belošević - nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza s područja sjeverne dalmacije

8/17/2019 Belošević - Nekoliko Ranosrednjovjekovnih Metalnih Nalaza s Područja Sjeverne Dalmacije

1/20

J A N K O BE LO SEVIC

NEKOLIKO RANOSREDNJOVJEKOVNIH METALNIH

NALAZA S PODRUČ JA SJEVERNE DALMACIJE

Oydje je objavljeno nekoliko slučajnih nalaza sa sjevernodalma-tmskog područja koji su po svojim oblicima i stilskim značajkama prvi put konstantirani u ovom kraju, gdje bi se inače takvi nalaziiz historijskog vidnog kuta mogli očekivati u većem broju. Iz tihrazloga smatramo korisnim upozoriti na njih stručnu javnost.

Kako pojedini od ovih predmeta potječu s raznih lokaliteta* i pripadaju odjelitim vremenskim razdobljima ranog srednjeg vijeka,radi preglednosti prikaza obradit ćemo ih kronološkim slijedom i polokalitetima.

1. Nalazi iz Zadra i Visočana

G. 1952. prilikom izvođenja sondažnih arheoloških radova radi proučavanja fortifikacijskog sistema grada Zadra, nađena je mala brončana kopča u dvorištu kasarne u Foši, kao slučajni nalaz izvansonde. Osvrnut ćemo se s nekoliko riječi na taj naoko bezvrijedanarheološki predmet, koji za sada predstavlja osamljen slučaj nalazate vrste,^ kako na arheološke bogatom i još nedovoljno istraženomterenu užeg gradskog kompleksa tako i na ostalom priobalnom području sjeverne Dalmacije, a i cijele zadarske regije.

Brončana kopča si- 1, tab. I, 1, rađena tehnikom lijevanja, sastojise od okovne pločice oblika slova U i dosta velike ovalne pređices razvijenim trnom. Okovna pločica i pređica lijevane su u jednomkomadu, trn je pomoću male uske pričvršćen za okovanu pločiou. Naizduženoj okovnoj pločici prikazan je u plitkom reljefu lav otvorenihusta i glave okrenute prema leđima, kao da želi ugristi vlastiti rep,savijen u obliku slova S i podignut nagore. S unutarnje strane posredini okovane pločice nalaze se dvije uske pomoću kojih se kopča

pričvršćivale za remen.

* Vidi kartu na si. 7.

145


2/20

Mjere: duž. kopče 5,2 cm; duž. okovne ploč. 3 cm; vis. karike3,5 cm.

Opisana kopča po obliku i načinu izradbe, na temelju analogijasto ih nalazimo među bizantskim kopčama kojima se bavio Werner12,kao i među onima koje je obradio Csallamf, pripada tipu bizantskih

kopča VII stoljeća.Werner u spomenutom radu daje veoma iscrpan prikaz bizantskihkopča VI i VII stoljeća, razvrstavši ih u nekol'ko tipoloških skupina.Oblici tih bizantskih kopča rasprostranjeni su prema Wemeru od

SI. 1 Zadar, bizantska pojasna kopča, tipa oblika slova »U«. — Abb. 1 Zadar bpzantinische, Giirtelschnalle Typ »U« Form.

SI. 2 Zadar, bizantska pojasna kopča sirakuškog tipa. — Abb. 2 Zadar byzantinische Giirtelschnalle syrakuzischer Typ.

Crnog mora s jedne strane do Egipta i južne Engleske s druge strane,a isto tako se pojavljuju kod Zapadnih Gota u Španiji, kod Gota naKr.mu, Avara u Mađarskoj, Langobarda u Italiji i pojedinačno sjever-no od Alpa kod Franaka i Anglosasa. Izrađivale su se prvenstveno uradionicama većih bizantskih gradova, kao i izvan bizantskih centara po bizantskim uzorima, ali se ta pro'zvođnja razlikuje od pravih bi-zantskih primjeraka barbariziranjem pravih bizantskih elemenataOne su se širile trgovinom od Fonta do Pirineja, u sklopu trgovačkog

saobraćaja, a iz bizantskih luka po Sredozemlju i Pontu u VI i VIIstoljeću.3

WERNER, Byzantlnische Gurtelschnallen des 6. Jahrhunderts aus der Sammlung Diergardt, Kolner Jahrbuch I, Berlin 1955, str. 36 17

2 D. CSALLANV, Les monument de’l’industrie byzantine des metaux Acta Antiqua Acad. Scent. Hungar. II, Buđapegt 1954, str. 311—384, i nastavak toga rada u IV. svesci citiranog časopisa, Budapest 1956, str. 261—291

3 J. WERNER, sp. dj. str. 38 i d.

146


3/20

Zadarska kopča pripada tipu bizantskih kopča oblika slova U datiranih prema Werneru u VII stoljeću,4 pa i nju valja opredijeliti uisto vrijeme.

