prirucnik o kartama stanista dalmacije

Priručnik o kartama

staništa Dalmacije

Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mreža UN-a za razvoj koja zagovara promjene i povezivanje država sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se građanima omogućilo da izgrade bolji život. UNDP djeluje u 166 zemalja.

Program UNDP-a u Hrvatskoj obuhvaća razvojne inicijative kao što su: lokalni razvoj i jačanje instituciona-lnih kapaciteta, zaštita okoliša i racionalno korištenje energije, podrška najranjivijim skupinama u društvu, uključivanje privatnog sektora u proces razvoja te jačanje hrvatskog pravosuđa i sigurnosti građana.

Globalni fond za okoliš (GEF) osnovan je 1991. godine kako bi se pomoglo zemljama u razvoju i zemljama s ekonomijama u tranziciji da osiguraju sredstva za programe i projekte zaštite okoliša.

Posebno zahvaljujemo Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost koji je doprinjeo realizaciji ove projektne aktivnosti.

OIKON – Institut za primjenjenu ekologiju

Autorski tim: Zrinka Mesić (koordinator za područja otoka Paga, rijeke Cetine te otoka Visa, viškog arhipelaga i pučinskih otoka), mr.sc. Hrvoje Peternel (koordinator za područja otoka Mljeta i estuarija rijeke Krke), dr.sc. Vladimir Kušan, Josip Križan, dr.sc. Oleg Antonić, Neven Matočec, Ana Pasarić, Dario Hruševar, Zoran Grgurić, Marija Bajica

Projekt COAST

Očuvanje i održivo korištenje biološke i krajobrazne raznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka

obalnog područja

Priručnik o kartama staništa Dalmacije

Prioritetna područja: otok Pag, estuarij Krke, otok Vis i pučinski otoci, otok Mljet

Lipanj 2009. godine

Sadržaj

A Kartiranje staništa prema NKS-u.................................................................................... 1 A.1 Uvod .........................................................................................................................................1 A.2 Odre ivanje postavki kartiranja................................................................................................1 A.3 Priprema podloga......................................................................................................................4 A.4 Terensko uzorkovanje...............................................................................................................5 A.5 Obrada terenskih podataka i interpretacija rezultata.................................................................7 A.6 Izrada karte ...............................................................................................................................8

B Prijedlog promjena u „Nacionalnoj klasifikaciji staništa“.......................................... 10

C Opisi staništa.................................................................................................................... 13 C.1 Mljet........................................................................................................................................13 C.2 Krka ........................................................................................................................................22 C.3 Pag ..........................................................................................................................................32 C.4 Vis...........................................................................................................................................45

D Provjera to nosti terenskih podataka............................................................................ 62

E Tehni ki detalji i opisi isporu enih podloga ................................................................. 67

F Sažeti opis staništa........................................................................................................... 70 F.1 Mljet ........................................................................................................................................70 F.2 Krka.........................................................................................................................................75 F.3 Pag...........................................................................................................................................79 F.4 Vis ...........................................................................................................................................84

G Short habitat descriptions............................................................................................... 93 G.1 Mljet .......................................................................................................................................93 G.2 Krka ........................................................................................................................................98 G.3 Pag ........................................................................................................................................102 G.4 Vis.........................................................................................................................................107

H Literatura ...................................................................................................................... 115

U sklopu projekta COAST kartirana su terestri ka staništa na etiri podru ja velike biološke

raznolikosti: otok Mljet, otok Vis i arhipelag, dio otoka Paga te estuarij rijeke Krke. Izvo enje projekta

kartiranja je bilo planirano provesti u roku od godinu dana, od listopada 2007. do rujna 2008.

Kartiranje je ra eno uz pomo daljinskih istraživanja, te uz inenzivno terensko uzorkovanje. Terensko

utvr ivanje je napravljno u prolje e 2008. godine (od travnja do lipnja). Tijekom terenskog

uzorkovanja napravljena je i pripadaju a baza fotografija koja je, kao isporuka projekta, dio GIS

karata staništa.

Priru nik sadrži kratak pregled metode kartiranja, opisi kartiranih staništa sa pripadaju im

komentarima, procjena to nosti kartiranja te sažeti opis staništa. Tijekom kartiranja uo eno je da je u

nekim dijelovima potrebno nadopuniti Nacionalnu klasifikaciju staništa, te su neke od promjena i

dodatno objašnjene. Predložene promjene su ve uklju ene u kartu staništa.

Ovaj bi priru nik trebao pomo i korisnicima karte staništa u snalaženju pri korištenju i interpretaciji

karata staništa.

A KARTIRANJE STANIŠTA PREMA NKS-U

A.1 UVOD

Prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 70/05), stanište je jedinstvena funkcionalna jedinica ekološkog

sustava, odre ena zemljopisnim, bioti kim i abioti kim svojstvima; sva staništa iste vrste ine jedan

stanišni tip.

Kartiranje staništa je prepoznavanje tipa staništa i odre ivanje njegovog položaja u prostoru radi

to nijeg poznavanja karakteristika prostora.

Karta staništa ponajprije služi kao osnovni pregled staništa prisutnih na nekom prostoru (svojevrsno

utvr ivanje «nultog stanja»). Takav pregled važan je za u inkovito planiranje upravljanja prostorom,

odre ivanje prioriteta za zaštitu, te pra enje stanja.

Karta staništa tako er predstavlja podlogu za daljnja istraživanja pojedinih stanišnih tipova, kao i za

razli ite prostorne analize (identifikacija biološki vrijednih podru ja, zaraštavanje, rasprostranjenost

pojedinih vrsta i sli no).

A.2 ODRE IVANJE POSTAVKI KARTIRANJA

Podru je kartiranja, tematski sadržaj i prostorna razlu ivost (mjerilo ili MPK)

Ovisno o veli ini podru ja i namjeni same karte, definira se tematski sadržaj i prostorna razlu ivost

(mjerilo ili MPK). Za karte u mjerilu 1: 25000 uobi ajena minimalna površina kartiranja (MPK) iznosi

2,25 ha. Za potrebe ovog projekta odre eno je da e MPK za šumska staništa biti 2,25 ha, dok e

nešumska podru ja biti kartirana s MPK od 1 ha. Istovremeno, ukoliko se procijenilo da se u

odre enim slu ajevima radi o rijetkom i ugroženom stanišnom tipu Hrvatske ili rijetkom stanišnom

tipu u nekom od kartiranih podru ju, izdvojene su i površine manje od 1 ha. Npr. rijetka psamofitsko

halofitska vegetacija na otoku Mljetu, ili to ila koja na razini Republike Hrvatske predstavljaju rijedak

i ugrožen tip staništa, koji je na otoku Pagu vrlo est i zauzima velike površine. Na takvim dijelovima

Paga šumski stanišni tipovi prestavljaju rijeki tip staništa. Stoga su na podru ju otoka Paga gdje

dominiraju to ila kartirane šumske površine znatno manje od 2,25 ha. Sli an princip primijenjen je na

svim podru jima kartiranja.

1

Projektnim zadatkom definirana je 4. razina Nacionalne klasifikacije staništa kao osnovna razina

kartiranja. Me utim, za neka nešumska staništa (ponajprije poljoprivredna, te izgra ena i industrijska

staništa) 4. je razina predetaljna, te smo za ta staništa esto koristili 3. razinu kartiranja. Tako er, neki

tipovi staništa rijetko tvore površine ve e od 1 ha, npr. staništa morske obale, te su stoga u pojedinim

slu ajevima tako er kartirana na 3. razini.

Ukoliko je to bilo mogu e, koristili smo i 5. razinu kartiranja. Ovo smo primjenjivali ukoliko smo

procijenili da je stanišni tip dobro odvojen od sli nih stanišnih tipova. Npr. na Brusniku i Jabuci je

jedino nalazište stanišnog tipa „grebenja e maljave mrižice i š ulca“ u Hrvatskoj, te je taj stanišni tip

kartiran na 5. razini.

Potrebno je istaknuti da se kartiranje terestri kih staništa velikim dijelom preklapa s metodama

kartiranja vegetacije i odre ivanjem vegetacijskih zajednica. Ovo vrijedi naro ito za 4. razinu NKS-a

za šumska staništa i 5. razinu NKS-a ve ine nešumskih staništa.

Projektnim su zadatkom tako er definirane i minimalne dimenzije poligona:

- za nešumska staništa (MPK 1ha) iznose 5 x 200 m (ukoliko je širina poligona manja od 5 m,

onda se priklju uje ve em poligonu)

- za šumska staništa (MPK 2,25 ha) iznose 25 x 90 m (ukoliko je širina poligona manja od 25

m, onda se priklju uje ve em poligonu).

Odabir metode kartiranja

S obzirom na trenutne op e financijske mogu nosti i zakonske obveze zašti enih podru ja u

Hrvatskoj, cilj ve ine zašti enih podru ja je u relativno kratkom roku dobiti finalni proizvod

zadovoljavaju e kvalitete. Zato se za kartiranje sve više upotrebljavaju metode daljinskih istraživanja,

odnosno interpretacija avionskih i satelitskih snimaka u kombinaciji s terenskim uzorkovanjem.

Kartiranje je mogu e napraviti i metodama analognim vegetacijskom kartiranju. Na taj na in mogu e

je dobiti preciznije rezultate, no, zbog dugog trajanja i visokih troškova, ta metoda uglavnom više nije

isplativa za kartiranje velikih podru ja.

Metode odre ivanja vegetacijskih zajednica obuhva aju odre ivanje biljnih vrsta koje obitavaju na

nekom staništu. esto je za odre ivanje biljnih vrsta neophodno vidjeti (zabilježiti) biljku u nekoliko

fenoloških faza (pup, cvjet, plod). Kako istraživa i ne mogu biti stalno na terenu, mogu e je da se za

neku biljku ili stanište propusti neophodna fenološka faza za determinaciju. Ovakvi nedostaci u

uzorkovanju (terenskom potvr ivanju) mogu se otkloniti kartiranjem tijekom dvije vegetacijske

sezone. Takvim pristupom se otklanja mogu nost da zbog suše ili nekih drugih vremenskih nepogoda

dobijemo netipi ne podatke.

2

Definiranje podloga

Prije nego što se zapo ne s kartiranjem, potrebno je prikupiti sve dostupne podloge za pojedina

podru ja, s time da osnovu ine satelitske snimke. Za kartiranje staništa u okviru projekta COAST

korištene su ASTER satelitske snimke (Tablica 1.).

Tablica 1. Nabavljene i obra ene satelitske snimke

COAST podru je Satelit (senzor) Datum snimanja

Vis s pripadaju im arhipelagom ASTER 28.06.2007. Otok Mljet ASTER. 01.02.2006. Otok Mljet ASTER 29.09.2006. Estuarij rijeke Krke ASTER 07.05.2003. Otok Pag ASTER 05.04.2003.

Ostale podloge koje se mogu upotrebljavati su:

DOF – digitalni ortofoto (Državna geodetska uprava)

Vegetacijska karta 1:50000

Karta hidrografske mreže 1:25000 (Hrvatske vode)

Topografska karta 1:25000

Pedološka karta

Geološka karta

Digitalni model reljefa

Hrvatska osnovna karta 1:5000.

Tako er se mogu upotrebljavati i dodatne digitalizirane podloge. Za potrebe izrade karte staništa

projekta, na osnovu DOF-a vizalnom interpretacijom su odvojene glavne kategorije korištenja

zemljiša.

3

A.3 PRIPREMA PODLOGA

Slika 1. Prethodna obrada satelitske snimke za potrebe kartiranja staništa

Odabrane satelitske snimke potrebno je pripremiti za kartiranje odre enog podru ja. To

podrazumijeva:

- Prethodnu obradu (georeferenciranje i ortorektificiranje)

- Izrezivanje podru ja, pove avanje rezolucije pankromatskim kanalom

- Identifikaciju i klasifikaciju piksela

- Kodiranje klasa

- Prostorne operacije i upite radi filtriranja homogenih površina manjih od MPK

- Pripremu karata za terensko uzorkovanje.

4

A.4 TERENSKO UZORKOVANJE

Slika 2. Velo Blato na otoku Pagu

Na osnovi satelitske snimke izra uje se terenska karta TK 1:25000 s ucrtanim poligonima. Poligonima

su pridruženi privremeni kodovi (klase) koji prikazuju razli ite tipove staništa/vegetacije.

5

Slika 3. Poligoni s pridruženim privremenim kodovima (klasama)

Terenskim obilaskom potrebno je ustanoviti tipove staništa prema pojedinim kodovima. Da bi

ustanovili o kojem se tipu staništa pod pojedinim kodom radi, potrebno je prikupiti podatke za

minimalno 5% ukupnog broja poligona s istim kodom. Pri tome treba izbjegavati rubna podru ja

poligona, te podatke nastojati prikupljati što bliže sredini poligona. Osim toga, na velikim poligonima

koji mogu sadržavati dva i/ili više stanišnih tipova, potrebno je na terenu procijeniti koji je stanišni tip

prevladavaju i.

Broj odabranih poligona za uzorkovanje uvjetovan je brojem terenskih dana predvi enih u projektu, te

mjerilom karte, odnosno minimalnom površinom kartiranja. Primjerice, pri izradi karte staništa otoka

Mljeta, terensko uzorkovanje trajalo je 14 dana, te su prikupljeni podaci za oko 800 terenskih to aka.

6

Slika 4. Prostorni raspored terenskih to aka za potrebe kartiranja staništa otoka Mljeta

Za opisano terensko uzorkovanje potrebno je imati sljede u opremu/pribor:

GPS

karte-podloge

fotoaparat

Obrazac za kartiranje staništa (primjer takvog obrasca nalazi se u nastavku) te

ostalu standardnu terensku opremu.

A.5 OBRADA TERENSKIH PODATAKA I INTERPRETACIJA REZULTATA

Ure ivanje prikupljenih terenskih podataka podrazumijeva:

1. Analizu podataka - povezivanje terenskih to aka s pripadaju im podacima

2. Interpretaciju kodova - pridruživanje staništa

3. Dodatno terensko uzorkovanje - u slu aju potrebe

4. Interpretaciju kodova - pridruživanje staništa za dodatno prikupljene podatke

5. Prostorne procedure za dobivanje završnog tematskog sloja - završnu GIS obradu.

7

A.6 IZRADA KARTE

Karta staništa u pravilu se izra uje prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa Republike Hrvatske

(NKS). Pojedina staništa obilježavaju se NKS kodom, nazivom staništa i pripadaju im simbolom

(boja).

NKS sadrži 10 glavnih klasa i jednu koja obuhva a komplekse staništa (Slika 5.). Glavne klase

granaju se na niže, do 5. razine.

Slika 5. Klase staništa prema NKS-u.

Prema potrebi se NKS kodovima mogu pridružiti pripadaju e oznake drugih klasifikacija (PHYSIS,

EUNIS, NATURA 2000).

8

Slika 6. Karta staništa otoka Mljeta

9

B PRIJEDLOG PROMJENA U „NACIONALNOJ KLASIFIKACIJI

STANIŠTA“

Tijekom izrade karata staništa predvi eno je vrednovanje postoje e klasifikacije staništa kako bi se

mogle predložiti promjene koje bi postoje e karte u inile jednostavnijim za korištenje.

Nacionalna klasifikacija staništa je ve im dijelom (naro ito na 4. i 5. razini kartiranja) bazirana na

fitocenološkoj podjeli vegetacije. Pri ovakvom pristupu problem prilikom kartiranja predstavlja odabir

tipa staništa, jer se esto biljne vrste razli itih biljnih zajednica isprepli u. Zato prilikom odre ivanja

tipa staništa esto koristimo po 2 ili 3 tipa staništa. Npr. „C.3.6.1. Eu i stenomediteranski kamenjarski

pašnjaci raš ice / D.3.4.1. Zapadnomediteranski bušici ružmarina“. Ovakav opis staništa je korišten u

dva oblika:

1. kada su prisutni elementi oba tipa staništa, s time da prvi tip staništa prevladava. Vrlo esto se

na taj na in pokušava prikazati stupanj sukcesije, tj. prelaženja iz jednog tipa u drugi tip

staništa, te koji od navedenih dominira

2. mozai nost staništa – kada su na opisanoj površini prisutna oba staništa, ali se izmjenjuju i

isprepli u u površinama koje su manje od minimalne površine kartiranja, te se stoga ne mogu

izdvojiti kao posebni poligoni.

Premda se ovakav oblik kartiranja može initi korisniku kompliciranim, mislimo da u kona nici daje

potpunije informacije o stanju staništa.

Problemi u postoje oj klasifikaciji staništa

Jedan od problema u postoje oj klasifikaciji staništa vezan je uz klasu D.3.4. – Bušici. Bušik „velike

resike i bušina“ (As. Cisto-Ericetum arboreae) kojeg je opisao Horvati (1958), ne postoji u NKS

klasifikaciji, ve su ove sastojine uglavnom priklju ene „makiji velike resike i planike“ (As. Erico-

Arbutetum Allier et Lacoste 1980; NKS klasa E.8.2.5.) Me utim, iz dostupne literature opis asocijacije

Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980, a time i stanišnog tipa „makije velike resike i planike“ nije

sasvim jasan. Budu i da ova zajednica u inicijalnoj razvojnoj fazi u svom flornom sastavu uklju uje

vrste koje su karakteristi ne za bušike, kao što su Cistus salvifolius i C. incanus, njihovo je

razgrani enje na terenu esto vrlo teško. Osim toga, iz navedene zajednice bušika izdvojene su i sve

one sastojine u kojima se razvija i dominira somina (Juniperus phoenicea) s obzirom da ine posebnu

šumsku zajednicu „makije tršlje i somine“ (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).

10

Zbog toga predlažemo da se izradi detaljniji opis stanišnog tipa „makija velike resike i planike“ kako

bi se na terenu moglo jasnije razdvojiti ovaj tip staništa od stanišnih tipova bušika.

Prijedlozi promjena i dopuna NKS klasifikacije

Prijedlaže se promjena i dopuna NKS klasifikacije u klasi D.3.5. – Ljeti listopadne šikare

a) Promjena termina „šikara“ u termin „grmljak“, koji bolje odgovara stvarnoj fizionomiji

predmetne vegetacije, što bi zna ilo da se termin „šikara“ rezervira za kontinentalna podru ja i

zimi listopadnu vegetaciju, kao što su za vazdazeleni pojas rezervirani termini makija i bušik

(= garig). Temeljem toga, klasa D.3.5. promijenila bi ime u „Ljeti listopadni grmljaci“.

b) Hijerarhijsko podizanje unutar klase D.3.5., na na in da se ve na etvrtoj razini NKS-a (a ne

tek na petoj razini kao ranije) uvede podjela na: D.3.5.1. - Sastojine velike vrebine (Thymelea

hirsuta) i D.3.5.2 - Sastojine drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides).

c) Hijerarhijska podjela nove klase D.3.5.2. (vidi prethodnu to ku) na dvije klase na petoj razini

NKS-a: D.3.5.2.1. – Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mlje ike (E. dendroides) i

D.3.5.2.2. – Mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike (E. dendroides)

D.3.5.2.1. – Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides).

Ovaj tip staništa fizionomski obilježava njegova visina (prosje no 1.5-2.0 m, s pojedinim

jedinkama višim i od 2.5 m), koja je zna ajno ve a u odnosu na ostale prisutne tipove staništa. S

obzirom da u tom tipu izrazito dominira drvenasta mlje ika (E. dendroides), s pokrovnoš u ve om

od 90%, ovaj se tip ve iz daljine može uo iti tijekom ranog prolje a po svijetložutoj boji koja

potje e od cvatova te vrste, a tijekom kasnog prolje a i ljeta po ri ecrvenoj boji koja potje e od

listova drvenaste mlije ike u doba ljetnog mirovanja. Ovaj stanišni tip zauzima tri ve a razdvojena

podru ja na otoku Vela Palagruža, smještena uglavnom na blažim sjevernim padinama ispod

glavnog grebena (koji se pruža u smjeru istok-zapad), spuštaju i se mjestimi no i do samo 20-ak

metara nad morem iznad sjevernih obala otoka. Stupac tla razmjerno je ovdje najviše razvijen, a

jutarnja rosa je vrlo jaka tijekom zime i ranog prolje a, pa je površina tla mjestimi no prekrivena

mahovinama. Areal ovog staništa na otoku je prekinut na dva mjesta sjeverne padine koja se

nalaze ispod izrazitih prijevoja glavnog grebena, što je vjerojatno posljedica ja eg mehani kog i

evapotranspiracijskog utjecaja vjetra. Sastav biljnih vrsta: edifikator - Euphorbia dendroides;

ostale vrste - Lycium intricatum, Lavatera arborea, Rubus heteromorphus (grmovi), Brassica

botterii, Asphodellus microcarpus, Archangelica sp., Arisarum vulgare (zeljaste biljke).

11

D.3.5.2.2. – Mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides).

Ovaj tip staništa je izdaleka neupadljiv, jer je smješten na zaravnima i stjenovito-terasastom

podru ju duž glavnog grebena otoka. Visina koju grmljak postiže (1.0-1.5 m) osjetno je niža u

odnosu na prethodni stanišni tip (D.3.5.2.1.). Odlikuje se mozai nim izgledom, osobito u prolje e

u doba cvatnje, kada razli ite biljke cvatu cvjetovima razli itih boja, te vrlo velikom raznolikoš u

biljnih vrsta, uz smanjeni udjel drvenaste mlje ike (uglavnom 30-60% pokrovnosti). Ovo stanište

tako er zauzima tri ve a razdvojena podru ja na otoku Vela Palagruža, te središnje njaviše

podru je Male Palagruže. Na Veloj Palagruži dva su podru ja smještena na malim zaravnima na

krajnjem isto nom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedno se nalazi na stjenovito-terasastoj

južnoj padini na sredini otoka. Na Maloj Palagruži ovo stanište zauzima podru je male zaravni

glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podru je prijevoja i južne zaravni. I ovo se stanište razvija

na blagim padinama ili na stjenovitim odsjecima terasastog profila, pa je stupac tla razmjerno

dobro razvijen, no jutarnja rosa je slaba tijekom zime i ranog prolje a ili je uop e nema. Stanište je

u ve oj mjeri prekinuto ili okruženo stijenama. Sastav biljnih vrsta: edifikatori - Euphorbia

dendroides, Artemisia arborescens, Matthiola rupestris, Lavatera arborea; ostale vrste - Lycium

intricatum, Aurinia sp., Olea sylvestris (forma bodljastog niskog grma), Thymellea hirsuta

(grmovi), Asphodellus microcarpus, Asphodelline lutea, Brassica botterii, Arisarum vulgare,

Hyoscyamus sp., Urtica pilulifera, Senecio sp., Ruta sp. (zeljaste biljke).

12

C OPISI STANIŠTA

C.1 MLJET

A.1.1.1. Stalne staja ice

Stalne staja ice – Slatkovodna jezera, lokve ili dijelovi takvih vodenih površina prirodnog ili antropogenog porijekla u kojima se stalno zadržava voda, iako njena razina može oscilirati, zajedno s prisutnim pelagi kim i bentoskim zajednicama.

A.1.1.1. / A.4.1.1. - Stalne staja ice / Trš aci i rogozici


Trš aci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima.

Komentar: Ovim tipom staništa obuhva eni su i vo njaci (nar), koji se kod Slatine (Kozarica) izmjenjuju s trš acima.

A.4.1.1. / D.3.2.1. - Trš aci i rogozici / Termofilne poplavne šikare


Termofilne poplavne šikare - Poplavne šikare mediteranskog podru ja, uklju uju i provizorne i slabo istražene asocijacije: Vitici-Tamaricetum Horvati 1963 i Periploco-Viticetum Lak.

