Ivo FRANGEŠ  
Uredništv o
Iv BABI , Joško BELAMARI , Marin BERKET, Joško BOANI , Nenad CAMBI,
Jakša FIAMENGO, Petar JAKELI , Branko JOZI , Vanj KOVAI , Anatolij KUDRJAVCEV,
Bratislav LUIN, Emilio MARIN, eljko RADI , Marko TROGRLI ,
Drago ŠIMUNDA, Mirko TOMASOVI , Radoslav TOMI , Josip VRANDE I
Recenzenti
OlFDALMA TKA
SPLIT
  5
 
S l ~ II~;;: r K N J i ~ U ~ A U S P L I T U
~ : T = I ~ 2 : : : 3 S
 i PORTUS
Izdan je posveeno gra du S plitu o 1700 . ob lj et ni ci
CIP Kata lo giza cij u p ublikaci j i
SV EU ILIŠNA KNJINICA U SPLITU
U DK 7 3.0 32.7(497.
5-3
Dalmaci ja)
CAMBI, Nenad
Kipars tvo rim ske Dalmaci je / N en ad C am bi; <pri jevod
<s ae tk a> na eng les k i jez ik M aja Cam bi; fotografije Zoran
Alajbeg ... e t a l.» . - Sp lit: K njievn i kru g, 2005. - (B ib lio te -
ka Kn jiga Med ite ra na ; 38 )
Bi b li og ra fs ke b il je ške uz tekst. - Summaru: T he sc ulpture of
the R om an provin ce of D alm atia . - K azalo .
 
Ali kako si stvorio nebo i zem lju i kakav si im ao stro j kod izrade ta k o v elik og dje la svoga? Nisi na im e
rad io kao ovjek um jetnik , k o ji o b li ku je jedno tije lo od dr goga tije la po vo lji du še ko ja m oe nametnu-
ti na b ilo ko ji na in ona j o blik k oji v id i u samo j seb i unutarnjim okom - a odakle bi to mogla da j e n isi
ti s tvorio ? - i n a mee ob lik n eemu što ve posto ji i ima postojanje , kao na prim je r zemlji, kamenu, drve-
tu , zla tu ili b ilo k ojo j stvari te vrste . A odak le bi i t e stvari posto ja le da ih n isi s tvo rio ti? Ti si um je t-
n iku stovorio ti je lo , ti s i mu stvorio du šu ko ja zapov ije da udovima, ti s i mu dao tvar od ko je nešto in i,
ti s i m u dao um ko jim moe ra zum jeti um jetn ost i v id je ti unu tra u sebi on o što treba da u in i van i, ti
s i m u dao tj e lesna osje tila da preko n jih pr nosi iz duše na tvar ono što in i, i da javlja na trag duši što
je u in jeno , da ona unutra u sebi pita za sav je t istinu ko ja n jome upravlja , da li j e d je lo dobro u injeno .
 
rimskome dravnom pod uj koje je, prema
brojnim narodima ilirskoga podrijetla što su ga
nastavali, nosil dosta neodreen naziv Ilirik,
premda su ondje, dakako, obitavali i drugi na-
rodi. Rimske su vojne jedinice i prije II. st. pr.
Kr. bile prekoraile tlo I irika radi pacifikacije
lokalnih naroda, no je li i u kolikoj je mjeri ve
tada to podruje bilo u rimskome kulturnom
ozraju, teško je prosuditi. Vanijih nalaza,
osim novca koji je kolao još i znatno prije pene-
tracije, jer je bio istinska vrijednost, još uvijek
nema. Salona je u Iliriku zauzimala znaajno
mjesto; Rimljani su rano uoili njezinu promet-
nu, stratešku i gospodarsku vanost, pa je
postala glavnim gradom provincije i sjedištem
rimskog namjesnika njegovim aparatom. Kao
glavni grad i vana luka na središnjem dijelu
istone jadranske obale, Salona je igrala iznim-
no znaajnu logu u pr hvaanju antikih
umjetnikih tenji, njihovu amalgamiranju te
njihovu prenošenju u druge dijelove provincije,
osobito u unutrašnjost. Zbog toga je taj grad na
neki nain ogledalo svega onoga što se
dogaalo u svijetu i što je imalo odraza na kul-
turni ivot provincije. No, i drugi su gradovi
osim Salone, posebice oni na obali, takoer bili
znaajna odredišta umjetnike produkcije.
Naronu (Vid kraj Metk via) te Aequum
( itluk kod Sinja). Issa (Vis) je kao najrazvijeni-
ji grki polis takoer dala niz vanih skulptura,
no onih iz ranih razdoblja nema, anedvojbeno
ih je bilo, na što upozoravaju neki natpisi.'
Druga vana naselja znatno su slabije istraena
i nisu dala one rezultate koje bismo oekivali,
primjerice Epidaur, koji je kao rimska kolonija,
s prevladavajuim slojem italskih doseljenika s
rimskim graanskim pravom, morao imati
znatnu javnu i privatnu plastiku; od nje je, na
alost, preostalo tek nekoliko beznaajnih
primjeraka.? Jedan natpis ak govori o javnom
spomeniku osobi koja je odlukom dekuriona
dobila lokaciju za kip na nekom javnom mjes-
tu, što se izriito spominje.3 Takav jedan spo-
menik morao je nedvojbeno biti lokalne izrad-
be. S obzirom na kvalitetu baze i slova, pret-
postaviti je da je kip bio visoke vrijednosti.
Svrha je ove radnje oslikati poe ak i razvitak
antikoga kiparstva na širem podruju rimske
provincije Dalmacije, i to u razdoblju priblino
od poetaka rimske penetracije pa do kraja
tetrarhijskog razdoblja, te potom prikazati
spomeniko stanje prema kriterijima kvalitete,
ali i drugim vrijednostima, osobito ikonograf-
skim. Premda je Salona iznimno zanimljivo
podruje za odnose izmeu Grka i domoroda-
ca u razdo lju od III. do I. st. prije Kr., jer su se
u njoj i oko nje fokusirala povijesna zbivanja
vezana za Gr e, Delmate i Rimljane, ipak, osim
nekih natpisa i sitnih predmeta (ak i iz ranijih
razdoblja), do danas nisu otkriveni znaajniji
ostatci grke kiparske produkcije, kakvi su
pronaeni u nekim drugim podrujima, prim-
jerice u Naroni. Da se moda rad o sluajnosti,
o tome bi mogao svjedoiti fragment iznimno
vrijedne are malih dimenzija od pentelikog
mramora.s s prikazom boanstava, koja je
izraena u klasinoj maniri; doduše, ona je kao
1 B. Gabrievi, Antiki spomenici otoka Visa, PPUD 17, 1968., sl. na str. 9,44,45; B. Kirigin, lssa , Zagreb, 1996., sl. na str. 64,
71,76,94,97,106,117.
2 Usp. G. Novak, Pov ij es t Dub rovni ka I, Zagreb, 1972., str. 24, sl. 17; str. 46, sl. 28, 30, 31.
3 Usp. CIL III 1745; Novak,
o.c.
str. 33,36, sl. 12.
4 F. Buli, Frammento di ara votiva rappresentante il sistema delle dodici divinita,   d XXXV, 1912., str. 53, tab. V, 1.
7
prikazima boanstava, Salona, mramor,
kraj V. il i rano IV . st. pr. Kr ., Ar heo loš ki muzej u Spli tu.
predmet osobne pobonosti nekog pojedinca u
Salonu mogla doi u bilo koje vrijeme, pa ak i
u rimskome razdoblju (sl. 1,2). Tragovi su se gr-
kog kiparstva ouvali uglavnom u Issi i dru-
gim grkim naseljima na Jadranu, gdje je posto-
jala opsena i razmjerno kvalitetna produkcija.
No, još prije osnutka rimske kolonije, u Saloni
je bilo grkih natpisa, što je još jedan pokazatelj
postojanja pred rimske klesarske tradicije.>
Meu njima posebno mjesto zavrjeuje natpis
na kojem se spominje isejsko, odnosno tragu-
rinsko poslanstvo Juliju Cezaru u Akvileju (sl.
3   .6 Budui da je tekst natpisa bio upuen i
Rimljanima, pretpostaviti je da je bio napisan i
2. Isto , po gled na bonu stranu .
na latinskome na znanje italskim doseljenici-
ma. Ti natpisi upuuju na zakljuak da je bilo
majstora koji su znali oblikovati kamen
blokove i klesati slova, te da je isto tako bilo i
ljudi koji su ih znali itati i razumjeti. Premda
su ti natpisi primarno grko kulturno dobro
oni su nedvojbeno pridonijeli stvaranju pogod-
ne klime i p trebne logistike za budua ost-
varenja. Prije redine 1. st. pr. Kr. po svemu je
teško oekivati brojnije i znaajnije kamenokle-
sarske izraevine, osobito one koje iskazuju
rimske oblike, rimski duh i ukus. To se ponaj-
prije smije oekivati u onim dijelovima naselja
koja su tvorila Salonae, što je bio skupni naziv
za nekoliko odvojenih, ali teritorijalno vrlo
5 J . Brunšmid, Die In sc hriften und Miin ze n gri ec hi sch er Si iid ie Dalmatiens, Wien, 1898., str. 33, br. 31; str. 34, br. 32 (Kaštel
Suurac).
6 D. Rendi-Mioevi, Ricordi aquileiesi nelle epigrafi di Salona. S tu di a ou ilei esi o ffe rti il 7 ottob re 1953 a G iovanni Brusin ne l
su o 70. com pleano, Aquileia, 1953., str. 67 i d., sl. 1 i 2. Starija literatura u bilj. 1. M. Sui, Marginalije uz isejsko poslanstvo
Cezaru, u O d ab ra ni r ad ovi iz sta re povijest i H rvatske. O pera Selecta , Zadar, 1996., str. 317 i d.
8
 
3 . Na tp is s r ez ulta tim a p os a nstv a Ise ja ca i Tragurina Ju liju Ceza ru u A kv ileju, Salona , vapnenac,
56./55. pr., Kr ., Arh eo loški muze j u Splitu .
bliskih aglomeracija.7 Upravo zbog toga se,
osobito u ranije doba, u izvorima javlja naziv
grada u mnoini. Kad je pak rije o kame nokl -
sarskoj produkciji, tada valja ustvrditi da su
ostatci koji iskazuju rim ke znaajke mlai pri-
blino za još dva do tri desetljea.
Kiparska se produkcija u jednoj provinciji ne
moe pratiti na na in kao u velikim središtima,
7 O tome usp. Sa lon a (ed. N. Cambi), Split, 1991., str. 11 i d.
gdje postoji obilje svjedoanstava razliitog
karaktera i gdje su veliki i vani dravni i javni
spomenici bili zapravo faro vi i reperi za razvi-
tak svih ostalih vrsta umjetnosti. Premda su u
provincijama slubene i javne skulpture iznim-
no deficitarne, ipak ih, dakako, ima. To
meutim nisu dravni ili carski spomenici koji-
ma se vladari ponose i za koje biraju najvrsnije
majst re. U provincijama to su naješe razne
9
 
