki propi-si u praksi, tj. kodeksi, imaju svoju u~in-kovitost koja je ograni~ena vremenom. ■

ûvarica etike

Farmaceutska struka u na{oj zemlji organizirana je preko Hrvatske ljekarničke komore.1 Glavna je zada}a Komore da na-dzire zadovoljavaju li ljekarnici moralne i zakonske uvjete struke, te po{tuju li eti~ki kodeks.2

Dakle, Komora izgra|uje moral i poti~e moralnu praksu, tj. izgra|uje na~ela o pro-sudbama, pona{anju i odnosima izme|u ljekarnika i drugih ljudi, koja se name}u sav-je sti pojedinca ili zajednice, a u skladu su s op}im pravilima o dobru, te motri je li po-na {anje ljekarnika u skladu s pravilima tak-va morala. Komora ima ovlasti za izricanje kazni, zastupa struku pred dràvom i njezi-nim sudovima i predstavlja struku na me|u-narodnoj razini. Komora tako|er po ti~e obrazovnu zada}u farmaceuta u struci i, op}enito, u zdravstvenom prosvje}ivanju.2

Na desetoj sjednici Vije}a komore, odrà-noj 21. velja~e 1996., razmatran je nacrt Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije, koji je upu}en na raspravu u podru~na vije}a. Potom je na desetoj sjednici Vije}a komore, odrànoj 18. travnja 1996., do-nesen Kodeks ljekarni~ke etike i deontolo-

3 Kodeks – zbirka pravila o pona{anju; pravila o pona{anju, postupcima, me|uljudskim odnosima. U podru~ju zdravstva poznati su, primjerice, Kodeks ljekarni~ke etike, Kodeks lije~ni~ke etike, Kodeks prava bolesnika.

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Hrvatska ljekarni~ka komora u svjetlu dru{tvenog razvoja farmacije u Hrvatskoj (Zagreb, 2005), str. 33, 49-50.

2 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 51.


100

gije. Taj je dokument ubrzo objavljen u dodatku Farmaceutskog glasnika, u svesku 52:4 (1996).

Povjerenstvo za etiku i deontologiju, kao statutarno tijelo Hrvatske ljekarni~ke ko-more, djeluje od godine 2004., a obavlja sljede}e poslove: 3 • izra|uje prijedlog nacrta Kodeksa

ljekarni~ke etike i deontologije • prati i nadzire provedbu Kodeksa

ljekarni~ke etike i deontologije i podu-zima odgovaraju}e mjere u slu~aju nji-ho va kr{enja

• pruà za{titu gra|anima u ostvarivanju prava s obzirom na kakvo}u i sadràj ljekarni~ke usluge

• koordinira odnose me|u ~lanovima Komore te aktivno sudjeluje u rje{ava-nju moèbitno nastalih sporova

• raspravlja i daje mi{ljenje, odnosno tu-ma ~enje o pojedinim problemima iz podru~ja ljekarni~ke etike i deontolo-gije

• razmatra pojedine slu~ajeve povreda Kodeksa ljekarni~ke etike i deontolo-gije i upozorava ~lanove na u~injene po vrede

• proslje|uje pojedine slu~ajeve Stegov-nom sudu Komore

• obavlja druge poslove u skladu sa Statutom i drugim op}im aktima Ko-more. ■

Podrijetlo moralnih normi

Izvor su spoznaje moralnih na~ela na neki na~in uvijek priroda i razum, kako to navodi Karol Wojtyla u knjizi Temelji etike.1 Jer razum je sposoban spoznavati istinu. Na toj njegovoj prirodnoj sposob-nosti zasniva se i normotvorna djelatnost jer u njezinoj osnovi leì spoznaja istine o dobru. Razum spoznaje istinu o moralnom dobru u odnosu prema onome {to je pre-dmet ljudskih ~ina, kao i u odnosu prema samim ~inima. Svaka istina o dobru zasniva se na razumijevanju ~ovje~je prirode, kao i njegovih ciljeva, jer dobro je ono {to od-govara prirodi (kao ukupnosti materijalno-ga svijeta i sila koje u njemu djeluju) imaju}i na umu cilj samog postojanja.2

Kr{}anska etika drì da moralne norme, je-dnako kao i sva prava stvorene prirode, pro-istje~u od Stvoritelja, pa ipak je na~in proi-stjecanja najve}eg dijela tih normi uvjetovan prirodnim zakonima. ôvjek ih postaje svje-stan, jednostavno, razumom. No, u lai~koj se etici napose isti~e dru{tvena geneza nor-mi, tuma~e}i da su MORALNE NORME po-stale iz potreba dru{tvenog ̀ ivota i razvijale su se u skladu s njegovim razvojem.1,2

3 Vidjeti tako|er: Izvje{}e o konstituiranim povjerenstvima Hrvatske ljekarni~ke komore, Bilten HLJK 2012-1/2, str. 32-39.

napisao: Vladimir Grdini}1 K. Wojtyla, Temelji etike, Verbum, Split, 1998.

2 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 45-46.


101

Tijekom mnogih stolje}a, u krajnjoj bes-pomo}nosti pred te{kim bolestima, ~ovjek je pomo} mogao o~ekivati samo s neba. Vjera u za{titu i pomo} nebesnika bila je tolikoko sna`na da je u nekim slu~ajevima ~ak i stvarno lije~ila bolesti, barem one psihogena podrijetla, ili je bar davala snage za lak{e podno{enje bolesti. Tako se neki temelji oblikovanja ili potpore eti~kim nor-mama mogu na}i u pona{anju svetaca, ne-beskih za{titnika zdravlja, ili u kakvim dru-gim zgodama vezanima za njihov ̀ ivot. Sv. Kuzma i Damjan, rodom iz Arabije, lije~nici i ranokr{}anski mu~enici, za{titnici su me-dicine i farmacije.3 Nakon prelaska na kr{-}anstvo lije~ili su besplatno.2

Dugo su se razmatrala sredi{nja pitanja normativne etike, naime, pitanje TEMELJ-NIH NAÊLA, KRITERIJA ili STANDARDA po kojima moramo odrediti {to bismo moral-no trebali u~initi, {to je moralno ispravno ili pogre{no i koja su na{a moralna prava. Poznato je da su prije postojali i drugi mo-ralni sudovi osim onih u kojima govorimo o radnjama ili o vrstima radnji, da su one

ispravne, krive ili obvezne, naime, su dovi u kojima govorimo o osobama, osobinama karaktera, motivima, nakanama i sli~no, kao i o moralno dobrim ili lo{im, odgovor-nim, vrijednim prijekora ili hvale, vrijednim divljenja ili prijezira, herojskim ili sveta~kim, kreposnim ili zlim i tako redom. ■

3 Kult sv. Kuzme i Damjana u Hrvatskoj je vrlo star. Crkva se tih svetaca spominje u najstarijoj povelji hrva-tskih vladara, Darovnici kralja Zvonimira. Blagdan sve-tih mu~enika Kuzme i Damjana Crkva slavi 26. rujna. Kako su sveti blizanci jo{ davno postali za{titnici bole-snika, zdravstvenih strukovnih udruga i zdravstvenih fakulteta, autor ovog ~lanka ih je 1994. predloìo za nebeske za{titnike Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu. Fakultetsko ih je vije}e 1995. proglasilo nebeskim za{titnicima.

4 W. K. Frankena, Etika, KruZak, Zagreb, 1998., str. 47-62.

U vremenu u kojem caruje moralni relativizam i permisivizam, u kojem kao da su pokopane sve

eti~ke norme, ima li ne{to potrebnije nego svratiti pozornost na temelje etike, na moralni red i njego-vu nepromjenjivost? Osoba koja to moè u~initi s najvi{e prava i vjerodostojnosti svakako je Karol

Wojtyla, Ivan Pavao II, koji i danas uìva nesumnjivi moralni autoritet u ~itavom svijetu, i van katoli~kog kulturnog kruga. Papino djelo nastalo je dok je on jo{ bio profesor na ~uvenom Katoli~kom sveu~ili{tu

u Lublinu (1954. – 1958.).

103

odlike pozivaLjekarni~ki poziv

Ljekarni{tvo se razlikuje od mnogih drugih struka po tome {to je usredoto~eno na stvarnog/odre|enog ~ovjeka i na njego-ve probleme vezane za zdravlje i bolest, za dobro osje}anje, za patnje i za strah od smrti. Prema tome, ljekarni~ki je poziv takav da }e u njemu najbolje na}i sebe i najvi{e pomo}i drugima oni koji imaju smi-sla i èlje za rad s drugim ljudima, s poje-dincima, u zdravlju ili, jo{ ~e{}e, u ~asovi-ma kad oni pate, s ljudima sa svim njihovim najboljim i sa svim njihovim katkad te{kim osobinama.

Ljekarnik je stru~njak koji ìvi od profesio-nalnog rada u zdravstvu. Njemu pripada odgovornost za pomo} ljudima ne samo da ostanu dobroga zdravlja i da izbjegnu bolest, nego i tamo gdje je potrebna pri-mjena lijekova, da omogu}i njihovu racio-nalnu uporabu i pomogne bolesniku da postigne najve}i mogu}i terapijski u~inak lijekova.

Ljekarnici su savjetnici za gra|anstvo o svakodnevnoj zdravstvenoj skrbi i klju~ne osobe za pribavljanje lijekova. Njihovo te-meljno obrazovanje i dopunsko usavr{a va-nje osposobljavaju ih i za davanje razlo`nih savjeta. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) godine 1997. u Vancouveru utvr-

dila je sedam klju~nih uloga ljekarnika, tzv. ljekarnika sa sedam zvjezdica,1 kao naj-manji zajedni~ki nazivnik onoga {to se tre-ba o~ekivati od ljekarnika u zdravstvenim ustanovama u cijelome svijetu.2

Ljekarnik je osoba ispunjena moralom. Uz to, stru~njak ljekarnik zauzima visoko mje-sto na ljestvici ugleda i vi|enosti suvreme-nih zanimanja i uìva posebnu potporu lai-~ke javnosti. Dobar ljekarnik mora imati niz moralnih osobina. Za ljekarnika je va`-no da moè razumjeti du{evni ìvot drugih ljudi, da se moè uìvjeti u tu|e psiholo{ke te{ko}e. U odnosu prema ljudima, ljekar-niku je potreban smisao za pona{anje u dru{tvu, tj. potrebna mu je vje{tina opho-|enja, obzirnost prema drugome i pro-finjen osje}aj mjere. Osim toga, mora ima-ti razvijen osje}aj du`nosti i odgovornosti. Va`ni uvjeti ljekarni~kog uspjeha ili neu-spjeha jesu pa`ljivost, strpljivost, urednost, marljivost, domi{ljatost i to~nost. Neured-nost, povr{nost i nepa`ljivost ne smiju vla-dati ljekarnom.3

Ljekarnici najbolje razumiju prirodu i dje-lotvornost lijekova i sastojaka ljekovitih pri-

napisao: Vladimir Grdini}

1 D. Huml, Specijalisti~ko obrazovanje za ljekarni~ku skrb i samolije~enje, Bilten HLJK 2010-3, str. 124-127.

2 Zajedni~ka izjava Me|unarodne farmaceutske udruge (FIP) i Svjetske industrije za samolije~enje (WSMI): Od-govorno samolije~enje, International Pharmacy Journal, 13:1 (1999) 4; tako|er: Farmaceutski glasnik, 55:4 (1999) 157-159 i LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Za-greb, 2010, str. 18-19.

3 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 85, 89-90, 181-182.


104

pravaka, te kako oni mogu biti primijenjeni u svrhu sprje~avanja i lije~enja bolesti,

olak{avanja simptoma bolesti ili u dijagno-sticiranju bolesti. Ljekarnici u stru~noj praksi primjenjuju svoje znanje na dobro i sigurnost bolesnika i javnosti. Ljekarnici moraju:4 • stalno djelovati u interesu bolesnika i

drugih pripadnika javnosti (ukupnosti gra|ana koji ~ine zajednicu ili dràvu), traìti na~in da osiguraju najbolju mogu}u zdravstvenu uslugu, ~esto u suradnji s drugim stru~njacima u zdra-vstvu; svima onima koji traè stru~nu uslugu trebaju pristupiti ljubazno, s po{tovanjem i povjerenjem; po{tovati pravo bolesnika i drugih korisnika lije-kova da sudjeluju u dono{enju odluka te moraju predo~iti stru~ne podatke/informacije na razumljiv na~in

• biti sigurni da su njihova znanja, vje{-tine i izvedba visoke kakvo}e, suvre-mena, stalno temeljena na dokazima i bitna za njihovo podru~je prakse

• osigurati da je njihovo pona{anje u sk-ladu s op}im moralom, dostojanstveno i sukladno prihva}enim normama osob-nog i stru~nog pona{anja i da se ne upu{taju u bilo kakva djelovanja ili obli ke pona{anja koji mogu ljekarni~ku stru ku dovesti na lo{ glas, ili umanjiti povjerenje javnosti u farmaceutsku struku.

Ljekarnici moraju biti sposobni valjano ko-municirati sa svojom okolinom, posebice s bolesnicima, kolegama iz iste struke i s lije~-nicima. Umjesto konkurencije, mora po-stojati suradnja. Kolegijalnost ne treba i}i toliko daleko da bi se prikrivali i zata{ kavali eti~ki prekr{aji drugih ljekarnika. Ljekarnik mora paziti na svoju vanj{tinu, jer je izvr-gnut kriti~kim pogledima boles nika i drugih korisnika lijekova, koji djelomi ce na tome zasnivaju svoj stav i povjerenje.3

Da je dodir s lijekom magi~an, poput ma-gi~nog postupka srednjovjekovlja pozna-tog pod nazivom »dodir kralja«, da je nje-govo tajanstvo djelovanja duboko kao san, da je miris u ljekarni spirituozan, da je oti-sak imena ljekovite tvari na stojnicama tajna koja se ne moè shvatiti racionalno, sve su to slike u bolesnicima, u nama, u krugovi-ma uspomena, i njihova sjenka, a Krleà bi rekao: »koja se kotrlja zvjezdanim stazama – sjenka na kopreni ljudskoga mozga«.5

Farmacija svojim sinovima i k}erima donosi radosti i zadovoljstva, jer ih u stru~noj prak-si povezuje s doìvljajem spoznavanja mno-gih istina, primjerice, o lijeku, lije~enju i o zdravlju, a dopu{ta im i trenutke milo sr|a, saàljenja prema onome tko pati.3 ■

4 Code of Ethics and Standards, Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, 2006.

5 V. Grdini}, Jedan pogled na lijek i ljekarni{tvo. U povodu 100. obljetnice ro|enja Miroslava Krleè, Farmaceutski glasnik, 49:11 (1993) 325-328.


105

Farmaceut – stru~njak za lijekove

Ljekarnici izdaju lijekove i medicin-ske proizvode na recept i bez recepta, izra|uju magistralne i galenske pripravke, odre|uju norme i postupke za izradbu i kontrolu kakvo}e lijekova, djeluju u farma-cijsko-informacijskom sustavu i tako re-dom.1 Unutar ukupnosti sre|enih i uop }e-nih znanja u vezi s lijekom, do kojih se do-lazi otkrivanjem i promi{ljanjem ~injenica i pojava u farmaceutskom poznavanju pri-preme, stanja i uporabe lijekova i utvr|i-vanjem zakonitosti po kojima postoje, hr-vatski bi ljekarnici trebali dati {to znanstve-nije prinose zgradi farmacijskih znanosti.

Ljekarnik mora i u privatnom ìvotu ~uvati dostojanstvo svojega poziva i stoga mora izbjegavati pona{anje koje bi moglo {tetiti osobnom ugledu, a time i ugledu struke i zdravstvene slu`be.

Ljekarnici su stru~njaci koji imaju upot pu-njeno znanje o lijekovima i farmaceutskim proizvodima,2 ~ije je znanje nakon zavr-

{enog studija na kojemu farmaceut skom fakultetu oja~ano tijekom stru~ne prakse i nadogradnjom znanja.3

O ljekarni~kom pozivu, ljekarnicima,4 njiho-voj stru~nosti, sposobnosti i ovlastima, stru-~ noj odgovornosti ljekarnika, obrazovanju i disciplinskoj odgovornosti pisano je u priru~-niku LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelat-nost, lijekovi i rukovanje lijekovima (HLJK, Za-greb, 2010., str. 17-30.). ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 93.

2 Ljekarnici su osobito upoznati s kemijskim, fizi~kim i biolo{kim svojstvima ljekovitih tvari, te s planiranjem, provedbom i vrednovanjem programa za promicanje zdrav lja stanovnika u sustavu zdravstvene za{tite. Tije-kom studija osposobljavaju se uo~avati, opisivati i upo-

zoravati na rje{avanje zdravstvenih problema s podru~ja lijekova, proizvodnih i analiti~kih problema lijekova i drugih sredstava za lije~enje i za{titu zdravlja, kao i dru{tvenih i gospodarskih problema proizvodnje, pro-meta i potro{nje lijekova. Kao stru~njaci, upu}eni su u na~ine izgradnje i ~uvanja dru{tvenog ugleda svojega zvanja temeljenog na odgovornom odnosu prema bole-sniku i zajednici, polaze}i od kodeksa etike ljekarnika i zdravstvenih radnika uop}e i domoljublja.

3 Pravilnikom o sadràju, rokovima i postupku stru~nog usavr{avanja magistara farmacije utvr|uju se na~ela, na~in, sadràj, rokovi, postupak, provjera stru~nosti ma-gistara farmacije i dokumentacija stru~nog usavr{avanja (HLJK, 13. svibnja 2010.). Pravilnikom o pripravni~kom staù zdravstvenih djelatnika (NN, 58/99., 130/99.) utvr|en je sadràj i na~in provo|enja pripravni~kog sta-à, uvjeti koje moraju ispunjavati zdravstvene ustanove i privatni zdravstveni djelatnici kod kojih se moè obavljati pripravni~ki sta`, te na~in polaganja dràvnog i stru~nog ispita. Magistri farmacije mogu se stru~no usavr{avati u obliku specijalizacije prema Pravilniku o specijalisti~kom usavr{avanju magistara farmacije (NN 76/08). Pravilnici se nalaze u BIBLIOTEKA VARIA [5], HLJK, Zagreb, 2010., str. D5/3-D5/22, D5/23-D5/30, D5/54-D5/56.

4 Hrvatski je izraz za farmaceuta: ljekarnik. Me|utim, korisno je razlikovati farmaceuta od ljekarnika. Farma-ceuti su svi koji su zavr{ili sveu~ili{ni studij farmacije, a ljekarnici su ponajprije oni farmaceuti, zdravstveni rad-nici i najbolji stru~njaci za lijekove, koji rade u javnim i bolni~kim ljekarnama i koji pomaù ljudima: odràvati dobro zdravlje, sprje~avati bolesti i utjecati na to da se lijekovi uporabe na najbolji mogu}i na~in.


106

Stru~no obilje`je ljekarne

Javnost prepoznaje javne ljekarne kao vaàn, sastavni dio zdravstvenih uslu-ga u zemlji. Poznato je tako|er da su one prakti~no dostupna mjesta gdje se od do-bro upu}enih zdravstvenih stru~njaka moè dobiti objektivan savjet o zdravstve-nim problemima u neslu`benom okruènju u kojem se ljudi osje}aju opu{teno, bez potrebe za prethodnom najavom do-laska.1

Ljekarna je zdravstvena ustanova u kojoj se stru~no nabavljaju, prire|uju, ispituju, ~uvaju i izdaju lijekovi za potrebe humane medicine i/ili veterinarski lijekovi te druga sredstva za lije~enje i za{titu zdravlja.1 Ljekarna vi|ena o~ima javnosti obi~no ima poseban izgled i ugled.2

Izgled i opremljenost oficine moraju biti primjereni i prikladni za svrhu izdavanja.1 Posebno treba naglasiti:3 • ljekarnik koji nudi stru~ne usluge izrav-

no javnosti mora to ~initi u prostorija-ma koje zrcale strukovno obilje`je lje-kar ne4

• ljekarnici trebaju osigurati da vanjski izgled dru{tvenih i bolni~kih ljekarni ulijeva povjerenje u prirodu zajam~ene zdravstvene skrbi

• ljekarnici moraju osigurati da prosto-rije ljekarne odgovaraju zahtjevima dobre stru~ne prakse i da bolesnici i drugi korisnici lijekova mogu jasno vi-djeti u kojim prostorijama ljekarne im je pruèna ljekarni~ka usluga.

Struka o~ekuje da svi dijelovi ljekarne budu dràni u redu i ~istima te da odraàvaju zdravstveni dojam ljekarne u javnosti, ali i

napisao: Vladimir Grdini}1 V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelat-nost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 67, 74.

2 Ljekarna je mjesto protoka rije~i, kova~nica sva goru}a od rije~i, anegdota, avantura. Svijet bi trebao imati neograni~ene sklonosti prema ljekarni, kao mjestu koje je duboko preobrazilo na{u civilizaciju i njezine obi~aje. Moè se odrediti kao vremenski stroj kojim silazimo u razdoblje od IX. do XIX. stolje}a, kada su ljekarne bile najprije obrtni~ke radionice, zatim zdravstvene, ali i so-cijalne ustanove u pravom smislu rije~i, zrcalo socijal-nog i intelektualnog ìvota. Pojavu ljekarne valja vezati uz razvoj dviju socijalnih kategorija – razvoj javnosti i

privatnosti. Ljekarna je u jednom trenutku stekla svojstvo magnetskog polja da u sebe privu~e slikare i pjesnike, glazbenike i glumce, filozofe i baletane, pjeva~e, feljtoni-ste, dramaturge i arhitekte, znanstvenike i poli ti ~are, pro-fesore i studente. Ona je posudica za taljenje zna nja, akcije i metamorfoza svijeta i predod`bi o njemu.

3 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 94, 144.

4 Izgled svih prostorija ljekarne mora biti dostojanstven i zrcaliti strukovnu prirodu ljekarne. Ljekarnik treba ocijeniti sadràj, smje{taj i veli~inu natpisa i drugih iden-tifikacijskih znakova. On ne treba dopustiti da prozori i vrata budu prekriveni natpisima i naljepnicama ili pak drugim materijalom i ne smije izlagati robu i kante za sme}e izvan prostorija ljekarne. Reklamne plo~e na stupu i samostoje}e reklame nagr|uju izgled, a mogu biti i opasne za prolaznike. Vidjeti tako|er ~lanak Ko-deks ljekarničke etike i deontologije [1996] u ovom broju Biltena HLJK.


107

da olak{avaju siguran na~in rada. Javnost o~ekuje da su sve prostorije, u kojima se obna{a stru~na ljekarni~ka slu`ba, oprem-ljene, lako prepoznatljive i dobro odrà-vane. Javnost i struka o~ekuju da ljekarne koje pruàju ljekarni~ke usluge imaju takve izvore opskrbe koji osiguravaju ovla{teno izvo|enje usluga. Niè navedeni zahtjevi ti~u i na javnih i bolni~kih ljekarni:5 • prostori moraju biti sigurni za javnost i

ljude koji u njima rade; svi zakonski uvjeti moraju biti zadovoljeni, primje-rice, zdravlje i sigurnost, raspoloìvost uposlenika, sprje~avanje diskriminacije i drugo, kao i osigurani visoki higijen-ski standardi

• podru~ja namijenjena ljekarni~kim uslu-gama moraju biti lako prepoznatljiva i opremljena tako da se lako izvode; lijekove moraju izdavati ljekarnici ili osobe koje rade pod strogim nadzo-rom ljekarnika; lijekovi ne smiju biti dostupni tako da omogu}uju samopo-sluìvanje

• veli~ina prostora i organizacija rada moraju biti prilago|ene opsegu i pro-toku posla te da omogu}uju stvarnu komunikaciju i nadzor

• hladnjaci namijenjeni skladi{tenju/~uvanju lijekova moraju biti na tempe-raturi od 2 do 8 °C; moraju biti opremljeni maksimum/minimum to-plomjerom, koji se provjerava tijekom radnoga vremena, ali i ure|ajem koji

biljeì minimalne i maksimalne tempe-rature prostora; prikladne radnje mo-raju biti poduzimane za utvr|ivanje i otklanjanje kvarova, ali i nedopustivih odstupanja6

• moraju postojati ugovori za redovito prikupljanje i sigurno odlaganje farma-ceutskog otpada i otpisa.

Pravilnikom o minimalnim uvjetima u po-gledu prostora, radnika i medicinsko-teh ni-~ke opreme za obavljanje zdravstvene dje-latnosti (NN 90/04., 61/11.) utvr|eni su uvjeti u pogledu prostora, opreme i ka dro-va za pojedine djelatnosti, kao {to su lje-karna, depo lijekova, galenski laboratorij, te laboratorij za provjeru kakvo}e galen-skih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari.7

Ljekarnik je od prvog stru~njaka, koji je izra |ivao lijekove, postupno postao razdje-ljiva~ (distributer) uglavnom gotovih lijeko-va, a u posljednje se vrijeme profilirao u stru~njaka koji pruà sigurnost i stru~nost, te postaje savjetnik.8 Ljekarna u takvim okolnostima postaje moderno organizirani prostor, specijaliziran ne samo za lijekove


6 Navedene temperaturne vrijednosti za ~uvanje lijeko-va ne odgovaraju zahtjevima za hrvatske ljekarnike.

7 Komentar Ane Malovi} na novi Pravilnik o minimal-nim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehni~ke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (NN, 61/11.) objavljen je u Biltenu HLJK 2011-3/4, str. 141-143.

8 Vidjeti ~lanke: Zdravstvene informacije i savjeti, Dje-lovati kao zdravstveni prosvjetitelj u ovom broju Biltena HLJK.


108

ve} i za proizvode za o~uvanje zdravlja. Ljekarnik {iri svoju ponudu proizvoda, a on ih svojom stru~no{}u moè najbolje odabrati i preporu~iti, pa tako daje i sve vi{e poduke. Po dana{njem konceptu, u ljekarnu se, kao u glavno mjesto skrbi za zdravlje pu~anstva, ulazi ne samo po lijekove da bi ~ovjek ozdravio nego i po proizvode da ne oboli, ali i po mnoge dru-ge medicinske potrep{tine.3 ■

Odgovornost i sposobnost ljekarnika

Prva briga ljekarnika, bez obzira na djelokrug rada, mora biti dobrobit1 i sigur-nost bolesnika i javnosti. Neki poslovi koje obavljaju ljekarnici imaju izrazito posebne odgovornosti. Primjerice, vlasnici ljekarni, voditelji ljekarni, upravitelji bolni~kih lje-karni i ljekarni~kih ustanova moraju biti si-gurni da su postupci koji se provode i pri-mjenjuju osmi{ljeni tako da rizik svode na najmanju mogu}u mjeru. Ljekarnici, u obav-ljanju svojega posla, u bilo kojem podru~ju prakse moraju biti sigurni da je njihov na~in rada siguran i djelotvoran.2

Odgovornost je preuzimanje obveze i du`-nosti u obavljanju posla, ali i savjesno, valjano obavljanje tih du`nosti. U odgo-vornosti je sintetiziran sav moralni red, sav zakon.

Problemi odgovornosti ~ovjeka za njegovo pona{anje veoma su stari. Oduvijek se po-stavljalo pitanje kada je i u kojim granicama ~ovjek odgovoran za svoje postupke i na temelju kojih se elemenata njegova odgo-vornost utvr|uje. Postoje dva mogu}a pri-

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti ~lanak Raditi za dobrobit bolesnika u ovom broju Biltena HLJK.


Me|u zidovima ljekarna rodile su se mnoge zamisli, mnoge misli i sudbonosni planovi. Ljekarnici su bili pravi ~uvari zdravlja u gradovima i selima. U nepre-kidnom, osobnom i samotnom straàrenju, kao i u visokoj vrijednosti i odgovornosti ljekarni~kog rada – u tom je leàla su{tina superiornosti ljekarni~kog poziva, a u tom treba leàti i danas. Ljekarnik, kada se odlu~io za taj poziv ve} se odrekao i svoje osob-ne slobode. Stostrukom vezom vezan je tjelesno i

du{evno za struku.


109

stupa za prosudbu ~ovjekove odgovorno-sti. Jedan polazi od odgovornosti za ~ovjekovo pona{anje (radnje ili propu{tanja radnje) kao takvo, bez obzira na subjektiv-na stanja i odnose po~initelja. Druga mogu}nost polazi od postojanja odgovor-nosti koja se veè za odre|eni subjektivni odnos po~initelja prema svojem pona{anju. Ljekarni~ka odgovornost pripada ovoj, drugoj skupini pristupa odgovornosti. Ta-kav subjektivni odnos pojedinca prema svo-jemu pona{anju poznat je u pravu kao kri-vnja, bolje re~eno, umi{ljaj i nehat u kazne-nome pravu, te namjera i nepa`nja u gra|anskome pravu.3

Ljekarnik snosi odgovornost i duàn je svjesno ispunjavati svoje obveze4, prema Hrvatskoj ljekarničkoj komori, ~uvati, po-

{to vati i podizati njezin ugled i pridonijeti njenu {to uspje{nijem radu. [tovi{e, izbor u bilo koje tijelo Komore treba biti ~ast svakom ljekarniku.

Zloporaba i povreda ljekarni~ke du`nosti povla~e zakonom predvi|enu kaznenu od-govornost (delicta propria). Ljekarnici mogu odgovarati i imovinskopravno za {tetu koju nanesu svojim nezakonitim ra-dom fizi~kim osobama (npr. bolesnicima) i/ili pravnim osobama. No, materijalna {teta koju bi prouzro~io svojim radom, po pravilu, napla}uje se samo ako je ljekarnik {tetu uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepa`nje.3

Javnost i struka imaju pravo o~ekivati od slu`buju}ih ljekarnika da udovolje svim specifi~nim odgovornostima povezanima sa strukom, kao i da udovolje svim drugim prihva}enim kodeksima prakse i statutar-nim zahtjevima primjenjivim u njihovu podru~ju prakse.

Javnost, struka i zdravstvene vlasti o~ekuju od ljekarnika da razvijaju stru~ne/profesio-nalne sposobnosti kako bi osigurali visok stupanj skrbi za bolesnike. Od ljekarnika se o~ekuje da vode bilje{ke o svojemu konti-nuiranom stru~nom usavr{avanju, koje se mogu podastrijeti Komori na zahtjev. Te i takve bilje{ke moraju sadràvati evidenciju da ljekarnik:5

• neprekidno, odnosno trajno, obnavlja znanja i vje{tine odgovaraju}e svomu polju rada, odràva ta znanja i vje{tine,

3 S psiholo{ko-moralnoga motri{ta, valja re}i da nije od govoran, niti se ubraja ~ovjeku u djelo ono koje nije u~inio svjesno, hotimi~no i slobodno. Nema, dakle, odgo vornosti tamo gdje nema slobode. No, u slobodi od go vornost zna~i vrednotu ljudskog ìvota. Tada je ~ovjek odgovoran svojoj savjesti, bli`njemu i/ili dru{tvu. Odgovoran si pred nekima ovla{tenima, vla{}u, za neko-ga ili za ne{to, za tu|a prava koja nisi po{tovao, za du`nosti koje nisi ispunio i za tu|e du`nosti koje nisi pomogao obaviti kada si mogao i bio duàn, primjeri-ce, kada si propustio odgoj sebi povjerenih odgajanika. Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 77., 256-257. Vidjeti tako|er ~lanke: Etičke i pravne obveze i Pridržavanje zakona i odredbi u ovom broju Biltena HLJK.

4 Osobito se smatra teòm povredom obveza: (a) nei-spunjavanje odluka tijela Hrvatske ljekarničke komore, (b) dostava neistinitih izvje{}a Komori i tijelima Komo-re, (c) svako uvredljivo pona{anje u pisanim i/ili usme-nim oblicima u doticaju s ~lanovima tijela Komore i (d) neispunjavanje ili neuredno ispunjavanje materijalnih obveza prema Komori.

5 V. Grdini}, Obrazovne obveze ljekarnika, Bilten HLJK 2010-3, str. 94-96.


110

da ih razvija i pobolj{ava, te ih preispi-tuje i kriti~ki ocjenjuje

• planira odgovaraju}e aktivnosti u~enja, pristupa procesu u~enja i provodi za-crtane planove

• procjenjuje/vrednuje {to je nau~io i kako djelotvorno u stvarnosti provodi ono {to je nau~io, a sve radi pobolj{anja stru~nog rada.

Sposobnost je pritom u najuòj vezi s tzv. kompetencijama, sa stru~njacima koji imaju pravo uredovanja i odlu~ivanja, ali i s priz-natom stru~nosti i sposobnosti kojom tko raspolaè. Do prava uredovanja i odlu~iva-nja (kompetencije) dolazi se postupno.6

Ljekarnik mora i}i ukorak s razvojem far-macijskih i ljekarni~kih spoznaja radi odrà-vanja visokoga standarda profesionalizma u svom podru~ju djelovanja. Ljekarnikove su obveze pritom da: 7 • kontinuirano ispituje i dokazuje svoj stu-

panj stru~noga znanja i vje{tine.8 ■

Raditi za dobrobit bolesnika

Glavna je uloga ljekarnika briga za dobrobit bolesnika i drugih ~lanova dru{-tva. S tim u vezi ljekarnik preuzima brojne obveze:1 • ljekarnik mora stalno djelovati na na~in

koji unaprje|uje i {titi interese dru{tva, opravdava povjerenje javnosti u farma-ceutsko znanje i ljekarni~ku sposob-nost, te svojim pogledom proni~e u ~o vje kovu du{u, a svojim stru~nim dje-lom unaprje|uje dobar ugled i poloàj struke

• ljekarnik mora paziti da dobavlja~i lije-kova imaju dobru reputaciju2

6 Naobrazba stavlja ljekarnike u takav poloàj u kojem se susre}u s razli~itim pristupima ìvotu, zdravlju i primjeni ljekovitih vi{e ili manje poznatih kemijskih tvari. Ljekarni-ci u stru~noj praksi primjenjuju svoje znanje na dobro i sigurnost bolesnika i javnosti. Budu}i da ljekarnici vladaju odre|enim medicinskim znanostima, a u detalje razumiju prirodu i djelovanje lijekova, razumljivo je da mogu biti od velike pomo}i pri sprje~avanju i lije~enju bolesti, ra-spoznavanju simptoma bolesti i/ili u njihovu dijagnostici-ranju bolesti (V. Grdini}, Promi{ljanja o saètku ljekarni~ke etike, Bilten HLJK 2008-1, str. 47-49).

7 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551.

8 Vidjeti tako|er ~lanak Neprekidni stru~ni razvoj u tema-tskome broju Biltena HLJK 2010-3, str. 96-100.

napisao: Vladimir Grdini}1 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551.