B.1.4.2. Dalmatinske vapnena ke stijene

Dalmatinske vapnena ke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980) –Hazmofitska vegetacija stjenja a pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnena kih stijena u mediteranskom podru ju Južnog Jadrana.

B.1.4.2. / E.8.2.7. - Dalmatinske vapnena ke stijene / Mješovita šuma alepskog bora i crnike


Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zašti enim položajima. Prvotno je bila ozna ena (Horvati 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

C.3.6.1. / E.8.2.7. – Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice / Mješovita šuma alepskog bora i crnike

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi

H-i . (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhva aju kamenjarsko-pašnja ke, hemikriptofitske zajednice.

Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis) koja se razvija bilo spontano,

13

bilo subspontano na više-manje zašti enim položajima. Prvotno je bila ozna ena (Horvati 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

C.3.6.2. Jadranski travnjaci br ka

Jadranski travnjaci br ka (Sveza Vulpio-Lotion H-i . 1960) – Zajednice te sveze rasprostranjene su duž Hrvatskog primorja u sklopu eu- i stenomediteranske vegetacijske zone. Razvijaju se na dekalcificiranim više-manje pjeskovitim, ali i na glinastim tlima, koja su tijekom suhoga dijela godine vrlo tvrda. Takve su površine esto pokrivene i slojem lišajeva. U floristi kom sastavu isti u se jednogodišnje biljke (terofiti), me u kojima prevladavaju pripadnici porodice Fabaceae (vrste rodova Trifolium, Lathyrus, Ornithopus, Lotus, Anthyllis, Coronilla, Vicia), porodice Poaceae (vrste rodova Corynephorus, Aira, Vulpia, Briza, Aegilops, Anthoxanthum). Osim toga pridolaze još Tuberaria guttata, Silene gallica, Linaria pelisseriana, Plantago bellardi, Galium divaricatum i dr.

C.3.6.2. / D.3.1.1. - Jadranski travnjaci br ka / Dra ici


Dra ici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajsti (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajsti 1978 i razredu PALIURETEA Trinajsti 1978. Šikare, rje e živice primorskih krajeva, izgra ene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromati nih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Dra ici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.

C.3.6.2. / E.8.2.7. - Jadranski travnjaci br ka / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



D.3.4.2. Isto nojadranski bušici

Isto nojadranski bušici (Red CISTO-ERICETALIA H-i . 1958)

D.3.4.2. / E.8.2.3. - Isto nojadranski bušici / Makija tršlje i somine


Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka

14

Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

D.3.4.2. / E.8.2.7. - Isto nojadranski bušici / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



E.8.1.1. Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom

Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoka, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

E.8.1.3. ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom

ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). iste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvati 1963a), a u novije su vrijeme shva ene kao samostalna asocijacija Myrto-Quercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Kor ule), a mjestimi no kao niska šuma (npr. Lu ica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristi kom sastavu uz Quercus ilex s ve im ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

E.8.2.3. Makija tršlje i somine

Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

15

E.8.2.3. / E.8.2.7. - Makija tršlje i somine / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



E.8.2.5. Makija velike resike i planike

Makija velike resike i planike (As. Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980) – Ta se zajednica razvija kao progresivni trajni stadij nakon požara mladih sastojina alepskog bora. U floristi kom sastavu dominiraju Erica arborea i Arbutus unedo, a pridružuju im se svi najzna ajniji elementi karakteristi ni za svezu Oleo-Ceratonion. Prou ena je na oto noj skupini Kor ule. Toj zajednici pripadaju i sve one sastojine koje su se tijekom vremena razvile u visoku makiju, a koje je Horvati(1958) ozna io kao as. Cisto-Ericetum arboreae.

E.8.2.5. / C.3.6.1. - Makija velike resike i planike / Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice




E.8.2.5. / E.8.2.7. - Makija velike resike i planike / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



E.8.2.7. Mješovita šuma alepskog bora i crnike


16


Komentar: Ova klasa staništa je korištena za opis tipi nih „mješovitih šuma alepskog bora i crnike” kao i svih onih površina na kojima u sloju drve a (ili grmlja) dominira alepski bor (Pinus halepensis).

E.8.2.7. / E.8.1.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom


Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoka, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

E.8.2.7. / E.8.1.3. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom


ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). iste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvati 1963a), a u novije su vrijeme shva ene kao samostalna asocijacija Myrto-Quercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Kor ule), a mjestimi no kao niska šuma (npr. Lu ica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristi kom sastavu uz Quercus ilex s ve im ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

E.8.2.8. Šuma alepskog bora sa sominom

Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i oto i ima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najzna ajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristi kom sastavu se isti u Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina,

17

Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.

E.8.2.9. Šuma alepskog bora s tršljom

Šuma alepskog bora s tršljom (As. Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) – Ta se šumska zajednica razvija u onom dijelu Hrvatskog primorja (srednja i južna Dalmacija) u kojem se alepski bor poslije podizanja kultura uspješno širi dalje bez utjecaja ovjeka. U floristi kom sastavu isti u se u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, pa u genezi zajednice ptice imaju važnu ulogu. U sloju drve a domninira Pinus halepensis, dok su u sloju grmlja i niskog raslinja esti Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Olea sylvestris, Lonicera implexa, Smilax aspera, Rubia peregrina, Asparagus acutifolius, Osyris alba, Arbutus unedo, Phillyrea media i dr., sve od reda ornitokorne vrste, ije se sjemenke endozookorijom rasijavaju posredstvom ptica.

E 8.2.10. Šume i nasadi pinije (Pinus pinea) i primorskoga bora (Pinus pinaster)

Mediteranske šume i stari nasadi Pinus pinea. Introdukcija te vrste u davna vremena na mnoga podru ja otežava razlikovanje prirodnih šuma i davno umjetno formiranih sastojina.

E 8.2.10. / J.2.3. - Šume i nasadi pinije (Pinus pinea) i primorskoga bora (Pinus pinaster) /Ostale urbane površine

Mediteranske šume i stari nasadi Pinus pinea. Introdukcija te vrste u davna vremena na mnoga podru ja otežava razlikovanje prirodnih šuma i davno umjetno formiranih sastojina.

Ostale urbane površine - Površine koje nemaju prvenstveno stambenu, ve im je namjena posebnog (vojni, turisti ki, povijesni objekti) ili privremenog tipa (gradilišta). Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse u kojima se izmjenjuju izgra ene i zelene (naj eš eneproizvodne) površine.

F.2.1.1. Površine pješ anih plaža pod halofitima

Površine pješ anih plaža pod halofitima (Sveza Ammophilion australis Br.-Bl. (1921) 1933) –Pripadaju redu AMMOPHILETALIA Br.-Bl. (1931) 1933 i razredu AMMOPHILETEA Br.-Bl. et T. Tx. 1943. Psamofitska halofitska vegetacija razvijena na pješ anim plažama uglavnom s pokretnim pijeskom, dijelom zbog djelovanja valova, a dijelom zbog djelovanja vjetra.

F.4.1.1. Površine stjenovitih obala pod halofitima

Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenja a razvijene u pukotinama priobalnih grebena u zoni zra ne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristi kom sastavu mnogobrojne endemi ne vrste roda Limonium. U tom smislu naro ito se isti e Sicilija s mnogobrojnim endemi nim vrstama, dok je isto nojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema.

F.4.1.1. / B.1.4.2. - Površine stjenovitih obala pod halofitima / Dalmatinske vapnena ke stijene



18

I.2.1.2. / D.3.1.1. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Dra ici

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razli ite poljoprivredne kulture izme ukojih je mozai no raspore ena prirodna vegetacija.


I.2.1.2. / E.8.2.7. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Mješovita šuma alepskog bora i crnike


Mješovita šuma alepskog bora i crnike (As. Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) – To je najrasprostranjenija šumska zajednica alepskog bora (Pinus halepensis), koja se razvija bilo spontano, bilo subspontano na više-manje zašti enim položajima. Prvotno je bila ozna ena (Horvati 1958) kao as. Orno-Quercetum ilicis facijes Pinus halepensis.

I.2.1.2. / I.1.2. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja


Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) –Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952.

Komentar: Kod I.1.2. je korišten kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava, odnosno da se uglavnom radi o zapuštenim poljoprivrednim površinama.

I.5.2.1. Tradicionalni maslinici

Tradicionalni maslinici – Nasadi maslina tradicionalnih oblika na terasama i na malim parcelama okruženim suhozidima. Mogu a je samo ru na obrada.

I.5.2.1. / E.8.1.3. - Tradicionalni maslinici / ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom



19

I.5.2.1. / E.8.2.3. - Tradicionalni maslinici / Makija tršlje i somine



I.5.2.1. / E.8.2.7. - Tradicionalni maslinici / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



I.5.2.1. / I.1.2. - Tradicionalni maslinici / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja



Komentar: Kod I.1.2. je korišten kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava, odnosno da se uglavnom radi o zapuštenim maslinicima.

I.5.2.1. / I.5.3.1. - Tradicionalni maslinici / Tradicionalni vinogradi


Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna me uredna obrada nije mogu a.

I.5.2.1. / I.5.3.1. / E.8.2.3. - Tradicionalni maslinici / Tradicionalni vinogradi / Makija tršlje i somine



Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka

20

Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

I.5.3.1. Tradicionalni vinogradi


I.8.1.4. Parkovi i arboretumi izvan naseljenih mjesta

Parkovi i arboretumi izvan naseljenih mjesta – Parkovi i arboretumi koji se nalaze izvan naseljenih mjesta. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.1.1. Aktivna seoska podru ja

Aktivna seoska podru ja – Seoska podru ja na kojima se održao seoski na in života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.2.3. Ostale urbane površine

Ostale urbane površine – Površine koje nemaju prvenstveno stambenu, ve im je namjena posebnog (vojni, turisti ki, povijesni objekti) ili privremenog tipa (gradilišta). Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse u kojima se izmjenjuju izgra ene i zelene (naj eš eneproizvodne) površine.

J.4.2. Odlagališta krutih tvari

Odlagališta krutih tvari – Površine na kojima se odlažu krute tvari, naj eš e u rastresitom stanju (otpad, sirovine, me uproizvodi i sl.). Definicija tipa na ovoj razini ne mora, ali može podrazumijevati prostorne komplekse s izmjenom razli tih tipova odlagališta krutih tvari, zgrada i zelenih površina.

Komentar: Ovim tipom staništa obuhva eno je sanirano odlagalište otpada na podru ju NP, te podru je površinskog kopa u blizini Sobre.

J.4.4.2. Površine za cestovni promet

Površine za cestovni promet – Prostori za prijevoz, istovar i utovar dobara i ljudi motornim i drugim vozilima, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

21

C.2 KRKA



A.1.1.1. / A.4.1.1. - Stalne staja ice / Trš aci i rogozici



A.4.1.1. Trš aci i rogozici


A.4.1.1. / F.1.1. - Trš aci i rogozici / Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima


Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješ ano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

C.3.5.1. Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone

Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion

splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-i . 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa.

C.3.5.1. / D.3.1.1. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Dra ici




C.3.5.1. / E.3.5.1. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Šuma i šikara medunca i bjelograba



22

Šuma i šikara medunca i bjelograba (As. Querco-Carpinetum orientalis H-i . 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-i . 1939) – To je najzna ajnija šumska zajednica submediteranske vegetacijske zone sjevernog Hrvatskog primorja, rasprostranjena od Istre na sjeveru do Zrmanje na jugu. Razvija se od morske razine do nekih 250(-300) mn.v. Mjestimi no je dobro sa uvana (pojedini dijelovi Istre i otoka Krka), a negdje je razvijena u obliku više ili niže šikare. Od drvenastih vrsta isti u se Quercus pubescens, Quercus cerris, Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, dok su u sloju grmlja esti Fraxinus ornus, Juniperus oxycedrus, Coronilla emeroides, Lonicera etrusca, vazdazeleni elementi Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus, Smilax aspera, a u sloju niskog raslinja Sesleria autumnalis, Festuca heterophylla, Luzula forsteri, Helleborus multifidus, Dictamnus albus, Clematis flammula i dr.

C.3.5.1. / E.8.1.1. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom



Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.5.1. / E.8.2.7. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Mješovita šuma alepskog bora i crnike




C.3.6.1. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice



C.3.6.1. / D.3.3.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice / Sastojine brnistre



Sastojine brnistre – Sastojine brnistre (Spartium junceum), naj eš e monodominantne, koje se obi no nalaze na flišnoj podlozi u mediteranskom podru ju.

23

C.3.6.1. / E.8.1.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom




C.3.6.1. / F.1.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice / Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima


H-i . (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhva aju kamenjarsko-pašnja ke, hemikriptofitske zajednice. Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješ ano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

D.3.1.1. Dra ici


D.3.1.1. / D.3.3.1. - Dra ici / Sastojine brnistre


Sastojine brnistre – Sastojine brnistre (Spartium junceum), naj eš e monodominantne, koje se obi no nalaze na flišnoj podlozi u mediteranskom podru ju.

D.3.1.1. / E.8.2.7. - Dra ici / Mješovita šuma alepskog bora i crnike


24


E.3.5.1. Šuma i šikara medunca i bjelograba

Šuma i šikara medunca i bjelograba (As. Querco-Carpinetum orientalis H-i . 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-i . 1939) – To je najzna ajnija šumska zajednica submediteranske vegetacijske zone sjevernog Hrvatskog primorja, rasprostranjena od Istre na sjeveru do Zrmanje na jugu. Razvija se od morske razine do nekih 250(-300) m/n.v. Mjestimi no je dobro sa uvana (pojedini dijelovi Istre i otoka Krka), a negdje je razvijena u obliku više ili niže šikare. Od drvenastih vrsta isti u se Quercus pubescens, Quercus cerris, Acer monspessulanum, Carpinus orientalis, dok su u sloju grmlja esti Fraxinus ornus, Juniperus oxycedrus, Coronilla emeroides, Lonicera etrusca, vazdazeleni elementi Asparagus acutifolius, Ruscus aculeatus, Smilax aspera, a u sloju niskog raslinja Sesleria autumnalis, Festuca heterophylla, Luzula forsteri, Helleborus multifidus, Dictamnus albus, Clematis flammula i dr.

E.3.5.1. / E.8.2.7. - Šuma i šikara medunca i bjelograba / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



E.8.1.1. / C.3.5.1. - Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone




25

E.8.1.1. / E.8.2.7. - Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom / Mješovita šuma alepskog bora i crnike





E.8.2.3. / C.3.5.1. - Makija tršlje i somine / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone






26


Komentar: Ova klasa staništa je korištena za opis tipi nih „mješovitih šuma alepskog bora i crnike” kao i svih onih površina na kojima u sloju drve a (ili grmlja) dominira alepski bor (Pinus halepensis).

E.8.2.7. / C.3.5.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone




E.8.2.7. / D.3.1.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Dra ici



E.9.2. Nasadi etinja a

Nasadi etinja a - Kulture etinja a posa ene s ciljem proizvodnje drvne mase ili pošumljavanja prostora.



F.4.1.1. / B.1.4.2. - Površine stjenovitih obala pod halofitima / Dalmatinske vapnena ke stijene


27


F.4.1.1. / E.8.2.7. - Površine stjenovitih obala pod halofitima / Mješovita šuma alepskog bora i crnike



F.5.1.1. Zajednice morske obale na pomi noj podlozi pod utjecajem ovjeka (mulj, pijesak, šljunak)

Zajednice morske obale na pomi noj podlozi pod utjecajem ovjeka (mulj, pijesak, šljunak)

I.2.1.2. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije


I.2.1.2. / C.2.5.1. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina


Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-i . (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode.

I.2.1.2. / D.3.1.1. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Dra ici



28

I.2.1.2. / I.1.2. - Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije – Razli ite poljoprivredne kulture izme ukojih je mozai no raspore ena prirodna vegetacija. Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952.

Komentar: Kod I.1.2. je korišten kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava, odnosno da se uglavnom radi o zapuštenim poljoprivrednim površinama



I.5.2.1. / C.3.5.1. - Tradicionalni maslinici / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone




I.5.2.1. / C.3.6.1. - Tradicionalni maslinici / Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice




I.5.2.1. / D.3.1.1. - Tradicionalni maslinici / Dra ici



I.5.2.1. / E.8.1.1. - Tradicionalni maslinici / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom


Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom

29

prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

I.5.2.1. / I.5.3.1. - Tradicionalni maslinici / Tradicionalni vinogradi



I.8.1. Javne neproizvodne kultivirane zelene površine

Javne neproizvodne kultivirane zelene površine - Ure ene zelene površine, esto s mozai nom izmjenom drve a, grmlja, travnjaka i cvjetnjaka, razli itog na ina održavanja i ponajprije estetske, edukacijske i/ili rekreacijske namjene, uklju uju i i namjenske zelene površine za sport i rekreaciju.


Aktivna seoska podru ja - Seoska podru ja na kojima se održao seoski na in života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.1.3. Urbanizirana seoska podru ja

Urbanizirana seoska podru ja - Nekadašnja seoska podru ja u kojima se razvija obrt i trgovina, a poljoprivreda je sekundarnog zna enja, uklju uju i i seoske oblike stanovanja u gradovima ili na periferiji gradova. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgra eni ruralni i urbani elementi s kultiviranim zelenim površinama razli ite namjene.

J.2.1. Gradske jezgre

Gradske jezgre - Vrlo gust, ve inom zatvoreni tip izgradnje gradskih središta. Zgrade su ve inom višekatnice s vrlo velikim udjelom trgovina, centralnim ustanovama gospodarstva i uprave, s podzemnim i nadzemnim garažama, parkiralištima i s vrlo malim udjelom zelenih površina (stupanj površinske nepropusnosti je 80-100 %). esto su prisutne i povijesne gradske jezgre sa starom arhitekturom, vrlo esto unutar zidina i utvrda ili njihovih ostataka. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.2.2. Gradske stambene površine

Gradske stambene površine - Gradske površine za stanovanje koje uklju uju i stambene blokove i privatne ku e. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgra ene i kultivirane (naj eš e neproizvodne) zelene površine.



J.3.1. Izgra ene površine za sport, rekreaciju i razonodu

Izgra ene površine za sport, rekreaciju i razonodu - Objekti i pripadaju e površine sa zabavnom i sportsko-rekreacijskom namjenom. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

30

J.3.2. Groblja

Groblja - Ure eni prostori na kojima se sahranjuju mrtvi. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorne komplekse s izmjenom izgra enih i zelenih površina.

J.4.1. Industrijska i obrtni ka podru ja

Industrijska i obrtni ka podru ja – Površine na kojima se odvija proizvodnja i skladištenje sirovina i dobara. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.4.3.1. Aktivni površinski kopovi

Aktivni površinski kopovi - Površine nastale eksploatacijom razli itih sirovina koje se koriste u industriji, na kojima se zbog na ina dobivanja mineralnih i drugih sirovina otvaraju "rane" u površini zemlje, uz zna ajnu promjenu geomorfoloških karakteristika terena. Vrlo esto se u iskopinama pojavljuje podzemna voda, pa nastaju bazeni i jezera.

J.4.4.1. Površine za pružni promet

Površine za pružni promet – Prostori za prijevoz, istovar i utovar dobara i ljudi koji je baziran na pružnim vozilima, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.



J.4.4.4. Lu ke površine

Lu ki objekti – Objekti za prihvat i poslugu brodova, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

31

C.3 PAG



A.4.1.1.1. Trš aci obi ne trske

Trš aci obi ne trske (As. Phragmitetum australis ("vulgaris") Soó 1927 (= Scirpo-Phragmitetum

W. Koch 1926)) – Pripadaju svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Jedna od najzna ajnijih zajednica vegetacije trš aka, koja mjestimi no, kao npr. u donjem toku Neretve, obraš uje vrlo velike površine (koje su danas dobrim dijelom meliorirane i privedene poljoprivrednoj proizvodnji), negdje zauzima malene površine, a razvija se i u depresijama stvorenim antropogenim zahvatima, kao što su npr. šljun ane jame, iskopi gline, odvodni kanali i sl. Razvija se i u vodenim bazenima kada se snizi razina vode u procesima progresivne sukcesije. U floristi kom sastavu u potpunosti dominira Phragmites australis, dok su sve ostale vrste zastupljene izrazito malim stupnjem pokrovnosti.

A.4.1.1.3. Zajednica obi nog obli a

Zajednica obi nog obli a (As. Scirpetum lacustris Schmale 1939) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Sastojine navedene zajednice razvijaju se u plitkoj vodi mnogobrojnih, uglavnom manjih vodenih bazena, u nešto dubljoj vodi od populacija trstike. Obi no su izrazito siromašnog floristi kog sastava, u kojem se isti u Schoenoplectus lacustris, Equisetum fluviatile, Typha angustifolia, Roripa amphibia i druge. U starijoj fitocenološkoj literaturi zajednica obli a bila je uklju ena u kompleks Scirpo-Phragmitetum s.l. U Hrvatskoj je prou avana i kao kompleks i kao samostalna asocijacija.

A.4.1.1.7. Zajednica primorskog obli a

Zajednica primorskog obli a (As. Scirpetum maritimi (Br.-Bl. 1931) R. Tx. 1937) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Navedeno ime asocijacije odnosi se na sastojine u kojima dominira Bolboschoenus maritimus i koje obraš uju plitke mo vare s bo atom vodom. Zajednica je rasprostranjena u Hrvatskom primorju, ali samo mjestimi no (npr. Pantana kod Trogira) zauzima ve e površine. Uglavnom je siromašnog floristi kog sastava. Uz Bolboschoenus maritmus naj eš i je Schoenoplectus litoralis, dok su rje i Typha angustifolia, Schoenoplectus tabernaemontani iSchoenoplectus lacustris, uz pojedina ne halofilne pratilice.

A.4.1.1.7. / F.1.1.2. - Zajednica primorskog obli a / Sredozemne sitine visokih sitova

Zajednica primorskog obli a (As. Scirpetum maritimi (Br.-Bl. 1931) R. Tx. 1937) – Pripada svezi Phragmition australis W. Koch 1926. Navedeno ime asocijacije odnosi se na sastojine u kojima dominira Bolboschoenus maritimus i koje obraš uju plitke mo vare s bo atom vodom. Zajednica je rasprostranjena u Hrvatskom primorju, ali samo mjestimi no (npr. Pantana kod Trogira) zauzima ve e površine. Uglavnom je siromašnog floristi kog sastava. Uz Bolboschoenus maritmus naj eš i je Schoenoplectus litoralis, dok su rje i Typha angustifolia, Schoenoplectus tabernaemontani iSchoenoplectus lacustris, uz pojedina ne halofilne pratilice. Sredozemne sitine visokih sitova (Red JUNCETALIA MARITIMNI Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu JUNCETEA MARITIMI R. Tx. 1951. Navedena vegetacija razvija se na zaslanjenim površinama uglavnom izvan dohvata plime i oseke.

A.4.1.1.8. Zajednica ljutka

Zajednica ljutka (As. Cladietum marisci Allorge 1922) – Pripada svezi Phragmition australis W.Koch 1926. To je zajednica plitkih vodenih bazena, uglavnom ispunjenih oligotrofnom, razmjerno hladnom vodom. U Hrvatskoj se najljepše njene sastojine nalaze u Omišljanskom jezeru na otoku Krku i uz velika donja jezera u Nacionalnom parku Plitvi ka jezera. Za samu zajednicu je zna ajan razmjerno siromašan floristi ki sastav. Isti u se Cladium mariscus, Phragmites australis, Chlorocyperus longus, Hydrocotyle vulgare.

