Biblioteka Latina et GraecaKnjiga VII

de regnoDalmatiae et CroatiaeIOANNIS LUCII

IVAN LUČIĆ

0 kraljevstvu Dalmacije1 Hrvatske

Pr.rediUa i prevelaBruina Kuintdć-Makvić

Uvodna studija i bibliografijaMiroslav Kiurelac

Kamenita!1

Neven BudakIvo Goldstein

Brana Kunitie-Mafcv.ćMiroslav Kurelac

LATINA ET GRAECAVPA

Zagreb 1986.

PREDGOVOR UREDNIŠTVA

Objavljivanje ove knjige pomogla jeu «uoMmnl rad Socijalističke Republike Hrvatske

Tristo i dvadeset godina od svog prvog izdanja po-javljuje se prvi put u autorovoj domovini kapital-no djelo hrvatske historiografije, alias prvijenac hr-vatske kritičke historiografije, djelo DE REGNODALMATIAE ET CROATIAE Ivana Lučića.Pojava ovog djela nije samo datum naše suvreme-ne kulture (jer se djelo pojavljuje prvi put preve-deno na hrvatski ili srpski jezik), već je svojevrsnovraćanje duga Ivanu Lučiću čije se glavno djelo DEREGNO DALMATIAE ET CROATIAE tek sad i teku ovom izdanju pojavljuje u obliku koji je zamisliosam autor. Naime, Lučić je sve do svoje smrti po-pravljao izdanja (od prvotiska 1666. objavljenog uAmsterdamu), marljivo ispravke slao izdavaču, po-tom ih objavio u kraćem djelu (tiskanom u Veneciji1673), a isto ih je tako uporno, do kraja života, rukomunosio u vlastite primjerke knjiga. Nijedno izdanjenije se u cjelini poslužilo svim ispravkama i dopu-nama samog autora. Ovo izdanje, što ga predajemojavnosti, prvi je put obuhvatilo sve ispravke i dopu-ne koje su potjecale od Ivana Lučića i kritički obra-dilo sve kasnije intervencije raznih priređivača. Sto-ga ono predstavlja i prvo kritičko izdanje priređenoprema najstrožim kriterijima, što će omogućiti i pra-vi pristup znanstvenoj valorizaciji Lučićeva djela.Djelo ovog opsega i rad na njegovu izdavanju zahti-jevaju sudjelovanje većeg broja suradnika, mnogovremena i velika materijalna sredstva. Stoga je odlu-čeno da se DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAEobjavi u četiri sveska koji će izlaziti sukcesivno sva-ke godine. Šest knjiga Lučićeva djela bit će obuhva-ćeno, dakle, četirima svescima na ovaj način: u pr-

nm svesku, osim uvodnih studija, komentara, bibli-nraftie kazala i priloga objavljuje se prva knjiga

diela DE REGNO. Drugi svezak obuhvatit će, uz sve•oriloae, drugu i treću knjigu, treći svezak Četvrtui petu, dok će posljednji, četvrti svezak obuhvatitišestu knjigu, te donijeti iscrpno kazalo cijelog djelaDE REGNO.Dijeleći zadovoljstvo obavljena posla sa svim sudio-nicima ovog pothvata, predajemo ovo izdanje sudujavnosti.

Uredništvo

ŽIVOT I DJELO IVANA LUČIĆA — LUCIUSA

1. 2IVOT I DJELATNOST

Pred više od tri stotine godina, u Rimu, u tada-njoj svjetskoj metropoli znanosti i umjetnosti, umroje Ivan Lučić — Joannes Lucius, Trogiranin, u se-damdesetpetoj godini života, u skromnom stanu naPiazza della Rotonda kraj Pantheona, okružen prija-teljima, sunarodnjacima, koji su ga potreseni oplaki-vali svjesni velikog gubitka. Bili su svjedoci snagenjegova duha i neumorna, požrtvovna rada, bili susvjesni koliko njegova djela znače za poniženu i po-gaženu domovinu i rodni kraj. Znali su kolik je ugleduživao kod suvremenika, međutim sigurno nisu bilisvjesni da je pripadao prvim eruditima novoga doba,velikim učenjicima-povjesničarima i da će njegovodjelo zbog primjene kritičke znanstvene metode bitiugrađeno u temelje hrvatske i uopće moderne evrop-ske historiografije.

Ivan Lučić rodio se u Trogiru početkom mjesecarujna 1604. godine1. Njegov otac Petar, trogirski pa-tricij, hrvatski književnik kasne renesanse, pripadaoje onodobnom splitsko-trogirskom književnom kru-gu, a majka Klara potjecala je iz poznate šibenskeplemićke obitelji Divnić koja je dala hrvatskoj knji-

1 U oporuci iz 1654. g. (8. rujna) Lučić navodi da ima50 godina, iz čega proizlazi da je rođen početkom mjesecarujna 1604. g. Usp. rukopis Knjiga privilegija bivšeg samo-stana sv. Lazara u Trogiru, Libro A Trau, fol 93. KnjižnicaSamostana franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku.Isti datum potvrđuju i Lučićeva pisma V. Ponteu od 9. II.1664, 13. IX. 1665, 4. XII. 1666, izd. B. Popario, Pisma IvanaLučića Trogiranina, »-Starine JAZU«, knj. 32, Zagreb 1907,str. 11, 18, 28.

ževnosti i kulturi nekoliko značajnih imena. Kao sta-ra patricijska trogirska familija, obitelj Lučić (de Lu- ,ča, Lucae, Lučiš, Lucius, Lucij, Lugich)2 uživala jevelik ugled, a bila je i dosta imućna3. Njeni pred-stavnici obnašali su tokom vjekova mnoge časti ivažne funkcije u gradu Trogiru4. U najstari-jim sačuvanim trogirskim dokumentima nalazi se spo-men obitelji Lučić, a testament Desse Luče i 1234.g., kao i rodoslovno stablo samog Ivana Lučića, izra-đeno na temelju dokumenata, u kojima se ponavljaju

2 Ime obitelji Lučić javlja se u dokumentima i književ-nih! djelima od XII stoljeća dalje u ovim oblicima — latin-ski: de Luča, Lucae, Luxae, Lučiš, Luci, Lucius, Lutius; hr-vatski: Lucij, Lugich; talijanski: Lučio, Lutio. Usp. M. Ba-rada, Trogirski spomenici, dio I, sv. I, Zagreb 1948, str. li dalje; sv. II, Zagreb 1950; dio II, Zapisnici sudbenog dvoraopćine trogirske, sv. I, 1266—1299, Zagreb 1951, str. 158, 251;Rukopis: Documenta, litterrae et quietantiae Petri et Joan-nis Ludi de Tragurio una cum arbore genealogica familiaeLucianae. Arhiv JAZU, Zagreb, Sign. IV. c. 43 (nekad CCX).— Za oblik Lucij, usp. Vrtal, Arhiv JAZU, sign. IV. a. 31,list 371 verso. Oblik Lugich upotrijebio je suvremenik Lu-čića Jerolim Kavanjin (1641—1714) u spjevu Poviest Vandel-ska odn. Bogatstvo i uboštvo. Stari pisci hrvatski, izd. Jugo-slavenska akademija, knj. 22, Zagreb 1913; Usp. rukopis Ka-vanjdnova djela gdje stoji Lugich, Lugichi kao Vrangich, naViše mjesta. Slovo c kod Kavanjina označuje č, iz čega jevidljivo da su suvremenici na hrvatskom jeziku ovu obiteljnazivali Lučac.

3 Prema popisu nekretnina kojeg je Lučić sam sastavioifcap ;prilog svojoj oporuci iz 1654. g. imao je u Trogiru 5kuća, posjedovao je »veliko imanje koje se prostiralo po či-tavu teritoriju stare trogirske općine. Čestice zemljišta na-lazile su se na otoku Čiovu, u trogirskom i kaštelanskompolju od Kaštel Starog do Segeta«. Oporuka i kodicil I. Lučićaiz Arhiva obitelji Cerineo-Lucio, Izd. C. Fisković, Oporukai kodicil I. Lučića, »Vjesnik Hrvatskog državnog arhiva uZagrebu«, vol. 9—10, Zagreb 1941, str. 59—84, posebno str.69—72. V. također spise: Documenta, literae et quietantiaePetri et Joanni Ludi de Tragurio, Arhiv JAZU, sign. IV. c.43. Nadalje: Naučna biblioteka u Zadru, Documenti spettantila storia municipale di Trau, Ms. 311, 279 i dr.

4 Grb obitelji Lučić uklesan je na portalu Palače Lučići na 'drugim obiteljskim zgradama Lučića u Trogiru. Grbobitelji Lučić je štit podijeljen na četiri polja. Desno gornjepolje i lijevo donje je zlatno, a lijevo gornje i desno donjeje crveno. Usp. C. Fisković, Iz Duknovićeva kruga u Trogirui u Mađarskoj, »Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji«,23, Split 1983, str. 194—204.

8

hrvatska narodna imena članova Lučićeva roda kaoLukša, Desa, Stana, Stoj a, Crne, Ive, Dive, Ivana,Radoslava, Draga, Kada, Gerlica i dr.5 svjedoče većza najranije doba o slavensko-romanskoj simbioziprisutnoj u toj obiteljd, što je bila opća pojava u dal-matinskim gradovima, pa i u Trogiru. Na literarnomplanu možemo govoriti o kroatizaciji, o čemu svje-doče brojna (na hrvatskom jeziku pisana) književnadjela nastala posebno u 15, 16. i 17. stoljeću, poredhumanističko latinskih, tako da se može govoriti ohrvatsko-latinskom paralelizmu.

Petar Lučić-Lucij (1550-1614), otac Ivanov, pi-sao je hrvatske i latinske pjesme i književne sastav-ke6. Od njega potječu dva značajna književno-kul-turna obiteljska kodeksa. Jedan hrvatski, nazvanod samog Petra Vartal, u kojem su sabrane goto-vo sve hrvatske pjesme Marka Marulića, kao ipjesme onodobnih splitskih, šibenskih i dubrovačkihpjesnika, pa i pjesme samog Petra Lučića7. Drugikodeks, latinski, nazvan Codex Lucianus, zbornik la-tinskih pjesama i drugih književnih radova istih au-tora8. Važno je upozoriti da je povjesničar Ivan Lu-čić, vjerojatno po smrti oca, nastavio dopunjavatiove zbornike i služiti se njima. Uz to treba imati u

5 Lučić je izradio rodoslovno stablo obitelji Lučić natemelju dokumenata. Rukopis u Arhivu obitelji Cerineo--Lucio u Zagrebu, cit. kod C. Fisković, o. c., str. 195. Primje-rak rodoslovnog stabla u rukopisu IV. c. 43. u Arhivu JAZUu Zagrebu.

6 O Petru Lučiću v. Morović, Marulićev epigon Trogi-ranin Petar Lučić, »Prilozi za književnost, jezik, istoriju ifolklor«, Beograd 1962, Knj. XXVIII, sv. 3—4, str. 239—260;isti, Pjesme Marulićeva epigona Trogiranina Petra Lučića,u knjizi »Sa stranica starih knjiga«, Split 1968, str. 63—86.

7 Rukopis Petra Lučića Vartal čuva se u Arhivu JAZU,sign. IV. a. 31. Na fol 371 verso stoji: »Pisah ja Lucij Petarovih knjig veći dil — Za majke i šestar dat jim raizgovormil«. O Vrtlu P. Lučića v. Vatroslav Jagić, predgovor knjiziI. Kukuljević, Pjesme Marka Marulića, »Stari pisci hrvatski«,knj. I, Zagreb 1869, str. 3—4; J. Badalić, Marulićevi hrvatskiautografi u Arhivu Jugoslavenske akademije, »Filologija·«, I,Zagreb 1957, str. 37—48; H. Morović, o. c., A. Katalinić, Če-tiri stoljeća Vrtla Petra Lučića, Prva hrvatska antologijaduhovnog štiva, »Obnovljeni život«, God. XL, br. 2, Zagreb1985, str. 145—155.

vidu rodbinsku vezu Lučićeve obitelji s obitelji Div-nić, preko koje je Ivan Lučić ušao u dalji rod s po-znatim šibenskim obiteljima Vrančić i Zavorović, akoje su obitelji imale posebno mjesto u hrvatskojknjiževnosti i historiografiji kraja XVI i početkaXVII stoljeća (Antun Mihovil i Faust Vrančić, DinkoZavorović). To je bila sredina iz koje je iznikao ibaština koju je u sebi nosio Ivan Lučić.

Vrlo rano, u desetoj godini života, ostao je Lučićbez roditelja. Skrbništvo i brigu nad njim i bratomJerolimom preuzeli su očeva sestra Jakobina i maj-čin brat Nikola Divnić. Prvu pouku primio je Lučiću gradskoj školi u Trogiru. Zatim je pošao na daljnjestudije u Rim u Seminarium Romanum, gdje je bo-ravio od 1618-1620. godine9. Poslije toga nastavioje studij u Padovi. 1628. g. po završetku studija filo-zofije, matematike, grčkog jezika, političkih nauka iknjiževnosti doktorirao je pravo, te je 1630. g. pro-moviran za doktora obaju prava10.

U toku studija Lučić je navraćao u Trogir i Splitgdje je 21. I 1624. g. prisustvovao bratovu vjenčanju.Po svršetku studija vratio se Lučić definitivno u Tro-gir. Ovdje obavlja službu gradskoga suca, postaječlan općinskoga vijeća, povjerena mu je briga za fon-tik grada, a uz to se bavi proučavanjem i prikuplja-njem povijesnih djela. Iz arhiva obitelji Cindro uSplitu prepisuje 1630. g. djelo Tome Arhiđakona His-

8 Rukopis Codex Lucianus, Naučna biblioteka u Zadru,Ms. 617 pod naslovom Varia Dalmatica. O tome v. M. Kure-lac, Povijesni zapis nazvan »Anonimna kronika« u rukopisuNaučne biblioteke u Zadru, »Historijski zbornik«, God.XXIII—XXIV, 1970—1971, Zagreb 1972, str. 363-^374; N. Ko-lumbić, Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama na-stalih od kraja XV do početka XVII stoljeća, »Mogućnosti«,God. XXVII, broj 10—11, Split 1980, str. 1089—1106.