4. Kip Venere s jasnim tragovima preradbe (pa lim pse si),
Salona, m ramor, carsk o d oba, Ar heološki muzej u Splitu .
vrste obiljeja ili ukrasa koje postavljaju
gradske uprave ili privatne osobe, a rade ih
majstori s kojima se raspolagalo, ija je vrsnoa
esto problematina. Zbog toga ta skulptura,
unato svemu, ima samo ogranieno lokalno
znaenje. To se, dakako, ne odnosi na provinci-
je koje su i prije dolaska pod rimsku vlast imale
sjajne civilizacije, kakve su primjerice one u
istonom dijelu Carstva. a Zapadu je naprotiv
situacija bitno drugaija. Za razliku od dra-
vnih spomenika za koje je poznata godina nas-
 
ciznija datacija, oni lokalnog karakte a naješe
nemaju nikakve izravne kronološke odrednice,
premda se priblino dade utvrditi vrijeme nji-
hova nastanka. Preostaju kultni i sepulkralni
spomenici, koji postoje u svakoj dr štvenoj
zajednici proetoj antikom civilizacijom. Isto
je i s portretima, koji su svakako javni, a mogu,
ali i ne moraju biti i slubenog karaktera.
S druge strane, sva se ta produkcija moe prati-
ti na dvije razliite razine: jednu ine skulpture
koje su nastale u velikim središtima, odakle su
se izvozile u provincije, a drugu ini lokalna
produkcija, koja se, osobito u poetcima,
izraavala samo u domaem kamenu, u Dal-
maciji primjerice u vapnencu. Poslije se i
lokalne radionice poinju sluiti mramorom.
Kako u Dalmaciji nema mramora, rije je uvijek
o uvezenom materijalu. Dvije su vrste mramo-
me skulpture: jedna je izraena na licu mjesta
od uvezenoga grubog bloka ili pak od skulp-
tura koje se privode novoj svrsi, pa stara umjet-
nina zapravo slui samo kao materijal; u drugu
vrstu spadaju ve posve zgotovljene uvezene
skulpture. Jedan neobjavljeni primjerak iz prve
skupine kip je do bokova nage Venere s ijom
se preradom bilo zapoelo, ali iz nepoznatih
razloga kip nije nikad priveden novoj svrsi (sl.
4). Oito ga se kanilo pretvoriti u posve nagu
Veneru, ali posao nije dovršen. Ostatci prijašnje
skulpture obino se nikada ne mogu skriti.
Zbog takvih je primjera ispitivanje podrijetla
mramora neobino vano, jer moe unijeti
mnogo svjetla u pitanje razvitka skulpture;
pitanju, još u povojima, što znai da se zakljuci
temelje samo na makroskopskom promatranju.
Kad se pak radi o portretima, tada je, ak i u
sluaju carskih kipova, teško kazati je li rije o
lokalnome ili uvezenom radu. Znatno je lakše
prepoznati podrijetlo sepulkralnih spomenika,
dine radionice producirale i eksportirale te u
kakvom su ih stanju dorade slale na odredište.
Lokalne su radionice uglavnom radile u do-
maem kamenu. Unato svim ogranienjima, u
provinciji s mogu pratiti i pokazati umjetnike
 
skladu s opim kretanjima i razvitkom u svije-
tu. Glavni je nedostatak pritom nepotpuna i
oskudna dokumentacijska graa.
pog avlja prema rimskim carskim razdobljima,
uz neke iznimke. Tako je izdvojeno razdoblje
cara Tiberija, jer se tada u Dalmaciji bio razbuk-
tao proces romanizacije i znatnog pristajanja
autohtonog puanstva uz rimske dravne i kul-
turne tekovine. Podjela se ne smije shvaati
doslovno. Meu razdobljima nema cezure, a
esto je spomenike teško razvrstati unutar tih
podjela. Neke su pojave zapravo prije dugotra-
jan proces, koji se odvijao tijekom mnogih
desetljea, katkad i stoljea. Stoga u mnogim
sluajevima taj tijek nije mogue kontinuirano
slijediti, ali procesi katkada dugo i skokovi to
traju pa se ono što je otpoelo ranije moe prati-
ti i u kasnijim razdobljima.
2 Augustovo doba
doba ve bila duboko uronila u rimsku kultu-
ru, osobito u gradovima koji su imali italsku
jezgru. Gradovi, a navlastito Salona, bili su
središta zraenja, no antika civilizacija prodire
snanije i u unutrašnjost, osobito nakon što su
izgraene prometnice. August aktivno sudjelu-
je u pokoravanju lokalnih naroda, pa je u jed-
nome od pohoda bio i ranjen. Bit e da je nje-
gov trijumf s poetka njeg ve vlasti (33. ili 30.
g. pr. Kr.) i zabiljeen negdje u Dalmaciji, ali
gdje je tropej podignut, nije mogue ni prib-
lino pretpostaviti.s
ini se da su od svih postojeih spomenika iz
Augustova doba najstarije nadgrobne stele. U
5. St ela Loli je Muze, Salona, uapn enac,
dru ga polovica I. st. pr . Kr., Arh eo lo ški muze j S plitu .
Saloni su to one koje još uvijek pokazuju oblike
grkih stela, karakteristinih za Issu, no koje
istodobno imaju latinski natpis, što je svakako
vrlo nakovito. Do sada je u tome gradu poznat
samo jedan takav primjerak, nadgrobna stela
koja pripada osloboenici Loliji Muzi, otkrive-
na u mauzoleju obitelji Lo ll ia (sl.
5 .9
Stela ima
lo, bez ikakva obruba, upravo kao što je to
sluaj kod grkih primjeraka iz Dalmacije. Ve
su otprije poznati slini primjerci iz Naronel? i
8 Postojanje takvog tropeja pretpostavlja G. Ch. Picard, Le trophee s romain s. Contribuiions il I' hist oire de la relig io l1 et de I' art
tr iompha  de Rome, Paris, 1957., str. 251 i d., bilj. 12, odnosno 304 i d., na temelju novca , ali nije ouvan njegov izgled, adakako
ni mjesto. Mjesto Augustovih vojnih operacija bila je unutrašnjost Ilirika pa je ondje valjda bio i postavljen spomenik, ne
samo kao biljeg pobjede nego kao i memento lokalnom stanov ni štvu .
9 F. Lanza, tv um um en ti sa lonitan i inediti, Vien na, 1856., str. 32 i d.; CIL lli 2419.
10 B. Kirigin, Tip helenistike stele u aroni, u:
Dolina rijeke Neretve od pr eth ist ori je do ranog sredn jeg vijeka ,
Znanstveni skup,
Metkovi 4.-7. listopada 1977. Izdanja HAD-a, 1980., str. 169 i d., sl. 1-3.
11
 
6. Stela G aja Amerin a a tin a , Narona , uapn enac,
1. st. pr. kr., A rheo loška zbirk u V du .
sjeverne Dalmacije.u s time da su oni aronski
eši i pokazuju znatno izraajnije »isejske«
oblike, koji su u cijelosti grkog karaktera, a to
znai da imaju glatko neprofilirano tijelo nez-
natno šire u donjem dijelu, a ue u gornjem, te
trokutasti zabat s rozetom u sredini i akroteri-
je.
12
verne Dalmacije i Salone svjedoe da su stele
ipak nastale u doba nakon pune rimske pene-
tracije u Dalmaciju. To nadalje svjedoi da su
grke stele, premda u ogranienu obujmu, ipak
umjetnosti. Pojava grkih oblika stela znak je
da u Dalmaciji dolazi do uspostavljanja kame-
narskih radionica koje još nisu razvile svoje
vlastite posebnosti pa se slue uzorcima što su
im bili pri ruci. Potvruje to neprekinuti razvi-
tak, unato tomu što e podruje uskoro pre-
plaviti rimski oblici, koji e poništiti postojeu
helenistiku tradiciju. Na alost, nema mnogo
elemenata za datiranje stela grkih oblika, ali
primjerci iz Salone i Narone (sl. 5 i 6) pokazuju
vrlo rani i jednostavan blik natpisa, koji
završava neobinom kraticom odnos-
mlae od prvih desetljea prvog stoljea pr.
Kr.
13
samo malo mlaa je istela Lolije Muze, što
potvruje lapidaran stil natpisa i poloaj mau-
zoleja u kojem je naena. Grobišni se areal, na-
ime, nalazio blizu zapadnih vrata izvan starijeg
dijela grada, koji e poslije biti ukljuen u zapa-
dni dio gradskog tkiva.t-
kazuju nove, posve rimske i znatno raskošnije
forme. i o tom , ranoaugustovskom, raz-
doblju nema mnogo svjedoanstava, ali su ona
ipak znatno obilnija od prijašnjih, tako da se
ve smije govoriti o umjetnikoj zrelosti koja se
iznenada pojavljuje. Zrelost je morala biti
posljedica dolaska obuenih majstora koji su
pristigli s rimskim doseljenicima. U Saloni to se
dogodilo u jednoj od dedukcija, osobito u doba
osnutka kolonije i njezina uzdizanja na razinu
glavnoga grada provincije. lS Novopridošlo i
imuno domorodako stanovništvo iskazivalo
11 B. Gabrievi, O poecima rimske provincijalne umjetnosti u Liburniji, Diadora 9, 1980., str. 251 i d., sl. na str. 252 i 253.
12 O isejskim stelama usp. M. Nikolanci, Helenistika nekropola Isse, VAHD LXIII-LXIV, str. 64 i d., sl. 3 i 4, tab. VI, Id., »Epi-
graphica Graeca nova et vetera in Dalmatia reperta«, Diadora 9, 1980., str. 205 i d., sl. 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 12. Nema,
meutim, relevantnog rada u kojemu bi bili obraeni oblici, njihovo podrijetlo, razvoj i kronologija.
13 B. Kirigin, o. c. , sl. 1 i 2.
14 F. Lanza, o. c., str. 37.
 
 
nih spomenika. Jedan takav rani primjerak je
stela Gaja Utija (sl. 7),16 a drugi je fragment s
portretom muškarca (sl. 8).J7 Oba primjerka
pokazuju razvijene oblike rimskih arhitekton-
skih stela, koje nemaju nikakve eze sa starijim
grkim stelama i ne smiju se smatrati njihovom
derivacij m u loginoj razvojnoj liniji. Sve to
pokazuje da je u tom razdoblju u provinciju
pristigla svjea krv, koja je bila u stanju pokre-
nuti loka nu kamenarsku produkciju. Portreti
na stelama pokazuju ranoaugustovski rea-
lizam, koji nastoji uspostaviti vezu s helenisti-
kom tradicijom rimsk kasnorepublikanske
Gaja Utija. Šteta je što je vlasnikova figura
propala, i to ne samo stoga što bi time stela bila
potpunija, nego i stoga što bi mogla posluiti za
usporedbu i verifikaciju pojave. Lik Utijeva
brata blizak je izrazu koji je njegovao Marko
Antonije i mnogi njegovi suvremenici. 1 S Ima
gustu, kratku i kovravu kosu, premda je stela
dvadesetak godina mlaa od trijumvirskog vre-
mena. Utijeva ena, koja je prikazana izmeu
brae, po frizuri i izgledu podsjea na ene kas-
norepublikanskog doba.'? jezina je kosa jed-
nostavno poešljana: na sredini tjemena ima
razdjeljak, a vlasi djelomino pokrivaju uši, dok
sa strana po jedan spiralni odvjetak pada na
vrat. enin portret je ipak, što se obiljeja njezi-
ne frizure tie, neprozirniji od muškog, premda
je vrlo realistiki raen.š? Ranu dataciju jami i
u Dalmaciji iznimno rijetko navoenje niskog
statusnog podrijetla, koje se iskazuje time što se
poko nik naziva Spuri filius; to znai da Utijev
7. St e a G aja U tija, Sa lona, vapn enac,
dru ga polovica I. st. pr. Kr., Arheološki muze j u S plitu .
16 M. Abrami, Spomenici iz bedema stare Salone, VAHD , 1928.-29., str. 56 i d., tab. V, K. Prijatelj, 1950.-51, str. 152 i d.,
tab. VIlI, S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 94 i d., tab. IV, 1. . Cambi, Ikonografija pomorskih zanimanja na atikirn spomenicima
iz Dalmacije, Adrias 2, 1988., str. 22 i d.; . Cambi, Suvremeno i zakašnjelo prihvaanje stilskih, modnih i strukturalnih
karakteristika na nadgrobnim stelama Dalmacije, RF fZ 28 (15), 1988./1989., Zadar, 1989., str. 33 i d., sl. 1, u bilj. 1 komplet-
na bibliografija do tada; N. Cambi, 1991., str. 130, sl. 4; N. Cambi, 2000., str. 34, kat. br. 22, tab. 18.
17 S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 95, br. 7, tab. III, 3; N. Cambi, 1991., str. 131, slS; N. Cambi, 2000., str. 34, br. 23, tab. 19.
18 H. Jucker, Romische Herrscherbildnisse aus Agypten, AN R W XII, 2, str. 675, tab. VII-IX; G. Grimm, Ku ns t der Ptolomaer-
un d R iimerz eit aus Agy pt isc hen Muse um Kairo, Mainz, 1975., str. 19, br. 15, tab. 20 i 21; G. Grimm, Die Portrats der Triumvirn
C. Octavius, M. Antonius und M. Lepidus. Uberlegungen zur Entstehung und Abfolge der Bildnistypen des Kaisers Augus-
tus,
96, 1989., str. 347 i d., tab. 84-85.
19 ini se ipak da je frizura priblino suvremena muškoj, iako sam mislio da bi mogla biti nešto kasnija. O tome usp. N.
Cambi, Su vremeno  ak ašnj elo, str. 34.
20 Usp. takve z aajke frizure na portretima iz Kopenhagena, R. West Riimisc ue Port riit -Plasti k, Munchen, 1933., str. 101, tab.
XXIV, 98, 98 a.
dru ga polovica
otac, kao ni Gaj Utije sam (jer svoju enu naziva
konkubinom) nije imao pravo zakonitog skla-
panja braka. (Takvo e navoenje obiteljskog
statusa vrlo brzo nestati s nadgrobnih stela.)
Kako bilo, nedvojbeno je da je trgovac i putnik
Gaj Utije bio dovoljno bogat da podigne nad-
grobni spomenik koji je stajao itavo imanje.
Utijeva je stela najavila pojavu skupih nad-
grobnih spomenika velikih dimenzija koji e
obiljeavati grobne areale u sljedea dva sto-
ljea. Ona je o svoj prilici stajala na dijelu
nekropole koji e se poslije nai unutar grada
(tzv. Urbs occid enta lis), zbog ega je s mnoi-
nom drugih nad grobnih spomenika bila
upotrijebljena kao materijal u zidinama iz doba
Marka Aurelija oje su obuhvatile nove
gradske etvrti. Bijaše to doba znatnog
uništavanja salonitanskih nekropola, ali i ulas-
ka u drugu fazu njihova razvitka.
9. Stela sa zaoblje nim gorn jim dije lom. Salona,   st.,
Arheo lošk i muze j u Splitu .
Drugi je fragment (sl. 8) takoer pripadao
izvorno vrlo velikoj steli, a prikazuje muškarca
ije su portretne znaajke blie veristikom
pogledu na ljudsko lice. To pokazuje njegova
kratka, uz glavu priljubljena kosa i vrlo rea-
listiki naglasci (bore i sl.), što upozorava na
ukorijenjenost u tradicionalnu portretistiku
prvoj polovici   st. pr. Kr.,21ali je u nekim
društvenim sredinama i provincijam njezin
duh trajao znatno due i tvrdokornije se
odravao.v Uz velike i monumentalne stele
ini se da su tada u uporabi bile i jednostavne
21 B. Schweitzer, Die Bi ldni sku nst der riimisc hen Repu blik , Weimar-Leipzig, 1948., str. 34 i d., sl. 70 i d.
22 a oslobodenikim reljefima iz Rima, primjerice. Usp. P. Zanker, Grabreliefs romische Freigelassener, Jo I 90, 1975., str.
284 i d., sl. 18, 19; V. Kockel, Portiit reli efs stadtriimisch er G rubbauien. Ein Beit ra g zur G es ch icht e un d zum Verstiilldn is des spiitre-
pu blikanischen Priva tport riil s, Mainz, 1993., str. 70 i d., tab. 95, L 8 i drugi.
14
kamene ploe zaobljenoga gornjeg dijela, koje
su katkad bile i znatno bogatije profilirane i
opremljene (sl. 9).23 One su nadivjele Augus-
tovo doba, ali ipak e razmjerno brzo nestati.
Zanimljivo je da u Zadru nema ranih st la s
portretima. Da nema jednog fragmenta s
muškim portretom koji pokazuje prepoz-
natljive veristike crte li a, mogli bismo kazati
da ni u Naroni nema ranih stela.> Šteta je što e
znamo kakav je bio oblik naronske stele, ali
ipak se smije ustvrditi da je ovaj fragment
dokaz kako su rimski monumentalni oblici
zamjenjivali prije spomenute »grke« tipove
stela i u aroni.
11. Portre t e ne s pokrivenom glavo m , Salon a ,
uapnenac, kr aj I. st. pr. Kr. ili po etak I. si.,
Arh eo loški muze j L I Splitu .
Priblino iz istog doba, a to znai iz posljednjeg
desetljea I. st. pr. Kr., je i golema glava starije-
ga muškarca s jasnim veristikim crtama lica
(sl. 1 0 ).25 Ona je takoer kasni odvjetak veristi-
koga portretnog stila o kojem je malo prije bilo
rijei, i pokazuje stilske srodnosti s portretom
na Utijevoj steli, izuzimajui kosu, jer je ona
gotovo bez plastike. To se osobito dobro moe
uoiti na epidermi prošaranoj dubokim bora-
ma, koje meutim ne prodiru duboko u struk-
turu inkarnata, što je fizionomijska znaajka
gojaznijih muškaraca, te na stupnjevitom niza-
nju pretilosti i opuštenoj koi na vratu. Po svoj
prilici glava je pripadala kipu nadnaravne
23 Oblici tih stela oevidno su italskoga podrijetla; do sada one nisu obraene u strukturalnorn i dekorativnom pogledu.
24 . Cambi, Jedan antiki portret iz Arheološkog muzeja u Zadru i recepcija stila rimskog republikanskog portreta na
istonoj obali Jadrana, Diad ora 13, 1991., str. 132 i d., sl. 5.
25 F. Lanza, o. C  37 i d.; tab. XII, 4; . Cambi, 1991., str. 127 i d., tab. VI; H. P. L'Orange, 1984., str. 22 i d. i str. 102, tab 16. a-
c. Potonji autor smatra da je moda rije o Dioklecijanovu portretu. U pismu sam pisca upozorio na mjesto nalaza na
nekropoli. u grobnom arealu Lolijevaca, koji spada meu najranije u Saloni. Ve i ta injenica upozorava da ne moe biti
rijei o carskom portretu, a još manje o portretu iz IV. st. Autor korektno navodi korespondenciju i izvor fotografija, ali ini
se da nije shvatio vanost primjedbe.
 5
 