32

B.1. Neobrasle i slabo obrasle stijene

Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci ja e ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama.

B.1. / B.2.2.1.1. - Neobrasle i slabo obrasle stijene / To ilo primorskog mekinjaka

Neobrasle i slabo obrasle stijene – Strmi odsjeci ja e ili slabije vezanih stijena, na kojima rijetka vaskularna vegetacija obrasta samo pukotine, dok su dijelovi bez pukotina ili potpuno neobrasli, ili obrasli lišajima i/ili mahovinama. To ilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-i . 1934) - To je zna ajna zajednica to ilarki, razvijena na vrlo pokretljivim to ilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo esto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristi kom sastavu na prvom se mjestu isti e Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.

B.2.2.1.1. To ilo primorskog mekinjaka

To ilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-i . 1934) - To je zna ajna zajednica to ilarki, razvijena na vrlo pokretljivim to ilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo esto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristi kom sastavu na prvom mjestu se isti e Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.

B.2.2.1.1. / C.3.5.1. - To ilo primorskog mekinjaka / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone

To ilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-i . 1934) - To je zna ajna zajednica to ilarki, razvijena na vrlo pokretljivim to ilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo esto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristi kom sastavu na prvom mjestu se isti e Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion


B.2.2.1.1. / E.8.2.3. - To ilo primorskog mekinjaka / Makija tršlje i somine

To ilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-i . 1934) - To je zna ajna zajednica to ilarki, razvijena na vrlo pokretljivim to ilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo esto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristi kom sastavu na prvom mjestu se isti e Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom

33

primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

B.4.1. Erodirane površine

Erodirane površine - Gole površine nastale razli itim oblicima površinske erozije tla, kojima je prethodilo uklanjanje vegetacije ili loše gospodarenje, te koje u trenutku kartiranja nisu sanirane. Ovdje se priklju uju i erodirane površine nakon elementarnih nepogoda (npr. vjetroizvala, spontanih požara i sl.), koje su relativno rijetka prirodna pojava.

C.2.5.1. Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina

Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-i . (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode.

C.2.5.1. / A.4.1.1. - Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina / Trš aci i rogozici

Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-i . (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode. Trš aci i rogozici (Red PHRAGMITETALIA W. Koch 1926) – Zajednice trske i rogoza koje se razvijaju u plitkim vodenim bazenima.

C.2.5.1. / A.4.1.2. - Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina / Visoki šaševi i šiljevi

Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-i . (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode. Visoki šaševi i šiljevi (Red MAGNOCARICETALIA Pignatti 1953) – Zajednice visokih šaševa (Carex) i šiljeva (Cyperus) razvijaju se na rubovima vodenih bazena ili obraš uju cijele plitke depresije, naj eš e oligotrofne mo vare. esto su razvijene i na antropogeno formiranim biotopima.

C.2.5.1. / I.5.3.1. - Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina / Tradicionalni vinogradi

Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-i . (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode. Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih u primorju). Strojna me uredna obrada nije mogu a.

C.3.5.1. Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone



34

C.3.5.1. / B.2.2.1.1. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / To iloprimorskog mekinjaka


splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-i . 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. To ilo primorskog mekinjaka (As. Drypetum jacquinianae H-i . 1934) - To je zna ajna zajednica to ilarki, razvijena na vrlo pokretljivim to ilima od Kvarnerskog primorja na sjeveru do Rtine u Ravnim kotarima na jugu. Vrlo esto se, kao npr. na otocima Rabu i Pagu, te Rtini u Ravnim kotarima, razvija na sekundarnim staništima ekstremno degradiranih kamenjarskih pašnjaka. Isto tako, razvija se sekundarno i na mnogobrojnim žalovima koji su u Kvarnerskom primorju izloženi buri. U floristi kom sastavu na prvom se mjestu isti e Drypis spinosa subsp. jacquiniana, a pridružuju mu se Rumex scutatus, Peltaria alliacea, Asparagus scaber, Vincetoxicum adriaticum, Aristolochia croatica.

C.3.5.1. / D.3.1.1. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Dra ici


splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-i . 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Dra ici (sveza Rhamno-Paliurion Trinajsti (1978) 1995) – Pripadaju redu PALIURETALIA Trinajsti 1978 i razredu PALIURETEA Trinajsti 1978. Šikare, rje e živice primorskih krajeva, izgra ene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromati nih biljaka nepodesnih za brst (u prvom redu koza). Dra ici su vrlo rasprostranjen skup staništa, razvijenih u sklopu submediteranske vegetacijske zone kao jedan od degradacijskih stadija šuma medunca i bjelograba.



splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-i . 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.5.1. / E.8.2.3. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Makija tršlje i somine


splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-i . 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu

35

prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.

C.3.5.1. / I.1.2.2. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone / Primorske utrine


splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon Ht. et H-i . 1934 p.p.)) – Navedenoj zajednici pripadaju isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa. Primorske utrine (Sveza Hordeion Br.-Bl. (1931) 1947)

Komentar: ovaj tip staništa je naj eš e na en na pašnjacima u neposrednoj blizini torova.

uglavnom dolazi blizu torova.

C.3.5.1.4. Kamenjara smilja i babosvilke

Kamenjara smilja i babosvilke (As. Helichryso-Armerietum dalmaticae H-i . 1962) – Rijetka kamenjarska zajednica u kojoj prevladavaju polugrmovi, poznata dosad samo s otoka Paga, gdje se razvija na površinama napuštenih vinograda u blizini mora s razmjerno dubokim, skeletoidnim tlom. Za nju su zna ajne Helichrysum italicum, Armeria dalmatica, Artemisia alba, Alyssum montanum, Onosma javorkae, Dianthus ciliatus.

C.3.5.1.4. / I.1.2. - Kamenjara smilja i babosvilke / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja

Kamenjara smilja i babosvilke (As. Helichryso-Armerietum dalmaticae H-i . 1962) – Rijetka kamenjarska zajednica u kojoj prevladavaju polugrmovi, poznata dosad samo s otoka Paga, gdje se razvija na površinama napuštenih vinograda u blizini mora s razmjerno dubokim, skeletoidnim tlom. Za nju su zna ajne Helichrysum italicum, Armeria dalmatica, Artemisia alba, Alyssum montanum, Onosma javorkae, Dianthus ciliatus.Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja (Red CHENOPODIETALIA Br.-Bl. (1931) 1936) –Navedeni skup pripada razredu CHENOPODIETEA Br.-Bl. 1952.

Komentar: Kod „I.1.2. Korovna i ruderalna vegetacija“ je korišten u kombinaciji s drugim staništnim tipovima kako bi se naglasilo da navedni stanišni tip zaraštava. Uglavnom se radi o napuštenim poljoprivrednim površinama koje su po ele zaraštati u šikaru i/ili obrastati s korovnom i ruderalnom vegetacijom. Korištenje ovog koda ne uklju je nužno i pripadnost stanišnog tipa nekom od navednih kodova niže razine (tj. biljne zajednice ili sveze). S druge strane, kod „I.1.2.2. Primorske utrine“ korišten je ukoliko je utvr en neki od stanišnih tipova primorskih utrina.

C.3.5.3. Travnjaci vlasastog zmijka

Travnjaci vlasastog zmijka (Sveza Scorzonerion villosae H-i . 1949) – Navedeni skup zajednica razvija se na razmjerno dubokim, sme im primorskim tlima i u pravilu na površini bez kamena. Zbog toga su takve površine bile pogodne za kosidbu i koristile su se kao livade košanice, ali i kao pašnjaci. Razvijaju se i u mediteransko-litoralnom i u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu.

36

C.3.5.3. / F.1.1. - Travnjaci vlasastog zmijka / Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima

Travnjaci vlasastog zmijka (Sveza Scorzonerion villosae H-i . 1949) – Navedeni skup zajednica razvija se na razmjerno dubokim, sme im primorskim tlima i u pravilu na površini bez kamena. Zbog toga su takve površine bile pogodne za kosidbu i koristile su se kao livade košanice, ali i kao pašnjaci. Razvijaju se i u mediteransko-litoralnom i u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu. Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima – To su plitki dijelovi mora, u zoni djelovanja plime i oseke, u kojima se trajno taloži pješ ano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima.

D.3.1.1. Dra ici


E.3.5.1. Šuma i šikara medunca i bjelograba




E.8.1.1. / C.3.5.1. - Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone

Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih

37

subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion




Komentar: ovim kodom su opisana sva staništa na otoku Pagu na kojima je monodominantna somina.

E.8.2.3. / C.3.5.1. - Makija tršlje i somine / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone

Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr. Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone (Sveza Chrysopogoni-Koelerion




E.8.2.7. / I.8.1.8.3. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Kampovi


Kampovi

E.9.2.4. Nasadi alepskog bora

Nasadi alepskog bora – Nasadi alepskog bora (Pinus halepensis)

38

E.9.2.6. Miješani nasadi autohtonih etinja a

Miješani nasadi autohtonih etinja a - Nasadi dvije ili više vrsta autohtonih etinja a.

F.1.1. Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima


F.1.1.2. Sredozemne sitine visokih sitova

Sredozemne sitine visokih sitova (Red JUNCETALIA MARITIMNI Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu JUNCETEA MARITIMI R. Tx. 1951. Navedena vegetacija razvija se na zaslanjenim površinama uglavnom izvan dohvata plime i oseke.

F.1.1.3. Sredozemne grmaste slanja e

Sredozemne grmaste slanja e (Red SARCOCORNIETALIA FRUTICOSAE Br.-Bl. 1931) –Pripadaju razredu SARCOCORNIETEA FRUTICOSAE Br.- Bl. et R. Tx. 1952. Vegetacija niskih grmastih halofita koja se razvija na povremeno plavljenim dijelovima niske, muljevite morske obale u zoni djelovanja plime i oseke.

F.1.1.3. / C.3.5. - Sredozemne grmaste slanja e / Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci

Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci (Red SCORZONERETALIA VILLOSAE H-i .1975 (=SCORZONERO-CHRYSOPOGONETALIA H-i . et Ht. (1956) 1958 p.p.) – Pripadaju razredu FESTUCO-BROMETEA Br.-Bl. et R. Tx. 1943. Tom skupu staništa pripadaju zajednice razvijene na plitkim karbonatnim tlima duž isto nojadranskog primorja, uklju uju i i dijelove unutrašnjosti Dinarida do kojih prodiru utjecaji sredozemne klime.


F.1.1.3. / F.1.1.2. - Sredozemne grmaste slanja e / Sredozemne sitine visokih sitova


Sredozemne sitine visokih sitova (Red JUNCETALIA MARITIMNI Br.-Bl. 1931) – Pripadaju razredu JUNCETEA MARITIMI R. Tx. 1951. Navedena vegetacija razvija se na zaslanjenim površinama uglavnom izvan dohvata plime i oseke.

F.3. Šljunkovita morska obala

Šljunkovita morska obala

F.3.1.1.1. Zajednica polegle mlje ike i morske makovice

Zajednica polegle mlje ike i morske makovice (As. Euphorbio-Glaucietum flavi H-i . 1934) - Ta se zajednica razvija na morskim žalovima izloženim utjecaju valova, pa se na njihovoj površini nalazi deblji ili pli i sloj valutica ispod kojih se esto razvija više-manje humozno tlo bogato dušikom. Izgra ena je od razmjerno malo karakteristi nih vrsta, me u kojima se isti u Glaucium flavum, Euphorbia peplis, Euphorbia pinea, Euphorbia paralias, Cakile maritima, Salsola kali, i u nitrofilnom obliku Scolymus hispanicus, Xanthium italicum, Xanthium strumarium. Opisana je s otoka Paga, ali se barem u fragmentarnom obliku može na i na mnogo mjesta duž Hrvatskog primorja.

39

I.1.2.2. Primorske utrine

Primorske utrine (Sveza Hordeion Br.-Bl. (1931) 1947)

I.1.2.2. / C.3.5. - Primorske utrine / Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci



I.2.1.1. Mozai ne poljoprivredne površine

Mozai ne poljoprivredne površine – Razli ite poljoprivredne kulture na malim parcelama.



I.2.1.2.2. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om travnom vegetacijom

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om travnom vegetacijom– Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om travnom vegetacijom više od 50 %.

I.2.1.2.3. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om grmolikom vegatacijom i drve em

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om grmolikom vegatacijom i drve em – Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju omgrmolikom vegetacijom i drve em koji u podru ju zauzimaju više od 50 % površine.

I.4.1. Intenzivne košanice i pašnjaci

Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije mogu e odrediti travnja kuili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, uklju uju i i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.).

Komentar: ovaj kod je korišten (sam ili u kombinaciji s drugima) na svim travnja kim površinama na kojima nije bilo mogu e odrediti zajednicu. Naj eš e se radi o pašnjaku koji je bio popasen, te je to jedan od razloga nemogu nosti odre ivanja zajednice. U slu aju gdje se na pašnjaku mogao odrediti barem dio vrsta tipi nih za poznate travnja ke tipove staništa, ovaj kod je korišten u kombinaciji s tim tipom staništa.

I.4.1. / C.2.5.1. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina

Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije mogu e odrediti travnja kuili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane (obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, uklju uju i i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.).Ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina (Sveza Molinio-Hordeion secalini H-i . (1934) 1958) – Zajednice koje se razvijaju na vlažnim tlima (ponekad zaslanjenim) s visokom razinom podzemne vode.

40

I.4.1. / C.3.5. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Submediteranski i epimediteranski suhi travnjaci



I.4.1. / C.3.5.1. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone




I.4.1. / C.3.5.3. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Travnjaci vlasastog zmijka


Travnjaci vlasastog zmijka (Sveza Scorzonerion villosae H-i . 1949) – Navedeni skup zajednica razvija se na razmjerno dubokim, sme im, primorskim tlima i u pravilu na površini bez kamena. Zbog toga su takve površine bile pogodne za kosidbu i koristile su se kao livade košanice, ali i kao pašnjci. Razvijaju se i u mediteransko-litoralnom i u mediteransko-montanom vegetacijskom pojasu.

I.4.1. / F.1.1. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Površine slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima



I.4.1. / I.1.2. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja

Intenzivne košanice i pašnjaci - Ovaj se tip staništa koristi ukoliko nije mogu e odrediti travnja kuili ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta biljaka. Ovdje pripadaju intenzivno uzgajane

41

(obrada tla, gnojidba, dosijavanje) košanice i pašnjaci, uklju uju i i višegodišnje kulture ciljanih biljnih vrsta koje služe kao hrana za stoku u zelenom i/ili suhom stanju (npr. crvena djetelina, inkarnatka, lucerka, i dr.).


I.4.1. / I.1.2.2. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Primorske utrine



I.5.2.2. Intezivni maslinici

Intenzivni maslinici – Nasadi maslina intenzivnog industrijskog na ina uzgoja.

I.5.3. / I.1.2. - Vinogradi / Korovna i ruderalna vegetacija Sredozemlja

Vinogradi - Površine namijenjene uzgoju vinove loze s tradicionalnim ili intenzivnim na inom uzgoja.


Komentar: Ovim kodom obuhva ene su sve površine za koje je utvr eno da su bile vinogradi, a danas su razli ito zaraštene. Uglavnom zaraštaju s kupinom i korovnom vegetacijom.


Tradicionalni vinogradi – Vinogradi gustog razmaka sadnje s kolcima (ili bez njih, u primorju). Strojna me uredna obrada nije mogu a.

I.5.3.2. Intenzivni vinogradi

Intenzivni vinogradi – Vinogradi širokog razmaka sadnje i plantažnog uzgoja s intenzivnom strojnom obradom.

I.7.1.2. Živice na me ama kultiviranih površina

Živice na me ama kultiviranih površina

Komentar: Ovim tipom staništa su obuhva ene sve površine na kojima se Arundo donax toliko raširio da zauzima veliku kompaknu površinu.

I.8.1. Javne neproizvodne kultivirane zelene površine

Javne neproizvodne kultivirane zelene površine - Ure ene zelene površine, esto s mozai nom izmjenom drve a, grmlja, travnjaka i cvjetnjaka, razli itog na ina održavanja i ponajprije estetske, edukacijske i/ili rekreacijske namjene, uklju uju i i namjenske zelene površine za sport i rekreaciju.

I.8.1.8.3. Kampovi

Kampovi

42



J.1.3.3. Vikend naselja

Vikend naselja – Vikend naselja, esto u prigradskim podru jima i/ili uz obale voda, koja služe uglavnom za odmor i rekreaciju s ku ama za odmor i vrlo malim vrtovima raznolike strukture. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.2. Gradovi

Gradovi - Ljudska naselja s gradskim na inom života. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgra ene površine stambene i druge namjene u gradovima s kultiviranim zelenim površinama, naj eš e neproizvodne namjene.



J.2.3.1. Zgrade javne namjene s pripadnim površinama

Zgrade javne namjene s pripadnim površinama – Zgrade javne namjene (trgova ki centri, upravne zgrade, banke, škole, hoteli i sl.) s velikim udjelom više ili manje intenzivno njegovanih zelenih površina. Mjestimi no se mogu pojaviti i spontani oblici vegetacije. Stupanj površinske nepropusnosti ovisi o udjelu zelenih površina. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.3.2. Groblja




J.4.2. Odlagališta krutih tvari


J.4.2.2. / I.1.2.2. - Neure ena (divlja) odlagališta krutog otpada / Primorske utrine

Neure ena (divlja) odlagališta krutog otpada – Površine na kojima se odlažu sve vrste krutog otpada na potpuno propusnim površinama, esto i u razli itim tipovima prirodne vegetacije. Dijelovi neure enih površina s otpadom obrastaju prirodnom vegetacijom.


43

J.4.2.2. / J.4.3.2. - Neure ena (divlja) odlagališta krutog otpada / Napušteni površinski kopovi (nesanirani)


Napušteni kopovi (nesanirani) – Površine napuštenih kopova sa strmim stranama koji po inju obrastati prirodnom vegetacijom.

J.4.3.1.1. Kamenolomi

Kamenolomi – Prostori na kojima se iskapa kamen kao sirovina. Otvaraju se "rane" u zemlji, strane iskopa su stjenovite i strme. Vrlo esto se u sklopu kamenoloma nalaze i pogoni za usitnjavanje kamena. Stupanj površinske nepropusnosti je velik.

J.4.3.2. Napušteni površinski kopovi (nesanirani)


J.4.3.2. / J.4.2. - Napušteni površinski kopovi (nesanirani) / Odlagališta krutih tvari





J.4.4.2.2. Površine za cestovni promet

Površine za cestovni promet – Prostori za prijevoz, istovar i utovar dobara i ljudi motornim i drugim vozilima, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks. Kartiranje na petoj razini podrazumijeva izdvajanje zasebnih klasa iz drugih skupina. Pojedina ni elementi posebne namjene dobivaju šifre kako slijedi: 1 - asfaltirana i betonirana parkirališta, 2 - ostala parkirališta, 3 – kolnici autocesta, 4 – kolnici državnih i regionalnih cesta, 5 - polupropusni neasfaltirani kolnici poljskih i šumskih cesta, 6 - propusni kolnici poljskih i šumskih kolnih putova.

J.4.5. Uzgajališta životinja

Uzgajališta životinja - Izgra eni prostori koji se koriste za uzgoj životinja, zajedno s pripadnim površinama. Definicija tipa na ovoj i sljede oj razini podrazumijeva uže prostorne komplekse površina na kojima borave uzgajane životinje i ostalih okolnih izgra enih površina, isklju uju ipovršine za proizvodnju hrane potrebne za uzgoj.

44

C.4 VIS

B.1. / B.1.4.2. - Neobrasle i slabo obrasle stijene / Dalmatinske vapnena ke stijene


Dalmatinske vapnena ke stijene (Sveza Centaureo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980) – Hazmofitska vegetacija stjenja a pukotinjarki koja se razvija u pukotinama suhih vapnena kih stijena u mediteranskom podru ju Južnog Jadrana.

B.1. / E.8.1. - Neobrasle i slabo obrasle stijene / Mješovite, rje e iste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike


Mješovite, rje e iste vazdazelene šume i makija crnike ili oštrike (Sveza Quercion ilicis Br.-Bl. (1931) 1936) – Navedeni skup zajednica pripada redu QUERCETALIA ILICIS Br.-Bl. (1931) 1936 i razredu QUERCETEA ILICIS Br.-Bl. 1947. To su mješovite vazdazeleno-listopadne, rje e iste vazdazelene šume i makija Sredozemlja, u kojima dominiraju vazdazeleni hrastovi (Quercus ilex ili Quercus rotundifolia ili Quercus coccifera).

B.1.4.2. Dalmatinske vapnena ke stijene


B.1.4.2. / D.3.5.2. - Dalmatinske vapnena ke stijene / Sastojine drvenaste mlje ike (Euphorbia

dendroides)


Sastojine drvenaste mlje ike - Ljeti listopadne šikare s potpunim ili gotovo potpunim izostankom vazdazelenih vrsta, u kojima kao edifikator dominira drvenasta mlje ika (Euphorbia dendroides). Razvijaju se na pu inskim otocima poput Sušca i Palagruže.

B.1.4.2. / D.3.5.2.2. - Dalmatinske vapnena ke stijene / Mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides)


Mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides) – tip staništa izdaleka neupadljiv, jer je smješten na zaravnima i stjenovito-terasastom podru ju duž glavnog grebena otoka. Visina koju grmljak postiže (1.0-1.5 m) osjetno je niža u odnosu na predhodni stanišni tip (D.3.5.2.1.). Odlikuje se mozai nim izgledom, osobito u prolje e u doba cvatnje, kada razli ite biljke cvatu cvjetovima razli itih boja, te vrlo velikom raznolikoš u biljnih vrsta, uz smanjeni udjel drvenaste mlje ike (uglavnom 30-60% pokrovnosti). Ovo stanište tako er zauzima tri ve arazdvojena podru ja na otoku Vela Palagruža, te središnje njaviše podru je Male Palagruže. Na Veloj Palagruži dva su podru ja smještena na malim zaravnima na krajnjem isto nom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedno se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj padini na sredini otoka. Na Maloj

45

Palagruži ovo stanište zauzima podru je male zaravni glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podru je prijevoja i južne zaravni. I ovo se stanište razvija na blagim padinama ili na stjenovitim odsjecima terasastog profila, pa je stupac tla razmjerno dobro razvijen, no jutarnja rosa je slaba tijekom zime i ranog prolje a ili je uop e nema. Stanište je u ve oj mjeri prekinuto ili okruženo stijenama. Sastav biljnih vrsta: edifikatori - Euphorbia dendroides, Artemisia arborescens, Matthiola rupestris, Lavatera arborea; ostale vrste - Lycium intricatum, Aurinia sp., Olea sylvestris (forma bodljastog niskog grma), Thymellea hirsuta (grmovi), Asphodellus microcarpus, Asphodelline lutea,Brassica botterii, Arisarum vulgare, Hyoscyamus sp., Urtica pilulifera, Senecio sp., Ruta sp. (zeljaste biljke).

B.1.4.2. / F.4.1.1. - Dalmatinske vapnena ke stijene / Površine stjenovitih obala pod halofitima



C.3.5.1. / D.3.4.1. - Isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone /Zapadnomediteranski bušici ružmarina



Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i . 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu zna ajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu isto nu granicu svoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipi nom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Bra a i Lastova. U floristi kom sastavu isti u se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.




Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i .(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj su fitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno ozna ene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šume crnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razli ite na ine prou avane diljem itavoga eumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskom prostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju u obliku razli itog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedni ki. To su Quercus ilex, Laurus

46

nobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamen repandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko zna ajnih vrsta kao što su npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko zna ajnih subasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas. carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.