Na ovom mjestu objavljujemo još jednu brončanu kopču što smo je nedavno uočili među materijalom antičke zbirke Arheološkog mu

zeja u Zadru, koja ima također značajke bizantskih kopča.Brončana kopča si. 2, tab. I, 2, rađena tehnikom lijevanja, sastojise od okovne pločice srcolika oblika ukrašene prema unutra savijenim

polupalmetama. Okovna pločica i pređioa lijevane su u jednom komadu, a trn je pomoću male uške pričvršen za okovnu pločicu. S unutarnje strane po sredini okovne pločice nalaze se dvije uške pomoću ko

jih se kopča pričvršćivala za remen.Mjere duž. kopče 4,6, duž. okovne pločice 3,1, vis. karike 3,2. Pot

puno analogne primjerke za tu kopču nalazimo u spomenutim radovima Wernera i Csallđnyja.s Werner takve kopče naziva sirakuškimtipom, daje kartu njihove rasprostranjenosti i navodi da se taj tip

kopče može datirati u početno VII stoljeće.6Prema tome, i naša kopča, tipološki identična s navedenim pri

mjercima, bez sumnje pripada tom vremenu. Potrebno je napomenutida zadarska kopča u obliku slova U predstavlja danas osamljen nalaztog tipa bizantskih kopča na jadranskom obalnom području, a drugaovdje reg;strirana kopča sa srcolikim okovom tzv. sirakuškog tipa,također je rijetka pojava na spomenutom području-

Werner navodi odanle samo dva primjerka, i to jedan fragmentarno sačuvan primjerak iz Pule koji je objavio Marušić 7 i jedan izSolina što se nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu.8 Prema tome bizadarska kopča bila treći poznat primjerak tog tipa bizantskih kopča

na istočnoj obali Jadrana. Sva je prilika da će se broj nalaza bizantskih kopča tog vremena uvećati na našem obalnom području,9 a shistorijskog gledišta moglo bi ih se očekivati doista u većem broju.

4 J. WERNER, sp. dj. str. 41, tab. VI, 4.5 J. WERNER, sp. dj. tab. V, 8, 9, 11, 12, 14 i 15; D. CSALLANY, sp. dj. sv. I.

tab. II, 7, 8 i 9; t'ab. III, 1, la, 2, 2a, 3, 4, 5, 6, 7.8 J. WERNER, sp. dj. str. 45, lista 2, karta 1, str. 37.7 B. MARUSlĆ, Staroslovanske i neke zgodnjesređovješke najdbe v Istri,

Arheološki vestnik VI, 1, Ljubljana 1955, str. 109, br. 11, tab. V, 2.8 J. WERNER, sp. dj. str. 46, br. 11.9 Kod nas su bizantske kopče najbrojnije zastupljene na području Istre.

Gotovo sve do danas poznate primjerke s tog područja objavio je u svojim radovima B. MARUŠIĆ, vidi cit. rad pod bilj. 7; zatim: Kratak doprinos proučavanju kontinuiteta između kasne antike i ranog srednjeg vijeka te proučavanju ravenske arhitekture i ranosrednjovjekovnih grobova, Jadranski zbornik III, Rijeka—Pula 1958, str. 337 i 339, tab. III, 2; Zgodnje sredoveško grobišče v Ćelegi pri Novem Gradu v Istri, Arheološki vestnik IX—X, 3, 4, Ljubljana 1958—59, str. 213, tab. I, 9; tab. IV, 2 i 3; nadalje u publikaciji: Istra u ranom srednjem vijeku, Pula 1960, tab. VII, 3 i 4. Izvan teritorija Istre, s jadranskog obalnog područja reproducirao je jednu bizantsku kopču iz grobnog nalaza iz Stona na poluotoku Pelješcu J. KOVAĆEVIĆ, Varvarska kolonizacija ju.noslovenskih oblasti od IV do početka VII veka, Novi Sad

* 14 7


4/20

U ranosrednjovjekovnoj zbirci Arheološkog muzeja u Zadru čuvase jedna zlatna naušnica nađena g. 1957. u selu Visočanima (nekolikokilometara jugoistočno od Nina) uz glavicu koju mjesno stanovništvozove Straža. Naušnica tipološkim i stilskim svojstvima odaje bizantsko porijeklo i prema tome ide u izuzetno rijetke pojave ranosrednjo-

vjekovnog bizantskog zlatnog nakita na jadranskom obalnom području, pa ćemo je zbog toga ovom prigodom registrirati za naučnu javnost.

Naušnica si. 3, Tab- I, 3. rađena je tehnikom lijevanja imitacijomgranulacije, i to s obje strane jednako, tj. u dvodijelnom kalupu. Nakaričici kružnog presjeka pri dnu vise tri trokutasta kraka, od kojih jesrednji najveći.

Visina naušnice 2,3 cm, širina 1,6 cm. Naušnicu možemo pripisati tipu zvjezdolikih naušnica, iako mo

ramo pri tome naglasiti da nije strogo zvjezdolikog tipa. Veoma bliskuanalogiju za nju imamo u paru zlatnih naušnica iz Golubića kraj Kni

na (tab. I, 4) koji je po stilskim značajkama, kao i tipološki gotovoidentičan s našim primjerkom. O naušnicama zvjezdolikog tipa kodnas, a s tim u vezi i nalazu iz Golubića, gdje su naušnice tog tipanađene, prilično je pisano u našoj stručnoj literaturi- Prvi se Karaman dotakao nalaza iz Golubića i datirao ga u VII stoljeće.*10a zatim ponovno u svom članku11podvlači mišljenje u pogledu datacije tog nalaza;ne slaže se s Korošcem, koji se je u međuvremenu također dotakaogolub1ćkog nalaza, i datira ga u visoki srednji vijek.12 S Karamano-vom datacijom složio se Vinski,13 što Korošeo nije prihvatio, već jegolubićki nalaz ponovno nastojao datirati u X stoljeće.14Takvo Koro-ščevo datiranje, pobija Vinski15uvjerljivo i sa dovoljno naučrnh argu

menata i dokazuje da je njegova datacija nedovoljno naučno fundirana, a prema tome i neprihvatljiva.153