9 O odlasku u Seminarium Romanum u Rimu i borav-ku ondje v. Oporuka I. Lučića iz 1654. Libro A Trau, Knjiž-nica samostana franjevaca konventualaca sv. Frane u Šibe-niku; i pisma Valeriju Ponte iz Rima 28. VI. 1673, i 1. VII. 1674.izd. B. Popario, o. c., knj. 32, Zagreb 1907.

10 O studiju i polaganju doktorata usp. rukopis CodexLucianus fol. 113.—,114.; G. Farrari-Cuppilli, Laurea di Gio-vanni Lučio, »Rivista Dalmata«, I, Zadar 1859, Anno I, No 5,str. 49—50.

10

torza Salonitanorum ponttficum atque Spalatensiumi druge povijesne spise. Očito željan daljnjih spozna-ja i znanstvenog rada, a zasićen činovničkom služ-bom, odlazi 1633. g. ponovo u Rim. Ovdje stupa ukontakt s istaknutim eruditima onoga doba, a susrećei svoje sunarodnjake Karla Vrančića, Simu Ljubav-ca, Bartola Kašica, Valerija Ponte i druge. Ovo zna-čajno razdoblje Lučićeva uvođenja u znanstvene ikulturne krugove a zbivanja na evropskoj razini pre-kida smrt brata Jerolima. Lučić se 1635. g. moraovratiti u Trogir gdje je preuzeo brigu za bratovu ne-doraslu djecu. Uključio se dakako iznova u javni ži-vot grada. Osim toga što je član gradskog vijeća opetvrši službu gradskog suca, obavlja poslove operarija— crkovinara trogirske katedrale. Postaje čuvar gro-ba zaštitnika grada Trogira biskupa sv. Ivana Trogir-skog te sudjeluje kod uređenja njegove kapele unu-tar katedrale. Uz to je proučavao isprave kojima sedokazuju privilegiji katedrale, dao je uvezati knjigeoperarija i sastavio je Katalog svih operarija, prepi-sao je niz povijesnih isprava i natpisa iz trogirskihcrkava i kodeksa. Godine 1639-1641. napisao je krat-ku kroniku grada Trogira i mnoge kroničarske bilje-ške, vezane uz povijest grada11. Gradsko vijeće šaljeLučića 1643. g. kao poslanika u Veneciju, a 1646. i1648. g. vidimo ga kako vodi brigu oko gradskih utvr-da. Tih godina razbuktao se tzv. »kandijski rat« uDalmaciji (1645-1669) a ratne operacije bile su na-domak Trogira i Splita12.

Usred ratnih događaja Lučić uređuje 1645. g.rodnu kuću, »Palaču Lučić«, smještenu kraj južnihzidina grada. Unutar nje osposobi ju je posebnu sobu

11 Lučić se spominje kao operarij-crkovinar (svjetovniskrbnik) trogirske katedrale od 1639. god. Operariji (fabri-cijariji) crkve sv. Lovrijenca (katedrale) bili su izabrani iznajodličnijih plemićkih i građanskih obitelji Trogira. Usp.Kaptolski arhiv u Trogiru, Ms. 48, Operarie fol. 323—349.Historijski arhiv u Zadru, Rkp. 74, fol. 129—153; v. takođerU. Krisomali, Ivan Lučić trogirski crkovinar, »Crkva u svi-jetu«, I, Split 1966, br. 6, str. 56—61. O uređenju kapele sv.Ivana i proučavanju isprava v. G. Lučio, Memorie... str.488, 487.

12 Documenti spettanti historia municipale di Tragurio,Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 294, 296, 309.

11

za studij kojemu se sav predao. Nastavio je kraj svihratnih nedaća prikupljati povijesnu građu iz arhiva,gradskih kancelarija i biblioteka, kod čega su mu po-magali prijatelji sa studija u Padovi i Rimu (S. Lju-bavac, V. Ponte, S. Gradić, Ddvnići, M. Statilić, J.Cindro, Lukarević, Čipiko, Dominis, Radovčić, i dr.)Dopisivao se s učenjacima izvan zemlje, kao na pri-mjer s Lukom Holstenijem, i Lovrom Pignorijem. Zaboravka Generalnog providura i Conta Scotta 1651.g. u Trogiru Lučić je pozivajući se na povijesnu do-kumentaciju iznio ideju da bi se Venecija, ukolikoizgubi u toku rata Kretu (Kandiju), mogla koristitikraljevskim naslovom Dalmacije. Conte Scotto pred-ložio je Lučiću da napiše takvo djelo kojim bi se do-kazalo pravo Dalmacije na kraljevski naslov a timei Venecije. Lučić na to nije pristao, iako je upravotada započeo pisati svoje djelo De Regno. Želio je na-ime da se na njega ne vrši pritisak venecijanskihvlasti. Stoga je nastojao da se za njegov rad ništane zna. Svoj povijesni rad zamišljao je kao trajnoznanstveno djelo a ne kao prigodnu raspravu.

Upoznat sa spomenicima prošlosti, svjestan slo-boština koje je nekada njegov rodni grad uživao ikao ponosan građanin grada Trogira, Lučić je došaou sukob s predstavnicima mletačke vlasti. O tom su-kobu pričalo se još za života Lučićeva. Postojale surazličite verzije i legende tako da se pravi karakteri ishod sukoba ne može sa sigurnošću ustanoviti. Zatu stvar nije bez značenja činjenica da je Lučić kasni-je u Rimu 1678. g. preveo s francuskog na talijanskitekst svojih znanaca J. Spona i G. Whelera koji suo tome pisali. Oni su na svom putovanju kroz Dalma-ciju boravili u Trogiru i tamo čuli pripovijedanje daje jedan mletački general nasilno zaposjeo Lučićevukuću i, želeći biti u njoj sam, izbacio je napolje Lu-čićeve stvari. Nakon ovog incidenta Lučić je navodnonapustio zemlju i nije se više vratio u rodni grad13.Lučić je ovaj tekst poslao bez komentara prijateljuValeriju Ponte u Zadar. Bez obzira na karakter su-

13 Putopise! Jacob Spon i Georg Wheler upoznali suLučića u Rimu i zatim pošli na put u Dalmaciju i Grčkui to objavili u knjizi: Voyage đltalie, de Dalmatie, de Grece

12

koba koji je Lučić doživio i ostavljajući po strani raz-na prepričavan ja, venecijanske spletke bile su jedanod razloga Lučićeva odlaska iz domovine. To se ra-zabire i iz pisama koje je Lučić pisao Valeriju Ponteu Zadar i pisama Luki Holsteniusu u Rim. U oporucisastavljenoj 8. rujna 1654. g. Lučić je podrobno na-veo razloge svog odlaska iz domovine i pri tom ista-kao svoj rad na pisanju povijesti koji nije mogao udomovini napredovati onako kako je Lučić želio. Zato su manjkala suvremena znanstvena djela pisanakritičkom znanstvenom 'metodom, izvori, i osobe skojima bi se mogao posavj eto vati, te uopće znanstve-na atmosfera. O teškom stanju Dalmacije u to dobapisao je sam Generalni providur Antonio Bernardo1656. g. u Veneciju. On navodi da je Dalmacija »ta-ko propala da ono malo stanovnika koje je preostalood kužnih bolesti i sadašnjeg rata nema načina dasebe prehrani... Nema više nikakve trgovine takoda po svim gradovima, koji su sada lišeni stanovni-štva, podanici ne nalaze načina da žive i da tek sebeiz dana u dan prehrane; svi su postali siromasi tolikoda se ni ne usuđujem izraziti.«14 Kraj svega toga Lu-čić je radio na svojim djelima. (U pismu L. Holste-niusu pisao je: »Con tutte le continuate oppressionidella nostra misera Prouincia et l'affittioni della iniačasa ho fatto molte osservazioni delle antichita diqueste parti.. .«)15 Još 1650. i 1652. g. pisao je da biželio biti u Rimu kako bi mogao obaviti konzultacijeu vezi s onim što je napisao. U pismu upućenom iz

et du Levant, fait aux annees 1675 et 1676, par Jacob SponDocteur Medicin Aggrege a Lyon et George Wheler Gentil-home Anglois, Lyon 1673. — Drugu verziju o Lučićevu su-kobu s mletačkom vlasti iznio je Matdja Bel, treću GiovanniRreglianovich-Albinonii, a neiSto izmijenjenu Marko CaBoltti.što je preuzeo Š. Ljubić (naslove djela v. Literatura o I. Lu-čiću). — Lučićev prijevod teksta v. Građa J. Lučića, ArhivSplitskog kaptola, Ms. 528, scr. B, list 154—169. — O tomeusp. pisma Lučića V. Ponte iz Rima 30. III. 1678. i 13. XII.1678. dzd. B. Poparić, o. c., »Starine«, knj. 32, Zagreb 1907,str. 88—90. i 91.

14 Cit. kod Grga Novak, Prošlost Dalmacije, II, Zagreb1944, str. 227.

15 Pismo Lučića L. Holsteniusu, Trogir 18. IX. 1650. Bi-bliotea Apostolica Vaticana Ms. Barb. Lat. 6499, fol. 149.

13

Rima 1673. g. trogirskom gradskom vijeću Lučić na-vodi da je zato pošao u Rim da bi s uspjehom dovršiou domovini započete književne radove na povijestiDalmacije i rodnoga grada, jer za to u Rimu postojebrojni pogodni uvjeti.16 Otišao je iz Trogira, kakoističe u oporuci iz 1654. g., da dovršenjem svojih po-vijesnih djela ostavi potomcima »testimonium amo-ris Patriae«.1'7

Lučić je otputovao u Rim ujesen 1654. g., ure-divši prije toga svoje obiteljske prilike tj. obavezeprema bratovoj djeci i pranećakinji. Putem se za-ustavio u Veneciji gdje je imao znance i prijatelje, asigurno je tragao i za najstarijim mletačkim kroni-kama i drugom povijesnom građom. Tom prilikomsusreo se s knezom, kasnijim banom Petrom Zrin-skim, koji je u to vrijeme često boravio u Venecijiu raznim diplomatskim misijama i zbog zajedničkihvojnih akcija protiv Turaka u jeku Kanđijskog rata.Tada je Zrinski poveo i pomorsku akciju na Jadranuod Bakra do Dubrovnika i Perasta. U prijateljskomrazgovoru, kod kojeg je bio prisutan i knez PetarPosedarski iz Zadra, Lučić je upozorio Zrinskog danjegov rod potiče od slavnog roda Subdća Bribir-skih.18

Sam dolazak u Rim 1655. g. bio je u znaku veli-kog događaja o kojem je govorila cijela Evropa.Upravo tada stigla je u Rim kraljica Kristina Šved-ska koja se obratila na katolicizam. Stigla je u prat-nji glasovitog učenjaka Holanđanina, također kon-vertita, Luke Holsteniusa, Lučićeva prijatelja i uči-telja, i svečano je dočekana od pape Aleksandra VII.Pozdravni govor držao je Lučićev bliski prijatelj Du-brovčanin Stjepan Gradić.19 Oko kraljice Kristine

" Koncept pisma I. Lučića Vijeću građa Trogira 1673. g.Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. Lat. 6906, fol. 173.

17 Libro A Trau, fol. 93, rukopis, Knjižnica samostanafranjevaca konventualaca sv. Frane u Šibeniku.

18 Usp. Pismo I. Lučića banu Petru Zrinskom, 4. rujna1666. g., Arhiv Hrvatske, Fond Obitelji Zrinski, kutija I,Fasc. 280, konvolut A, str. 37—39. Objavljeno u M. Kurelac,Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i nje-gove veze s banom Petrom Zrinskim, »-Zbornik Historijskogzavoda JAZU«, vol. 8, Zagreb 1977, str. 129—130.

14

Švedske okupljat će se najistaknutija znanstvena iknjiževna imena onoga doba u Rimu i Evropi, a samLučić često će sudjelovati na sastancima njene Aka-demije i koristiti rukopise njezine glasovite bibli-oteke.20

Osim sa Stjepanom Gradićem, s kojim je nekovrijeme zajedno stanovao i dijelio znanstveno i po-litičko mišljenje, Lučić je u Rimu imao uske veze sveć spomenutim Lukom Holstenijem, bibliotekaromkraljice Kristine a kasnije prefektom Vatikanske bi-blioteke, te s Leom Alacijem, Ferdinandom Ughe-llijem, Giovannijem Campanijem, Alfonsom Borelli-jem, Bellorijem, Fabrettijem, okupljenima oko Aka-demije kraljice Kristine i drugih akademija kao ioko prvog znanstvenog časopisa u Rimu Giornale deletterati čiji je osnivač bio i Lučić. Academia degliArcadi i Akademija za fiziku i matematiku uključilesu Lučića u svoju djelatnost. Lučić je imao u Rimu ibrojne druge prijatelje, s kojima ga je vezao zajed-nički znanstveni interes, i ugledne zaštitnike kao štosu kardinali P. Bassadona, A. Barberini, Ottoboni idr. Usko je bio povezan sa sunarodnjacima okuplje-nim oko Gostinjca i Zbora sv. Jeronima — Congre-gatio S. Hieronymi Illyricorum in Vrbe. Bio je član,a 1663. predsjednik toga Zbora. U Zboru, kaptolu iHospiciju boravili su ne samo sunarodnjaci Lučićevinastanjeni u Rimu, već su često svraćali ili redovitodolazili pojedini iz domovine koji su se kraće ili du-lje vrijeme ovdje zadržavali, pa je tim putem Lučićimao stalan živ kontakt s domovinom.21

19 S. Gradić održao je govor 20. XII. 1655. g. Serrenis-simae Svecorum Reginae Urbem feliciter ingrediendi occur-sus, rukopis, Biblioteca Ap. Vaticana, Sign. Ms. Vat. Lat.6919. Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici IvanaLučića, »Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Za-greb 1969, str. 138—142; isti, Stjepan Gradić i rimski znan-stveni krug XVII stoljeća, »Zbornik radova o dubrovačkomučenjaku S. Gradiću«, Zagreb, 1985, str. 17—33.