C.3.6.1. Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice

Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusi H-i .(1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhva aju kamenjarsko-pašnja ke, hemikriptofitske zajednice.

C.3.6.1. / D.3.4.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice /Zapadnomediteranski bušici ružmarina




C.3.6.1. / E.8.1.3. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice / ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom




C.3.6.1. / F.4.1.1. - Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice / Površine stjenovitih obala pod halofitima



Površine stjenovitih obala pod halofitima - Priobalni stjenoviti grebeni (Sveza Crithmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) pripadaju redu CRITHMO-LIMONIETALIA Molinier 1934) i razredu CRITHMO-LIMONIETEA Br.-Bl. 1947. Halofitske zajednice grebenja a razvijene u pukotinama

47

priobalnih grebena u zoni zra ne posolice i prskanja morskih valova. Ujedinjuju u svom floristi kom sastavu mnogobrojne endemi ne vrste roda Limonium. U tom smislu naro ito se isti e Sicilija s mnogobrojnim endemi nim vrstama, dok je isto nojadransko primorje u odnosu na uži sredozemni bazen izrazito siromašno i po broju vrsta i po broju endema.

C.3.6.2. Jadranski travnjaci br ka


D.3.4.1. Zapadnomediteranski bušici ružmarina


D.3.4.1. / B.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Neobrasle i slabo obrasle stijene



D.3.4.1. / C.3.6.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice

Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i . 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu zna ajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu isto nu granicu svoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipi nom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Bra a i Lastova. U floristi kom

48

sastavu isti u se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.



D.3.4.1. / E.8.1.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Mješovita šuma i makija crnike s crnim jasenom

Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i . 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu zna ajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu isto nu granicu svoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipi nom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat iz otoka Bra a i Lastova. U floristi kom sastavu isti u se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.


D.3.4.1. / E.8.1.3. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom


ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). iste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvati 1963a), a u novije su vrijeme shva ene kao samostalna asocijacija Myrto-Quercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Kor ule), a mjestimi no kao niska šuma (npr. Lu ica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristi kom sastavu uz Quercus ilex s ve im ili manjim

49

stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

D.3.4.1. / E.8.2.3. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Makija tršlje i somine



D.3.4.1. / E.8.2.4. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Makija divlje masline i somine


Makija divlje masline i somine (As. Oleo-Juniperetum phoeniceae Bruno et al. 1983) –Razmjerno rijetka zajednica makije prou avana na otoku Lastovu, djelomi no ozna ena kao “Oleo-Lentiscetum adriaticum”, a u novije vrijeme otkrivena i na otoku iovu. To je razmjerno termofilna makija u kojoj dominiraju Olea sylvestris i Juniperus phoenicea.

D.3.4.1. / E.8.2.7. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Mješovita šuma alepskog bora i crnike


50


D.3.5.2.1. Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides).

Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides) - tip staništa fizionomski obilježen svojom visinom (prosje no 1.5-2.0 m, s pojedinim jedinkama višim i od 2.5 m), koja je zna ajno ve a u odnosu na ostale prisutne tipove staništa. S obzirom da u tom tipu izrazito dominira drvenasta mlje ika (E. dendroides), s pokrovnoš u ve om od 90%, ovaj se tip ve iz daljine može uo ititijekom ranog prolje a po svijetložutoj boji koja potje e od cvatova te vrste, a tijekom kasnog prolje a i ljeta po ri ecrvenoj boji koja potje e od listova drvenaste mlije ike u doba ljetnog mirovanja. Ovaj stanišni tip zauzima tri ve a razdvojena podru ja na otoku Vela Palagruža, smještena uglavnom na blažim sjevernim padinama ispod glavnog grebena (koji se pruža u smjeru istok-zapad), spuštaju i se mjestimi no i do samo 20-ak metara nad morem iznad sjevernih obala otoka. Stupac tla razmjerno je ovdje najviše razvijen, a jutarnja rosa je vrlo jaka tijekom zime i ranog prolje a, pa je površina tla mjestimi no prekrivena mahovinama. Areal ovog staništa na otoku prekinut je na dva mjesta sjeverne padine koja se nalaze ispod izrazitih prijevoja glavnog grebena, što je vjerojatno posljedica ja egmehani kog i evapotranspiracijskog utjecaja vjetra. Sastav biljnih vrsta: edifikator - Euphorbia dendroides; ostale vrste - Lycium intricatum, Lavatera arborea, Rubus heteromorphus (grmovi), Brassica botterii, Asphodellus microcarpus, Archangelica sp., Arisarum vulgare (zeljaste biljke).

D.3.5.2.2. Mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides)

Mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike (Euphorbia dendroides) – tip staništa izdaleka neupadljiv, jer je smješten na zaravnima i stjenovito-terasastom podru ju duž glavnog grebena otoka. Visina koju grmljak postiže (1.0-1.5 m) osjetno je niža u odnosu na predhodni stanišni tip (D.3.5.2.1.). Odlikuje se mozai nim izgledom, osobito u prolje e u doba cvatnje, kada razli ite biljke cvatu cvjetovima razli itih boja, te vrlo velikom raznolikoš u biljnih vrsta, uz smanjeni udjel drvenaste mlje ike (uglavnom 30-60% pokrovnosti). Ovo stanište tako er zauzima tri ve arazdvojena podru ja na otoku Vela Palagruža, te središnje njaviše podru je Male Palagruže. Na Veloj Palagruži dva su podru ja smještena na malim zaravnima na krajnjem isto nom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedno se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj padini na sredini otoka. Na Maloj Palagruži ovo stanište zauzima podru je male zaravni glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podru je prijevoja i južne zaravni. I ovo se stanište razvija na blagim padinama ili na stjenovitim odsjecima terasastog profila, pa je stupac tla razmjerno dobro razvijen, no jutarnja rosa je slaba tijekom zime i ranog prolje a ili je uop e nema. Stanište je u ve oj mjeri prekinuto ili okruženo stijenama. Sastav biljnih vrsta: edifikatori - Euphorbia dendroides, Artemisia arborescens, Matthiola rupestris, Lavatera arborea; ostale vrste - Lycium intricatum, Aurinia sp., Olea sylvestris (forma bodljastog niskog grma), Thymellea hirsuta (grmovi), Asphodellus microcarpus, Asphodelline lutea,Brassica botterii, Arisarum vulgare, Hyoscyamus sp., Urtica pilulifera, Senecio sp., Ruta sp. (zeljaste biljke).



51

E.8.1.3. ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom


E.8.1.3. / C.3.6.1. - ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom / Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice




E.8.1.3. / D.3.4.1. - ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom / Zapadnomediteranski bušici ružmarina


Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i . 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu zna ajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu isto nu granicu svoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipi nom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Bra a i Lastova. U floristi kom

52

sastavu isti u se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.1.3. / E.8.2.7. - ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom / Mješovita šuma alepskog bora i crnike

ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). iste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvati 1963a), a u novije su vrijeme shva ene kao samostalna asocijacija Myrto-Quercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Kor ule), a mjestimi no kao niska šuma (npr. Lu ica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristi kom sastavu uz Quercus ilex s ve im ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.


E.8.1.6. Mješovita šuma i makija crnike s crnim grabom

Mješovita šuma i makija crnike s crnim grabom (As. Ostryo-Quercetum ilicis Trinajsti (1965) 1977) – Pripadaju mediteransko-montanim šumama i makiji crnike (hemimediteranska vegetacijska zona). U onom dijelu Dalmacije i otoka u kojemu se od prirode, u sklopu mediteransko-litoralnog pojasa razvija as. Myrto-Quercetum ilicis, u sklopu mediteransko-montanog pojasa razvija se as. Ostryo-Quercetum ilicis. U sjevernom dijelu jadranskog primorja od Trsta na sjeveru do Cresa na jugu ta se zajednica razvija i u sklopu mediteransko-litoralnog pojasa. Ta je šumska zajednica, tako er, razvijena i u obliku visoke makije u kojoj se od listopadnih drvenastih elemenata pojavljuje, uz Fraxinus ornus, i vrsta Ostrya carpinifolia kao indikator razmjerno hladnijih i vlažnijih ekoloških prilika. U floristi kom sastavu isti e se izvjestan broj elemenata zna ajnih za vegetaciju reda Quercetalia pubescentis, kao što su Sesleria autumnalis, Viola alba subsp. denhardtii, Silene italica, Tamus communis, Frangula rupestris.



E.8.2.3. / D.3.4.1. - Makija tršlje i somine / Zapadnomediteranski bušici ružmarina

Makija tršlje i somine (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) – Toj šumskoj zajednici, koja je danas naj eš e razvijena u obliku više ili niže makije, pripadaju u Hrvatskom primorju sve one površine u kojima dominira somina – Juniperus phoenicea. Razvija se u procesu prirodne sukcesije šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima. Prvi puta opisana je s otoka Unija u Kvarnerskom primorju i otoka Velog Pržnjaka u sklopu oto ne skupine Kor ule u južnoj Dalmaciji. Kasnije je otkrivena i na više lokaliteta u Kvarnerskom primorju, u srednjoj i južnoj

53

Dalmaciji (otoci Rab, Dugi otok, Murter, Šolta, Bra ). Mjestimi no zauzima i velike površine, kao npr. u Malostonskom zaljevu. U floristi kom sastavu domniniraju Pistacia lentiscus i Juniperus phoenicea, a pridružuju se Myrtus communis, Olea sylvestris, Ceratonia siliqua, Pinus halepensis (juv.), Prasium majus, Ephedra fragilis, Phillyrea media, Erica arborea, Rubia peregrina, Lonicera implexa i dr.


E.8.2.3. / E.8.2.8. - Makija tršlje i somine / Šuma alepskog bora sa sominom


Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i oto i ima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije, najzna ajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristi kom sastavu se isti u Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.

E.8.2.4. Makija divlje masline i somine


E.8.2.4. / D.3.4.1. - Makija divlje masline i somine / Zapadnomediteranski bušici ružmarina


Zapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931) Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i . 1958) – Pripada svezi Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravo u Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvom redu zna ajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu isto nu granicu

54

svoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipi nom obliku u sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru, Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Bra a i Lastova. U floristi kom sastavu isti u se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes, Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.

E.8.2.4. / E.8.2.8. - Makija divlje masline i somine / Šuma alepskog bora sa sominom


Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje- i južnodalmatinskim otocima i oto i ima te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najzna ajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristi kom sastavu se isti u Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.



Komentar: Osim za opis površina tipi nih „mješovitih šuma alepskog bora i crnike“, ova klasa staništa je korištena i u svim onim slu ajevima kada je iz terenskih podataka ili pregleda ortofota (ili satelitske snimke) jasno da u sloju drve a (ili grmlja) dominira alepski bor (Pinus halepensis). Veliki je broj površina u kojima je u sloju drve a razvijena šuma alepskog bora, a u sloju grmlja „zapadnomediteranski bušici ružmarina“. Prema fitocenološkom shva anju, ovakve površine bi se smatrale „zapadnomediteranskim bušicima ružmarina„ sa dobro razvijenim alepskim borom u sloju drve a. S aspekta staništa je bitno naglasiti da se radi o dobro razvijenom sloju drve a, te je stoga ova klasa staništa korištena za opisivanje svih površina sa dominantnim i dobro razvijenim alepskim borom, bez obzira na stvarnu fitocenološku pripadnost.

E.8.2.7. / D.3.4.1. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / Zapadnomediteranski bušici ružmarina



55

E.8.2.7. / E.8.1.3. - Mješovita šuma alepskog bora i crnike / ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom


ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike (eumediternska vegetacijska zona). iste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenata razvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojemu tijekom zime srednji minimumi najhladnijeg mjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcis myrtetosum” (Horvati 1963a), a u novije su vrijeme shva ene kao samostalna asocijacija Myrto-Quercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visoke makije (npr. viši dijelovi otoka Kor ule), a mjestimi no kao niska šuma (npr. Lu ica na otoku Lastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjeklo i makija je postupno prešla u šumu. U floristi kom sastavu uz Quercus ilex s ve im ili manjim stupnjem stalnosti pridolaze Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Juniperus macrocarpa, Arbutus unedo, Erica arborea, Lonicera implexa, Smilax aspera, Asparagus acutifolius i dr.

E.8.2.8. Šuma alepskog bora sa sominom

Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i oto i ima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najzna ajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristi kom sastavu se isti u Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.

E.8.2.8. / D.3.4.1. - Šuma alepskog bora sa sominom / Zapadnomediteranski bušici ružmarina

Šuma alepskog bora sa sominom (As. Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) – U šumama alepskog bora koje se razvijaju u najtoplijem i najsušem (subhumidnom) dijelu Hrvatskog primorja, na pojedinim srednje i južnodalmatinskim otocima i oto i ima, te na padinama južne i jugozapadne ekspozicije najzna ajniju ulogu ima vrsta Juniperus phoenicea, dok su neke mezoflnije vrste (npr. Juniperus oxycedrus, Laurus nobilis, Viburnum tinus) slabije zastupljene ili potpuno nedostaju. U floristi kom sastavu se isti u Pinus halepensis, Juniperus phoenicea, Pistacia lentiscus, Myrtus comunis, Phillyrea media, Arbutus unedo, Erica arborea, Rubia peregrina, Arisarum vulgare, Ephedra fragilis, Prasium majus i dr., dok je Quercus ilex uglavnom slabije zastupljen i javlja se samo u sloju grmlja.


56

E.8.2.9. Šuma alepskog bora s tršljom

Šuma alepskog bora s tršljom (As. Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) – Ta se šumska zajednica razvija u onom dijelu Hrvatskog primorja (srednja i južna Dalmacija) u kojem se alepski bor poslije podizanja kultura uspješno širi dalje bez utjecaja ovjeka. U floristi kom sastavu isti u se u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, pa u genezi zajednice ptice imaju važnu ulogu. U sloju drve a domninira Pinus halepensis, dok su u sloju grmlja i niskog raslinja esti Pistacia lentiscus, Myrtus communis, Olea sylvestris, Lonicera implexa, Smilax aspera, Rubia peregrina, Asparagus acutifolius, Osyris alba, Arbutus unedo, Phillyrea media i dr., sve od reda ornitokorne vrste, kojih se sjemenke endozookorijom rasijavaju posredstvom ptica.

F.2. Pjeskovita morska obala

Pjeskovita morska obala

F.2.1.1. Površine pješ anih plaža pod halofitima

Površine pješ anih plaža pod halofitima (Sveza Ammophilion australis Br.-Bl. (1921) 1933) –Pripadaju redu AMMOPHILETALIA Br.-Bl. (1931) 1933 i razredu AMMOPHILETEA Br.-Bl. et T. Tx. 1943. Psamofitska halofitska vegetacija razvijena na pješ anim plažama uglavnom s pokretnim pijeskom, dijelom zbog djelovanja valova, a dijelom zbog djelovanja vjetra.

F.3. Šljunkovita morska obala

Šljunkovita morska obala



F.4.1.1. Površine stjenovitih obala pod halofitima / Dalmatinske vapnena ke stijene



F.4.1.1.3. Grebenja a maljave mrižice i š ulca

Grebenja a maljave mrižice i š ulca (As. Crithmo-Limonietum vestiti Trinajsti in Zi. Pavleti1989) - Endemi na zajednica grebenja a zna ajna za priobalne grebene vulkanskih oto i a Jabuke i Brusnika, izgra ena od malenog broja vrsta, izrazito otvorenog sklopa: Limonium vestitum subsp. vestitum, L. vestitum subsp. brusnicense, Frankenia pulverulenta, Crithmum maritimum, Daucus hispanicus.

57

F.4.1.1.3. / D.3.5.2. / B.1. - Grebenja a maljave mrižice i š ulca / Sastojine drvenaste mlje ike

(Euphorbia dendroides) / Neobrasle i slabo obrasle stijene


Sastojine drvenaste mlje ike - Ljeti listopadne šikare s potpunim ili gotovo potpunim izostankom vazdazelenih vrsta, u kojima kao edifikator dominira drvenasta mlje ika (Euphorbia dendroides). Razvijaju se na pu inskim otocima poput Sušca i Palagruže.


F.5.1.1. Zajednice morske obale na pomi noj podlozi pod utjecajem ovjeka (mulj, pijesak, šljunak)

Zajednice morske obale na pomi noj podlozi pod utjecajem ovjeka (mulj, pijesak, šljunak)

I.1.2.1.8. Zajednica drvolike stole

Zajednica drvolike stole (As. Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935) – Pripada svezi Chenopodion muralis Br.-Bl. (1931) 1936. Razmjerno rijetka ruderalna zajednica u ijem sastavu dominira vrsta Lavatera arborea, a pridružuju se Hyoscyamus albus, Ecballium elaterium, Phytolacca americana, Ballota foetida i dr. Naro ito lijepo je razvijena na oto i u Brusniku i otoku Murteru.

I.1.2.1.8. / F.4.1.1.3. / B.1. - Zajednica drvolike stole / Grebenja a maljave mrižice i š ulca /Neobrasle i slabo obrasle stijene

Zajednica drvolike stole (As. Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935) – Pripada svezi Chenopodion muralis Br.-Bl. (1931) 1936. Razmjerno rijetka ruderalna zajednica u ijem sastavu dominira vrsta Lavatera arborea, a pridružuju se Hyoscyamus albus, Ecballium elaterium, Phytolacca americana, Ballota foetida i dr. Naro ito lijepo je razvijena na oto i u Brusniku i otoku Murteru.



I.2.1.1. Mozai ne poljoprivredne površine

Mozai ne poljoprivredne površine – Razli ite poljoprivredne kulture na malim parcelama.



58

I.2.1.2.2. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om travnom vegetacijom

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om travnom vegetacijom– Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om travnom vegetacijom više od 50 %.

I.2.1.2.3. Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om grmolikom vegatacijom i drve em

Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju om grmolikom vegatacijom i drve em – Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije s prevladavaju omgrmolikom vegetacijom i drve em koji u podru ju zauzimaju više od 50 % površine.

Komentar: Uglavnom se radi o bivšim poljoprivrednim površinama koje su zarasle grmolikom i rudralnom vegetacijom.

I.4.1. / C.3.6. - Intenzivne košanice i pašnjaci / Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana


Kamenjarski pašnjaci i suhi travnjaci eu- i stenomediterana (Red CYMBOPOGO-

BRACHYPODIETALIA H-i . (1956) 1958) – Pripadaju razredu THERO-BRACHYPODIETEA Br.-Bl. 1947. Navedeni kompleks staništa, u stvari vegetacijskih oblika, koji se kao posljednji stadiji degradacije vazdazelenih šuma crnike razvijaju u sklopu eumediteranske (= mezomediteranske) i stenomediteranske (= termomediteranske) vegetacijske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa diljem Sredozemlja.

Komentar: ovaj kod je korišten na svim travnja kim površinama na kojima nije bilo mogu e odrediti zajednicu. Naj eš e se radi o pašnjaku koji je bio popasen, te je to jedan od razloga nemogu nosti odre ivanja zajednice. Obi no su na ovakvim površinama na ene vrste karakteristi ne za Kamenjarske pašnjake i suhe travnjake eu- i stenomediterana.

I.5.1.2. Intenzivni visoki vo njaci u užem smislu

Intenzivni visoki vo njaci u užem smislu – Površine na kojima se uzgajaju vo ke stablašice iz porodice Rosaceae, uz strojnu obradu i gnojenje tla.

I.5.1.3. Ostali visoki vo njaci

Ostali visoki vo njaci - Površine na kojima se uzgajaju vo ke stablašice koje ne pripadaju porodici Rosaceae.



I.5.2.2. Intezivni maslinici

Intenzivni maslinici – Nasadi maslina intenzivnog industrijskog na ina uzgoja.

59

I.5.3. / I.5.2. - Vinogradi / Maslinici

Vinogradi - Površine namijenjene uzgoju vinove loze s tradicionalnim ili intenzivnim na inom uzgoja.

Maslinici - Površine namijenjene uzgoju maslina tradicionalnog ili intenzivnog na ina uzgoja.



I.5.3.1. / D.3.4.1. - Tradicionalni vinogradi / Zapadnomediteranski bušici ružmarina



I.5.3.1. / I.2.1.2. - Tradicionalni vinogradi / Mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije



I.5.3.2. Intenzivni vinogradi

Intenzivni vinogradi – Vinogradi širokog razmaka sadnje i plantažnog uzgoja s intenzivnom strojnom obradom.



J.1.2. Napuštena seoska podru ja

Napuštena seoska podru ja - Napuštena seoska podru ja s ku ama ili napuštena izdvojena seoska imanja. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmenjuju izgra eni elementi napuštenih sela s elementima prirodne i poluprirodne vegetacije.

J.2.2. Gradske stambene površine

Gradske stambene površine - Gradske površine za stanovanje koje uklju uju i stambene blokove i privatne ku e. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks u kojemu se izmjenjuju izgra ene i kultivirane (naj eš e neproizvodne) zelene površine.

60

J.2.3.6. Vojni objekti

Vojni objekti - Objekti i površine vojne namjene s pripadaju im prostorima za vojne vježbe. Definicija tipa na ovoj razini podrazumijeva prostorni kompleks.

J.3.2. Groblja




J.4.2.2. Neure ena (divlja) odlagališta krutog otpada


J.4.3.2. Napušteni površinski kopovi (nesanirani)




61

D PROVJERA TO NOSTI TERENSKIH PODATAKA

Važan i neizostavan dio prilikom kartiranja staništa predstavlja terensko uzorkovanje. Ono služi

prikupljanju podataka vezanih uz razli ite poligone, tj. tipove staništa, koji su izdvojeni klasifikacijom

satelitskih snimaka. Terensko uzorkovanje uklju uje:

- obilazak odre enog podru ja

- identifikaciju razli itih tipova staništa

- popisivanje karakteristi nih biljnih vrsta

- opisivanje staništa

- prikupljanje fotodokumentacije za naknadnu obradu u uredu.

Odre ivanje položaja na terenu i prikupljanje to aka za potrebe kartiranja staništa izvršeno je pomo u

GPS ure aja (Garmin GPSmap 60CSx). Prilikom terenskog uzorkovanja vodilo se ra una da to nost

GPS ure aja bude izme u 5-15 m. Terenske to ke prikupljane su imaju i u vidu dva cilja:

(1) identifikaciju pojedinih poligona

(2) eventualnu naknadnu vizualnu interpretaciju, odnosno identifikaciju pojedinih tipova staništa

koja nisu mogla biti izdvojena klasifikacijom satelitskih snimaka (prvenstveno zbog male

površine koju zauzimaju).

Sukladno korištenoj metodologiji, prilikom terenskog uzorkovanja nastojalo se obi i 5 – 10 %

poligona svake klase izdvojene klasifikacijom satelitskih snimaka. Ovo pravilo nije vrijedilo za rijetke

klase ( iji se broj kretao od 1 do 10), koje se pokušalo obi i u što ve em broju. Na terenu se nastojao

odrediti tip staništa na najve oj mogu oj razini (prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa), neovisno od

toga koja e razina klasifikacije biti prikazana na karti. Potrebno je istaknuti da su, zbog kašnjenja

podloga, za podru ja otoka Visa i estuarija Krke u svrhu terenskog uzorkovanja napravljene

privremene satelitske interpretacije, odnosno preliminarne klasifikacije satelitskih snimaka, a tek

nakon dobivanja svih potrebnih podloga, izra ena je kona na klasifikacija satelitskih snimaka. Zbog

toga je u nemalom broju slu ajeva došlo do nepravilne distribucije prikupljenih terenskih podataka,

odnosno u jednom poligonu našlo se dvije ili više terenskih to aka, dok u drugom nije bilo niti jedne.