1960, str. 5, si. 43 (o toj publikaciji vidi recenziju Z. VINSKI1, Arheološki vestnik, XI—XII, Ljubljana 1960-61, str. 225—238, za kopču iz Stona str. 228),

10 LJ. KARAMAN, Rad JAZU 268, umj. r. 4, Zagreb 1940, str. 22, si. 18.11 LJ. KARAMAN, Glose nekojim pitanjima slavenske arheologije, Vjesnik

za arheol. i hist. dalmatinsku LIV, Split 1952, str. 66 i d.12 J. KOROŠEC, Uvod v materijalno kulturo Slovanov zgodnjega srednjega

veka, Ljubljana 1952, str. 290 i 291, si. 146.13 Z. VINSKI, Naušnice zvjezdolikog tipa u Arheološkom muzeju u Zagrebu

s posebnim obzirom na nosioce srebrnog nakita Čađavice, Starohrvatska prosvjeta III. ser. sv. 2, Zagreb 1952, str. 29—52 (citirano dalje skraćeno SHP).

14 J. KOROŠEC, Podela naušnica sa zvezdolikim priveskom u slavenskim kulturama Jugoslavije, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu N. S. IX, 1954, str. 76—84.

15 Z. Vinski, Ponovno o naušnicama zvjezdolikog tipa, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu N. S. XI 1955, str. 231—237.

15a Smatrali smo potrebnim da na ovom mjestu o problemu datacije zlatnog nalaza iz Golubića iznesemo barem samo načelna mišljenja pojedinih autora koji su tom nalazu posvećivali pažnju, u namjeri da skrenemo pozornost na citirane radove onima koji se žele pobliže upoznati s tom problematikom.

148


5/20

Naušnicu iz Visočana, koja je gotovo identična s parom zlatnihnaušnica iz golubićkog nalaza, možemo pripisati radionicama medit&-ransko-bizantskog obilježja kojima se pripisuje i zlatni nakit iz Golu

bića i datirati je u približno isto vrijeme, tj. u VII stoljeće. No s obzirom na to da naš primjerak nije rađen u tako superiornoj tehnici

granulacije kao što su to golubićke naušnice, već je izrađen u tehnicilijevanja, mogli bismo se u pogledu njezine datacije malo ograničitii smatrati je eventualno nešto mlađom od golubićkih primjeraka. Za

SI. 3 Visočani kod Zadra, a naušnica bizantske proveiniencije. — Abb. 3 Viso- čini bei Zadar, Orgehange, bgzantinische

Protoinienz.

nju bismo mogli kazati da je prije produkt zlatarskih radionica jednogod dalmatinskih gradova koji su tada bili pod bizantskom vlašću negoli direktan bizantski import.

Smatrali smo korisnim da tih nekoliko slučajnih i usamljenih nalaza bizantske provenijencije objavimo i na taj način svratimo pozornost na tu dosad zanemarenu vrstu nalaza u našoj arheološkoj literaturi. Njihova objava predstavlja skroman prilog proučavanju bizantskearheološke ostavštine kod nas.

2. Nalazi iz Ostrovice i Piramatovaca

Muzej grada Šibenika čuva nekoliko vrijednih primjeraka rano-

srednjovjekovnih ostruga sa sjevernodalmatinskog terena, u stručnojliteraturi još neobjavljenih, pa ćemo im na ovom mjestu posvetitinekoliko redaka jer u svakom pogledu zaslužuju da ih se' objavi.18

U selu Ostrovici,1617 oko 300 metara jugozapadno od škole, nalazise ranosrednjovjekovno groblje, što smo imali prilike konstatiratiobilaskom terena. Grobovi leže plitko, i kod pojedinih naziru se čakkonture kamena grobne arhitekture na samoj površini zemlje. Na tom

je položaju (vidi si. 4, u tekstu) seljak Martin Mihaljevlć iz Ostroviceg. 1954- naišao na jedan poluotvoren grob, koji se pojavio nakon jakekiše, i u njemu našao par ostruga s odgovarajućom garniturom za

16 Osnovne podatke o nalazu, kao i dio tehničke dokumentacije za objavu ostruga iz Muzeja grada Šibenika, dao nam je za objavu dr Z. Vinski, Zagreb, pa mu se na ovom mjestu još jednom zahvaljujemo. Za ostrovičke ostruge koristili smo se još nekim podacima iz popularnog novinskog članka T. RATKOVICA, Šibenski list br. 358 od 22. srpnja 1959.

17 Selo Ostrovica nalazi se 15 km sjeverozapadno od Skradina, a nekoliko kilometara zapadno od Bribira, nekadašnjeg sijela moćnih knezova i banova Bribirskih, na podnožju brda koje dijeli Bukovicu od Ravnih kotara. Ispod sela pruža se Ostrovlčko polje na početku kojeg se nalazi spomenuta nekropola.