20 Usp. Lučićev prijepis rukopisnog kodeksa AnnalesAndreae Danduli Ducis Venetiorum iz Biblioteke kraljiceKristine. Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 618.

21 Zapisnici sjednica Zbora sv. Jeronima u Rimu —Congrenatio S. Hieronymi Illyricorum in Urbe — Decreta,1662, 4. VII i 1663. 2. IV, Arhiv JAZU, Rukopis II d. 37. Usp.

15

Odmah po dolasku u Rim Lučić se marljivo daona pisanje i dovršavanje svojih u domovini zamišlje-nih i dijelom započetih radova. Kod toga je nastavioprikupljati novu građu i literaturu koju su mu pru-žali arhivi i biblioteke Rima, a stizala mu je i građaiz domovine posredstvom prijatelja.

1657. godine objavio je Lučić u Rimu prvo svojedjelo Vita B. loannis conjessoris episcopi Tragurien-sis — loannis Ludi Notae historicae od vitam B.loannis confessoris episcopi Traguriensis. Ovime Lu-čić nije dao svoj dug svom trogirskom svecu, već seuključio u moderna kritička izdanja života svetacakoja su u to vrijeme u Evropi započeli izdavati bo-landisti (Acta Sanctorum). Lučićeve Notae obilujupovijesnim podacima i građom, kao i kritičkim me-todološkim postupcima.22

Glavno svoje djelo De Regno Dalmatiae et Cro-atiae Lučić je došavši u Rim u mnogome preinačio,dopunio, drugačije rasporedio. 1662. g. dovršio ga je,te je iste godine dobilo imprimatur. Štampanje jepreuzeo Lučićev prijatelj holandski štampar i izda-vač svjetskih atlasa Joannes Blaeu. Prvi dio rukopisaodnio je sam izdavač iz Rima u Amsterdam i poslaonedugo zatim ogledni otisak Lučiću na mišljenje.Ostali dio rukopisa zastao je u Veneciji kod tiskare-vih predstavnika, a zatim se oteglo štampanje zbogkuge, nemira i holandsko-engleskog rata. Konačno je,na iznenađenje, već — zbog opisanih okolnosti —očajnog Lučića djelo izašlo pod naslovom loannisLudi, Dalmatini, De Regno Dalmatiae et Croatiae,libri sex, Amstelaedami 1666. Iako sretan što je 'ko-načno izašlo njegovo djelo, Lučić nije bio zadovoljanovim izdanjem. Prije svega zbog brojnih pogrešakai izostavljenih karata, naročito karte Illyricum ho-diernum te genealoških tabli. Nije bio zadovoljan ni

F. Rački, Povjestnik Ivan Lučić, Rad JAZU, 49 Zagreb 1879,str. 95—98; L. Jelić, Hrvatski zavod u Rimu, »Vjestnik ze-maljskog arhiva«, God. IV, sv. I, Zagreb 1902, str. l—55;J. Magjerac, Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim, 1953.

22 O građi, izdanjima, prijevodima i literaturi u vezi sovim djelom v. poglavlje I. Djela I. Lučića-Luciusa. Vlastitiprimjerak s popisom osoba kojima je poslao svoje djelo i ko-rekturama, Naučna biblioteka u Zadru, Ms. 766.

16

naslovnom stranicom na kojoj je uz ime Lučića pi-salo Dalmatini. Lučić je zatražio od J. Blaeua da seuvrste ispravci pogrešaka, potrebne karte i da seizostavi riječ Dalmatini. Zamolio je da se na kartiIllyricum hodiernum odštampa posveta banu PetruZrinskom i poslao tekst posvete izdavaču u Amster-dam. Već 1668. g. objavljeno je u Amsterdamu novo(treće) izdanje s korekturama, svim geografsko-histo-rijskim kartama i genealqskim tablama, te posvetomna karti Illyricum hodiernum banu Petru Zrinskom.Lučić je pisao da je ovo izdanje iz 1668, opremljenosvim prilozima i rečenom posvetom, onakvo kako gaje on zamišljao.23

Lučić je priredio i posebno izdanje karte Illyri-cum hodiernum za Atlas Maior J. Blaeua, uz što jedodao i uobičajeni komentar da se štampa na pole-đini karte ili uz nju pod naslovom Illyricum sive Sla-vonia. Ovaj tekst slao je Lučić mnogim svojim prija-teljima u domovinu. Karta je izašla u nekoliko izda-nja Atlasa kolorirana, s posvetom banu Petru Zrin-skom. Na karti su istaknuti grbovi Hrvatske, Slavo-nije, Dalmacije i Bosne, ukrašeni i s krunama zarazliku od dotadašnjih karata u Atlas Maior istog te-ritorija s grbovima Venecije, Njemačkog Carstva iTurske.24

U Amsterdamu je kod istog izdavača 1669. g. iza-šlo zaslugom Ivana Lučića i Stjepana Gradića djeloSatyricon Petronija Arbitra »Cum fragmento> nuperTragurii reperto« uz predgovor I. Lučića i S. Gradića.Lučić i Gradić dokazali su vjerodostojnost u Trogirupronađenog rukopisa, odlomka s opisom Trimalhio-nove gozbe. Time je bila okončana burna znanstvena

23 O rukopisima, izdanjima i prijevodu djela De RegnoDalmatiae et Croatiae v. poglavlje I. Djela Ivana Lučića--Luciusa.

24 Vidi: M. Kurelac, »Illyricum hodiernum« Ivana Lu-čića i ban Petar Zrinjski, »Zbornik Historijskog institutaJAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, str. 143—154 + fotografija karte;isti, Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae«u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi ru-kopisi, na istom mjestu, str. 165—168; isti, Prilog Ivana Lu-ciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih i njegove veze s banomPetrom Zrinskim, »Zbornik Historijskog zavoda JAZU«, val.8. str. 101—132.

17

polemika koja je podijelila učenjake Evrope u tabo-re. Boreći se za ugled i čast Trogira, koji se mogaoponositi ovim kodeksom na latinskom jeziku s još ne-poznatim odlomkom popularnog djela antike, Lučićje uložio mnogo napora i doživio mnoge neugodnostidokazujući autentičnost analizom rukopisa i teksta.Rukopis koji je našao Lučiće ν sugrađanin i prijateljMarin Statilić u biblioteci Cippika bio je na inicija-tivu Lučića dopremljen u Rim radi ekspertize i pri-preme kritičkog izdanja. Zadržao se međutim ondjedulje nego što su to dozvolili M. Statilić i N. Cippico,što je izazvalo kod njih negodovanje d prigovore naračun Lučićeva postupka. Zanijet žarom da dokažeautentičnost i pribavi mišljenja stručnjaka Lučić jeriskirao da ne bude shvaćen. Kritičko izdanje ležalomu je na srcu posebno zbog toga, jer su već bila iza-šla neka na brzu ruku priređena izdanja s pogreška-ma, koja su bacala krivu sliku na spomenuti tekstTrogirskog fragmenta.25

Poslije izlaska djela De Regno Dalmatiae et Cro-atiae Lučić se dao na pisanje povijesti rodnoga Tro-gira. Ovo djelo koje je nazivao Chronicon Patriaeobjavio je uz pomoć kardinala Pietra Basadonne natalijanskom jeziku pod naslovom Memorie istorichedi Tragurio ora detto Trau, u Veneciji 1673. g. Istitekst objavljen je 1674. g. pod naslovom Historia diDalmatia — Et in particolare delle Citta di Trau,Spalatro e Sebenico. Ovaj naslov dao je Lučić da sene bi mislilo da je obrađena povijest Trogira u užem.smislu, već da su opisani događaji uključujući širepodručje s kojim je grad Trogir bio usko povezan.Mnoga pitanja koja nije mogao zbog obima i lokal-nog karaktera uvrstiti u De Regno Lučić je uključiou ovo djelo zahvaćajući podrobnije društvene, eko-nomske d kulturne prilike.26

25 Rukopis kodeksa nalazi se danas u Bibliotheque Na-tianale, Pariš i(Tra@uriensis — Pardsinus 7989). Izdanje: TitiPetronii Arbitri Equitis Romani, Satyricon, cum fragmentanuper Tragurii reperto, Anstelodami 1669, 1670.; G. Lučio,Memorie istoriche..., str. 531—535; V. Gortan, Ivan Lučići trogirski kodeks Petronijev, »Zbornik Historijskog institutaJAZU«, vol. 6, Zagreb 1969, str. 109—114.

18

Istovremeno izašlo je Lučićevo djelo Inscriptio-nes Dalmaticae u Veneciji 1673. g. U ovoj knjizi Lu-čić je objavio epigrafske spomenike koje nije dospioili mogao objaviti u De Regno. Transkripciju je uči-nio sam ili uz pomoć suradnika (V. Ponte, S. Ljuba-vac, F. Divnie, K. Vrančić idr.).

U istoj knjizi objavio je Lučić Notae ad Memo-riale Pauli de Paulo, Notae ad Palladium FuscumVariae lectiones Chronici Ungarici manuscripti cumeditis te Addenda vel corrigenda in Opere De RegnoDalmatiae et Croatiae. Iz ovoga se vidi da je Lučićnastavljao istraživanja i nakon izlaska djela, te ihje stalno dotjerivao, dopunjao i popravljao.27

Osim toga što je vršio povijesna istraživanja iobjavljivao povijesna djela Lučić se bavio arheologi-jom i geografijom, te matematičkim, fizičkim i astro-nomskim proučavanjima, a zanimalo ga je i gradi-teljstvo. Proučavao je starokršćanske spomenike,rimske mozaike i natpise, pa je uživao ugled vrsnogpoznavaoca rimskih starina. Sve ovo svjedoči o širininjegova duha i interesa, o njegovoj izvanrednoj znan-stvenoj akribiji erudita XVII stoljeća.

Surađivao je Lučić i u djelima drugih autora.Tako je napisao Notae ad Thesaurum GeograficumAbrahami Ortelii. Ovo djelo priredio je M. Baudrandu Parizu. Važna je također Lučićeva suradnja na dje-lu Italia Sacra Ferdinanda Ughellija28 koji je umno-gome bio Lučiću učitelj i uzor. U nemogućnosti datolik posao učini sam, angažirao je svog prijateljazadarskog arhiđakona Valerija Ponte s kojim je biou živom dopisivanju.

Korespondenciju Ivana Lučića s Valerijem Pon-te, bogatu sadržajem, treba posebno izdvojiti kao ti-pičan primjer znanstvene epistolografije koja je bilapreteča znanstvenih časopisa u Evropi XVII stolje-

26 O rukopisima, izdanjima i prijevodu v. poglavlje I.Djela Ivana Lučića-Luciusa.

27 O rukopisu, izdanju i literaturi v. poglavlje I. DjelaIvana Lučića-Luciusa.

28 Pismo I. Lučića Valeriju Ponte, 21. V. 1670, 13. X.1672. i s. d. 1673. Izd. B. Poparić, o. c., »Starine-«, knj, 32,str. 49, 58—5Θ, 64—65.

19

ća. Iz brojnih Lučićevih pisama doznajemo za mno-ge L/učićeve interese, radove, znanstvene pothvate iprograme, za Lučićeva intimna raspoloženja i druš-tvena zbivanja u Trogiru a kasnije u Rimu. Iz te ko-respondencije doznajemo i za njegove obiteljske pri-like i lične stavove.29 Doznajemo za njegovu brigu zapranećaku Marijicu (Mariettu) kojoj je bio skrbni-kom. Značajno je kod toga njegovo reagiranje naintervenciju mletačkog ambasadora u Rimu koji sezaložio za mletačkog službenika Teodozija. Lučića suhtjeli privoljeti da tom Teodoziju dade pranećakinjuMarijicu za ženu. Lučić je tada pisao Valeriju Ponteda je odbio tog ženika »jer prima plaću od Dužda«.Osim toga želio je, kaže Lučić, postupiti u skladu snačelima njena pokojnog oca »koji nije želio plaćuili naslove od Dužda da ne bi bio podvrgnut onomekoji mu se nije sviđao.. .«30 Lučić je slao brojna pi-sma i drugim svojim prijateljima kao, na primjer,Franji i Danijelu Divniću, Karlu Vrančiću, Šimi Lju-bavcu, Hektoru Hektoroviću, Ivanu Kupariću, Fra-nji de Dominisu, Stjepanu Gradiću i drugima. Svasu ova pisma dragocjena kako za Lučića tako i za po-znavanje njegovih suradnika i oblika suradnje.

Boraveći u Rimu, tada svjetskom središtu znan-stvenog i umjetničkog života, gdje su mu stajala naraspolaganju potrebna sredstva za znanstveni rad ipostojala za to pogodna atmosfera, Lučić nije zabo-ravljao svoju domovinu i sunarodnjake u rodnom

29 Pisma I. Lučića Valeriju Ponte čuvala su se u obi-telji Ponte zajedno s ostalom ostavštinom. Pisama ima ukup-no 146; 144 pripadaju Lučiću a dva Divniću i G. Curtelliju.142 pisma uputio je I. Lučić V. Ponte. Pisma je objavio B.Popario ali ne sva, a mnoga nije objavio u cijelosti. Ostaloje neobjavljeno 40 pisama. V. B. Poparić, Pisma Ivana Lu-čića, Trogiranina, »Starine«, knj. 31, Zagreb 1905, str. 276—320 (pisma od 23. VI. 1651 — 2. VIII. 1660), »Starine«, knj. 32,Zagreb 1907, str. 1—91 (pisma od 18. IX 1660 — 13. XII 1668).Dio pisama nalazi se unutar ostavštine Lučićeve u ArhivuSplitskog kaptola, a dio upućen P. Zrinskom i M. Forstalluu Arhivu Hrvatske, Fond Obitelj Zrinski. Usp. M. Kurelac,Suvremenici i suradnici Ivana Lučića, 1. c., str. 135; isti,Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti roda Zrinskih 1. c.,str. 104—105 i dalje.30 Pismo Lučića V. Ponte, 4. II 1668. g., B. Poparić, o. c.,»Starine« 32, str. 83.