To je u kona nici rezultiralo odre enim problemima prilikom identifikacije i interpretacije staništa, te

izrade samih karata za navedena podru ja.

Usporedo s podacima koji su korišteni za izradu karata, prilikom terenskog uzorkovanja prikupljani su

i podaci za utvr ivanje kvalitete dobivenih tematskih sadržaja, odnosno karata staništa. Ti podaci

predstavljaju referentne vrijednosti koje su prilikom analize to nosti uspore ene s podacima s karte.

Na taj se na in odredila kvaliteta informacija dobivenih daljinskim istraživanjima, te su se eventualno

utvrdili uzroci pogrešaka. Nepravilnosti ili pogreške na kartama mogu imati razli ite uzroke: pogrešna

62

interpretacija klasa prilikom kartiranja (naj eš e me u klasama koje su sli ne), problemi vezani uz

položaj uzorka (kada se nalazi u rubnoj zoni ili je manje površine od minimalne površine kartiranja),

nemogu nost uzimanja odgovaraju eg uzorka (zbog teške pristupa nosti terena), vrijeme prikupljanja

uzoraka za analizu to nosti (uzorak je prikupljen u razli ito doba od originalnih podataka, npr.

prolje e/jesen), promjene u vegetacijskom pokrovu uvjetovane razli itim imbenicima (požari,

poplave i sl.) i dr.

Analiza tematske to nosti dobivenih kartografskih sadržaja provedena je na razini dviju osnovnih

kategorija: nešumskih i šumskih staništa. Od svih prikupljenih to aka za analizu je nasumi no

odabrano njih 100. Za prikaz to nosti koristila se matrica grešaka (error matrix) kojom se izra unala:

- ukupna to nost

- to nost izra ivanja

- to nost korištenja.

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Mljeta

referentni podaci

n_sum sum UKUPNO n_sum 24 8 32 sum 6 62 68

klasificirani podaci

UKUPNO 30 70 100

n_sum = nešumska staništa sum = šumska staništa

Ukupna to nost 86 %

To nost izra ivanja To nost korištenja

Nešumska staništa 80 % 75 %

Šumska staništa 89 % 91 %

Matrica grešaka za Kartu staništa estuarija Krke

referentni podaci



UKUPNO 63 37 100


Ukupna to nost 85 %




63

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Paga

referentni podaci



UKUPNO 86 14 100


Ukupna to nost 95 %




Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Visa

referentni podaci



UKUPNO 56 44 100


Ukupna to nost 84 %




Dobiveni rezultati upu uju na veliku tematsku to nost izra enih karata. U slu aju karata staništa otoka

Mljeta, Visa i estuarija Krke, rije je o gotovo jednakim vrijednostima (84 % - 86 %), dok je u slu aju

karte staništa otoka Paga vrijednost vrlo visoka (95 %). Ovakva visoka to nost pokazuje da na otoku

Pagu, u pogledu nešumskih i šumskih staništa, ne postoji velika mozai nost u prostoru, odnosno da je

rije o relativno homogenom prostoru, što nije slu aj kod ostala tri podru ja. Tome u prilog idu i

dobivene vrijednosti to nosti izra ivanja i korištenja. Ovi rezultati jasno pokazuju da su nastale

pogreške prvenstveno posljedica prostorne generalizacije koja je uvjetovana minimalnom površinom

kartiranja (1 ha za nešumska staništa, 2,25 ha za šumska staništa). Naime, greške nastale prostornom

generalizacijom dovode do toga da pojedini tipovi staništa koji površinom ne prelaze minimalnu

površinu kartiranja, nisu kartirani, iako su na terenu jasno prostorno i tematski definirani, ve su

umjesto toga pridruženi okolnim stanišnim tipovima. Greške uzrokovane generalizacijom najviše

ovise o heterogenosti istraživanog podru ju, tako da se može zaklju iti da su navedena tri podru ja

(otoci Mljet i Vis, te estuarij Krke) u pogledu nešumskih i šumskih staništa heterogenija od podru ja

64

otoka Paga. Kako bi se pokazalo da je to stvarno tako, napravljena je i druga analiza to nosti

tematskih sadržaja. U njoj su kao referentne vrijednosti uzete samo one terenske to ke koje

predstavljaju prevladavaju i tip staništa u poligonu, te je od tih to aka nasumi no odabrano 100 koje

su korištene u analizi. I dok rezultati za Kartu staništa otoka Paga odgovaraju prethodnima (95%), te

zbog toga nisu niti prikazani, rezultati za ostale tri karte pokazali su blago pove anje vrijednosti (90%

- 92%).

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Mljeta

referentni podaci



UKUPNO 29 71 100


Ukupna to nost 92 %




Matrica grešaka za Kartu staništa estuarija Krke

referentni podaci



UKUPNO 61 39 100


Ukupna to nost 90 %




65

Matrica grešaka za Kartu staništa otoka Visa

referentni podaci



UKUPNO 58 42 100


Ukupna to nost 90 %




Dobiveni rezultati pokazuju da je ukupna to nost kartiranih tematskih sadržaja na razini nešumskih i

šumskih staništa kod svih izra enih Karata staništa vrlo visoka, odnosno da je u svim slu ajevima

jednaka ili ve a od 90 %.

66

E TEHNI KI DETALJI I OPISI ISPORU ENIH PODLOGA

Za svako podru je kartiranja napravljen je poseban direktorij/folder u kojem se nalaze sljede i podaci:

1. mxd file podrucje_kartiranja_karte_stanista.mxd se nalaze:

a. sve podloge koje smo dobili za potrebe izrade karte staništa

b. karta staništa

c. granica kartiranja

d. satelitska interpretacija kartiranog podru ja

2. mxd file teren-podaci-slike-podrucje_kartiranja.mxd se nalazi:

a. shp file s terenskim podacima i podacima o slikama. Ovaj shp file je vezan je uz

fotodokumentaciju za odre enu to ku.

3. folderi sa posloženom fotodokumentacijom

4. folderi sa podlogama dobivenim od provedbene jedinice projekta COAST, te podlogama

koje su produkti ovog projekta.

KORIŠTENJE BAZE FOTOGRAFIJA U GIS-U

Sve slike sakupljene tijekom terenskog uzorkovanja su posložene prema mjestu fotografiranja u

zasebne direktorije/foldere prema GPS to kama.

Fotodokumentacija nije sakupljanja na svim to kama terenskog uzorkovanja. Zato je uz svaku to ku

uzorkovanja ozna eno:

1. postoji li fotodokumentacija za navednu to ku (polje “FOTODOKUM”). Prilikom

uzorkovanja su na nekim to kama prvo slikane slike prema etiri glavne strane svijeta, i to

redoslijedom sjever-istok-jug-zapad (polje “N_E_S_W”).

2. Na nekim to kama su posebno slikane panoramske slike. Smjer slikanja panoramske slike je

ozna en u nazivu fotografije u obliku azimuta. Posotojanje ovakvog oblika foto-

dokumenatacije ozna eno je u polju “PAN”.

67

Ovdje je ukratko opisan na in aktiviranja prostornog pretraživanja GIS baze fotografija u ArcMap

softveru:

1. U mdx datoteci naziv_podru ja_terenski_podaci.mxd odabrati funkciju “HYPERLINK”

2. Kliknuti na to ku s koje želimo (mora se pojaviti kvadrat s opisom to ke)

68

3. Otvara se novi prozor sa slikama povezanim s tom to kom

69

F SAŽETI OPIS STANIŠTA

F.1 MLJET

Jedinstvenost otoka Mljeta o ituje se u itavom nizu razli itih prirodnih osobitosti koje su, s jedne

strane, uvjetovane orografskim i klimatskim zna ajkama, a s druge strane, stoljetnim utjecajem

ovjeka.

Na podru ju otoka Mljeta kartirano je ukupno 45 razli itih stanišnih tipova. S obzirom na

zastupljenost, dominiraju šumska staništa, koja zauzimaju više od 3/4 površine otoka. Najve e

površine me u njima pripadaju stenomediteranskim šumama crnike, koje su razvijene u najtoplijem i

najsušem dijelu Jadranskog primorja. U ovoj skupini posebno se isti e „mješovita šuma alepskog bora

i crnike“ koja predstavlja najrasprostranjeniju šumsku zajednicu alepskog bora (Pinus halepensis). I na

Mljetu ova zajednica zauzima najve e površine, ponajprije u zapadnom (podru je Nacionalnog parka)

i središnjem dijelu otoka. Stenomediteranskim šumama crnike pripadaju i dvije zajednice koje

zauzimaju manje površine, a razvijene su u obliku više ili niže makije. To su „makija tršlje i somine“,

te „makija velike resike i planike“. „Makija tršlje i somine“ predstavlja zna ajan progresijski stadij u

sukcesiji vazdazelene šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima, esto poslije šumskih

požara, a razvijena je uglavnom na južnim padinama, pretežno u zapadnom i središnjem dijelu otoka.

„Makija velike resike i planike“ tako er se razvija kao progresijski stadij u sukcesiji šumske vegetacije

poslije požara šuma alepskog bora. Budu i da u inicijalnoj razvojnoj fazi u svome flornom sastavu

uklju uje neke vrste koje su karakteristi ne za bušike, kao što su Cistus salvifolius i C. incanus,

razgrani enje ovih zajednica na terenu esto je vrlo teško. „Makiju velike resike i planike“ nalazimo

uglavnom na sjevernoj strani otoka, ponajprije u njegovom središnjem i isto nom dijelu. Osim toga, u

isto nom je dijelu mjestimi no razvijena i „makija velike resike i kapinike“, koja uglavnom zauzima

manje površine, te je naj eš e priklju ena prethodno navedenim zajednicama makije i nije prikazana

na karti. Od ostalih šuma alepskog bora prisutne su i šuma alepskog bora sa sominom, te šuma

alepskog bora s tršljom. Ove šume razvijaju se u najtoplijem dijelu Hrvatskog primorja, esto na

padinama južne i jugozapadne ekspozicije, a najzna ajniju ulogu u njihovom floristi kom sastavu

imaju u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, ponajprije somina (Juniperus phoenicea) i

tršlja (Pistacia lentiscus). Ove su šume zabilježene na više lokaliteta na podru ju Nacionalnog parka.

Drugu skupinu šumskih staništa ine mješovite šume crnike kojima pripadaju „ ista, vazdezelena

šuma i makija crnike s mirtom“, te „mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom“. Obje ove

zajednice uglavnom su razvijene u obliku više ili niže makije, dok su ostaci mediteranske prašume,

izvorne šume crnike sa crnim jasenom, prisutni samo fragmentarno, a najbolje su o uvani u predjelu

Velika dolina. Osim toga, šume crnike esto se u prostoru izmjenjuju sa šumama alepskog bora ine i

mozai ni tip staništa. U mediteransko-montanom pojasu susre u se i elementi „mješovite šume i

70

makije crnike s crnim grabom“. Me utim, s obzirom da ova zajednica u biljnom pokrovu otoka

zauzima razmjerno malene površine, zbog prostorne generalizacije nije prikazana na karti.

Slika 7. Šuma crnike i crnog jasena – ostaci

mediteranske prašume na Mljetu.

Slika 8. Makija velike resike i planike.

„Isto nojadranski bušici“ zauzimaju razmjerno male površine, a ponajprije su prisutni na padinama

južne ekspozicije u središnjem i južnom dijelu otoka. Iako su nekada zauzimali ve e površine, danas

su uglavnom prepušteni prirodnoj sukcesiji šumske vegetacije, te zarastaju elementima makije (tršlje i

somine ili velike resike i planike), te šumama alepskog bora. Proces zarastanja uo ljiv je i u slu aju

obradivih površina, koje su uglavnom mozai nog tipa i izmjenjuju se s elementima prirodne

vegetacije. To je ponajprije zna ajno za udaljenije, teže dostupne obradive površine (npr. maslinike),

koje se danas ve inom ne održavaju ili se održavaju samo djelomi no, tako da zarastaju korovnom

vegetacijom (prvenstveno predstavnicima redova Chenopodietalia i Plantaginetalia majoris), te

elementima šikara i makije. Ina e, najve e površine pod maslinicima nalaze se u Babinom polju, gdje

su i neki od najstarijih maslinika na otoku.

Slika 9. Babino polje.

Travnja ke zajednice koje su razvijene u maslinicima ovom prilikom nisu analizirane, ve su kartirane

kao maslinici, kao i manji vinogradi koji se esto nalaze unutar maslinika. Zajednice suhih travnjaka

(„eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice“ te „jadranski travnjaci br ka“) zauzimaju male

površine, a razvijaju se uglavnom uz poljoprivredne kulture ili na površinama napuštenih pašnjaka.

71

Me utim, uslijed zapuštanja i ove površine sve više obrastaju elementima „dra ika“ ili makije.

„Dra ici“ su na kartiranom podru ju prisutni samo u plitkim ponikvama i na rubovima polja gdje se

zadržava hladan i vlažan zrak, te su tako er razvijeni na vrlo malim površinama.

Slika 10. Klifovi u Nacionalnom parku Mljet

(Zakamenica).

Slika 11. Jupiterova brada (Anthyllis barba-

jovis L.) na stijenama izloženim djelovanju

juga.

Posebnu vrijednost predstavljaju stanišni tipovi koji zauzimaju male površine, ali u svom sastavu

uklju uju mnoge rijetke i zašti ene biljne vrste. „Dalmatinske vapnena ke stijene“ uklju uju zajednice

koje se razvijaju na okomitim stijenama izloženim djelovanju juga („zajednica busine i dubrova ke

ze ine“), te zajednice stjenja a koje obraš uju pukotine stijena u mediteransko-montanom

vegetacijskom pojasu („zajednica piramidalnog zvon i a i modrog lasinja“). Me utim, upravo zbog

male površine ove zajednice, prvenstveno zajednice stjenja a, nisu uvijek mogle biti prikazane na

karti.

Slika 12. Blatina kod Sobre. Slika 13. Zajednica trš aka i rogozika u rubnom

dijelu blatine.

72

Jedna od osobitosti ovog podru ja su i mljetske „blatine“, na našim otocima rijetke pojave bo atih

jezera koja povremeno presušuju. Uz njih je razvijena mo varna vegetacija, prvenstveno „trš aci i

rogozici“, a mjestimi no su prisutni i elemetni vlažnih travnjaka.

Na Mljetu nalazimo, u Hrvatskoj vrlo rijetku, psamofitsko halofitsku vegetaciju („površine pješ anih

plaža pod halofitima“), koja se razvija na plažama s uglavnom pokretnim pijeskom (dijelom zbog

djelovanja valova, a dijelom zbog djelovanja vjetra). Ovaj tip staništa nalazimo na jugoisto nom dijelu

otoka, u uvalama Velika i Mala Saplunara, te uvali Blace.

Slika 14. Uvala Blace. Slika 15. Psamofitska halofilna zajednica

pokretnih pijesaka u uvali Blace.

Na krajnjem su jugoistoku prisutne i „šume i nasadi pinije (Pinus pinea) i primorskog bora (Pinus

pinaster)“. Piniju na ovom dijelu otoka nalazimo na još nekoliko lokaliteta (pojedina no ili u manjim

skupinama), prvenstveno na podru ju Pinjevac, ali s obzirom na minimalnu površinu kartiranja te

sastojine nisu prikazane na karti.

Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa

otoka Mljeta prikazane su u Tablici 2.

73

Tablica 2. Zastupljenost na Karti staništa otoka Mljeta glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS)

Glavne klase iz NKS Kod Površina (ha)

Zastupljenost (%)

Površinske kopnene vode i mo varna staništa A 35,23 0,36

Površinske kopnene vode i mo varna staništa / Šikare A/D 3,42 0,04

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine B 6,22 0,06

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šume B/E 16,01 0,16

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni C 0,75 0,01

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare C/D 3,02 0,03

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume C/E 16,02 0,46

Šikare D 21,29 0,22

Šikare / Šume D/E 204,73 2,07

Šume E 8335,8 84,37

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni E/C 167,23 1,69

Šume / Izgra ena i industrijska staništa E/J 4,10 0,04

Morska obala F 38,19 0,39

Morska obala / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

F/B 105,16 1,06

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

I 295,05 2,97

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šikare

I/D 5,23 0,05

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šume

I/E 431,43 4,37

Izgra ena i industrijska staništa J 167,49 1,70

74

F.2 KRKA

Predloženo podru je kartiranja uz rijeku Krku obuhva a sva terestri ka staništa od to ke uzvodno od

Skradina do rta Brani evo, uklju uju i šire podru je uš a Gudu e na sjeverozapadu, te Morinjski

zaljev na jugoistoku.

Na ovom su podru ju kartirana ukupno 53 razli ita stanišna tipa. Cijelo podru je karakterizira velika

mozai nost, odnosno izmjena razli itih stanišnih tipova na malom prostoru.

Šumska staništa zauzimaju nešto više od 1/3 površine, a me u njima prevladavaju stenomediteranske

šume i makija crnike, te mješovite šume i makija crnike ili oštrike. Najve e površine pripadaju

mješovitim šumama alepskog bora i crnike, koje predstavljaju najrasprostranjeniju šumsku zajednicu

alepskog bora (Pinus halepensis). Posebno velike površine nalaze se u sjevernom dijelu kartiranog

podru ja, te na krajnjem jugu uz Morinjski zaljev. Drugoj zna ajnoj šumskoj zajednici pripadaju

„mješovite šume i makija crnike sa crnim jasenom“. Ove su šume uglavnom razvijene u zapadnom

dijelu podru ja, a esto se izmjenjuju s drugim staništim tipovima, kao što su suhi travnjaci ili

zapuštene obradive površine.

Uz ove dvije zajednice primorskih vazdazelenih šuma, na kartiranom podru ju prisutne su i primorske,

termofilne šume medunca. Ovoj skupini pripadaju „šume i šikare medunca i bjelograba“, koje

predstavljaju najzna ajniju šumsku zajednicu submediteranske vegetacijske zone Hrvatskog primorja,

a na ovom podru ju razvijene su uglavnom u obliku više ili niže šikare.

Slika 16. Mješovita šuma alepskog bora i crnike. Slika 17. Primorska termofilna šuma

medunca razvijena u obliku više

šikare.

75

Ostala šumska staništa („makija tršlje i somine“, te „nasadi etinja a“) na kartiranom podru ju

zauzimaju razmjerno male površine. Na kartiranom podru ju susre u se i elementi mješovitih šuma

medunca i crnoga graba, odnosno crnike i crnoga graba. Me utim, s obzirom da ove zajednice

zauzimaju razmjerno male površine, zbog prostorne generalizacije nisu prikazane na karti.

Uz šumska staništa, zna ajne površine pripadaju suhim travnjacima (nešto manje od 1/3 površine),

me u kojima se posebno isti u „isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone“. Ovi se

travnjaci razvijaju na plitkim karbonatnim tlima duž isto nojadranskog primorja, uklju uju i i dijelove

unutrašnjosti Dinarida do kojih prodiru utjecaji sredozemne klime, a razvijeni su uglavnom u

sjevernom i središnjem dijelu kartiranog podru ja. Drugu skupinu ine „eu- i stenomediteranski

kamenjarski pašnjaci raš ice“, koji se kao posljednji stadiji degradacije vazdazelenih šuma crnike

razvijaju u sklopu eumediteranske i stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog

vegetacijskog pojasa. Ovaj tip staništa ponajprije je prisutan u južnom dijelu kartiranog podru ja. S

obzirom na doga aje iz nedavne prošlosti (ratna djelovanja), kao i na injenicu da se na kartiranom

podru ju još uvijek nalaze ve e površine koje su minski sumnjive, u mnogo slu ajeva travnja ke su

zajednice zarasle elementima šikara ili makije, te su na karti vrlo esto prikazane kao mozai ne

površine.

„Dra ici“ predstavljaju šikare izgra ene od izrazito bodljikavih, trnovitih ili aromati nih biljaka i vrlo

su rasprostranjen skup staništa u sklopu submediteranske vegetacijske zone. Važnu ulogu u njihovom

sastavu ima šmrika (Juniperus oxycedrus) koja se javlja i u sklopu mediteransko-montanog pojasa, a

svugdje gdje je zastupljena ve im stupnjem pokrovnosti predstavlja posebni stadij u razvoju „dra ika“.

Na kartiranom podru ju prisutne su i „sastojine brnistre“, ali zbog injenice da uglavnom zauzimaju

površine manje od 1 ha, ove su sastojine naj eš e priklju ene „dra icima“.

Slika 18. „Sastojina brnistre“. Slika 19. Polje za zaraštanju korovnom i

ruderalnom vegetacijom.

Obradive površine na kartiranom podru ju uglavnom su mozai nog tipa i izmjenjuju se s elementima

prirodne vegetacije. Ponajprije je rije o maslinicima i vinogradima koji mjestimi no zauzimaju i

76

nešto ve e površine (središnji i jugoisto ni dio kartiranog podru ja), dok su ostale kulture razvijene na

manjim površinama. Kao i u slu aju travnja kih staništa, uslijed napuštanja poljoprivredne

proizvodnje dolazi do zaraštanja korovnom vegetacijom (prvenstveno predstavnicima redova

Chenopodietalia i Plantaginetalia majoris), te elementima šikara i makije, tako da su na karti vrlo

esto prikazane kao mozai ni tipovi staništa.

Posebnu vrijednost predstavljaju stanišni tipovi koji zauzimaju male površine, ali u svom sastavu

uklju uju mnoge rijetke i zašti ene biljne vrste. To se ponajprije odnosi na „površine slanih, plitkih,

muljevitih mo vara pod halofitima“ koje su prisutne uz obale Morinjskog zaljeva, Prokljanskog jezera

te M. i V. Soline. Ove se zajednice razvijaju na plitkim obalama, obi no u zoni djelovanja plime i

oseke, na kojima se trajno taloži pješ ano-glinasti mulj, bogat hranjivim tvarima. U ovoj skupini

posebno se isti u „slanja e caklenja a i sodnja a“, „sredozemne sitine visokih sitova“, te „sredozemne

grmaste slanja e“. Uz spomenute obale razvijeni su i „trš aci i rogozici“ koji se mjestimi no

izmjenjuju s manjim vlažnim livadama. Naro ito lijepe i velike sastojine „trš aka i rogozika“ nalaze se

na podru ju uš a Gudu e. Op enito, ovaj se prostor u odnosu na ostatak kartiranog podru ja isti e

raznolikoš u stanišnih tipova, tako da su ovdje prisutna mo varna staništa (trš aci), travnjaci (vlažni i

suhi), šikare (dra ici i sastojine brnistre), šumska staništa (šume i šikare medunca i bijelog graba, šume

i makija crnike), te obradive površine (prvenstveno maslinici).


estuarija Krke prikazane su u Tablici 3.

Slika 20. Sastojine „trš aka i rogozika“ u podru ju uš a Gudu e.

77

Tablica 3. Zastupljenost na Karti staništa estuarija Krke glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS)


Zastupljenost (%)


Površinske kopnene vode i mo varna staništa / Morska obala

A/F 20,14 0,17


Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare C/D 850,13 6,97

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume C/E 2427,03 19,89

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Morska obala C/F 3,10 0,03

Šikare D 2,96 0,03

Šikare / Šume D/E 848,93 6,96

Šume E 2964,16 24,30

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni E/C 1012,81 8,30

Šume / Šikare E/D 1092,31 8,95



F/B 12,93 0,11

Morska obala / Šume F/E 2,98 0,02


I 569,55 4,67

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

I/C 86,59 0,71


I/D 701,69 5,75

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Šume

I/E 69,81 0,57


78

F.3 PAG

Ovom kartom su kartirana staništa središnjeg dijela otoka Paga, što obuhva a dio od Gajca na sjeveru

do Velog Blata na jugu.