12. Krun ište bunara s im enom namjesn ika rim ske
pro vincije Dalm acije Numonija Tan fil a VIile,
Zadar, uapnenac, dru ga polovica I. st. pr. Kr 
Arh eološki muze j u Zadru .
 
13. Isto kao 12, crte (pr ema 1. F adiu).
veliine, s togom ili palijem, ostatak kojega se
zamjeuje otraga na vratu, koji je stajao na
istakn to me mjestu u grobnici Lolijevaca.
Glava svjedoi da je u Saloni portret u lokalnim
radionicama prije našao put do privatnih ne-
goli do javnih osoba, no to još ne moemo
pouzd no utvrditi, jer je malo ouv n h prim-
jeraka. S druge strane, pojava tako velikog i
kvalitetnog kipa jasno upozorava na znaajan
razvitak umjetnikih potencijala, te na još
vaniju injenicu da su, naime, umjetnici djelo-
vali u lokalnim radionicama koje su ve bile
sposobne izraivati i kipove nadnaravnih
dimenzija.
velika enska glava, doduše nešto manja od
prve, takoer raena od vapnenca, koji e
dugo biti materijal lokalnih radionica (sl. 11 ).26
Izduena glava, mršavo lice, blage labio-
nazalne bore tek su vrlo diskretno naznaeni
detalji fizionomije. U usporedbi s prethodnim
portretom ovdje nema veristikih naglasaka.
Frizura je vrlo karakteristina: na sredini tjeme-
na je razdjeljak, a posve ravna kosa pada pos-
trance. Uši su djelomino pokrivene, ali uvid u
pravi izgled frizure ne dopušta velatio cap it is .
Krajevi pletenica na elu vezani u u vor i
formiraju nodus . Takve su frizure njegovale
ene u posljednjim desetljeima prvog stoljea
pr. Kr. Nodus, doduše ponešto drugaiji, nalaz-
imo na portretima Livije-? i Julije
28
enska glava po svoj prilici pripada vremenu
oko prijelaza stare u novu eru i pokazuje kako
je u Saloni brzo prihvaen prikljuak na suvre-
menumodu.
26 N. Cambi, 2000., str. 40, br. 37, tab. 42, 43.
27 Usp. D. Bos hung, 1993., str. 45, tip Ca (tip Marbury Hall), skica 10-11. Usp takoer E. Bartman, Portrait s of Livia. Imag ing
th e Imperial W oman in Augustan Rom e, Cambridge, 1999., str. 39, sl. 36.
28 Usp. D. Boschung. 1993., str. 44, tip Ba, skica 8-9.
29 Na primjer, glave iz Rima, K. Fittschen-P. Zanker, 1983., str. 4, 2, br. 49, tab. 63; potom glave iz Kopenhagena, R. West, o.
c. ,
str. 108, tab. XXVI, 107. Slina pletenica je i na glavi starije ene iz Rima. Dva kraka pletenice na slian nain idu od oba
uha i slino se veu na sredini ela, ali je vor nešto drugaiji, usp. A. Giuliano, Catalogo dei ritra tt i ro mani del Muse o Profano
Lai era nense , Citta del Vaticano, 1957., str. 15, br. 18, tab. 12. O tome tipu frizure usp. K. Polaschek, Studien u einem
Frauenkopf im Landesmuseum Trier und zur weiblichen Haartracht der iulisch-claudischen Zeit,
Trierer Ze itschrift
35,1972.,
str. 150 i d., sl. 6, br. 4-9. Prema D. E. E. Kleiner, Roman G roup Portraiture of the Late Republic and Ear ly Empire, New York-Lon-
don, 1977., str. 137, sl. 63 c, 64, 67. Ta se frizura pojavljuje izmeu 13. godine pr. Kr. i 5. godine posI. Kr.
 6
12, 13 ).30 Iako krunište nije imalo figura, nego
samo rešetkasti ukras u reljefu i izvrsno ukle-
sani natpis, ono je rjeito svjedoanstvo
vrsnoe lokalnih klesara i graditelja, jer odstu-
pa od naješih oblika puteala.» U kasnije se
doba vjerojatno u neposrednoj blizini bunara
nalazio kip leee, djelimino obnaene Nimfe
(na alost, bez veeg dijela glave) s amforom
ispod pazuha kroz iji se otvor izlijevala voda
(sl. 14 ).3
tao u Trajanovo doba u svezi s dolaskom a ve-
dukta, kada je Valin bunar, star više od stotinu
godina, valjda postao nepotreban.» Taj je tip
14. Le e a fi gura nage ene s a mfo ro m p od p azu ho m, Za dar, vapnenac , kraj   ili rano II. st .,
Arheološki uzej u Zadru.
istonojadranskih rimskih kolonija, oito je da
je ve u njegovo doba bila zapoela gradnja
foruma, bez kojih je nezamisliv potpuni grad-
ski ivot. Polaganjem matrice gradskog urba-
nog tkiva morao je biti predvien i prostor za
forum, naješe na sjecištu glavnih ulica  carda
i decumanus . Ti su prostori naravno tijekom
stoljea dobivali nove sadraje i izgled. Ipak,
ostatci iz Augustova doba su nedvojbeni. Za-
darski je forum po svoj prilici djelo Augustova
namjesnika Gneja Numonija Tanfila Vale.
Naime, prigodom istraivanja u dvorištu
zadarske biskupije otkriveno je dobro ouvano
30 1.Fadi, Ime prokonzula Gn. Tanfila Vale na zdencu Foruma [adera, Arheo loški ves tn ik 37,1986., Isti, Gnaeus Baebius Tan-
philus Vala Numonius, graditelj Foruma, patron adera i prvi prokonzul Ilirika, H is tria Antiqua S, 1999., str. 47 i d, sl. 1,2.
31 O putealima usp. Th. M. Golda, Puteale und verwand te Monumente , Mainz, 1997., str. 1 i d, tab. 1-71.
32
M. Sui, Zadar u starom vijek u, Zadar, 1 81., str. 218, tab. XV dolje. Usp. takoer i K. Giunio, Neke bilješke o zadarskom
forumu i kapitoliju, H A 5, 1999.,59, sl. 8.
 