20

kraju koji, kako je pisao, nisu imali drugih životnihsadržaja osim onih koje su im pružali »okovi i neza-dovoljstvo«.31 Lučić je bio svjestan od koje je koristinjegov boravak u Rimu, u gradu koji ga je očaraosvojom ljepotom i veličanstvenošću, te stranim i do-maćim ljudima što su talentom i učenošću učiniliugodnim njegov boravak. Taj je prolazio, kako kaže,»in continua conversatione de persone virtuose equalificate«.32

Nastojao je Lučić saopćiti svojim prijateljima udomovini znanstvene, umjetničke i političke novostiiz Vječnoga Grada te im je pisao često i opširno, aslao im je i najnovija izdanja knjiga, karata i raznesprave, kao na primjer dalekozor i drugo. Opisivao jeizgradnju crkava i palača u Rimu, uređenje trgova,kao na primjer uklanjanje starih srednjovjekovnihkuća (Borgo s. Pietro) pred bazilikom sv. Petra, iz-gradnju znamenitih Berninijevih kolonada, podiza-nje obeliska, fontana, uređenje pročelja Pantheona.Izvještavao je o biranju pape, o pamfletima koji sukolali Rimom o raznim crkvenim pitanjima, postav-ljenjima koja su se ticala naših ikrajeva, te o aktual-nim političkim događajima u vezi s Francuskom, Ve-necijom, Genovom i antiturskom koalicijom, kao i orezultatima vojnih i diplomatskih protuturskih akci-ja. Svoje mišljenje izražavao je kratkim, lapidarnimrečenicama u koje je sažeo svoje nade, razočaranja istrepnje.

Kao naročito interesantnu temu Lučićeva pismasadržavaju izvještaje o znanstvenom životu, o održa-nim predavanjima, raznim skupovima, ali i o druš-tvenom životu, (koncertima) raznim svečanostima,vatrometima, natjecanjima i maškarama, koje je re-dovito gledao i pratio maske sa smislom za humor.Opisivao je Lučić svoja astronomska promatranjakoja je vršio kod kuće iz lođe dalekO'Zorom, fizikalnepokuse koje su izvodili njegovi prijatelji u okolici

31 »... non avete altre nouve che quelle che vi dannole catene o il malcontento«, pismo Lučića V. Ponte, 29. VII.1658, B. Poparić, o. c., »Starine« 31, str. 313.

32 Pismo Lučića V. Ponte, 23. VI 1668, B. Poparić, »Sta-rine«, 32, str. 41.

21

Rima, te izlete u okolicu u kočiji na dva kotača kojaje tada bila u modi.

Želio je Lučić da i njegovi prijatelji budu uz nje-ga u Rimu i da uživaju kao on brojne »delitie Ro-mane«, zbog kojih je, kako piše Lučić, »gotovo zabo-ravio na bijedu svoje domovine«.3S

Lučić međutim nije zaboravio domovinu i rodnikraj, budno je pratio događaje za kandijskog rata ai poslije, registrirao vojne operacije, veselio se pobje-dama, strepio, slutio dolazak teških vremena, plakaozajedno sa Stjepanom Gradićem u vrijeme potresakad je nastradao Dubrovnik.

Smisao za tradiciju i prošlost vezao je s osjeća-jem za aktualno. Posebno je to došlo do izražaja kodpripreme za objavljivanje Statuta grada Trogira.Smatrao je da u njemu leži razlog sloboština toga gra-da i da njegovim objavljivanjem daje najočitiji prim-jer svoje ljubavi prema domovini. Do objavljivanjameđutim nije došlo, iako su sve pripreme bile dovrše-ne i rukopis predan na cenzuru u Veneciju. Veneci-janske vlasti spriječile su štampanje statuta Lučićevarodnog grada.34 U nadi da će se objavljivanje ipakostvariti osigurao je Lučić vlastita sredstva za njegovoobjavljivanje, odredio je papir i uvez te je u svojojoporuci stavio u dužnost sunarodnjacima da se po-brinu za izdanje statuta.

Shrvan bolešću umro je Lučić 11. siječnja 1679.godine. Ostavio je oporučno35 svojim prijateljima isunarodnjacima u Rimu i u domovini mnoge ruko-pise, knjige, geografske karte, razne instrumente i

33 Pismo I. Lučića V. Fonte, 14. IV 1660, B. Poparić,o. c., »Starine«, 31, str. 318.

34 Pismo I. Lučića V. Ponte, 1. II 1676, B. Poparić, o. c.,»Starine«, 32, str. 81.

, 35 original oporuke: Archivio di Stato — Borna, 30Nottui Capitolini, Ufficio 30, Nottaio Octavianus Vincentius1678—Ί679. 1679, Prima pars, fol. 72—80 verso. Izdanje: I.Crnčić, Paoporuka Ivana Lučića Trogiranina našeg povjest-nika od 1679 god., »Starine JAZU«, knj. 26, Zagreb 1893, str.20—26. Ovjerovljeni prijepis: Arhiv obitelji Cerineo-Lucio,Zagreb, Izdanje: C. Fisković, Oporuka i kodicil Ivana Lučića,»Viestnik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu«, 9- 10, Za-greb 1941, str. 59—84.

22

ukrasne predmete za uspomenu, ali nadasve je osta-vio primjer skromnog, radu odanog čovjeka kojeg jena ostvarenje brojnih djela poticala, kao što je samnapisao ljubav prema domovini i ljubav prema istini.

Pokopan je idućeg dana 12. siječnja 1679, premavlastitoj želji u crkvi sv. Jeronima u Rimu.36 Ovdjemu je kao predsjedniku Zbora sv. Jeronima »Illyri-corum seu Sclavorum« na nadgrobnoj ploči stavljennatpis:

ILLYRICAE NATIONIS IN URBE PRAESIDI-BUS JOANNI LUČIO NOBILI TRAGURIENSIQUI DALMATIAE CROATIAE PATRIAMQUEHISTORIAM ILLUSTRAVIT ET CONSCRIP-SIT OB: III. ID. JAN. MDCLXXIX37

2. ZNANSTVENI RAD

Znanstveni Hk Ivana Lučića i analiza njegovihdjela predmet su brojnih historiografskih radova. Unjima dolaze do izražaja različiti stavovi, od bezre-zervnog odobravanja i veličanja do oštrog suprot-stavljanja, kao i stavovi utemeljeni na razumnoj kri-tičkoj prosudbi uzimajući u obzir cjelovitost njegovaopusa, stanje znanstvenog istraživanja, te vrijeme iokolnosti u kojima je Lučić stvarao.

Sto se tiče postavki i donesene građe, ističu seprije svega rasprave Franje Račkoga, Vitaliana Bru-nellija i Bare Poparića.38

36 Bilješka Jeronima Paštrića, kanonika zborne crkvesv. Jeronima u primjerku I. Lucius De Regno Dalmatiae etCroatiae, Arhiv i biblioteka Splitskog kaptola, ΝΪ 141.

37 Nadgrobna ploča nalazi se u svetištu crkve sv. Jero-nima s desne strane oltara. Postavljena je za četiri slavnapredsjednika Zbora sv. Jeronima: I. Lučića, Stjepana Gra-dića, Ivana Paštrića, Jurja Georgiceusa. Ploča je podignuta1740. g. Fotografija je ploče objavljena kod: J. Mađerac,Hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu, Rim 1953, str. 24; ta-kođer u katalogu Izložba u povodu 300 godišnjice izdanjadjela Ivana Luciusa-Lučića De Regno Dalmatiae et Croatiae1666—1966, Trogir-Zagreb 1966, slika 5. Usp. F. Eački, o. c.,«Rad« 49, str. 101—.102.

38 Cjelovite bibliografske podatke za citirane autore idjela v. Bibliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lu-čiću-Luciusu, u prilogu.

23

Rački je u svojoj studiji Povjestnik Ivan LučićTrogiranin, objavljenoj 1879. g. prigodom 200. godiš-njice njegove smrti, dao prvi iscrpniji prikaz i kom- ,petentan znanstveni sud o Lučiću i njegovu djelu.Rački je ovdje istakao: »Na polju domaće historio-grafije ide prvo mjesto našega Ivana Lučića. Djelanjegova uma i truda ni poslije dvjesta godina ne iz-gubiše trajne vrijednosti. Tko se god iole ozbiljno idanas bavi izpitivanjem narodnje prošlosti, ne možeobaći historijskih radnja Lučićevih; pa ako ne iz dru-gih uzroka a to poradi ogromne i velikom pomnjomu njih nagomilane arkivalne građe koje se jedandiel samo tim trudom potomstvu isačuva. Lučić je ustrogom rieči znamenovanju pravi, obziran i pomnjivhistoriograf, koj je uz dva skoro stoljeća ostao bezpremca, i na kojega istraživanjih d mi još danas svojaprisnivamo.«39 Uza sve to što je Rački dao svestraniprikaz temeljen na štampanim, djelima i rukopisima,izlaganja i postavke Račkog ostale su katkad bez do-voljnog potpornja u dokumentima i arhivalnoj građi,jer ta građa tada još nije bila poznata. Posebno se totiče Lučićeve građe za De Regno i ostala djela u Ar-hivu splitskog Kaptola, te dragocjene Lučićeve ko-respondencije s Valerijem Ponte.

Brunellijeva studija Giovanni Lučio objavljena1899-1900. godine bez sumnje je naopsežniji i naj-podrobniji rad o Ivanu Lučiću. Ona se umnogome te-melji na podacima iz spomenute Lučićeve korespon-dencije s Valerijem Ponte koju je primio na upotre-bu od društva Bihać. Korištenje međutim ove građeod strane Brunellija jednostrano je. Premda je Bru-nelli imao na raspolaganju sva do tada poznata Lu-čićeva pisma, te mnoge važne rukopise i primjerkeLučićevih djela, izostavio je dosta dragocjenih i važ-nih podataka, a upotrijebio samo ono što se uklapalou njegove teze protkane političkim Brunellijevim po-gledima naglašenog »dalmatinizma« i autonomaštva.Na ovo jednostrano prikazivanje Lučića upozorio· jeveć Bare Poparić u opširnom uvodu objavljenoj Lu-čićevoj korespondenciji Pisma Ivana Lučića Trogira-nina (Zagreb 1905—1907).

89 F. Rački, o. c., str. 65.

24

U želji da pobije neznanstveno pisanje C. L. Pa-vissicha objavljeno uz talijanski prijevod De Regnopod naslovom Brevi ceni intorno la vita, le opere e Uvalore storico di Giovanni Lučio Traguriense (Trst1896) i tendenciozno pisanje V. Brunellija Poparićse upustio u kombinacije koje je već bio davno iznioPavao Rdtter Vitezović.40 Ne mogavši pomiriti Luči-ćeve lične stavove izražene u njegovim pismima s ne-kim tekstovima u De Regno Dalmatiae et CroatiaePoparić je iznio hipotezu o falsificiranju Lučićevadjela u Veneciji. Pri tom je Poparić nastupio višeemocionalno i manje kritički bez dostatne dokumen-tacije ne razrađujući i ne produbljujući spoznaju oLučićevu djelu i karakteru Lučićevih koncepcija usklopu šire, znanstvene, političke i klasne problema-tike. Dakako, Popariću su nedostajali originalni Lu-čićevi rukopisi djela De Regno i druga građa koja biunijela više svjetla u odnose Lučić — Venecija, kaoi u sudbinu Lučićevih djela i rukopisa. Historiogra-fija nije prihvatila hipotezu Poparića, ali pitanje jeostalo na neki način otvoreno.41 Tek usporedba Luči-ćeva autografa De Regno iz Vatikanske biblioteke sizdanjem De Regno i utvrđivanje da se tekstovi po-dudaraju, što je učinjeno u radnji M. Kurelca Luči-ćev autograf djela »De Regno Dalmatinac et Croa-tiae« u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveniLučićevi rukopisi (Zagreb 1969), učinilo je bespred-metnim sumnju o falsificiranju Lučićeva djela.

Ostali radovi o Lučiću i njegovu djelu objavlje-ni poslije gore navedenih djela nadovezivali su se naspomenute studije i objavljenu građu. Kod toga tre-ba istaći dva rada F. Sišića izašla u njegovu Pri-ručniku izvora hrvatske historije (Zagreb 1914) iunutar rasprave Hrvatska historiografija od XVI doXX stoljeća (Beograd-Zagreb-Ljubljana 1936). Sišićse posebno osvrće na Lučićevu metodologiju. Nakon

40 Pavao Riter Vitezović, Offuciae Joannis Ludi, deregno Dalmatiae et Croatiae, Refutatae ab Equite Paulo Rit-ter, S. C. R. Majest. Consiliario. Rukopis iz 1706. g. Nacional-na i sveučilišna biblioteka R — 3453.

41 F. Šišić, Priručni/c izvora hrvatske historije, Zagreb1914, str. 59, bilješka 1.

25

kratkog izlaganja sadržaja Lučićevih djela, posebnoDe Regno Dalmatiae et Croatiae Sišić zaključuje:»Lucijeva dalmatinsko-hrvatska historija ide u rednajodličnijih djela naše historiografije sviju vreme-na, tako da u mnogo čemu nismo ni danas došli mno-go dalje od njega... I danas još« ističe Šišić »bila binauci učinjena velika korist, kad bi se štampala usrpsko-hrvatskom prijevodu, jer tek onda izišla biprava njena vrijednost na vidjelo...«42 Sišić se po-veo za Kukuljevićem iznoseći pohvale Ratkajevupatriotizmu čija da su djela pisana »čistim patriot-skim hrvatskim duhom«, čega nema kod Lučića. Si-šić je pri tom zaboravio na riječi Račkoga koji je, bezobzira na političke predilekcije, o Lučiću napisao:»Ako rodoljublje ima djelotvorno biti, i ako se rodo-ljubom smije prozvati samo onaj, koji svoju odanostprema domu i narodu djeli zasvjedočuje, tada se Lu-čić imade pribrojiti najodličnijdm rodoljubom, kojeje ikada Dalmacija porodila, jer malo tko od njezi-nih sinova uloži toliko truda, da prošlost njezinu nasvjetlo iznese; malo tko njezino ime toliko pronese usviet učeni.«43 Sišić je osim toga napisao: »Lučić jeprivrženik mletački, što je i razumljivo poslije 250godišnjeg vladanja mletačkoga u Trogiru i Dalmaciji,ali uza sve to, on se umije da uzdigne i na razmjernoznatnu visinu i snagu objektivnosti. Pored toga nje-gov kritički duh i danas još nadilazi mnoge i mnogediletante, odlikujući se oštroumnošću i uzornom trez-venošću.«44 Koliko i kako je bio Lučić privrženikmletački, može se najbolje razabrati iz njegove ko-respondencije i njegovih veza s banom Petrom Zrin-skim te iz optužaba zbog protuvenecijanskog stavakoje su za života išle na njegov račun. Kasnije istra-živanja i nova dokumentacija o Lučiću demantirajuSišićevu paušalnu ocjenu u tom pogledu.