Fitogeografski se otok Pag nalazi na prijelazu submediteranske i eumediteranske zone. Samo podru je

kartiranja se tako er može podijeliti na isto ni dio koji pripada submediteranskoj zoni i zapadnu obalu

na kojoj postoje elementi eumediteranske zone.

Kao i cijelim otokom Pagom, tako i kartiranim podru jem dominiraju pašnjaci. Najve e površine

zauzimaju “isto nojadranski kamenjarski pašnjaci submediteranske zone” (Chrysopogoni-Koelerion

splendentis H-i . 1975 ). Ovaj tip staništa dolazi u nekoliko oblika, koji se mogu povezati s biljnim

zajednicama sveze Chrysopogoni-Koelerion splendentis. Svakako je potrebno izdvojiti stanišne tipove

„kamenjarskih pašnjaka epljeza i kršina“ (Asphodelo-Chrysopogoentum grylli H.-i 1958) i

„kamenjaru smilja i babosvilke“ (Helichryso-Armerietum dalmaticae H-i . 1962), koje su tipi ne za

podru je otoka Paga. Zbog svoga tipi nog izgleda, „kamenjare smilja i babosvilke“ (Helichryso-

Armerietum dalmaticae H-i . 1962) se lako razlikuju od ostalih tipova isto nojadranskih kamenjarskih

pašnjaka submediteranske zone, te su stoga na ovoj karti staništa i kartirane kao zaseban stanišni tip.

Uglavnom dolaze na obroncima sa zapadne strane Paškog zaljeva, na površinama napuštenih

vinograda. Ostali tipovi „isto nojadranskih kamenjarskih pašnjaka submediteranske zone“ dominiraju

na svim degradiranim površinama zapadne strane otoka Paga. Najve e površine se nalaze ispod Velog

briga na padinama koje gledaju prema gradu Pagu, južnije od vrha Veli brig na predjelu Ravna i

Dolca, na podru ju Šimunskog polja, Klaša, Veternica, te izme u Kolanskog blata i rta Katarela.

Na strmijim dijelovima i dijelovima s manjom koli inom tla kamenjarski pašnjaci se isprepli u s

“ilirsko-jadranskim primorskim to ilima”. Najve e ovakve površine nalazimo na platou južnije od

Velog briga, te na podru ju Dumboke drage i jugoisto no od Stan Oki a. Na takvim najdegradiranijim

površinama „isto nojadranskih kamenjarskih pašnjaka submediteranske zone“ nalazi se stanišni podtip

„jadranske kamenjare kadulje i kovilja“ (Stipo-Salvietum officinalis H-i . 1958.)

Slika 21. Kamenjarski pašnjak epljeza i kršina. Slika 22. Jadranska kamenjara kadulje i kovilja.

79

Biljna zajednica Drypetum jacquiniane (stanišni tip B.2.2.1.1. Ilirsko-jadranska primorska to ila), koja

je ina e primarna vegetacija primorskih vapnena kih to ila, na otoku Pagu se sekundarno

rasprostranila i po mnogim drugim ogoljelim kamenjarama, koje su nastale usljed ekstremene

degradacije šumske, odnosno travnja ke vegetacije. Ve e površine na kojima dominira vegetacija

ilirsko-jadranskih primorskih to ila nalaze se zapadno od vrha Sv. Vid, te na podru ju Velog briga, na

jugu sve do Vr i a.

Na isto nim padinama otoka Paga, koje gledaju prema Velebitskom kanalu, te na isto nim padinama

ispod Visokog briga, pa na jugu sve do Gradaca, dominiraju „neobrasle i slaboobrasle stijene“ na

kojima se mjestimi no razvija vegetacija „ilirsko-jadranskih primorskih to ila“.

Slika 23. „Neobrasle i slabo obrasle stijene“ s

mjestimi no razvijenom vegetacijom „ilirsko-

jadranskih primorskih to ila“.

Slika 24. Primorski mekinjak (Drypis spinosa L.

ssp. jacquiniana Murb. et Wettst. ex Murb.

Lunds.) – vrsta „ilirsko-jadranskih primorskih

to ila“.

Zaravnjena podru ja s dubljim tlom, koja su se neko koristila kao polja, tako er se uglavnom koriste

kao pašnjaci. To su pašnja ke površine oko „Velike solane“, Dinjiškog i Kolanskog polja. Na sušim

podru ijma uglavnom se radi o travnjacima vlasastog zmijka (Scorzonerion villosae H-i . 1949), a na

vlažnijima dolaze “ilirsko-submediteranske livade rje nih dolina.” (Molinio-Hordeion secalini H-i

1958). U podru ju Dinjiškog polja i oko Malog Blata mnoge pašnja ke površine prekirva vegetacija

„površina slanih, plitkih, muljevitih mo vara pod halofitima“, od kojih najve e površine zauzimaju

„sredozemne sitine visokih sitova“ (Juncetalia maritimi).

Mnogi od ovih pašnjaka nisu mogli biti detaljnije odre eni jer se intenzivno napasaju, pa prikupljanje

terenskih podataka tijekom jedne sezone ograni ava mogu nost bolje determinacije stanišnog tipa.

Takve površine su odre ene kao stanišni tip „intenzivne košanice i pašnjaci“, premda pretpostavljamo

da se ne radi o intenzivno uzgajanim površinama koje bi uklju ivale obradu tla, gnojidbu i dosijavanje.

Na podru ju otoka Paga se radi o stanišnom tipu kojemu nije bilo mogu e odrediti travnja ku ili

ruderalnu zajednicu na temelju bioindikatorskih vrsta. Ukoliko su neke bioindikatorske vrste upu ivale

80

na višu kategoriju stanišnog tipa, to je nazna eno kao posebna kombinacija tipa staništa (npr.

I.4.1./C.3.5.).

Slika 25. Vegetacija “ilirsko-submediteranskih

livada rje nih dolina” razvijena u vlažnijim

zaravnjenim podru jima.

Slika 26. Intenzivno napasani pašnjaci odre eni

kao posebna kombinacija tipa staništa

(I.4.1./C.3.5.).

Na Dinjiškom i Kolanskom polju su razvijeni vinogradi, ali uglavnom na površinama manjim od 1 ha.

Na navedenim poljima su mnoge obradive površine zapuštene. Na poljoprivrednim površinama

zanimljiv krajobrazni element predstavljaju ograde od negundovca (Arundo donax), koje su sa ene

kako bi se polja zaštitila od bure i posolice.

Šumska vegetacija uglavnom dolazi u obliku makije na zapadnoj strani otoka, od Kolana do Košljuna.

U podru ju oko Šimuna i Mandra prevladava makija crinke s crnim jasenom (Fraxino orni-Quercetum

ilicis H-i . 1958). U podru ju kampa Šimuni, gdje su sa eni borovi, sada je ve lijepo razvijena

mješovita šuma alepskog bora i crnike (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971).

Potrebno je posebno izdvojiti šumu u podru ju Dubrave, koja je i specijalni rezervat. Na tom podru ju

je lijepo razvijena šuma hrasta medunca (duba), koja pripada stanišnom tipu „šuma i šikara medunca i

bjelograba“ (Querco-Carpinetum orientalis H-i 1939).

Mnogi kamenjarski pašnjaci su zarasli u grmovitu vegetaciju, naro ito na podru ju izme u Šimuna i

Košljuna. Na ovakvim staništima dominiraju borovica i somina, te tvore uniformno stanište koje

pripada stanišnom tipu „makija tršlje i somine“ (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).

Veliki doprinos biološkoj raznolikosti i specifi nosti otoka Paga daju mo varna staništa na podru ju

Velog, Malog i Kolanskog Blata. Ve im dijelom ova blata prekriva vegetacija trš aka i rogozika

(Phragmitetalia W.Koch 1926). Na podru ju Malog i Velog Blata dominira zajednica ljutka

(Cladetum marisci Allorge 1922). U rubnim podru jima blata razvijene su „sredozemne sitine visokih

sitova“ ( Juncetalia maritimi Br.-Bl.1931).

81

Na podru ju Paga su este zajednice slanja e caklenja e i sodnja a, ali na podru ju kartiranja

uglavnom pokrivaju površine manje od 1 ha. Ove zajednice pokrivaju velike površine na podru ju

„velike“ i „male“ solane.


otoka Paga prikazane su u Tablici 4.

Slika 27. Uniformna grmovita vegetacija „makije

tršlje i somine“ s dominacijom borovice i somine.

Slika 28. Mješovita šuma alepskog bora i crnike

u okolici kampa Šimuni.

Slika 29. Velo blato. Slika 30. Kolansko blato.

82

Tablica 4. Zastupljenost na Karti staništa otoka Paga glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS)


Zastupljenost (%)


Površinske kopnene vode i mo varna staništa / Morska obala

A / F 1,62 0,01


Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni

B / C 277,02 2,30

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šume B / E 9,76 0,08


Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Površinske kopnene vode i mo varna staništa

C / A 20,47 0,17

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

C / B 500,55 4,15

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare C / D 11,23 0,09

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume C / E 419,89 3,48

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Morska obala C / F 12,08 0,10

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

C / I 25,80 0,21

Šikare D 38,91 0,32

Šume E 1499,01 12,43

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni E / C 529,42 4,39

Šume / Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

E / I 3,57 0,03


Morska obala / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni F / C 5,60 0,05

More G 4,90 0,04


I 945,97 7,85


I / C 353,79 2,93

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Morska obala

I / F 9,12 0,08


Izgra ena i industrijska staništa / Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom

J / I 0,43 0,00

83

F.4 VIS

Ovom kartom staništa obuhva en je Vis, otoci u neposrednoj blizini Visa, te otoci: Biševo, Brusnik,

Svetac (Sveti Andrija), Jabuka, te Velika i Mala Palagruža. Kako neki od otoka predstavljaju poseban

tip staništa, u ovom kratkom pregledu posebno emo se osvrnuti na svaki od njih. Kartirane osnovne

klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa otoka Visa prikazane

su u Tablici 5.

Otok Vis s otocima

Klimazonalna vegetacija ve eg dijela otoka Visa je “ ista, vazdazelena šuma i makija crnike s

mirtom” (Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti 1985). Ipak, najdominantniji tip staništa na

otoku su „zapadnomediteranski bušici ružmarina“ (Rosmarinetalia). Ovaj tip staništa dominira ve im

dijelom otoka i dolazi u kombinaciji s drugim tipovima staništa od obale mora do Huma, najvišeg vrha

otoka Visa. Vrlo esto na zapuštenim poljoprivrednim površinama, naj eš e bivšim vinogradima,

dolazi u kombinaciji s daljnjim degradacijskim stadijem, a to su „eu- i stenomediteranski kamenjarski

pašnjaci raš ice“ (Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-i . 1961). Velike površine

„zapadnomediteranskih bušika ružmarina“ (Rosmarinetalia) nalaze se na prijelazu u sljede i

sukcesijski stupanj klimazonalne makije crnike ili obrastaju šumama alepskog bora.

Slika 31. „Zapadnomediteranski bušik

ružmarina.“

Slika 32. „Zapadnomediteranski bušik

ružmarina“ u ranoj fazi zaraštanja makijom.

Šume alepskog bora u južnijim dijelovima otoka ve im dijelom pripadaju stanišnom tipu „šume

alepskog bora sa sominom” (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988), dok manjim

dijelom dolaze kao “šuma alepskog bora s tršljom” (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et

Caneva 1984). U središnjem i sjevernom dijelu otoka uglavnom prevladava „mješovita šuma alepskog

84

bora i crnike” (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). Ova podjela je samo okvirna, jer vrlo

esto na površinama koje su ozna ene kao “mješovita šuma alepskog bora i crnike“ nema puno crnike,

ve su ovim stanišnim tipom opisane i sve one površine gariga koje su obrasle alepskim borom.

Premda se fitocenološki ovakva vegetacija opisuje kao facies Pinus halepensis asocijacije Erico-

Rosmarinetum, prilikom kartiranja staništa ovakav bi pristup bio pogrešan. Tako er, iz prikupljenih

podataka nije bilo mogu e dovoljno dobro odvojiti „šume alepskog bora sa sominom” (Junipero

phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) od “ šuma alepskog bora s tršljom” (Pistacio-Pinetum

halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984).

Na podru ju vrha Hum, na sjeverno eksponiranim padinama nalazimo stanišne tipove s listopadnim

elementima. Na samom vrhu dolazi stanišni tip vlažnijih i hladnijih podru ja “mješovita šuma i makija

crnike s crnim grabom” (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajsti (1965) 1977). Na nešto nižim nadmorskim

visinama, a još uvijek na sjeverno eksponiranim podru jima, nalazimo ve e površine „mješovite šume

i makije crnike sa crnim jasenom” (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i . (1956) 1958). Oba stanišna

tipa dolaze u obliku makije. Tako er, na samom podru ju vrha Hum, na degradiranijim dijelovima

makije mozai no se pojavljuju dijelovi s „isto nojadranskim kamenjarskim pašnjacima

submediteranske zone” (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-i . 1975), na kojima uglavnom

dominiraju Salvia officinalis i Satureja montana.

U ostalim djelovima otoka Visa naj eš i tip makije je makija crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis

(H-i .) Trinajsti 1985). Samo na južnom dijelu otoka, u blizini morske obale dolazi i makija tršlje i

somine (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).

Najve e travnja ke površine zauzimaju „eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci raš ice“

(Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-i . 1961), koji i naj eš e dolaze u obliku jednoli nih sastojina

u kojima dominira Brachypodium retusum. U isto nom dijelu otoka Visa na nekim se napuštenim

poljima nalaze ve e površine “jadranskih travnjaka br ka” (Vulpio-Lotion H-i . 1960).

Najzna ajnija poljoprivredna kultura na otoku Visu su vinogradi. Od ostalih kultura dolaze sporadi no

mali tradicionalni maslinici, te pokoja zapuštena poljoprivredna površina koja se kosi. Još uvijek se na

otoku mogu na i roga ici, ali oni zauzimaju vrlo male i sporadi no raspore ene površine. Od ostalih

kultura potrebno je izdvojiti nedavno zasa en (poslije 2004. godine) veliki vo njak na padinama koje

gledaju prema uvali Mala Smokova. Na podru ju Smokovo, podru je bivše vojarne, nalazi se jedna

od rijetkih površina na otoku Visu koja se još koristi kao pašnjak.

Ostale poljoprivredne površine su u razli itim fazama zarastanja. Ako su takve površine zarasle u

bušik ili makiju, prikazane su s pripadaju im stanišnim tipom i na karti staništa. U ostalim slu ajevima

su zarasle poljoprivredne površine opisane stanišnim tipom “mozaika poljoprivrednih površina i

prirodne vegetacije s prevladavaju om grmolikom vegetacijom i drve em”.

85

Slika 33. Nekada obra ene površine na Visu danas su u razli itim fazama zarastanja i predstavljaju

“mozaik poljoprivrednih površina i prirodne vegetacije.”

Od rijetkih i ugroženih tipova staništa potrebno je istaknuti podru je Velike Smokove na kojem se

nalaze “površine pješ anih plaža pod halofitima” na kojima dominira Pancratium maritimum. Na više

mjesta na obali otoka Visa nalaze se razvijene “dalmatinske vapnena ke stijene”, no zanimljiv je nalaz

ovoga tipa staništa na stijenama u uvali Pritiš ina, jer se nalazi vrlo nisko. Novoizgra ena cesta do

uvale Pritiš ina, a time i pove an broj turista, mogli bi utjecati na izgled ovog lokaliteta u budu nosti.

Premda na otoku postoje brojne pješ ane i šljun ane plaže, najve i dio je “stjenovita morska obala” na

kojoj dominiraju “površine stjenovitih obala pod halofitima”.

Slika 34. Zajednica “dalmatinski vapnena kih

stijena” u uvali Pritiš ina.

Slika 35. Dubrova ka ze ina (Centaurea

ragusina L.) u uvali Pritiš ina.

Brusnik i Jabuka

Otoci Brusnik i Jabuka su vulkanskog porijekla, te imaju slabo razvijenu vegetaciju. Na oba otoka je

razvijen endemi ni stanišni tip „grebenja e maljave mrižice i š ulca“ (Crithmo-Limonietum vestiti

Trinajsti in Zi.Pavleti 1989). To je stanišni tip priobalnog dijela zone zra ne posolice i prskanja

morskih valova.

86

Na otoku Jabuci se u podru jima iznad zone zra ne posolice i prskanja morskih valova nalaze stanišni

tipovi „ljeti listopadnog grmljaka drvenaste mlje ike“ i „neobrasle i slabo obrasle stijene“.

Ve i dio otoka Brusnika je obrastao „zajednicom drvolike stole“ (Lavateretum arboreae Br.-Bl. et

Molinier 1935), a u središnjem dijelu otoka na strmim stijenama nalazimo vrstu Centaurea ragusina.

Slika 36. Brusnik.

Na otoku Jabuci i Brusniku dolaze biljke iz sveze Centaueo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980,

odnosno zajednice Phagnalo-Centauretum ragusinae H-i 1962, koje su opisane stanišnim tipom

„dalmatinskih vapnena kih stijena“ (B.1.4.2.). Kako su Jabuka i Brusnik otoci vulkanskog porijekla,

na kojima nema vapnenaca, nismo iz formalnih razloga na ovim otocima mogli opisati površine sveze

Centaueo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980 kao stanišni tip „dalmatinske vapnena ke stijene“. U

vezi s tim predlažemo da se naprave dopunska istraživanja kojima bi se utvrdilo je li potrebno uvesti

novu klasu na tre oj razini NKS-a ili redefinirati postoje u klasu ili ime klase na tre oj razini.

Biševo

Otok Biševo je jedan od biljnogeografski najzanimljivijih otoka. U formiranju trenutnih staništa na

otoku Biševu veliku ulogu je imao požar 2003. godine, koji je zahvatio više od 3/4 otoka. Samo krajnji

sjeverni dio otoka nije izgorio. Stoga trenutno na otoku Biševu dominiraju „bušici ružmarina s

mnogocvjetnom resikom“ (Erico-Rosmarinetum H-i . 1958). Tako su neke površine više, a neke

manje zahva ene ponovnom sukcesijom bušika. Na površinama na kojima još nema toliko ružmarina i

resike nalazimo elemente „eu- i stenomediteranskih pašnjaka raš ice“, koji su uglavnom razvijeni u

obliku monodominantnosti vrste Brachypodium retusum. Na podru jima na kojima vegetacija nije

potpuno izgorjela, nalazimo manje površine drugih stanišnih tipova, ali i oni uglavnom dolaze s ve im

ili manjim udjelom bušika. Na krajnjem sjeveru otoka i u središnjem dijelu nalazi se „ ista,

vazdazelena šuma i makija crnike s mirtom“ (Myrto-Quercetum ilicis (H-i )Trinajsti 1985).

U sjevernom i središnjem dijelu otoka postoje manje površine na kojima je sa uvana šuma alepskog

bora. Ovu šumu nalazimo u 2 stanišna oblika - kao „šumu alepskog bora sa sominom“ (Junipero

87

phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) i „šumu alepskog bora s tršljom“ (Pistacio-Pinetum

halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984).

U zapadnom dijelu otoka se uz obalu na nekoliko mjesta nalaze elementi “makije tršlje i somine”

(Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) miješani s bušikom.

Na stijenama koje se nalaze na južnoj strani otoka razvila se vegetacija “dalmatinskih vapnena kih

stijena” (Centaureo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980).

U središnjem dijelu, kod Biševog polja i Potoka, te na sjeveru kod Sablunare, postoje još vinogradi

koji se obra uju. Uglavnom se radi o malim vinogradima izme u kojih su napuštena polja obrasla

bušikom. Ostale, neko obradive površine, uglavnom su napuštene, te obraštaju bušikom, ruderalnom

vegetacijom i kupinom.

Slika 37. Biševo – jugozapadni dio otoka. Slika 38. Obra eni vinogradi u središnjem

dijelu Biševa (Biševo polje).

Svetac (Sveti Andrija)

Otok Svetac je najšumovitiji i najzeleniji otok Viškog arhipelaga. Zbog aridnije klime od otoka Visa i

Biševa, na Svecu nalazimo ve e površine pod stenomediteranskom istom vazdazelenom šumom i

makijom crnike (Oleo-Ceratonion). Najve i dio otoka Svetca prekrivaju šume alepskog bora (Pinus

halepensis). U najvišem dijelu otoka nalazi se „mješovita šuma alepskog bora i crnike“ (Querco ilicis-

Pinetum halepensis Loisel 1971). Na nekoliko mjesta je na južnim padinama razvijena „šuma

alepskog bora s tršljom“ (Pistacio-Pinetum halapensis De Marco, Veri et Caneva 1984), u kojoj je

Pistacia lentiscus obilno razvijena u sloju grmlja. Ostale šume alepskog bora, koje se uglavnom nalaze

na sjevernoj strani otoka, opisane su kao stanišni tip „šuma alepskog bora sa sominom“ (Junipero

phoeniceae-Pinetum halapensis Trinajsti 1988), zbog ve eg udjela crnike u sloju grmlja.

Na južnoj strani otoka Sveca prevladava makija u kojoj dominiraju somina (Juniperus phoenicea) i

tršlja (Pistacia lentiscus Br.-Bl. 1931), koja je na ovoj karti opisana kao „makija divlje masline i

somine“ (Oleo-Juniperetum phoenicaea Bruno et. al. 1983), premda u nije na ena divlja maslina.

88

Ovaj tip makije esto mozai no raste s „bušikom ružmarina s mnogocvjetnom resikom“ (Erico-

Rosmarinetum H-i 1958).

Premda neko naseljen otok, danas ima samo nekoliko malih vinograda koji se još obra uju. Površine

koje su se prije obra ivale, ve inom terase s vinogradima, danas su uglavnom zarasle u bušik i makiju.

U priobalnom dijelu zone zra ne posolice i prskanja morskih valova prevladava stanišni tip „površine

stjenovitih obala pod halofitima“ (Critmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934). Na strmim, okomitim

stijenama uz morsku obalu prevladava hazmofistka vegetacija stijenja a pukotinjarki „dalmatinskih

vapnena kih stijena“ (Centaureo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980). U sjevernom dijelu otoka na

nekoliko mjesta je na ena i Euphorbia dendroides, te su te stijene opisane kao mozaik „dalmatinskih

vapnena kih stijena“ i „ljeti listopadnih grmljaka“.

Slika 39. Rijetki preostali vinogradi na otoku

Svecu koji se još obra uju.

Slika 40. Hazmofitska vegetacija stijenja a

pukotinarki na okomitim stijenama sjeverne

obale otoka Sveca.

Velika i Mala Palagruža

Klima je na ovim otocima semiaridna, sa srednjom godišnjom koli inom oborina ispod 300 mm

(srednjak za razdoblje 1951-1990, ukupno variranje 110-541 mm) i dugom ljetnom, a povremeno i

cjelogodišnjom sušom. Vegetacijska sezona traje od po etka zime do sredine prolje a, nakon ega

slijedi dugo, vrlo sušno i vru e razdoblje tijekom ljeta i jeseni, koje biljke provode u mirovanju. Ovaj

vegetacijski režim snažno se razlikuje od onoga koji vlada u vazdazelenim šumama, makijama i

bušicima koji dominiraju na našim priobalnim otocima i ve em dijelu kopnene obale, gdje

vegetacijska sezona traje cijelu godinu. Posve obrnuta situacija vlada u našim listopadnim

submediteranskim i kontinentalnim šumama i šikarama, u kojima vegetacijska sezona traje od prolje a

do sredine jeseni.