Port ret starijeg muška rca, Zadar, mra mor,
kra j I  st. pr. Kr., Arh eo loški muze j
L I
Za dru .
jer su nymphaea bila zdanja bez kojih su se teško
mogli zamisliti iole civiliziraniji gradski pros-
tori. Za ugoaj se rtvovala i dragocjena voda,
ali su zato postizani velianstveni efekti, oso-
bito u Rimu i drugim mega gradovima; u
Jaderu je to dakako bilo znatno manje obujma.
Meu provincijskim primjerima ovaj je kip
jedan od najkvalitetnijih, što pokazuje rafinira-
nost jadertinske sredine, a vrsnom izgledu kipa
pridonosila je i injenica što e raen od impor-
tiranog mramora. S gradnjom zadarskoga foru-
ma mogao je biti povezan i jedan dosta ošte-
eni portret muškarca intenzivnog patetikog
16. Portret O ktavijana, za lje v la s u O soru , mramor,
zriaja, ali s obiljem kasnorepublikanskih fizi-
onomijskih, modnih i stilskih obiljeja; portret
podsjea na glave što ih Numonije Vala stavlja
na n vac koji on kao novarski ma ist at kuje
neposredno nakon Cezarove smrti.s' Portret je
zraen od mramora i vjerojatno ga je Vala dao
staviti na zadarski forum u doba svojega nam-
jesnikovanja u zadnjim desetljeima stare ere
(sl. 15). Taj lik ukazuje na visoke umjetnike
vrijednosti kasnorepublikanske portretistike u
ski kult povezan sa slubenim kultom Rome,»
jer je August elio da takav spoj bude izraz
34 Usp. G. Picottini,
Die Rundsku lpi uren des Stadtgeb ietes von Virunul11,
CSIR Osterreich II, I, Wien, 1986., str. 19, br. 15, tab. 20;
E. Esperandieu, Receuil II, str. 983, III 2486; VI 5135.
35 N. Cambi, 2000., str. 32, bilj. 169, kat. br. 19, tab. 12-13.
36 Usp. natpise iz Zadra (CIL III 2818), Trsata (3028) i Dokleje (CIL lI 12704).
 8
samo ouvani hram na pulskom forumu nego i
glava Augustova kipa iz Osora (sl.
16).3
8
rani, tzv. Oktavijanov ili akcijski tip portreta,
koji je nastao u doba kad je on bio jedini vladar
Rimskog Carstva. Stoga nastanak portreta valja
stav ti u vrijeme posljednjih desetljea pr. Kr.
Tip, a ovaj primjerak spada u najizraajnije
meu A'ugustovim portretima, odlikuje snana
vibracija muskulature lica i duboki patetiki
izraz te jasna fizionomijska karakterizacija.
Takvi su se zametci carskog kulta sigurno
zaeli i u drugim gradovima, osobito u Saloni.
Zanimljiv je sluaj još jednog portreta
slubenog karaktera. Rije je o monumental-
nom portretu Augustova zeta i vojskovoe
Agrippe (sl. 17), koji se nalazio u zbirci Danieli-
-Pellegrini u Zadru (danas u Ny Carlsberg
Gliptothek u Kopenhagenu).39 Iako njezino
podrijetlo nije posve sigurno, lako e mogue
da je iz ina, kao i veina carskih statua toga
doba. I ta glava posjeduje visoke vrijednosti
kasnorepublikanske portretistike: vibraciju
Agrippin portret, iji je arhetip nastao nešto
prije njegove smrti, kad se poinje javljati i
odlije carana mura lis , što potvruje njegov
novac.s?
osorski portret. Moglo bi se ak ustvrditi da
potjee iz iste at nske radionice (penteliki
mramor). Ta injenica još uvjerljivije ukazuje
na dalmatinsko podrijetlo nalaza.
reljefi i n javnim zdanjima, kojih prije tog raz-
doblja, koliko je barem dosa poznato, nije
bilo. ije, meutim, bilo nika vih društvenih
1 7. P or tret Agrippe, Ni n, oapn enac, kraj   st. pr. Kr.,
N  : Carslberg Gliptothek Kopenhagen.
kva plastika pojavi i ranije, jer je svaka arhitek-
tura javnog i monumentalnog karaktera traila
skulpturalnu dekoraciju. To je naelo antike
civilizacije koje naprosto ne poznaje iznimaka.
37 C. Fayer,
Il culto dela dea Roma. O ri gin e e di ffusio ne neil ' im pero Roman o,
Pescara, 1976., str. 107 i d.: M. Cary and H. H. Scu-
lard,
A H is tonj of Rome down to th e Reign of Consta nti ne,
London, 1974. (third ed.), 342; E. Simon,
Augustl ls. Kunst un d Leben
in R m um die Zeitwend e, Munchen, 1986., 225.
38 D. Boschung, 1993., str. 13, 18, tab. 12; . Cambi, 2000., str. 31, bilj. 153, kat. br. 16, tab. 7. O Augustovim portretima usp.
i A. Mlasowsky 2001., str. 47 i d.
39 N. Cambi, 2000., str. 33, tab. 14, 15. U bilj. 171 usp. drugu literaturu.
4 0 G. Hafner, SpiitheJlenistische Bildnisplastik. Versuch landschaftlichen Gliederung, Berlin, 1954. str. 78, N. Cambi, 2000.,
str. 33, bilj. 171, tab. 14, 15.
  9
s
unu trašnje stra ne Porta Caesarea, Salona, mramor, poe ta k l. t.,
Ar heo lo ki muzej u Split u.
Pitanje je samo, dakako, kakve su kvalitete ta
ostvarenja.
gradskom tkivu i ivotu Salone. Rije je o tzv.
Por ta Caesarea, na tadašnjem istonom ulazu u
grad i mjestu p voga miljokaza svih cesta koje
su od Salone vodile u unutrašnjost.s  Vrata su u
Augustovo doba nainjena na mjestu starih, u
starijim gradskim zidinama, pri emu su vjero-
jatno bila znatno uljepšana i opskrbljena spo-
rednim adrajima.v Iznad vrata je išao akve-
dukt, što pokazuje da su, osim što su bila lice
grada, imala i vrlo vanu komunalnu funkciju.
Stoga je s unutrašnje strane vrata bilo lako i
prikladno podigniti nimfej za osvjeavanje put-
nika i zaprenih ivotinja.v
finim, danas, na alost, vrlo fragmentiranim
mramornim reljefom (sl. 18). Njeg v toan
poloaj nije mogue odrediti, premda bi se
smjelo pretpostaviti da je pripadao frizu iznad
izljeva vode. Od figura, kojih je moralo biti
nekoliko, sauvan je samo nagi muškarac s pla-
štem preko lijevog ra ena, nedvojbeno neko
rimsko boanstvo. Kombinacija nagosti i o je-
41 l. Bojanovski, Do lab elin sistem cesta t r im sk oj p ro vin cij i D al maciji, Sarajevo, 1974., str. 16 i d. Usp. raniju literaturu, bilj. 12.
42 O tome H. Kahler, Die Porta Caesarea in Salona, VARD LI, 1930.-34., str. 1 i d., tab. I-IX. H. Kahler, Die romische Toran-
lagen der fruhen Kaiserzeit, J I 57, 1942., str. 100, sl. 23 i 58.
43 H. Kahler, o. c str. 14  d.
2
 