149


6/20

pričvršćivanje na obuću. Nalaznik je dio nađenih predmeta poslijegođ'nu dana donio u Muzej grada Šibenika, i to: dvije ostruge, dvije

pređice bez trna i jedan okov, a ostale je sitne nalaze u međuvremenuzametnuo.

Obje su ostruge iz Oštro viče tab. II i III, 1 materijalom, načinomizradbe, ukrasom i po dimenzijama jednake. Izrađene su od kovanogželjeza, samo su trnovi i ušice na ostružnim lukovima presvučeni brončanim limom. Ostružni krakovi završavaju četvrtastim otvorima (uši-

Sl. 4 Pogled s tvrđave Ostrovice na dio Ostrovičkog polja i nekropolu u ko jo j su nađene ostruge karolinškog tipa. — Abb . 4 Blick aus den mitte lalt - erlichen Festung Ostrovica, auf einen Teil des Ostrovica Thal, und da$

Graberfeld ivo die Sporen karolingischen Typ gefunden t ourden.

čama) s iglama za prikopčavanje na obuću. Dosta fnasivan i relativno

dugačak trn obih ostruga završava u obliku šiljka, a nasađen je naostružni luk. Okrugla je presjeka i ravan u osi s ostružnim lukom.Ornamentiran je na mjestu gdje se odvaja od luka ostruge s jednim,a na prijelazu u šiljak sa po dva niza plastičnih apliciranih kružića.Izvan tog ornamentalnog pojasa, prema šiljku trna, ugraviran je jedanred sitnih kružića koje sa strane šiljka omeđuje jedna izgraviranadjik-cak linija. Pojas trna unutar plastičnog ornamenta ukrašen jenizom kružića, kosih crtica i polutrokutića.

Mjere: duž. ostruge sa šiljkom 21,5 cm; raspon ostružnog luka9 cm.

150


7/20

Od tog grobnog nalaza sačuvane su još dvije oblikom i dimenzi jama jednake brončane pređice, kojima nedostaju igle i jedan brončani okov (vidi tab. III, 2 i 3). Ti predmeti su dio garniture za prikop-čavanje ostruga na obuću.

Ostruge po svom obilježju predstavljaju izrazito karolinški tip.Kod njih se dosta masivan i nešto izdužen trn kružnog presjeka nalazi

u osi s ostružnim lukom i krakovima, što je karakteristično za karolinški tip ostruga. One po tipološkim i stilskim svojstvima pripadajuskupini bogatih i luksuzno rađenih karolinških ostruga, poput čuvenih primjeraka iz Biskupije kod Knina i onih iz Koljana kod Vrlike, kojesu dobro poznate i često spominjane u domaćoj i stranoj literaturi.1819Ipak, u odnosu na one kićene biskupijske, ostrovičke ostruge su skromnije i manje kićene. Od dosad objavljenih karolinških ostruga iz dalmatinske Hrvatske, ostrovičke su tipološki veoma bliske ostrugama izKoljana.10Kod njih je ukras na korijenu trna blizak ukrasu na našimostrugama, ali je trn nešto kraći i manje šiljat nego kod ostrovičkih.Isto tako i jedne i druge imaju ušice na ostružnim lukovima, za razliku od ostalih poznatih karolinških ostruga, koje imaju na ostružnimlukovima zakovice. Kod toga valja napomenuti da su se koljanskeostruge zbog ušica na ostružnim lukovima tumačile kao raniji mero-vinški tip,20za koji je karakterističan kratak trn i ušice na ostružnimlukovima. Međutim, prvi je Z. Vinski na to skrenuo pažnju i smatrada su ostruge iz Koljana iz karolinškog vremena, jer je kod njih relativno dugačak trn mogao nastati tek u karolinško vrijeme.21Ovo tumačenje potvrđuju i ostrovičke ostruge, a bez sumnje bi se među neobjavljenim tipično karolinškim ostrugama što se čuvaju u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu našlo još takvih primjeraka.

18 F. RADIĆ, Srebrne ostruge i saponi iz starohrvatskog groba u biskupijskoj bazilici s. Marije u Biskupiji kod Knina, SHP II, 1 Knin 1896, str.5—9; isti, Grobna raka iz starohrvatske biskupske bazilike s. Marije u Biskupiji kod Knina i u njoj nađeni mrtvački ostanci, SPH II, 2„ Knin 1896, str. 76—83>; isti, Mrtvački ostanci nađeni u prostu grobu na starohrvatskom groblju uz biskupsku baziliku s. Marije u Biskupiji kod Knina, SHP II, 3, Knin1896, str. 1430—147; isti, Mrtvački ostanci iz triju starohrvatskih grobova uz ruševine biskupske bazilike s. Marije u Biskupiji kod Knina, SHP III, 1, Knin1897, str. 31—48; isti, Mrtvački prilozi nađeni u starohrvatskim grobovima u Koljanima kod Vrlike, SPH III, 3 i 4, Knin 1897, str. 105—109; R. ZSCHILLE- R. FORRER, Der Spom in seiner Formenentwicklung II, Berlin 1899, str. 9, tab. XXIII; LJ. KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Zagreb 1930, str. 127,. si. 132 i 133; isti, Živa starina, Zagreb 1943, str. 126; isti, O porijeklu staro

hrvatskih ostruga, SHP III ser. sv. 4, Zagreb 1955, str. 207—208; Z. VINSKI, Nešto o datiranju starohrvatskih arheolo.kih nalaza, Peristil I, Zagreb 1954, str, 194 i đ.; isti O nekim značajkama slavenskih nekropola s područja dal- datinske Hrvatske, Blatnog jezera i Moravske u IX stoljeću, Peristil II, Zagreb 1957, str. 71—79.