Za radove koji su o Lučiću objavljivani poslijeŠišića ikarakteristično je da su pisani vodeći prije

42 F. Sišić, Hrvatska historiografija od XVI do XX sto-ljeća, »Jugoslovenski istorijski časopis«, vol. I, Beograd-Za-greb-Ljubljana, 1936, str. 34.

43 F. Rački, o. c., str. 100—101.44 F. Sišić, Hrvatska historiografija..., str. 34.

26

svega računa o znanstvenom doprinosu Lučića i pri-likama u kojima je djelovao.45 Kod toga je iznijetomnogo novih materijalnih podataka i stavova koji raz-matraju ekonomsko-društveni aspekt Lučićevih pre-okupacija. Značajni su prilozi koji su upotpunili Lu-čićevu biografiju, donoseći podatke o Lučićevoj opo-ruci i rodnoj kući (Cvito Fisković), analize društve-no-pravnog karaktera (Ivan Strohal, Ferdo Čulino-vić, Antun Cvitanić), prikazi rada na pojedinim izvo-rima i skupinama izvora — Ljetopis Popa Dukljani-na, Toma Arhiđakon i Historia Salonitana Maior, bi-zantski izvori, antički izvori, isprave (S. Mijušković,N. Banašević, S. Gunjaca, N. Klaić, F. Barišić, S. An-toljak, J. Stipišić, M. Samšalović); prilozi o suradni-cima i suvremenicima (M. Kurelac, V. Rismondo); oZadru, Dubrovniku i drugim gradovima u djelimaLučića (S. Antoljalk, J. Lučić i drugi); o Lučićevimdosad nepoznatim rukopisima i pismima (S. Anto-Ijak, M. Barada, M. Kurelac, I. Kasandrić, S. Plan-čić); o prilogu Lučića povijesti roda Zrinskih i nje-govim vezama is banom Petrom Zrinskim (M. Kure-lac); o Lučićevu doprinoisu za povijest crkve i hagi-ografiji (U. Krisomali, M. Ivanišević, A. Matanić);općenito o Lučiću i njegovu djelu (J. Sidak, M. Ko-strenčić, S. Antoljak, M. Kurelac, J. Stipišić, V. Fo-retić); o Lučiću i prirodnim znanostima (Z. Dadić);0 Lučićevu radu na autorima antike, na PetronijuArbitru i uopće (V. Gortan, B. Kuntić-Makvić). Ktome treba dodati da je 1979. g. objavljen prijevodLučićeva djela Memorie istoriche di Tragurio oradetto Trau pod naslovom Povijesna svjedočanstva oTrogiru (prevodilac i priređivač Jakov Stipišić; su-radnik i autor predgovora o Ivanu Lučiću s biblio-grafijom Miroslav Kurelac).

Nova građa iz Lučićeve ostavštine u Splitu, kao1 proučavanje Lučićeve korespondencije s ValerijemPonte, Markom Forstallom i drugima u njenoj cjeli-ni omogućuje raščišćavanje brojnih otvorenih pita-nja i daleko potpuniji i objektivniji uvid u život I.Lučića njegov rad i koncepcije. Ako se tome prido-

46 Bibliografski podaci za niže navedene autore v. Bi-bliografija, poglavlje II. Literatura o Ivanu Lučiću-Luciusu.

27

da i ostala građa koja se čuva u Arhivu JAZU u Za-grebu, Naučnoj biblioteci u Zadru, Historijskom ar-hivu u Zadru, Arhivu Hrvatske i Nacionalnoj i sveu-čilišnoj biblioteci u Zagrebu, Naučnoj biblioteci uSplitu, Biblioteci Garagnin-Fanfogna u Trogiru (Mu-zej grada Trogira), dosadašnji rezultati mogu dobitivažne dopune. Utoliko više ako se upotrebi građa ikoncepti Lučića iz arhiva i biblioteka u Rimu (Bibli-oteca Vaticana, Biblioteca Casanatense, Arhiv Zbo-ra sv. Jeronima), Veneciji, Parizu i Londonu. Pom-na analiza Lučićevih djela i njihovih izdanja prido-nijet će donošenju što potpunije i objektivnije ocje-ne njegove ličnosti i djela. Izbjegle bi se tako pristra-nosti u koje je dosadašnja historiografija nerijetkoupadala, bilo braneći bilo napadajući Lučića, a da ni-je poznavala građu i dokumente koji bacaju potpu-nije svjetlo na cjelinu složene problematike kao štoje ova. Radovi i stavovi poput onih Kukuljevića, Pa-vissicha, Lubina, Brunellija, Poparića, Kaera i dru-gih moći će se korigirati i proučavanje Lučića i nje-gova djela postaviti daleko uspješnje primjenjujućiobjektivnu znanstvenu metodu. Tome treba prido-nijeti i ovaj prijevod Lučićeva glavnog djela De Reg-no Dalmatiae et Croatiae priređen uz kritički znan-stveni aparat.

Kad se rezimiraju rezultati brojnih objavljenihradova o Lučiću valja reći da citirana ocjena FranjeRačkoga s kraja prošlog stoljeća u suštini i danasostaje aktualna, tj. da u domaćoj historiografiji Lu-čiću pripada prvo mjesto i da je stvorio djela trajnevrijednosti. Uz ovu konstataciju Račkoga treba ta-kođer reći da se Lučićeva povijesna djela mogu ubro-jiti i među prva vrijedna djela građanske historio-grafije uopće i da predstavljaju značajan doprinosevropskoj povijesnoj znanosti. Ozbiljnom i radikal-nom znanstvenom metodom Lučić je uklonio brojneneistine, zablude i predrasude nagomilane u dotada-njim povijesnim djelima i tako je prvi put u očimasvijeta iskrsla slika prošlosti hrvatskoga naroda te-meljena na činjenicama autentičnih dokumenata ko-je je Lučić marljivo prikupljao, proučavao, obrađi-vao i objavio.

28

Za razdoblje koje je neposredno prethodilo Lu-čiću (XV-XVI st.) karakteristično je da se povijestpisala na temelju nekritički prihvaćenih vijesti raz-nih ljetopisa i kronika ili pod utjecajem, katkadasnažnim, strane svjetske povijesne literature koja jeobilovala više raznovrsnim domišljanjima i maštovi-tim kombinacijama nego provjerenim povijesnim či-njenicama temeljenim na vjerodostojnim ddkumenti-ma.

Utemeljena na Ljetopisu popa Dukljanina, kojije zahvaljujući prijevodu i preradi Marka Marulića(Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta),46 postao temeljpovijesnih spisa XVI stoljeća, hrvatska je historio-grafija toga doba nosila oznake nacionalnog prepo-roda — koji se usporedo odvijao i u književnosti —da bi potkraj stoljeća u ovim djelima sadržane i is-premiješane činjenice prošlosti, nošene slavenskim ihrvatskim idejnim i političkim koncepcijama, dobilepseudo-znanstveno ruho u djelima Vinka Priboj evi-ća, Fausta Vrančića, Franje Glavinića, Dinka Zavo-rovića, Tomka Mrnavića, Mavra Orbina i Jurja Rat-kaja. U duhu vremena i u skladu s obnovom staro-klasičkog duha ušla je u primjenu i u povijesnim dje-lima humanističko-arhaistička terminologija i no-menklatura, pa se od sredine XV stoljeća poredhrvatskog i slavenskog javlja sve češće ime ilirsko(Šišgorić, Tubero, Isthvanfi, Mtrnavić, Ratkaj) ili dal-matinsko (Faust Vrančić, J. Paštrić i drugi), i to nesamo u antičkom geografskom smislu već i kao si-nonimni termin, kao etničko nazivlje i ime narodakoji aktivno nastavaju negdašnji drevni Ilirik od-nosno Dalmaciju. U brojnim, što manjim što većim

46 Prvo izdanje »Ljetopisa popa Dukljanina« priredio jeLučić pod naslovom »Presbyteri Diocleatis, Regnum Slavo-rum·", a isto tako i Marulićeiv prijevod pod naslovom »Re-gum Dalmatiae et Croatiae gesta a Marco Marulo Spalatensipatricio latinitate donata«, v. De Regno Dalmatiae et Cro-atiae, Amsterdam 1666, str. 287—302, 303—309. Kasnija kri-tička izdanja: F. šišić, Letopis popa Dukljanina, Beograd1928; V. Mošin, Ljetopis popa Dukljanina (latinski tekst shrvatskim prijevodom i »Hrvatska kronika«), Zagreb 1950;S. Mijušković, Ljetopis popa Dukljanina, Titograd 1967; I.Kukuljević, Kronika hrvatska iz XVII. vieka, »Arkiv za po-vjestnicu jugoslavensku«, knj. I, Zagreb 1851.

29

povijesnim djelima ili ekskursima susreće se, osimnasljedovanje manire vremena, ponaj češće nedoras-lost i nesnalaženje te naposljetku nesposobnost da seprimjenom znanstvene metode dođe do jezgre povi-jasnih zbivanja. Ta pojava bila je prisutna kod po-vjesničara mnogo većih i izobraženijih naroda u Ita-liji, Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Češkoj, Polj-skoj. U suštini, po svojoj osnovnoj inspiraciji i impo-staciji ta povijesna djela bila su većinom idejni i po-litički pozivi kojima je izlaganje prošlosti trebaloslužiti kao potkrepa, a teorija o autohtonosti narodai stanovništva, doduše onovremena moda, za naše jepisce, povjesničare XVI stoljeća, bio vješto upotri-jebljen i dobro došao politički argument, dakako uznanstvenom pogledu jalov.

U svom poznatom govoru De origine successi-busque Slavorum," koji je bio objavljen nekolikoputa u toku XVI stoljeća, a kolao je i u prijepisu,Vinko Priboj e vic iznio je osnovnu teoriju i sintezutada aktuelnih postavki. Oslanjajući se na talijanskei, što je još značajnije, na poljske i češke autore, Pri-boj ević je razvio pravu slavensko-ilirsku fantastikuu pogledu porijekla slavenskoga roda i njegova polo-žaja u prošlosti. Slavni makedonski imperij Aleksan-dra Velikog bio je slavenski, Aleksandar Veliki bioje Slaven i podijelio je privilegij slavenskom rodui njime pravo na zemlju koju obitavaju.48 Slavenskirod rod je slavnih ratnika i učenjaka, koje Priboj evićnabraja uvrštavajući među njih i Aristotela, ali i va-žnije književnike Dalmacije onoga doba. Pribojevićse upustio i ti prikaz seobe Slavena koji su po njemuiz naših krajeva krenuli na sjever, što je preuzeo izčeške i poljske literature.

47 Orotio fratris Vincentii Priboevii Sacrae Theologiaeprofessoris Orđinis Praedicatorum, De origine successibusqueSlavorum, Venecija 1532; talijanski prijevod B. Malaspallija,Venecija 1595; kritičko izdanje i hrvatska prijevod: VinkoPribojević, O podrijetlu i zgodama Slavena, Zagreb 1Θ51. (V.Gortan - G. Novak).

48 O privilegiju Aleksandra Velikog Slavenima postojiopsežna literatura, naročito kod Čeha. U nas o tome: H. Mo-rović, Legenda o povelji Aleksandra Velikoga u korist Sla-vena, u H. Morović, »Sa stranica starih knjiga«, Split 1968,str. 109—124.

30

Osjećajući potrebu da opširnije argumentira većpo Priboj eviću ukratko izložene teze i podatke MavroOrbin je 1601. g. objavio opsežno djelo II Regno degliSlavi hoggi corrottamente detti Schiavoni Historia(Kraljevstvo Slavena — danas iskvareno nazvanihSchiavoni historija).*9 Orbin je ovdje prikazao povi-jest gotovo svih naroda slavenskog jezika, a posebnoonih kraljeva koji su vladali Dalmacijom, Hrvat-skom, Bosnom, Srbijom, Haškom i Bugarskom. Iz sa-mog naslova je vidljivo da djelo predstavlja apolo-giju Slavena osobito Južnih Slavena. Da bi opovrgaopostavke Slavenima »nesklonih« historičara, Orbinje iznio brojne kombinacije kojima je trebalo i daljeodržavati »Slavu« Slavena i potvrditi njihovu autoh-tonost na teritoriju na kojem obitavaju. Kod toga seOrbin pozvao na oko 280 autora i izvore među koji-ma se ističe povelja Aleksandra Velikog Slavenima.Pisano talijanskim jezikom, jezikom učene EvropeXVI-XVII stoljeća, djelo je steklo popularnost i biloje naročito u našim krajevima primljeno s odušev-ljenjem i bez rezerve. Orbin je naime »dokazao« dapovijest Slavena nije nipošto povijest ropskih naro-da (schiavi, Schiavoni), već je to povijest, zbog svojihvelikih, uglavnom ratničkih, djela, doista slavnognaroda. Izlažući povijesne događaje Orbin je uzeokao temelj Ljetopis popa Dukljanina i neke drugepisce talko da je nekritički objavio i usvojio sve štoje moglo služiti za isticanje snage, veličine i slaveslavenske nacije. K tome je upozorio i na nesloguSlavena iz koje su proistekla mnoga zla.