19. Monument aln i to rz o A polona ili Dioniza , Sa lona ,
mramor, p rva d es etl jea
 
e esta je shema prikaza antikih boanstava.
Unato fragmentiranosti smije se ustvrditi da je
reljef bio klasino koncipiran, jer je osoba u
stavu kontraposta. Likovi su po svoj prilici bili
sabrani u sredini reljefa (lijevo od ouvane fig-
ure). Desno je bio prazan prostor, što se idi i
po neznatnim ostacima obrisa uz sam lom, ali
se o susjednom liku ništa ne moe kazati. U
svakom sluaju, figura boanstva bila je po-
sljednja na desnoj strani; druge su, ako su pos-
tojale, mogle biti samo lijevo.
Reljef je imao vrsto zadani okvir. Na dnu je
prilino jednostavna, ali istaknuta vrpca. Je li
20. Kopija Polik letova W estmaco tt d jeaka , Sa lona,
m ra mo r, p rva desetljea   st ., Arheološki muzej u Splitu.
imala kakav ukras, nije mogue utvrditi jer je
prednja površina otuena. Na gornjem dijelu se
ispod rubne vrpce jasno razaznaju lezbika ki-
ma, astragal izakljuna glatka vrpca. Glava fi-
gure (iji se obris samo nazire, jer je otuena)
bila je znatno ispod vrp e astragala, i to stoga
da atribu i ne prodru u okvir obruba, što potvr-
uje izdueni predmet koji se prua do samog
astragala. Na prvi pogled ini se da je rije o
Jupiteru. No kad se malo bolje pogleda, razvid-
no je da atribut nije ezlo, jer j e u visini pregiba
lakta zakrivljen, a pri vrhu lopatasto proširen.
Bit e da je prije posrijedi veslo ili korrnilo.« a
44 Usp. oblik vesla i kormila primjerice na Trajanovu slavoluku, S. Settis-A. La Regina-G. Agosti-V. Farinella, La colo nn a T ra -
iana, Torino, 1988., str. 398, sl. 140-141; 146-147, ili kormila, A. Cottlicher, Fortuna Gubernatrix. Das Steuerruder als romis-
ches Clucksymbol, AW 12,4,1981., str. 27, sl. 1.
2
lo da veslo ne klizne u more. Prema tomu, nagi
bi lik mogao biti Neptun ili moda neko drugo
morsko boanstvo.  Imajui u vidu da je reljef
bio dio nimfeja, interpretacija lika kao morskog
boanstva je loginija, ali ipak ne inzistiram da
se radi o pouzdanoj interpretaciji. Klasicistika
impostacija, vješto oblikovanje tijela i ogrtaa
svijenog na lijevom ramenu te prostornost ras-
poreda figura upozoravaju da je rad iz kasnije-
ga Augustova doba, što je u skladu vre-
menom rekonstrukcije vrata i izgradnjom nim-
feja.
svjedoi da se klasini likovni osjeaj udo-
maio i da u gra u djeluju majstori koji su
školovani na vrijednostima klasine antike.
Dakako, nije rije o radu iznimne kvalitete, koji
bi osobito odskakao unutar repertoara antike
plastike; on samo dobro oslikava stanje i duh
vremena u kojem nastaje i lokalni ukus koji se
uklapa u antike umjetnike standarde. Reljef
je izraen od finog bij log mramora nago-
vješuje upotrebu kvalitetnijih materijala; po
svemu sudei, bio je isklesan na licu mjesta, što
je zahtijevala njegova ugradnja u arhitekturu.
Irna i drugih skulptura koje upozoravaju da je
proces klasicizacije bio ve dobrano odmakao
u glavnom gradu tada ve provincije Dalmaci-
je, stvorene nakon Augustova restrukturiranja
Ilirika.  To su kipovi koji su nastali kao više ili
manje slobodne kopije glasovitih grkih origi-
nala Oni na vrlo plastian nain potvruju
penetraciju antikoga klasicistikog osjeaja,
na inspiracija i izvor suvremene umjetnosti, a
istodobno oznaava i simboliku pripadnost
jednoj civilizaciji na kojoj se uvijek smije i moe
nadograivati. Neka kopija ili slobodna inter-
pretacija grkog izvornika moe se nai samo u
ambijentu koji je klasiciziran i u kojem je klasi-
ka legitiman umjetniki izraz. Za te je kipove
esto vrlo teško utvrditi što je preuzeto od
izvornika, a što je zapravo rimska interpretaci-
ja. Golema elja i potreba za klasicistikim
kipovima osigurava bolje razumijevanje i kri-
tiku kopija, a to znai i bolje utvrivanje izgle-
da neouvanih izvornih oblika. U Saloni je
otkriveno nekoliko takvih kopija ili, još bolje,
razrada izvornika, ij izvedba pokazuje
razliite umjetnike dosege, a još je više malih
fragmenata. Takve se kopije javljaju u svim raz-
obljima, osobito u Augustovo vrijeme, i to
upravo one koje nadahnue trae u grkoj kla-
sici V. st. pr. Kr., neiscrpnom umjetnikom vre-
lu sve do današnjih dana.
Meu tim se skulpturama dvije osobito istiu.
a alost, od obiju su preostala samo torza, no
i ona su dovoljna barem za okvirno ikonograf-
sko i kronološko opredjeljenje. Kod prvog kipa
za gornje se ekstremitete smije kazati samo da
su bili odmaknuti od tijela (sl. 19). Jedna je ruka
po svoj prilici bila podignuta uvis. Bez obzira
na fragmentarnost, pojedinosti modelacije i
dorade pokazuju da je rije, dakako u kopisti-
kom smislu, o vrhunskim kipovima, ali nedo-
statak glava i udova onemoguuje odgovor na
pitanje donose li ove skulpture i u kolikoj mjeri
novine u odnosu na izvornik. Vei monumen-
talni tarz o pripadao je kipu nekog boanstva,
po svoj prilici Apolonu ili Dionizu, što se moe
zakljuiti po ostatcima dugih spiralnih prame-
nova na ramenima te po mladome i snanome
grudnom košu.w Kipovi takvog pokreta tijela i
sukladno torne razliite visine ramena upuuju
na arhetip iz sredine V. st. pr. Kr.
4 9
izdvajanja izvornog majstora tie, nije mogue
4 5 Glede vesla ili kormila postoji znaajan problem. aime, eptun kao znak dostojanstva nema vesi o, nego trozub. O tome
usp. LIMC VII, 1, Zurich-Munchen, 1994., str. 483 i d. (s.v. eptunus), sl. 8, 92, 98, 108, 153 itd. Veslo ili kormilo nose Tri-
toni, kojima je donji dio tijela riblji, a gornji ljudski.
4 6 H. Kahler, Di e P orta C aes ar ea, str. 33 i d., datira vrata u kasnije Augustovo doba.
47 O tome usp. J . J . Wilkes, Dalmatia, London, 1969., str. 46 i d.
48 Kip nije objavljen.
4 Taj je torzo ipak najblii Dionizovu tipu Woburn Abbey. usp. E. Pochmarski, Das Bild d es D iony sos in der Rundp las tik der
kl ass isc hell Ze it G riec henlands, Wien, 1974., str. 94 i d., LIMC III, 1, Zurich-Munchen, 1986., (s.v. Dionysos), str. 435, br. 120,
III, 2 , sl. 120 b-f. Usp. na primjer i kip iz Aleksandrije, E. Pochmarski, Dionys ische G ruppen. Ein e typ olog ische Unt ersuchun ge n
zur G es chicht e des Stuizmotios, Wien, 1990., str. 354, P 56, tab. 76, 2. Slino rasporeene pramenove duge kose na ramenima
22
nastalim prema Polikletovim izvorima. Monu-
mentalnost torza upuuje na to da je po svoj
prilici rije o kultnom kipu što je ukrašavao
kakav hram. Valja ustvrditi da je rije o znatnoj'
zanatskoj vještini, što nedvojbeno upozorava
da je bio u pitanju vrlo skupi kiparski rad. Za
sada se o radionikom podrijetlu kipa ne moe
raspravljati, nije, uostalom, poznata ni vrsta
mramor od kojeg je izraen, ali se oito još ne
smije zboriti o lokalnome podrijetlu.
Drugi, nešto manji kip je glede utvrivanja
izvornika potpuno jasan, iako je i on ošteen
(sl. 20). Još je M. Abrami torzo s pravom pri-
pisao Westmacott Efebu, iji je izvorni kip
Polikletovo djelo.
s o
polikletovskih oblika, koji je, dakako, bio u
kontrapostu s jednom podignutom rukom, što
pomalo razbija simetriju i ravnoteu dijelova
tijela. Oito je da je kip bio Polikletov eksperi-
ment. Usporeujui salonitanski primjerak s
drugim kopijama, smije se ustvrditi d ovaj ni
u emu ne zaostaje za njima, nego da ak i
odskae mekoom modelacije, dobrom propor-
cioniranošu, vještinom modelacije i uglaano-
šu.
S1
u odnosu na original. Ni za njega se ne moe
utvrditi podrijetlo izrad e, jer nije jasno od
kojega je mramora isklesan, ali se makroskop-
ski razlikuje od prvoga kipa.
Ove vrsnoom iznimne skulpture dokaz su da
su kopije klasinih grkih kipova poele pristi-
zati u Dalmaciju ve samo koje desetljee
nakon što se ondje stabilizirala rimska vlast.
Njihov e se broj stalno poveavati, premda je
veliko pitanje hoe li ih kvalitetom i nadmašiti.
Pojava vrhunskih kopija je, dakle, kulturološki
fenomen koji se javlja svagdje gdje su se Rim-
ljani vrsto infiltrirali i gdje je klasina umjet-
nost naišla na odgovarajuu recepciju kod
pridošloga i lokalnog puanstva. Vanost
spomenutog importa je u tome što je podizao
estet ku razinu i pridonosio procesu uranjanja
lokalnog ivlja u kulturu antikoga svijeta, koja
time postaje i njihova vlastita, a oni sami malo-
-pomalo izrastaju kao imbenici njezina razvo-
ja. ini se da je jedna od znaajki vezivanja uz
klasine originale injenica da je u ranije, ponaj-
prije u Augustovo doba posebna naklonost bila
usmjerena rema djelima koja su se oslanjala
na originale iz ranijeg klasinog razdoblja. Prit-
om je osobito bio obljubljen Poliklet, koji posta-
je idealna mjera klasicistikog ukusa toga doba.
Te kopije su vrsne kvalitete, što upozorava na
visoko vrijedno radioniko podrijetlo. Poslije
e se teište zanimanja prenijeti na druga raz-
doblja grke umjetnosti, ali se ipak ni prethod-
no doba nee zaboraviti kao izvor inspiracije,
što je, naravno, u skladu s razvojem rimskog
ukusa.
imaju, meutim,  neki kipovi Apolona. Usp. A. Della Seta, ll nudo neW ar te, Arte Antica, Roma, 1930., str. 184, sl. 80-81
(Apollo del Tevere), str. 183, sl. 82 (Bronzo di Pompei). str. 196, sl. 86-87 (Apollo di Kassel). Na alost, kip je ipak nedovoljno
ouvan da bi se moglo nedvosmisle o utvrditi o kojem se boanstvu radi, a još manje kojem statuarnom tipu pripada.
50 M. Abrami, 1952., str. 306, tab I a. M. Gorenc, 1952., sl. na str. 44 i 45.
51 Polykle t der Bi ldhauer der gr iech isc hen Klass ik. Auss tellu ng im Liebi ghaus Muse um alter P lastik F ra nk furt am Main , Mainz, 1990.,
str. 585 i d., br. 103-116 (salonitanski p imjerak str. 589 i d., br. 107). O tome kipu usp. i Standort-Koniexi und F unk tio n a niik-
er Skulptur, erlin, 1995., (ed. K. Stemrner), str. 433 D 24.
23
poloeni u Augustovo doba, u vrijeme cara
Tiberija dobivaju još jasnije obrise i sadrajniji
zamah. U to je doba, u ratu koji se vodio izme-
u 6. i 9. godine, slomljen posljednji otpor loka-
lnih naroda. Tiberije je, zajedno s Germanikom,
12. godine svoj trijumf proslavio i u Rimu, pa je
ta pobjeda morala biti zabiljeena i u Dalmaci-
ji. Mogue je da je tom spomeniku pripadao
tzv. Gardunski tropej (sl. 21 , 22 , 23 , 24 ) .52 Rije
je zapravo o ploi koja je pripadala kraju nat-
pisa (sauvano je slovo O) i polju na kojem su
bila prikazana dva barbara (Delmat i Panonac)
pod rimskim tropejem s orujem. Isti prikaz
bio je i na drugoj strani natpisa, što pokazuje
jedan manji fragment pronaen nešto kasnije.
Spomenik je po svoj prilici imao slinu formu
kao i drugi tropeji u ast rimskih pobjeda, ali se
smije nainiti samo njegova priblina rekon-
strukcija (sl. 23 ).5 3 Ansae natpisa imale su gra-
cioznu dekoraciju akantovih vitica s cvjetovima
koji podsjeaju na one Are Pacis, ali, dakako, u
provincijalnoj izvedbi. I reljefi zarobljenika,
tropej i friz oruja vrlo su fino izraeni. Njiho-
va osobita vrijednost sastoji se u tome što maj-
stor pedantno biljei pojedinosti odjee i naki-
ta. On, naime, vjerno p ikazuje barbarske san-
dale i hlae te fibule koje su karakteristine za
narode na ovim prostorima u kasno eljezno
doba.> Na bonim stranama pak nalaze se
girlande obješene o bukranije, što je takoer
tipini motiv trijumfalne arhitekture koji pod-
sjea na prigodne rtve u ast dogaaja (sl.
24) .55 Kako je Gardun (Tilurij) poslije ilirske
pobune postao logor rimske VII. legije i nekih
drugih manjih jedinica, nije iskljueno da su
klesari nakon završetka tropeja ostali i radili za
po rebe vojnikog naselja i same vojnike. Veliki
broj vojnikih stela s frizom oruja upozorava
na tu mogunost.
jega sina Druza Mlaega poslao da stjee iskus-
tvo meu postrojbama na tom podruju.es Prin-
ev boravak u Dalmaciji nedvojbeno je ostavio
traga u antikoj akulturaciji provincije. O tome
svjedoi ne samo njegov portret iz Osora nego i
posvetni natpis o izradi objekta u Issi koji se u
natpisu naziva campus.57
rimskih kolonija i municipija na istonom Jad-
ranu, ini se a u Tiberijevo doba dobivaju svoj
oblik. Tada nastaje i dekoracija graevina od
kojih su se ouvali neznatni dijelovi. Jednom
koncipirani oblik i izgled nije ostajao zauvijek,
iako je temeljna zamisao bila i dalje prepoz-
natljiva. Meutim, od dekorativnih je dijelova
foruma vrlo malo preostalo, ali neki ostatci u
Zadru i Asseriji pruaju uvid u njihov karakter,
ikonografsko podrijetlo i umjetniku kvalitetu.
U Jaderu su se ouvali stubci nosai ploa
ograde što je dijelila kapitolij od foruma. Na
elnoj strani stubaca u reljefu su bile izraene
glave Jupitera Amona (sl. 25,26) i Gorgone (sl.
52 O gardunskom tropeju usp. K. Schumacher, G ermanendar stellu nge n, Mainz, 19 2., 3 (aufl), br. 47, tab. 13; W. Schmied, o. c.,
str. 50, sl. 6, E. L6wy, D ie A nftinge des Tri ump hboge ns, Wien, 1928., str. 27, sl. 61; M. Abrami, O predstavama Hira na an tik-
nim spomenicima, Ca sopis za zg od ovino in n ar odopi sj e XXXII., 1-4, 1937., str. 13 i d., sl. 2, 3, 4, 6, 7; G. Picard, Le trophe romains ,
str. 252, tab. 12,2; N. Cambi, Gardunski tropej, u
Cetinska kraj in a od pre th istor ije do do laska Turaka,
Znanstveni skup, Sinj, 3.-
6. lipnja 1980., Izdanja HAD-a VIlI., 1984., str. 77 i d., sl. 1-5; S. Rinaidi Tufi, Dalmazia (Museo della Civilta Romana). Le
provincie del' impero 2, Roma, 1989., str. 76, sl. 73-74 (uzima rekonstrukciju N. Cambija);]. Ostrowski, Les personi fic atio ns d es
pr ov in ce s dans I 'a r t r ema in , Varsovie, 1990., str. 138.1 (bez slike). E. Polito, F ulg entib us a rmis. Introduz ione allo studio de i [regi
aniichi Roma, 1998., str. 155 i d.; M. Verzar Bass, Osservazione sui luoghi e monumenti di vittoria militare neil' Adriatica
nord-orientale, Att i e memori e della Soc ieta istriana di arc eo logia e storia pa tria , CII (n.s. L), 2002., str. 67, sl. 8 (krivo da je pos-
rijedi rekonstrukcija S. Rinaldija Tufija, jer je rekonstrukcija N. Cambija).
53 N. Cambi, o. c., str. 83.
54 Z. Vinski, Ein Depotfund aus Baška,   J II, 1959., str. 16 i d., sl. 1 a; 6-8.
55 . Cambi, o. c ., str. 83 i d., sl. 5.
56 Tacit, Anali 2, 44; 3, 7.
57 D. Rendi-Mioev, Druzov boravak u Dalmaciji, VAHO LIV, 1952.,41 i d., tab. II.
24
 
22 . Man ji fragmen t spo me nika sa s l. 21 .
27) .58 Ouvana su dva stubca s glavama Amo-
na, a dva s Gorgonama. Ostatci lep šaj ih vr-
pca svjedoe da s na pregr dnim ploama bile
prikazane girlande, ali nije poznato jesu li one
visjele na bikovskim glavama, odnosno lubanj-
ama, ili su ih drali eroti. Ovakvi su se ukrasi
sauvali i drugdje, ne samo u [aderu, Jedan
fragment iz unutrašnjosti Dalmacije, po svoj
prilici iz Asserije ili Varvarije (neko u Muzeju
hrvatskih arheoloških spomenika, danas u
Arheološkome muzeju u Splitu), takoer je
pokazivao glavu Jupitera Amona.s? Prigodom
istraivanja na forumu u Saloni E. Dyggve je
takoer pronašao jedan fragment sAmonovom
glavom, kojemu se zagubio trag.
60
grafija forumskog krašavanja, koja je poznata
od Hispanije, preko Galije, Italije, osobito sjev-
erne Italije, Istre i Norika pa do Dalmacije.s'
ini se da je junije od Salone nema ili barem
do sada nije otkrivena. U najbliem susjedstvu
kombinacija Amonovih i Gorgoninih glava
ouvala se u Veroni.š? Oderzu.s' Konkordiji,«
zoriti da su se Amonove glave stavljale i na
kljune blokove slavoluka, kao na primjer na
Arco di Ammone u Veroni.š  Sve to upozorava
da je ikonografija koja je zapljusnu la brojne
zapadne provincije nosila poruku kakva je
odgovarala javnim mjestima poput kapitolija  
foruma. Nema dvojbe kako nije rije o prošire-
nju helenistiko-egipatske religije u te privinci-
je. Poloaj na forumima oito nema ništa zajed-
niko s bilo kakvom religijom. injenica što su
klipeji s Amonovim glavama st jali na Augus-
tovu forumu u Rimue? i u carskim svetištima u
Emeriti'v i Tarragoni?' ukazuje da je taj motiv u
58 M. Sui, Zadar u st ar om v ij ek u, Zadar, 1981., str. 214,304, t b. XVII; P. Selem, Izidin trag, Split, 1997., str. 51, br. 1,7, tab. III
a; K. Giunio, Neke bilješke, str. 60, sl. 11-13.
59 N. Cambi, Jupiter Amon na dva spomenika iz Arheološkog muzeja u Splitu, Guniain zbornik, Zagreb, 1980., str. 43 i d., sl.
1-2.
60 E. Dyggve, Le forum de Salone, RA VI. ser, sv. I-II, 1933., II, str. 50 i d.
61 Jedan pregled, iako nepotpun i oito krive datacije, usp. LIMC 1,1, Zurich-Munchen, 1981., str. 672 i d., sl. na str. 539, br.
35-48.
62 M. Ch. Budischowsky, La diffusion des cults isiaques autour de la mer Adriatique, I. Inscrptions et monuments, EPRO 61,
Leiden, 1977., str. 98, VII, 14 tab. Ll b. Rije je o bloku luka gradskih (7) vrata.
63 M. Ch. Budischowsky, o. c  str. 113, XVIII, 1; 114, XIX 3, tab. LXI a.
64 M. Ch. Budischowsky, Jupiter Amon et Meduses dans le forum du Nord de l' Adriatique. Aquileia No str a XLIV, 1975., str.
206-7, sl. 7; M. Ch. Budischowsky, o. c ., str. 130, br. 38, tab. LVIII b.
65 M. Ch. Budischowsky, o. c., str. 179-80, tab. XCIC.
66 M. Ch. Budischovsky, o. c ., str. 163, i, 5, tab. LXXXI a.
67
M. Ch. Budischowsky. o. c., str. 171, VIII, 4; tab. LXXXV; str. 171, VIII, 5, tab. LXXXVI a str. 172, VIII, 6, 7, 8 tab. LXXXVII
a, b, c i d; G. Fischer, 1996., str. 87, tab. 7 a-d; 28 a-e.
68 H. von Hesberg, Bogenmonumente und Stadttore im claudischer Zeit, u Di e Regier ungs zeit des Kais ers Clau diu s (41-54. n.
Ch r.). U mbruch oder Episod e? Internationales interdisziplinares Symposion aus Anlass hundertjihrigen [ubilaums des
Archaologischen Instituts der Universitat Freiburg Im Br. 16-18. Februar 1991, Mainz, 199 ., 250, sl. 10.
69 O tome usp. N. Cambi, Jupiter, tab. 15. Augustu s und die ve rlor ene Repu blik. Eine Au ste l/un g im Ma rtin C ro pius Bau, Berlin,
1988., str. 192, sl. 85, 86.
70
A. Garcia y Bellido, Esculturas roman as de   s p a i i a
y Portugal , Madrid, 1949., no. 417, tab. 297.
71 A. Garcia y Bellido, o. c., br. 416, tab. 296.
 6
23 . Id ealna rekonstrukcija tro peja iz G arduna
(p re dn ja strana), rano
 