2 Ljekarnici trebaju pratiti trenuta~na mi{ljenja o sigur-nosti i uporabi pojedinih lijekova. Ljekarnik uklju~en u izdavanje srodnih proizvoda povezanih s odràvanjem zdravlja treba pratiti na trenuta~na mi{ljenja o sigurno-sti i uporabi takvih proizvoda. Mora djelovati brzo na stvari/pojave kao {to je povla~enje nekog lijeka iz pro-meta. Lijekovi bez dozvole/licencije: nabavljanje, posje-dovanje, prodaja, dostava ili izdavanje nelicenciranih farmaceutskih proizvoda, osim iznimno, kada je to dopu{teno, smatra se nestru~nim i opasnim pona{anjem, pri ~emu ljekarnik ili pravna osoba podlijeù disciplin-skim mjerama. Krivotvorene, odnosno patvorene far-maceutske proizvode ljekarnik mora staviti u izolaciju i sprije~iti prodaju takvih proizvoda. Postupanje lijeko-


111

• kod lijekova koje sam pripravlja (magi-stralni i galenski pripravci) ljekarnik mora ispitati identitet djelatne polazne tvari i kontrolirati spremnik3

• ljekarnik ne smije prodavati ili izdavati duhanske proizvode koji su {tetni za zdravlje4

• ljekarnik mora osigurati da }e sve nabav-ljene kemikalije biti upotrijebljene u pra-ve svrhe i u primjerenim okolnostima5

• ljekarnik mora osigurati da lijekovi ograni~eni na prodaju u ljekarni nisu dostupni javnosti u samoposluìvanju, ali i sprije~iti da lijekove prodaje osoba koja nije ljekarnik6

• ljekarnik ne smije sudjelovati u bilo kojoj promociji ili kampanji koja: (a) poti~e javnost da izjedna~ava lijekove s uobi~ajenim komercijalnim artiklima, (b) poti~e osobu da kupi vi{e farma-ceutskih proizvoda no {to je potrebno, (c) se koristi milostinjom ovisnoj o kupnji lijeka, i (d) podcjenjuje proved-bu stru~ne prosudbe ljekarnika ili kojeg drugog zdravstvenog radnika7

vima: posebnu pozornost treba obratiti na uvjete ~uvanja lijeka prije njegova izdavanja, te na ozna~ivanje, upute, izgled, podrijetlo i na daljnju sudbinu izdanog lijeka.

3 Za{tita bolesnikove dobrobiti postiè se osiguranjem kakvo}e, provjeravanjem sigurnosti i djelotvornosti svih farmaceutskih proizvoda, posebice onih koji se izra|uju u ljekarni. Izradba, odnosno proizvodnja magistralnih i galenskih ljekovitih pripravaka, mora biti u skladu s far-makopejskim i drugim stru~nim propisima, te odgova-rati propisima/smjernicama dobre proizvo|a~ke prakse. Ljekarnik mora osigurati da svi standardi, uklju~uju}i dobru proizvo|a~ku praksu i dobru laboratorijsku prak-su, budu zadovoljeni i prije uspostave procesa proizvo-dnje. Sve tvari (ljekovite i pomo}ne) potrebne za izrad-bu ljekovitih pripravaka, kao i spremnici za lijekove (ambalaù), moraju biti kakvo}e propisane farmako-pejskim i drugim stru~nim propisima. Ljekarnik mora prigodom prijma ljekovitih tvari provesti potvrdu identi-teta, kod spremnika ispitivanje ispravnosti, i op}enito kakvo}e. Svi sastojci moraju biti farmakopejske kakvo}e ili analiti~koga stupnja kakvo}e, iz pouzdanih izvora, koje neizostavno mora pratiti certifikat analize serije. Magistralni pripravci ne podlijeè daljnjoj provjeri kak-vo}e jer se izra|uje za pojedinog bolesnika u odre|enoj i ograni~enoj koli~ini. Valja naglasiti da se osiguranje kakvo}e postiè nadzorom postupka priprave u prikla-dnim uvjetima prostora za izradbu pripravka, stru~no{}u pri izradbi te opremanjem u odgovaraju}i spremnik … Galenski i magistralni pripravci izra|uju se i pri stavljaju u promet sukladno posebnim propisima. Vidjeti tako|er: V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelat-nost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 116-117, 241; FORMULAE MAGISTRALES CROATICAE (ur. M. Medi}-[ari}), HLJK, Zagreb, 2010.; V. Grdini}, POTVRDE IDENTITETA: farmaceutske tvari i ljekoviti pripravci, HLJK, Zagreb, 2011; V. Grdini}, M. Kukalj Banovi}, IDENTIFIKACIJA LJEKOVITIH DROGA: makroskopski, mikroskopski i histokemijski pregled, HLJK, Zagreb, u pripremi.

4 Odre|eni su proizvodi ozna~eni kao lijekovi sadr-àvaju pro~i{}eni ekstrakt duhana ili nikotin. prodaju takvih proizvoda nema prigovora ako se pri tome na-stoji pomo}i kupcu da prestane pu{iti.

5 Ljekarnik mora sprije~iti mogu}nost zloporabe otapa-la koja mogu uzrokovati otrovanje i ne treba prodavati otapala ili bilo koji proizvod koji prema njegovu vjero-vanju moè biti rabljen u te svrhe.

6 Osoblje koje je uklju~eno u prodaju lijekova mora biti stru~no u davanju preporuka za najprikladniji lijek, bilo koji s Liste lijekova ili magistralni pripravak. Lijekovi se u ljekarni trebaju prodavati pod nadzorom ljekarnika, a na pitanja u vezi s lijekovima i lije~enjem smije odgova-rati samo ljekarnik.

7 Metode kojima se farmaceutski proizvodi za humanu uporabu prodaju u javnosti moraju pokazati stru~nost ljekarnika i potrebu za odrànjem povjerenja javnosti u


112

• ljekarnik ne smije raspa~avati ili potica-ti raspodjelu bilo kojeg farmaceutskog proizvoda po{tom8

• ljekarnik ne smije izdati bilo koji farma-ceutski proizvod djetetu, osim ako nije potpuno uvjeren da }e proizvod biti prenesen odrasloj osobi i prikladno pri-mijenjen, te da }e prikladna informa-cija biti predana bolesniku ili odgovor-noj odrasloj osobi

• ljekarnik }e ~initi sve {to je mogu}e razboritije da bi pomogao osobi kojoj je potrebna hitna medicinska pomo}, odnosno hitna dostava lijekova.9

Javnost ima pravo o~ekivati od ljekarnika najbolju mogu}u farmaceutsku skrb. U svrhu pruànja takve skrbi ljekarnici i njiho-vo osoblje trebaju na vrijeme imati to~ne informacije koje se nalaze u ljekarni~kim ra-~u nalnim sustavima i u ru~nim bilje{ ka-ma.10

Bolesnici imaju pravo o~ekivati da svaka informacija pohranjena o njima bude to~na, za{ti}ena, povjerljiva i upotrijebljena samo za svrhu kojoj je namijenjena, a ljekarnici

moraju znati da pojedini bolesnik, suklad-no pravu o povjerljivosti podataka, ima pravo provjeriti odgovaraju}e bilje{ke koje se ~uvaju o njemu.10

Ina~e, ljekarni~ki sustav bilje{ki o lije~enju mora:10

• biti registriran• sadràvati mehanizam kontrole pristu-

pa u svrhu minimiziranja mogu}nosti neovla{tenog i nepotrebnog pristupa podacima o bolesniku

• imati mogu}nosti da identificira me|u-dje lovanje lijekova koji mogu biti opa-sni

• omogu}iti pohranu, sakupljanje i da-vanje podataka o lije~enju bolesnika koji sadràvaju najmanje: (a) dostatnu informaciju o bolesniku koja omogu}uje njegovu to~nu identifikaciju, (b) iden-titet bolesnikova (obiteljskog) lije~nika i (c) detalje o izdavanju (npr. izdanu koli~ini, datum izdavanja). ■

znanje ljekarnika, u njegovu sposobnost i rasu|ivanje, kao i njegov poloàj kao za{titnika javnog interesa u promicanju/za{titi sigurnosti, kakvo}i i djelotvornosti lijekova.

8 Dostavu lijekova po{tom treba provesti samo onda kada bolesnik ne moè primiti lijek na nijedan drugi prakti~an na~in.

9 Vidjeti ~lanak Hitna stanja u ovom broju Biltena HLJK.



113

Iskreno, povjerljivo i po{teno djelovanje

Iskrenost i povjerljivost usko se mogu povezati i s pravom na obavije{tenost. Naime, na temelju podataka iz razgovora s bolesnikom, svoga znanja, iskustva i umje{nosti, ljekarnik proizvodi informacije (farmaceutske obavijesti) relevantne za odlu~ivanje i za rje{avanje problema. Ljekar-ni~ke su odluke katkad veoma te{ke, bez mogu}nosti oslanjanja na ~vrsta pravila i preporuke. Stoga o ljekarniku ~esto ovisi koliko }e smo}i znanja, strpljenja i snage kako bi donio, u vezi s lijekom, za bole-snika najpovoljniju odluku. Kao {to postoji moralna obveza stalnoga vlastitoga stru~-nog usavr{avanja, tako postoji i obveza da se vlastito znanje prenosi na druge pou~a-vanjem. Pritom se misli i na zdravstveno prosvje}ivanje pu~anstva i na stru~no po-u~avanje manje iskusnih kolega i kolega iz drugih zdravstvenih struka.1

Obavijest o lijeku apstraktno je svojstvo toga lijeka. Takva obavijest mora biti to~na, relevantna, stru~no vrijedna, pravodobna, lako prenosiva na sugovornika i jeftina.

Ljekarnik }e, kao farmakoinformati~ar, ~e -sto biti u prigodi sakupljati, odabirati, obra|ivati, pohranjivati i {iriti informacije o lijeku. Pravodobna i to~na informacija u zdravstvu moè ~ovjeku spasiti ìvot i smanjiti nepotrebne tro{kove lije~enja.1

Javnost o~ekuje od ljekarnika i njegova osob lja da po{tuju i {tite povjerljivost. Ta se du`nost proteè na svaku informaciju koja se odnosi na svakog pojedinca kojeg

ljekarnici i njihovo osoblje susre}u u sklo-pu svoje profesionalne aktivnosti. Povjerlji-ve informacije uklju~uju osobne podatke i lije~enje, bez obzira na to je li rije~ o lije-kovima na recept ili o bezreceptnim proiz-vodima.2

Ljekarnici moraju biti sigurni da:2 • se povjerljivi podaci, dobiveni u okviru

njihove stru~ne aktivnosti, po{tuju i da su za{ti}eni, a da se razotkrivaju samo uz privolu pojedinog bolesnika ili u okolnostima obja{njenim u sljede}oj to~ki

• se podaci otkrivaju bez bolesnikove privole samo u sljede}im okolnostima: (1) kada bolesnikov roditelj, skrbnik ili za{titnik3 da privolu za otkrivanje ili u slu~ajevima kada bolesnikovo zdravlje ili njegova dob ih ~ine nesposobnim za privolu; (2) me|utim, ljekarnici moraju

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 85, 86.


3 Skrbnik i za{titnik jesu osobe ili osoba kojoj je povje-rena za{tita osobe nesposobne da se brine za sebe (lat. tutor).


114

biti svjesni da podaci o uslugama pru-ènim adolescentu ne smiju biti otkri-veni njihovim roditeljima; (3) kada oso-ba ili tijelo ovla{teno od dràvne upra-ve zahtijeva otkrivanje podataka; (4) kada se otkrivanje podataka zahtijeva od javnog tuìtelja, javnoga pravobra-nitelja, suda i tomu sli~no; (5) kada su podaci potrebni policiji ili kojemu dru-gom mjerodavnom istra`nom tijelu, a posjeduju pisanu potvrdu o potrebi ot-kri vanja podataka, za potrebe preven-cije, utvr|ivanja ili otkrivanja te ka`-njavanja te{kih zlo~ina; (6) kada je to potrebno da bi se izbjegla ozbiljna oz-ljeda ili nano{enje {tete bolesniku, ne-koj tre}oj osobi ili javnomu zdravstvu

• ne otkrivaju podatke vezane za pro-pisiva~ku praksu propisiva~a lijekova kojim ih je mogu}e identificirati ili nji-hovu praksu, ~ak i u slu~ajevima za po-znatu namjenu drugih pruàtelja zdra-vstvenih usluga, ako propisiva~ ne da pisanu privolu za otkrivanje podataka

• je pristup povjerljivim podacima u sklopu ljekarne ograni~en samo na one koji trebaju te podatke i koji su sami nositelji obveze o povjerljivosti

• je zahtjev zakonske za{tite podataka za skupljanje podataka udovoljen, a i u uporabi

• su povjerljivi podaci efikasno za{ti}eni od neovla{tenog otkrivanja pri raspo-laganju njima, njihovu primanju i pre-no{enju

• su ra~unalo u ljekarni i drugi ru~ni su-stavi vo|enja podataka, koji uklju~uju

specifi~ne podatke/informacije o bole-sniku, uklopljeni u sustav kontrole pri-stupa, a u svrhu dovo|enja rizika od neovla{tenog i nepotrebnog pristupa podacima na najmanju mogu}u mje-ru.4

Ljekarnik djeluje po{teno i iskreno i pri-tom:1 • ljekarnik mora raditi savjesno iz uvje-

renja 5 • ljekarnik mora izbjegavati postupke,

pona{anje ili radne uvjete koji bi mogli {tetiti ispravnomu stru~nom rasu |i-vanju. ■

4 Ljekarni~ki ra~unalni sustavi koji sadràvaju specifi~ne podatke o bolesnicima, a koji su povezani s internetom i drugim mreàma, moraju biti osigurani mjerama za-{tite, primjerice, sustavom za enkripciju datoteka (eng. Encrypting File System, EFS), transparentna tehnologija enkripcije s javnim klju~em koja radi u kombinaciji s dozvolama za omogu}ivanje ili odbijanje pristupa kori-snika datotekama i mapama kojega operacijskog susta-va. EFS se koristi javnim i tajnim klju~em, a korisnici ne mogu nikako pristupiti ~vrstom disku bez prolaska kroz datote~ni sustav.

5 U stru~nom radu mora djelovati po{teno i iskreno. Bez obzira na podru~je rada ili na specijalnost, ljekarnik kao zdravstveni radnik duàn je u okviru svojih mogu}-nosti pomagati svakom ~ovjeku ~iji je ìvot u neposred-noj opasnosti.


115

Zdravstvene informacije i savjeti

Ljekarnici se poti~u da daju svoj doprinos u promoviranju zdravog na~ina ìvota. Ljekarnici mogu pove}avati javno znanje o stanovitim zdravstvenim ciljevi-ma, kao i o strategiji prevencije bolesti, i tako mogu svojim radom sudjelovati u po-bolj{avanju zdravlja nacije.1

Javnost, kao i ostali stru~njaci u zdravstvu, s pravom o~ekuju od ljekarnika i ostaloga ljekarni~kog osoblja da su sposobni dati suvremene, to~ne i pouzdane informacije na {irokom polju zdravstvenih pitanja.1

Ljekarnici i njihov tim koji pruàju informa-cije i savjete vezane uz op}a zdravstvena pitanja moraju:1 • imati primjerenu razinu svjeìh optje-

cajnih informacija i znanja o bitnim stva rima

• biti sigurni da su svi savjeti neovisni i da nisu »zaga|eni« komercijalnim ~ini-teljima i njihovim utjecajima

• traìti odgovaraju}u i dostatnu infor-maciju koja im omogu}uje dati tzv. in-formirani savjet

• stalno obnavljati svoja znanja i vje{tine te stalno dolaziti do znanja o novim

proizvodima i o novim politikama pro-mocije zdravstva

• biti upoznati s lokalnim i ve}im nacio-nalnim, kao i sada{njim/stvarnim ini-cijativama promoviranja zdravlja

• raditi u partnerstvu, i s bolesnicima i s osta lim zdravstvenim stru~njacima, na planu promocije zdravoga ìvota i po-{tovanja bolesnika u smislu da se uklju-~uje u odluke o svojemu zdravlju.

U uèm podru~ju svojega rada ljekarnici mogu i moraju davati bolesnicima najbolju mogu}u, tj. pravodobnu i to~nu obavijest o lijeku jer: 2 • samo ljekarnici u stru~nome smislu

posjeduju dovoljno znanja o lijekovima i farmaceutskim proizvodima, tj. o sas-tavu lijekova, djelovanju, pripravi, izda-va nju, popratnim u~incima, me|u dje-lovanjima lijek – lijek, lijek – hrana i tako redom; samo su takvi stru~njaci kvalificirani da daju prikladne obavije-sti (informacije) i savjete bolesnicima3 koji primaju lijekove na recept ili ih na-bavljaju vlastitom poduzetno{}u. ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Code of Ethics and Standards, Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, 2006.


3 Ljekarnik mora s posebnom ozbiljno{}u i pozorno{}u odgovarati na pitanja bolesnika ili tre}e osobe o bolesti ili zna~enju propisanih lijekova. No, ljekarnik u oba-vljanju svoje du`nosti mora u stanovitim slu~ajevima izbjegavati postavljanje dijagnoze bolesti i davanje pro-gnoza o tijeku bolesnikove bolesti u ~ijem lije~enju su-djeluje. Posebno mora pred bolesnikom ili tre}om osobnom izbje}i komentare o lije~ni~kim nalazima.


116

Priziv savjesti

»… ~ovjek (je) osu|en na svoju vlastitu savjest, ali u isto vrijeme to je najve}i dar

koji je ~ovjek primio. Dar velik, ali zato ozbiljan, ~ak i opasan«

J. P. Sartre, Huis clos suivi de les Mouches, Paris, 1947.

Prema Op}oj deklaraciji o ljudskim pravima: svatko ima pravo na slobodu mi{ljenja, savjesti i vjere; to pravo uklju~uje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedina~no ili u zaje-dnici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje ....1 Sloboda mi{ljenja u uskoj je vezi sa svijesti, spoz-najom vlastita bi}a i svijeta oko sebe, sa sposobno{}u rasu|ivanja, razmi{ljanja, zaklju ~ivanja i odlu~ivanja.

Svijest je vezana isklju~ivo za ìva bi}a i moè se definirati na razli~ite na~ine. Pri-mjerice, kao sposobnost mi{ljenja i rasu-|ivanja o objektivnom svijetu u cjelokup-nom doìvljavanju; ili spoznajna jasno}a, pouzdanost u odre|ivanju nekog predme-ta, ukupnoga svijeta i samoga sebe ili kao normalno stanje rada osjetila i reagiranja na vanjski svijet.2 Svijest je u psiholo{kome

smislu spoznaja koju imamo o sebi samima i o svijetu u svakome trenutku tijekom na{ega ìvota.

Savjest je pak sposobnost razlikovanja do-bra i zla prema eti~kim na~elima, osje}aj odgovornosti za vlastite postupke, osje}aj du`nosti.3 Naime, ~ovjek se razlikuje od ostalih ìvih bi}a upravo po svojoj savjesti, tj. ~ovjek je svjesno bi}e koje ima mogu}-nost samoopaànja,4 moè se kontrolirati, izraàvati, ali i preispitivati vlastite po-stupke.5 Preispitivanje vlastitih postupaka, tj. kada ih analiziramo i opravdavamo, vrlo se ~esto naziva i »glasom savjesti«. Savjest je dakle spoznajni proces kojim preispi-tujemo svoje postupke – jesmo li se to~no odredili prema stvarnosti i kojim prosu-|ujemo je li nam stanovita procjena ispra-vna, odgovaraju}a danoj situaciji i sukladna onim moralnim na~elima i uvjerenjima koje njegujemo.

napisala: Lidija Dimitrovska, mag. pharm. / Ljekarne Kova~i} – Pavlina, Split1 Op}a deklaracija o ljudskim pravima, ~lanak 18. UN Rezolucija br. 217/III, 1948.

2 V. Ani}, Rje~nik hrvatskog jezika, Novi liber, Zagreb, 1998.

3 Rje~nik hrvatskoga jezika (ur. Jure [onje), Leksiko-grafski zavod Miroslav Krleà/[kolska knjiga, Zagreb, 2000.

4 Samoopaànje – metoda koja se sastoji u sustavnom opaànju vlastitih psihi~kih procesa, samopromatranje. Drugim rije~ima, neposredno promatranje sadràja vla-stite svijesti; samoispitivanje, razmi{ljanje o svojim dje-lima, poniranje u sebe ¢V. G.£.

5 Mnogi su znanstvenici i mislioci imali vlastite dosjetke vezane za savjest. Primjerice: Ne ~inite nikad ni{ta {to se protivi va{oj savjesti, pa ~ak ako to od vas i dràva traì (Einstein); Nikad ne}e{ izgubiti pravi put, bude{ li djelovao prema osje}aju i savjesti! (Goethe); Besavje-snost nije nedostatak savjesti, nego sklonost da se ~ovjek ne obazire na njezin sud (Kant); Ludi su ~esto ponosni na ~isto}u svoje savjesti samo zato {to imaju kratku pamet (Tolstoj); Ljudi nikada nemaju gri`nju sa-vjesti zbog onoga {to obi~avaju raditi (Voltaire) ¢V. G.£.


117

Ljudska je savjest dru{tveno uvjetovana postavljenim moralnim normama za koje je potrebno dru{tveno suglasje (konsenzus), tj. ve}ina se mora sloìti oko toga {to je moralno, a {to nije.6

Psiholozi savjest definiraju kao prihva}anje moralnih pravila o tome {to je dobro, a {to je lo{e. Uloga je savjesti u postupanju akti-vna – kroz proces procjenjivanja podudar-nosti pona{anja i moralnih uvjerenja, a po obavljenim postupcima savjest moè imati ulogu suca, pa ~ak i izricati kaznu. ôvjek je, po svojoj prirodi, dru{tveno bi}e – odgo-voran ne samo sebi i svojoj savjesti nego i drugim ljudima, ~lanovima zajednice i nji-ho vim savjestima, te zbog toga mora svoje postupke opravdavati i argumentirati.

Priziv savjesti7, u {iremu smislu, pojam je u vezi s gra|anskom neposlu{no{}u koji ozna~uje javan, nenasilan, svjestan politi~ki ~in suprotan pravu. Priziv savjesti ili od-bijanje zbog savjesti individualni ~in od-bijanja ispunjavanja neke du`nosti zbog vjerskih ili moralnih uvjerenja, u nizu ze-

malja danas priznat kao legalan ~in, ali pod odre|enim uvjetima.8

Priziv savjesti, prema S. [egvi}u, jest:8 • protupravno djelovanje• svjesno djelovanje (uklju~uju}i svijest o

mogu}im posljedicama ~ina)• javno djelovanje (~in) – rezolutnim

izno{enjem svojega stajali{ta• argumentirano djelovanje• vrijednosno usmjereno djelovanje• djelovanje u krajnjemu slu~aju (kad su

iscrpljena sva druga sredstva)• nenasilno djelovanje (pasivni otpor)• djelovanje kojega je cilj ostvariti odre-

|enu promjenu.

Danas, kad se njeguju individualizam9 i moralna autonomija, a pojedinci zauzimaju sve kriti~nija stajali{ta, prigovor savjesti posebno je pravno i eti~ko pitanje.

Eti~ko djelovanje ljekarnikaEti~ko djelovanje ljekarnika

Na~ela eti~koga djelovanja ljekarnika uklju-~uju:• po{tovanje bolesnikove autonomnosti

i dostojanstva• djelovanje s povjerenjem i milosr|em

na dobrobit svakog bolesnika

6 [to se toga ti~e, moralne su se norme mijenjale tijekom stolje}â i ono {to je nekad bilo nemoralno moè postati moralno i obratno.

7 Sintagma priziv savjesti u uskoj je vezi s izrazom pri-govor savjesti. Dok je priziv savjesti odbijanje postu-panja u skladu s gra|anskim zakonom ili njegovim dije-lovima, prigovor savjesti je odbijanje slu`be zbog mo-ralnih ili religioznih razloga, kako to tuma~i Rje~nik hrvatskoga jezika. Izraz prigovor savjesti dolazi u prav-nu praksu iz Ustava, a u vezi s obavljanjem du`nosti u oruànim snagama. Priziv savjesti jedini je od izraza koji se rabi u Kodeksu medicinske etike i deontologije (Lije~ni~ke novine 66, 15. velja~e 2008.) ¢V. G.£.

8 S. [egvi}, Legitimnost gra|anskog otpora – neki teo-rijski aspekti, u: Zbornik radova Pravnog fakulteta Split 44 (2007), br. 2 (85).

9 Individualizam – svjetonazor koji zagovara isklju~ivo interese pojedinca bez obzira na interes uè ili {ire zajednice kojoj pripada. Tako|er, to je nauk prema kojemu je pojedinac vrhunska vrijednost u politi~kom, gospodarstvenom i moralnom pogledu.


118

• respektiranje vrijednosti i mogu}nosti kolega i drugih stru~njaka u zdravstvu

• rad za pojedinca, zajednicu i potrebe dru{tva u cjelini

• po{tovanje osobnoga profesionalnog izbora sa svim {to on donosi.

Pri tome je na~elo po{tovanja bolesnikove autonomnosti jedan od klju~nih zadataka i najpromoviranija vrijednost u eti~kome dje-lo vanju ljekarnika, a uklju~uje sljede}e:• bolesnik mora biti u potpunosti upoz-

nat sa svojom bole{}u i medicinskim tretmanom

• bolesnik mora imati kontrolu nad vla-stitim tijelom i zdravljem

• bolesnik mora donositi vlastite odluke u vezi s medicinskim tretmanom

• bolesnik ne smije biti sprje~avan u tra-ènju vlastita ispunjenja.

Ljekarnici potje~u iz razli~itih etni~kih, reli-gio znih i socijalnih sredina, {to rezultira raz-li~itostima u osobnim pogledima i uvjerenji-ma i pone{to razli~itim stajali{tima u obav-ljanju ljekarni~kih du`nosti.10 Neistovjet nost stajali{ta u obavljanju du`nosti je po ̀ elj na, promovira kriti~no razmi{ljanje i kre ativno provodi razrje{avanje nastalih proble ma.

U praksi treba uzimati u obzir razli~itosti i pri tom je jako va`no da se druk~ija staja-li{ta i razmi{ljanja ne ispreple}u s pruànjem ljekarni~ke skrbi ili s pravima bolesnika i pro-pisiva~a lijekova.

Pravo je svakog ljekarnika prigovor savjesti utemeljen i argumentiran osobnim uvjere nji-ma, te moralnim i religijskim stajali{ ti ma.

Prigovor savjesti, po pravilu, naj~e{}e se po javljuje pri propisivanju nekih lijekova za posebne svrhe:• eutanaziju (assisted death)• izvr{enje smrtne kazne letalnom injek-

cijom• primjene postkoitalne kontracepcije11

(kemijskih abortiva), tzv. morning after pill

• kontracepcije.

Eutanazija je legalna u Oregonu, Washin-gtonu, Japanu, Kambodì, Nizozemskoj, Belgiji, Luksemburgu i smatra se lije~ni~kim tretmanom. Potpomognuto samoubojstvo u [vicarskoj nije ka`njivo djelo ako nije po-~injeno iz sebi~nih motiva. Eutanazija, kao takva, u [vicarskoj nije legalna.

Izvr{enje smrtne kazne letalnom injekcijom praksa je u vi{e dràva u SAD-u.

Pripravci za kontracepciju i postkoitalnu kontracepciju registrirani su diljem svijeta.

Mnogi ljekarnici imaju eti~ku dilemu i pri izdavanju lijekova za erektilnu disfunkciju osobama osu|ivanima za seksualne zlo-~ine, kao i HIV pozitivnim bolesnicima.

Kontroverze koje izaziva primjena koncep-cije priziva savjesti u ljekarni{tvu postavlja

10 L. Dimitrovska, Ljekarnici i priziv savjesti, Farmaceu-tski glasnik, 67:3 (2011) 185-189.

11 Vidjeti tako|er ~lanak: K. Vugrin~i} Tomi~i}, Dan poslije, Bilten HLJK 2010-4/5, str. 253-254.


119

prava ljekarnika nasuprot pravima korisnika i propisiva~a lijekova. Izravno sukobljavanje moè nas odvesti u fundamentalizam. Na-suprot tomu, treba stvar postaviti u {iremu socijalnom kontekstu kako bismo sagledali ukupnost situacije i razvili rje{enja kojima mo ̀ emo nadvladati novonastale situa-cije.12

Ljekarnici nisu samo »servis za izdavanje lijekova«. Oni prolaze rigorozan proces {kolovanja i dokazuju svoje sposobnosti kroz proces licenciranja, i kao takvi su va-àn i potreban dio javnozdravstvenog tima. Lijekovi mogu biti itekako opasni, a, da bi se nadvladale neèljene reakcije i nuspoja-ve lijekova, bolesnici trebaju stru~nu pro-sudbu dobro informiranog, opreznog i bri`nog ljekarnika.

Ljekarnici ne smiju biti prisiljavani od po-slodavaca, kao i sa zakonske strane, na dje-lovanje koje nije u skladu s njihovom savje-{}u. Dopustiti da »korporativna« etika nad-ja~a osobnu profesionalnu etiku vodi ravno u katastrofu.

Ve}ina ure|enih dru{tava po{tuje pravo na prigovor savjesti. Poanta je u tome da oso-be koje se pozivaju na prigovor savjesti aktivno ne sudjeluju u radnjama koje su za njih upitne.

Priziv ili prigovor savjesti temeljno je lju-dsko pravo, zapravo obveza, koje je kao takvo prepoznato u razli~itim me|u na rod-

nim poveljama i u ve}ini nacionalnih zako-nodavstava.

Priziv savjesti s pravnoga je stajali{ta na~in nepo{tovanja zakona i na~in za{tite indivi-dualne slobode. To je gra|ansko pravo. Pravo na prigovor savjesti priznato je u Ustavu Republike Hrvatske u ~lanku 47.,13 te u Zakonu o obrani,14 a ti~e se ispunja-vanja vojne obveze. Osobno nesudjelo-vanje bit je prigovora savjesti.

Na~elo demokratskih dru{tava »pravda i jednakosti za sve« u koliziji je s prigovo-rom savjesti. Stoga prigovor savjesti stvara probleme koji nisu samo pravne naravi nego zadiru i u podru~je filozofije, medici-ne i prije svega etike.

Prigovor savjesti nije sam po sebi svojstven ljekarni~koj praksi, ali se prepoznaje kao osobno pravo ljekarnika, kao posljedica po{tovanja osobnih uvjerenja svakog poje-dinca. Pravo prigovora savjesti nema smi-sla pobijati, jer nema smisla re}i: »Va{a osobna uvjerenja su neto~na!«

Me|utim, ljekarni~ka etika ne uklju~uje primarno samo profesionalna prava, nego se ti~e i profesionalnih du`nosti – posebi-ce onih koje ljekarnici duguju bolesnicima i dru{tvu u cjelini. Ljekarni~ka je du`nost skrbiti se o bolesnicima, a bolesnici imaju pravo o~ekivati potpunu ljekarni~ku skrb.

Ve}ina primjera primjene prigovora savjesti u nas i u svijetu zasnovana je na osobnim

12 C. D. Hepler, Balancing Pharmacists’ Conscientious Objection With Their Duty to Serve, Journal of the Ame-rican Pharmacists Association, 45:4 (2005) 434-436.

13 Ustav Republike Hrvatske (NN, 85/10.)

14 Zakon o obrani Republike Hrvatske (NN, 33/02.)


120

uvjerenjima. Moramo imati na umu ~inje-nicu da svaka profesionalna odluka mora biti utemeljena na ~injenicama koje proiz-laze iz svakoga pojedina~nog slu~aja, na to~nim znanstvenim i eti~kim spoznajama, s posebnom pozorno{}u na dobrobit bole-snika i drugih korisnika lijekova. Kada do|e do njihove me|usobne kolizije one se mo-raju uskladiti i balansirati. Odbijanje izda-vanja medikacije zbog prigovora savjesti sadràva u sebi sve te elemente, posebice moralne (naj~e{}e religijske) i eti~ke (pro-fesionalne) du`nosti.

Okolnosti i znanstvene ~injenice od poseb-ne su va`nosti pri dono{enju eti~kih odluka i ne smije ih se previdjeti. Pri izdavanju po-stkoitalne kontracepcije,15 primjerice, bitno je znati je li èna mo`da silovana, moè li mogu}a trudno}a ugroziti njezin ìvot ili pak dobrobit njene obitelji. Ljekarnicima nije dopu{teno uskratiti propisanu medika-ciju na temelju nepotpuna poznavanja ~inje-nica i okolnosti, te nije im dopu{teno biti dio znanstvenog nesporazuma. Du` nost je ljekarnika razdioba lijekova i provedba lje-karni~ke skrbi. Odbijanje ljekarni~ke skrbi stavlja breme odgovornosti na ljekarnikova ple}a. Ljekarnik koji odbije provesti ljekar-ni~ku skrb mora potvrditi da razumije sve ~injenice, znanstvene i eti~ke razloge, za svoje odluke i da preuzima odgovornost.

Oni koji se pozivaju na priziv savjesti zbog svojih moralnih i religijskih uvjerenja nisu

izuzeti od odgovornosti za svoje (ne)dje-lovanje.

Priziv ili prigovor savjesti jest dakle ~in koji je vrlo osoban i subjektivan, utemeljen na pojedin~evu uvjerenju o tome {to je do-bro, a {to lo{e, te motiviran isklju~ivo osobnim razlozima.

Primjer: »Ne mogu izdati pripravak za postkoitalnu kontracepciju, jer ne bih to ni ja upotrijebila i ne bih si mogla opro stiti {to sam u~inila ne{to tak-vo…«

Taj je prigovor vo|en osobnim uvje-renjima, a ne pravilima struke. To zna~i da lje kar nik odbija izdati postkoitalnu kontracepciju sukladno svojim osob-nim uvjerenjima.

Primjer: »Ne èlim izdati lamivudin na recept bolesniku oboljelom od AIDS-a, jer je to Bo`ja kazna za njega zbog njegove homoseksualnosti…«

Na taj i takav priziv savjesti ljekarnik nema pravo i to ne bi prihvatila lje-karni~ka struka. Naime, ljekarni~ka stru ka cijeni osobna uvje renja ute-meljena na otporu prema spe cifi~nim postupcima ili njihovu neodobravanju, ali ne uvaàva prigovore temeljene na predrasudama i/ili mr`nji.10

Nasuprot tomu, prigovor struke ili profesio-nalne du`nosti nesebi~an je i objektivan, znanstveno utemeljen te motiviran pravili-ma dobre prakse.

15 I. [imuni}, Ljekarnici imaju pravo na priziv savjesti, Glas Koncila, 25. oùjka. 2012. Raspravlja se o tome da su ljekarici pred izazovom kontracepcije i »pilule za jutro poslije«.


121

Primjer: »Ne mogu izdati izotretion ovoj bolesnici jer je rije~ o trudnici, a lijek je teratogen...«

Taj je prigovor temeljen na znanstve-nim osnovama, pona{anje je sukladno pravilima dobre ljekarni~ke prakse i na~in je pona{anja svakoga odgovor-nog ljekarnika.