19 F. RADIĆ, sp. dj. SHP III, 3 i 4, str. 103.29 F. RADIĆ, sp. dj. SHP III, 3 i 4, str. 103; R. ZSCHILLE-R. FORRER,.

sp. dj. str. 9; isti, u I. sv. sp. dj. str. 6—14; LJ. KARAMAN, sp. dj. str. 128.21 Z. VINSKI, sp. dj. str. 73.

151


8/20

Prema tome, mogli bismo za sada izvesti barem hipotetičan zaključakda su u karolinško vrijeme u dalmatinskoj Hrvatskoj upotrebljavaneostruge s karakterističnim i uobičajenim zakovicama na ostružnomluku, a isto tako i ostruge s ušicama, iako su ušice inače svojstveneranijem merovinškom tipu ostruga.

Daljnju analogiju za ostrovičke ostruge predstavlja par ostruga

koje je na jednoj fotografiji reproducirao Karaman.22Kod tih je ostrugaukras trna gotovo potpuno analogan s ukrasom trna na našim ostru-gama, ali je kod njih sam trn nešto kraći i manje izdužen. Karamanza njih kaže da su izrazito karolinškog tipa i datira ih u IX stoljeće.

Na temelju analognih podataka, za ostrovičke ostruge možemo kazatida su izrazito karolinški tip ostruga, a vremenski se mogu staviti u

puno IX stoljeće. One predstav ljaju do danas prvi nalaz izrazito karolinškog tipa ostruga s područja Dalmacije sjevernije od r ijeke Krke .23

Slijedeći slučajan grobni nalaz, koji se također čuva u Muzejugrada Šibenika pod inventarskim brojem 637, a koji ćemo na ovommjestu objaviti, potječe iz sela Piramatovaca kod Skradina. Uz crkvusv. Lovre u Piramatovcima seljaoi su prije nekoliko godina slučajnootvorili jedan grob i u njemu našli jednu željeznu ostrugu, jedanželjezni nož u tri željezna okova toboloa za strijele. Po sadržajusačuvanog grobnog inventara može se sumnjati u njegovu cjelovitost.U grobu je nađena samo jedna ostruga, a vjerojatno je postojala i druga, možda korozijom teže oštećena, pa se je nestručnim osobama kojesu grob otvarale lako zametnula. Isto tako očekivala bi se u grobu

bar koja strijela, kad je u njem u bio tobolac. Iz tih razloga možemos pravom sumnjati u cjelovitost grobnog inventara, ali on unatoč tomezaslužuje punu pažnju.

Željezna ostruga tab. IV osrednje je uščuvana, s jednim prelomljenim krakom pri kraju. Ostružni luk je ravan, krakovi polukružnog presjeka spajaju se u polukrugu i prema krajevim a se pro širuju i završavaju u obliku nepravilne kružne pločice. Trn kružnog presjekanasađen je po sredini ostružnog luka, profiliran na svom prednjemdijelu, a nalazi se u istoj osi s ostružnim lukom i krakovima.

Mjere: dužina cijele ostruge 15 cm, dužina trna 3,7 cm, rasponostružnog luka 7,5 cm.

Ostruga ima još bitna svojstva karolinškog tipa, tako npr. okrugli presjek trna što se nalazi u istoj osi s ostružnim lukom i krakovi-

22 LJ. KARAMAN, Dva kronološka pitanja starohrvatske arheologije, SHP. III, ser. 5, Zagreb 1956. str. 132, si. 4.

23 Na tlu Dalmacije sjevernije od Krke im a nalaza ostruga karolinško g tupa, ali svi su ti nalazi po tipološko razvojnim svojstvima vremenski mlađi i skromnije izradbe i nisu izrazito karolinškog tipa kao nalaz iz Ostrovice. Vidi, F. RADIĆ, Treći tip starohrvatskih mamuza, SHP IV, 2, Knin 1898, str. 59—60; isti, Par ostruga iz Bratiškovaca kod Skradina, SHP IV, 2, str. 61; D. VRSALOVIC, Četverogodišnji rad Instituta za nacionalnu arheologiju i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958—1961), SHP III, ser, 8—9, Zagreb 1963, str. 261—279.

152


9/20

ma. Ipak je piramatovačka ostruoa mlađa i daleko jednostavnije izradbe od ostrovičkih primjeraka. Na temelju tipološko-razvojnih ose- bina možemo je datirati u prvu polovicu X stoljeća.