vremenu u kojem otpoinje upotreba Amonova
maskerona, valja svakako imati u vidu inje-
nicu da je on, pobijedivši egipatsko-rimsku
koaliciju Kleopatre i Antonija, postao jedini
vladar rimske drave. Vj rojatno je mot v remi-
niscencija na dogaaj koji je konaan epilog
imao u Egiptu i poslije postao dio carske
emblematike. Kao osvaja Egipta August se
time pokazivao i kao novi Aleksandar.v Da je
ta simbolika bila dugotrajna, upozoravaju
Amonove glave iz Pule, koje potjeu od jedne
rekonstrukcije foruma iz tetrarhijskog doba.v
Nije tada ta ikonografija ouvana kao puka
tradicija, nego je njezino znaenje oivjelo u
doba tetrarhije. Na to upozorava i glava Cor-
gone na stubcu iz Dioklecijanove palae.  O
tome e biti rijei kasnije Amonove se maske
24 . Id ealna rekon strukcija tropeja iz G arduna
(bona strana).
ve i Gorgonine glave javljaju se i na vojnikom
odliju.  Sve to nedvosmislen ukazuje na car-
sko podrijetlo, koje je nosilo prepoznatljivu
simboliku. Lik Gorgone ne javlja se na Augus-
tovu forumu, ali jest u svezi s carskim kultom.
Ve je spomenuto da se pojavljuje na pteriga-
ma carskih oklopa. Problem Gorgoninih ma-
skerona treba još temeljitije ispitati.
Klasini se duh infiltrirao u dalmatinske sre-
dine, pa, dakako, i u salonitansku, i putem
carskoga kulta, koji se, kako smo vidjeli, oeo
razvijati još u ranoaugustovsko doba, a osobit
procvat doivljava u Tiberijevo vrijeme, kad u
Dalmaciji njegov razvitak posebno potie caru
odani namjesnik Publije Kornelije Dolabella- 
72 usp. Aug ustu s un d ve r/or ene Republik , str. 192; Drukije mišljenje P. Zanker, F orum Augustu m, Tubingen, 1968., str. 12 i d.
O tome Jupiteru Amonu kao simbolu Augustova trijumfa usp. M. Verzar Bass, Osservazioni, str. 60 i d, bilj. 73. O klipejima
na Augustovu forumu usp. M. Verzar Bass, Sui clipei del foro di Augusto,
Ar cha e  gia class ica
L, 1998., str. 391 i d.
73 G. Fischer, 1996., str. 92 (antoninsko ili seversko doba), ali pointilistika tehnika sa svrdlanim rupama upuuje radije na
kasno III. st.
i d., sl. na str. 13.
75 K. Stemmer, 1978., str, 160 i 162, smatra da se maska Jupitera Amona javlja tek od kas og Klaudijeva doba ili pak ranoflav-
ijevskog i da se produava sve do u II. st. Meutim, neki kipovi su pouzdano iz ranijeg doba.
76 K Stemmer 1978., str. 16, I, 10 a, tab. 7, 1-2, ali i brojni drugi.
77 Npr. Fr. Matz, Di e /aue rsfort er Phalera e, 92. Berliner Winckelmannprogramm, Berlin-Leipzig, 1932., tab. I-V.
78 On je bio Tiberijev ovjek, koji je poticao carevu propagandu, Tacit,
An a/i,
3, 2. Dolabella je u Naroni oito utemeljitelj
kulta, što je dao urezati i u posvetni natpis. Usp. E. Marin, Ave Narona, Zagreb, 1997., str. 122, sl. na str. 121.
27
 
2 5. S tu bac s m ask om J up ite ra A mo na, Zadar, vapn enac,
prv a po lovica
se i prije Tiberija bilo aelo svetište posveeno
carsko me kultu, no nema ouvanih kipova.
Logino bi bilo pretpo taviti da je glavno
svetište za itavu provinciju Dalmaciju bilo u
Saloni, no mjesto gdje se ono nalazilo nije, na
alost, poznato, a i razmjerno se malo carskih
kipova i natpisa ouva lo u om gradu. S
obzirom na lokaciju svetišta posveenoga
carsko me kuitu u drugim gradovima, poput
Aenone i Narone, bit e da se i u Saloni ono
nalazilo na forumu. Salonitanski forum, meu-
tim, samo je djelomino ispitan i k tomu vrlo
loše ouvan, tako da je samo za manji broj zda-
nja jasna njihova namjena.v? Stoga su prona-
eni portreti od iznimne vanosti, jer su ned-
vojbeno svjedoanstvo postojanja carskoga
26. S tu bac s maskom Jupitera Amona, Zadar,
vapnenac, prva po lovica 1. st ., Za da r, F orum.
Nerona (sl.
2 8 )
su da je carski kult bio nazoan u Saloni, barem
o Tiberija, jer oni kao i ravni Augustovi
potomci pripadaju julijevsko-klaudijevskoj
ta koji su višestruko poznati u rimskoj carskoj
p rtretistici, što upuuje na injenicu da se radi
o vanim osobama.s'
od Augustovih unuka (Gaja, Lucija i Agripp
Postuma) do Klaudijeva sina Britanika, ali na
temelju njihove slinosti, koja je oito heredi-
tarno uvjetovana, djeak dobi i nadasve
frizura, koje su zapravo samo varijacija Augus-
tove, zakljuiti je da se radi o brai, ali i potom-
cima utemeljitelja Carstva.v Vanost je nji-
79 O forumu u Saloni usp. E. Dyggve, RA 1933., str. 41, fig. 4, sl. 1-2.
80 O tim glavama usp. N. Cambi, 1988., str. 115 i d., sl. 1-8 . Cambi, 2000., str. 38 i d., kat. br. 29, tab. 28,29, str. 38, kat. br.
30, tab. 28,29.
81 Usp. takve glave na primjer u Ces ichte r. Criec hi sch e und ro misc he Bildn is se a us s ch we it ze r Bes it z, Bern, 1983. (ed. H. Jucker-
D. Willers), str. 81; J. Chr. Balty-D. Cazes, Po rtr ait im pr ia ux d e B ez ie rs . Le groupe sta tu air e d u fo ru m, Toulouse, 1995., str. 63;
Ch. B. Rose, Dynastic C om me mo ra tio n a nd lmperial Portraiiure in the [ulio -Clau dian Period, Cambridge (University Press), 1997.,
str. 66, kat. 25, tab. S O , tab. 51 (bez kat. br.), kat. 52, tab. 164, kat. 63, tab. 177.
82 O svemu tome usp. N. Cambi, 2000., str. 38 i d.
28
ZU, ime se eljelo upozoriti na bratsku slinost,
ali i individualnu razliitost. Ako se, dakle, radi
o brai, a meu neposrednim Augustovim
potomcima, osim Gaja, Lucija i Agripe Postu-
ma, to još mogu biti samo Germanikovi sinovi
Neron i Druz Cezar. No, prva su trojica ispala
iz carske propagande ve prije Tiberijeva
uspona na vlast, a ima niz pokazatelja da stilski
te glave pripadaju upravo poslijeaugustovs-
kom razdoblju.s' Njihov izraz te modelacija
glave i kose su u pogledu plastike inferiorni
Augustovu vremenu. Dominantna odrednica je
formalizacija klasinih nastojanja, koja svoj
izraz iznalazi u idealizaciji fizionomijskih obil-
jeja portreta, ali popušta prijašnja akribinost,
ustupajui mjesto površnosti. Zbog toga je
vanost spomenutih glava više ikonografskoga
negoli artistikog karaktera.
28. Portret dje aka Nerona Cez ara, Salona, vapnenac,
drugo ili tree des etljee   st., Arheo lo ški muzej u S p li tu .
U ambijent carskoga kulta spada golemi torzo
nagog sjedeeg kipa iznimno brine izradbe,
kojemu se ouvala samo prednja polovica (sl.
30).84 Stranja je bila izraena od zasebnog ko-
mada mramora, s kojim se spajala i tvorila cjeli-
nu torza. I drugi elementi tijela, ukljuujui i
glavu, izraeni su od zasebnih dijelova mra-
mora. U Dalmaciji ta je tehnika ve viena, dok
drugdje, naprotiv, nije osobito esta. Kip je pri-
padao skupini brojnih carskih likova koji svo-
jom nagošu, dimenzijama i atributima
oponašaju ikonografiju sjedeeg
divinizirane careve. Meu brojnim carskim
kipovima iz Dalmacije i Istre ovaj je jedini u
sjedeoj pozi. Po svoj prilici, dio iste carske
skupi e bijaše i fragment kipa u oklopu,
navodno iz Salone, koji se neko nalazio u
Grazu, no potom mu se izgubio trag (sl. 31).8 6
Kip je nastao nešto kasnije od prethodno
83 Usp. N. Cambi, 2000., str. 38 i d.
84 Usp. C. Maderna, Juppi ter, D io medes und Merkur a ls Vorbild jU r ro misc he sta tuarischen Jd ea lp or tr ii t, Heidelberg, 1988., str. 25
i d, 31 i d, 188, JT 38, tab. 14,2.; N. Cambi, HA 4, 1998., str. 49 i d., sl. 12.
85 O tome tipu kipova usp. H. G. Niemeyer, 1968., str. 59, tab. 28-33. te C. Maderna, o. c., str. 18, tab. 38.
86 W. Schmid, Tarsa einer Kaiserstatue im Panzer,
Bu li ev z bo rn ik ,
Zagreb Split, 1924., str. 4 5 i d., sl. 1-2, tab. 5. K. Stemmer,
str. 56, br. V, 1, tab. 34, 1.
29
 