Pri dono{enju profesionalnih/stru~nih odlu-ka nije upitno moè li se ljekarnik pozvati na svoja osobna uvjerenja, no va`no je razlikovati navedene dvije vrste prigovora. Uvijek valja uzeti u razmatranje posljedice za korisnika lijekova koje proizlaze iz svega i na~in na koji bi bolesnik i drugi korisnik lijekova mogao reagirati, a ljekarnikovo po-stupanje ne osloba|a ga od posljedica.

Granice prigovora savjestiGranice prigovora savjestiNijedno pravo nije apsolutno, pa tako ni pra vo na prigovor savjesti. Ne moè se pozivati na prigovor savjesti i pri tom odbi-ti preuzimanje bilo kakve odgovornosti za to. U tom slu~aju moè izostati potpora struke. Pri odluci primjene prigovora sa-vjesti mora se uzeti u obzir: 10 • pravo bolesnika na zakonom zajam~enu

skrb• pravo propisiva~a da se prema njiho-

vim proskripcijama (pisanim lije~ni~kim ispravama, receptima) odnosi s po{to-vanjem.

Sva su ta prava jednako va`na, isto kao i pravo na prigovor savjesti ljekarnika.

Ljekarnik koji se odlu~i za prigovor savjesti preuzima vlastitu odgovornost i pritom je

sudionik u posebno ustanovljenom sustavu u kojem se po{tuju kako prava bolesnika na skrb, tako i pravo ljekarnika na prigovor savjesti. Svrha je takvoga postupanja po-{tovati pravo svakoga sudionika.10

Ljekarnicima koji upu}uju prigovor savjesti op}enito je dopu{teno odstupiti (povu}i se), i dopustiti drugima da na svoj na~in obave zada}u ljekarni~ke skrbi. Dakako, nije dopu{teno istodobno i vlastito odstu-panje i sprje~avanje drugih u ispunjavanju skrbi. Takav se postupak ne moè nazvati prizivom savjesti, nego nametanjem drugi-ma svojih osobnih stajali{ta, mi{ljena i uvjerenja.10

Priziv savjesti nije ne{to {to automatski za-nemaruje interese bolesnika i propisiva~a u ostvarivanju zakonom zajam~ene skrbi.10

Mi{ljenje pojedinaca koji vjeruju da je upo-raba lijekova odre|ene namjene nemoralna i da ne bi trebala biti legalna, u biti je svo-jevrsni njegov politi~ki stav, te mu nije mje-sto u ljekarni~koj struci, ve} u za to odgova-raju}im forumima. Ljekarna nije mjesto gdje se iznose osobna (neslu`bena, privat-na) stajali{ta, pa i njihovo iskazivanje na radnom mjestu ne smije dovesti u pitanje zakonska prava bolesnika niti utjecati na njihova osobna stajali{ta.10

U obavljanju ljekarni~ke skrbi na radnom se mjestu ne smiju izraàvati osobna mo-ralna, religijska i politi~ka uvjerenja i svatko tko kr{i pravila pona{anja morao bi biti spreman snositi posljedice. Sukladno to-mu, u svijetu je praksa da ljekarnici koji se protive pojedinim terapijama i medicinskim


122

postupcima traè posao u okruènju u kojemu se ti i takvi postupci ne provode, za njih moralno upitni.10

Du`nosti i obveze ljekarnikaDu`nosti i obveze ljekarnika

Postoji mogu}nost da ljekarnikovi posloda-vci istodobno po{tuju i pravo pojedinca na prigovor savjesti i po{tuju bolesnikovu po-trebu za odre|enim lijekovima.10 U takvim slu~ajevima poslodavci trebaju prihvatiti i prigovore osnovane na pravilima struke, kao i pravo prigovora uvjetovano osobnim razlozima. Me|utim, du`nosti i prava ljekarnika su kako je dalje opisano.

Ljekarnikova je dužnost uputiti prigovor te-meljen na pravilima struke. Ljekarnik je duàn odbiti provesti ljekarni~ku skrb ako nije u skladu sa zakonom, ili ako lije~enje nije medicinski opravdano, ili ispravno, ili ako bolesnik nije u potpunosti suglasan s terapijom. To zna~i da je ljekarnik duàn provesti ljekarni~ku skrb u slu~ajevima kad je terapija propisana u skladu sa zakonom, u potpunosti opravdana i prikladna, a bo-lesnik u potpunosti suglasan.10

Stru~ni prigovori na terapiju moraju se uvijek uputiti radi dobrobiti bolesnika i sprje~avanja mogu}e {tete kod primjene lijeka.10

Ljekarnikovo je pravo uputiti prigovor te-meljen na osobnim razlozima. Ljekarnik ima pravo odbiti provesti ljekarni~ku skrb kad se to protivi njegovim osobnim uvjerenjima, moralu ili religiji te kada vjeruje da bi tim postupkom povrijedio svoju savjest.10

Prigovor savjesti treba uputiti pretposta-vljenima, a nikako bolesniku ili propisiva~u lijekova.10

Ljekarnik koji upu}uje prigovor savjesti mora na vrijeme o tome obavijestiti svojeg poslodavca. Uobi~ajeno je u svijetu da po-slodavci formiraju stru~no tijelo sa zada}om procjene autenti~nosti zahtjeva.10

Poslodavci se moraju prilagoditi pravu na prigovor savjesti pojedinca uspostavom al-ternativnih postupaka provo|enja ljekar-ni~ke skrbi za bolesnike i na taj na~in po{tovati pravo na prigovor/priziv te omo-gu}iti nesudjelovanje onoga tko upu}uje prigovor savjesti u tom i takvom procesu. Alternativni na~ini provo|enja skrbi mo-raju, u na~elu, izbjegavati svaku mogu}u nelagodu za bolesnika.10

U provo|enju ljekarni~ke skrbi du`nost je ljekarnika koji upu}uje prigovor savjesti uputiti bolesnika na alternativne metode provo|enja skrbi, unaprijed utvr|enim mehanizmom.10

Zaklju~akZaklju~ak

Zauzimaju}i stajali{te prema prigovoru/prizivu savjesti koji upu}uju ljekarnici pri provedbi ljekarni~ke skrbi, ljekarni~ka stru-ka nema potrebu utvr|ivanja ~ija su prava ve}a: ljekarnika koji upu}uje prigovor ili bolesnika koji ima pravo na zakonom zajam-~enu skrb. Mogu se uspostaviti na~ini pro-vedbe skrbi koji po{tuju i prava bolesnika na skrb i ljekarnika na prigovor savjesti. Takvi su postupci u nekim sredinama uobi~ajeni i u~inkoviti.10 ■


123

Povjerljivost podataka i ljekarni~ka tajna

[to se ti~e povjerljivosti podataka i ljekarni~ke tajne: 1 • ljekarnik po{tuje i {titi pravo pojedinca

na povjerljivost2 podataka i informa-cija

• ljekarnik mora po{tovati povjerenje gra|ana u struku i ne odati povjerenu mu informaciju,3 osim uz pristanak bo-lesnika ili u rijetkim slu~ajevima, kada je to nedvojbeno u najboljem interesu

bolesnika,4 ili u nekim drugim slu-~ajevima5

• ljekarnik koji vodi ljekarnu mora od svih zaposlenih u ljekarni zahtijevati da po{tuju odredbe o stru~noj, odnosno ljekarni~koj tajni

• ljekarnik mora osigurati da svatko tko ima pristup povjerenoj informaciji o bolesniku ili bolesnikovoj obitelji bude


2 Valja razlikovati izraze: povjeriti, povjerljiv, povjerljivo i povjerljivost. Povjeriti zna~i predati komu na ~uvanje ili na brigu, re}i komu {to u povjerenju, uputiti ga u tajnu, odnosno dati komu {to da u~ini ili obavi. Povjer-ljiv je podatak onaj koji nije za javnost, tajan, a povjer-ljiva je osoba ona u koju se ima povjerenja, pouzdana i koja prilazi s povjerenjem. Povjerljivo zna~i dati {to na povjerljiv na~in, u povjerenju. Povjerljivost je svojstvo onoga {to je povjerljivo.

3 Povjerena informacija moè biti sa~uvana u ljekar-nikovu pam}enju ili zapisana manualno, mehani~ki ili elektroni~ki. Sve ono {to je ljekarnik, obavljaju}i svoju du`nost, saznao o bolesniku smatra se stru~nom, od-nosno ljekarni~kom tajnom. U obavljanju ljekarni~ke du`nosti ljekarnik mora izbjegavati sve radnje koje bi mogle ugroziti ~uvanje stru~ne tajne.

4 Ljekarnik je duàn ~uvati povjerljive podatke i pred bo-lesnikovim bli`njima, ako to bolesnik èli, osim u slu~ajevima kada je pozitivnim propisima druk~ije odre-|eno. Zbog ~uvanja stru~ne, odnosno ljekarni~ke tajne, ljekarnik ne smije javno govoriti o bolesnikovu stanju i o lije~ni~kim receptima. Otkrivanje informacija opravdano je u slu~ajevima: (a) kada se informacija treba podijeliti s drugima koji sudjeluju ili su (su)odgovorni za brigu ili lije~enje bolesnika, i to ne mogu osigurati bez otkrivene informacije; (b) gdje se informacija daje opunomo}enoj osobi ili slu`benom tijelu; (c) gdje otkriveni podaci sluè u svrhu medicinskog istraìvanja; (d) ako je otkrivanje in-formacije doista od javnog interesa; i (e) kada je potrebno sprije~iti ozbiljne posljedice na zdravlje tre}e osobe.

5 Otkrivanje informacija mogu}e je i onda ako bole-snikovo stanje onemogu}uje njegov pristanak na otkri-vanje, primjerice stanje nesvijesti, mentalnog hendike-pa, psihijatrijske bolesti, demencije ili o{te}enje mozga. U takvim je slu~ajevima potrebno savjetovati se s bole-snikovim skrbnikom, ro|akom ili ovla{tenom osobom. Ako je bolesnik dijete, ljekarnik mora odlu~iti ho}e li informaciju bez djetetova pristanka, a u djetetovu inte-resu, odati roditelju ili skrbniku. U takvom slu~aju odluka ovisi o zrelosti samog djeteta i o njegovu odno-su s roditeljem ili skrbnikom.Pri davanju savjeta o kontracepciji ili provedbi ispiti-vanja na trudno}u potrebno je obratiti pozornost na zrelost djevojke i posljedice provedenoga neza{ti}enog spolnog odnosa. Ako ljekarnik vjeruje da postoji opa-snost za djevoj~in ìvot ili za njezinu trudno}u, nakon primitka informacije moè odlu~iti je li potrebno o tome izvijestiti odgovornu osobu bez djevoj~ina pri-stanka.


124

svjestan potrebe po{tovanja takvih po-vjerljivih informacija i da ih ne daje bez izri~ite upute ili odobrenja

• ako ljekarnik prosudi da je potrebno otkriti informaciju vezanu za bolesnika i/ili njegovu obitelj, tada je potrebno sadràj informacije ograni~iti na naj-manji upotrebljiv sadràj. ■

Djelovati kao zdravstveni prosvjetitelj

Smatra se da je bavljenje odgojem i podukom bolesnika, njegovatelja i zdrav-stvenih stru~njaka temeljni korak prema bolesnikovoj sigurnosti.1 U svrhu poticanja bolesnika da preuzmu djelatnu ulogu u svojem lije~enju i u sigurnom kori{tenju lijekovima, javni ljekarnici imaju va`nu ulo-gu u osiguravanju razumijevanja bolesnika ili njihovih skrbnika o pravilnom na~inu pri-mjene lijekova i medicinskih proizvoda.2

napisao: Vladimir Grdini}1 V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelat-nost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 55-58.

2 D. Huml, M. Portolan, A. Grundler, V. Grdini}, Boles-nikova sigurnost: pobolj{anje bolesnikove sigurnosti u Europi sigurnom uporabom lijekova, HLJK, Zagreb, 2009., str. 18, 58.

ôvjek je prenositelj znanstvenih, stru~nih i odgojnih vrednota. Ljekarnik se, primjeri-ce, ne ra|a samo da bi stekao diplomu far-maceutskog fakulteta, i tek da bi opstojao u struci. On je po prirodi svojega posla upu }en na rast, razvoj, na potvr|ivanje pred javno{}u ili pred drugima, ali upu}en je i na prosvjetiteljsko djelovanje. Komu-nikacija i podu~avanje bolesnika usko su povezani. Komunikacijom se moè posti}i to bolji odnos bolesnika prema vlastitu zdravlju {to je bolesnik bolje podu~en o lijeku. Poduka je davanje znanja komu u obliku raznih oblika nastave. Poduka bole-snika moè se protezati od savjetovanja do njegova obrazovanja. Kada je ljekarnik sa-vjetnik, on daje savjete bolesniku, zajedni~ki razmatra, ras pravlja i s bolesnikom se do-govara o lijeku. Obrazovati pak zna~i po-du~iti ili podu~avati bolesnika kakvim po-sebnim oblikom poduke, dati mu prijeko potrebno prakti~no znanje o lijeku, pruìti mu jedan oblik usmjerene naobrazbe. Takva je naobrazba dio farmakoinformatike za bolesnika, kojoj je zada}a ne samo da pu~anstvo {to bolje upozna s uporabom lijekova nego i s mogu} nostima lije~enja. Posebnu pozornost valja dati dijabetesu, astmi, ko`nim bolestima, demenciji i aler-gijama.3

Ukratko, ljekarnik treba djelovati kao zdra-vstveni prosvjetitelj u dvama osnovnim smjerovima djelovanja: 3

3 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 77, 88, 141.


125

• ljekarnici moraju djelovati kao zdrav-stveni odgojitelji4

• ljekarnik mora biti spreman dati najno-vije obavijesti5 iz stru~ne i znanstvene literature o lijeku.6 ■

Potreba za dostojanstvom reklame

Reklama je djelatnost kojoj je svrha da, posredovanjem masovnih medija, pri-dobije stanovni{tvo na potro{nju robe i usluga. Mo`e se, katkad, ostvariti samo oglasom u masovnim medijima, pa i isti-canjem na javnom mjestu zanimljivih pred-meta, slogana, manjih plakata, naljepnica i tako redom. Zadatak je reklame jednosta-van. Kombinacijom sugestije i argumenata, dakle posve duhovnim sredstvima, posti}i u realnome svijetu odre|enu promjenu, koja se iskazuje tako da odre|eni sloj ljudi prestane ~initi {to je dotada ~inio i po~ne ~initi ne{to tomu upravo suprotno. No, da bi se izbjegla komercijalizacija ljekarni~kog rada, zabranjena je ljekarniku gotovo svaka vrsta izravne ili posredne reklame, primje-rice, nedoli~no ogla{avanje, javno isticanje i hvaljenje nekih lijekova s nakanom da se pove}a broj privatnih bolesnika, pridobi-vanje bolesnika u ljekarnu uz pomo} po-srednika za proviziju i tako redom.1 Zlou-poraba lijekova zauzima {iroko podru~je. Naime, to je uporaba lijekova za djelovanja kojima nisu namijenjena (npr. sredstva za

4 Izjava Me|unarodne farmaceutske udruge (FIP) o od-govornom samolije~enju, primjerice, isti~e da je bitna uloga ljekarnika u njegovoj pomo}i, savjetovanju i pru-`anju obavijesti pri odabiru lijekova za samo lije~enje.

5 Danas ve}inu obavijesti o lijekovima potro{a~i pri-maju preko javnih glasila, iz listi}a uz gotove lijekove i promid`benim porukama. Iskustvo je pokazalo da se te obavijesti ~esto pogre{no razumiju i potro{a~ima lijeko-va name}u nove dvojbe.

6 Dru{tvo je du`no osigurati stalno {kolovanje kadrova za obavljanje stru~nog rada i ispunjavanje ljekarni~kih zada}a, ali isto tako i osigurati valjanu stru~nu i dru{tve-nu provjeru vrijednosti pojedinih oblika {kolovanja.

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 88-89, 212-213, 290; Vidjeti tako|er ~lanak: Stručne usluge iznad reklame u ovom broju Biltena HLJK.

Priru~nik koji sjedinjuje prakti~na oru|a i znanje, sastavljen je kao svojevrsni odgovor na potrebu da

se utvrdi, razvije i stvori op}e razumijevanje ljekarni~ke skrbi na svim glavnim razinama.

LJEKARNI^KA PRAKSA:ljekarnici u skrbi za bolesnika


126

uìvanje), ali isto tako to je pogre{na upo-raba lijekova (kod bolesti na koje ne dje-luje) i pogre{no doziranje lijekova (prema-lo ili previ{e).2

Ljekarnici moraju osigurati dostojanstvenu reklamu tako da: 1 • reklama3 i informacija o njihovu radu

bude istinita, u potpunosti ispravna4 i sukladna ljekarni~koj etici 5

• {irenje i sadràj reklame za ljekarni~ke usluge trebaju biti dostojanstveni i umjereni tako da ostavljaju dojam na javnost kako lijekovi nisu obi~na ko-mercijalna roba i kako ljekarnik uz lijek vje{to daje savjete iz farmaceutske problematike i o zdravstvenoj skrbi

• budu}i da se reklamom daju svi oblici obavijesti za op}u javnost i/ili za zdrav-stvene radnike, pokrivaju}i sva dobra i usluge koje nude ljekarnici i/ili ljekar-ne, reklama: (a) treba imati takvo obi-lje`je da ne dovodi struku na lo{ glas; (b) treba biti zakonita,6 po{tena, pri-stojna i istinita; (c) ne smije iskoristiti bolesnikovo povjerenje ili nedostatak njegova znanja; (d) ne smije sramotiti stru~nu uslugu drugog ljekarnika ili druge ljekarne i (e) ne smije poticati bolesnika ili drugog korisnika lijekova na ljekarni~ku uslugu tako da mu se uru~uje poklon, nagrada ili nude lijeko-vi niè cijene od postoje}ih.7

2 D. Huml, M. Portolan, A. Grundler, V. Grdini}, Boles-nikova sigurnost: pobolj{anje bolesnikove sigurnosti u Europi sigu rnom uporabom lijekova, HLJK, Zagreb, 2009., str. 63.

3 S obzirom na to da lijekovi nisu obi~na vrsta robe, njihovo bi reklamiranje trebalo sna`no nadzirati. Rekla-ma obuhva}a sve oblike komunikacije, uklju~uju}i novi-ne, letke, zapise, znakove, ambalaù, naljepnice, oglase na televiziji i radiju. Ogla{avanje je dopu{teno u sklopu zajedni~koga stru~nog ogla{avanja koje organizira ili podupire Hrvatska ljekarni~ka komora, u stru~nim ~aso-pisima, odnosno unutar i na zgradi ljekarne. Unutar lje-karne oglasi se mogu istaknuti samo na oglasnoj plo ~i. Na javnom mjestu obavijest moè sadràvati samo na-slov najbliè ljekarne. U jednostavnom obliku ogla{a-vanje je dopu{teno kao jednokratna akcija u prigodi otvaranja, ponovnog otvaranja i obljetnice ljekarne.

4 Informacije koje opisuju ljekarni~ke usluge moraju biti prikazane tako da bolesnik i dalje slobodno odlu~uje kojom }e se uslugom koristiti. Naime, kupca ili kori-snika ne treba nagovarati niti utjecati na njegov izbor.

5 Oblici ogla{avanja i isticanja naziva koje primjenjuju ljekarnici trebaju biti sukladni ovim na~elima: (a) vodilja ogla{avanja treba biti istinska i ponajprije usmjerena ~uvanju zdravlja pu~anstva; (b) da se po{tuje stru~ni i znanstveni dignitet ljekarnika; (c) da se iznose jasni i to~ni podaci, te da se ne zlorabi povjerenje javnosti; (d) da se po{tuje javna i dru{tvena uloga ljekarne i ljekar-nika u dru{tvenoj zajednici; (e) da se po{tuje kolegijal-nost u akademskoj zajednici; i (f) da se po{tuju prava i obveze ljekarne u sustavu opskrbe lijekovima i njima srodnim proizvodima.

6 Sva ogla{avanja ljekarni~kih usluga, lijekova i drugih proizvoda, te isticanje naziva ustanove ili privatne prak-se moraju biti u skladu s pozitivnim propisima i odred-bama. U ogla{avanje se ne ubraja obavijest o radnom vre menu ljekarne, obavijest o slu`bi ljekarni~kog deùr-stva, obavijest o promjeni telefonskog broja, telefaksa i tako redom.

7 Nedopu{tena ogla{avanja, tj. ona koja su protivna ugledu ljekarni~kog poziva, jesu: svi na~ini ogla{avanja koji su trì{no napadni i u suprotnosti s etikom, te na~ini koji su po sadràju i obliku takvi da: (a) isko-ri{tavaju praznovjerje i lakovjernost u javnosti; (b) su neistiniti, te iskori{tavaju ili stvaraju {tetu drugoj ljekar-ni; (c) mogu nelojalno utjecati na promet ili stvarati {tetu drugoj ljekarni; (d) rabe naznake op}ih zakonskih i stru~nih ljekarni~kih obveza i zada}a, a koja po na~inu


127

Primijenjene marketin{ke metode trebaju poticati korisnike na pa`ljivo postupanje s lijekovima, moraju biti odgovorne i ne bi smjele odvra}ati pojedince od traènja sa-vjeta ljekarnika ili lije~nika.1

Javni je interes ljekarnika da pruè infor-maciju o radnom vremenu i dostupnim uslugama. Svaka informacija (ili reklamni materijal) koja se ti~e ljekarni~kih usluga mora biti to~na i po{tena. Javnost i struka ne o~ekuju da }e bilo koja od ogla{enih ili na drugi na~in promoviranih usluga biti opasna za zdravlje kad se ispravno i odgo-vorno izvodi. S tim u vezi:8 • sve informacije i promid`ba za robu i

usluge mora biti legalna, doli~na i isti-nita; mora biti prezentirana i raspo-djeljivana tako da ne dovodi struku u sumnju, te se ne smije zlorabiti nedo-statak znanja u javnosti

• informacije i promid`beni materijal koji se ti~u stru~nih usluga moraju biti u skladu s ulogom ljekarnika kao obra-zovanog i informiranog savjetodavca za lijekove, dijetetske pripravke, zdrav-lje i dobrobit

• ljekarnici ne smiju poduzimati nedo-pu{tene radnje, u svrhu promocije, iz-ravno prema pojedincima putem tele-fona, elektroni~ke po{te ili posjeta bez prethodne najave

• ljekarnici moraju biti sigurni da pro-mid`be (materijali i kampanje) lijekova ciljaju u javnosti na

– isticanje posebne prirode lijeka – neprisvajanje djelovanja lijeka za koje

ljekovita tvar nije sposobna – dosljednost saètka obilje`ja proiz-

voda koji je odobrila agencija za lije-kove (i druge proizvode za o~uvanje zdravlja) u postupku stavljanja lijeka u promet

– to da dodatno ne promi~u lijek ili da ga uspore|uju s drugim proizvodom

– to da ne promi~u neodgovaraju}u ili neumjerenu potro{nju ili primjenu lijekova, kao i njihovu zlouporabu, nerazboritu ili nesigurnu primjenu koja moè biti pogubna za zdravlje

• ljekarnik moè ogla{avati cijene po kojima prodaje lijekove kao i popuste.

Promid`ba za lijekove koja navodi bole-snike i druge korisnike lijekova da nabave nepotrebne lijekove ili u pove}anoj koli~ini smatra se da je profesionalno neprihvatlji-va.8 ■

i obliku prikaza isti~u posebne zasluge i sadràj rada samo jedne, upravo reklamirane, ljekarne; (e) sadràvaju naznaku posebnih besplatnih dodatnih djelatnosti koje zakonski nisu dopu{tene u prostoru ljekarne.



128

Ljekarnici u praksi

Ljekarnici preuzimaju odgovornost za svako djelovanje, za svaki rad u ljekar-ni{tvu, bilo kao zaposlenici, zaposlenici na odre|eno vrijeme, savjetnici, ili za neko drugo djelovanje. Odgovorni su za sve odlu ke izdavanja lijekova ili savjetovanja korisnika lijekova o lijekovima, a moraju biti sigurni da:1 • p rihva}aju posao samo tamo gdje ima-

ju nu`ne vje{tine i sposobnost za pro-vedbu zada}a, a za to je potrebno da prethodno raspolaù to~nim podaci-ma o poslu kako bi mogli donijeti pravilnu odluku

• poduzimaju mjere stalnoga stru~nog usavr{avanja, posebice u smjeru njiho-vih stru~nih du`nosti

• su sve djelatnosti koje trebaju raditi »po krivene« u struci ugovorima za svo-je zvanje

• ne rade u okolnostima koje im ne do-pu{taju udovoljiti svim klju~nim odgo-vornostima ljekarnika2

• postoji prijeko potrebna sposobnost, oprema i materijali potrebni za proved-

bu usluga u stru~no prihvatljivim nor-mama

• ako za neku zada}u treba ovlastiti neku drugu osobu, onda se ta zada}a pre-nosi na osobu koja je kompetentna za izvo|enje te i takve zada}e, primjeri-ce, svaki suradnik koji se ovlasti za iz-vo |enje zada}a izdavanja lijekova mora imati primjerenu izobrazbu ili pak mora biti u tijeku takve izobrazbe za obavljanje tih i takvih poslova

• i oni i ostalo osoblje rade po utvr|enim standardnim postupcima, tamo gdje oni postoje

• oni ugovaraju vrijeme za odre|eni su-sret (termine) i stanovite uvjete, pri-dràvaju}i ih se

• oni po{tuju obvezu provedbe stru~nih usluga, osim ako to nije mogu}e3

• pri sumnji na nuspojave lijekova podu-zimaju korake kako bi izvijestili pro-pisiva~e i odgovaraju}e vlasti onda kada to moè pomo}i bolesniku u daljnjem lije~enju ili pak u daljnjoj uporabi lijeka

• prije prihva}anja zaposlenja ljekarnici moraju objelodaniti sve ~imbenike koji mogu utjecati na njihovu sposobnost obavljanja posla4


2 Vidjeti tako|er ~lanak: Odgovornost i sposobnost ljekarnika u ovom broju Biltena HLJK.

3 Ako ljekarnik nije u mogu}nosti po{tovati obvezu provedbe stru~ne usluge, o tome mora biti obavije{ten vlasnik, ili koja druga odgovorna osoba, kako bi se osi-guralo zamjensko rje{enje.

4 Primjerice, kad ih religiozna uvjerenja ili osobna stajali{ta prije~e u provo|enju du`nosti, oni ne smiju osu|ivati ili kritizirati bolesnika, ve} on ili koji drugi uposlenik moraju savjetovati bolesnika o mogu}nostima traène usluge.


129

• ako saznaju da je komu pruèna ljekarni~ka usluga ispod razine koju pojedinac ima pravo o~ekivati, tada, ako je to mogu}e, trebaju objaviti {to se dogodilo, bez obzira na to jesu li oni ili nisu odgovorni za propust

• djeluju brzo, a u svrhu za{tite bole-snika i javnosti od rizika, izvje{tavaju}i prikladne osobe, vlasti ili zakonodavna tijela, imaju li razloga vjerovati da oni sami, ili njihove kolege, iz iste ili dru-ge struke, nisu sposobni obavljati po-sao zbog kojega zdravstvenog razloga, razloga pona{anja ili ovlasti, tj. iz razloga stru~ne sposobnosti.5 ■

âst, dostojanstvo i neovisnost struke

Kada bolesnik vjeruje u lijekove, on vjeruje ljekarniku. On to ~ini zato {to i ljekarnik vjeruje ne samo u lijek nego i u cje lokupnu snagu svoje struke. Pravi, vje-ruju}i polet struci, dolazi ve} nakon zavr-{etka studija farmacije. Svojom prisegom farmaceut samoga sebe u potpunosti pre-pu{ta farmaciji: dosljednom i savr{enom po sluhu njezinoj znanstvenoj misli i stru-~nim dosezima i vidicima.

âst, dostojanstvo i neovisnost struke ogleda se u sljede}em: • ljekarnik se mora uzdràti od bilo

kakva djelovanja koje struku dovodi na lo{ glas, ~ak i ako nije povezano s nje-govim izravnim djelovanjem;2 u svim se okolnostima moraju pobrinuti da ~ast, dostojanstvo i neovisnost struke budu odràni i po{tovani3

5 Sigurnost bolesnika i javnosti mora biti prva briga ljekarnika, i to bez obzira na privrènost kojoj osobi, struci ili profitabilnosti.


2 Svaki prekr{aj zakona, bilo da je povezan sa stru~nim radom ili ne, moè struku dovesti na lo{ glas, a u naj-manju ruku moè se smatrati lo{e vo|enim poslom.

3 Ljekarnik ne smije dopustiti uporabu svojega imena, kvalifikacije ili fotografije u svrhu promid`be bilo kojeg lijeka ili medicinskoga proizvoda u javnosti. On mora


130

• obavljaju}i svoju djelatnost, ljekarnik mora ~uvati ugled i interes ljekarne ili druge zdravstvene ustanove u kojoj je zaposlen

• ljekarnik ne smije upotrijebiti ili dopu-stiti uporabu njegovih kvalifikacija ili poloàja3 na mjestu ljekarnika u svrhu prijevare ili zavaravanja4

• ljekarnik mora imati primjereno staja-li{te prema prihva}enim standardima o pona{anju unutar i izvan stru~nog rada

• ljekarnik ne smije, ~ak ni djelomice, ugroàvati samostalnost struke.5 ■

Vlasnici i voditelji ljekarne

Prije preuzimanja uloge vlasnika ljekarne,1 voditelja ljekarne ili upravitelja ljekarni~ke ustanove ili bolni~ke ljekarne, ljekarnik mora biti uvjeren da je sposoban udovoljiti zada}ama i odgovornostima koje iz toga proizlaze.2

Vlasnici ljekarni, njihovi voditelji te upravi-telji ljekarni~kih ustanova ili bolni~kih ljekarni, ili pak menedèri u drugim dijelo-vima struke imaju osobnu profesionalnu odgovornost: • moraju osigurati provedbu svih zakon-

skih i strukovnih zahtjeva vezanih za ljekarni~ki djelokrug posla; odgovorni su za neprekidno vo|enje biljeàka o ljekarnicima koji preuzimaju odgovor-nost u provedbi svakog dijela ljekarni~ke usluge, te da se u svakom trenutku mo ̀ e ustanoviti ljekarnik odgovoran za svaku djelatnost nefarmaceutskog osoblja uklju~enog u pruànju ljekar-ni~ke usluge

• moraju osigurati da su sve stru~ne dje-latnosti koje (ljekarnici) poduzimaju, ili

~uvati svoj stru~ni ugled i neovisnost, ne pristaju}i da mu se ime isti~e i povezuje s trgova~kim poslovanjem, a koje ima kao svrhu stjecanje osobne koristi.

4 Pod prijevarom razumijevamo rije~i ili radnju kojom se drugi namjerno dovode u zabludu ili obmanu, ali isto tako zna~i i ne ispuniti drugomu obe}anje i prekr{iti zadanu rije~. Zavarati ili zavesti zna~i pak odvratiti ~iju pozornost na drugu stranu, odnosno namjerno pogre{no obavijestiti koga o ~emu.

5 Lije~ni{tvo i ljekarni{tvo, primjerice, slu`beno su razdvojili svoje struke i krenuli vlastitim putom u Italiji jo{ od godine 1240. Otada se po~inju znanstvena podru~ja medicine i farmacije bitno i sve bitnije razliko-vati. Stoga bi u dana{nje vrijeme ugroàvanje samostal-nosti vlastite struke bio neprirodan, nerazuman, ne-prihvatljiv i neopravdan ~in.

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er ~lanak D. Huml, Utjecaj vlasnika na eti~nost rada ljekarni, Bilten HLJK 2010-1/2, str. 13-21.



131

su pod njihovom kontrolom, pokrivene primjerenim stru~nim od{tetnim spo-razumom

• moraju se uvjeriti da su opskrbljiva~i, izvori nabave i kakvo}a svih lijekova ili farmaceutskih tvari na dobrome glasu/ugledni; naime, lijekovi moraju biti na-bavljeni od ovla{tenih dobavlja~a i proizvo|a~a ili preko centralizirane nabave; pritom se moraju voditi o~e-vidnici o svim lijekovima dobivenima bilo kojim drugim na~inom, kao i po-duzetim mjerama u svrhu osiguranja njihove za{tite i djelotvornosti

• moraju osigurati da sve osoblje bude upoznato sa stru~nom djelatno{}u koju trebaju poduzeti; moraju se izda-vati jasne upute, redovito revidirane, sastavljene tako da utvrde i minimizi-raju rizike; kada je to mogu}e, treba utvrditi normirane postupke

• ljekarnicima ne nametati uvjete koji bi mogli nepovoljno/{tetno utjecati na njihovu mogu}nost ispunjenja stru~nih i zakonskih zada}a

• osigurati da je dostupna primjerena potpora osoblju, a obavijesti o ljekar-ni da su dostupne svim ljekarnicima, uklju~uju}i i privremenom osoblju i zamjenama i da se na taj na~in osigu-rava da oni svoje zada}e obavljaju djelotvorno

• moraju biti svjesni i vjerovati ~injenici da se uposleni ljekarnici, i oni koje su uzeli u posao, trebaju trajno osposo-bljavati u struci, sukladno svojim pro-fesionalnim zadu`enjima

• osigurati da ljekarnici i ostalo osoblje zaposleno kod njih3 i pod njihovim vo-dstvom imaju nu`na znanja, vje{tine i sposobnost za obavljanje povjerenih poslova i usvojenu vje{tinu da slijede upute za rad4

• osigurati da ljekarnici i ostalo zaposle-no osoblje imaju dostatno znanje hr-vatskog jezika; dakako, po`eljna su i znanja drugih jezika koji jesu ili mogu biti u uporabi na podru~ju djelovanja ljekarne

• osigurati da uvjeti rada, ure|aji i opre-ma, kao i materijali omogu}uju prove-dbu ljekarni~ke usluge u prihvatljivim stru~nim standardima5

• osigurati postupke djelovanja u kriz-nim situacijama (nezgodnim doga |a-jima) koje su prijetnja za zdravlje bole-snika ili javnosti, te osmisliti ljekarni~ku praksu u tim i takvim doga|ajima6

• osigurati uspje{ne mjere radi za{tite privatnosti osobnih podataka

3 Vidjeti tako|er ~lanak D. Huml, Za{to ljekarnama tre-baju kvalifi cirani ljekarnici, Bilten HLJK 2010-1/2, str. 29-33.

4 Vidjeti tako|er ~lanak: Mentori i nadglednici praktika-nata u ovom broju Biltena HLJK.

5 Vidjeti tako|er: T. Govor~inovi}, Standardizacija hrva-tskoga ljekarni{tva, Bilten HLJK 2010-4/5, str. 249-250; K. Vugrin~i} Tomi~i}, Posebni standardi, Bilten HLJK 2012-1/2, str. 48-49.