Uz ostrugu u grobu nađeni su željezni okovi tobolca. Tobolac je sigurno bio od kože, koja je istrunula, a sačuvala se samo konstrukcija že

ljeznih sipki, kojima je bio obložen (vidi tab. V, 1). Bilo bi suviše smionoupustiti se u rekonstukciju oblika tobolca na temelju sačuvanih okov-nih sipki u pomanjkanju pobližih okolnosti o nalazu i u nedostatku bilo kakvih analogija s dalmatinskog terena. Valja naglasiti činjenicuda je ovdje prvi put u jednom starohrvatskom grobu na područjudalmatinske Hrvatske konstatiran tobolac.

Tobolci za strijele inače su vrlo rijetka i gotovo iznimna pojavau slavenskim grobovima kod nas. U nekropoli Lijeva Bara u Vukovaru, u do sada najvećem istraženom slavenskom groblju bjelobrđskekulture u Jugoslaviji (prva polovica X st. do u poč. XII st.) nađenasu četiri tobolca.21 Međutim, grobovi s lukom i tobolcima na Lijevoj

Bari tumače se kao straromađarski kulturni utjecaj na tamošnji slavenski živalj. To je oružje nomadsko kulturno dobro koje su Mađaridonijeli u Podunavlje, a od njih su ga Slaveni preuzeli i koristili2425

Za tobolac iz groba u Piramatovcima teško je dati ispravno i naučno fundirano objašnjenje jer nam za to nedostaju argumenti, pa jeispravnije to pitanje za sada ostaviti otvorenim.

Željezni nož iz istog groba sačuvan je u dva fragmenta i nema posebnih značajki. Ukupna dužina sačuvanih fragmenata iznosi 20 cm(vidi tab V, 2). Noževi su uobičajeni i najčešći grobni prilozi u slavenskim zemljama, a gotovo po pravilu prate muške grobove. Služilisu pretežno dnevnoj upotrebi, a tek rijetki i pojedini veći primjerci i

kao oružje. Kako je dužina ovog noža relativno velika u odnosu naubičajene manje noževe utilitarne upotrebe, osim toga nađen je ugrobu s ostrugom i tobolcem za strijele, tj. u grobu ratnika, nijeisključeno da je služio, i kao bojni nož. Primjere sličnih okolnosti nalaza noževa, koje nam barem približno mogu odrediti njihovu funkciju, imamo na velikoj slavenskoj nekropoli na Ptujskom gradu.26

Slučajni grobni nalaz iz Piramatovacja, koji možemo na temeljutipološko-razvojnih svojstava ostruge nađene u grobu približno tačnodatirati u prvu polovicu X stoljeća, predstavlja za sada osamljen gro

bni nalaz starohrvatskog ratnika u kome je uz uobičajene grobne priloge: te vrste grobova na području dalmatinske Hrvatske prvi putnađen sačuvan ostatak tobolca za strijele. Ta činjenica daje ovom gro

bnom nalazu posebnu važnost.

24 Z.1VINSKI, Pređhođni izvještaj o iskapanju nekropole u Lijevoj Bari u Vukovaru 1951, 1952 i 1953. godine, Ljetopis JAZU 60, Zagreb 1955, str. 242, si. 15 i 16.

25 Z. VINSKI, sp. dj. str. 247.26 J. KOROSEC, Staroslovansko grobišče na Ptujskom gradu, Ljubljana

1950, str. 98.

153


10/20

3. Nalazi iz Nina

U Arheološkoj zbirci u Ninu, koja je u maju 1961. otvorena kao područna zbirka Arheološkog muzeja u Zadru, izložena su među ostalim eksponatima i dva brončana jezičca. Ti jezičci, kao i gotovosav sitni inventar ninske zbirke, potječu iz privatne kolekcije liječnika Snjegovo'jaip koji je( boravio više decenija u Ninu i kao velik

ljubitelj starina uspio prikupiti lijep broj raznih arheoloških predmeta. Njegova udova poklonila je sav prikupljeni materijal Arheološkom muzeju u Zadru, koji je pretežan dio tog arheološkog fundusa,s obzirom da potječe iz Nina i njegove okolice, izložio u ninskojzbirci. Nažalost, ne raspolažemo s pobližim podacima o mjestu iokolnostima nalaza tih jezičaca, ali najvjerojatnije je da su iz uženinske okolice, možda i iz samog Nina.

Brončani jezičac si. 5, tab. VI, 1, rađen tehnikom lijevanja,ima oblik izdužene i nepravilne pačetvorinaste pločice koja se premasredini malko proširuje, zatim se sužava, ima dvije male izbočinei završava u obliku polukuglice. S unutarnje strane jezičac je gla

dak, a po sredini s vanjske strane opaža se među dvije plitke pro-filacije trokutaste zadebljenje koje se na prednjem kraju proširuje. Na stražnjem širem dijelu jezičac ima četiri okrugle rupice kroz kojesu prolazile zakovice i pomoću kojih se pričvršćivao na okrajak remena.

Mjere: dužina 5,6 cm, širina 2,7 cm.

Si. 5 Nin, jezičac remena, karolinškog tipa. — Ab b. 5 Nin, Riemenzunge karolingischer Typ.

SI. 6 Nin, jezičac remena, karolinškog tipa. — Abb. 6 Nin, Riemenzunge karol ingischer Typ.