29. Portr e t d je aka Dru za Cezara , Sa lona , mramor,
dru go ili tr ee desetlje e   st.,
Arh eo loški muzej u Zagrebu .
spomenutoga, a svjedoi o raznovrsnosti kipo-
va koji u se nalazili u salonitanskom carskom
svetištu, gdje je po svoj prilici stajao još jedan
monumentalni togat bez glave.
otkriveni su u Ninu  Aenona  i u Vidu kod
Metkovia  Narona .88 Prva je skupina bila
otkrivena još u XVII. St.,89 a druga tek prije
nekoliko godina.w Od prve je preostao vei
broj cjelovitih kipova od kojih samo dva imaju
glave. Rije je o kipu posthumnoga Augusta
(tip Prima Porta s corona civica prikazanoga u
odjei poput boanstava, s nagim gornjim
dijelom tijela, dok mu je donji ogrnut plaštem
(sl. 2).91 Iako postoji mišljenje da je glava
palimpsest Kaligulina portreta,'? ini se da
tragova naknadne obrade nema.v' Radije bih
bio za to da je kip nastao u kasnijem Tiberi-
jevom razdoblju, kako se priblino smiju dati-
rati i ostali kipovi, osobito onaj samoga Tiberija,
koji pokazuje cara kao ve ostarjelu osobu, a i
sam je statuarni tip kasnijega nastanka (sl. 33).94
Dva su pak kipa bez glave. Jedan je oito divi ni-
zirani vladar u sli noj haljini kao i August (sl.
34). Mogue je da je pripadao ak i Cezaru, iako
to, dakako, nije sigurno, jer ima još pripadnika
carske obitelji koji su umrli tijekom Tiberijeva
vladanja, a ulazili su u okvire carske ropa-
gande (Germanik, Druz Mlai).95 etvrti pak
kip mogao je pripadati osobi oja nosi togu (sl.
35), ali o njezinu identitetu teško je bilo što
rei.
96
iako o njihovu nalazu postoje vijesti.
U kasnije doba skupina kipova u Aenoni je
proširena, o emu svjedoi glava Nerve, prera-
ena od Domicijanova portreta koji je doivio
damnatio memoriae, dok je sam Domicijanov lik
bio izraen od dijela jednoga kipa u draperiji
87 N. Cambi, Skupine, str. 50, sl. 13 .
88 O carskim svetištima sa skupinama kipova usp. N. Cambi, Skupine, str. 4 5 .
89 A. Fortis, Vi aggio in Dalmazia I, Venezia, 1774 ., str. 16 i d. Pronašao ih je A. Danieli u Ninu, sigurno nekoliko godina prije
Fortisova putovanja u Dalmaciju. O toj skupini usp. M. Kolega, Carski kipovi julijevsko-klaudijevske dinastije u Enoni, HA
4 ,1998 ., str. 85 i d., sl. 1 -7 .
90 O toj skupini usp. brojna prethodna izvješa koja naprosto nije mogue slijediti, a meusobno se malo razlikuju, kao na
primjer E. Marin, Dec ouoert e d ' un Augusteum
il
Narona, Narona, Zagreb-Opuzen (ed. E. Marin), sl. 1-6 ; E. Marin, A ve N ar on a,
Zagreb, 199 7., str. 59, 71 i sl. Nešto opširnije izvješe je Id. The Temple of the Imperial Cult (Augusteum) at Narona and Its
Statues: interim Report, 14  2001 .),81 i d.
91
0 tome tipu odjee usp. H. G. Niemeyer, 1968., str. 108 i d., br., tab. 35 , 1 .
92 D. Boschung, 1993 ., 193 , br. 207.
93 O tome usp. N. Cambi, 2000 ., str. 36 , kat. br. 24 , tab. 20, 21 .
94 Usp. N. Cambi, 2000. , str. 36 i d., kat. br. 25 , tab. 22, 23 . Ondje usp. i ostalu lit. U bilj. 204 , 205. O tipu Tiberijeve glave (Lf)
usp. D. Boschung, 1993., str. 58, skica 35 . O tipovima Tiberijeva portreta usp. A. Mlasowsky, 2001 ., str. 71 i d.
95O tome kipu usp. J Bank6-P. Sticotti, Antikensammlungen im erzbischoflichen Seminare zli Udine, AEM 18 , 1895., str. 55,
br. 3; N. Cambi, str. 4 7 i d., sl. 10.
96 J   Bank6-P. Sticotti, An tikensam mlungen, str. 56, br. 4 ; N. Cambi, Skupine, str. 4 7 i d.
3
 
 
31. Kip cara u oklopu , Sa lona, prij e u G razu , mra mor,
oko sred in e 1. si., nepoznato mje sto uvanja .
koji je posluio kao materijal (sl. 36 ,3 7)) .97 To je
po svoj prilici takoer bio carski kip iji je  rok
upotrebe  istekao u doba Domicijana. Mramor
je bio dragocjeni materijal, koji se mogao više-
kratno upotrijebiti. Na temelju jasnih znakova
priklesivanja koje ta glava otkriva, smjelo bi se
tvrditi da Augustov ninski portret ipak nije
palimpsest. Kipovi te skupine drugaije su stil-
ski koncipirani od primjerice Augusta iz Osora
ili Agripe iz Kopenhagena. Oni su idealizirani i
akademski oblikovani, kao što je to bilo uobia-
jeno u razdoblju julijevsko-klaudijevske dinas-
tije. Meu kipovima koji su pripadali enonskoj
forumskoj skupini posebnu vanost imaju i
dvije enske figure. Jedna je dimenzija manjih
od normalne enske visine (sl. 38 ),98 dok je
32 . Kip posthumnog Augusta , Aenona , mramor,
Ti berije vo doba, Arh eolo ški muze j u Za dru.
97 M. Kolega, Damnatio memoriae u rimskoj plastici: Domicijan/Nerva, Diadora 14, 1992.,59 i d., tab. I-IV; N. Cambi, 2000.,
str. 51, kat. br. 65, tab. 84, 85.
98 O tome kipu sa starijom literaturom usp. P. Selem 1997., str. 54, br. 1, 11, tab. IV.
32
33. Kip Tiberija , Aenona, mra mor,
po zn ije Tib eri jevo doba, Arh eo lo ški muze j u Zadru .
druga vea (oko 1,80m).99Zbog mjesta nalaza
kao i injenice što su nepostojee glave bile
zasebni komadi usaeni u rupu u tijelu kipa,
treba pretpostaviti da su to bile enske carske
statue. Vei kip je imao vrlo rafinirano
izraenu draperiju tankih haljina. Manji kip je
34. Kip nagog vla dara , Aenona, mramor,
pozn ije Tiberi jevo doba, Arheolo ški muzej u Zadru.
u Izidinim haljinama i lošiji je rad, s grublje
izraenim naborima, ali je zato ikonografski
vaniji, a zbog toga su mogue zanimljive
pretpostavke o tome koga kip prikazuje.iw
Naronitanski augusteu otkriven je nedavno
(istraivanja 1995. i 1996.) i dao je velik broj
99 O torne kipu usp. K. Giunio, [unona, od Nina do Kopenhagena,   i a d o r a 14, 1992., str. 53 i d., sl. l.
100 Na skupu  Carski kult na i tonom Jadranu  B. Kunti-Makvi iznijela e zanimljivu pretpostavku, utemeljenu na neko-
liko pisanih izvora, da se uz kip Cezara esto pojavljivala i Kleopatra. Stoga bi, s obzirom na haljine, to mogla biti posljed-
nja egipatska kraljica. Šteta je što referat B. Kunti nije tiskan. Je li mogue da se kip Kleopatre zadravao i due nakon
Cezarove smrti, ak i u provincijama, teško je rei. O Kleopatri i njezinim kipovima u Rimu usp. Katalog izlobe Cle op atr a o f
Egy pt from His tor y t o My th, British Museum Press, London, 2001., tr. 128 i d . Kleopatra se oito esto prikazivala kao Izida,
ali u malo drugaijem kostimu. Usp. katalog londonske izlobe, str. 164, sa sl. I, 169.
33
 
35. K ip to ga ta , Aenona , mramor, pozni je Tiberi jevo
doba, Arheo lošk i muze j u Zadru .
kipova, koji su meutim poprilino uništeni i
gotovo svi su bez glava. Još ranije su prona-
ene glave Livije, danas u Oxfordu (sl. 39), 101
Vespazijana, danas u Vidu (sl. 90),102nedavno
3 6. P o rtret Nerve na in jen od Domici janove g lave ,
Aenona , mramor, kraj 1 . si.,
Arheo lo ški muze j u Zadru .
je od velikog broja fragmenata bilo mogue
rekonstruirati portret Nerona Cezara.u» Liviji-
na glava je prilino loše izrade prepune zanat-
skih nedostataka, što je E. Bartman navelo na
misao da se radi o lokalnom radu; to moe, ali
i ne mora biti tono, jer ima i importiranih
radova lošije izrade. Ona pripada tipu Fayoum,
ane Marbury Hall, na koji takoe podsjea.
104
eta u vrijeme Augusta, ali e glavninu dobila
za vrijeme namjesnika P. Kornelija Dolabelle,
iji se natpis sauvao.
ali jesu li rad iste radionice, za sada je teško
prosuditi, jednako k o i o njihovoj pro-
venijenciji, jer se skupina još uvijek obrauje i
nije cjelovito objavljena.
Izvanredna idealizira na glava Druza Mlaeg iz
Osora (sl. 40) te sjajna,106ali veoma ošteena
10 1 N. Cambi, 2000., str. 38, kat. br. 28, tab. 27. Ostala lit. u bilj. 217. Osim toga, H. Bartels, Studien zum F rauenportriit der
augustii isc hen Zeit - F uio ia , Oc tavia , Li oia , [ulia, Munchen, 1963., str. 32; E. Bartman, Portrai t of Li via . Im agin g th e Im peri a/ Woman
in A ug ustan R me, Cambridge University Press, 1999., str. 169, kat. br. 52, sl. 18.
102 N. Cambi, 2000., str. 48 i d., kat. br. 58, tab. 74, 75. Ostala it. u bilj. 305.
103 E. Marin, The Ternple, str. 104 i d., sl. 26.
104 O tipovima Livijine glave usp. E. Bartman, o. c. , str. 114 i 115, sl. 144/145, tip Fayoum.
105 E. Marin,
str. 122.
glava Tiberija iz Borka iznad Omiša (sl. 41)107
svjedoe da su carske skupine postojale izvan
velikih gradova. U manjim središtima bilo je
vrsnih ostvarenja, koja ne samo da nisu zaosta-
jala u umjetnikom pogledu nego su esto bila
i kvalitetnija.
radionicama potvruj jedna prilino velika
enska glava iz Salone (sl. 42).108enine crte
lica su idealizirane, ali i poprilino stilizirane.
Glava je izduena, a modelacija suzdrana i
lišena detalja, što stvara jednu posebnu,
neklasinu estetiku, ali je tiberijevski eklekti-
cizam ipak razvidan. Frizura je je nostavna.
Krasi je razdjeljak na sredini, otkuda se kosa
spušta sa strane u dugim valovima; na zatiljku
je skupljena u vor i tvori pletenicu koja je pri-
ljubljena uz vrat. To je jednostavni tip frizure,
koji se njegovao pri kraju Tiberijeva razdoblja i
neposredno nakon njega.1
09
38 . Kip ca rice ili la n ic e c a rs ke o bit eji (?) u Izidinim
ha ljinama, Aenona, mramor, prv a polovic a   st.,
Arheološki muzej u Zagrebu .
106 N. Cambi, 2000., str. 39, kat. br. 34, tab. 36,37. Ostala tit. bilj. 235-237.
10 7
N. Cambi, 2000., str. 37, kat. br. 26, tab. 24, 25. Ostala tit. bilj. 210.
108 N. Cambi, 2000., str. 41, br. 38, tab. 44, 45.
109 Usp. D. Boschung, 1993., str. Sl, tip Ha, skica 21-22 (Antonia Minor). Usp. i K. Polaschek, St udien zur Ikanagraphie der
An tani M inar, Roma, 1973., str. 16, tab. 7, 1 (Einfacher Typus): str. 16, tab. 12, 12; 14, 2 (Bereichterter Typus).
35
43 . Stela s lik ovima muškarca  ene, Salona , uapnenac ,
drugo-tree deset lje e   si., Arheolo ški muzej u Split u .
Glavama izraenima u punoj pla stici od
domaeg vapnenca stilski su vrlo bliski i
portreti na nadgrobnim spomenicima. U posli-
jeaugustovsko se doba naglo poveava broj
monumentalnih stela s likovima pokojnika.
Usporede li se s preašnjima, vidljiva je razlika
u oblicima spomenika, znaajkama portreta te
naborima haljina. Portreti su pokojnika tiberi-
jevski smireni, bez mimike ili patetinoga gra.
Njihov je izraz gotovo snen, ali bez turobnosti.
Poveanje broja stela potvruje stalan razvitak
lokalnih kamenarskih radionica. One pokazuju
i daljnje oslanjanje na italske oblike, aut jecaj,
ini se, pristie uglavnom iz sjeverne Italije,
premda svi tamošnji tipovi nisu zastupljeni.
No, v lja upozoriti i na to da lokalne radionice
stvaraju vlastite inaice. U tu skupinu spadaju
stele iz Salone (sl.
44 111
44. Stela s neko lik o lik ova, Vra n jic, vapnenac,
tre e-e tvrto dese tljee I. s i., Arh eološki muzej u Splitu.
zatim jedna uništena stela, od koje se ouvao
samo crte, ali dovoljno uvjerljiv (sl. 45 .1 12 Uz
to ima i dosta fragmenata koji vrsnoom nima-
lo ne zaostaju, što pokazuje da je domaa pro-
dukcija bila znatna i da je gotovo u svim
sluajevima dosezala slinu kvalitetu.u- te da,
što je još vanije, ima nekoliko iznimnih en-
skih i muških portreta.n- Oni potvruju da su
radionice mogle zadovoljiti i sloenije naru-
dbe. Meu stele toga doba po kvaliteti se
istiu i neke vojnike, koje su oblikom dosta
sline, premda esto imaju stanovite posebnos-
ti, o kojima e biti rijei nešto kasnije. One se,
meutim, ne razlikuju po portretnim oso-
bitostima, što dokazuje da se posvuda bio
proširio tiberijevski portretni izraz i stil, monu-
mentalne forme spomenika i dekoracija. I te su
stele igrale ulogu u klasicizaciji likovnog ukusa
lokalne sredine.
11 0 K. Prijatelj, 1950.-1951., str. 153, tab. VII; S. Rinaidi Tufi, 1971., str. 93, br. 2, tab. II, 1; N. Cambi, 2000., str. 41, br. 40, tab. 47.
11 1 K. Prijatelj, 1950.-1951., str. 143, tab. IX, 1;S. Rina di Tufi, 1971., str. 93, br. 3, tab. II, 2; N. Cambi, 2000., str. 41. br. 41, tab. 48.
11 2 To je crte slikara Rafe Martinija.
11 3 S. Rinaidi Tufi, 1971., 94, br. 4, tab. III, 1; Idem, str. 94, br. 5, tab. III, 2, te još neke neobjavljene.
11 4 N. Cambi, 2000., str. 40, bilj. 250, tab. 42, 43 str. 41, bilj. 252 i 253, tab. 44, 45; str. 44, bilj. 283, tab. 60, 61; str. 46, bilj. 296
i 297, tab. 66, 67; str. 46, bilj. 299 i 300, tab. 68, 69.
37
 