6 Vidjeti tako|er: 1.2.4. Ljekarnici u kriznim stanjima, u: V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 37-39. Vidjeti tako|er ~lanak Hitna stanja u ovom broju Biltena HLJK.


132

• osigurati provedbu postupka àlbe, gdje sve primjedbe moraju biti obra-|ene hitno, konstruktivno i po{teno

• obavijestiti mjerodavnu udrugu kada je naru{ena ljekarnikova kompetencija ili naru{ena mogu}nost obavljanja prak-se, kada to moè dovesti do stanovi-tog rizika7

• pisano izvijestiti ovla{tenu udrugu o bilo kakvoj promjeni u vlasni{tvu regi-striranih dozvola za ljekarne ili pak na-dzornika ljekarnika kao pravne osobe.

Ve}ina dana{njih ljekarnika u javnoj ljekarni poku{ava rije{iti eti~ke dvojbe s kojima se danomice susre}e u radu, ponajprije ko ri-ste}i se vlastitim iskustvom i zdravim razu-mom. Me|utim, izazovi su svakim danom sve ve}i, jer je i uloga ljekarnika u skrbi za bolesnika sve ve}a, a trgova~ki ciljevi sve vi{e zauzimaju glavno mjesto u poslovanju. Vlasnici ljekarne nagra|ivanjem od re |enih poslova u ljekarni usmjeruju ljekarnike za-poslene u tim ustanovama ili prema uspje-{nosti pruànju ljekarni~ke skrbi ili prema ostvarivanju {to ve}ega prometa, a to do-vodi do brojnih eti~kih dilema u radu koje mogu rezultirati moralnim stresom.8 ■

Mentori i nadglednici praktikanata

Mentor(ica) jest voditelj, nastavnik i/ili odgojitelj koji pomaè u~eniku, stu-dentu ili mladom stru~njaku da usvoji ljekarni~ku praksu za samostalni rad, da se osposobi za nadzor i ocjenjivanje sposob-nosti mla|ih i da se skrbi o radu i kvaliteti rada ljekarni~kih radnika s niòm razinom stru~ne kvalifikacije.1

Mentori i nadglednici praktikanata (staìsta, pripravnika ili vje`benika) moraju voditi ra~u-na o tome da je udovoljeno pravilnicima koji se ti~u studentske prakse, priprav ni~kog sta-à, stru~nog i specijalisti~kog usavr{a vanja.2

Mentori i nadglednici praktikanata mo-raju:3

7 Vidjeti tako|er: 1.1.7. Disciplinska odgovornost, u: V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 29.

8 Vidjeti tako|er: D. Huml, Utjecaj vlasnika na eti~nost rada u ljekarni, Bilten HLJK, 2010-1/2, str. 13-21.

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: V. Grdini}, Uloga i izbor mentora, Bil-ten HLJK 2010-3, str. 102-104; A. Malovi}, Uvjeti za mentora i ljekarnu, Bilten HLJK 2008-3/4, str. 180-181; D. Huml, Za{to ljekarnama trebaju kvalifi cirani ljekarnici, Bilten HLJK 2010-1/2, str. 29-33.

2 Pravilnik o sadràju, rokovima i postupku stru~nog usavr{avanja magistara farmacije, Pravilnik o specija li-sti~kom usavr{avanju magistara farmacije ¢NN, 76/08.£, Pravilnik o pripravni~kom staù zdravstvenih djelatnika ¢NN. 58/99., 130/99.£, Plan i program pripravni~kog staà, te-meljnog staà i sekundarijata ¢NN, 20/94.£ i Program stu-dentske prakse ¢Zagreb, 2010.£. Vidjeti u HLJK, BIBLIO-TEKA VARIA, SVEZAK/DODATAK [5], Zagreb, 2010.



133

• biti sigurni da su dodijeljeni im staìsti i praktikanti, pod njihovim nadzorom, razumjeli i prihvatili klju~ne odgovor-nosti ljekarnika i da su na visini po-trebne stru~nosti i sposobnosti (kom-petentnosti)4

• imati vrlo {iroka iskustva u stru~noj prak si

• mo}i razumjeti i prepoznati potrebe staìsta, pripravnika i/ili vje`benika

• staìsta (pripravnika, vje`benika) pom-no nadzirati i stalno nepristrano i po-{teno provjeravati

• stalno nepristrano i po{teno pratiti na-predak praktikanta

• poticati staìste da sami ocjenjuju na-~in svojeg rada

• nepristrano i po{teno pisati izvje{}a mjerodavnom tijelu o praktikantima

• utjecati na proces i rezultate ljekar-ni~kog rada, kao i na usavr{avanje vla-stita znanja i stru~nosti. ■

4 Student farmacije, neposredno nakon diplomiranja, po pravilu nije sposoban samostalno obavljati stanovite du`nosti ljekarnika. Fakultet moè studentu pruìti te-meljna znanja, koja on mora usavr{avati, napose glede prakse i u sjecanju potrebnih iskustava. Osposoblja-vanje praktikanata u realnome ljekarni~kom ìvotu je veoma vaàn i odgovoran posao. Javnost moè biti ugroèna ~injenicom da je mentor pogre{no ocijenio stru~nost praktikanta kada taj nije dostigao ̀ eljenu spo-sobnost.

Pharmacopoeia Batheana. Ofte den Apotheek van de Heer Georgius Bath … Uitgegeven door den Heer (Amsterdam, tisak: Jan teen Hoorn, 1698.),

naslovni bakrorez s prikazom unutra{njosti amsterdamske barokne ljekarne iz XVII. stolje}a.

Slika prikazuje pregled stanja lijekova pod vodstvom mentora.

135

du`nosti i moralne normeO potrebi izraza deontologija

Deontologija je dio etike, znanost o du`nostima. Primjerice, ljekarni~ka deo n-tologija jest ukupnost eti~kih na~ela ljekar-nika i njihova rada, zajedno s pravnim ure|enjem rada, uklju~uju}i i posljedice.1 Drugim rije~ima, deontologija je onaj dio morala koji se ti~e posebnih du`nosti odre|enih zanimanja.2

Deontologija je pojam koji je u filozofiju uveo engleski filozof Jeremy Bentham (1748. – 1832.) kao oznaku za svoju utilitaristi~ku etiku,3 koja se zasniva na od-nosu du`nosti i osobne koristi. Dolazi od gr~kih rije~i deon, deontos – ono {to obvezuje, ono {to treba raditi (lat. quod est agendum) i od -logija – znanje, govor, raspravljanje o, -znanstvo, -slovlje. Danas se deontologijskima nazivaju svi oni smje-rovi u etici koji normativnost i kakvo}u }udorednoga djelovanja izvode iz du`nosti, neovisno o izvanjskim svrhama i posljedi-cama djelovanja.4

Rije~ je, dakle, o poznavanju du`nosti koje treba ispuniti, odnosno o u~enju o du`-nostima kao moralnoj obvezi pripadnika pojedinih staleà prema osobama koje ovi-se o njima. Jedno zanimljivo na~elo deon-tologije moè se iskazati izrekom: Age quod agis, dakle, radi (dobro) ono {to ra-di{. Pridràvanje moralnih na~ela prijeka je potreba u obavljanju svakoga zvanja, tako da svaka struka zapravo ima svoju deonto-logiju.

Kada se uzme u obzir da je deontologija dio etike, u~enje o du`nostima kao moralnoj obvezi pripadnika staleà prema osobama koje su ovisne o njima (npr. ljekarnici prema bolesnicima, nastavnici prema u~enicima), etika, u~enje o moralu i moralnoj praksi, o~ituje se kao sposobnost razlikovanja do-brog od zloga, ispravnog od krivoga (la`-nosti) te podobnog od nepodobnog djelo-vanja (vidjeti takvo stajali{te i u ~lanku: Etika i moral), a moral kao svijest o du`nosti, spremnost i volja za preuzimanje i obav-ljanje zadataka, tada, ~ini se, da naslov doku-menta Kodeks ljekarni~ke etike ne mora nu`no imati pro{irenje i deontologije, pa i ne dometati rije~ moral u naslovu.

Deontologija obuhva}a i pozitivne pravne propise kojima se regulira koje stru~no dje-lovanje. S druge strane, deontologija pre-lazi u ~istu psihologiju opho|enja, u pona{anje i etiku struke. ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 14, 97-120.

2 A. Mi{i}, Rje~nik fi lozofskih pojmova, Verbum, Split, 2000.

3 Utilitarizam – pravac u etici i uop}e filozofiji kojem je osnovno na~elo i kriterij moralnoga djelovanja korist. Benthamov utilitarizam no{en je, prije svega, angaì-ranim smislom za op}u korisnost. Za postizanje tog cilja traìo je to~no odre|ene kriterije po kojima }e se mo}i

izmjeriti vrijednost raznih na~ina postupanja, kako za do-bro samog onog koji postupak vr{i, tako i za zajednicu ¢D. Grli}, Leksikon fi lozofa, Naprijed, Zagreb, 1982.£.

4 Hrvatska enciklopedija, sv. 3, Leksikografski zavod »Mi-roslav Krleà«, Zagreb.


136

Du`nosti i prava

Govoriti o ~ovjekovim du`nostima i pravima zna~i govoriti o temeljima pravog razvoja ljudske osobe.1 Kada mu se pomo-gne u ispunjenju du`nosti i dokaè po{ to-vanje njegovih prava, on }e mo}i u miru i}i prema svojoj ovozemnoj i vje~noj sre}i. Mo-èbitne nedostatke u tako povoljnim okol-nostima neka pripi{e isklju~ivo sebi i neka snosi odgovornost. Uvijek treba isticati na~e-lo osobne i dru{tvene odgovornosti. Od osobite je va`nosti znati da su ~ovje~ja pra-va i du`nosti korelatne vrednote koje izviru iz istog izvora – iz prirodnoga zakona. ̂ ov-jekovo pravo na ìvot ide zajedno s njego-vom du`no{}u da ~uva svoj ìvot. Pravo na dostojan ìvot s du`no{}u po{tena ìvota. Pravo na slobodno istraìvanje istine s du`no{}u da iz dana u dan dublje i svestra-nije istraùje istinu. Pravo jednoga svi drugi moraju priznati i po{tovati. Pravo pojedin-ca, dodu{e, moè sezati daleko, ali ne moè sezati dalje ili dublje od praga gdje po~inje pravo nekoga drugoga. Priroda pruà pra-vo, ali name}e i du`nosti. Nije dovoljno svojatati prava, ~emu je ~ovjek vrlo sklon; potrebno je isticati i du`nosti da se ne do-godi da se jednom rukom gradi, a drugom sve to ru{i. A du`nosti su za sve, primjerice, da sudjeluju u pothvatima za dobro zajedni-ce, da opsluùju zahtjeve dru{tvenih krepo-sti, kao {to su pravednost, istinoljubljivost, ljubav i ostali zahtjevi morala. ■

Po{tovati ljudsko bi}e, ìvot i zdravlje

Prema prirodoznanstvenom shva-}anju, ~ovjek je biolo{ko bi}e, vrhunski izdanak ìvota na Zemlji. Po rije~ima gr~kog filozofa Protagore, ~ovjek je mjerilo sviju stvari. On nije objekt kojim se moè po volji raspolagati i na kojem se mogu praviti pokusi bez ikakvih ograni~enja. Lje-karnik mora biti duboko human i nikada ne smije zaboraviti da je svrha njegova rada pomaganje ljudima, te ~uvanje i unapre-|ivanje ljudskoga zdravlja. Zbog nedovolj-nog znanja ili nesavjesnog postupka, i ljekarnik moè biti taj koji }e nanijeti te{ke {tete za zdravlje bolesnika, ~ak i nenamjer-no izazivanje smrti.1

Po{tovati ìvot i ljudsko bi}e ogleda se u sljede}em:1

• ljekarnici su du`ni po{tovati ̀ ivot, ljud-sko bi}e i njegovo zdravlje2



2 Pojedinac ima svoju ukupnost ili potpunost, svoj osobni ìvot, svoju egzistenciju i svoju bitnost. Ljekar-nikovo djelovanje koje sluì javnom zdravlju i pojedin-cima uvijek treba biti u svjetlu po{tovanja ìvota i lju-dskog postojanja. Svoj posao mora obavljati stru~no i besprijekorno, ne iskori{tavaju}i bolesnika ni tjelesno, ni emotivno, ni materijalno.


137

• ljekarnik mora svaku ljekarni~ku uslugu provesti s punom brigom i pozorno{}u, sukladno po{tovanju ljudskog ìvota i ljudskog postojanja.3

Dobrobit bolesnika, jednakost i sloboda izbora ogledaju se u sljede}em:1 • ljekarnik mora djelovati na na~in koji

unapre|uje i {titi interese dru{tva, op-rav dava povjerenje javnosti u farma-ceutsko znanje, isti~e sposobnost i ra-su |ivanje i unapre|uje dobar ugled i poloàj struke4

• ljekarnik }e bolesnikovu dobrobit sma-trati svojom prvom i temeljnom bri-gom

• ljekarnik dobrobit pojedinca mora pret-postavljati osobnim ili komercijalnim interesima (uklju~uju}i financijske inte-rese)

• ljekarnik mora biti nepristran • ljekarnik mora promicati pravo poje-

dinca na podno{ljivo i djelotvorno lije-~e nje te osigurati da u planiranje skrbi i lije~enje uklju~i i samog bolesnika

• ljekarnik mora uvijek preporu~iti takve na~ine lije~enja, lijekove, medicinske proizvode5 i druge proizvode ~iju uporabu eti~ki i stru~no zagovara

• ljekarnik se obvezuje da }e bolesnika kojega sâm lije~i savjetovati na najprik-ladniji na~in, u skopu svojega znanja, a po potrebi pravodobno uputiti na skrb lije~niku

• ljekarnikova je djelatnost javna; njego-va predanost svim svojim bolesnicima mora biti jednaka

• ljekarnik se obvezuje da }e se prema svim bolesnicima kojima je potrebna njegova pomo} odnositi s istim osje}a-jem odgovornosti

• ljekarnik mora po{tovati slobodu bole-snikova izbora6 na koju bolesnik ima neotu|ivo pravo

• ljekarnik treba u svim okolnostima osi-gurati da je naplata za njihovu uslugu pravedna i razumna; bilo koje djelo

3 Ljekarnik mora poznavati razli~itost potreba ljudi, i po dobi, i prema spolu/rodu, ali, ako je mogu}e, i poje-dinosti koje izviru iz razli~itosti potreba raznovrsnih ljudi. prema njihovu na~inu ìvota, navikama, obrazo-vanju i tako redom. Tijekom ìvota ~ovjek doìvljava stalne promjene – u snazi i u sposobnostima.

4 Cjelokupna ljekarni~ka slu`ba treba obuhvatiti sve postupke za o~uvanje zdravlja te sprje~avanje obolije-vanja pu~anstva. Ako se provodi lije~enje lijekovima, u svakog je bolesnika potrebno posti}i maksimalni tera-pijski u~inak, a izbje}i nepoèljne nuspojave. Ljekarnik je zajedno s drugim zdravstvenim radnicima i bole-snikom suodgovoran za ishod lije~enja.

5 Prema Zakonu o medicinskim proizvodima (NN, 67/08.), medicinski je proizvod instrument, naprava, ure|aj, program, materijal ili drugi proizvod za humanu uporabu koji svoju osnovnu namjenu ne postiè na te-melju farmakolo{kih, imunolo{kih ili metaboli~kih svoj-stava i koji se upotrebljava samostalno ili u kombinaciji s programskom podr{kom nu`nom za njegovu pravilnu uporabu.

6 U pro{losti se premalo uzimala u obzir uloga bole-snika kao ravnopravnoga ~lana zdravstvene skupine: bolesnik, lije~nik i ljekarnik. Upravo je bolesnik naj-va`niji ~lan u skupini. Naime, on prvi dolazi do spoz-naje da je bolestan, odnosno da s njim ne{to nije u redu. Bolesnik donosi odluku ho}e li oti}i u ambulantu ili u ljekarnu, ili pak ne}e poduzeti ni{ta, odnosno ho}e li uzeti u obzir savjet lije~nika ili ljekarnika, pa i odluku ho}e li uzimati lijekove u skladu s uputama ili ne}e.


138

koje dovodi u pitanje bolesnikovu do-brobit i bilo kakvo dijeljenje nagrada ljekarniku za usluge opre~no je eti~kom pona{anju i konvencijama.

[to se ti~e izdavanja lijeka:1 • ljekarnik, u interesu bolesnikova zdra-

vlja, moè odbiti izdati, prodati ili do-staviti lijek7

• lijekove bez recepta ljekarnik izdaje na osobnu odgovornost. ■

Eti~ke i pravne obveze

Samo postojanje zakona i sankcija koje oni predvi|aju nikad nisu bile zado-voljavaju}e mjere ni u medicini ni u lje-karni{tvu. Stoga su veoma rano u povijesti postojala i odre|ena eti~ka na~ela i obve-ze. Eti~ka na~ela sastavljaju stru~na dru{tva i udruge i obveza su za sve pripadnike odre |ene struke. To su obveze savjesti i svijesti. Oni koji se tih obveza ne pridràvaju moralno su odgovorni, a posljedice su prijezir i izop}enje iz dru{tva. Ljekarnikove eti~ke i pravne obveze mogu se podijeliti na obveze prema bolesnicima, prema kole-gama u struci i lije~nicima, prema samome sebi i prema dru{tvenoj zajednici. Najva`-nije su eti~ke obveze iznesene u posebnim kodeksima ljekarni~ke etike, u popisima na-~ela ljekarni~ke ~asti i u standardima valja-ne ljekarni~ke prakse. Ljekarnik, da kako, nije odgovoran za nemo} medicinskog umi-je}a i za djelovanje propisanih lijekova, ali je odgovoran da pri izdavanju tih i takvih lijekova postupa lege artis, tj. u skladu s obi~ajima i pravilima svojega zvanja i suk-ladno punovrijednim znanstvenim spozna-jama u farmaciji/ljekarni{tvu.

Postoje va`ne eti~ke i pravne obveze ljekar-nika koje potje~u od njegova odnosa pre-

7 Ljekarnik je duàn u granicama svoje stru~ne osposo-bljenosti i ljudskog dostojanstva sprije~iti nepravilno lije~enje. U interesu bolesnikova zdravlja duàn je od-biti izdavanje lijeka. Ako je takav lijek propisan na re-cept, ljekarnik o tome mora obavijestiti i zatraìti mi{ljenje lije~nika. Tako|er, ljekarnik moè na temelju vlastite savjesti odbiti izdavanje odre|enih lijekova i nekih medicinskih proizvoda za kontrolu plodnosti, za~e}a ili prekida trudno}e. U takvim se slu~ajevima bolesniku savjetuje alternativna zamjena. Na takav bo-lesnikov zahtjev ne smije biti upu}ena osuda ili kritika i u takvoj se situaciji mora prema bolesniku odnositi diskretno i povjerljivo.



139

ma sustavima u zdravstvenoj zajednici. No, obveze koje proizlaze iz osebujnih odnosa izme|u ljekarnika i bolesnika daju ljekarni~koj deontologiji posebno indivi-dualisti~ko obilje`je. Ljekarnik se posebice poti~e na: (a) brigu za dobrobit bolesnika, (b) odràvanje ~asti i dostojanstva struke, (c) po{tovanje zakona i drugih odredbi, (d) povjerljivost osobnih obavijesti i (e) pro-u~avanje razvoja struke.

U obavljanju ljekarni~ke djelatnosti magi-stri farmacije su du`ni su po{tovati Kodeks ljekarni~ke etike i deontologije i Pravila do-bre ljekarni~ke prakse.2 Prema Zakonu o ljekarni{tvu, magistri farmacije – ~lanovi Hrvatske ljekarničke komore odgovaraju za teè i lak{e povrede du`nosti i ugleda ljekarni{tva pred disciplinskim tijelima Ko-more, odre|enim statutom.2

Teà povreda jest svako naru{avanje du`-nosti, ugleda i Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije koja ima teè zna~enje s ob-zirom na ugroènost bolesnika, prirodu povrije|ene du`nosti, visinu materijalne {tete ili druge posljedice te s obzirom na okolnosti pod kojima je radnja izvedena ili propu{tena.3 Lak{a povreda je naru{avanje

du`nosti, ugleda i Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije koja je manje va`na.

Op}im aktom Komore pobliè se utvr|uje {to se smatra teòm, odnosno lak{om po-vredom du`nosti, ugleda i Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije.2

Pozivaju se ljekarnici da se pokoravaju zakonima i prihva}aju kodekse i standarde struke u provedbi svih stru~nih usluga i pri-bavljanja farmaceutskih proizvoda,4 te da osiguravaju jedinstvo opskrbnog lanca op-skrbom isklju~ivo iz uglednih izvora5,6 ■

2 Zakon o ljekarni{tvu ¢NN, 121/03., ^l. 25., ^l. 39-40.£. Pravila dobre ljekarni~ke prakse objavljena su u Dodatku ~asopisa Farmaceutski glasnik, 53:7 (1977) 3-10 i u knjizi Farmaceutska etika, deontologija i praksa , str. 322-327.

3 Za u~injene lak{e povrede du`nosti i ugleda ljekar-ni~kog zvanja, odnosno Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije izri~u se ukor i nov~ana kazna. Za u~inje-ne teè povrede du`nosti i ugleda ljekarni~kog zvanja,

odnosno Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije izri~u se opomena koja se objavljuje u glasilu Komore, povre-meno oduzimanje odobrenja za samostalan rad ili traj-no oduzimanje odobrenja za samostalan rad. Za u~injene povrede du`nosti i ugleda ljekarni~kog zvanja, odnosno Kodeksa ljekarni~ke etike i deontologije uz kazne moè se izre}i i mjera upu}ivanja na dodatno obvezno stru~no usavr{avanje (Zakon o ljekarni{tvu, NN, 121/03.).

4 Vidjeti tako|er ~lanak: Pridržavanje zakona i odredbi u ovom broju Biltena HLJK.

5 The Tokyo Declaration ¢1993£, Standards for quality of pharmacy services (FIP Guidelines for Good Pharmacy Practi-ce, September, 1993., kao i revidirana verzija, FIP/WHO GPP, 1997, Vancouver; navedeno u podrubnici4.

6 FIP Statement of Policy. Counterfeit Medicines, Sydney, 2003.


140

Sukobi savjesti

Savjest, op}enito, jest osje}aj mo-ralne odgovornosti pojedinca, dakle i svakog ljekarnika, izrastao iz njegove spo-sobnosti da svoje postupke ocjenjuje kao dobre1 ili lo{e.2 Ljekarni~ki posao, na prvi pogled, moè izgledati rutinski, bez osobi-tih eti~kih dvojbi. Praksa, me|utim, svjedo~i o sukobima prava i du`nosti ljekarnika i bolesnika. Ljekarnik je u slu`bi javne zajednice i, prema tome, mora oba-vljati svoje zada}e stru~no i savjesno, tj. u skladu sa svojim strukovnom etikom veza-nom uz moral i obi~aje, te u skladu sa svojom savje{}u, svojim }udorednim nazo-rima i svojim uvjerenjem. Moglo bi se re}i, po Abélardovu racionalnom kriteriju – grijeh je samo ono {to je protiv savjesti (Non est peccatum nisi contra conscien-tiam). Doista, poput ostalih zdravstvenih radnika, ne smije djelovati protiv savjesti.

Dru{tvena zajednica vodi brigu o zdrav-stvu, te izra|uje i objavljuje zakonske odredbe, dok stru~ne udruge u ime te zajednice prihva}aju eti~ke kodekse obve-zuju}e za sve pripadnike struke. Prema tome, i zakoni i eti~ka na~ela imaju isti izvor, pa stoga me|u njima ne smiju po-

stojati ni najmanje nesuglasice. No, ako obveze koje proistje~u iz pozitivnih zakona dolaze u suprotnost s etikom struke, tada su mogu}i sukobi savjesti izme|u gra|anske poslu{nosti i eti~kih obveza. ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er ~lanak: Četiri osnovna stajališta u ovom broju Biltena HLJK.2 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 52-53.

3 Knjiga je namijenjena tome da ~itateljstvo uvede u granu filozofije koja se naziva etika. Izlaè se ne{to od standardne eti~kog gradiva koju bi trebali znati po~etnici i drugi. Cilj knjige nije samo uvo|enje u probleme i stajali{ta filozofâ morala nego i filozofiranje o moralu.

U djelu Etika (Zagreb, 1998.)3 nagla{ava se da bi uz ostalo trebalo skicirati teoriju i moralnih prava i du`nosti. Prava i du`nosti op}enito su korelativni.

Svuda gdje X ima pravo u odnosu na Y, Y ima du`nost prema X-u. Obratno nije uvijek istinito. Y bi trebao biti dobrotvoran prema X-u, no te{ko da

bi X to mogao zahtijevati kao svoje pravo. Kod najve}eg broja vrsti du`nosti i obveza, me|utim, ako Y ima du`nost prema X-u, onda X ima pravo

da Y prema njemu postupa na odre|eni na~in. Pot-puniju raspravu o pravima moè se na}i u slikom

prikazanoj knjizi.


141

Lijekovi nisu trgova~ka roba

Ako uistinu i naivno sve stvari treba uzeti onakvima kakve jesu, onda i ljekar-ni{tvo pliva u ìvotu gdje je sve uvjetovano sredstvima proizvodnje i zatrpano ~udnim stajali{tem »glavno je da se radi« za masu, i ne za pojedinca, a tada pod zastavama zakona, znanosti i struke moè biti rije~ i o obi~noj trgovini lijekovima i medicinskim proizvodima. Psihologija svije ta odgovara, matemati~ki to~no, prilikama u kojima svijet ̀ ivi, a svijet danas ̀ ivi u ponudi mno-gih pomagala, pa mu je na~in kako o lijeku razmi{lja isto tako jednostavan, potro{a~ki, zaostao. Potro{a~kom je svijetu samo va`no imati lijek, odmah i ovdje pri ruci, a sve ostalo je »dim«.1

Ni u tvorni~koj proizvodnji lijekova, a po-gotovo u podru~ju zdravstva ne bi trebalo striktno primjenjivati zakon ponude i potra`nje, jer lijek, iako ima prerogative robe,2 ipak je roba sui generis. Nije to roba

koja sluì u ~ovjekovoj svakodnevnoj potro{nji, nego sredstvo za sprje~avanje bolesti ili sredstvo koje se uzima za vrijeme bolesti, dakle u iznimnim okolnostima. Stoga lijekove treba otrgnuti od trgova~kih okova.

U vezi s lijekovima kao proizvodom lju-dskog roda ljekarnik se usredoto~uje na dvije obveze: 1 • lijekovi i drugi farmaceutski proizvodi

ne smiju se gledati kao obi~ni tr`ni proizvodi, jer sua lijekovi posebna i sloèna sredstva namijenjena isklju~ivo farmakoterapiji kako bi se pobolj{ali zdravlje i kakvo}a ìvota bolesnika3

• uz lijek obvezno treba dati savjet za sigurnu primjenu lijeka,4 a katkada i posebne usluge.5 ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 56, 95.

2 Lijek je Roba – to bi barem pod svaku cijenu i veoma odlu~no ljekarnici, kao i drugi, bar ljudi od zdravstva, trebali oteti trgova~kim okovima iz sve ja~eg stiska kojekakvih zakona, te da jedanput zauvijek prestane biti aktivnim i pasivnim predmetom ~iste trgovine. Zauzi-mati se za trgovinu zna~i spustiti se ispod Hipokratove prisege do gavana (bogata{a i {krtca), koji ìve od

profita, i ponovno se pribliìti astralnoj farmakopeji i talismanima protiv uroka. Takva malogra|anska ljekar-ni~ka formula moè dovesti do potpune atrofije lijeko-va, za {to oni, kao tvari, nisu ni najmanje krivi, kako je to pisano u ~lanku Jedan pogled na lijek i ljekarni{tvo: u povodu 100. obljetnice ro|enja Miroslava Krleè ¢V. Grdi-ni}, Farmaceutski glasnik, 49:11 (1993) 325-328£.

3 Vidjeti ~lanak V. Grdini}, Medicinska etika u svjetlu poja-ve i uporabe lijekova u: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000), str. 43-72.

4 Ako je potrebno, ljekarnik treba osigurati da poten-cijalni korisnik ili kupac lijeka i medicinskog proizvoda primi savjete za sigurnu primjenu lijeka.

5 Posebne usluge mogu se dati korisniku ako je on na bilo koji na~in sprije~en (npr. slijep, nesposoban na dru-gi na~in, nepismen itd.).

143

ugled strukeUgled struke

Ljekarnik mora zadràti ~ast i do-stojanstvo struke i ne smije sudjelovati u bilo kojim djelatnostima koje mogu dovesti struku na zao glas. S tim u vezi ljekarnik:1

• mora imati primjeren stav za prihva}ene standarde o pona{anju unutar i izvan njegove stru~ne prakse2

• ne smije uporabiti ili dopustiti uporabu svojih kvalifikacija, ili svojega mjesta na kojemu se kao ljekarnik nalazi, da bi zavarao ili prevario3

• ako je upu}en na doktorski studij ili ga je zavr{io, ne smije upotrijebiti tu ~i njenicu na takav na~in da se uvjerava javnost da je ljekarnik lije~nik.

Ljekarnik ne smije djelovati pod bilo kojim uvjetima koji ugroàvaju njegovu stru~nu neovisnost ili njegovo prosudbe, niti na-metnuti takve uvjete drugim ljekarnicima. Kao jedno od na~ela navode se obveze:1 • ljekarnik, kada je na svojoj du`nosti,

mora slobodno stru~no prosu|ivati i

ne treba prihvatiti takvo zaposlenje u kojemu bi mu ugled i ta sloboda bili ugroèni

• ljekarnik u osobnom nadzoru nad ljekarnom, bilo kao menedèr bilo kao voditelj, mora osigurati vladavinu pri-mjerenih standarda u polazi{tima pro-sudbe koje se kontroliraju/nadziru

• zakonom, upravitelj ljekarne odgovo-ran je za organizaciju posla, ponajprije za drànje, pripravu, izdavanje i do-stavu farmaceutskih proizvoda.

Ugled struke moè se sagledati jo{ kroz odgovornosti i du`nosti ljekarnika prema sebi i kolegama4 i kroz du`nosti prema zajednici, obi~aju i pravu.5 ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551.

2 Svaki prekr{aj zakona, bilo da jest ili nije izravno po-vezan s ljekarni~kom praksom, moè dovesti struku na lo{ glas i moè se struka smatrati lo{e vo|enom.

3 Ljekarnik ne smije dopustiti drugima upotrebu njego-va imena, kvalifikacije, adrese i/ili fotografije u svrhu promocije bilo kojega farmaceutskog proizvoda u jav-nosti.

4 Vidjeti tako|er ~lanke: Pažljivo i oprezno obavljanje dužnosti, Razvijati stručno znanje i vještine i Suradnja s kolegama u zdravstvu u ovom broju Biltena HLJK.

5 Vidjeti tako|er ~lanke: Služiti potrebama pojedinca i zajednice, Osigurati stalnost ljekarničke skrbi i Pošto-vanje zakona i odredbi u ovom broju Biltena HLJK.


144

Pa`ljivo i oprezno obavljanje du`nosti

Svaki pojedinac tijekom ̀ ivota sâm, uz pomo} svojih bli`njih, roditelja, prija-telja i osobito nastavnika, izgra|uje svoje ìvotne i moralne vrijednosti. Uz stjecanje golemih koli~ina znanja koje je potrebno za obavljanje sloène i zahtjevne zada}e ljekarnika, potrebno je stalno izgra|ivati vlastite moralne osobnosti sa èljom izgra-dnje lika savjesnog, predanog, po{tenog i po`rtvovnog ljekarnika, tj. ~lana farmaceu-tske struke koja po prirodi svojega posla svakodnevno sudjeluje u ljudskim sudbina-ma. Ljekarnik je duàn znati pomo}i bole-sniku. Iz toga proizlazi njegova eti~ka obveza da stalno u~i i prati stru~nu litera-

turu, da stalno usavr{ava svoje stru~ne sposobnosti.1

S obzirom na pa`ljivo i oprezno obavljanje du`nosti ljekarnik:1 • je duàn2 provesti svaku ljekarni~ku

uslugu3 s brigom4 i pozorno{}u, dakle bri`ljivo

• u svojem radu5 mora biti ozbiljan i sa-bran.6 ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Za-greb, 2000.), str. 89-90; vidjeti tako|er ~lanak Razvija-ti stručno znanje i vještine u ovom broju Biltena HLJK.

2 Du`nost je obveza, ono {to je potrebno u~initi u ne kim okolnostima. Du`nost je jedna od osnovnih eti~kih kate-gorija. To je osje}aj obveze da se radi u skladu s op}om ili vlastitom moralnom voljom. Iz du`nosti volja postaje na neki na~in predstavnik osnovnog interesa ljekarnika i cijelog ~ovje~anstva, njegova moralnog biti ili ne biti.

3 Posljednjih desetlje}a ljekarnici svojim stru~nim uslu-gama pristupaju bolesniku kao sredi{tu svih zbivanja. To se posebice o~ituje u ljekarni~koj skrbi koja se ti~e izravne i odgovorne provedbe farmakoterapije sa svr-hom da se postignu takvi kona~ni farmakoterapijski u~inci koji }e pobolj{ati kakvo}u bolesnikova ìvota. Ljekarni~ka skrb je, naime, proces takve suradnje koje-mu je svrha sprije~iti ili utvrditi, a onda i rije{iti proble-me povezane s lijekovima i zdravljem. To je neprekidan proces pobolj{anja postupka za primjenu lijekova.

4 Briga ljekarnika misaono je usmjerena na pojedinu ljekarni~ku uslugu, u nakani da se ona obavi u skladu s pravilima, na ispravan na~in.

5 Ljekarni~ki je rad trajan i temeljan, uvijek poseban i takav da neprestano zahtijeva pa`nju i odlu~no svjedo-~enje. Nova stru~na pitanja, novi problemi, neprekidno se pojavljuju i svakog se dana ra|aju novi uspjesi, ali i strahovi i prijetnje od pogrje{aka.

6 O tome ovisi kakvo}a: lijeka, informacije i analize vrsno}e. O tome ~esto ovisi ho}e li lijek biti zaista lijek ili }e se pretvoriti u otrov. Za prire|ivanja lijekova po-stoje nepisana pravila da treba najprije recept valjano pro~itati, a potom se pristupa izradbi lijeka, tako da se svaka nova tvar, koja se dodaje tijekom izradbe, pozor-no promotri i utvrdi po vrsti i potrebnoj koli~ini.