154


11/20

Drugi brončani jezičac sL 6, tab. VI, 2, također rađen tehnikomlijevanja, ima oblik izdužene pačetvorinaste pločice, koja se po sredini nešto proširuje, zatim se sužava i prelazi u dvije male izboč.ne,a završava trokutastom glavicom koja je s prednje strane profilirana. S unutarnje strane jezičac je gladak, po sredini vanjske straneima trostruko zadebljanje koje se prema prednjem kraju vidno pro

širuje. Na širem stražnjem dijelu jezičca urezan je procjep za remenkoji se na njega pričvršćivao pomoću tri zakovice.

Mjere: dužina 5 cm, širina 2,5 cm.

U tipološkom i stilskom pogledu jezičci iz ninske zbirke pripadaju tipu karolinških jezičaca, kakvi su nađeni u najstarijim starohrvatskim grobovima na čuvenom lokalitetu Crkvina u Biskupijikod Knina2728*i u Koljanima kod Vrlike,23 a pripisuje ih se hrvatskimratnicima IX stoljeća.20 Iako se naši jezičci u izvjesnim pojedinostima ne podudaraju potpuno s jezičcima iz spomenutih biskupijskihgrobova, osim «s onim iz tzv. prvog groba30 u kojem su nađeni za

jedno s pozlaćenim karolinškim ostrugama, oni nesumnjiva pripadaju karolinškom stilu i vremenu. Iznijet ćemo još neke potvrde u prilog navedene njihove pripadnosti. Karaman reproducira jednu fotografiju iz nekadašnjega Muzeja hrvatskih starina u Kninu, na kojojsu prikazani različiti predmeti nađeni prema njegovoj evidenciji u jednom grobu. Među tim predmetima reproduciran je i par ostrugaizrazito karolinškog tipa koje on datira u IX stoljeću i jedna pređicai dva jezičca, identični s ninskima.31 Na tab. VI, 3, 4 i 5, donosimotri brončana jezičca iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika uSplitu, koji su potpuno analogni s našima, ali nam ne mogu poslužitikao komparativni materijal za đataciju jer su bez podataka o mjestu

i okolnostima nalaza; najvjerojatnije je da potječu iz kninske okolice.Spominjemo ih. sa namjerom da ukažemo na postojanje jezičaca ru-stičnije izradbe u usporedbi s luksusnim biskupijskim primjercima.

Iz iznesenog možemo zaključiti da su ninski jezičci svojom funkcionalnošću bili dijelovi garniture od remenja ostruga i da su karolinški stilski proizvod. Može se sa sigurnošću tvrditi da ti primjerci potječu iz uništenih starohrvatskih grobova IX stoljeća iz Nina ili njegoveneposredne okolice. S historijskog gledišta pojava ovih predmeta u Ninu ili njegovoj bližoj okolici ima svoje puno opravdanje, jer se basnatom području formirala prva hrvatska država u osvitku IX st. s političkim, kulturnim i vjerskim centrom u Ninu, pa pojavu grobova hrvatskih ratnika na tom terenu s punim pravom možemo očekivati. Na

27 F. RADIĆ, Starohrvatski ratnii mač. Rkp. SHP II, 1, str. 5—9; SHP II, 2, str. 71—86; SHP II, 3, str. 143—147.

28 F. RADIĆ, SHP III, 1, str. 31—38; isti, SHP III 3, 4, str. 99—109‘,28 Z. VINSKI, Peristil II, str. 76.30 F. RADIĆ, SHP III, 1, str. 35.31 LJ. KARAMAN, SHP III. ser. 5, str. 142, si. 4.

155


12/20

ovom mjestu želimo podvući činjenicu da je historijski ovo značajnoi arheološki bogato ninsko područje još nedovoljno istraženo, pogo-tovu s obzirom na najraniju starohrvatsku arheološku ostavštinu.32Sistematskim istraživanjem tog terena bez sumnje bi se dobilo niznovih naučnih rezultata kojima bi se osvijetlili određeni probleminajranije hrvatske prošlosti. Tu činjenicu navodimo sa željom i unadi da bude poticaj za pokretanje i izvršenje tog važnog zadatkanaše nacionalne arheologije.

Unatoč tome što nekoliko ovdje objavljenih nalaza ima skromnoarheološko značenje, ipak oni predstavljaju određen prilog arheološ-koj topografiji ranosrednjovjekovnih nalaza tog tipa i vremena na

području sjeverne Dalmacije. Neki su od njih prvi put konstatiranina tom području, dok je pojava već prije uočenih za sada relativnorijetka i u stručnoj literaturi malo spominjana, pa smo zbog tih ra-zloga smatrali korisnim da ih objelodanimo.

32 Istraživanja u Ninu na polju nacionalne arheologije započeta su relativno rano, ali su bila uglavnom usmjerena na proučavanje arhitekture. Ta istraživanja vršili su: L. Jelić, 1910—1914; M. Abramić, 1911-—1913, 1925, 1929; a potom još Ć. Iveković i R Dyggve. God. 1955. istražena je prva i dosad

jedin a starohrvatska nekropola u bližoj okolici Nina, vidi rad J. BELOŠEVIC, Slavenska keramika iz ranosrednjovjekovne nekropole »Materiza« kod Nina, Diađora II, Zadar 1960—61, str. 237—249.