Iako je podru je Palagruže u potpunosti bez jakih mrazeva, pod takvim higri kim uvjetima, poja anim

visokom vodopropusnoš u karbonatnih stijena, te jakim u incima vjetra, ovdje se ne može formirati

89

šumska vegetacija (najsuši tipovi vazdazelene šume mogu se na propusnoj geološkoj podlozi razvijati

uz najmanje 600 mm godišnje oborine). Jedini autohtoni vazdazeleni element na oto ju je vrsta Olea

sylvestris, koja se sporadi no javlja u obliku vrlo niskih trnovitih grmova s vrlo malim listovima.

Pojedina stabla ili skupine stabala dvije antropogeno unesene vrste karakteristi ne za vazdazelene

šume (Ficus carica i Laurus nobilis) nalaze se u trajnoj zasjeni visoke sjeverne stijene najvišeg vrha

Vele Palagruže i prekrivaju zanemarive površine. Zbog svega toga oto je Palagruže pripada

bioklimatskoj zoni ljeti listopadne vegetacije, koja je u Hrvatskoj vrlo rijetka i ograni ena samo na

nekolicinu južnojadranskih otoka, što ovo podru je ini iznimno važnim sa stajališta zaštite

bioraznolikosti.

Na Veloj Palagruži “mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike” smješten je na malim zaravnima na

krajnjem isto nom i krajnjem zapadnom dijelu otoka, a jedan se nalazi na stjenovito-terasastoj južnoj

padini na sredini otoka. Visoki grmljak s dominacijom drvenaste mlje ike uglavnom dolazi na blažim

sjevernim padinama ispod glavnog grebena (koji se pruža u smjeru istok-zapad), spuštaju i se

mjestimi no i do samo 20-ak metara nad morem iznad sjevernih obala otoka. Na sjevernoj, blago

nagnutoj padini po inje “zajednica drvolike stole” na svega 10-ak m iznad mora i proteže se

mjestimi no sve do vrha glavnog grebena. Na okomitim stijenama s južne strane otoka Vela Palagruža

razvijena je vegetacija “dalmatinskih vapnena kih stijena”.

Slika 41. Mozai ni niski grmljak drvenste mlje ike (Euphorbia dendroides) na otoku Vela Palagruža.

90

Na Maloj Palagruži “mozai ni niski grmljak drvenaste mlje ike” zauzima podru je male zaravni

glavnog vrha i vršne sjeverne padine, te podru je prijevoja i južne zaravni, dok se na svim stranama

nižih dijelova nalazi vegetacija “dalmatinskih vapnena kih stijena”.

Kartirane osnovne klase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zastupljenost na Karti staništa

otoka Visa prikazane su u Tablici 5.

91

Tablica 5. Zastupljenost na Karti staništa otoka Visa glavnih klasa iz Nacionalne klasifikacije staništa (NKS)


Zastupljenost (%)


Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šikare B / D 16,14 0,16

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Šume B / E 44,17 0,44

Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine / Morska obala

B / F 7,65 0,08


Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šikare C / D 213,36 2,11

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Šume C / E 11,64 0,12

Travnjaci, cretovi i visoke zeleni / Morska obala C / F 1,62 0,02

Šikare D 2256,29 22,30

Šikare / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine D / B 5,34 0,05

Šikare / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni D / C 797,25 7,88

Šikare / Šume D / E 1002,35 9,91

Šume E 2395,17 23,68

Šume / Travnjaci, cretovi i visoke zeleni E / C 81,04 0,80

Šume / Šikare E / D 1614,18 15,96



F / B 22,68 0,22

Morska obala / Šikare / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

F / D / B 2,30 0,02


I 1065,93 10,54


I / C 33,60 0,33


I / D 1,22 0,01

Kultivirane nešumske površine i staništa s korovnom i ruderalnom vegetacijom / Morska obala / Neobrasle i slabo obrasle kopnene površine

I / F / B 3,04 0,03


92

G SHORT HABITAT DESCRIPTIONS

G.1 MLJET Uniqueness of the island of Mljet is manifested by a series of various natural features that, on one side,

are caused by orographic and climatic characteristics and, on the other side, by anthropogenous impact

over many centuries.

On the island of Mljet, a total of 45 different habitat types have been mapped. Forest habitats are the

dominant type occupying more than 3/4 of the area. The most frequent among them are Illyrian

Aleppo pine forests, especially Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971, which represent forests

of the southern and central part of the meso-Mediterranean Orno-Quercetum illicis zone. To this group

belong also the communities of alliances Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988 and

Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984, recorded at several locations within the

National park. The forest communities of alliances Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987

and Erico-Arbutetum Allier et Lacoste 1980 occupy relatively small areas and are mostly degraded to

lower or higher macchia. They are mostly degradation or reconstitution stages of the broad-leaved

evergreen forests. They present a progression stage of forest vegetation succesion, often after forests

fires. The alliance Pistacio-Juniperetum phoeniceae is found on the southern slopes, mostly in the

western and central part, and the alliance Erico-Arbutetum is found on the northern slopes, mostly in

the central and eastern part of the island.

Picture 7. Illyrian holm-oak forest (Fraxino orni-

Quercetum ilicis) – remains of fully developed

Mediterranean forest on island of Mljetu.

Picture 8. Erico-Arbutetum macchia.

Another group of forests are Illyrian holm-oak forests (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i . (1956)

1958, Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti 1985) that are dominant forests of the Adriatic coast,

restricted to the Dalmatian archipelago and to a narrow coastal belt of the mainland. These forests are

93

mainly degraded to macchia. The fully developed Quercus ilex forests are recorded sporadically on the

island of Mljet, the best preserved being those at Velika dolina site.

Illyrian garrigues (Cisto-Ericetalia H-i . 1958) occupy relatively small areas, in particular in the

central and southern part of the island. They present low shrubby formations of the meso- and

occasionally supra-Mediterranean zones of the Adriatic lowlands. In the past, garrigues occupied

much larger areas, but now, due to forest vegetation succession, they are overgrown mostly by

macchia (Pistacio-Juniperetum phoeniceae and Erico-Arbutetum) or Aleppo pine forests.

The succession process is also visible in the case of agricultural land (especially olive groves) which is

frequently abandoned and colonized by numerous pioneering, introduced or nitrophilous plants

(primarily members of the genus Chenopodietalia Br.-Bl. (1931) 1936 i Plantaginetalia majoris R.

Tx. (1947) 1950) or overgrown by deciduous thickets or macchia. The largest (and some of the oldest)

traditional olive groves are located in Babino polje.

Picture 9. Babino polje.

Dry xeric and siliceous grasslands (Cymbopogo-Brachypodion retusi H-i . (1956) 1958 and Vulpio-

Lotion H-i . 1960) are restricted to small areas, mostly around agricultural land and on abandoned

pastures. These grasslands also are often overgrown by deciduous thickets and macchia, and are

marked on the map as combination of two habitat types.

Illyrio-Adriatic deciduous thickets (Rhamno-Paliurion Trinajsti (1978) 1995) are located mainly in

shallow sinkholes and field edges where cold air is retained and they occupy relatively small areas.

Of special value are habitat types that although restricted to small areas comprise rare, threatened and

endangered species, like Dalmatian chasmophyte communities (Centaureo-Portenschlagiellion

Trinajsti 1980). This habitat type includes calcareous cliff and rock communities of the alliances

Phagnalo-Centaureetum ragusinae (Ht. 1942, nom. sol.) H-i . 1962, and Campanulo-Moltkietum

petraeae H-i . 1962.

94

Picture 10. Cliffs in Mljet National park

(Zakamenica).

Picture 11. Anthyllis barba-jovis L. on cliffs

exposed to southern winds.

Another characteristic of Mljet are brackish, periodically dry lakes (“blatine”) with their associated

water-fringe communities, primarily Common reed beds (Phragmitetum australis ("vulgaris") Soó

1927 (= Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926).

Picture 12. Blatina near Sobra. Picture 13. Water-fringe communities -

Common reed beds (Phragmitetum australis).

In the area of Velika and Mala Saplunara and Blace bay thare are some of the best preserved sandy

beaches in Croatia with vegetation of the alliance Echinophoro-Elymetum farcti Géhu 1987. This area

is protected in the category of “Protected landscape” since 1965. Also, around Saplunara the only

natural population of Pinus pinea forests in Croatia grows.

95

Picture 14. Blace bay. Picture 15. Psamophyte and halophyte

community of sandy beach in Blace bay.

Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) mapped on Habitat map of island of Mljet is shown in Table 2.

96

Table 2. Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) on Habitat map of island of Mljet

Main habitat classes (according to the National habitat

classification) Code Area

(ha) Proportion

(%)

Non-marine waters and water-fringe vegetation A 35,23 0,36

Non-marine waters and water-fringe vegetation / Scrub A/D 3,42 0,04

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats B 6,22 0,06

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Forests

B/E 16,01 0,16

Grasslands, fens, mires and tall herbs C 0,75 0,01

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Scrub C/D 3,02 0,03

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Forests C/E 16,02 0,46

Scrub D 21,29 0,22

Scrub / Forests D/E 204,73 2,07

Forests E 8335,8 84,37

Forests / Grasslands, fens, mires and tall herbs E/C 167,23 1,69

Forests / Towns, villages, industrial sites E/J 4,10 0,04

Sea coast F 38,19 0,39

Sea coast / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

F/B 105,16 1,06

Agricultural land and artificial landscape I 295,05 2,97

Agricultural land and artificial landscape/ Scrub I/D 5,23 0,05

Agricultural land and artificial landscape/ Forests I/E 431,43 4,37

Constructed, industrial and other artificial habitats J 167,49 1,70

97

G.2 KRKA

This map presents the habitats of the Krka River basin from upstream of Skradin to rt Brani evo,

including the area around Gudu a estuary (northwest) and Morinj bay (southeast). In that territory, a

total of 53 different habitat types have been mapped. The whole area is characterized by great diversity

of different habitat types often alternating in a mosaic-like manner in a relatively small area.

The forest habitats are dominant type occupying more than 1/3 of the mapped area. The most frequent

are Illyrian Aleppo pine forests, especially Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971, which

represent forests of the southern and central part of the meso-Mediterranean Orno-Quercetum illicis

zone. The largest areas are in the northern part (especially on Skori a podi) and in the southern part

near Morinj bay. Another important group of forests are Illyrian holm-oak forests (Fraxino orni-

Quercetum ilicis H-i . (1956) 1958). These forests are mainly developed in the western part, especially

Runjavica, Orljak and near Zaton around V. Vratnik. The third group are Dalmatian white oak woods

(Querco-Carpinetum orientalis H-i . 1939 (= Carpinetum orientalis croaticum H-i . 1939) which are

the most important forests of the sub-Mediterranean vegetation zone. In the mapped area these forests

are mostly developed as lower or higher thickets.

Picture 16. Illyrian Aleppo pine forest (Querco ilicis-

Pinetum halepensis).

Picture 17. Dalmatian white oak wood

(Querco-Carpinetum orientalis).

Other forest habitats occupy small areas only (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987 and

Conifer plantations). Sometimes the respective area is even smaller than the minimal mapping unit,

like in case of Ostryo-Quercetum pubescentis (Ht.) Trinajsti 1979 and Ostryo-Quercetum ilicis

Trinajsti (1965) 1977, so such forests are not shown on the map.

98

Grasslands are also very important habitats occupying approximately 1/3 of the mapped area. The

most frequent among them are Lowland savory-chrysopogon dry grasslands (Chrysopogoni-Koelerion

splendentis H-i . 1975 (= Chrysopogoni-Saturejon)) present mostly in the northern part of mapped

area. These sub-Mediterranean xeric grasslands develop on shallow carbonate soils of warmer

lowlands and hills of coast and inland (where influences of the Mediterranean climate are present).

The East Mediterranean xeric grasslands (Cymbopogo-Brachypodion retusi H-i . (1956) 1958) form

another group of grassland habitats. These short-grass perennial grasslands and therophyte

communities of oligotrophic, base-rich soils are present primarily in the southern part of mapped area.

All these grasslands were used as pastures. Due to fact that this area was the war zone and that some

parts of it are still mined, in many cases grassland communities are overgrown by thickets or macchia

and are marked on the map as combination of two habitat types.

Illyrio-Adriatic deciduous thickets (Rhamno-Paliurion Trinajsti (1978) 1995) are a widely spread

habitat type in the sub-Mediterranean vegetation zone. In their composition important roles have

thorny species (Paliurus spina-christi and Juniperus oxycedrus). In the mapped area the Spanish-

broom fields (Spartium junceum) are also present but often occupy an area smaller than the minimal

mapping unit. So these formations are mostly joined to Illyrio-Adriatic deciduous thickets.

Picture 18. Spanish-broom field (Spartium

junceum).

Picture 19. Fallow field and ruderal

communities.

Agricultural land is often alternating in a mosaic-like manner with natural vegetation. This refers

mostly to olive groves and vineyards that, in some places, occupy larger areas (primarily in the central

and southeastern part). Like grasslands, agricultural land is also frequently abandoned and colonized

by a large number of pioneering, introduced or nitrophilous plants (primarily members of the genus

Chenopodietalia i Plantaginetalia majoris) or overgrown by deciduous thickets or macchia.

Of special value are habitats that are restricted to small areas, but comprise rare, threatened and

endangered species. This refers in particular to Annual salt pioneer swards (Thero-Salicornietea

Pignatti 1953) that can be found around Morinj bay, Lake Prokljan and M. and V. Soline. These

communities (Thero-Salicornietalia Pignatti 1953, Juncetalia maritimni Br.-Bl. 1931,

99

Sarcocornietalia fruticosae Br.-Bl. 1931) colonized periodically inundated mud (reach with nutrients)

of coastal saltmarshes and inland salt-basins.

On margins of the above mentioned bay and lakes the water-fringe communities, primarily Common

reed beds (Phragmitetum australis ("vulgaris") Soó 1927 (= Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926) are

present. Especially large formations of Common reed beds can be found in Gudu a estuary. Generally,

compared to the rest of the mapped territory, this area is distinguished by habitat diversity. Here can

be found marshes, grasslands, thicksets, forests and olive groves.

Picture 20. Common reed beds (Phragmitetum australis) in Gudu a estuary.

Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) mapped on Habitat map of Krka estuary is shown in Table 3.

100

Table 3. Presence of main classes from National habitiat classification (NKS) mapped on Habitat map of Krka estuary

Main habitat classes (according to the National habitat

classification) Code Area

(ha) Proportion

(%)

Non-marine waters and water-fringe vegetation A 120,45 0,99

Non-marine waters and water-fringe vegetation / Sea coast

A/F 20,14 0,17


Grasslands, fens, mires and tall herbs / Scrub C/D 850,13 6,97

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Forests C/E 2427,03 19,89

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Sea coast C/F 3,10 0,03

Scrub D 2,96 0,03

Scrub / Forests D/E 848,93 6,96

Forests E 2964,16 24,30

Forests / Grasslands, fens, mires and tall herbs E/C 1012,81 8,30

Forests / Scrub E/D 1092,31 8,95

Sea coast F 15,44 0,13


F/B 12,93 0,11

Sea coast / Forests F/E 2,98 0,02

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

I 569,55 4,67

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Grasslands, fens, mires and tall herbs

I/C 86,59 0,71

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Scrub

I/D 701,69 5,75

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Forests

I/E 69,81 0,57


101

G.3 PAG

This map presents the habitats from the middle of the island Pag – from Gajca on the north to Velo

Blato on the south.

Pag is phytogeographicaly on the border between the submediterranean and eumediterranean zones.

The mapped area could be divided at the boundary between the Eastern submediterain region and

Western coastal area where there are some elements of eumeditearrain zones.

The mapped area is dominated by pastures. Commonly the pastures are Lowland savory-chrysopogon

dry grasslands (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-i . 1975). This habitat type comes in several

forms, which includes phytocoenosis of the alliance Chrysopogoni-Koelerion splendentis. Important

communities specific to the Pag area are the Dalmatian asphodel-chrysopogon grasslands (Asphodelo-

Chrysopogoentum grylli H.-i 1958) and the Dalmatian thrift grasslands (Helichryso-Armerietum

dalmaticae H-i . 1962), respectively. Because of their specific appearance the Dalmatian thrift

grasslands (Helichryso-Armerietum dalmaticae H-i . 1962) are easy to distinguish from other types of

Lowland savory-chrysopogon dry grasslands. Therefore, the Dalmatian thrift grasslands are mapped as

separate habitats. The Dalmatian thrift grasslands occur on the Western slopes of Pag bay upon

abandoned vineyards. Other types of Lowland savory-chrysopogon dry grasslands dominate all the

degraded areas of western part of Pag. The largest areas are under Veli brig peak on the slopes toward

the town of Pag and also to the South of Veli brig peak in the region Ravna and Dolac. Further areas

are on the Šimunsko polje, Klaša, Veternica and between Kolansko blato and cape Katarela.

On the steeper slopes and areas with smallest amounts of soil the Lowland savory-chrysopogon dry

grasslands are intertwinned with the Illyrian sub-Mediterranean screes. The biggest areas like this are

on the Souther plateaux of Veli brig peak covering the area of Dumboka draga and the South-east of

Picture 21.The Dalmatian asphodel-chrysopogon

grasslands

Picture 22. Dalmatian sage-feathergrass

grasslands

102

Stan Oki . On these degraded areas the Lowland savory-chrysopogon dry grasslands are mostly

belong to plant communitie Dalmatian sage-feathergrass grasslands (Stipo-Salvietum officinalis H-i .

1958.).

The plant community Drypetum jacquiniane (habitat type B.2.2.1.1. Illyrian sub-Mediterranean

screes) is typically a primary vegetation of mediterranean screes. On Pag this community is secondary

growing mainly on other areas of bare rocky ground, which are a consequence of extreme forest and

grassland degradation. The biggest dominant area is that of the Illyrian sub-Mediterranean screes

which are on the West of Sv. Vid peak and on the area between Veli brig peak and Vr i i in the south.

The Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats dominate the eastern slopes of Pag. These areas

face Velebit kanal on the slopes under Visoki brig peak and on the south up until Gradac. On some

areas of the Inland unvegetated or sparsely vegetated rocks is developed vegetation of the Illyrian sub-

Mediterranean screes.

Picture 23. The Inland cliffs and exposed rocks

with partially developed the Illyrian sub-

Mediterranean screes

Picture 24. Drypis (Drypis spinosa L. ssp.

jacquiniana Murb. et Wettst. ex Murb. Lunds.) –

from the Illyrian sub-Mediterranean screes.

The plain areas with deeper soil layers which use to be used as agricultural fields are nowadays used

as pastures. Pastures like these are seen near „Velika solana“, Dinjiško and Kolansko polje. On dryer

areas most dominant are the Viper's grass dry grasslands (Scorzonerion villosae H-i . 1949). In

contrast, on the humid areas most dominant are the Dalmatian riverine and humid meadows (Molinio-

Hordeion secalini H-i 1958). At Dinjiško polje and around Malo Blato many pastures are overgrown

with Saltmarsh vegatation,, salt steppes, salt scrubs and with the most common being the

Mediterranean tall rush saltmarshs (Juncetalia maritimi).

Many of these pastures are not identified in detail as they are intensively grazed. Therefore, ground

truthing in one season restricts detailed determination of these habitats. Pastures like these were

identified as Intensive pastures and medows, although it is assumed that the areas are not intensively

cultivated with 'special' soil cultivation, manure addition or reseeding. This habitat type could not be

identified either as grassland or a ruderal plant community according to bioindicator species. In the

103

case that some bioindicator species were present, indicating a higher habitat class, it was marked as

combination of two habitat types (for example I.4.1./C.3.5.)

Picture 25. Dalmatian riverine vegetation and

humid meadows developed on flat areas.

Picture 26. Intensively grazed pasture

determined as a special combination of two

habitats (I.4.1./C.3.5.)

Across Dinjiško polje and Kolansko polje there are many vineyards and small plots of less than 1

hectare, as well as many plots which are abandoned. Interestingly landscape elements on the cultivated

fields are made from giant reed (Arundo donax), which were planted as a protective fences from the

strong wind, Bura, and salty sea spray.

The forest vegetation on the Western side of the island is mostly composed of macchia from Kolan to

Košljun. In the area surrounding Šimuni and Mandre it is dominated by Illyrian Holm-oak woodland

(Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i . 1958). In the vicinity of kamp Šimuni pine trees were planted,

but nowadays there are developed Illyrian Aleppo pine forests (Querco ilicis-Pinetum halepensis

Loisel 1971).

Dubrava has a special forest which is also protected as a special reserve with the Dalmatian white oak

wood (Querco-Carpinetum orientalis H-i 1939).

Many dry grasslands are overgrown and scrubby especially in the area between Šimuni and Košljun.

In these kinds of habitats Prickly juniper (Juniperus oxycedrus) and Phoenician juniper (Juniperus

phoenicea) dominate. They form uniform habitats which are described as Phoenicean juniper macchia

(Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).

A big contribution to biodiversity and the uniqueness of Pag are the wetland habitats of Veliko Blato,

Malo Blato and Kolansko Blato. The most common habitats of these wetland areas are Reed beds

(Phragmitetalia W.Koch 1926). Both Veliko Blato and Malo Blato are richest in Great fen-sedge

(Cladetum marisci Allorge 1922). Growing in a marginal area of the wetlands are the Mediterranean

tall rush salt marshes (Juncetalia maritimi Br.-Bl.1931).

104

A very common sight on Pag are communities of the order Glasswort swards, but in the mapped area

they are mostly smaller than 1 hectare. These communities have grown large in Mala and Velika

solana.

Proportion of the Basic mapping classes from the National habitat classification is presented in Table

4.

Picture 27. Uniform Phoenicean juniper macchia

vegetation with the dominate Prickly juniper and

Phoenicean juniper.

Picture 28. Mixed Aleppo pine forest and Holm

oak near camp Šimuni

Picture 29. Velo blato. Picture 30. Kolansko blato.

105

Table 4. Proportion for main habitat classes from the National habitat classification on the Habitat map

of the island Pag

Main habitat classes (according to the National habitat classification)

Code Area (ha)

Proportion(%)

Freshwaters and wetlands A 215,64 1,79

Freshwaters and wetlands / Sea coast A / F 1,62 0,01


Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Grasslands, fens, mires and tall herbs

B / C 277,02 2,30

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Forest B / E 9,76 0,08


Grasslands, fens, mires and tall herbs / Freshwaters and wetlands C / A 20,47 0,17

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

C / B 500,55 4,15

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Scrub C / D 11,23 0,09

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Forest C / E 419,89 3,48

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Sea coast C / F 12,08 0,10

Grasslands, fens, mires and tall herbs / Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

C / I 25,80 0,21

Scrub D 38,91 0,32

Forest E 1499,01 12,43

Forest / Grasslands, fens, mires and tall herbs E / C 529,42 4,39

Forest / Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

E / I 3,57 0,03

Sea coast F 100,29 0,83

Sea coast / Grasslands, fens, mires and tall herbs F / C 5,60 0,05

Sea G 4,90 0,04


I 945,97 7,85

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Grasslands, fens, mires and tall herbs

I / C 353,79 2,93

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Sea coast

I / F 9,12 0,08


Constructed, industrial and other artificial habitats / Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation

J / I 0,43 0,00

106

G.4 VIS

This map presents the habitats of Vis island and smaller islands around Vis. The smaller islands are

Biševo, Brusnik, Svetac (Sveti Andrija), Jabuka, Velika Palagruža and Mala Palagruža. As some

islands have specific habitat types the summary will describe these separately.