145

Razvijati stru~no znanje i vje{tine

Javni i bolni~ki ljekarnici, ~lanovi HLJK-a, i Komora kao takva, ovise o (svo jim) bolesnicima i drugim korisnicima ljekar ni~kih usluga i prema tome moraju razumjeti njiho-ve trenuta~ne i budu}e potrebe, moraju za-dovoljiti njihove zahtjeve i nastojati prema{iti njihova o~ekivanja. Stoga ljekarnik nepreki-dno mora ispitivati i dokazivati svoj stupanj stru~noga znanja i stru~nih vje{tina.1 Ljekarnikova je obveza razvijati stru~no znanje i vje{tine, ponajprije u smislu:2 • ljekarnikova je du`nost trajno unapre |i-

vanje vlastita stru~noga znanja,3 sukla-dno petom na~elu ljekarni~ke etike4

• ljekarnik mora osigurati stru~no obav-ljanje svake ljekarni~ke usluge stalnim odràvanjem i unapre|ivanjem znanja i vje{tina5

• ljekarnik mora i}i ukorak s razvojem far maceutskih znanja, u svrhu odrà-vanja visokoga strukovnog standarda u svom podru~ju djelovanja6

• trajnu naobrazbu i pra}enje novih spo-znaja u struci smatrat }e svojom du`-no {}u i dûgom prema bolesnicima ka-ko bi im uvijek mogao pruìti odgo-varaju}u ljekarni~ku skrb7

• voditelj ljekarne8 treba omogu}iti pro-vedbu trajnog obrazovanja i drugih obli-ka stru~nog usavr{avanja ljekarnika koji su u radnom odnosu u ljekarni. ■

napisao: Vladimir Grdini}1 V. Grdini}, Obrazovne obveze ljekarnika, Bilten HLJK 2010-3, str. 94-96.


3 Ljekarnik, pa i pomo}no osoblje u ljekarni, moraju biti zadovoljavaju}e obrazovani u stru~nom znanju i vje{tini kako bi mogli ispunjavati zada}e u smislu potpune ljekarni~ke usluge. Napose su va`na nova znanja iz svih podru~ja farmakoterapije, te unapre|ivanje komunika-cije i suradnje s bolesnikom i lije~nikom, {to }e kona~no dovesti do preobrazbe javnog ljekarnika u savjetnika o farmakoterapiji i nadziratelja u~inaka terapije (obi-teljskog ljekarnika), a bolni~kog ljekarnika u klini~kog farmaceuta, sve prisutnijeg na djelima.

4 Vidjeti ~lanak Devet načela ljekarničke etike u ovom broju Biltena HLJK.

5 U {kolovanju farmaceuta, osim potrebnih temelja far-macijskih znanosti, treba trajno ugra|ivati i odre|e-ne elemente dru{tvenih i psihologijskih znanosti, te pose-bice raditi na uzdizanju komunikacijskih vje{tina.

6 Svoje stru~no znanje ljekarnik treba stalno unapre|ivati ~itanjem stru~nih i znanstvenih ~asopisa, sudjelovanjem na znanstvenim i stru~nim skupovima i uklju~ivanjem u kontinuirane obrazovne programe. Vidjeti tako|er: Hr-vatska ljekarni~ka komora i obrazovanje ljekarnika u temat-skom broju Biltena HLJK 2010-3.

7 O ljekarni~koj skrbi op{irnije u ~lanku Pažljivo i oprez-no obavljanje dužnosti u ovom broju Biltena HLJK.

8 Za cijelo je poslovanje, za zakonit i stru~an rad, ljekarne odgovoran voditelj ljekarne koji moè voditi samo jednu ljekarnu. Voditelj ljekarne mora biti magi-star farmacije koji ispunjava uvjete iz ~lanka 20. stavka 1. Zakona o ljekarni{tvu ¢NN, 121/03.£, posebice da ima odobrenje za samostalan rad. Odredbe prema ~l. 21. Pravilnika o prometu lijekovima i medicinskim proizvodima ¢NN, 143/98.£ su zastarjele.


146

Suradnja s kolegama u zdravstvu

Kako bi se ostvarili ciljevi ljekarni~ke skrbi, koji uklju~uju odgovornost za ishod lije~enja, posredovanje pri pogre{noj far-makoterapiji, alergijskim reakcijama, kon-traindikacijama te nejasnim ili neispravnim receptima, bitno je da ljekarnici sura|uju me|usobno i s lije~nicima.1

Obveza je ljekarnika sura|ivati s kolegama u zdravstvu:2 • ljekarnik sura|uje s kolegama i drugim

zdravstvenim stru~njacima,3 kao i s usta novama, u nastojanju promicanja do broga zdravlja, te u lije~enju i spre-~avanju bolesti

• u ljekarenju4 ljekarnici imaju obvezu me-|usobno se potpomagati i podupirati

• ljekarnik ne smije nijednim postupkom nanijeti izravnu ili neizravnu moralnu,

stru~nu ili materijalnu {tetu svojem ko-legi

• ljekarnici trebaju izgra|ivati sadràjne odnose me|u suradnicima, te drugim zdravstvenim radnicima5 stvaraju}i oz-ra ~je po{tovanja i povjerenja, dok je stjecanje i {irenje ugleda samoisti-canjem, ne~asno

• ljekarnik }e se odnositi ~asno6 prema drugim farmaceutima, onako kako bi on èlio da se oni odnose prema njemu

• ljekarnik je duàn sa svojim suradnici-ma postupati pravedno i kolegijalno

• ljekarnik ima pravo zahtijevati od svo jih suradnika pona{anje primjereno zvanju

• ljekarnik koji je voditelj i/ili odgojitelj (mentor) mora pripravniku, odnosno novaku staìstu i praktikantu, omogu}iti provedbu cjelovitoga programa staà ili prakti~ne izobrazbe; pri tome je, nesebi~no i prema svojemu najboljem znanju, obvezan na njih prenijeti lju-bav prema struci; svojim radom i pona{anjem mora im biti primjerom

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: 1.2.9. Komunikacija s lije~nicima, u: V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 53-55.2 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 90-91.3 Plodnu suradnju izme|u ljekarnika i lije~nika valja po-ticati u oba smjera i potpomagati svim sredstvima u interesu svih uklju~enih, ponajvi{e bolesnika. 4 Obavljanje ljekarni~kih djelatnosti. Vidjeti tako|er u LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 90.

5 Kako ne bi izazvali me|usobne sukobe, odnosno ne-sporazume, ljekarnici moraju vi{e nau~iti o pruànju i primanju informacija (komunikaciji), te o dobrim i lo{im stranama razli~itih strategija uljudnosti. Uljudnost je, pre-ma Goftmanu, skup uobi~ajenih pravila i oblika strategija, koji se rabe da bi se sa~uvao vlastiti i tu|i ugled, tj. na-stojanje kako jedni druge ne bi doveli u neugodni po lo ̀ aj. Ustanovljeno je kako uljudnost ja~a me|uljudske od nose stvaranjem ozra~ja me|usobna po{tovanja, no, ako je pretjerana, ljekarnika moè dovesti u nepoèljan poloàj.

6 Zabranjen je bilo kakav nelojalan dogovor izme|u ljekarnika i lije~nika ili bilo koje druge osobe. Pod ne-lojalan misli se nevjeran, neiskren, odnosno ne~astan odnos prema ~emu. Pod nelojalnim dogovorom razu-mijeva se dogovor dviju ili vi{e osoba na {tetu bolesnika ili tre}e osobe.


147

• ljekarnici trebaju podupirati odgo-varaju}e ovlasti u svojemu nastojanju da za{tite zdravlje; prijedlozima ljekar-nici moraju unaprijediti mjere u nakani sprje~avanja bolesti

• ljekarnik ne smije u}i u bilo kakvo udru-ènje s lije~nicima7 koje moè smanjiti ljekarni~ku, tj. stru~nu neovisnost; kada je najuà suradnja izme|u ljekarnika i lije~nika dobrodo{la, ljekarnik treba: (a) osigurati da bolesnici imaju slobodu odabira8 gdje }e dobivati ljekarni~ke usluge i (b) osigurati, ako je to mogu}e, da bolesnici samo uz njihov pristanak budu usmjereni u odre|enu ljekarnu; ljekarnik ne smije preporu~iti lije~nika ili kakvu medicinsku obradbu bolesnika,9 osim ako to bolesnik ne zatraì kao me-dicinski savjet.

Obveze ljekarnika sukladne su devetom na-~elu ljekarni~ke etike: ljekarnik mora u svako doba sura|ivati s kolegama u struci i ~lano-vima iz drugih zdravstvenih struka tako da bolesnici i javnost mogu imati korist.10 ■

Sluìti potrebama pojedinca i zajednice

Ljekarnik nema samo zada}u bri-nuti se za lijekove u odre|enom krugu svojih bolesnika i drugih korisnika lijekova, nego mora u svakoj prilici raditi na korist dru{tva, ponajprije na o~uvanju i unapre-|ivanju narodnoga zdravlja. Ljekarnik }e ~esto biti u prilici da organizira, pokre}e razli~ite akcije za pobolj{anje zdravstvenih prilika na podru~ju farmacije, a kad{to mu je du`nost biti u~iteljem, pedagogom i preko pojedinih tekstova i javnih preda-vanja {iriti zdravstvenu kulturu i prosvje-}ivati pu~anstvo. Ljekarnik se u javnoj slu`bi mora dràti zakonskih odredaba, a pri svojem radu on mora paziti na ugled i interese ustanove kojoj pripada.1

Nu`no je i korisno stvoriti vlastiti stru~ni govor. Naime, tek smi{ljeni rad i napori, odlu~na i jedinstvena volja, kao i ~vrsta stale{ka stega, mo}i }e sprije~iti {tetne po-teze i osvjedo~iti mjerodavne da ljekarni~ki stale` èli svojem narodu dobro, da mno-go za njega `rtvuje i radi, te da su sva mi{ljenja i prijedlozi struke, zasnovani na zrelom promi{ljanju i dugogodi{njem isku-stvu, i stoga su pravedni i korisni.1

7 Bolesnik ima pravo podi}i lijek na recept u bilo kojoj ljekarni po vlastitu izboru. Time se sprje~ava razvijanje neèljena odnosa izme|u lije~nika i ljekarnika, njihova me |usobna utjecaja i javnosti pokazuje neovisnost obiju struka.

8 Ljekarnik ne smije utjecati na lije~nika ili pomo}no oso-blje tako da usmjeruje recepte u odre|enu ljekarnu.

9 Samo je lije~nik osoba koja, po pravilu i po zakonu, ima pravo lije~enja.

10 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Pro-posed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551.



148

Ljekarnik u obna{anju du`nosti:1 • treba prihvatiti obveze2 glede sluènja

po trebama pojedinca i cijeloga dru{tva3 • duàn je svoje znanje i umije}e odgo-

vorno primjenjivati4 prema svakom bolesniku.

Obveze ljekarnika na tragu su tre}eg na~ela ljekarni~ke etike: ljekarnik mora neprekidno po{tovati zakone i druge odredbe pri-mijenjene u ljekarni~koj praksi i odràvati visoki standard stru~nog pona{anja u skla-du s profesijom; ljekarnik mora izbje}i bilo kakvo djelovanje ili propust koje moè umanjiti povjerenje u farmaceutsku struku; ako je osigurana ljekarni~ka usluga, ljekar-nik mora jam~iti njezinu djelotvornost.5 ■

Osigurati stalnost ljekarni~ke skrbi

Ljekarni~ka skrb, kao odgovorno pruànje lije~enja lijekovima (farmakotera-pije) u svrhu postizanja boljih rezultata lije~enja kojim se pobolj{ava ili odràva kak-vo}a bolesnikova ìvota,1 mora imati obi-lje`je stalnoga djelovanja, a u tom djelo-vanju ljekarnici imaju obveze:2 • ljekarnik osigurava stalnost skrbi3 u slu-

~aju radnih sporova,4 zatvaranja ljekar-ne5 ili sukoba s osobnim moralnim uvje renjima

2 Rad je ~ovjekovo dobro – u eti~kome smislu dobro njegova ~ovje{tva – jer radom ~ovjek ne samo da preobraàva prirodu, prilago|uju}i je vlastitim potreba-ma, nego se i sam ostvaruje kao ~ovjek. Bez toga za-paànja te{ko se moè razumjeti smisao kreposti radi{-nosti, a pogotovo se ne moè shvatiti za{to bi radi{nost bila krepost.

3 Mjesto je ljekarni{tva u dru{tvu opravdano i ne moè biti ozbiljno ugroèno. Povijest pokazuje da je farma-ceutska struka rezultat jedne od najranijih te`nji prema specijalizaciji, a to je jedna od glavnih obilje`ja moder-noga dru{tva. Uloga ljekarnika postaje sve ve}a i va`-nija, jer, osim opskrbe lijekovima, dobiva niz novih za-duènja: preusmjeravanje pozornosti s kona~nog proiz-voda (lijeka) prema njegovim u~incima, koji znatno mogu promijeniti kakvo}u bolesnikova ìvota.

4 Uloga je ljekarnika pruàti zdravstvenu skrb, sa zada}om pou~avanja i savjetovanja svakog bolesnika o ispravnoj primjeni lijeka. Ljekarnici moraju raditi nepri-strano i besprijekorno u skladu s onim {to je predvi|eno u zdravstvenom sustavu.

5 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551.

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er u V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 19, 43.


3 Ljekarnik je duàn promicati i podupirati sve aktivno-sti i uredbe kojima je svrha sprje~avanje bolesti i osigu-ranje stalnosti u opskrbi lijekovima.

4 U slu~aju spora, ljekarnici moraju nastojati spor rije{iti sporazumno. Ako ne mogu do}i do sporazum-nog rje{enja, du`ni su o tome obavijestiti Vije}e Komo-re ili Stegovni sud Komore.

5 Ljekarnik mora uputiti bolesnika drugom ljekarniku i pobrinuti se da, u slu~aju zatvaranja ljekarne, bolesnici budu obavije{teni o tome u koju su ljekarnu preneseni kartoni s njihovim podacima, ako su bili vo|eni.


149

• zada}a i obveza ljekarnika jest da pu~anstvu, zdravstvenim i drugim usta-novama i organizacijama, te zdrav-stvenim radnicima koji obavljaju pri-vatnu praksu, osigura sigurnu, stalnu i pravodobnu opskrbu lijekovima. ■

Ljekarnici u pridràvanju zakona i odredbi imaju ove obveze: 1 • ljekarnik mora podupirati povjerenje

prema upravnim tijelima• ljekarnik se treba dobro upoznati, te

i}i ukorak s promjenama u zakonodav-stvu,2 koje je u vezi s farmaceutskim djelovanjem,2 i djelovati unutar svojih stru~nih odgovornosti

• du`nost ljekarniku nalaè da podràva djelatnost lokalnih i dràvnih tijela uprave u provedbi zada}a i poslova iz podru~ja zdravstva

• poèljno je da ljekarnik sudjeluje u radu udruga i organizacija kojima je svrha unapre|enje ljekarni~ke struke

• ljekarnik ne smije sura|ivati s pravnim i fizi~kim osobama koje zlouporabljuju povjerenje javnosti, zastupaju}i nepo-vjerenje prema ljekovitoj tvari i prema postupku lije~nika. ■

Pridràvanje zakona i odredbi

Sva na{a stajali{ta, moralna, prak-ti~na i emocionalna, ba{ kao i religiozna, potje~u od objekata na{e svijesti, od ono-ga u {to vjerujemo da postoji, realno ili idealno, usporedo s nama. Politi~ki i eko-nomski zakoni nisu posve fizi~ki zakoni (npr. zakoni mehanike i termodinamike, kvantni zakoni) i kemijski zakoni (npr. zakon ravnoteè tvari, kemijskog spajanja, o odr-ànju mase). To su zakoni o ljudskim }ini-ma, te u sebi uklju~uju moralne vrednote. Pravda, ~ovje~nost, prava ljubav prema bli` njemu bitni su dijelovi ove strukture politi~ke i ekonomske realnosti. Pravo je po redak me|uljudskih odnosa u kojem se primjenjuju shemati~na, prosje~na i za sve upotrebljiva pravila kao mjerila.1

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 92-93, 249-250.

2 Ljekarnik stalno mora po{tovati zakone i pravila pri-mjenjivana u ljekarni~koj praksi, te odràvati visoke standarde stru~nog pona{anja.

3 Ljekarnik treba izbje}i bilo kakvo djelovanje ili pro-pust koji moè umanjiti povjerenje u farmaceutsku struku. Ljekarnik mora osigurati ljekarni~ku uslugu i jam~iti njezinu efikasnost.

151

etika i deontologija uslugePodaci o uslugama

Primjena klju~nih stru~nih odgo-vornosti, navedenih u ~lanku Ljekarnički poziv, navodi nas da u usluge budu ugra|eni odre|eni stru~ni zahtjevi. Sukla-dno tim i takvim zahtjevima ljekarnici daju stru~ne usluge i time omogu}uju javnosti upravo usluge u svjetlu najbolje mogu}e ljekarni~ke prakse.1

Pri obavljanju stru~nih usluga ljekarnici moraju biti sigurni da slijede klinikom vo|ena na~ela kako slijedi:1 • da je ljekarnik koji se moè identificira-

ti odgovoran za poduzete aktivnosti• da osoblje koje pruà uslugu ima

odgovaraju}e obrazovanje i priznatu stru~nost i sposobnost (kompetenciju) za izvo|enje zadanih ciljeva

• da su na raspolaganju u obavljanju slu`be sva potrebna oprema i priklad-ne mogu}nosti te da se oprema odr-àva u dobrom stanju

• da postoje procjene rizika i postupci postupanja, i da ih se slijedi

• da se vode primjerene bilje{ke koje omogu}uju pra}enje usluge.

Da bi ljekarni~ka usluga bila u svakom po-gledu primjerena, ljekarnicima se zabra-njuje djelovati u lo{im uvjetima:2 • ljekarnik ne smije djelovati pod bilo

kojim uvjetima koji ugroàvaju stru~nu neovisnost ili rasu|ivanje, niti namet-nuti takve uvjete drugim ljekarnicima3

• ljekarnik mora slobodno stru~no pro-su|ivati i nije duàn prihvatiti zapo-slenje u kojemu bi ta sloboda bila obru-kana (kompromitirana)

• ljekarnik, koji je ravnatelj ili njegov zamjenik, mora osigurati postojanje odgovaraju}ih standarda4 u prostorija-ma ljekarne ~iji rad nadziru5



3 Vidjeti tako|er ~lanak Ugled struke u ovom Biltenu HLJK.

4 Farmaceut, ravnatelj ljekarne, odgovoran je za orga-nizaciju posla koji uklju~uje ~uvanje, pripravu i izda-vanje lijekova (Zakon o ljekarni{tvu, NN, 121/03., 35/08. i 117/08.). Ljekarne u pogledu prostora, zapo-slenika i medicinsko-tehni~ke opreme za obavljanje ljekarni~ke djelatnosti moraju ispunjavati uvjete utvr-|ene Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu pro-stora, radnika i medicinsko-tehni~ke opreme za obav-ljanje zdravstvene djelatnosti ¢NN, 61/11.£ i Pravil-nikom o mjerilima za razvrstavanje lijekova te o propisi-vanju i izdavanju lijekova na recept ¢NN, 82/10.£. Vi-djeti jo{ Bilten HLJK 2011-2/4, str. 141-143.

5 S obzirom na sve dijelove ljekarni~kih prostorija, koje su pod nadzorom ravnatelja ljekarne, ravnatelj je stru-~no odgovoran za: (a) udovoljenje stru~nih standarda trenuta~no valjanih u farmaciji, (b) u~inkovitost i kak-vo}u ljekarni~ke usluge, (c) izbor dostavlja~a farmaceu-tskih proizvoda i usluga, (d) obnavljanje, vo|enje i osposobljavanje novog osoblja i dodjeljivanje du`nosti osoblju koje je za njih odgovorno, (e) rje{avanje pitanja koja se ti~u prirode i podru~ja farmaceutske usluge ili


152

• ljekarnik mora osigurati takve radne uvjete da za{titi javnost i zaposlene osobe6

• ljekarnik mora jam~iti da je provedena sva briga pri izdavanju lijekova, medi-cinskih proizvoda i kemikalija. ■

Stru~ne usluge iznad reklame

Ljekarnik (voditelj ili vlasnik ljekar-ne) mora, u interesu javnosti, osigurati in-formacije o dostupnim stru~nim slu`bama. Reklama ne smije zahtijevati ili pokazivati nadmo} nad stru~nim uslugama dobiveni-ma od drugih ljekarnika ili ljekarni, mora biti dostojanstvena i ne smije dovoditi stru-ku na lo{ glas.1

U vezi s reklamom2 ljekarnik ima stanovite obveze:1 • raspodjela i sadràj reklame za stru~ne

usluge mora biti dostojanstvena i ogra-ni~ena tako da na javnost ostavi dojam da lijekovi nisu obi~ni komercijalni (pro-dajni) predmeti i da ljekarnik, zajedno s danim lijekovima, daje vje{te i informa-tivne savjete o farmaceutskim problemi-ma i zdravstvenoj brizi3

onih koja na bilo koji na~in zahtijevaju farmaceutsko znanje i stru~no vo|enje. Ravnatelj ljekarne snosit }e svu odgovornost ako su propusti u pruànju ljekarni~kih usluga rezultat njegove nepa`nje ili neaktivnosti.

6 Spaljivanje je naj~e{}i na~in uklanjanja malih koli~ina krutih lijekova i injekcija. Savjet za prikladno spaljivanje valja uzeti od lokalnih mjerodavnih tijela pod ~ijim je nadzorom odlaganje otpada. U svim situacijama ljekar-nik treba upotrijebiti svoje stru~no znanje i vje{tinu, zajedno sa svakim potrebnim mjerodavnim (ekspert-nim) savjetom da bi uklanjanje materijala bilo {to bezo-pasnije.

napisao: Vladimir Grdini}1 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992) 545-551. Vidjeti tako|er ~lanak: Devet načela ljekarničke etike u ovom broju Biltena HLJK.

2 Vidjeti tako|er ~lanak: Potreba za dostojanstvom rek-lame u ovom broju Biltena HLJK.

3 Reklamom su obuhva}eni svi oblici komunikacije, uklju~uju}i, primjerice, novine, letke, zapise, znakove, ambalaù, naljepnice, sustav javnih adresa te radijske i televizijske oglase. Reklama mora: (a) biti takvog karakte-ra da ne odvede lako ljekarni~ku struku na zao glas, (b) biti legalna, pristojna i istinita, (c) ne smije zlorabiti po-vjerenje ili iskori{tavati nedostatak bolesnikova znanja.

Standard je vaàn dio u prosudbi kvalitete usluge prema korisniku te opisuje razinu kakvo}e i/ili

stru~nosti.


153

• reklama pokriva sve oblike podataka i informacija za op}u javnost ili zdrav-stvene radnike, podrazumijevaju}i sva dobra i usluge koje nude ljekarnici ili ljekarne.

• reklama za javne usluge, zajedno s gore navedenim uvjetima mora: (a) biti istinita, po{tena i ograni~ena, (b) ne smije osramotiti stru~nu uslugu drugog ljekarnika ili druge ljekarne, imati nad-mo}, niti se isticati ili pre{u}ivati, (c) ne uklju~uje nikakav dobrovoljan pri stup pojedincu putem telefonskog po ziva ili posjet bez prethodne najave i (d) ne nagovara s pomo}u sniènja, poklona, nagrade, rabata ili sudjelova nja u natje-canju s obzirom na stru~nu uslugu, ili putem osiguranja opreme ni ̀ e cijene od postoje}e, koja nije iz rav no poveza-na s danom stru~nom uslu gom.4

Ljekarnik koji nudi usluge izravno javnosti mora to ~initi u prostorijama koje odra-àvaju stru~no obilje`je ljekarne. U vezi s reklamom ljekarnik ima stanovite obveze:1 • ljekarnik mora osigurati da vanjski iz-

gled javnih i bolni~kih ljekarni ulijeva povjerenje u tu ustanovu koja doista osigurava zdravstvenu skrb5

• ljekarnik mora osigurati da unutar po-slovanja javnih ljekarni javnost moè jasno vidjeti u kojim je prostorijama osi-gurana stru~na usluga i osigurati da prostorije odgovaraju zahtjevima stan-darda dobre stru~ne prakse.

Ljekarnik mora u svako doba sura|ivati s kolegama u struci i ~lanovima iz drugih zdravstvenih struka tako da bolesnici i jav-nost mogu imati korist.1 • ljekarnik ne smije u}i u bilo kakvo udru-

ìvanje s lije~nicima koje moè smanji-ti ljekarni~ku neovisnost u struci6

• ljekarnik ne smije preporu~iti lije~nika ili medicinsku praksu, osim ako to nije zatraèno od osobe koja traì medi-cinski savjet. ■

4 Ljekarnik moè za komercijalne svrhe upotrijebiti rek-lamne tehnike koje nisu prikladne za stru~ne usluge. Da bi se izbjegao bilo kakav sukob s Kodeksom etike, sa-vjetuje se da se reklame za stru~ne usluge odvoje od svih drugih reklama.

5 Izgled svih ljekarni~kih prostorija mora biti dostojan-stven i odraàvati stru~nu prirodu ljekarne. Ljekarnik treba ocijeniti sadràj, smje{taj i veli~inu natpisa i dru-

gih identifikacijskih znakova. Ljekarnik ne treba dopu-stiti da prozori i vrata budu prekriveni natpisima i nalje-pnicama ili kojim drugim materijalom.

6 Uska suradnja izme|u ljekarnika i lije~nika treba biti u interesu svih uklju~enih u lije~enje, ponajvi{e bolesnika. Bolesnik ima pravo podi}i lijek u bilo kojoj ljekarni po svojemu izboru. Time se sprje~ava porast neèljenog odnosa izme|u lije~nika i ljekarnika, njihova me|usobna utjecaja, a tako|er pokazuje javnosti neovisnost svake zdravstvene struke.


154

Promet lijekovima i srodnim proizvodima

U Republici Hrvatskoj moè u pro-metu biti samo onaj lijek koji ima odobrenje za stavljanje u promet (Zakon o lijekovima, NN, 71/07., 45/09.). Sve pravne i fizi~ke osobe te dràvna tijela koji na bilo koji na~in dolaze u posjed lijekova moraju osi-gurati njihov prijevoz, smje{taj i ~uvanje u skladu s propisanim uvjetima, kako ne bi do{lo do promjene kakvo}e i zlouporabe lijeka. Promet lijekova na malo obavljaju pravne i fizi~ke osobe kojima je, sukladno Zakonu o ljekarni{tvu (NN, 121/03., 35/08., 117/08.), odobreno obavljanje ljekarni~ke djelatnosti.1

U prometu lijekovima i srodnim proizvodi-ma ljekarnici imaju stanovite obveze:2

• ljekarnik je stru~no odgovoran provo-diti kontrolu nad svim lijekovima, me-

dicinskim i sli~nim proizvodima koji su kupljeni ili nabavljeni u ljekarni 3,4

• ljekarnik ne smije kupovati, prodavati ili nabavljati nijedan lijek, medicinski proizvod, proizvod za odràvanje zdravlja ili dodatak hrani ako postoji bilo kakva sumnja u njegovu djelotvor-nost, kakvo}u i sigurnost3,4

• ljekarnik ne smije na potencijalnog ko-risnika ili kupca ostavljati dojam da je bilo koji proizvod za odràvanje zdra-vlja ili dodatak hrani djelotvoran ako za tu djelotvornost nema valjana doka-za5

• ljekarnik mora biti siguran da pro-izvo|a~ i isporu~itelj svakog nabavlje-nog lijeka imaju dobar ugled; posebnu pozornost treba obratiti na uvjete ~uvanja lijeka prije izdavanja, te na ozna~ivanje, upute, izgled, podrijetlo i daljnju sudbinu izdanog lijeka6

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er u V. Grdini}, LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 254-255.


3 Svi ljekarnici moraju pratiti svjeè ustanovljena stru~na mi{ljenja o sigurnosti i uporabi lijekova. Ljekar-nik, uklju~en u izdavanje drugih proizvoda za odràvanje

zdravlja, treba pratiti najnovija stru~na mi{ljenja o si-gurnosti i uporabi takvih proizvoda. Kada se objavi povla~enje iz prometa nekog lijeka, ljekarnik mora dje-lovati pravilno i odmah, tj. bez ~ekanja.

4 Nabava, posjedovanje, prodaja, dostava ili izdavanje nelicenciranih lijekova, osim tamo gdje su specifi~no odobreni legislacijom, smatra se nestru~nim pona{a-njem, pri ~emu ljekarnik ili pravna osoba podlijeè ste-govnom postupku.

5 Patvorenje lijekova, i moèbitno medicinskih proizvo-da, uklju~uje namjerno i la`no ozna~ivanje identiteta i/ili izvora proizvoda, tj. proizvo|a~a.

6 Ljekarnik ne smije nijednom bolesniku izdati lijek koji je prije toga ve} bio izdan nekom bolesniku, a koji ga je naknadno vratio.


155

• ljekarnik mora stalno ja~ati sposobnost vlastita stru~nog rasu|ivanja da bi sprije~io ili utjecao na kupca pri naba-vljanju nepotrebnih i prevelikih koli~ina lijekova i drugih proizvoda, posebice onih izloènih zlouporabi, ili onih za koje se smatra da smanjuju apetit, sprje ~avaju apsorpciju hrane ili sma-njuju tjelesnu teku}inu7,8

• ljekarnik ne smije kupovati, izdavati ili savjetovati osobu da kupi bilo koji pri-pravak, klasificiran kao lijek ili ne, za

koji se smatra da ubrzava uklanjanje alkohola iz organizma ili prikriva zna-kove intoksikacije9

• osim u nu`di, ljekarnik ne smije za-mijeniti propisani lijek za neki drugi, bez odobrenja onoga tko je propisao lijek ili jednakovrijednog tijela10

• pri izdavanju lijeka ljekarnik ne smije odstupiti od upute onoga tko je propi-sao lijek, osim ako to nije potrebno radi za{tite bolesnika.11 ■

7 Mnogi recepti za lijekove, posebice za lijekove pod kontrolom, imaju pove}an stupanj mogu}nosti zloupo-rabe zbog ovisnosti pojedinaca o lijeku. Potrebno je, stoga, bri`no provoditi nadzor nad izdavanjem takvih lijekova, ~ak i kada su legalno autorizirani receptom. Ljekarnik mora osigurati pravilnu primjenu takvih lijeko-va i biti pripravan na mogu}nost pojave ovisnosti o lijeku me|u medicinskim osobljem ili bolesnicima. Svjetska zdravstvena organizacija povremeno objavljuje popise lijekova za koje je utvr|eno da mogu izazvati ovisnost i traì posebnu kontrolu njihove proizvodnje, trgovine, izvoza i potro{nje. Neki OTC (over-the-coun-ter) lijekovi, odnosno lijekovi u slobodnoj prodaji i ne-medicinski proizvodi izvrgnuti su zlouporabi zbog: (a) primjene tijekom duèg razdoblja i/ili (b) primjene doza obi~no ve}ih od preporu~enih. Takve proizvode ne tre-ba prodavati kupcima ako je jasno da ih ne rabe za osnovne medicinske svrhe ili ako u~estalost kupnje upu}uje na njihovu prekomjernu uporabu. Ljekarnik nije duàn sâm kontrolirati navike onih koji zloupotre-bljavaju takve proizvode, ali treba sura|ivati s ustano-vama kao {to su klinike za pomo} ovisnicima.

8 Danas se o ovisnosti o lijekovima govori kao o te{kom dru{tvenom i zdravstvenom problemu. Ovisnost ve}i-nom uzrokuju sedativi, hipnotici, analgetici i psihomi-metici. Ovisnost se moè pojaviti ili ijatrogeno, tj. ako lije~nik dugo i u prevelikim dozama propisuje sredstvo, ili tako da se odre|eni lijek na|e na ilegalnom trì{tu. Krivotvorenje recepata i provale u ljekarne prate tu vr-stu ovisnosti.

9 Ima ~itav niz kemijskih sredstava koja izazivaju intole-ranciju prema alkoholu. Primjerice, tvari s aromati~nom nitro-skupinom dovode do pove}anja methemoglobina u krvi, barbiturati i neki drugi spojevi dovode do nede-finiranih reakcija i kumulativna toksi~nog djelovanja, pa kombinirani ve} u malim koli~inama mogu izazvati te{ka otrovanja, pa i smrt.

10 Ime koje je nazna~eno na signaturi u ljekarni mora biti ime dano na receptu. U hitnim slu~ajevima potrebno je poduzeti sve razumne korake da bi kakvo}a zamjenskog lijeka bila jednaka propisanom proizvodu. Kada do|e do takve zamjene, potrebno je o tome, {to je mogu}e prije, obavijestiti onoga tko je lijek propisao.

11 U slu~ajevima nejasno}a, ljekarnik mora kontaktirati s osobom koja je lijek propisala. Ako je to nemogu}e, ljekarnik se mora osloniti na svoju stru~nu prosudbu i u tim okolnostima odlu~iti {to je u bolesnikovu interesu. Tada kada se problem ne moè rije{iti i tamo gdje po-stoji mogu} rizik za bolesnika, ljekarnik moè odlu~iti ne izdati lijek na recept, ~ak i kada onaj koji je lijek propisao potvrdi izdavanje lijeka. No, ljekarnik mora sâm prosuditi kakve mogu biti posljedice takve njegove odluke i tako|er prosuditi {to je u najboljem interesu za bolesnika.


156

Pri~uva u ljekarni

Ljekarna raspolaè dijelom imovine koja je namijenjena za uobi~ajenu potro{nju (zaliha) ili koja se ~uva za moèbitan nena-dani gubitak lijekova i drugih za zdravstvo potrebnih sredstava (rezerva). Javnost i struka imaju pravo o~ekivati da su sve pri-~uve nabavljene iz uglednih izvora, te da su visokokvalitetne i prikladne za propisa-nu namjenu. S tim u vezi:1 • ljekarnik ne smije nabavljati i/ili proda-

vati lijekove, dodatke prehrani ili druge proizvode za o~uvanje zdravlja onda kad ima razloga sumnjati u njihovu kakvo}u i sigurnost

• ljekarnici moraju izvijestiti Hrvatsku ljekarni~ku komoru i Agenciju za lije-kove i medicinske proizvode kada do-|u u sumnju da su im ponu|eni ili isporu~eni krivotvoreni lijekovi ili po-kvareni lijekovi ili s kakvim drugim ne-dostatkom (manjkav, nepotpun)2

• zalihe i pri~uve u ljekarni moraju biti pohranjene u prikladnim uvjetima, su-

klad no prirodi i postojanosti/stabilno-sti proizvoda3

• sve zalihe u ljekarni moraju imati se-rijski broj i rok valjanosti4

• lijekovi vra}eni u ljekarnu iz bolesniko-vih domova, ili iz kojih drugih prosto-ra/ustanova, ne smiju se izdavati dru-gim bolesnicima

• ljekarnici ne smiju za prodaju nabavlja-ti bilo koji proizvod koji moè biti opa-san za javno zdravlje ili koji ljekarni~ku struku moè dovesti na lo{ glas.5 ■


2 Takvi (defektni) lijekovi moraju biti izdvojeni od osta-lih u pri~uvi te povu~eni iz prodaje ili kakve druge op-skrbe.

3 Posebna pozornost mora biti posve}ena za{titi od one~i{}avanja, od Sun~eve svjetlosti, atmosferske vlage i neodgovaraju}ih temperatura. Za vrijeme uskladi{tenja lijekovi moraju ostati u izvornim tvorni~kim pakovanji-ma. Ljekarnici moraju usavr{avati svoje znanje o po-stojanosti lijekova i drugih ljekarni~kih tvari kako bi iz prodaje ispravno i sa sigurno{}u izdvojili tvari koje bi mogle biti pokvarene, odnosno one tvari koje su uskla-di{tene nedopu{teno dugo ili im je istekao rok valjano-sti. O tome opse`no u poglavlju Postojanost i ~uvanje lijekova, u: LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelat-nost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 439-515.