Pod utjecajem Orbinova djela stajala je gotovosva povijesna literatura u Hrvata početkom XVIIstoljeća. Uz to je u rukopisu kolao i čitao se tekst

49 II Regno degli Slavi hoggi corrotamente detti Schia-voni historia di Don Mavro Orbini Rauseo abbate Melitense.Nella quale si vede lOrigine quasi di tutti i Popoli, che fu-rono della Lingua Slava, con molte et varie guerre, chefecero in Europa, Asia et Africa; il progresso dell'Imperioloro, lantico culto, et il tempo della loro conuersione al Chri-stianesimo. — E in particolare veggonsi i successi de 'Re,che anticamente dominarono in Dalmatia, Croatia, Bosna,Servia, Rassia, et Bulgaria. In Pesaro MDCL; prijevod odstr. 242—473 originala, v. Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena(preveo Z. Sundrica), Beograd 1969.

31

Ljetopisa popa Dukljanina, koji je dobio i latinskiprijevod uglednog Marka Marulića.50 Novu fazu natoj istoj liniji predstavljaju djela Tomka Mrnavića51

koji je umjesto slavenske i hrvatske primijenio ilir-sku terminologiju. Ilirsku dominantu u terminologijiprimijenio je, slijedeći Nikolu Isthvainfija,52 JurajRatkaj (1612-1666) u svom djelu Memoria regum etbanorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavo-niae izašlom u Beču 1652. g. Ratkajevo ilirstvo nedolazi do izražaja samo na uvodnim stranicama nje-gova djela, gdje je riječ o povijesti starih Ilira i gdjeraspravlja o ilirskom i slavenskom jeziku tvrdeći da»od Ilira i slavenski jezik ima svoje početke«, već seto »ilirstvo« nastavlja kroz tekst čitavoga djela. Nataj način kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavo-nije okupljena u jedno preuzimalju zajednički na-slov Iliričkog Kraljevstva. Poput mnogih povijesnihdjela humanističkog i kasnohumanističkog razdoblja,Ratkajeva povijest legendarna za daleku prošlost, sprivilegijem Aleksandra Velikog i legendom o Cehui Lehu (i tekstom Ljetopisa popa Dukljanina), postajevjerodostojnija za događaje kojima je Ratkaj bio su-vremenik. Po svojoj općoj impostaciji i težištu napovijesti hrvatskih kraljeva i banova Ratkajeva po-vijest bila je od većine suvremenika prihvaćena, teje utisnula snažan ipečat daljnjem pisanju povijestiu nas.

U Dalmaciji u Šibeniku je prije Ratkaja napisaoDinko Zavorović 1603-1605. g. djelo De rebus Dal-maticis libri octo (quinque)53 — također na latin-

50 Rukopis hrvatskog teksta i latinskog prijevoda po-sjedovao je Lučić i pohranio ga u Vatikanskoj biblioteci, Ms.Vat. Lat. 7019, fol. 82—96 verso i 104 uerso-123 verso.

51 Ivan Tomko Mrnavić (Marnavitius) <1580—1637): DeIllyrico, Caesaribusque Illyricis dialogorum libri septem,1603. (rukopis Arhiv JAZU IV a. 2); Regiae Sanctitatis Illyri-canae Foecunditas, Romae 1630. i dr.

52 Nikola Istvanffy (1538—1615): Historiarum de rebusHungaricis libri XXXIV ab anno 1490 od annum 1605, Colo-niae Agripinae 1622.

53 Dinko Zavorović (Zavoreus, Zavoreo) — 1540—1608):De rebus Dalmaticis libri V, MDCVI. Rukopis u Naučnojbiblioteci u Zadru, Ms. 616, pripadao je Simunu Ljubavcu,a kasnije Ivanu Lučiću koji je prepisao velik dio rukopisa(fol. 45—125 verso).

32

skom jeziku. Zavorović se uglavnom oslonio na tekstLjetopisa popa Dukljanina, ali je ipak upotrijebioneke dokumente za stariju povijest pa i natpise, acitirao je i niz pisaca, međutim, bez potrebnog kritič-kog pristupa.

To je bila historiografija koja je prethodila Lu-čiću, baština i atmosfera u kojoj je započinjao svojapovijesna istraživanja.

Vrlo rano, vjerojatno još u toku studija, zapo-čeo je Lučić vršiti povijesna istraživanja, prikupljatii prepisivati izvore, a pisao je i manje sastavke kojisu ostali u rukopisu (Kronika grada Trogira i crkvetrogirske). Proučavao je djela mnogih pisaca, a zasvog puta u Veneciju, kao poslanik grada Trogira,pribavio je i neke starije mletačke kronike u rukopi-su. Konačno se dao i na pisanje svog glavnog djelakoje je tada nazivao Indagationes Dalmaticae ili Deregnis Dalmatiae et Croatiae indagationes. 1651. go-dine (3. studenog) pisao je prijatelju Valeriju Ponte:»Započeo sam djelo koje će mi zadati više truda negošto sam mislio. Ipak neću klonuti duhom. Usporediosam povijest kraljeva dalmatinskih odštampanu natalijanskom jeziku u djelu Regno degli Slavi (M. Or-bina, o. p.) s rukopisom hrvatskim i prijevodom la-tinskim učinjenim od Marka Marulića (Ljetopis popaDukljanina — Regnum Slavorum); — prijevod hrvat-ske redakcije: Regum Dalmatiae et Croatiae Gesta,o. p.) no bez zamjere Vašg gospodstva neću se timeposlužiti ni u čemu.«54

Lučić je tada u osnovi koncipirao djelo De Reg-no Dalmatiae et Croatiae i započeo marljivo raditi nanjemu. Kao neposredan povod za pisanje djela o kra-ljevstvu Dalmacije i Hrvatske obično se navode pri-like nastale za kandijskog rata, kad je Veneciji prije-tilo da gubitkom Kandije izgubi rang kraljevstva, aposebno razgovor s Conteom Scottom i providuromFoscarinijem prilikom njihove posjete Trogiru kadim je Lučić izložio da bi rang kraljevstva Venecijamogla uživati i po tome što je Dalmacija s Hrvat-skom od davnine kraljevstvo. Svoje izlaganje podu-

54 Pismo Lučića Valeriju Ponte, 3. studenog 1651, izd.B. Poparić, o. c., »Starine«, 31, str. 301.

33

pro je Lučić tekstovima isprava. Međutim treba rećida je motiv pisanja djela upravo pod tim naslovomkod Lučića bio mnogo dublji. U neku ruku on se na-stavlja na postojeća djela hrvatske historiografije(Regum Dalmatiae et Croatiae Historia ili Gesta; De-ocleanus, In vitis regum Dalmatiae et Croatiae; IIRegno degli Slavi; Memoria regum et banorum Dal-matiae, Croatiae et Sclavoniae) ali mu daje i novudimenziju i dublji sadržaj, jer izlaže i razmatra sta-tus Dalmacije i Hrvatske koji dolazi do izražaja unaslovu. Stoga je Lučić otklonio prijedlog providurada napiše povijesnu radnju o pravu Venecije na rangkraljevine na osnovi dokazivanja o kraljevstvu Dal-macije. Lučić je već tada imao zasnovano svoje dje-lo i počeo ga pisati. Cilj mu je bio da na osnovi do-kumenata prošlosti istakne poseban status svoje do-movine koja je bila kraljevstvo — regnum. Taj sta-tus kraljevine povlači za sobom i poseban položajunutar mletačke vladavine i inače. Taj se pak položajosniva na tradiciji, izvire iz onog statusa koji jeDalmacija od davnine uživala, a o čemu svjedoče au-tentični povijesni izvori. U taj sklop je dakako uklju-čena i Hrvatska sa svojim kraljevskim naslovom istatusom kraljevstva. Lučić nije bio sklon da pišeprigodno djelo niti djelo za potrebe Venecije. Nijehtio da se netko posluži njegovim trudom koji jeimao veći trajniji cilj, a iziskivao je daleko svestra-niji i dulji posao. Bilo mu je stalo da piše za dobrosvoje domovine, pa kad su ga po izlasku djela u Ve-neciji ocrnili da piše protiv Venecije, on je to de-mantirao ali je isticao da mu je prije svega važnoda nije ništa napisano protiv domovine već njoj ukorist.55 Lučić je već rano slutio opasnost koja pri-jeti njegovu djelu pa je tražio od prijatelja da se nje-govo pisanje drži u tajnosti, jer se bojao, kako pišeu pismu Valeriju Ponte, pritisaka i požurivanja. Ra-zuman i oprezan, pretpostavio je mogućnost uplita-nja u sadržaj djela, mogućnost protimbi, spletki idenuncijacija. Bojao se da mu djelo bude blokiranoprije nego bude objavljeno, što se kasnije dogodilo

55 Pismo Lučića Valeriju Ponte, 16. ožujka 1669, izd.B. Poparić, o. c., »Starine«, 32, Zagreb 1907, str. 42.

34

sa Statutom grada Trogira čije izdanje je spriječilamletačka cenzura.

Lučićeva izjava da se neće ni u čemu poslužiidjelom M. Orbina II Regno degli Slavi ni Maruliće-vim prijevodom Ljetopisa popa Dukljanina, što suinače redovito činili tadanji pisci hrvatske povijestiIsthvanfi, Orbin, Zavorović i Ratkaj, predstavlja ra-dikalnu i važnu prekretnicu u hrvatskoj historiogra-fiji. Lučićev moderni znanstveni pristup povijesnomistraživanju i pisanju povijesti, koji je usvojio nastudiju u Padovi, u Bologni i u Rimu, gdje je slušaoprominentne profesore toga doba, erudite, a produ-bio kasnije intenzivnim kontaktima s istaknutimpredstavnicima svjetske povijesne znanosti, doveo jeLučića na nove i u našoj historiografiji dotada nepo-znate putove. Lučića je čekao doista golem i težak po-sao, jer je prema postulatima znanosti želio uteme-ljiti svoje pisanje prije svega na čvrstim činjenicamapovijesnih izvora prvoga reda, tj. na ispravama zakoje je, kako ističe u rukopisnom uvodu uv djelo,smatrao da imaju veću vjeru nego bilo koje djelohistoričara (»harum enim apud me maior auctoritasquam quorumlibet historicorum«).56 Kod toga je imaodakako Lučić u vidu i ostala autentična povijesnavrela. Posao prikupljanja povijesne građe i njenakritička obrada bio je pionirski posao vezan uz nizteškoća, ne samo zbog obimnosti materijala, koji jetrebalo pribaviti i obraditi, nego i zbog pristupa tojgrađi s kritičkog znanstvenog gledišta. Pri tomu jetrebalo dobro poznavati paleografiju, diplomatiku,sfragistiku i druge pomoćne povijesne znanosti kojesu tada u svijetu bile tek u formiranju. Na kraju bi-lo je i praktički teško doći do same građe, jer se ve-ćim dijelom zbog političkih ili drugih razloga strogočuvala u arhivima postojećih crkvenih ili civilnihvlasti. Lučić je nastojao da svakako dođe do potrebne

M Predgovor i uvod u djelo De Regno Dalmatiae et Cro-atiae, (koncept prvog nacrta), pod naslovom Lectori Dalma-tae veritatem amanti — Operis introductio, izd. M. Kurelac,Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae«u Vatikanskoj biblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi ru-kopisi, »-Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, str.161—163.

35

mu povijesne građe i u tu svrhu obraćao se svojimrođacima, prijateljima, poglavito svojim kolegamasa studija koji su mu dostavljali isprave i kronike,prepisivali ih i s vremenom postali uski suradnici.Lučićevi suradnici bili su brojni, t§ se može govoriti0 čitavoj mreži suradnika iz raznih mjesta u domo-vini i izvan nje: Zadar, Šibenik, Split, Trogir, Hvar,Korčula, Rab, Osor, Kotor, Venecija itd. Oni nisu bi-li samo njegovi sabirači ili prepisivači, već su se i sa-mi u duhu vremena bavili proučavanjem prošlosti teu manjem ili većem obimu pisali povijesne radove.Vršnjaci većinom, gotovo svi zajedno na studiju ili uRimu ili u Padovi, međusobno su se nadopunjali, sa-vjetovali, korespondirali. Lučiću je mnogo vrijediosud prijatelja o njegovim radovima, sustavno je tra-žio njihovo mišljenje šaljući im u rukopisu svoje ra-dove na ocjenu prije tiskanja. Bio je vrlo skroman1 svjestan svoje nesavršenosti ali i opravdanosti svo-ga posla. Pisao je: »Znam da pišem nesavršeno dje-lo, ali na pisanje me potiče ljubav prema domovini iželja da razotkrijem istinu s nakanom da prikuplja-jući što je rasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem ne-jasnoće i pokazujem zablude. Dok ih budem razot-krivao i pobijao, pronaći ćeš mnogo što protiv ili mi-mo opće prihvaćenih mišljenja pisaca, pa te molimda me ne osudiš prije no što to usporediš sa samimautorima da bi ispravni je sudio uvidjevši istinu...Istinu sam ponajviše pokušao dokučiti pretpostavka-ma; nešto pouzdanije i bolje nije naime moj neplodniduh mogao iznijeti zbog oskudice autora. Pronađeš lida sam odviše lutao po pretpostavkama, ili da sam seposlužio nevjerojatnima, to je iznudila želja da što-god istrgnem iz nejasnoće i da tebi udovoljim. Ako sidobrohotan nećeš zamjeriti. Pretpostavke pak uzmikao takve. Preokreneš li ih na bolje, bit ću ti zahva-lan. Sto sam naveo kao sigurno, napisao sam premastarim ispravama koje sam pronašao golemim tru-dom i pomoću prijatelja.«57

Tako su činjenice Lučićevih djela izrasle iz sta-rih spisa sabranih »amicorum favore« i na temeljudugotrajnog upornog prikupljanja. Po sabranoj i upo-

57 Isto, str. 161—162.

36

trijebljenoj građi može se reći da je Lučiću uspjelo,koliko mu je bilo dostupno u ono doba, sabrati svenajznačajnije izvore, a to, jasno, ne bi mogao nikadaučiniti sam. Lučićeva djela u neku su ruku osnova-na na kolektivnom (timskom) radu mnogih čiji jetrud poslužio Lučiću da izgradi nešto svoje, samo-stalno i individualno. Iz te sretne povezanosti Lučićai njegovih suradnika i po mjestu obitavanja i po in-tenzitetu međusobnih odnosa (obilna korespondencijai međusobne usluge) mogla se stvoriti osnova za Lu-čićeva velika djela.58 Međutim i kraj opisanih broj-nih veza i suradnje u Trogiru i domovini Lučić nijemogao u potpunosti ostvariti svoje zamisli. Sabranagrađa bila je velik preduvjet, ali za djela kakva jezamišljao Lučić bili su potrebni mnogi drugi faktori,a prije svega znanstvena sredina.