156


13/20

DIADORA 3. 1965. T. I

4

Tab. 1 Zadar, 1 i 2 bizantske pojasne kopče, Visočani kod Zadra, 3 naušnica bizantske proveniencije, 4 analogni primjerci naušnica. — Taj. I Zadar, 1 u. 2 byzantinische Giirtelschna.le, Visočani bei Zadar, 3 Ohrgehange byzan-

tinsche Protviniez, 4 analogische Exemplare,


14/20

DIADORA 3, 19G5. T. II

Tab. 11 Ostrovica, ostruga karolinškog tipa. (Mj. 1:1). — Taj: II Ostrovica,Sporn karolingischer Typs. (M. 1:1).


15/20

DIADORA 3, 19G5. T. III

Tab. IH Ostrovica, 1 ostruga karolinškog tipa, 2 i 3 dio garniture za zakop - čavanje ostruga. (Mj, 1:1). — Ta/, III Ostrovica, 1 Sporn karolingischer Typs,

2 u, 3 Teil ddr Garnitur zum zu binden der Sporen. (M. 1:1).


16/20

DIADORA 3, 1965, T. IV

Tab. IV Ptramatnvci kod Skradina, ostruga. (Mj. i :1y

Skradin, Sporn. (M, i:i), Ta/. IV Piramatovci bei


17/20

DIADORA 3, 1965. T. V

Tab V Piramalovci kod Skradina, 1 okovi tobolaca za strijele, 2 nož. (Mj, 2:3). _Taf.VPiramatovci bei Skradin,! Metallteile einem Pfeiletui, 2. Messer. (M. 2:3).


18/20

DIADORA 3, 1965. T. VI

Tab. VI Nin, 1 i 2 jezičci remena karolinškog tipa, 3 i 4 analogni primjerci. — Taj. VI Nin, 1 u. 2 Riemenzungcn karolingischen Typs, 3 u. 4 analogische

Exemplare.


19/20

EINIGE FRUHMITTELALTERLICHE METALL-FUNDE AUF DEM

GEBIETE NORD-DALMATIENS

Z u s a m m e n f a s s u n g

Der Autor berichtet iiber einige zufallige friihmittelalterliche Funde auf norddalmatinischem Gebiet, die nach ihrer Form und Stilart zum erstenmal aufgefundene Gegenstande an diesen Orten darstellen und mati kann hier demzufolge vom historischen Gesi- chtspunkt aus auf eine grdssere Anzahl solcher Funde noch rechnen. (Siehe Karte auf dem Bild 7.).

Die aufgefundenen Gegenstande bearbeitet der Autor in chro- nologischer Reihe und nach der Lokalitat.

Zuerst fiihrt er zvoei bgzantinische gegossene Bronze-Schnallen aus Zadar gn (siehe Tafel I, 1; Bild 2, Tafel I, 2;), ferner ein golde- nes Ohrgehange [aus Visočani bei Zadar (Bild 3, Tafel I, 3). Die er- ivahnte Schnalle datiert auf Grund naherer Analogien in das 7. Jh. und der Autor fiihrt [an, dass die Schnalle in Form eines »U« auf der Tafel I, 1, heute einen vereinzelten Fund dieser Art byzantinischer Schnallen auf dem Adriatischen Ufergebiet darstellt, ivahrend die andere Schnalle von sgrakusischer Art ist und ebenfalls nur sehr selten aufzufinden ist, (Tafel I, 2f)sie falit zwischen die heute nur drei bekannten Exemplare diser Gattung bgzantinischer Schnallen an der Adriatischen Ostkiiste (9). Das goldene Ohrgehang aus Visočani nimmt der Autor als Erzeugnis der Werkstatten medi- terranisch- byzantischer Herstellung an, wie dies auch der goldene

Schmuck aus Golubići bei Knin ist, in dem der Autor die grosste Ahnlichkeit mit dem Ohrgehange findet. Er datiert Letzteres in das 7. Jh. und fiihrt dabei an — mit Riicksicht dar auf, dass das Ohrge- hdng aus Visočani mit keiner solchen uberwiegenden Technik an Granulation ausgearbeitet ist wie dies das analoge Ohrgehange aus dem Fund in Golubići aufiveist, sondem unter Anioendung von GUss- Technik in Imitierung der Granulation — dass wir dasselbe deshalb als etwas friiheren Datums als aus dem 7. Jh. annehmen konnten.

Am Ende des ersten Absatzes envahnt der Autor, dass die Verof- fentlichung dieser einigen zufalligen Funde bgzantinischer Herkunft einen bescheidenen Beitrag zur Erforschung der bgzantinischen ar-

chaologischen Hinterlassenschaft im Adriatischen Kilstengebiet darstellt und dass es erforderlich sei, auf die bisher vernachlassigte Art von Funden in unserer1itirchdologischerb Eiteratur hinzuiveisen.

Ferner bearbeitet der Autor die Funde aus Ostrovica und Pira- matovci, die heute im Stddtischen Museum von Šibenik aufbeivahrt sipici ...... Der zufallige Grdberfund aus Ostrovica, in dem zwei Sporen vonKarolingischem Typ (Taf. U; Taf. III), zivei Schnallen und

157


20/20

ein Beschlag (Taf. III, 2, 3), d.

belošević - nekoliko ranosrednjovjekovnih metalnih nalaza s područja sjeverne dalmacije

Documents