4 Lijekovi mogu biti izva|eni iz blistera ili folija samo u vrijeme izdavanja, i to samo u svrhu pomo}i pojedinom bolesniku.

5 To uklju~uje duhanske proizvode, izuzev{i terapijske zamjene za nikotin, zatim alkohol, proizvode koji prikri-vaju znakove konzumiranja alkohola ili opojnih droga, i tako redom.


157

Opskrba lijekovima na recept

Pri opskrbi lijekovima na recept treba razlikovati (A) postupke izdavanja lijekovima u javnim ljekarnama, {to uklju-~uje i opskrbu lijekovima vanjskih bolni~kih bolesnika i (B) postupke opskrbe lijekovima bolesnika u bolnicama.

(A) Javnost s pravom o~ekuje da ljekarni~ka usluga bude to~na, dostupna i brza, da lije-kovi budu primjerene kakvo}e, s dovoljno dugim rokom uporabe (kako bi se »pokrilo« razdoblje lije~enja) i da budu primjereno pakirani i ozna~eni za svakog bolesnika. Tako|er, struka od ljekarnika o~ekuje da odr-àva primjerene uvjete ~uvanja lijekova.1

Ljekarnik se mora dràti sljede}ih uputa:1 • izdavanje lijeka mora biti pod nadzo-

rom ljekarnika, koji mora biti na raspo-laganju da bi prema potrebi posredo-vao i savjetovao

• svaki recept ljekarnik mora stru~no procijeniti i odrediti odgovara li boles-niku2

• ljekarnici moraju utvrditi postupke u svrhu svo|enja rizika od grje{ke na najmanju mogu}u mjeru pri izdavanju i moèbitnom one~i{}avanju lijekova, te uklju~iti provjere u svrhu smanjiva-nja rizika, posebice za pojedine osjet-ljive proizvode

• kada je na recept propisan stanoviti farmaceutski proizvod, ljekarnik mora izdati taj i takav proizvod (dopu{ten na trì{tu), ako je trì{no na raspolaganju, radije nego nelicencirani lijek ili doda-tak prehrani

• osim u hitnim slu~ajevima, ljekarnik ne smije zamijeniti propisani lijek drugim, bez privole bolesnika ili skrbnika ili propisiva~a ili bolni~kog povjerenstva za lijekove

• svi lijekovi za (per)oralnu ili za vanjsku primjenu moraju biti isporu~eni u pre-poznatljivim pakovanjima sigurnosnim za djecu, osim ako

– je lijek u izvornom pakovanju ili u pa kovanju upravo za odre|enog bo-lesnika

– bolesnik ima problem s otvaranjem sigurnosnog pakovanja za djecu

– je dan poseban zahtjev da se lijek ne izdaje u sigurnosnom pakovanju za djecu

– ne postoji prikladno pakovanje za odre|eni teku}i pripravak

– je bolesnik dopustio neko drugo pa-ko vanje

• ozna~ivanje izdanih proizvoda mora biti jasno i ~itljivo


2 Ljekarnici moraju biti sigurni da bolesnici dobivaju dovoljnu koli~inu informacija i takve savjete koji omogu}uju sigurnu i djelotvornu primjenu lijeka.


158

• kad nije mogu}e izdati na recept lijek u potpunosti to~no, bolesnik, skrbnik ili zastupnik mora biti obavije{ten o tome te mu se mora pruìti mogu}nost odlaska u drugu ljekarnu 3

• lijekovi se u ljekarni uobi~ajeno izdaju izravno bolesniku ili skrbniku. 4

(B) Bolesnici, bolni~ko osoblje i tim koji upravlja bolnicom, o~ekuju da ljekarnici uklju~eni u opskrbu lijekovima, osiguravaju primjeren sustav opskrbe, te to~no i sigur-no uzimanje lijekova.

Sljede}i se potanki opisi primjenjuju na sva izdavanja lijekova za bolni~ke bolesnike, bez obzira na to jesu li ona namijenjena za odre|enog bolesnika:1 • ljekarnici moraju usvojiti postupke koji

omogu}uju prikladnu uporabu lijekova u svrhu svo|enja rizika od grje{ke na najmanju mogu}u mjeru pri izdavanju i moèbitnom one~i{}avanju lijekova, te uklju~iti provjere radi smanjivanja rizika posebice za pojedine osjetljive proizvode (isto kao kod: Opskrba lijeko-vima na recept)

• lijek mora biti jasno i ~itljivo ozna~en• dovoljno obavijesti mora biti pruèno

u svrhu omogu}ivanja okolnosti da svi

lijekovi izdani bolni~kim bolesnicima budu uporabljeni pravilno, sigurno i primjereno5

• lijekovi koje su bolesnici donijeli u bol-nicu ostaju njihovom svojinom i ne smiju biti izdani nikomu drugomu

• svi lijekovi vra}eni s odjela ili iz bol-ni~kih soba moraju biti provjereni pod vodstvom/ravnanjem ljekarnika, kako bi se ocijenila njihova primjerenost za mogu}u ponovnu pohranu za pri~uvu/zalihu. 6 ■

3 Nedostatak lijeka mora se zabiljeìti. Kada je to god mogu}e, treba obavijestiti bolesnika ili njegova zastup-nika o tome kad }e lijek biti dostupan.

4 Kada ne postoji mogu}nost za izravni kontakt »licem u lice«, ljekarnik putem pristupa svojim bilje{kama i za-pisima iz stru~nih izvora omogu}uje najbolju ljekarni~ku uslugu.

5 Moraju biti na raspolaganju listi}i s informacijama za bolesnika.

6 Lijekovi kojima je istekao rok uporabe moraju biti uni{teni.

Rad s receptima u ustanovi Ljekarna Solin.


159

On-line ljekarni~ke usluge

Javnost ima pravo o~ekivati jed-naku visoku kvalitetu ljekarni~ke skrbi bez obzira na to obavlja li se usluga inter-netskom ljekarni~kom uslugom (on-line pharmacy services)1 ili uslugom »licem u lice«. U svakom se tom slu~aju ljekarnici moraju pona{ati sukladno najboljim intere-sima bolesnika i pru`ati najbolju mogu}u zdravstvenu uslugu.2

Ljekarni~ko web-mjesto3 mora jasno na zna-~iti ime vlasnika posla, adresu ljekarne u kojoj se vodi posao i, po mogu}nosti, ime odgovornog ljekarnika.

Zajedno s osiguranjem ostalih stru~nih zah-tjeva u obavljanju usluga vezanih uz pro-

daju i izdavanje lijekova ljekarnici moraju osigurati i sljede}e zahtjeve:2 • zahtjev za sigurnost i povjerljivost – ljekarnici moraju biti sigurni da su

za{ti}eni povjerljivost i integritet svih podataka o bolesniku4

– podaci o bolesniku moraju odgova-rati sigurnosnim standardima i dru-gim propisanim zahtjevima

• zahtjev za izdavanje lijekova – u svim slu~ajevima kada se zahtijeva

lijek ili se preporu~uje lijek, ljekarnik mora biti siguran da je na raspola-ganju dovoljno podataka (informa-cija) koji omogu}uju stru~nu procje-nu zahtjeva za izdavanje, kao i to da imaju mogu}nost za davanje odgo-varaju}ih savjeta i naputaka5

– bolesnik mora biti u mogu}nosti ide-ntificirati ljekarnika koji preuzima stru~nu odgovornost za izdavanje lijeka

– ljekarnik koji obavlja on-line ljekar-ni~ke usluge mora savjetovati bole-snika da se s ljekarnikom susretne »licem u lice«, i to svaki put kada zahtjev za izdavanjem lijeka ili opisa-ni simptomi bolesti upu}uju na to da bi bolesnikovinteres bio bolje zado-voljen savjetovanjem »licem u lice«

• informacije i savjeti

napisao: Vladimir Grdini}1 Ljekarni~ka usluga priklju~enjem ra~unala na internet ili neku sli~nu ra~unalnu mre`u. Na~in koji povezuje bolesnike (korisnike) s gotovo neograni~enim brojem neovisnih nuditelja ljekarni~kih informacija (obavijesti, podataka, …) i nudi ljekarni~ko poslovanje.


3 Svako se web-mjesto (web site) sastoji od najmanje jedne, pa do neograni~eno velikoga broja web-stranica (web page), obi~no organiziranih hijerarhijski, tako da tvore stablastu strukturu. Web-stranica na vrhu takve strukture, koja predo~uje korijen stabla, naziva se glav-nom stranicom (home page).

4 Svi prijenosi podataka o bolesniku moraju biti kodira-ni kako bi se takvim podacima onemogu}io pristup s interneta ili s bilo koje druge neovla{tene stranice.

5 Savjet mora biti omogu}en svim potencijalnim kupci-ma OTC lijekova i nadomjescima vitamina i minerala.


160

– sve informacije koje se ti~u odre|enog proizvoda moraju udovoljiti odo-brenju za stavljanje gotovog lijeka u promet (s obzirom na kakvo}u, dje-lotvornost i sigurnost lijeka), uputi o lijeku s informacijama u pisanom obliku koja sadràva podatke za ko-risnike, kao i pravilima o ogla{avanju lijekova6

– informacije koje se ti~u lijekova mo-raju sadràvati bitne detalje o kon-traindikacijama i nuspojavama

– posebni savjeti koji se ne ti~u pojedi-nog bolesnika, primjerice, oni koji su u vezi s lije~enjem odre|enih simp-toma ili odre|enih stanja, prvom pomo}i, oprezom pri poduzimanju putovanja i sli~no, a objavljuju se na ljekarni~kim web-mjestima, moraju biti visokog stru~nog standarda, te mora biti mogu}a identifikacija ljekarnika koji preuzima stru~nu od-govornost za objavljene savjete

– preporuke za pojedine proizvode mogu biti dane samo bolesnicima kao pojedincima7

– prije no {to bolesnik primi lijek na recept, ljekarnik, primjenom valja-nog postupka izdavanja, mora biti siguran da bolesnik ima dostatnu in-formaciju koja mu omogu}uje sigur-nu i djelotvornu uporabu lijeka

• ~uvanje podataka

– ljekarnik mora imati podatke o ispo-rukama lijekova dostatne za pra}enje rizika od zloporabe tih i takvih lijekova

– moraju se voditi bilje{ke o identitetu ljekarnika koji je bio zaduèn za svaku isporuku na osnovu eZahtjeva (e-mail zahtjeva)

• postupak àlbe treba biti obja{njen na web-mjestima tako da se navede na~in na koji se mogu iskazivati àlbe na on-line ljekarni~ke usluge. ■

6 Pod ogla{avanjem o lijeku u smislu Zakona o lijekovi-ma (NN, 71/07.) razumijeva se svaki oblik obavje{}ivanja kojemu je namjena poticanje njihova propisivanja, izda-vanja, prodaje i potro{nje u pisanom, slikovnom, zvu~nom, usmenom, elektroni~kom, digitalnom ili bilo kojemu drugom obliku. Valja podsjetiti da je, prema navedenom Zakonu, ogla{avanje lijekova dopu{teno u stru~noj literaturi, na stru~nim i znanstvenim skupovi-ma te prema zdravstvenim radnicima. Dopu{teno je ogla{avanje o lijekovima koji se izdaju bez recepta pre-ma stanovni{tvu, a zabranjeno je prema stanovni{tvu ogla{avanje o lijekovima koji se izdaju na recept.

7 Mora se voditi zapis o ljekarniku koji je odgovoran za preporuku, a njegova identifikacija mora biti dostupna i bolesniku.


161

Prodaja lijekova u ljekarni

Javnost o~ekuje da su lijekovi u ru~noj prodaji sigurni, djelotvorni i prikladni za stanja za koja su namijenjeni kod pojedi-nih korisnika. Osoblje koje je u ljekarni re-dovito uklju~eno u prodaju lije kova mora raspolagati priznatom stru~nosti i sposob-nosti (biti kompetentno) i podu ~eno kako da, kad je to potrebno, uputi korisnike lije-kova na ljekarnika koji }e ih savjetovati. Lje-karnik, odgovoran za provedbu ljekarni ~ke usluge, mora biti siguran da se u prodaji lije-kova u ljekarni po{tuju sljede}i standardi:1 • ljekarnik ili njegov manje iskusan po-

mo}nik, kad je upitan za savjet, mora korisniku lijekova biti sposoban pruìti dostatnu informaciju kako bi objasnio procjenu da je samolije~enje priklad-no, da je preporu~eni proizvod primje-njiv i na~in kako ga treba upotrijebiti

• ljekarnik mora biti siguran da i, kad se kakav lijek traì po njegovu imenu, po-stoji postupak izdavanja koji omogu}uje stru~ni savjet i intervenciju gdje god to moè pomo}i u sigurnoj i djelotvornoj primjeni lijeka2

• ljekarnik mora biti osobno na raspola-ganju kad god je to potrebno da bi se odrào i zadovoljio standard ljekarni~ke usluge3

• postupci moraju biti takvi da osiguraju potrebnu skrb pri izdavanju proizvoda za djecu, starije osobe ili koje druge posebne skupine ili osobe ili kad je proizvod za uporabu u ìvotinja

• ljekarnici moraju biti sigurni da sudje-luju u odluci o izdavanju bilo kojeg lijeka koji zahtijeva njihovo posredo-vanje.4 ■


2 Ljekarnik i njegovi pomo}nici moraju mo}i dati svaki savjet bitan za proizvod namijenjen pojedinom bole-sniku.

3 Farmaceutski tehni~ari moraju biti osposobljeni da prepoznaju slu~ajeve kada je potrebno osigurati savje-tovanje s ljekarnikom.

4 Ti i takvi su lijekovi oni koji su nedavno postali do-stupni bez recepta, koji mogu biti stvar zloporabe, ili kada je prema odobrenju za stavljanje gotovog lijeka u promet izdavanje proizvoda bez recepta ograni~eno, dopu{teno samo pod odre|enim uvjetima. Ljekarnici i njihovi pomo}nici moraju poznavati mo} zloporabe pojedinih OTC proizvoda i ne smiju ih izdavati kada postoje opravdane sumnje o mogu}oj zloporabi.

Izdavanje lijekova u ustanovi Ljekarna Grad-Imotski.


162

Komple-mentarne terapije i lijekovi

U komplementarnu1 i alternativnu medicinu ide niz postupaka i terapijskih pristupa koji su nastajali diljem svijeta, a ne temelje se na standardnoj, zapadnoj medi-cinskoj znanosti. Naziva se alternativnom medicinom2 kad se primjenjuje samostal-no, a komplementarnom kad se provodi uz konvencionalnu medicinu.

Javnost vjeruje ljekarnicima na ponu|eni informirani savjet o lije~enju i lijekovima,3 a struka o~ekuje od ljekarnika da osiguraju svoju stru~nost i sposobnost (kompeten-ciju) u bilo kojem podru~ju kojega se savjet ti~e.4

Ljekarnici koji provode homeopatsku skrb i skrb ljekovitim biljkama ili nekim drugim komplementarnim terapijama imaju poseb-ne stru~ne odgovornosti da: 4 • homeopatske ili biljne proizvode, ili

pro izvode namijenjene za druge kom-plementarne terapije nabavljaju iz ugled nih i pouzdanih izvora nabave

• ne preporu~uju proizvod koji kod njih pobu|uje bilo kakvu sumnju u njegovu sigurnost i djelotvornost

• daju savjete o homeopatskim i biljnim proizvodima ili o nekim drugim kom-plementarnim terapijama samo ako su pro{li odgovaraju}u naobrazbu za ta podru~ja,5 odnosno ako ili imaju prik-ladna specijalizirana znanja. ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Komplementarna medicina noviji je naziv za zamjen-sku ili alternativnu medicinu.

2 Alternativna medicina jest na~in lije~enja utemeljen na filozofskim zasadama, iskustvu i tradiciji, a obuhva}a brojne postupke: akupunkturu, osteopatiju, kiroprak-tiku, homeopatiju, makrobiotiku i tako redom. Alterna-tivni modaliteti lije~enja krovni je konstrukt za sve one modalitete lije~enja koji se nalaze izvan uobi~ajenog podru~ja djelovanja zapadne akademske ortodoksne medicinske prakse. Brojna sociolo{ka istraìvanja po-kazuju da oslanjanje ljudi na alternativnu medicinu biljeì dramati~an eksponencijalni porast. Popularnost alternativne medicine nije vi{e ograni~ena na supkultur-ne ili etni~ke skupine. Sociolo{ka istraìvanja pokazuju da je me|u korisnicima alternativne medicine sve vi{e obrazovanih, mladih te op}enito pripadnika vi{ih dru{t-venih slojeva. Pomo} od alternativne medicine ve}inom se traì za stanja poput bolova u le|ima, napetosti, mi-grene, menopauznih tegoba, zlo}udnih bolesti i artriti-sa. Neki bolesnici traè alternativne intervencije kad konvencionalna medicina pruà malo nade, navlastito potkraj ìvota. Op{irnije vidjeti u: LJEKARNIČKA PRAK-SA: terapijske doze i primjena lijekova, HLJK, priru~nik u pripremi.

3 To se poglavito ti~e podru~ja slu`bene medicine ili biomedicine, tj. medicine utemeljene na ~injenicama, odnosno temeljene na znanstvenim osnovama.


5 Alternativna medicina obuhva}a terapijske mjere i zdravstvene zahvate koji se mahom ne podu~avaju u medicinskim i farmaceutskim {kolama. Ipak, u poslje-dnje vrijeme alternativna se medicina uklju~uje i u na-stavne programe medicinskih i farmaceutskih fakulteta i tu tendenciju razvoja u stopu prati dràvna regulacija i akreditacija sve ve}ega broja alternativnih modaliteta lije~enja.


163

Dijagnosti~ke pretrage i ispitivanja zdravlja

Pretrage pomaù pri dono{enju zdravstvenih odluka. Dobiveni podaci dijag nosti~kih pretraga smanjuju nesigur-nost, katkad postavljaju dijagnozu (patog-no moni~an nalaz)1 ili otkrivaju bolesnike koji bi mogli imati skrovitu bolest (probir). Rezultati pretraga mogu, me|u tim, i po-ve}ati nesigurnost ako dobro ne razlu~uju bolesne od zdravih,2 ako protuslove klini-~koj slici ili ako se neprimjereno uklope u kontekst ostalih podataka.3 Sposobnost pre trage da ispravno potvrdi ili otkloni sta-novito stanje ovisi o vjerojatnosti takvoga stanja u ispitanika te o spe cifi~nosti i osjet-ljivosti same analize.3

Ljekarnici koji rade u primarnoj zdravstve-noj za{titi u dobrom su dru{tvenom i zdrav-stvenom poloàju kako bi mogli provoditi dijagnosti~ke pretrage i zdravstvena ispiti-vanja u javnosti, a javnost ima pravo o~e-kivati od takve usluge da bude sigurna i to~na.4

Ljekarnici koji provode dijagnosti~ke pre-trage i ispitivanja zdravlja moraju:4 • prije davanja usluge biti sigurni da su

sve osobe zavr{ile potrebno obrazo-vanje kojim se stje~u priznata stru~nost i sposobnost (kompetencija) u ruko-vanju opremom i postupcima5 koji se provode u dijagnostici, kao i u tuma-~enju rezultata pretraga6

• uvesti i provoditi programe jam~ene kvalitete kako bi se osiguralo dobivanje istinitih rezultata

• osigurati odràvanje mjerne opreme u dobrome stanju, kako bi se osiguralo nesmetano izvo|enje ispitivanja/pre-traga

• biti upoznati sa suvremenim dostig-nu}ima na pojedinim poljima i moraju biti sigurni da su svjesni potrebe da-vanja savjeta ili pak upu}ivanja boles-nika njihovu obiteljskom lije~niku

napisao: Vladimir Grdini}1 Patognomoni~an – koji je specifi~an ili karakteristi~an za odre|enu bolest ili patolo{ko stanje. Jedan takav simptom ili znak moè biti dovoljan za sigurno utvr|ivanje dijagnoze.

2 Laboratorijska ispitivanja nisu savr{ena ia mogu pogre{no zdrave proglasiti bolesnima ili bolesne zdra-vima. Osim opasnosti od pogre{ne informacije, pretra-ge tro{e ograni~ene resurse, mogu odgoditi lije~enje, uzrokovati nepotrebne zahvate ili sprije~iti prijeko po-trebne, a bolesnike mogu izloìti opasnosti od nuspoja-va samog postupka.

3 Op{irnije vidjeti u: LJEKARNIČKA PRAKSA: terapijske doze i primjena lijekova, HLJK, priru~nik u pripremi.


5 Ljekarna mora imati prikladnu prostoriju (ne unutar oficine) za izvo|enje ispitivanja i za potrebe savjeto-vanja.

6 Ljekarnici moraju biti upoznati s ograni~enjima postoje}ih postupaka ispitivanja.


164

• prije poduzimanja ispitivanja objasniti bolesniku postupak i dobiti njihovu privolu za njegovu provedbu

• prenijeti rezultate ispitivanja/pretrage bolesniku u razumljivu obliku

• osigurati vo|enje odgovaraju}ih bilje{ki u svrhu pra}enja ljekarni~ke usluge. ■

Hitna stanja

U dana{njemu stanju razvoja ljekar-ni~ke skrbi sve se vi{e vodi briga o mogu}im hitnim intervencijama. Razlog je to {to je u porastu traènje pomo}i u javnosti kod ponekih hitnih slu~ajeva. Du`nosti se ljekarnika mogu svesti na sljede}e:1 • ljekarnici moraju promi{ljeno isko-

ri{tavati svoje pravo izdavanja lijeka kod hitnih potreba bolesnika2

• kada ljekarnici nisu u mogu}nosti hitno izdati lijek, moraju savjetom bolesniku ili unesre}enom u~initi sve {to je mo-gu}e da bi do{lo do potrebne medi-cinske pomo}i

• ljekarnici moraju pomo}i osobama kojima je potrebna prva pomo} ili bilo kakvo hitno medicinsko lije~enje, bilo da pruàju prvu pomo} – sukladno svojim ovlastima – ili da pozovu hitnu slu`bu. ■

7 Bolesnik mora biti u potpunosti informiran o va`nosti rezultata pretrage, opskrbljen savjetom i moèbitno drugim informacijama.


2 Hitne intervencije u prvom su redu domena lije~nika svih profila pa i lije~nika op}e medicine. [to se ti~e ljekarnika, oni moraju itekako promisliti o medicinskim posljedicama ako ne izdaju stanoviti lijek.

Op}i tehnolo{ki napredak, uz napredak na podru~ju medicine i prirodnih znanosti, poglavito biomedici-ne, omogu}io je da se zdravstvena za{tita pu~anstva

u razvijenome svijetu ubrzano i kontinuirano sve vi{e razvija i u praksi zna~ajno pobolj{ava. U tome poduzetni ljekarnici mogu itekako pomo}i na polju

dijagnosti~ke pretrage i ispitivanja zdravlja. Kao rezultat bolje i potpunije zdravstvene za{tite ljudski

se vijek stalno produljuje.


165

Priprava lijekova ex tempore

Izradba pripravka ex tempore (smjesta, bez posebne pripreme) jest lje-karni~ka usluga koja nema namjeru ure|i-vanja usluge rekonstruiranja (preure|ivanja, zamjenjivanja) suhih smjesa s vodom ili kojim drugim otapalom.1

Javnost s pravom o~ekuje da pripravci izra-|eni u ljekarnama ex tempore budu pripra-vljeni to~no, odgovaraju}e njihovoj namje-ni, i da su u skladu s prihva}enim standar-dima kvalitete.1

Ljekarnici koji èle biti uklju~eni u uslugu priprave lijekova ex tempore moraju biti sigurni da su oni, kao i ostalo osoblje uklju-~eno u tu i takvu djelatnost, stru~ni i spo-sobni (kompetentni) u provedbi toga lje-karni~kog zadatka, te da su im na raspolaga-nju prikladna oprema i ostali uvjeti rada.1

Kod priprave lijekova ex tempore moraju biti prisutne stanovite okolnosti: • proizvod se moè izraditi ex tempore

samo kad u promet nije stavljen odob-ren gotov lijek, i to samo onda kada je lje karnik u mogu}nosti pripraviti taj

proizvod sukladno prihva}enim stan-dardima

• oprema se mora uredno odràvati ka-ko bi se osigurala nesmetana izradba

• ljekarnik mora biti zadovoljan sigur-no{}u i prikladno{}u sastava pripravka

• ingredijencije2 moraju biti izvori{no nabavljene od poznatih proizvo|a~a i moraju biti prihvatljive kakvo}e za far-maceutsku namjenu3

• proizvod mora biti ozna~en potrebnim oznakama, koje uklju~uju sve posebne zahtjeve za sigurno rukovanje i ~u va-nje, kao i rok valjanosti (uporabe)

• bilje{ke o izradbi pripravka moraju se ~uvati najmanje dvije godine, a po mogu}nosti i pet godina.4 ■


2 Ingredijencija – sastojak, sastavni dio pripravka, bez obzira na to je li rije~ o djelatnoj ili djelatnim tvarima (remedia) i pomo}noj ili pomo}nim tvari (excipientia, vehikulum, konstituensi). Vidjeti op{irno u V. Grdini}, FARMACEUTSKI OBLICI: opći pregled i osnove ispiti-vanja kakvo}e, HLJK, Zagreb, 2012.

3 Potankosti u V. Grdini}, POTVRDE IDENTITETA: farma-ceutske tvari i ljekoviti pripravci, HLJK, Zagreb, 2011., str. 24-26. Sva ra~unanja i analiti~ka mjerenja moraju biti provjerena kada je to god mogu}e. Ljekarnici mo-raju obratiti posebnu pozornost na mogu}e opasne tvari i one tvari koje zahtijevaju posebne tehnike ruko-vanja.

4 Bilje{ke moraju uklju~ivati sastav (formulaciju), sa-stojke i njihove koli~ine, njihovo nabavno podrijetlo, serijski broj i rok uporabe. Kada je izradba poduzeta sukladno slu`benom propisu izradbe, bilje{ke moraju uklju~ivati pojedinosti o bolesniku, pojedinosti o slu`-benom propisu izradbe, kao i datum izdavanja. Mora se voditi bilje{ka o osoblju uklju~enom u analiti~ko-teh-nolo{ki posao, kao i ime ljekarnika koji preuzima cjelo-kupnu odgovornost.


166

Skupljanje i odlaganje farmaceutskog otpada

U Hrvatskoj nije poznata stvarna prisutnost lijekova u okoli{u, no negativne posljedice, koje izaziva prekomjerna prisut-nost lijekova u okoli{u, koje su dokazane u drugim zemljama, usporedive su i za Hrvat-sku. Postoji realna sumnja da se velika ko-li~ina starih lijekova iz ku}anstava neprimje-reno odlaè te ~ini opasnost za okoli{, na {to upu}uje strana literatura, rezultati akcija zbrinjavanja starih lijekova, te zami je}ena nezainteresiranost znatnoga broja ljekarni za prihva}anje starih lijekova.1

Usluga skupljanja i odlaganja neèljenih lijekova (farmaceutskog otpada),2 vra}enih u ljekarnu od bolesnika ili od drugih pripa-dnika javnosti, ili s bolni~kih odjela, klinika

ili drugih depoa u bolnicama, kao i odla-ganje zastarjelih lijekova.3

Du`nosti se ljekarnika mogu svesti na sljede}e:3 • u bolni~kim ljekarnama ljekarnici mo-

raju osigurati standardne postupke o tome kako postupati s farmaceutskim otpadom

• ljekarnici moraju (nastojati) osigurati4 ugovor s ovla{tenim tvrtkama za skup-ljanje i odlaganje farmaceutskog otpada ili u odre|enim razdobljima ili po zah-tjevu

• sav farmaceutski otpad mora biti odije-ljen od ostale robe i odmah smje {ten u spremnike za odlaganje5

• ljekarnici moraju osigurati vo|enje bi-lje {ki i drugih isprava i njihovih kopija sukladno zakonskim propisima. ■

napisao: Vladimir Grdini}1 Op{irno o tome u ~lancima: D. Huml, Problemi zbrinja-vanja starih lijekova u ljekarnama, Bilten HLJK 2010-4/5, str. 202-209; A. Malovi}, D. Huml, HLJK o gospodarenju medicinskim otpadom, Bilten HLJK 2008-3/4, str. 191-192; K. Vugrin~i} Tomi~i}, D. Huml, Gospodarenje medi-cinskim otpadom, Bilten HLJK 2007-2/3, str. 129-130.

2 Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom (NN, 72/07.), farmaceutskim se otpadom smatraju svi lijekovi i ljekovite tvari (uklju~uju}i njihovu primarnu ambalaù) te sli~ni pomo}ni pripravci koji su postali neupotrebljivi zbog: isteka roka valjanosti, prolijevanja, rasipanja, pripremanja a da pripravak nije upotrijebljen, ili se ne mogu uporabljivati zbog drugih razloga.


4 Osim odredbe o obvezi ljekarni da preuzimaju stare lijekove, Pravilnik o gospodarenju medicinskim otpadom (NN, 72/07.) ne utvr|uje daljnji postupak s tim otpa-dom, primjerice, tko }e preuzimati taj otpad iz ljekarni i tko }e financirati odvoz i zbrinjavanje farmaceutskog otpada iz njih.

5 Prema Pravilniku o gospodarenju medicinskim otpadom (NN, 72/07., ~l. 6.), sve su ljekarne u Hrvatskoj du`ne preuzimati stare lijekove i sli~an farmaceutski otpad ne-ovisno o podrijetlu. Ljekarna je okarakterizirana kao »mali izvor« medicinskog otpada te nije du`na izra|ivati plan gospodarenja otpadom niti je obvezna imati skla-di{te otpada na mjestu nastanka, nego je obvezna opasni otpad odvojeno skupljati u odgovaraju}e spremnike i najdulje svakih osam dana obraditi ga ili predati ovla{tenoj osobi. Pravilnik u svojim prijelaznim i zavr{nim odredba-ma odre|uje da proizvo|a~ medicinskog otpada u roku od godine dana mora uskladiti gospodarenje medicin-skim otpadom s odredbama Pravilnika.

167

eti~ki kodeks ljekarnikaEtika, kodeks i strukovne norme

Premda je istina da je farmaceutska etika, kao uostalom i svaka druga strukov-na etika, dio op}e dru{tvene etike i morala, odnosno kulturolo{kih i civilizacijskih po-stignu}a, valja istaknuti da su u farmaceut-sku etiku, uz op}i moral i kulturu, ugra|eni i osebujni eti~ki sadràji, preporuke, staja-li{ta, norme (standardi), deontolo{ki propi-si, posebni zakoni i tako redom.1 Ljekarni~ka etika je me|unarodna, jer bolesti i lijekovi ne poznaju granica, niti priznaju i nemaju vjerske, rasne i politi~ke razloge. Stoga se ni moralni pristup u ljekarni~kom djelo-vanju ne smije razlikovati od jednog do drugog razdoblja, od kulturne razine naro-da i dru{tvenog ure|enja.

Sadràji ljekarni~kih eti~kih kodeksa zasni-vaju se na ~etirima temeljnim moralnim uvjerenjima: po{tuj samostojnost (autono-miju) osobe, ~ini dobro, ne ~ini zlo i budi pravedan, uzimaju}i u obzir posebnost pri-mjene tih navedenih uvjerenja u farmacijskoj znanosti i ljekarni~koj struci.2 Ljekarni~ki eti~ki kodeksi, preko stajali{ta i pravila, nude op}i okvir i osnovni moralni jezik. Propiti-

vanje opisane gra|e moè pomo}i ljekarni-cima, bez obzira na njihovu osobnu filozo-fiju, politiku, vjeru, ili pogled na ìvot, da donose odluke kad se one ti~u moralnih pi-tanja koja se javljaju u njihovu radu. Kodeksi etike obuhva}aju stanovit broj na~ela s naz-nakama odre|enih obveza. Katkada se uz obveze ljekarnika donose i pripadaju}a tuma~enja. Zajedno, oni upu}uju na osnov-ne du`nosti svih farmaceuta, a posebice su prikladni za ljekarnike.

U javnosti vlada veliko povjerenje u znanje, vje{tine i valjanu stru~nu prosudbu ljekar-nika. To vjerovanje zahtijeva od svih ljekar-nika da budu sigurni i da ostanu, tijekom svojega profesionalnog ìvotnog poziva, vjerni visokim standardima u osobnom i stru~nom pona{anju i djelovanju, da osu-vremenjuju svoja znanja i odràvaju svoju stru~nost i sposobnost bitnom za djelo-krug prakse, bez obzira na to rade li ili ne rade u izravnom dodiru s javno{}u. Mnoga su pitanja, koja su ljekarnici pozvani rje-{avati, nedvojbena i odluke su jasne. Ipak, kad se susretnu s eti~kim dilemama, od ljekarnika se o~ekuje da iskoriste svoju stru~ nost u dono{enju najprikladnijeg na-~ina djelovanja. Ljekarnici moraju biti kadri opravdati svoje odluke sebi ravnima, kao i bilo kojoj osobi ili organizaciji koja moè biti pogo|ena njihovim odlukama i ~inje-njem, a to uklju~uje pojedine boles nike, javnost, nacionalnu zdravstvenu slu` bu, nje zine uposlenike i ostale stru~njake u zdravstvu.3 ■


2 Vidjeti tako|er ~lanak: Četiri osnovna stajališta u ovom broju Biltena HLJK.



168

Po{tovanje i napredak eti~kih standarda struke

Ljekarni~ka je etika me|unarodna, jer bolesti i lijekovi ne poznaju granica, pa etika ne priznaje rasne, dru{tvene i politi~ke razloge. Ta ~injenica u neku ruku olak{ava ure |enje vlastita eti~kog kodeksa jer se mo-gu iskoristiti spoznaje i tekstovi drugih na-roda.1

Po{tovanje i napredak eti~kih standarda stru ke stalna je zada}a hrvatskih ljekarni-ka,2 to vi{e {to o tome, po pravilu, ne go-vore ljekarni~ki zakoni, pravilnici, naputci i drugi pravni akti. U izgradnji uvijek svje ̀ e-ga eti~kog kodeksa valja stalno propitivati novonado{le zada}e ljekarnika. Uz to, ljekarnici trebaju:3 • sudjelovati u aktivnostima nacionalnih

i me|unarodnih stru~nih organizacija ~ija je svrha unapre|ivanje prakse i/ili standarda struke

• po{tovati eti~ke standarde i, ako po-stoji, nacionalni eti~ki kodeks.