Kad je 1654. g. Lučić ostavio Trogir u oporuci jeizmeđu ostalog naveo da odlazi u Rim kako bi mo-gao raditi na pisanju svog povijesnog djela, da bi po-tomstvu mogao ostaviti »svjedočanstvo svoje ljubaviprema domovini«. Ta Lučićeva odluka i dolazak uRim u znanstvene krugove bili su presudni, jer je ta-mo imao na raspolaganju bogate biblioteke i jer su uRim dolazili i u njemu boravili najugledniji pred-stavnici ne samo talijanske već internacionalne evro-pske znanstvene elite. Osim već citiranih poznatihličnosti s ikojima je Lučić bio u Rimu u stalnom kon-taktu (Holstenius, Ciampini, Ughelli) najprisniji nje-gov prijatelj u Vječnom Gradu bio je DubrovčaninStjepan Gradić, moglo bi se gotovo reći Lučićev alterego.™ Osim toga što je uveo Lučića u krug akade-mika kraljice Kristine Švedske, čiji je Gradić bioakademik i prisan prijatelj, Gradić je Lučiću sasvimsigurno olakšao rad u Vatikanskoj biblioteci i bibli-oteci Franje i Antuna Barberinija. Omogućio mu je

58 Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-čića, »Zbornik Historijskog instituta JAZU-«, vol. 6, str. 133—142.

59 M. Kurelac, Stjepan Gradić i rimski znanstveni krugXVII stoljeća, »Zbornik radova o dubrovačkom učenjaku S.Gradiću«, Zagreb 1985, str. 17—33.

60 Usp. M. Kurelac, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-čića, 1. c. str. 183—142.

37

da se pobliže upozna s izvorima dubrovačke prošlosti,stavio mu na raspolaganje rukopise dubrovačkih ana-la, statute Dubrovačke Republike, razne kronike irezultate svojih istraživanja dubrovačke povijesti.Sve se to danas nalazi u golemoj rukopisnoj ostavšti-ni u Vatikanskoj biblioteci, unutar čega se mogu na-ći i brojni Lučićevi rukopisi, bilješke i pisma.61

Odnos prema Dubrovniku prerastao je kod Lu-čića i Gradića u zajednički osjećaj, naročito onda kadje Dubrovnik 1667. godine zadesio katastrofalan po-tres. Bila je to nesreća s dalekosežnim posljedicama,naročito zbog toga jer je oslabljenom Dubrovniku za-prijetila neposredna opasnost od Turaka i Venecije, atoga su Lučić i Gradić bili duboko svjesni. Gradićeviplanovi i diplomatski pothvati da se pomoću savezaevropskih država protjera oslabljene Turke iz na-ših krajeva, za što se zalagao na evropskim dvorovi-ma, sada su bili dovedeni u pitanje. Gradić se od ta-da dao na traženje pomoći na dvorovima Evrope ka-ko bi materijalno pomogao Dubrovnik, za čiju jeobnovu nakon potresa upravo on bio zaslužan. Nasto-jao je također pomoću ličnih veza i intervencija kodprokuratora J. B. Nanija spriječiti venecijanske in-trige i pritisak na Dubrovnik. Lučić je bio živo uklju-čen u opisane Gradićeve političke akcije i u svemudijelio njegovo mišljenje. Lučić je bio uvjeren, štoističe u neobjavljenu Uvodu u djelo De Regno, dabi pomoć ujedinjenih evropskih sila »vojnim uspje-sima Hrvata mogla uroditi zbacivanjem Osmanlij-skog jarma kod ostalih Slavena« i »istjerivanjemOsmanlija iz Evrope«.62 Iz svega se može zaključitida je Lučićevo djelo De Regno imalo i tu svrhu daupozna suvremenike s prošlošću i sadašnjim statu-som zemalja koje su se zbog turskonmletačkih rato-va našle u središtu političkog interesa tadanje Evro-pe. Vojni uspjesi Hrvata koje Lučić spominje u re-čenom Uvodu u prvi koncept djela De Regno očito

61 Kodeksi Stjepana Gradića (rukopisni): Opuscula va-ria, epistolae etc.: Biblioteca Ap. Vaticana: Ms. Vat. Lat.6898—6932, 9063, 9064; Ms. Ottoboni Latini: 1779, 2479, 2480,2481, 2482, 2483.

62 Lučićev Predgovor djelu De Regno (rukopis) v. bi-lješku 56, str. 163.

38

su vojni uspjesi Zrinskih koji su odjeknuli u svijetu.Organiziranje evropske protuturske koalicije, kojutakođer spominje Lučić, bio je i politički programNikole i Petra Zrinskog.63 Koliko je Lučić bio s timeupoznat ili čak u to uključen preko S. Gradića, nemože ,se znati. Jedno je sigurno: neovisni samostalnipoložaj Dubrovnika i pobjede Zrinskih bile su jedinesvijetle točke na mračnom obzorju onoga doba. Lu-čićevo djelo De Regno imalo je svrhu da ukloni ne-dostatke dotadanje historiografije, ali prema riječi-ma već spomenutog Uvoda bila mu je svrha da upo-zna suvremenike s prošlim i sadašnjim statusom ze-malja koje isu se zbog tursko^mletačkih ratova iosmanlijskih osvajanja našle u procijepu interesa ve-likih sila i u središtu političkog interesa Evrope. Kodtoga je Lučić imao pred očima razne netočne prikazeprošlosti koji su unosili zabunu, dovodili u zabludui pružali krivu sliku o povijesti ovih krajeva.

Lučić je već u Trogiru osjetio težinu, ozbiljnosti odgovornost posla kojeg se prihvatio. U pismu Va-leriju Ponte pisao je 1652. g. (28. prosinca): »Nasta-vio sam svoj posao, koji mi dakako pruža zadovolj-stvo, ali zahtijeva i veliki trud, jer nailazim na po-teškoće gdje im se nisam nadao, a otkrivam i mnogedruge stvari kojima se također nisam nadao. Stogaću trebati da sve pregledam i ispravim što će mi bitidvostruko teško, jer nemam komu bih se povjerio ilise pouzdao što se tiče prepisivanja«.64 U Rimu je Lu-čić našao ljude kojima je mogao povjeriti svoje znan-stvene dileme i tražiti savjet stručnjaka. Ovdje jemogao doći i do kvalificiranih prepisivača koji su muprepisivali tekstove. Sve se to obavljalo u njegovustanu u Via della Scrofa ili na Piazza della Rotonda,pod Lučićevim nadzorom, jer Lučić nije imao povje-renje u kopiste koji su prema njegovim riječima zna-li prepisivati i prodavati rukopise znatiželjnicima. Iz

68 Agnes R. Varkonyi, La coalition internationale con-tre les Turcs et la politique etrangere hongroise, Budapest1975, (Studia historica 102).

64 Pismo Lučića Valeriju Ponte, 28. prosinca 1652. Izd.B. Popario, o. c., »Starine«, 31, str. 308.

39

više razloga Lučić se bojao da sadržaj njegova djelane dođe u krive ruke.65

U Rimu je Lučić napredovao u pisanju, ali je ipromijenio i naslov i raspored djela. Prvotni nacrtdjela De Regno sačuvan u njegovoj ostavštini u Split-skom kaptolu nosi naslov De Regnis Dalmatiae etCroatiae indagationum libri V, a zatim slijedi raspo-red po poglavljima u pet knjiga.66 Kod toga se gru-piranje sadržaja po poglavljima razlikuje od štam-panog konačnog teksta. U rukopisu sačuvanom u Va-tikanskoj biblioteci (Vat. Lat. 6958, 6959, 6960) kojije Lučić tamo pohranio naslov je ostao De RegnisDalmatiae et Croatiae Indagationum, ali stoji librisex.67 Lučić je već 1660. pisao Valeriju Ponte u Za-dar da je »razdijelio djelo u šest knjiga« (Rim 14.travnja 1660). Kada je Lučić promijenio naslov djelaiz De Regnis u De Regno, teško je precizno utvrditi,međutim u samom Vatikanskom rukopisu (autogra-fu) Imprimatur izdan od S. Gradića ima De Regno(Opus Joannis Ludi Traguriensis de Regno Dalma-tiae in sex libros divisum.. .), U tekstu samog djelana više mjesta ispravio je Lučić svojom rukom plu-ral u singular precrtavši prvotni tekst Regnis, Reg-norum. Tako se odmah na početku u uvodu prve knji-ge nalazi precrtan tekst . .. Indagationes, ut Regno-rum te ispravljen glasi . ..ut Regni Dalmatiae etCroatiae. Kasnije je Lučić izvršio ispravak i u mno-gim drugim rukopisima ili konceptima svojih tek-stova za De Regno.98 U već citiranom neobjavljenomnacrtu Uvoda u De Regno piše Lučić u pluralu i izri-

65 U pismu Franji Divniću Lučić je pisao uz ostalo:»·... ho f atto venire scrittori in časa che scrivevano in tempoch'io ero in časa, ne mi sono mai fidato di darli in manoloro alcuno de miei scritti, rispetto che tutti quanti scrittorine f anno delle copie per se e poi le vendono ai curiosi...«Rim 1. veljače 1676. Izd. I. Kukuljević, Izvorna pisma I. Lu-da, »Arkiv za povjestnicu jugoslavensku«, knj. IV, Zagreb1857, str. 132.

66 Ostavština I. Lučića, Arhiv Splitskoga kaptola, Sign.528. fol. 1. izđ. M. Kurelac, Lučićev autograf..., str. 157,164—165.

67 Biblioteca Ap. Vaticana, Ms. Vat. lat. 6959, naslovnastranica.

68 Isto, fol. 1—3, i dalje.

40

čito spominje da ne piše historiju već indagationes,i to zbog toga jer »nije mogao postići neprekinuti po-vijesni tok u izlaganju o statusu kralj evstava Dal-macije i Hrvatske«.69 Lučić je međutim dobro znaorazliku između neargumentiranog povijesnog izlaga-nja i znanstveno-istraživačkog djela s pozivom na iz-vore i s iznošenjem pretpostavki i argumenata za iz-nijete stavove. Zbog toga njegovo djelo bez obzira nakasnije skraćeni naslov ima sve karakteristike znan-stveno-istraživačkog djela pa mu pripada podnaslovIndagationes, na što je uostalom upozorio i sam izda-vač Joannes Blaeu u posveti Lučiću u izdanju DeRegno Dalmatiae et Croatiae iz 1668. g. gdje stoji» ... Indagationes tuas Dalmaticas«. Lučić je doistau svom djelu u obliku znanstvenih analiza određenihdogađaja i problematike s obilnim citatima ispravai pisaca opisao hrvatsku povijest od najstarijih vre-mena do pred kraj XV stoljeća. Raspored izloženih iopisanih povijesnih događaja i njihovo grupiranje u»knjige« i poglavlja u svemu odgovara i danas važe-ćim osnovnim etapama povijesti Dalmacije i Hrvat-ske. Taj raspored se može sažeti u slijedeće: U I knji-zi (16 poglavlja) izlaže Lučić osnovna pitanja povije-sti Ilirika i rimske Dalmacije. Zatim posvećuje po-glavlja seobi naroda, posebno provalama Avara i Sla-vena, a onda raspravlja o doseljenju Hrvata i Srba,o krštenju Hrvata, o županijama, o franačkoj (KarloVeliki) i bizantskoj vlasti, o vladavini Jadranom, teo Dukatu Dalmacije.

U II knjizi (16 poglavlja) posvećuje Lučić svojaistraživanja vladavini hrvatskih knezova i kraljeva,odnosu prema Veneciji, o naslovima Dukata Dalma-cije, kraljevstva Dalmacije i posebno o kraljevimaKrešimiru, Slavcu i Zvonimiru. Zatim obrađuje pi-tanje granica Hrvatske i Dalmacije, piše o salonitan-skoj i splitskoj nadbiskupiji, o običajima Hrvata iobičajima Dalmatinaca.

U III knjizi (14 poglavlja) izlaže Lučić pojavu ikarakter vladavine ugarskih kraljeva u Hrvatskoj iDalmaciji i posebno vladavinu kralja Kolomana, za-

69 Lučićev Predgovor i uvod za De regno, v. bilješku56, izd. str. 163.

41

tim venecijanska osvajanja i sukobe s Ugarskom; ousponu bizantske moći za cara Emanuela Komnena,0 nadbiskupiji zadarskoj i prvom osvajanju Zadraod strane Mlečana; o hvarskoj biskupiji i ustanova-ma u Hrvatskoj, te na kraju o navigaciji Jadranskimmorem.

U IV knjiži (17 poglavlja) Lučić opširno opisujeugarsko-mletačke antagonizme i sukobe, u više po-glavlja opisuje opsadu i razaranje Zadra od straneVenecije, piše o knezovima Bribirskim i njihovoj mo-ći, o mletačkim Oisvajanjima i uzimanju naslova Dal-macije.

U V knjizi (5 poglavlja) Lučić opisuje vladavinukralja Ljudevita Napuljskog i značajne događaje1358. godine, zatim događaje u vezi sa zatočenjemkraljica Elizabete i Marije i zbivanjima u Hrvatskoj1 Dalmaciji, o jačanju bosanskih kraljeva i njihovuširenju na teritorij Hrvatske i Dalmacije, o LadislavuNapuljskom i potpadanju Dalmacije pod Veneciju,te na kraju daje sažeti prikaz zbivanja do 1480. g.tj. do potpadanja frankopanskog otoka Krka pod Ve-neciju i Hercegovine pod Turke.