Vis island with smaller islets

Climazonal vegetation of the major part of Vis is the Illyrian holm-oak woodland with common myrtle

(Myrto-Quercetum ilicis (H-i .) Trinajsti 1985). In contrast, the most dominant habitat type is

Illyrian rosemary garrigue (Rosmarinetalia). This habitat type is dominant through most of Vis (from

sea level to the highest peak Hum) and in some areas is mixed with other habitat types. On abandoned

agricultural plots, mostly abandoned vineyards, Illyrian rosemary garrigue (Rosmarinetalia) is mixed

with the East Mediterranean xeric grasslands (Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-i . 1961). Some

big areas of Illyrian rosemary garrigues (Rosmarinetalia) are mixed with the next succession level the

climazonal Holm oak macchia. In some areas the Illyrian Rosemary garrigues are overgrown with

aleppo pine forest.

Picture 31. The Illyrian rosemary garrigue Picture 32. The Illyrian rosemary garrigue in

beginning of succession with macchia.

The Aleppo pine forest at the Southern most part of Vis belongs mostly to the habitat type Illyrian

Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti

1988). Some small areas cover the Illyrian Aleppo pine forests with lentisc (Pistacio-Pinetum

halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984). Dominating in the central and Northern part of Vis are

the Illyrian Aleppo pine forests with holm oak (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). This is

broad categorisation as on many areas which are determined as the Illyrian Aleppo pine forests with

holm oak (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971) there are not many holm oak trees. This

107

habitat type includes all sites where garrigues are overgrown with Aleppo pine trees. Although,

phytocoenologically that habitat type is described as facies Pinus halepensis of the community Erico-

Rosmarinetum, as seen on the habitat map this is wrong. From the collected data there was no

possibility to separate the Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceae-

Pinetum halepensis Trinajsti 1988) from the Illyrian Aleppo pine forests with lentisc (Pistacio-

Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) in all places.

In the Hum peak area on the slopes with a Northerly exposition there are habitat types with deciduous

elements. On the peak itself there is a habitat with more humid and colder areas where there is the

existence of habitat type Illyrian supra-mediterranean Holm oak woods (Ostryo-Quercetum ilicis

Trinajsti (1965) 1977). On the exposed North slopes of the lower altitudes have bigger areas of

Illyrian Aleppo pine forests (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i . (1956) 1958). Both habitat types are

in form of macchia. Also on the peak areas with degrade vegetation are a mosaic of Lowland savory-

chrysopogon dry grasslands (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-i . 1975) with dominant species

Salvia officinalis and Satureja montana.

In other parts of Vis the most common macchia type is Holm oak with myrtle (Myrto-Quercetum ilicis

(H-i .) Trinajsti 1985). The most Southern parts of Vis in the vicinity of the sea is the Phoenicean

juniper macchia (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).

The grasslands mostly belong to the habitat type the East Mediterranean xeric grasslands

(Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-i . 1961) in a monotonous form with dominating

Brachypodium retusum. On the Easter part of Vis on some abandoned fields grows the Dalmatian

siliceous grasslands (Vulpio-Lotion H-i . 1960).

The most common agricultural fields on Vis are vineyards. Other fields are sporadic, where most

commonly there are small traditional olive groves or abandoned arable fields now used as meadows.

Currently there are Carob groves but which just remain as small sporadic fields. Recently (after 2004)

a big orchard was planted on the slopes of Mala Smokova bay. The Smokovo area, where once an

army training area, existed is the location for biggest pasture on Vis.

Other agriculture fields are overgrown to different degrees. If these fields are overgrown with

garrigues or macchia they are represented as such on the map. In all the other instances the overgrown

agriculture fields are habitat type the Rural mosaics and natural vegetation with dominant shrub and

trees.

108

Picture 33. Vineyards in different succesion stages(Vis) - Rural Mosaics and natural vegetation with

dominant shrub and trees

Importantly there is the now rare and endangered Sand beach habitat type with halophytes (including

dominant Pancratium maritimum), these are in the area of Velika Smokova. In several places on the

Vis shore there are some developed Dalmatian chasmophyte communities. Interesting in one locality,

Prtiš ina bay, this habitat type reaches an unusual and very low point. In this locality a negative

influence could be a new road leading to Pritiš ina bay which will consequently increase the number

of tourists in this locality. Although on Vis there are many sand and pebble beaches the most dominant

are the Sea-cliffs and rocky shores where there are Sea-cliff and rocky shore aerohaline communities.

Picture 34. Dalmatian chasmophyte communities in

Pritiš ina bay

Picture 35. Centaurea ragusina L. in Pritiš ina

bay

Brusnik and Jabuka

Islets Brusnik and Jabuka have a volcanic origin and both have poorly developed vegetation. Both

islets have a developed endemic habitat type Crithmo-Limonietum vestiti Trinajsti in Zi.Pavleti

1989. This habitat type is developed along the adlittoral zone.

109

On Jabuka above the adlittoral zone there are the Summer deciduous scrubs of Tree spurge

(Euphorbia dendroides) and the Inland unvegetated or sparsely vegetated rocks.

Most of Brusnik is covered with a Ruderal community of tree mallow (Lavateretum arboreae Br.-Bl.

et Molinier 1935). In the middle section of Brusnik, where there are cliffs Centaurea ragusina grows.

Picture 36. Brusnik.

On both Jabuka and Brusnik the growing plants associated with the alliance Centaueo-

Portenschlagiellion Trinajsti 1980 and the plant community Phagnalo-Centauretum ragusinae H-i

1962 are described with Dalmatian (limestone) chasmophyte communities (B.1.4.2.). As Brusnik and

Jabuka have volcanic origins there is no limestone, as a consequence we were unable to describe areas

as being from the alliance Centaueo-Portenschlagiellion Trinajsti 1980 or either as Dalmatian

(limestone) chasmophyte communities. Therefore, we suggest additional research with scope to define

and classify this habitat (on 3. level) within the National habitat classification.

Biševo

Biševo is biogeographically one of the most interesting islands. A fire in 2003 burned across 3/4 of the

island. The fire’s role was crucial in the formation of the habitat types seen today. Only the most

Northern part of the island escaped being burnt. Therefore, on Biševo the Illyrian rosemary garrigues

(Erico-Rosmarinetum H-i . 1958) are dominant. Differences in the habitats are the levels of

succession reached by the garrigues. In the areas which are not overgrown with rosemary and tree

heath there are elements of the East Mediterranean xeric grasslands with dominantce of Brachypodium

retusum. On the non-burned area are developed small patches of other habitat types with mosaics of

garrigues. Both on the North and in the middle of island grow the Illyrian holm-oak woodlands with

common myrtle (Myrto-Quercetum ilicis (H-i )Trinajsti 1985).

On the North and in the middle of Biševo are small patches with remaining Aleppo pine forest. This

forest has developed into two habitat types – the Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper

(Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) and the Illyrian Aleppo pine forests with

lentisc (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984).

110

In the Western part of Biševo close to the coast there is in several places Phoenicean juniper macchia

(Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) mixed with garrigues.

In the middle region (Biševo polje and Potoka area) and on the North of Biševo (around Sablunara),

are vineyards which are still used. Mostly these vineyards are small, forming a mosaic with abandoned

fields overgrown with garrigues. The other abandoned fields are overgrown with garrigues, ruderal

vegetation and bramble.

Picture 37. Biševo – South-West part of the island Picture 38. Vineyards in the middle part of

Biševo (Biševo polje).

Svetac (Sveti Andrija)

Svetac Island is the greenest island with the most forest in Vis archipelago. In comparison with Vis

and Biševo, Svetac has bigger areas with the stenomediterrain holm-oak forests due to more arid

climate. Growing on the most of Svetac are Aleppo pine forests (Pinus halepensis). On the highest

part of the island is Illyrian Aleppo pine forest with holm oak (Querco ilicis-Pinetum halepensis

Loisel 1971). On the Southern slopes in several places is developed the Illyrian Aleppo pine forests

with lentisc (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri et Caneva 1984) and with dominant

Pistacia lentiscus in the scrub stratum. On Svetac’s Northern slopes are Aleppo pine forests described

as the Illyrian Aleppo pine forests with phoenicean juniper (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis

Trinajsti 1988) because of a higher Holm-oak content in the scrub level.

On the southern slope grows macchia with dominant phoenicean juniper (Juniperus phoenicea) and

lentisc (Pistacia lentiscus Br.-Bl. 1931). This type of macchia is described on the map as

Mediterranean Phoenician juniper woods (Oleo-Juniperetum phoenicaea Bruno et. al. 1983), although

there were no olives (Olea europaea). This macchia type grows in a mosaic with the Illyrian rosemary

garrigues (Erico-Rosmarinetum H-i . 1958).

This island was inhabited but today only a few small vineyards are still in use. The abandoned

vineyard terraces are mostly overgrown with garrigues and macchia. In adlittoral zones a dominant

habitat type, the Sea-cliff and rocky shore aerohaline (Critmo-Limonion Br.-Bl. Molinier 1934) is

111

present. On the cliffs next to the sea grow mostly Dalmatian chasmophyte communities (Centaureo-

Portenschlagiellion Trinajsti 1980). In the Northern part of the island in several places Euphorbia

dendroides is found. These places are described as mosaics of the Dalmatian chasmophyte

communities and the Summer deciduous scrub.

Picture 39. A f ew small vineyards on Svetac still in

use

Picture 40. The Dalmatian chasmophyte

vegetation on the Northern parg of Svetac

Velika and Mala Palagruža

These islands have a semi-arid climate with less than 300 mm precipitation per year (mean for the

period 1951-1990 the variation between 110 and 541mm) and commonly have summer long droughts

(sometimes year long). The vegetation’s growing season is from the beginning of winter to the middle

of spring. After the growing season there follows a long and very dry period (during summer and

autumn) when plants undergo aestivation. This seasonal vegetation regime is profoundly different

from the evergreen forests, macchia, garrigues and seasonal vegetation regimes in other coastal areas,

where the vegetation growing season is not replaced by aestivation during summer and autumn. The

island’s inverse seasonal vegetation regime is found within submediterranean and continental forests

and shrubs where the vegetation season is usually from spring to the middle of autumn.

Although, the Palagruža area is without a strong frost the forest vegetation could not develop as the

most arid evergreen forest still needs at least 600 mm/year. Olea sylvestris is the single element of the

evergreen vegetation. It grows in form of short thorn scrub with small leaves. Some evergreen trees

(Ficus carica and Laurus nobilis) have an anthropogenic origin. Therefore, Palagruža archipelago is a

summer-deciduous zone. This bioclimatic zone is very rare in Croatia and restricted to a few Southern

Adriatic islands. Consequently, Palagruža is extremely important for the conservation of biodiversity.

112

The Short scrub mosaics of tree spurge grow on small plateaus in the most Eastern areas, the most

Western part and on cliff-terraces along the middle of Vela Palagruža Island. The Tall scrub

containing dominant tree spruge is found on milder Northern slopes under major rocky outcrops

(which stretch in an East-west direction). At 10 m above sea level on the Northern mild slope begin

the habitat type - Ruderal community of tree mallow (Lavateretum arboreae Br.-Bl. et Molinier 1935).

This habitat type is found to reach the top of the major ridge. On the Southernc cliff of Vela Palagruža

grow the Dalmatian chasmophyte communities.

Picture 41. The Mosaic of tree spurge taking the form of short scrub (Euphorbia dendroides) on Vela

Palagruža.islet

Growing on Mala Palagruža’s small plateau on the tallest peak, its Northern slope notch and southern

plateau is a the Short scrub mosaics of tree spurge grow. On the lower parts the Dalmatian

chasmophyte communities have developed.

Proportion of the Basic mapping classes from the National habitat classification is presented in Table

5.

113

Table 5. Proportions of the Basic mapping classes from the National Habitat Classification.

Main classes from NKS Class Area (ha)

Presence (%)


Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Scrub

B / D 16,14 0,16

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Forests

B / E 44,17 0,44

Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats / Sea coast

B / F 7,65 0,08

Grasslands C 44,97 0,44

Grasslands / Scrub C / D 213,36 2,11

Grasslands / Forests C / E 11,64 0,12

Grasslands / Sea coast C / F 1,62 0,02

Scrub D 2256,29 22,30

Scrub / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

D / B 5,34 0,05

Scrub / Grasslands D / C 797,25 7,88

Scrub / Forests D / E 1002,35 9,91

Forests E 2395,17 23,68

Forests / Grasslands E / C 81,04 0,80

Forests / Scrub E / D 1614,18 15,96

Sea coast F 201,55 1,99


F / B 22,68 0,22

Sea coast / Scrub / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

F / D / B 2,30 0,02


I 1065,93 10,54

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Grasslands

I / C 33,60 0,33

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Scrub

I / D 1,22 0,01

Cultivated non-forest areas and habitats with weed and ruderal vegetation / Sea coast / Inland unvegetated or sparsely vegetated habitats

I / F / B 3,04 0,03


114

H LITERATURA

Alegro A. L., Biljakovi M., Bogdanovi S., Borši I. (2003): Sporobolus pungens (Schreber) Knuth

(Poaceae), rare and endangered psammophytic plant species in Croatia. Nat. Croat. 12 (7): 1-7.

Alegro A. L., Biljakovi M., Bogdanovi S.; Borši I. (2004): Psammo-halophytic vegetation on the

largest sand area on the Croatian coast (Island of Mljet, southern Adriatic). Biologia (Bratisl.).

59 (4): 435-445.

Ani M. (1946): Dendrologija. Šumarski priru nik I: 475-582.

Antoni O., Kušan V., Jelaska S.D., Bukovec D., Križan J., Bakran-Petricioli T., Gottstein-Mato ec

S., Pernar R., He imovi Ž., Janekovi I., Grguri Z., Hati D., Major Z., Mrvoš D., Peternel H.,

Petricioli D., Tkal ec S. (2005): Kartiranje staništa Republike Hrvatske (2000.-2004.). Drypis 1.

Arrigoni P. V., Benesperi R., Dell'Olmo L., Ferretti G. (2006): Documents for the forest vegetation

map of Leghorn province (western Tuscany). Parlatorea 8: 141-156.

Bogdanovi S. (2002): Flora otoka Brusnika. Diplomski rad, Sveu ilište u Zagrebu.

Bogdanovi S., Dobrovi I., Ostoji A., Borši I., Modri Ž., Vojni -Rogi I. (2004): A contribution to

the vascular flora of the island of Biševo (central Adriatic, Croatia). Acta Bot. Croat. 63 (2):

125-134.

Domac R. (1994): Flora Hrvatske. Školska knjiga, Zagreb.

Durbeši P., Benovi A. ed. (1995): Mljet. Priop enja sa simpozija "Prirodne zna ajke i društvena

valorizacija otoka Mljeta". Pomena, otok Mljet 4-10. rujna 1995. Ekološke monografije 6.,

Zbornik savjetovanja: 17-750.

He imovi M. (1984): Grassland vegetation of the island of Šipan. Acta Bot. Croat. 43: 161-166.

Horvat I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraživanja 30, Acta Biologica

2: 3-179.

Horvati S. (1958): Tipološko raš lanjenje primorske vegetacije gariga i borovih šuma. Acta Bot.

Croat. 17: 7-98.

Horvati S. (1961-62): Novi prilog poznavanju primorske vegetacije gariga i kamenjarskih pašnjaka.

Acta Bot. Croat. 20/21: 243-260.

Horvati S. (1963a): Biljnogeografski položaj i raš lanjenje našeg primorja u svjetlu suvremenih

fitocenoloških istraživanja. Acta Bot. Croat. 22: 27-74.

Horvati S. (1963b): Vegetacijska karta otoka Paga s op im pregledom vegetacijskih jedinica

hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja 33, Acta Biologica 4: 3-181.

Hubbard C. E. (1984): Grasses – a guide to their structure, identification, uses, and distribution in the

British Isles. 3rd Ed. Penguin Books, London.

Ilijani Lj., Regula-Bevilacqua Lj. (1982): Tre i prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 41: 171-

174.

115

Ilijani Lj., Regula-Bevilacqua Lj., Volari -Mrši I. (1983): etvrti prilog flori otoka Mljeta. Acta

Bot. Croat. 42: 117-121.

Jávorka S., Csapody V. (1975): Iconographia Florae partis Austro-Orientalis Europae centralis.

Akadémiai Kiadó, Budapest.

Kova i S., Jasprica N., Ruš i M. (2001): Floristic characteristic of Phoenician juniper

macchia (ass. Pistacio lentisci – Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987) in Central and Southern

Dalmatia (Croatia). Nat. Croat. 10(2): 73–81.

Lovri A. Ž., Rac M. (2002): Flora, phytocenoses, and algal phytonymes in islands Svetac, Brusnik

and near bottoms of central Adriatic. Period. Biol. 104 (2): 149-157.

Lovri A. Ž., Rac M. (2003): Flora and synecology in remote islets Palagruža and adjacent benthos in

central Adriatic offing. Period. Biol. 105 (4): 413-427.

NGO Sunce (2003): Ecoregional Action Plan: Middle and South Dalmatian Islands and Coast, Split.

Martin i A., Wraber T., Jogan N., Ravnik V., Podobnik A., Turk B., Vreš B. (1999): Mala flora

Slovenije (klju za dolo anje praprotnic in semenk. Tehniška založba Slovenije, Ljubljana.

Mati S., Oršani M., Ani I. (1995): Strukturne osobine šuma otoka Mljeta. Priop enja sa simpozija

"Prirodne zna ajke i društvena valorizacija otoka Mljeta". Pomena, otok Mljet, 4-10. rujna

1995. Ekološke monografije 6., Zbornik savjetovanja, 17-750.

Pandža M. (2004): Vegetation of Phoenician juniper macchia – Pistacio lentisci-Juniperetum

phoeniceae Trinajsti 1987 (Oleo-Ceratonion Br.-Bl.) on the Island of Murter and the small

surrounding Islands. Nat. Croat. 13 (3): 201-212.

Pandža M., Franji J., Škvorc, Ž., Trinajsti I., Pavleti Z. (2004): Šumska vegetacija otoka Murtera.

Rad. Šumar. Inst. 39 (2): 131-162.

Pavleti Z. (1973): Flora i vegetacija Biševa s posebnim obzirom na biljnogeografski položaj otoka.

Doktorska disertacija, Sveu ilište u Zagrebu.

Pavleti Z. (1983): Pregled flore i vegetacije nekih manjih srednjodalmatinskih otoka i oto i a.

Zbornik Roberta Visiania Šiben anina. Muzej grada Šibenika.

Pignatti S. (1982): Flora d'Italia. Vol 1-3. Edagricole, Bologna.

Regula-Bevilacqua Lj. (1991/1992): Biljni svijet otoka Mljeta. Ekol. glas. 2 (7-8): 8-13.

Regula-Bevilacqua Lj., Ilijani Lj. (1984): Analyse der Flora der Insel Mljet, Acta Bot. Croat. 43: 119-

142.

Regula-Bevilacqua Lj., Ilijani Lj., Ungar S. (1981): Novi prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat.

40: 245-250.

Regula-Bevilacqua Lj., Jurkovi -Bevilacqua B. (1980): Prilog flori otoka Mljeta. Acta Bot. Croat. 39:

175-184.

Rogoši J. (1992): Utvr ivanje gospodarske vrijednosti najvažnijih vrsta gariga i makije

eumediteranskog podru ja srednje Dalmacije. Magistarski rad. Sveu ilište u Zagrebu, Zagreb.

116

Rose F. (1989): Colour identification guide to grasses, sedges, rushes and ferns of the British Isles and

north-western Europe. Viking Books, London.

Topi J., Ilijani Lj., Tvrtkovi N., Nikoli T. (2006): Staništa: priru nik za inventarizaciju, kartiranje i

pra enje stanja. DZZP, Zagreb.

Trinajsti I. (1967-1968): Šumska vegetacija otoka Lastova. Acta Bot. Croat. 26-27: 43-51.

Trinajsti I. (1984): Vegetacija sveze Oleo-Ceratonion Br.-Bl. u jadranskom primorju Jugoslavije. 18.

Simpozij Isto noalpsko-dinarskog društva za prou avanje vegetacije. Acta Bot. Croat. 43: 167-

173.

Trinajsti I. (1985a): Dopune flori otoka Mljeta. Poljopr. šumar. 1 (31): 7-14.

Trinajsti I. (1985b): Die Vegetation des Rosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. Verbandes auf dem

Gebiete des ostadriatischen Kuestenlandes der Balkanhalbinsel. Poljopr. Šum. (Titograd) 31(1):

51-62.

Trinajsti I. (1985c): Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda

Quercetalia Ilicis u jadranskom primojru Jugoslavije. Poljopr. Šum. (Titograd) 31(2-3): 71-96.

Trinajsti I. (1986): Fitogeografsko raš lanjenje vegetacije isto nojadranskog sredozemnog podru ja -

polazna osnovica u organizaciji gospodarenja mediteranskim šumama. Glas. Šum. Pokuse.

Posebno izdanje 2: 53-67.

Trinajsti . I. (1987): Fitocenološko-tipološka analiza sastojine makije somine Juniperus phoenicea L.

u Hrvatskom primorju. Acta. Bot. Croat. 46: 115-121.

Trinajsti I. (1990): Šumska vegetacija otoka Bra a. Glas. Šum. Pokuse 26: 183-205.

Trinajsti I. (2000): Fitocenološke zna ajke makije makije somine - Pistacio-Juniperetum phoeniceae

Trinajsti 1987 (Oleo-Ceratonion Br.-Bl.) na obalama Malostonskog zaljeva. Rad. Šumar. Inst

35 (1): 5-12.

Volari -Mrši I. (1984): Survey of Vegetation Aerobiological Research on the Island Mljet. Acta Bot.

Croat. 43: 143-159.

117

Projekt COAST razvijen je uz potporu Programa Ujedinjenih naroda za

razvoj (UNDP), u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša, prostornog

uređenja i graditeljstva te drugim nadležnim ministarstvima, 4 dalmatinske

županije te brojnim lokalnim udrugama, tvrtkama i pojedincima, a

provodi se uz %nancijsku potporu Globalnog fonda za okoliš (GEF).

Planirano trajanje projekta je 7 godina. Lokalni ured za provedbu Projekta

smješten je u Splitu.

Projekt obuhvaća obalno područje četiri dalmatinske županije: Zadarske,

Šibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske. Unu-

tar tog područja prepoznata su i odabrana 4 demonstracijska područja

zbog svoje iznimne biološke i krajobrazne vrijednosti. To su (1) Pelješac,

Dubrovačko primorje, Malostonski zaljev i Mljet; (2) Vis i viški akvatorij; (3)

šire područje ušća rijeke Krke; te (4) otok Pag (jugoistočni dio u Zadarskoj

županiji), područje uz Novigradsko i Karinsko more.

Osnovni cilj projekta COAST je učinkovito utjecati na poduzetničke

aktivnosti i prakse u turizmu, poljoprivredi, ribarstvu i marikulturi, izravno i

kroz bankarski sektor, kako bi isti u svoje prakse uključili održivo korištenje

i očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.

Očuvanje biološke raznolikosti dalmatinske obale, kroz promicanje

održivog razvoja, moguće je jedino kroz suradnju svih partnera na

nacionalnoj, županijskoj i lokalnoj razini, kao i svih zainteresiranih strana,

prvenstveno na području Dalmacije. Svoje prijedloge i pitanja možete

uputiti projektnom timu na sljedeću adresu:

Kraj Sv. Ivana 11

HR-21000 Split

Tel: +385 21 340480

Fax: +385 21 340484

e-mail: [email protected]

http://www.undp.hr/coast