45. Crte ste le (Ra fo M a rt in i), Sa lona, oapnenac,
tr ee-etvrto desetlje e I  st Ar heološki muzej u S plitu.
Poetak upotrebe mramora i za privatne
portrete izrae e u Dalmaciji otvruje jedan
enski portret iz Zadra'» s frizurom tiberi-
jevskog doba (sl. 4 6) .116 Mirnoa lica i nedosta-
tak vibracija muskulature tipini su znaci juli-
jevsko-klaudijevskog doba. Kako potjee iz
zbirke Danieli, nije posve zajameno njezino
dalmatinsko podrijetlo.
jedna skupina reljefa koja odraava folklorni
ukus i svjedoi o sudaru klasinih i indigenih
religijskih, ikonografskih i umjetnikih ideja. Ti
su prikazi na neki nain aktivni odgovor
lokalne sredine n klasine poticaje. Rije je o
reljefima Silvana i boanstava koja s njime
tvore kultnu zajednicu. Reljefi se mogu podije-
46.
Portret e ne, Zadar (?), mramor,
Ti beri jev o doba, Ar heološki muze j li Zadru.
liti na sljedee skupine: 1. Silvan sam, 2. Dijana
sama, 3. Silvan i Dijana, 4. Silvan s imfama,5.
Dijana s imfama 6. Silvan i Dijana s Nimfama,
7. Silvan i Dijana s Nimfama i rimskim
klasinim boanstvima.t'? Ti reljefi uglavnom
imaju znaajke e x o cta , a rjee su glavni kultni
reljefi svetišta. Oni su zapravo naivna repro-
dukcija reljefa koji su stajali u omanjim hra-
movima ili svetištima na otvorenome i iskazuju
jednostavnu, folklornu pobonost.u Prema
puka pobonost bila vrlo proširena. Pitanja i
problemi u svezi s tim reljefima bezbroj ni su i
njihovo bi uspješno rješavanje - ma koliko se
radilo o neuglednim spomenicima - pridonijelo
boljem i dubljem upoznavanju prevanih
11 5 N. Cambi, 2000., str. 40, kat. br. 35, tab. 38,39. Stariju lit. Usp. u bilj. 243.
1 16 Usp. K. Polaschek, 1972., str. 160, sl. 7 a, 10-12.
1 17
Ovo je neznatno izmijenjena tipologija spomenika koju je nainio D. Rendi-Mioevi, 1989., str. 469 i d.
11 8 O tim svetiš ima usp. A. Rendi-Mioevi, Uz dva Silvanova svetišta u okol ci Salone,
ARR
VlII-IX, 1982., str. 121 i d.,
Cambi, O svetištima Silvana u Dalmaciji, Adrias 8-9-10, 1998.-2000., str. 99 i d.
38
 
47 . Silva n  Dijana, O pa i i kra j G lamoa ,
va pnenac, da ta cija teško o drediva.
Zemaljs ki muzej u Sarajevu .
odnosa prethodnih civilizacija s novom, pene-
trantnom i nadrnonom rimskom. Prvo i naj-
vanije pitanje j st odraavaju li ti reljefi
predrimski autohtoni religijski supstrat ili su
oni samo lokalni odbljesak popularnih antikih
kultova. Starija stra a i uglavnom sva hrvatska
literatura dri da je rije o ilirskim kultovima
koji se u rimsko doba sinkretiziraju s naj-
slinijim italskim boanstvima.u? S druge stra-
ne, neki noviji radovi odbacuju lokalnu kom-
ponentu.lw U tim reljefima autori vide samo
odraz rimskog Silvana i ništa što bi pripadalo
autohtonom ivlju i time pokazivalo slojevitiji
sastav kulta. Novija teza dosta grubo i bez zna-
48 . D ijana  adorantkinje , O p a i i kra j G lamoa,
v ap ne na c, d ata cij a te šk o o dr ed iv a,
Zemaljs k i muzej u Sarajev u.
tne argumentacijske podloge odbacuje staru,
ime upada u još teu metodološku pogrešku.
injenica jest da nema prei ta ka koji
pojašnjavaju ilirsku religiju prije rimske ul-
turne penetracije. Nije preostalo ni pouzdano
tradirano ime ilirskog boanstva. U svim se
varijantama javljaju samo italska imena
(Si l-
kod Histra i Liburna, kod kojih su se lokalna
imena dugo ouvala i katkad trajala usporedo s
rimskim ekvivalentima. No, jesu li ipak Vidasus
i Thana na topuskoj ari preitak ilirskih imena
Silvana i Dijane, ako je to predmnijevao A.
11 9 D. Rendi-Mioevi, 1989., str. 461 i d.;   Medini, Autohtoni kultovi u razvoju antikih religija u rimskoj provinciji Dal-
maciji, Dom eti XVII, 1984., br. 5, str. 7 i d.; A. Rendi-Mioevi, o. c. , str. 121 i d.; Cambi, Silvan-Atis. Prim er kultnog
sinkretizma, Diadora IV, 1968., str. 131 i d.; R. Matijaši-F. Tassaux, Liber et Silvanus, u Les cu ltes polytheistes dans I 'Adriatique
roma in e, Paris-Bordeaux, 2000., str. 65 i d.; G. Paci, I culti paga ni sulle due sponde del ' Adriatico centrale, Les cul ies ... , str.
163  d.
120 P. Dorcey, The Cult of Silvanus, Leiden, 1992., str. 68 i d.; A. Nagy, LIMC VII, 1, Zurich-Munchen, 1994. (s.v. Silvanus), str.
773. Njihovim tezama prethodi mišljenje A. Mocszyja, Pannonia and Upp er Moe sia , H istory of the Prov in ce s o f the R om an E mp ire,
4, London/Boston, 1974., str. 250 i d.
39
49 . Reljef Silvana, Perua kod Klisa , oap nenac,
pr va polovica I, si., Arh eološki muze j u Splitu.
Mayer?121 Dedikand natpisa nedvojbeno je
znao kome se obraa i nije imao potrebe za li-
kovnom deskripcijom boanstava. Za znanost
je velika šteta što se na toj ari ne nalazi prikaz
koji bi objasnio o kojim se boanstvima radi.
Nemogunost pouzdanog povezivanja prizora
pak slaba strana što se italski Silvan ikonograf-
ski ne podudara s dalmatinskim prikazima.
Zašto bi italski Silvan, koji ima svoju poznatu
izvornu ikonografiju, bio »importiran« u obli-
ku Pan , koji je zapravo grka likovna posudba
i, premda ima primjera meusobnog priblia-
vanja jednih i drugih, ipak se zasebne znaajke
rijetko proimlju?122 Italska ikonografija Sil-
vana nije uope poznata u središnjem di elu
rimske Dalmacije i u unutrašnjosti. Zar ne bi
Italici radije prenijeli izvornu »ljudsku«, a ne
teriomorfnu viziju na dalmatinsko tlo? Pan i
»ilirski« Silvan ak se i religijski dobro podu-
daraju, premda tomu nije razlog posudba iz
klasinog doba, nego su vjerojatno oba kulta
duboko ukorijenjena u indoeuropskoj tradici-
ji.
123
marno bog šuma i ratarstva. Dalmatinski i ital-
ski Silvan smiju se podvesti samo pod zajedni-
ki nazivnik boanstava priro e, vegetacije,
pašnjaka, stada i razmnoavanja. Takvih bo-
anstava prirode je, meutim, vrlo velik broj.
Postavlja se i pitanje zašto je to boanstvo
najrasprostranjenije u Saloni, koja je bila najjae
romanizirano podruje i u kojoj su i Italici bili
mnogobrojni.
12 1 V. Hoffiller-B. Saria, An tik e In schriften aus Jugoslaw ien, I, Zagreb, 1938., br. 516 i 517; A. Mayer, Vidasus der illyrische Sil-
vanus, VHAo XXII i XXIII, 1941.-42., str. 187. PW-RE Suppl. VII (B. Saria), stup. 1352; A. Mayer, Di e Sprache der Illyrer I,
Wien, 1957., str. 336. O teškoama da se Thana identificira s Dijanom usp. H. Krahe, Die Sprache de r Il lyr er I, Wiesbaden,
1955., str. 86.
122 R. Herbig, P all der griec hi sc he Bo cksgott , Frankfurt am Main, 1949., str. 15 i d. tab. XIV, 3, 4, XXII, 3 XXV, 3 itd. R. Herbig,
o.
c
str. 73, bilj. 191, navodi da se na Silvanovim prikazima dalmatinskog podrijetla moe dobro zapaziti prijelaz od grkog
Pana, voditelja Nimfa, do italskog Silvana. Tip atikih relj fa Nimfi je ishodište, Nimfe se tako nazivaju i u rimskom
podruju, znatno rjee Silvane, i naposljetku cijela skupina dobiva naziv Silvani. Svakako stoji konstatacija da su dalmatin-
ski Silvani imali grku ikonografiju. Ako se kratki Herbigov ulomak smije potanje protumaiti, tada i trebalo shvatiti da
dalmatinski Silvan pokazuje jednu prijelaznu fazu u spajanju tih boanstava. Razvitak bi se ipak prije mogao shvatiti po
sljedeoj shemi: grki Pan (indoeuropsko podrijetlo) > delmatski »Pan- nepoznata imena (takoer indoeuropsko podrijet-
lo, nepoznata ikonografija) > utjecaj grke teriomorfne ikonografije > italski Silvan davatelj imena delmatskom boanstvu
(interpretat io romana) , ali ne i ikonografije > antropomorfni Silvan (u unutrašnjosti) > utjecaj italske ikonografije. O kuitu
grkog Pana ponajprije s gledišta izvora usp. P. Borgeau, Recherches sur le dieu Pan, Biblio teca H elueiica Romana XVII, Rome,
1979., str. 15 i d. Usp. ovdje i bilj. 126.
123
Zanimljivo je da i u Grkoj postoje dvije vizije Pana: ona s ljudskim znaajkama i ona teriomorfna. Jednako je bilo i u Dal-
maciji: u primorju se javlja teriomorfna, a u zaleu antropomorfna vizija. U Grkoj je bilo nekoliko Pana, kao i u Iliriku Sil-
vana, kao što je na primjer bilo i Satira i Silena, koji, kao i Pan, pripadaju Dionizovoj skupini. U znanosti je to, meutim, osta-
lo gotovo nezamijeeno, a još manje je proueno. Oni se pojavljuju kao i posvuda u Iliriku na reljefima zajedno s Nimfama.
Usp. M. Nilsson, G eschichte der gri echisc her Religio n, Munchen, 1967. (3. Aufl), str. 235.
4
ilirskom kuitu. Ikonografska se slika u kipar-
stvu mogla realizirati samo ondje gdje su pos-
tojali snani dodiri doseljenika i domorodaca.
Bez antike komponente delmatska sredina
jednostavno ne bi bila u stanju formulirati kult-
nu sliku grk g Pana, koji je po svoj prilici
odgovarao lokalnoj viziji boanstva, i povezati
je sitalskim Silvan m, a pri tome ne preuzeti
»italsku« ikonografiju. Dapae, ljudsku dimen-
ziju imaju neki likovi Silvana u unutrašnjosti
Dalmacije, osobito u kraškim poljima (Duva-
njsko, Livanjsko i Glamoko), kako je to ve
dok