Stru~nost se utvr|uje kroz volju pojedinca da udovolji eti~kim i stru~nim/profesional-nim standardima (normama), {to nadilazi minimalne zakonske zahtjeve.4

Ljekarnik nastavlja biti stru~njak u zdrav-stvu, koji je stru~njak na polju medicine. Ljekarniku se tako|er daje odgovornost za pomo} ljudima da ostanu dobroga zdra-vlja, da izbjegnu bolest i, tamo gdje je lije~enje lijekovima potrebno (medikacija), omogu}e racionalnu uporabu lijekova i time pomognu bolesniku da postigne najve}i mogu}i boljitak uporabom lijekova. Uloga se ljekarnika nastavlja razvijati.4

Uzimaju}i u obzir okolnosti, ovo o~itovanje FIP-a o stru~nim standardima vezano uz ljekarni~ki kodeks etike ima nakanu reafir-mirati i javno obznaniti du`nosti koje ~ine osnovu uloge i odgovornosti ljekarnika. Te se obveze, temeljene na moralnim na~elima i vrednotama, obavljaju kako bi se omo-gu}ilo nacionalnim ljekarni~kim organiza-cijama da kroz vlastite eti~ke kodekse vode ljekarnike u njihovu odnosu s bolesnicima, drugim stru~njacima u zdravstvu i dru{tvom u cijelosti.4

Crvenim brojevima u eksponentu, uz ni`e navedene OBVEZE ljekarnika, ozna~eni su napisao: Vladimir Grdini}

1 V. Grdini}, Promi{ljanja o sa`etku ljekarni~ke etike, Bilten HLJK 2008-1, str. 47-49.

2 Vidjeti ~lanak: Potrebe za osuvremenjivanjem Kodek-sa u ovom broju Biltena HLJK.


4 FIP Statement of Profesional Standards. Codes of Ethics for Pharmacists, International Pharmacy Journal, Supple-ment to Volume 11, No. 5 1997; prijevod u Farmaceu-tski glasnik, 54:1 (1997) 24-25; vidjeti tako|er ~lanke: Ljekarnički etički kodeks. Strukovni standardi [1997.] u ovom broju Biltena HLJK.


169

~lanak ili ~lanci u ovom broju Biltena HLJK u kojem ili kojima se mogu na}i dopunski podaci vezani na stanovitu obvezu.

OBVEZE ljekarnika ustanovljene kodeksom trebaju uklju~ivati:4 • da se nepristrano i pravi~no odnose

prema svakom dodijeljenom im zdrav-stvenom zadatku i sredstvu za zdravlje koje im je dostupno1

• da osiguraju da im prioritet budu si-gurnost, dobrobit i najbolji interes onoga komu pruàju ljekarni~ku uslu-gu, te da se odnose po{teno u svojem poslovanju s njima2

• da sura|uju s ostalim stru~njacima u zdravstvu kako bi se osigurala proved-ba najvi{e mogu}e kakvo}e zdravstve-ne usluge i prema pojedincima i prema dru{tvu u cijelosti3

• da po{tuju pravo pojedinog bolesnika da sudjeluje u odlukama o lije~enju lije-kovima, te da ga ohrabruju u tome5, 4

• da prepoznaju i po{tuju kulturne raz-like, vjerovanja i vrijednosti boles nika, posebice kada to moè utjecati na bo-lesnikovo stajali{te prema preporu-~enom lije~enju5

• da po{tuju i {tite povjerljivost informa-cija dobivenih tijekom davanja stru~nih usluga, te da budu sigurni da se infor-macije o pojedincima ne razotkrivaju drugima, osim uz pristanak pojedinca i u posebnim specifi~nim okolnostima6, 6

• da se vladaju sukladno stru~nim stan-dardima i znanstvenim na~elima7

• da se vladaju iskreno i po{teno u od-nosima s drugim stru~njacima u zdra-vstvu, uklju~uju}i kolege ljekarnike, te da se ne angaìraju u bilo kakvima pona{anjima ili djelatnostima koje mogu dovesti struku na lo{ glas ili umanjiti povjerenje javnosti u struku8

1 Vidjeti ~lanke: Ljekarnici u praksi, Poštovati ljudsko biće, život i zdravlje, Sukobi savjesti, Pažljivo i oprezno obavljanje dužnosti, Služiti potrebama pojedinca i zaje-dnice, Podaci o uslugama, Promet lijekovima i srodnim proizvodima u ovom broju Biltena HLJK.

2 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (prvo na~elo), Ljekarnici u praksi, Vlasnici i voditelji ljekarne, Poštovati ljudsko biće, život i zdravlje u ovom broju Bil-tena HLJK.

3 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (deveto na~elo), Lijekovi nisu trgovačka roba, Suradnja s kole-gama u zdravstvu u ovom broju Biltena HLJK.

4 Vidjeti ~lanke: Zdravstvene informacije i savjeti, Poštovati ljudsko biće, život i zdravlje u ovom broju Bil-tena HLJK.

5 FIP Statement of Professional Standards. Role of the Phar-macist in Encouraging Adherence to Long-Term Treatments, Sydney, 2003.

6 FIP Statement of Policy. Confi dentiality of Information gai-ned in the course of Pharmacy Practice, New Orleans, 2004.

5 Vidjeti ~lanak: Poštovati ljudsko biće, život i zdravlje u ovom broju Biltena HLJK.

6 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (~etvrto na~elo), Iskreno, povjerljivo i pošteno djelovanje u ovom broju Biltena HLJK.

7 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (~etvrto na~elo), Ljekarnici u praksi u ovom broju Biltena HLJK.

8 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (deveto na~elo), Potreba za dostojanstvom reklame, Ugled struke u ovom broju Biltena HLJK.


170

• da budu sigurni da odràvaju suvre-menima svoja znanja i vje{tine kroz kontinuirani stru~ni razvoj7, 9

• da se pokoravaju zakonima i prihva}aju kodekse i standarde struke u provedbi svih stru~nih usluga i pribavljanja far-maceutskih proizvoda, te osiguravaju jedinstvo opskrbnog lanca opskrbom isklju~ivo iz uglednih izvora8, 9, 10

• da osiguraju da pomo}no osoblje na koje se prenose pojedini zadaci ima priznatu stru~nost i sposobnost (kom-petenciju) potrebnu za efikasnu i efek-tivnu provedbu tih zadataka11

• da osiguraju da sve informacije pruène bolesnicima ili drugim ~lanovima dru{t-

va i drugim stru~njacima u zdravstvu budu to~ne i objektivne, te pru ̀ ene na na~in koji osigurava da budu shva-}ene12

7 FIP Statement of Professional Standards. Continuing Pro-fessional Development, Nice, 2002.

8 The Tokyo Declaration ¢1993£, Standards for quality of pharmacy services (FIP Guidelines for Good Pharmacy Practi-ce, September, 1993.), kao i revidirana verzija, FIP/WHO GPP, 1997, Vancouver; navedeno u podrubnici4.

9 FIP Statement of Policy. Counterfeit Medicines, Sydney, 2003.

9 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (peto na~elo), Odgovornost i sposobnost ljekarnika, Zdrav-stvene informacije i savjeti, Vlasnici i voditelji ljekarne, Razvijati stručno znanje i vještine u ovom broju Biltena HLJK.

10 Vidjeti ~lanke: Devet načela ljekarničke etike (tre}e na~elo), Vlasnici i voditelji ljekarne, Pažljivo i oprezno obavljanje dužnosti, Pri državanje zakona i odredbi, Po-daci o uslugama, Promet lijekovima i srodnim proizvo-dima, Pri čuva u ljekarni, Prodaja lijekova u ljekarni u ovom broju Biltena HLJK.

11 Vidjeti ~lanke: Ljekarnici u praksi, Vlasnici i voditelji ljekarne, Suradnja s kolegama u zdravstvu, Podaci o uslugama u ovom broju Biltena HLJK.

12 Vidjeti ~lanke: Iskreno, povjerljivo i pošteno djelo-vanje, Djelovati kao zdravstveni prosvjetitelj u ovom broju Biltena HLJK.

13 Vidjeti ~lanak: Čast, dostojanstvo i neovisnost struke u ovom broju Biltena HLJK.

14 Vidjeti ~lanke: Ljekarnici u praksi, Vlasnici i voditelji ljekarne, Osigurati stalnost ljekarničke skrbi u ovom broju Biltena HLJK.

• da se prema onima koji traè njihove usluge odnose ljubazno i s po{to va-njem13

• da osiguraju kontinuirano obavljanje stru~nih usluga u slu~ajevima sukoba s osobnim moralnim uvjerenjima, kao i u slu~aju zatvaranja ljekarne.14 ■


171

Eti~ki kodeks: smjernice za ljekarnike ¢1989.£

Me|unarodna farmaceutska udruga (FIP) usvojila je sljede}e op}e SMJERNICE za ljekarnike/farmaceute, s nakanom da se tim smjernicama obuhvati glavnina nacionalnih odredbi ili pak uvjetnih uglavaka (klauzula):1 • ljekarnici su du`ni po{tovati ̀ ivot i ljud-

sko bi}e • ljekarnici su se du`ni jednako posvetiti

svim svojim bolesnicima• du`nost je ljekarnika da neprestano

produbljuju svoje stru~no znanje• ljekarnici su du`ni po{tovati povjerenje

koje im je iskazano i ne smiju odati obavijesti osim uz pristanak bolesnika, ili u iznimnim slu~ajevima kada je to u interesu bolesnika

• svoju du`nost ljekarnici trebaju ispu-njavati s pa`njom i oprezom

• ljekarnici ni na koji na~in ne smiju ru{iti samostalnost ljekarni~koga zvanja

• ljekarnici su se du`ni uzdràti od svakog ~ina koji moè {tetiti struci, ~ak i ako nije u vezi s njihovom praksom2

• ljekarnici trebaju po{tovati eti~ke stan-darde struke i, ako postoji, nacionalni eti~ki kodeks

• ljekarnici trebaju po{tovati slobodu izbora bolesnika, koja je njegovo ne-otu|ivo pravo

• ljekarnici moraju osigurati po{tene i razumne tro{kove za svoje usluge3

• ljekarnici moraju osigurati da reklame i informacije koje se ti~u njihova rad budu ispravne i u skladu s etikom ljekarni~koga zvanja

• ljekarnici moraju odràti uljudan od-nos s osobljem upravnog sustava

• ljekarnici trebaju pomagati vlastima u njihovu nastojanju da unaprijede zdra-vstvo4

• ljekarnici trebaju djelovati kao zdrav-stveni prosvjetitelji

• ljekarnici trebaju sudjelovati u djelo-vanjima nacionalnih i me|unarodnih stru~nih organizacija ~ija je svrha una-pre|ivanje prakse i standarda struke

• ljekarnici moraju, kada je u interesu zdravlja bolesnika, odbiti izdati odre-|eni lijek.5 ■

napisao: Vladimir Grdini}1 FIP, Code of ethics: guidelines for pharmacists, Pharma-ceutical Newsletter No. 10, October 1989.

2 Pod tim okolnostima moraju biti svjesni da su du`ni podupirati i po{tovati dostojanstvo i neovisnost ljekar-ni~ke struke.

3 Svaki ~in koji dovodi u rizik dobrobit bolesnika i svako uzimanje nagrade za pruène usluge smatraju se proti-vnim eti~kom kodeksu i nepisanim, uobi~ajenim pravili-ma pona{anja (konvencijama)

4 Ljekarnici trebaju unapre|ivati mjere zdravstvene za{tite svojim savjetima vlastima.

5 Ako je taj i takav lijek propisan receptom, ljekarnik je du ̀ an odmah obavijestiti osobu koja je taj lijek propisala.


172

Kodeks ljekarni~ke etike i deontologije ¢1996.£

Na temelju ~lanka 167. Zakona o zdravstvenoj za{titi (NN, 75/93. i 11/94.) i ~lanka 18. to~ka 1. Statuta Hrvatske ljekarni~ke komore, Vije}e komore je na 10. sjednici, odrànoj 18. travnja 1996.1 donijelo KODEKS LJEKARNIČKE ETIKE I DEONTOLOGIJE.

I. UVODNE ODREDBEI. UVODNE ODREDBE

^lanak 1.

(1) Kodeks ljekarni~ke etike i deontologije (u nastavku teksta: Kodeks) donosi se u skladu s tradicijom i suvremenim smjernicama razvoja ljekarni~ke djelatnosti i skrbi.

(2) Kodeks obvezuje svakog magistra far-macije2 da svoj ìvot i svoju struku posveti dobrobiti i zdravlju ~ovjeka.

^lanak 2.

(1) Kodeks je skup odrednica koje magistar farmacije primjenjuje u:• obavljanju temeljne ljekarni~ke djelat-

nosti• radu i komuniciranju s bolesnicima i

ostalim korisnicima lijekova• odnosima s drugim magistrima farma-

cije i ostalim zdravstvenim radnicima3 • biomedicinskim istraìvanjima• planiranju obitelji • komuniciranju s medijima i javno{}u.

^lanak 3.

(1) Kodeks prihva}aju, u Hrvatskoj ljekar-ni~koj komori, osobnom izjavom svi ma gistri farmacije nakon poloèna dràv nog ispita.

(2) Osobna izjava trajno se pohranjuje u Registru ~lanstva Hrvatske ljekarni~ke komore (u nastavku teksta: Komora).

Ured HLJK i Redakcija Biltena HLJK 1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 316-327.; Farmaceutski glasnik, 54:4 (1996) 7-15 (Hrvatska ljekarni~ka komora: Do-datak 9).

2 Kad se u tekstu navodi magistar farmacije, poglavito se misli na ljekarnike koji rade u javnim ili bolni~kim

ljekarnama. Budu}i da ovaj dokument nije ni po svojem sadràju kodeks farmaceutske etike, onda bi u njemu sintagmu magistar farmacije najprije trebalo zamijeniti rije~ju ljekarnik ¢V. G.£.

3 Rije~ djelatnik zamijenjena je u cijelom tekstu rije~ju radnik. Naime, danas se rije~ djelatnik ponajprije rabi za aktivist (djelatan javni radnik). U ljekarni{tvu poz-najemo aktivnu tvar ili djelatnu tvar ili, jednostavno, djelatnicu. Kada je rije~ o osobama u radnom odnosu, bolje je, ovisno o kontekstu, rabiti izraze radnik, zapo-slenik, namje{tenik. Osim za zaposlenike ili najamnike koji obavljaju prete`no fizi~ke poslove, rije~ radnik rabi se i za djelatne osobe na posebnom radnom podru~ju, primjerice prosvjetni radnik, zdravstveni radnik, socijal-ni radnik, znanstveni radnik ¢V. G.£.


173

^lanak 4.

(1) Izjava glasi:»ja ..................... sve~ano izjavljujem:• svoje znanje i umije}e uvijek }u pri-

mjenjivati u skladu s na~elima ovog Kodeksa, ~asno, savjesno i dostojan-stveno

• po{tovat }u ljudski ìvot od njegova po~etka do smrti, promicati zdravlje, spre~avati i lije~iti bolesti

• svakomu }u pruàti pomo} bez obzira na dob, spol, rasu, narodnost, vjersko ili politi~ko uvjerenje i dru{tveni po-loàj, po{tuju}i pritom ljudska prava i dostojanstvo ~ovjeka

• uvijek }u davati prvenstvo interesu bo-lesnika pred osobnim interesom

• skrbit }u se za pravilnu, u~inkovitu i sigurnu uporabu lijekova

• lijekove }u izra|ivati i izdavati po najvi{im standardima kakvo}e

• ~uvat }u povjerenu mi tajnu• svojim u~iteljima i kolegama iskazivat }u

po{tovanje i zahvalnost za znanje, umije-}e i odgoj koje sam od njih primio

• svim svojim sposobnostima ~uvat }u ple-menite tradicije ljekarni~kog poziva.«

II. OP]E ODREDBEII. OP]E ODREDBE

1. Mjesto i uloga magistra farmacije u zdravstvu

^lanak 5.

(1) Magistar farmacije sudjeluje u potpu-nosti, s drugim zdravstvenim radnicima, u

izobrazbi i davanju smjernica za sigurnu i racionalnu uporabu lijekova.

^lanak 6.

(1) Djelatnost magistra farmacije je javna. Njegov odnos prema svim bolesnicima mora biti jednak.

(2) Magistar farmacije, obavljaju}i svoju dje latnost, mora ~uvati ugled i interes lje-kar ne ili druge zdravstvene ustanove u kojoj je zaposlen.

^lanak 7.

(1) Zada}a i obveza magistra farmacije jest da osigura sigurnu, stalnu i pravodobnu op-skrbu lijekovima pu~anstva, zdravstvenih i drugih ustanova i organizacija i zdrav stvenih radnika koji obavljaju privatnu praksu.

(2) Bez obzira na podru~je rada ili spe-cijalnost, magistar farmacije kao zdravstve-ni radnik duàn je sukladno svojim mogu}-nostima pomagati svakom ~ovjeku ~iji je ìvot u neposrednoj opasnosti.

^lanak 8.

(1) Magistar farmacije duàn je promicati i podupirati sve aktivnosti i uredbe kojima je svrha spre~avanje bolesti i osiguranje stal-nosti u opskrbi lijekovima, a provode ih ili donose Komora i Hrvatsko farmaceutsko dru{tvo, kao njegova strukovna udruga.

(2) Magistar farmacije duàn je sudjelovati i u zdravstvenom prosvje}ivanju pu~anstva.

^lanak 9.

(1) Du`nost nalaè magistru farmacije da podràva aktivnosti dràvnih i lokalnih tije-


174

la Uprave u provedbi zada}a i poslova iz podru~ja zdravstva.

(2) Poèljno je da magistar farmacije su-djeluje u radu udruga i organizacija kojima je svrha unapre|enje farmaceutske struke.

2. Odgovornost i neovisnost magistra farmacije

^lanak 10.

(1) Magistar farmacije duàn je svoje znanje i umije}e odgovorno, u skladu s ovim Ko-deksom, primjenjivati prema svakom bole-sniku. Svoj rad obavlja savjesno, s po{to-vanjem prema ~ovjeku i njegovu ìvotu.

(2) U obna{anju svojeg poziva u granicama svoje stru~ne osposobljenosti i zakonom pro-pisanih ovlasti magistar farmacije samostalan je i neovisan. Za svoj rad odgovoran je pred svojom savje{}u, ~ovjekom i zajednicom.

^lanak 11.

(1) Magistar farmacije odgovoran je za rad oso blja u ljekarni s niòm stru~nom ospo-sob ljeno{}u. Njihov se rad mora nadzirati. Magistar farmacije ne smije dopustiti izda-vanje li jek ova osobama kojima zakon to ne dopu{ta.

^lanak 12.

(1) Magistar farmacije duàn je u granica-ma svoje stru~ne osposobljenosti i ljudskog dostojanstva sprije~iti nepravilno lije~enje.

(2) Magistar farmacije u interesu bole-snikova zdravlja duàn je odbiti izdavanje lijeka. Ako je takav lijek propisan na recept, mora obvezno traìti mi{ljenje lije~nika.

(3) Magistar farmacije ima pravo priziva savjesti4 samo ako time ne dovodi u opa-snost zdravlje i ìvot bolesnika.

(4) Magistar farmacije lijekove bez recepta izdaje na osobnu odgovornost.

^lanak 13.

(1) Magistar farmacije mora ~uvati svoj stru~ni ugled i neovisnost ne pristaju}i da mu se ime isti~e i povezuje s trgova~kim poslovanjem kojemu je svrha stjecanje osobne koristi.

(2) Magistar farmacije ne smije sura|ivati s pravnim i fizi~kim osobama koje zloupo-trebljavaju povjerenje javnosti zastupaju}i neprovjerene ljekovite tvari i postupke na-mijenjene lije~enju.

^lanak 14.

(1) Magistar farmacije ne smije napustiti radno mjesto dok ne dobije zamjenu.

3. Edukacija i usavršavanje

^lanak 15.

(1) Magistar farmacije mora svoje stru~no znanje trajno odràvati i stalno ga dopunji-vati5 novim spoznajama i umije}ima iz far-maceutske znanosti.6

4 Op{irno o temi u ~lanku L. Dimitrovska, Ljekarnici i priziv savjesti, Farmaceutski glasnik, 67:3 (2011.) 185-189. Vidjeti tako|er ~lanak Priziv savjesti u ovom broju Biltena HLJK, str. 116-122.

5 Poseban broj Biltena HLJK 2010-3 posve}en je temi Hrvatska ljekarni~ka komora i obrazovanje ljekarnika ¢V. G.£.


175

(2) Trajnu edukaciju i pra}enje novih spoz-naja u struci smatrat }e svojom du`no{}u i dugom prema bolesnicima kako bi im uvijek mogao pruìti odgovaraju}u ljekar-ni~ku skrb.

(3) Magistar farmacije – voditelj ljekarne mora obvezno omogu}iti provedbu trajne edukacije i drugih oblika stru~nog usavr-{avanja magistrima farmacije koji su u rad-nom odnosu u ljekarni.

4. Odnos prema bolesnicima^lanak 16.

(1) Magistar farmacije smatrat }e bole-snikovu dobrobit svojom prvom i temeljom brigom.

(2) Magistar farmacije svoj }e posao obav-ljati stru~no i besprijekorno ne iskori{ta-vaju}i bolesnika ni tjelesno, ni emotivno, ni materijalno.

^lanak 17.

(1) Magistar farmacije u obavljanju svoje ljekarni~ke du`nosti obvezuje se:

• da }e se prema svim bolesnicima, koji-ma je potrebna njegova pomo}, odno-siti s istim osje}ajem odgovornosti

• da }e preporu~ivati takve na~ine lije~enja, lijekove i druge pripravke ~iju uporabu eti~ki i stru~no zagovara

• da }e bolesnika koji se sam lije~i savje-tovati na najprikladniji na~in u skladu sa svojim znanjem, a po potrebi pra-vodobno uputiti na skrb lije~niku

• da }e uskratiti izdavanje lijekova u slu~aju opravdane sumnje da }e ga osoba upotrijebiti na na~in koji }e {te-titi njezinu zdravlju ili kojim }e ostvari-ti nezakonitu korist.

^lanak 18.

(1) Sve ono {to je magistar farmacije, obavljaju}i svoju ljekarni~ku du`nost, saz-nao o bolesniku smatra se stru~nom, odno-sno profesionalnom tajnom. On ju je duàn ~uvati i pred bolesnikovim bli`njima, ako to bolesnik ̀ eli, osim u slu~ajevima kada je po-zitivnim propisima druk~ije odre|eno.

(2) Zbog ~uvanja stru~ne, odnosno profe-sionalne tajne, magistar farmacije ne smije javno govoriti o stanju bolesnikove bolesti i o lije~ni~kim receptima. U obavljanju lje-kar ni~ke du`nosti mora izbjegavati sve po-stupke koji bi mogli ugroziti ~uvanje stru-~ne, odnosno profesionalne tajne.

(3) Magistar farmacije – voditelj ljekarne mora zahtijevati od svih zaposlenih u lje-karni da u svemu po{tuju odredbe o stru~-noj, odnosno profesionalnoj tajni.

6 Valja razlikovati farmacijske znanosti od ~e{}e rabljene sintagme farmaceutske struke (tako|er: ljekarni{tva, far-macije) koja se bavi lijekovima i ljekovitim sredstvima u stru~nome smislu njihova poznavanja, prire|ivanja, ispitivanja i ~uvanja, u smislu uglednog i posebnog umije}a (ars apothicarie sive speciarie). O farmacijskoj znanosti kao ukupnosti sre|enih i uop}enih znanja u vezi s lijekom obja{njeno je u Biltenu HLJK 2009-1/2, str. 57. Farmaceutska struka u najuòj je vezi s ljeka-renjem, o ~emu je pisano u Biltenu HLJK 2008-2, str. 97. i u Biltenu HLJK 2008-3/4, str. 140-141. U Ko-deksu treba farmaceutske znanosti promijeniti u farma-cijske znanosti. Vidjeti tako|er u LJEKARNIČKA PRAK-SA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovi-ma, HLJK, Zagreb, 2010., str. 18 ¢V. G.£.


176

^lanak 19.

(1) Magistar farmacije u obavljanju ljekar-ni~ke du`nosti mora izbjegavati postav-ljanje dijagnoze7 bolesti i davanje progno-za o tijeku bolesti bolesnika u ~ijem lije-~enju sudjeluje. Posebno je potrebno pred bolesnikom ili tre}om osobom izbje}i ko-mentare o lije~ni~kim nalazima. Magistar farmacije mora s posebnom ozbiljno{}u i pozorno{}u odgovarati na pitanja bole-snika ili tre}e osobe o bolesti ili va`nosti propisanih lijekova.

^lanak 20.

(1) Magistar farmacije mora nastojati pri-dobiti i zadràti bolesnikovo povjerenje.

^lanak 21.

(1) Svi dogovori ili postupci magistra far-macije koji uklju~uju prijevare na ra~un bo-lesnika, odnosno njegova zdravlja u izrav-noj su suprotnosti s ljekarni~kom etikom.

(2) Zabranjen je bilo kakav nelojalan dogo-vor izme|u magistra farmacije i lije~nika ili bilo koje druge osobe. Pod nelojalnim se do-govorom razumijeva dogovor dviju ili vi{e osoba na {tetu bolesnika ili tre}e osobe.

5. Odnos prema drugim magistrima farma-cije i ostalim zdravstvenim djelatnicima

^lanak 22.

(1) Magistar farmacije ~asno }e se odnosi-ti prema drugim magistrima farmacije, onako kako bi on èlio da se oni odnose prema njemu.

(2) Magistar farmacije duàn je sa svojim suradnicima postupati pravedno i kolegijal-no.

(3) Magistar farmacije ima pravo zahtijeva-ti od svojih suradnika pona{anje primjere-no zvanju.

^lanak 23.

(1) Magistar farmacije – mentor8 mora pri-pravniku, odnosno novaku staìstu i prak-tikantu omogu}iti provedbu cjelovitoga programa staà ili prakti~ne izobrazbe. Pri tome je obvezan prenijeti na njih, nesebi~no i prema svojemu najboljem znanju, ljubav prema struci. Svojim radom i pona{anjem mora im biti primjerom.

^lanak 24.

(1) Magistri farmacije imaju obvezu, u obavljanju ljekarni~ke djelatnosti, me|u-sobno se pomagati i podupirati.

(2) Magistar farmacije ne smije nijednim postupkom nanijeti izravnu ili posrednu

7 Zabrana postavljanja dijagnoze vi{e nije opravdana. Ljekarni~ka je usmjerena prema bolesniku i orijentirana, me|u ostalim, i na postavljanje stanovitoga broja dija-gnoza. Kona~no, bolesna stanja koja dopu{taju samolje~enje svakako su stanja koja ljekarnici smiju dija-gnosticirati. Popis takvih bolesnih stanja objavljen je u knjizi LJEKARNIČKA PRAKSA: ljekarnička djelatnost, lijekovi i rukovanje lijekovima, HLJK, Zagreb, 2010., str. 580-584. Posebno }e trebati dodati eti~ke odred-nice pri provedbi dijagnosti~kog ispitivanja u ljekarni i uop}e zdravstvenih ispitivanja u javnosti ¢V. G.£.

8 Eti~ke odrednice za djelovanje mentora i nadglednika praktikanata treba pro{iriti, primjerice, kao u dokumen-tu Code of Ethics and Standards, Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, 2006.


177

moralnu, stru~nu ili materijalnu {tetu dru-gom magistru farmacije.

(3) U slu~aju spora, magistri farmacije mo-raju nastojati spor rije{iti sporazumno. Ako ne mogu do}i do sporazumnoga rje{enja, du`ni su o tome obavijestiti Vije}e Komore ili njezin Stegovni sud.

^lanak 25.

(1) Magistar farmacije treba izgra|ivati sadràjne odnose me|u suradnicima i dru-gim zdravstvenim radnicima. Pri tome je potrebno da stvara klimu po{tovanja i po-vjerenja. Stjecanje i {irenje ugleda samoi-sticanjem, ne~asno je.

^lanak 26.

(1) Magistar farmacije smatrat }e Hrvatsku ljekarni~ku komoru, Hrvatsko farmaceu-tsko dru{tvo i Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu9 svojim stru-~nim i stale{kim maticama, ~uvaju}i i pro-mi~u}i im ugled u struci i u {iroj javnosti.

III. POSEBNE ODREDBEIII. POSEBNE ODREDBE

1. Vrednovanje ljekarničkog rada

^lanak 27.

(1) Magistar farmacije za pruène ljekar-ni~ke usluge moè uzeti samo propisanu i pravi~nu naknadu.

(2) Magistar farmacije ima pravo i obvezu da preko svojih stru~nih, stale{kih i drugih udruga osigura odgovaraju}e vrednovanje svojeg rada.

2. Biomedicinska istraživanja

^lanak 28.

(1) Magistru farmacije, voditelju tima koji provodi klini~ka istraìvanja (klini~ki pokus) na ljudima, savjest i ~ast nalaù da plan toga istraìvanja prethodno prikaè mjero-davnomu dràvnom povjerenstvu glede znanstvene opravdanosti i eti~ke prihvatlji-vosti.10

(2) Magistar farmacije obvezan je sve oso-be, koje su obuhva}ene istraìvanjem, upo-znati sa smislom svojeg rada, s o~ekivanom koristi i mogu}om {tetom.

^lanak 29.

(1) Magistar farmacije ne smije usvojiti, primijeniti i {iriti znanstveno neprovjereni postupak lije~enja ili lijek i pobu|ivati la`nu nadu u bolesnika i njegovih bli`njih.

(2) Magistar farmacije moè upotrijebiti placebo samo onda kada osoba – ispitanik, prema najbolje dostupnim spoznajama, moè imati od njega koristi, a svaki je {tet-ni u~inak, sigurno, isklju~en.

9 U budu}em ure|ivanju Kodeksa trebat }e dodati , »kao i druge sveu~ili{ne sredine u kojima se na visoko{kolskoj razini obrazuju farmaceuti«. Ne treba zaboraviti da se u novije vrijeme farmaceuti {koluju i na Sveu~ili{tu u Splitu. O tome je kratko pisano u ~lanku Studij farmacije u Splitu u Bilten HLJK 2010-3, str. 147-149. ¢V. G.£.

10 Taj bi dio Kodeksa valjalo uskladiti s poglavljem Bio-medicinska istraìvanja (~lanak 6.) u Kodeksu medicinske etike i deontologije, Hrvatska lije~ni~ka komora, Zagreb, 2008. (vidjeti: Lije~ni~ke novine 66, 15. velja~e 2008.) ¢V. G.£.


178

^lanak 30.

(1) Magistar farmacije }e o postignutim rezultatima istraìvanja obavijestiti stru~ne krugove prema na~elima stru~nog izvje{ }i-vanja. [iru }e javnost obavijestiti nakon {to je o rezultatima stvoreno stru~no mi{ljenje.

3. Planiranje obitelji

^lanak 31.

(1) Magistar farmacije }e u planiranju obi-telji promicati u prvom redu odgojne i pri-rodne metode. Njegova je du`nost da me-tode, koje su u skladu s medicinskim spoz-najama i moralnim vrednotama, objasni te upozori na {tetnosti od pojedinih sredsta-va, odnosno postupaka.

4. Oglašavanje i isticanje naziva

^lanak 32.

(1) Sva ogla{avanja ljekarni~kih usluga, lijekova i drugih pripravaka te isticanje na-ziva ustanove ili privatne prakse moraju biti u skladu s pozitivnim propisima i odre-dbama ovog Kodeksa.

(2) Oblici ogla{avanja i isticanja naziva, kojimae se koriste magistri farmacije, mo-raju biti u skladu sa sljede}im na~elima:• njihova vodilja mora biti istinsko zdra-

vlje pu~anstva• moraju po{tovati stru~ni i znanstveni

dignitet magistra farmacije• moraju biti jasna i to~na i ne smiju zlo-

rabiti povjerenje javnosti• moraju po{tovati javnu i dru{tvenu

ulogu ljekarne i magistra farmacije u dru{tvenoj zajednici

• moraju po{tovati na~elo kolegijalnosti u akademskom zvanju

• moraju po{tovati na~ela prava i obveza ljekarne u sastavu opskrbe zdravstva.

^lanak 33.

(1) Ogla{avanje je dopu{teno:• u sklopu zajedni~koga stru~nog ogla-

{avanja koje organizira ili podupire Ko-mora

• unutar i na zgradi ljekarne, ako je u skladu s prije nazna~enim odredbama

• unutar ljekarne samo kao obavijest na ogla snom panou, a na javnome mjestu obavijest koja ozna~uje najbliù ljekar-nu i sadràva samo tekst naslova ljekar-ne

• kao jednokratna akcija uz otvaranje ili ponovno otvaranje ljekarne te uz pri-godu obljetnice ljekarne u jednostav-nom obliku

• kao oglas u stru~nim ~asopisima i gla-silima s imenom ljekarne i dodatnim tekstom.

Dodatni tekst moè sadràvati samo naz-naku da ljekarna nudi asortiman nazna~en u ~lanku 64. i 67. Zakona o zdravstvenoj za{titi (NN, 75/93. i 11/94.).11

^lanak 34.

(1) Nedopu{tena ogla{avanja, odnosno ona koja su u suprotnosti s ugledom ljekar-ni~kog poziva jesu:

11 Tekst valja prilagoditi postoje}emu Zakonu o zdrav-stvenoj za{titi i moèbitno drugim zakonima koji regu-liraju problematiku ogla{avanja. Osim toga, ~lanak 40. i sve daljnje trebat }e promijeniti kada za to do|e vrije-me ¢V. G.£.


179

• svi na~ini ogla{avanja koji su trì{no napadni i u suprotnosti s eti~kim mje-rilima

• svi na~ini ogla{avanja koji su po sadr-àju i obliku takvi da:

– iskori{tavaju praznovjerje i lakovjer-nost javnosti

– nisu u skladu s istinom, iskori{tavaju je ili stvaraju {tetu drugoj ljekarni

– mogu nelojalno utjecati na promet ili stvarati {tetu drugoj ljekarni

– sadràvaju naznaku zajedni~kih za-kon skih i stru~nih ljekarni~kih obve-za i zada}a, a koja se po na~inu i obliku izvo|enja prikazuju kao po-sebna zasluga i sadràj samo jedne ljekarne, koja provodi tu reklamu – ogla{avanje

– sadràva naznaku posebnih besplat-nih dodatnih djelatnosti koje po po-zitivnim propisima ne smiju ili nisu primjerene tomu da se izvode u ljekarni.

^lanak 35.

(1) U ogla{avanje se ne ubraja obavijest o radnome vremenu ljekarne, obavijest o slu-`bi ljekarni~kog deùrstva, obavijest o pro-mjeni telefonskoga broja i telefaksa.12, 13

IV. ZAVR[NE ODREDBEIV. ZAVR[NE ODREDBE

^lanak 36.

(1) Po{tovanje odredbi ovog Kodeksa, kao i odredbi Kodeksa me|unarodnih ljekar-ni~kih organizacija kojima pristupi Komora, obvezno je za sve magistre farmacije koji rade na neposrednim poslovima zdravstve-ne za{tite, obavljaju}i ljekarni~ku djelat-nost.

(2) Magistar farmacije, ~lan Komore, ima pravo i du`nost o svakome kr{enju odredbi Kodeksa obavijestiti Vije}e komore, koje prati primjenu Kodeksa.

^lanak 37.

(1) Povrede i sankcije povreda ovog Kodek-sa utvrdit }e se Pravilnikom o radu i kazne-nim mjerama Stegovnog suda Komore.

(2) Vije}e Komore pokrenut }e protiv sva-kog magistra farmacije koji povrijedi odre-dbe Kodeksa stegovni postupak preko Ste-govnog suda Komore.

^lanak 38.

(1) Magistar farmacije duàn je odbiti pro-vedbu svake stru~ne radnje koja je u su-

12 U obavijesti koje se ne smatraju ogla{avanjem valja ubrojiti i podatke za mre`ne adrese, sustav internetskih posluìtelja, web-mjesta i tako redom ¢V. G.£.

13 U izmijenjen i dopunjen Kodeks ljekarni~ke etike valja-lo bi ugraditi u III. POSEBNE ODREDBE takve odredbe koje se ti~u: (1) Prodaje lijekova u ljekarnama, (2) Op-skrbe lijekovima na recept, (3) Izdavanja u hitnim slu~ajevima, (4) Eti~kih odrednica postavljanja dijagno-

ze, (5) Mentora i nadglednika praktikanata, (6) Odgo-vornosti za lijekove i zalihe, (7) Posebne odgovornosti ljekarnika koji se bave prometom homeopatskih pripra-vaka, ljekovitih droga i drugim komplementarnim tera-pijama, (8) Dijagnosti~kih ispitivanja/medicinsko-labo-ratorijske pretrage, (9) On-line ljekarni~kih usluga, (10) Ljekarni~kih prostor a opreme, (11) Skupljanja i odla-ganja farmaceutskog otpada i (12) Dodatnih usluga, primjerice, (a) vo|enja evidencije o bolesnicima, (b) zdravstvenih informacija i savjeti, (c) priprave ex tem-pore ¢V. G.£.


180

protnosti s na~elima iznesenima u Kodek-su. Komora je du`na u tome pomo}i magi-stru farmacije svojim ugledom i pravnim sredstvima, ako se za to pokaè potreba.

^lanak 39.

(1) Magistri farmacije koji su do stupanja na snagu ovoga Kodeksa poloìli dràvni ispit daju izjavu, u skladu s ~lankom 3. tog kodeksa, pri upisu u Registar ~lanstva Ko-more, a najkasnije prilikom prijma prvog odobrenja za samostalni rad.

^lanak 40.

(1) Ovaj se Kodeks objavljuje se u Farma-ceutskom glasniku i stupa na snagu danom objave.

Broj: II – 16/07 – 96.U Zagrebu, 18. travnja 1996.

PREDSJEDNIK VIJE]A KOMOREMr. sc. Darko Taka~, mag. pharm. ■

Ljekarni~ki eti~ki kodeks. Strukovni standardi ¢1997.£

Ovaj je Eti~ki kodeks prihvatilo Vije}e Me|unarodne farmaceutske udruge (FIP) na sastanku Vije}a, odrànom 5. ruj-na 1997. u Vancouveru.1

Svaku struku odre|uje spremnost njezinih stru~njaka da se pridràvaju eti~kih i stru~-nih standarda koji prelaze minimalne za-konske odredbe. Ta na~ela, zasnovana na moralnim obvezama i vrijednostima, omo-gu }uju ljekarni~kim udrugama da svojim eti~kim kodeksima upu}uju ljekarnika u na~in ophodnje s bolesnicima, drugim zdrav stvenim strukama i dru{tvom u cijelo-sti. Ljekarnici moraju raditi nepristrano i besprijekorno, u skladu s onim {to je pred-vi|eno u zdravstvenom sustavu.

napisao: Vladimir Grdini}1 Vidjeti tako|er: Farmaceutska etika, deontologija i praksa (Zagreb, 2000.), str. 327-328; Farmaceutski glasnik, 55:1 (1999) 20-23. Valja imati na umu da je nakon FIP Statement on Professional Standards: Code of Ethics for Pharmacists, Vancouver, 1997., objavljen i novi doku-ment pod istim naslovom u New Orleans, September 2004.


181

Na~ela i obvezeNa~ela i obveze

U obna{anju svoje struke ljekarnik se treba ravnati prema devet NAÊLA (1 – 9)2 i ni-zom obveza, kako slijedi.

1. Temeljna odgovornost ljekarnika jest bri-ga za dobrobit pojedinca

• biti objektivan• pretpostavljati dobrobit pojedinca

osob nim ili komercijalnim interesima (uklju~uju}i financijske interese)

• promicati pravo pojedinca na pod-no{ljivo i djelotvorno lije~enje.

2. Ljekarnik svima pristupa s jednakom predanošću

• po{tovati ìvot i ljudsko dostojanstvo• ne diskriminirati ljude• nastojati postupati i informirati svakog

pojedinca, sukladno njegovim osob-nim okolnostima.

3. Ljekarnik poštuje pravo svakog na slobo-dni izbor liječenja

• osigurati da se ljekarnik u planiranju skr-bi i lije~enja konzultira i s boles nikom.

4. Ljekarnik poštuje i štiti pravo pojedinca na povjerljivost podataka• ne {iriti informacije koje se ti~u poje-

dinca bez njegova pristanka ili valjanog razloga.

5. Ljekarnik surađuje s kolegama i drugim stručnjacima te poštuje njihove vrijedno-sti i sposobnosti

• sura|ivati s kolegama i drugim stru~-njacima, kao i s ustanovama, u nasto-

janjima promicanja dobroga zdravlja, te u lije~enju i spre~avanju bolesti.

6. Ljekarnik u profesionalnim odnosima djeluje pošteno i iskreno

• raditi savjesno iz uvjerenja• izbjegavati postupke, pona{anje ili rad-

ne uvjete koji bi mogli {tetiti stru~nim prosudbama.

7. Ljekarnik služi potrebama pojedinaca, zajednice i društva

• prihvatiti obveze glede sluènja potre-bama pojedinaca i cijeloga dru{tva.

8. Ljekarnik održava i razvija stručno znanje i vještine

• osigurati stru~no obavljanje svake lje-kar ni~ke usluge stalnim unapre |i va-njem svojega znanja i vje{tina.

9. Ljekarnik osigurava stalnost skrbi u slu-čaju radnih sporova, zatvaranja ljekarne ili sukoba s osobnim moralnim uvjerenji-ma

• uputiti bolesnika drugom ljekarniku• pobrinuti se da, u slu~aju zatvaranja

ljekarne, bolesnici budu obavije{teni o tome u koju su ljekarnu preneseni kar-toni s njihovim podacima, ako su se vodili.

Sadràji se u to~kama 1., 4., 5. i 8. na neki na~in poklapaju s na~elima 1., 4., 9. i 5. u ~lanku Devet načela ljekarničke etike u ovome broju Biltena HLJK. ■

2 Jedak je broj na~ela kao i u ~lanku Devet načela ljekarničke etike, ali su sadràji u pet na~ela razli~iti.


182

Potrebe za osuvremenji-vanjem Kodeksa

Kodeks ljekarni~ke etike i deonto-logije donesen je sada ve} davne, 1996. godine. Potreba za osuvremenjivanjem Ko-deksa ljekarni~ke etike (dalje u tekstu: Ko-deks) jest o~ita s obzirom na razvoj ljekar-ni{tva u znanstvenom, stru~nom i tehno-lo{kom smislu. Ta i takva pobolj{anja po-vremeno treba provesti kako bismo {to ja-snije i potpunije iskazivali sada{nja pravila pona{anja, ulogu i du`nosti ljekarnika.1

Nepromjenjivi dio ljekarni~ke etike ~ini os-nov ni skup na~ela prema kojima se odre-|uje pona{anje u ljekarni{tvu, a u skladu s pravilima morala.2 Kako pi{e V. Grdini} u izgradnji op}evaljanoga ljekarni~kog ko-deksa, potrebno je u~vrstiti stanovit broj ETI^KIH NAÊLA, koja onda mogu biti do-punjena pojedinim OBVEZAMA i vrijednim OBJA[NJENJIMA.2

Budu}i Kodeks etike i deontologije (ili Ko-deks ljekarni~kog pona{anja) mogao bi se dakle sastojati od relativno kratkog skupa

NAÊLA i OBVEZA po uzoru na britanske i australske dokumente3 te opse`ne DOPU-NE koje bi obja{njavale op}a na~ela i razra-|ivale pojedinosti va`ne za prakti~ni rad u ljekarni{tvu. Dakle:• Kodeks etike i deontologije: načela i obve-

ze• Kodeks etike i deontologije: ponašanje/

postupanje s objašnjenjima.

Na~ela, obveze i obja{njenja trebaju upu }i-vati sve ljekarnike na njihove temeljne du`nosti, posebice u ljekarni, i dakako, u smislu njihove moralne obveze (deontolo-gije). Dakle, stru~na odgovornost ne obu-hva}a samo na~ela pona{anja nego i stru~-ni rad, kao i pravne posljedice koje mogu nastati zbog nestru~noga djelovanja ljekar-nika.2

Eti~ka na~ela i standardi sada i u najbliòj budu}nosti trebaju biti primjenjivi i na cje-lokupno ljekarni{tvo, ali i na sva pojedina podru~ja rada ljekarnika. Promjene u ljekarni{tvu koje stoje u izravnoj vezi s Ko-deksom jesu:• bitan napredak tehnologije komunika-

cija i tehnologije uop}e

napisala: Lidija Dimitrovska, mag. pharm. / Ljekarne Kova~i} – Pavlina, Split1 Vidjeti ~lanak: Primijenjena etika u ovom broju Bilte-na HLJK.

2 V. Grdini}, Promi{ljanja o saètku ljekarni~ke etike, Bilten HLJK 2008-1, str. 47-49.

3 Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Propo-sed new Code of Ethics, Pharmaceutical Journal, 248 (1992.) 545-551; L. D. Vottero, The code of ethics for pharmacists ¢editorial£, Am. J. Health-Syst. Pharm., 52 (1995.) 2096; Pharmaceutical Society of Australia, Code of professional conduct, 2011; Royal Pharmaceuti-cal Society of Great Britain, Medicines, ethics and practi-ce: a guide for pharmacist, 18th ed., RPSGB, Lon-don,1997, 69-98; Royal Pharmaceutical Society of Great Britain, Code of Ethics and Standards, RPSGB, London, 2006.


183

• pro{irenje i pove}anje vrsta ljekarni~kih usluga u praksi

• visok udjel pripravaka za samolije~enje me|u pripravcima u optjecaju

• pove}ana primjena alternativnih i kom-plementarnih postupaka terapije

• promjene u ljekarni~kom zakonodav-stvu i drugom zakonodavstvu bliskom ljekarni{tvu

• snaènje va`nosti i potrebe za stan-dardizacijom rada.

U postupku modernizacije Kodeksa valja, posebice u opse`ne DOPUNE, razvrstati ODGOVORNOSTI ljekarnika na osobne, osobite i posebne te utvrditi klju~ne odgo-vornosti ljekarnika. Kodeks treba istaknuti potankosti (navesti najva`nije detalje) {to se ti~e OBVEZA i ZAHTJEVA u provedbi lje-karni~ke prakse. Obveze ljekarnika o~i tuju se u zahtjevima prema ljekarniku i njego-vim obvezama.

[to se ti~e LJEKARNI^KIH USLUGA,valja ih obraditi u svjetlu etike i deontologije, i to svaku zasebno, a prije toga morala bi se utvrditi: • podru~ja koja ~ine samu sr` ljekarni~ke

usluge • podru~ja za manji broj ljekarnika, koja

bi tijekom vremena trebala postati uslu-ga za sve ljekarnike

• podru~ja za dodatne usluge na koje }e se odlu~iti tek manji broj ljekarnika.

ODGOVORNOSTI ljekarnika jesu:• osobne – (a) za dobrobit bolesnika i

(b) za dobrobit i sigurnost javnosti

• osobite – (a) vlasnika ljekarne, (b) vo-ditelja ljekarne, (c) upravitelja bolni~ke ljekarne, (d) upravitelja ljekarni~ke usta-nove i (e) menedèra u ljekarni{tvu

• posebne – (a) mentora i nadglednika praktikanata, (b) ljekarnika za trajnu izobrazbu i usavr{avanje, (c) za infor-miranje o uslugama i (d) za na~in promid`be.

Me|u POSEBNIM ODGOVORNOSTIMA isti ~u se one za lijekove, pri ~emu:• ljekarnik ne smije nabavljati ili stavljati

u promet lijekove, dodatke prehrani ili druge proizvode za o~uvanje zdravlja, tada kad sumnja u njihovu kakvo}u i sigurnost4

• zalihe u ljekarni moraju biti pohranjene u odgovaraju}im uvjetima, sukladno prirodi i stabilnosti proizvoda4

• sve zalihe lijekova u ljekarni moraju imati serijski broj i rok uporabe4

• lijekovi mogu biti izva|eni iz original-nog pakovanja samo u vrijeme izda-vanja, i to samo u svrhu pomo}i poje-dinom bolesniku

• lijekovi vra}eni u ljekarnu iz domova bolesnika ili drugih ustanova ne smiju se izdavati drugim bolesnicima4

• ljekarnici ne smiju nabavljati za pro-daju bilo koji proizvod koji moè biti opasan.4

4 Vidjeti ~lanke: Pričuva u ljekarni, Raditi za dobrobit bolesnika i Promet lijekovima i srodnim proizvodima u ovom broju Biltena HLJK.


184

[to se ti~e ZAHTJEVA u provedbi ljekarni~ke prakse, valja naglasiti ove okolnosti:• ljekarnici prihva}aju posao samo tamo

gdje imaju osigurane prijeko potrebne vje{tine i sposobnosti za izvo|enje za-dataka 5

• ljekarnici poduzimaju stalni stru~ni razvoj odgovaraju}i svojim profesio-nalnim zadu`enjima5

• ljekarnici ne rade u okolnostima koje im ne dopu{taju da udovolje svim klju~nim odgovornostima ljekarnika5

• ako za neku zada}u treba ovlastiti neku drugu osobu, onda }e tu zada}u ljekarnik prenijeti na osobu koja je kompetentna za izvo|enje te zada}e5

• prije prihva}anja zaposlenja ljekarnici moraju objelodaniti sve ~initelje koji mogu utjecati na njihovu mogu}nost obavljanja posla5

• kad iz religioznih ili osobnih stajali{ta ljekarnika prije~i provo|enje du`nosti, ljekarnici ne smiju osu|ivati ili kritizi-rati bolesnika, a on ili neki drugi upo-slenik mora savjetovati bolesnika o drugim mogu}nostima provedbe tra ̀ e-ne usluge5

• ljekarnici djeluju brzo, u svrhu za{tite bolesnika i javnosti od rizika, izvje-{tavaju}i odgovaraju}e osobe, vlasti ili zakonodavna tijela, ako imaju razloga vjerovati da oni sami ili njihove kolege iz iste ili neke druge struke nisu spo-sobni za praksu iz zdravstvenih razlo-

ga, razloga pona{anja ili zbog kompe-tencije5

• ljekarnik treba osigurati obavljanje svih zakonskih i stru~nih zahtjeva vezanih za ljekarni~ki (farmaceutski) aspekt po-sla6,7

• ljekarnici se moraju uvjeriti da su re-spektabilni opskrbljiva~i, izvori nabave i kvaliteta svih lijekova ili farmaceutskih tvari7

• nije dopu{teno nametati takve uvjete ljekarnicima koji bi mogli utjecati na njihovu mogu}nost ispunjenja stru~nih i zakonskih zada}a7

• treba osigurati da ljekarnici i ostalo osoblje zaposleno kod njih ili pod njihovim vodstvom ima prijeko potreb-na znanja, vje{tine i sposobnosti za izvo|enje povjerenih poslova7

• treba osigurati da ljekarnici i ostalo za-posleno osoblje ima dostatno znanje iz hrvatskoga jezika7

• treba osigurati da uvjeti rada, ure|aji, oprema i materijali omogu}uju provo-|enje usluge u stru~no prihvatljivim standardima7

• treba osigurati efektivne mjere radi za{tite privatnosti osobnih podataka7

• potrebno je obavijestiti udru`enje kada je naru{ena ljekarnikova kompetencija ili mogu}nost u provedbi prakse7

5 Vidjeti ~lanke: Ljekarnici u praksi i Priziv savjesti u ovom broju Biltena HLJK.

6 Vidjeti ~lanak: Devet načela ljekarničke etike u ovom broju Biltena HLJK.

7 Vidjeti ~lanak: Vlasnici i voditelji ljekarne u ovom broju Biltena HLJK.


185

• odre|eni ljekarnik treba biti odgovo-ran za preuzete djelatnosti8

• osoblje koje provodi slu`bu treba ima-ti odgovaraju}e obrazovanje i kompe-tenciju za izvo|enje zadanih ciljeva8,9

• sva potrebna oprema i odgovaraju}i uvjeti rada trebaju biti na raspolaganju

za obavljanje slu`be te da se odr`avaju u dobromu stanju8

• potrebno je voditi odgovaraju}e bilje{ke radi pra}enja i kontrole slu`be.8 ■

8 Vidjeti ~lanak: Podaci o uslugama u ovom broju Biltena HLJK.

9 Vidjeti ~lanak: Razvijati stručno znanje i vještine u ovom broju Biltena HLJK.

KAKO PLATITI ^LANARINUSvoju ~lansku obvezu pla}anja ~lanarine moète obaviti uplatom pomo}u NA-LOGA ZA PLAĆANJE ili elektroni~kim putem ili u uredovno vrijeme u prostorija-ma Hrvatske ljekarni~ke komore, Marti}eva 27/III, 10 000 Zagreb. Molimo da na uplatnici ne zaboravite upisati JMBG u rubriku Poziv na broj odobrenja ili dru-gi podatak naveden pod 3. Kod uplate putem uplatnice, molimo Vas da upi{ete sve ozna~ene rubrike:

Zahvaljujemo svima koji su podmirili svoju ~lansku obvezu. Ako ste iz bilo kojega razloga ostali u dugu, ~lanarinu treba najprije uplatiti za proteklu godi-nu, a potom za teku}u godinu.

Molimo Vas da ~lanarinu pla}ate redovito jer je ~lanarina osnovni izvor priho-da Hrvatske ljekarni~ke komore, a kojom ostvarujete ne samo utvr|ena prava nego pomaète i tiskanje Biltena HLJK, ljekarni~kih priru~nika i drugih izdanja namijenjenih Va{em stru~nom radu i napretku. Kao ~lan obitelji Hrvatske ljekarni~ke komode pogledajte stra`nji omot Biltena HLJK na kojem stoji LJEKARNI^KA KOMORA JE NEVIDLJIV ALI UÎNKOVIT MOST IZME\U LJEKARNIKA I BOLESNIKA.

�1 svoje ime, prezime i adresu

�2 to~an broj ìrora~una 236000-1101243041

�3 JMBG ili datum ro|enja ili ~lanski broj u HLJK

�4 naznaku za godinu za koju pla}ate ~lanarinu.

Hrvatska ljekarničkakomora – Zagreb

Hrvatska ljekarnička komora

Članarina za 2012. godinu

2360000-1101243041

500,00

12

2509945330076

Ana HorvatGetaldićeva 110000 Zagreb

1

23

4

187

kazaloPredmetno kazalo

Poèljno je da tematski brojevi Biltena HLJK imaju predmetno kazalo. U kazalu se, zbog ograni~ena prostora, isti~u samo glavni pojmovi s podru~ja ljekarni~ke etike, i to pojmovi navedeni u ~lancima ovoga tematskoga broja Biltena HLJK.

Bilje{ke o lije~enju, 112bolesnik dobrobit za, 111 po{tovanje autonomnosti, 118 raditi za dobrobit, 96, 110âst i dostojanstvo struke, 96Deontologija o potrebi izraza, 135 usluge, 151-166dijagnosti~ke pretrage, 163djelovanje iskreno, povjerljivo i po{teno,

113-114 kao zdravstveni prosvjetitelj, 124dostojanstvo poziva, 105 struke, 96du`nost(i) i ljekarni~ki rad, 144 i moralne norme, 135-141 i prava, 136 ljekarni~ka, zloporaba i povreda,

109 pa`ljivo i oprezno obavljanje, 144Eti~ki (ljekarni~ki) kodeks, vidjeti

tako|er: kodeks i deontologija, 172 i strukovne norme, 167, 180 na~ela i obveze, 181 op}e odredbe, 173 posebne odredbe, 177 potreba za osuvremenjivanjem,

182 smjernice za ljekarnike, 171 uvodne odredbe, 172 zavr{ne odredbe, 179eti~ki standardi po{tovanje i napredak struke, 168etika, 91 ~etiri osnovna stajali{ta, 94 ~uvarica, 99

sastavio: Vladimir Grdini}

devet na~ela, 96 i deontologija usluge, 151-166 i Hrvatska ljekarni~ka komora, 99 kodeks i strukovne norme, 167 kodeks ljekarni~ke, 167-185 ljekarni~ka, 96 primijenjena, 98eti~ka na~ela, temeljna, 91-101eti~ki kodeks smjernice za ljekarnike, 171eti~ko pona{anje, temelji, 92Farmaceutska struka, 175Hitna stanja, 164Hvarska deklaracija, ovitakInformacije bez bolesnikove privole, 113-114 i ljekarnici, 126-127 ljekarni~ka tajna, 123 nedopu{tena ogla{avanja, 126 o lijekovima preko javnih glasila,

125 oblici ogla{avanja, 126 otkrivanje, 123 povjerljivost podataka, 113, 123 zdravstvene i savjeti, 115informirani pristanak, 94ispitivanja zdravlja, 163Kodeks eti~ka na~ela, obveze i obja{njenja,

182-185 eti~ki, smjernice za, 171 eti~ki, strukovni standardi, 180-

181 ljekarni~ke etike, 99, 135, 138-

139, 167, 172-180 obveze ljekarnika, 168-170 potreba za osuvremenjivanjem,

182-185 povjerenstvo za etiku, 100 sadràj ljekarni~kih, 167komplementarne terapije, 162Lijekovi komplementarne terapije i, 162 nisu trgova~ka roba, 141

prodaja u ljekarni, 161 promet, 154ljekarna izgled prostorija, 106 opskrba na recept, 157 pri~uva u, 156 prodaja lijekova, 161 profesionalni karakter, 97 sigurna za javnost i ljude, 107 stru~no obilje`je, 106 uvjeti ~uvanja lijekova, 107 vlasnici i voditelji, 130 zdravstvena ustanova, 106ljekarni~ka praksa, 92ljekarni~ka skrb o~ekivanja javnosti, 109 osigurati stalnost, 148, 181ljekarni~ka struka ~ast, dostojanstvo i neovisnost,

129 moralne obveze pripadnika, 89 ugled, 143-149ljekarni~ka tajna, 95, 123ljekarni~ke usluge, 97 dijagnosti~ke pretrage, 163 djelotvornost, 97 hitna stanja, 164 informacije i savjeti, 159-160 informacije o, 126 ispitivanje zdravlja, 163 jam~iti djelotvornost, 97 komplementarne terapije, 162 on-line, 159 opskrba lijekovima, 157 podaci o, 151 podru~ja, 107 priprava lijekova ex tempore, 165 promet lijekovima, 154, 161 stru~ne, 152ljekarni~ki ra~unalni sustavi, 114ljekarnik(ci)/farmaceut, 87, 105 djelovati u interesu bolesnika,

104 djeluje po{teno i iskreno, 181


188

du`nosti i obveze, 122, 171 edukacija i usavr{avanje, 174 eti~ko djelovanje, 117 i biomedicinska istraìvanja, 177 i bolesnici, 171 i dobavlja~i lijekova, 110 i dobrobit bolesnika, 111-112,

137, 181 i dostojanstvena reklama, 126 i lijekovi, 105, 141 i planiranje obitelji, 178 i primjeren sustav opskrbe, 158 i poticanje na/za, 139 i struka, 129-130 isti pristup svima, 181 izbor dobavlja~a, 131 kao farmakoinformati~ar, 113 kao stru~njak, 88 komunikacija s okolinom, 104,

176, 181 mentori i nadglednici praktikanata,

132 mjesto i uloga u zdravstvu, 173 moralni, 87 moralno pona{anje, 104 obveze ustanovljene kodeksom,

168-170 odgovornost i neovisnost, 174 odgovornost i sposobnost, 97,

108 odlike poziva, 103-133 odnos prema bolesnicima, 175 osigurava postupak àlbe, 132 osposobljavanje uposlenih, 131 po{tovanje bi}a, ìvota i zdravlja,

136, 171 po{tovanje bolesnikovih prava,

98, 171 po{tovanje prava pojedinca na

povjerljivost, 123, 181 po{tovanje slobode bolesnika,

137, 181 poziv, 103 pravo vrednovanja svoga rada,

177 pridràvanje kodificiranih propisa,

98-99, 171 pridràvanje zakona i odredbi,

149 primjena znanja na dobro bole-

snika i javnosti, 98 profesionalna neovisnost, 97 sa sedam zvjezdica, 103

skupljanje i odlaganje otpada, 166

sposobnost, 110 stru~no usavr{avanje, 105, 109-

110, 145 stru~njak za lijekove, 106 suradnja s kolegama i drugima,

181 u borbi za ugled struke, 143 u izdavanju lijekova, 138, 155,

171 u nacionalnim i me|unarodnim

organizacijama, 171 u obna{anju du`nosti, 148, 171 u praksi, 128-129, 171 u slu`bi pojedinca, zajednica i

dru{tva, 181 u za{titi struke, 171 voditelj ljekarne i vlasnik, 97, 130 zdravstveni prosvjetitelj, 124,

171 znanja, vje{tine i izvedba, 104,

171, 181Moral, 91moralna na~ela pridràvanje, 92moralna obveza ljekarnika, 93moralna stajali{ta, 94moralne ~injenice, 91moralne norme du`nosti i, 135-141 podrijetlo, 100Na~elo(a) dobro~instva i ne{kodljivosti, 95 ljekarni~ke etike, 96, 101 pravednosti, 95 temeljna eti~ka, 91nebeski za{titnici zdravlja, 101norme eti~ke, 101 moralne, 100 strukovne, 167Obveze eti~ke i pravne, 138 savjesti i svijesti, 138odgovornost ljekarnika, 108 pravna ili sudska, 93, 109 problem djelovanja, 109-109ogla{avanje i isticanje naziva, 178-

179opreke u struci, 92

Podaci ~uvanje povjerljivih, 123 o uslugama, 152 povjerljivost, 113, 123 {tititi pravo na, 123po{tovati ljudsko bi}e, ìvot i zdravlje, 136 povjerljivost informacija, 97 zakone i druge odredbe, 96pridràvanje zakona i odredbi, 149prigovor savjesti, 118, vidjeti:

priziv savjesti granice, 121prigovor struke, 120prisega ljekarnika, 93priziv savjesti, 116-122 du`nosti ljekarnika, 122 i alternativne metode, 122 prema [egvi}u, 117 s pravnog stajali{ta, 119promet ljekovitim tvarima, 154-

155Reklama i lijekovi, 141 potreba za dostojanstvom, 125Samoopaànje, 116samostalnost osobe, 94savjest kao sposobnost razlikovanja, 116 sukob, 140skrbnik i za{titnik, 113sluìti (obavljati obvezu, du`nost) potrebama pojedinca i zajednice,

147standardi struke eti~ki napredak, 168-170stru~no znanje i vje{tine provedba trajnog obrazovanja,

145 razvijati, 145student farmacije, 133suradnja s kolegama u struci, 97, 176 s kolegama u zdravstvu, 146,

176, 181 zabrana nelojalnog dogovora,

146svijest, 116 Usluga ljekarni~ka, 97uvjeti ljekarni~kog uspjeha, 103Zlouporaba lijekova, 125

Hvarska deklaracija

Savjetovanje pod nazivom Novo razdoblje ljekarni{tva, odràno u svibnju 1998. u Hvaru, a u organizaciji Udruènja farma-ceuta Dalmacije i Hrvatskog farmaceutskog dru{tva, umjesto zaklju~aka donijelo je ovu deklaraciju.

Prigodna medalja, izradio akademski kipar Kuzma Kova~i}, Hvar, 1998.

1. Ljekarnici }e odmah pro{iriti svoje dje-lovanje na podru~je farmaceutske skrbi, definirati svoje zadatke u tom podru~ju i sustavno ih preuzimati.

2. Zadaci iz podru~ja farmaceutske skrbi ti~u se na pra}enja lije~enja i ishoda far-makoterapije, osim samog izdavanja lije-kova, sa svrhom pobolj{anja kakvo}e ìvota bolesnika.

3. Poticanje samolije~enja nalaè ljekarniku preuzimanje va`ne savjetodavne uloge

u racionalnoj uporabi lijekova, a sve radi smanjenja tro{kova zdravstva.

4. Probitak struke u rukama je pojedinaca. Stoga je zadatak svakog farmaceuta po-sebno dati doprinos tom probitku svojim radom, osobnim napretkom i samoe-dukacijom.

5. Hrvatsko farmaceutsko dru{tvo i sva udru ̀ enja organizirat }e i dalje savjeto-vanja i te~ajeve radi potpore kolegama pri dodatnoj edukaciji. Pri tome se o~e-kuje suradnja farmaceuta, ljekarni~kih udru ga, Sveu~ili{ta, te za struku bitnih dràvnih i drugih zdravstvenih ustano-va.

6. Uskla|ivanje legislative i regulative o lijekovima s odgovaraju}im europskim propisima prihva}a se kao logi~an smjer razvoja toga podru~ja. Farmaceuti èle tomu dati svoj ve}i prilog pravodobnom obavije{teno{}u i utjecajem na njihovu izradbu.

7. Obveza je ljekarnika uklju~ivanje u na-cionalni program u zdravstvu, primjeri-ce u program za za{titu od {e}erne bo-lesti.

8. Primjenu informatike u struci valja pro-{irivati na sve realne informati~ke me-dije, i u svim smjerovima, kako bi se osigurala pravodobna informacija i kak-vo}a stru~noga rada ljekarnika u budu}-nosti.

Deklaracija je objavljena u Farmaceutskom glasniku, 54 (1998) 216. ¢V. G.£. �

podsjetnik

Autorska prava

Niti jedan dio ove tiskovine ne smije se umnoàvati, fotokopirati i na bilo koji na~in reproducirati bez nakladnikova pismenog dopu{tenja.

Suradnja

Urednik ima zadovoljstvo pozvati Vas na suradnju u ~asopisu Bilten HLJK, pose-bice da svojim prilozima iz ìvota ljekarni{tva uloìte daljnje napore za dobrobit bolesnika i vlastite struke. Va{e }e autorstvo biti zabiljeèno u publikaci-ji. Prijedlozi se i tekstovi {alju na adresu Hrvatske ljekarni~ke komore.

Ogla{avanje

Reklama je u farmaciji djelatnost kojoj je svrha da posredstvom masovnih medija pridobijete stanovni{tvo na potro{nju farmaceutskih robnih marki, te da poti~ete ljekarni~ku uslugu. Va{i oglasi, kao pismene i slikovne obavijesti namije-njene informiranju svih ljekarnika, kao i ostalih gra|ana u Republici Hrvatskoj, biti }e otposlani na 2.500 adresa. Izvolite se obratiti HLJK u vezi uvjeta ogla{avanja. Va{im oglasima utje~ete na vlastite poslovne rezultate i podupirate izlaènje i kvalitetu Biltena HLJK.

ISSN1846-1794

SLIKA S NASLOVNICEDio crteà s tirocinalne diplome ljekarni~kog zbora. Hugo Schams, Osijek, 1. listopada 1866.LJEKARNI^KA KOMORA JE NEVIDLJIV ALI UÎNKOVIT MOST IZME\U LJEKARNIKA I BOLESNIKA

Pharmacopola moralis � Etika i moral � Temelji eti~kog pona{anja � êtiri osnovna stajali{ta � Devet na~ela ljekarni~ke etike � Primijenjena etika � ûvarica etike � Podrijetlo moralnih normi � Ljekarni~ki poziv � Farmaceut – stru~njak za lijekove � Stru~no obilje`je ljekarne � Odgovornosti i sposobnost ljekarnika � Raditi za dobrobit bolesnika � Iskreno, povjerljivo i po{teno djelovanje � Zdravstvene informacije i savjeti � Priziv savjesti � Povjerljivost podataka i ljekarni~ka tajna � Djelovati kao zdravstveni prosvjetitelj � Potreba za dostojanstvom reklame � Ljekarnici u praksi � âst, dostojanstvo i neovisnost struke � Vlasnici i voditelji ljekarne � Mentori i nadglednici praktikanata � O potrebi izraza deontologija � Du`nosti i prava � Po{tovati ljudsko bi}e, ìvot i zdravlje � Eti~ke i pravne obveze � Sukobi savjesti � Lijekovi nisu trgova~ka roba � Ugled struke � Pa`ljivo i oprezno obavljanje du`nosti � Razvijati stru~no znanje i vje{tine � Suradnja s kolegama u zdravstvu � Sluìti potrebama pojedinca i zajednice � Osigurati stalnost ljekarni~ke skrbi � Pridràvanje zakona i odredbi � Podaci o uslugama � Stru~ne usluge iznad reklame � Promet lijekovima i srodnim proizvodima � Pri~uva u ljekarni � Opskrba lijekovima na recept � On-line ljekarni~ke usluge � Prodaja lijekova u ljekarni � Komplementarne terapije i lijekovi � Dijagnosti~ke pretrage i ispitivanja zdravlja � Hitna stanja � Priprava lijekova ex tempore � Skupljanje i odlaganje farmaceutskog otpada � Etika, kodeks i strukovne norme � Po{tovanje i napredak eti~kih standarda struke � Eti~ki kodeks: smjernice za ljekarnike ¢1989.£ � Kodeks ljekarni~ke etike i deontologije ¢1996.£ � Ljekarni~ki eti~ki kodeks. Strukovni standardi ¢1997.£ � Potrebe za osuvremenjivanjem Kodeksa � Predmetno kazalo � Hvarska deklaracija

Sadràj

bilten korice 03-04-12 - hrvatska ljekarnička komora · 2012-11-13 · ci nemaju samo pravo na...

Documents