U VI knjizi (5 poglavlja) Lučić izlaže običaje,unutarnje prilike te privatni život Hrvata i Dalmati-naca u razdoblju poslije 1100. g. (što prema Lučićuizgleda slično stanju u XVII stoljeću), o granicamaDalmacije i Hrvatske poslije 1100. g., o Slavoniji, ina kraju o Vlasima. Svoja izlaganja u osnovnom tek-stu djela De Regno Dalmatiae et Croatiae potkrijepioje Lučić obilnim citatima iz isprava koje često dono-si in extenso. Na taj način Lučić je omogućio čitate-lju kontrolu svojih postavki i stavio mu na raspola-ganje pripremljen materijal za daljnje studije. Možese reći da je Lučić na poseban način objavio naš prvidiplomatar. Uz to je protkao tekst citatima iz dje-la autora, dajući reference in margine. Pristup ispra-vama i autorima kod Lučića je kritički koliko je godto za ono doba bilo moguće. Iz tih razloga on nastojidoći do što boljeg prijepisa isprava, pa vrši uspored-bu raznih prijepisa i proučava diplomatičke karakte-ristike, dataciju, pečate i druge. Kod djela pisaca na-stoji pribaviti original, provjeriti eventualni prijevod

42

ili izdanje uspoređujući s rukopisom ili čak s rukopi-sima.

U nastavku teksta De Regno Lučić je objavio(post pag. 286) skupinu još neobjavljenih djela pi-saca pod naslovom Rerum Dalmaticarum scriptoresnondum impressi cum notis Joannis Ludi. Ovdje suobjavljeni prvi put osnovni narativni izvori za hrvat-sku povijest srednjega vijeka. To su: — PresbyteriDiocleatis Regnum Slavorum, — Regum Dalmatiaeet Croatiae Gesta a Marco Marulo Spalatensi Patri-cio latinitate donata, — Thoma Archidiaconus, His-toria Salonitanorum atque Spalatinorum Pontificum,— Micha Madius de Barbazanis, Historia De gestisRomanorum Imperatorum et summorum ponttficum,— Summa historiarum Tabula A Cutheis De gestiscivium Spalatinorum,, — Memoria arhiepiscoporumSpalatinae ecclesiae, — Obsidionis ladrensis libriduo, — Memoriale Pauli de Paulo. Ovim djelima do-dao je Lučić i neka već objavljena ali rijetka izdanjai to: Palladii Fusci Patavini De situ orae Illurici, —Marci Maruli patricij spalatensis, In eos qui BeatumHieronymum Italum esse contendunt, — AppianiAlexandrini, Rom. Hist. de bellis Illyricis Step-hano Gradio .. . interprete.

Navedene tekstove pisaca objavio je Lučić kri-tički, to jest sa svojim Notama u kojima donosi po-datke o rukopisu i komentira važnije odlomke te ob-jašnjava neka imena ili događaje.

Uz De Regno Dalmatiae et Croatiae Lučić je uprilogu objavio šest geografsko-historijskih karata.Ove karte, koje je Lučić sam izradio, predstavljajunaš prvi historijski atlas. Upravo radi tih karata, ko-je su nedostajale u prvoj pošiljci djela De Regno,Lučić je smatrao djelo nepotpunim. Izrada karatakod slavnog izdavača karata i atlasa J. Blaeua bilaje velika prednost čime je sigurno djelo dobilo naugledu. Karte su inače raspoređene tako da slijedetekst De Regno, tj. one idu kronološki te ilustriraju idokumentiraju izlaganja u pojedinim knjigama i po-glavljima. Naslovi karata su slijedeći: Tabula prima:Illyricum et Liburnia; Tabula secunda: Regnum Illy-ricum et Illyricum a Romanis additum; Tabula ter-

43

iia: Illyricum Monarchiae Romanae; Tabula quarta:Dalmatia post Imperii declinationem in Croatiam,Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Tabula quin-ta: Croatia maritima, Dalmatiae pars et pars Ser-viae; Tabula sexta: Illyricum hodiernum.

Šesta geografsko-historijska karta pod naslovomIllyricum hodiernum objavljena je osim u De Regnoponovo u Atlas Maior J. Blaeua (Amsterdam 1669. idodatak izdanju iz 1663)70 s Lučićevim komentaromIllyricum sive Slavonia. Ova karta nosi posvetu ba-nu Petru Zrinskom od izdavača J. Blaeua. Za to senaročito založio Lučić, kao prijatelj Zrinskog. Lučićje vršio istraživanja za bana Petra Zrinskog, služiose ispravama arhiva Zrinskih u Čakovcu i bio pove-zan ;s tajnikom Zrinskih M. Forstallom, te u bliskimodnosima s Ivanom Antunom Zrinskim.71

Pisano suvremenom znanstvenom metodom ipotkrijepljeno kritički izdanim izvorima Lučićevodjelo De Regno Dalmatiae et Croatiae postavilo jetemelje znanstvenom pisanju povijesti u nas, a tre-ba se ubrojiti, kako je već spomenuto, među prvaznačajnija djela građanske historiografije uopće. Me-đutim, ovdje treba istaći da Lučić nije dostigao tajznanstveni nivo time što se povukao iz života i pri-mijenio neku od života odvojenu »čistu« znanstvenumetodu kako to neki misle, pretpostavljajući da seLučić po odlasku iz Trogira izolirao i okrenuo samoprošlosti.72 Premda Lučić nije sudjelovao lično u ne-kim spektakularnim političkim pothvatima ili voj-nim akcijama, bio je živo uključen u aktualne pro-bleme svoga vremena i svog rodnog kraja. Glasovitiizdavač svjetskih atlasa, koji su bili i mali geograf-sko-ekonoms'ki i politički priručnici, štampao je Lu-čićevo djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae o svomtrošku svakako zbog znanstvene vrijednosti ovog dje-

70 V. Bibliografija poglavlje I. Djela Ivana Lučića-Lu-ciusa.

71 M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijestiroda Zrinskih..., »Zbornik za povijesne znanosti IC JAZU«,vol. 8, Zagreb 1977, str. 101—132.

72 Franjo Barišić, Vizantijski izvori u dalmatinskoj hi-storiografiji XVI i XVII veka, »Zbornik radova Vizantološ-kog instituta«, Beograd 1961, knj. 7, str. 240—246.

44

la, zbog Lučićeva ugleda i ličnog prijateljstva. Me-đutim on je to učinio sigurno i u velikoj mjeri zbogaktualnog sadržaja, ako ne i poglavito zbog toga. Jo-an Blaeu je znao da će Lučićevo djelo naići na ra-zumijevanje u Evropi koja je u XVII stoljeću gajilanaročiti interes za antiku i povijest. Prošlost ovihkrajeva bila je privlačna tema, pogotovu kad se do-da zanimanje za ratna zbivanja koja su se na tomteritoriju odigravala. Značajno je da je Joan Bla-eu u uvodima svojih svjetskih atlasa poticao evrop-ske vladare (Luja XIV, Leopolda I i dr.) na savez iborbu protiv Turaka. Posveta karte Illyricum hodi-ernum banu Petru Zrinskom, gdje stoji »Bano here-ditario maritimo«, temelji se na ličnim i prijatelj-skim vezama Lučića i Zrinskog, no kudikamo je zna-čajnije to što ona proizlazi iz opisanog Lučićeva po-litičkog stava sukladnog sa stavom izdavača JoanaBlaeua i sa suvremenom akcijom na međunarodnomplanu oiko stvaranja protu turske kaolicije (i fronta)što bi imalo za rezultat oslobođenje naših krajeva odTuraka. Kao sposoban i hrabar ratnik Petar Zrinskibio je za suvremenike simbol oslobođenja od turskogjarma. Treba se prisjetiti da je velik broj djela suvre-menih književnika i povjesničara bio posvećen Zrin-skom, među kojima valja spomenuti Lučićeve su-vremenike i poznanike: V. Menčetića, R. Levakovićai J. Ratkaja. Kao Illyricorum regnorum Prorex, ka-ko su Zrinskog nazivali,73 mogao je biti simbolom au-tonomnosti i jedinstva, raskomadanih i stranim sila-ma podvrgnutih zemalja i naroda, kako se to vidi izLučićeve karte Illyricum hodiernum.7* Za ocjenu Lu-

73 Marko Forstall, Stemmatographia Mavortiae familiaeCom. de Zrin, rukopis, Arhiv Hrvatske, Fond Obitelj Zrin-ski, naslovna stranica.

74 Lučić je ovu podijeljenost posebno formulirao u opi-su šeste karte Illyricum hodiernum pod naslovom Dispositiotabularum geograficarum. V. prilog pod tim naslovom uzdjelo De Regno Dalmatiae et Croatiae: »Tabula sexta: Illy-ricum hodiernum sive Sdavonia: Dalmatia, Croatia, BosnaSclavonia. — Nunc divisum in: Christianum juriš: Vngaricipartes Occidentales: Sclavonia, Croatiae, Dalmatiae. — Ve-neti et Ragusini: Dalmatiae pars meridionalis cum insulis.— Turcicum: Bassalacatus Bossnae eujus Sanzacatus: Bo-sna, Poxega, Cernich, Bihak, Clissa, Hercegovina.«

45

čićeva djela i lika naprijed iznesene činjenice od ve-like su, rekli bismo presudne, važnosti.

Kraj sveg prijateljstva i srodnih političkih inte-resa, Lučić se nije priklonio maniri feudalne dvorskehistoriografije koja je vladala u sjevernoj Hrvatskoj,Austriji, a i drugdje u Evropi, nalazeći se u službivladara i njegujući panegiričku formu.

Kao pripadnik gradske sredine Lučić je imaopreduvjet da dokraja prihvati i primijeni načelaznanstvene kritičke historiografije. Usprkos uvjera-vanja tajnika Zrinskih Marka Forstalla, pa i željesamog Petra Zrinskog, Lučić se odlučno suprotstaviofantastičnim tezama da hrvatske vlasteoske familije,pa i rod Zrinskih, vuku porijeklo od slavnih rimskihporodica. To je bio u ono vrijeme važan argument zapostizanje političkog prestiža, a mogla su dz toga pro-izlaziti i neka prava na teritorije. Kao dokaz služilaje sličnost imena i neki spomen u povijesnim djelima.No Lučić nije htio na tako labavim i krhkim teme-ljima graditi svoje povijesne postavke. Prije svegainzistirao je na kritičkom pristupu ispravama kojebi sadržavale ovakve podatke, utvrđujući na teme-lju paleografske ili diplomatičke analize falsifikateili naknadne umetke, pa makar isprave bile i ovje-rene u kasnijem razdoblju. Lučić je upozoravao daje to djelo nekog neznalice ili laskavca i naglasio dase nikako ne može dokazati »da bi oni koji su istje-rali Rimljane iz onog dijela Dalmacije, koji se danaszove Hrvatska, mogli biti Rimljani«. Osim toga upo-zoravao je Lučić: »onaj tko razmisli o toj lažnoj sla-vi spoznat će da je nepravda pridavati hrvatskimObiteljima rimsko porijeklo, jer kad su Hrvati zauzeliovu zemlju, ostale su u njoj neke rimske obitelji, alisu ostale kao robova Hrvata pobjednika«. »Ne vje-rujem«, pisao je Lučić, »da bi itko od hrvatske gospo-de želio potjecati od obitelji koja je nekoć bila njihovrob.«75 Lučićev principijelan stav nije oduševljavaodvorskog historiografa Zrinskih M. Forstalla, ali je

75 Pismo I. Lučića M. Forstallu, 9. srpnja 1667, ArhivHrvatske, Fond Obitelj Zrinski, Fasc. 280. B. str. 22—23. Cit.kod M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučića povijesti rodaZrinskih..., str. 114.

46

ipak kod obnove mletačkog plemstva obitelji Zrinskiisticao da je Lučić povjesničar u kojeg treba imatipovjerenje. Pored mnogobrojnih citata iz Lučićevadjela De Regno Dalmatiae et Croatiae o vlasti, naslo-vima i moći Subića u Dalmaciji citirao je onaj odlo-mak gdje Lučić za Šubiće piše: »Tam in Mediteraneisquam in Maritimis Dominium absolutum habuerunt,omnisque Regali more statuebant.«76

Lučić je surađivao u akciji oko obnove mletač-kog plemstva Zrinskima, pribavljao je isprave i po-datke o pečatima i grbu. Posebno ga je radovalo kadim je plemstvo bilo obnovljeno, te je o tome pisao uMemorie istoriche di Tragurio. Time je Lučić ispunioobećanje koje je dao Petru Zrinskom u pismu od 4.rujna 1666. g. da će pisati o Zrinskima u Kronici do-movine.77 Zrinski se naime nakon izlaska djela DeRegno Dalmatiae et Croatiae obratio Lučiću s mnogopitanja, naročito što se tiče roda Subića Bribirskih igenealoškog stabla na koje su se nadovezivali Zrin-ski, a što kod table Subića Bribirskih u De Regnonije bilo vidljivo. Lučić je tada objasnio da u DeRegno nije spomenuo Zrinske na genealoškoj tabliroda Subića, jer je mislio da Zrinski to ne želi, a daće rado o njima govoriti u djelu koje je započeo pi-sati pod naslovom Memorie della citta di Traguriošto je i učinio.

Odmah po izlaženju djela De regno Dalmatiae etCroatiae Lučić se dao na pisanje povijesti rodnogagrada. Već u De Regno on je na više mjesta najavlji-vao Chronicon patriae napominjući da će u tom dje-lu opširnije obraditi neka pitanja i događaje. Pišućipovijest Trogira Lučić je morao zahvatiti šire i, kakokaže, dodati mnoge događaje koji su se zbili u Dal-maciji. Već 1668. g. planirao je proširenje naslovadodajući prvotnom Memorie di Trau rečenicu et altrisuccessi di Dalmatia, s time da bi u djelu bili opisanisvi događaji koji su se zbili ti Dalmaciji do dolaska

78 M. Forstall, La časa Subich, Arhiv Hrvatske, FondObitelj Zrinski, Fasc. 280, konvolut C, str. 24.

77 Pismo Ivana Lučića banu Petru Zrimskom. Arhiv Hr-vatske, Fond Obitelj Zrinski, Kutija l, Fasc. 280, konvolutA, str. 38—39. Izd. M. Kurelac, Prilog Ivana Luciusa-Lučićapovijesti roda Zrinskih ..., str. 129—130.

47

Turaka na granicu. Tako je Lučić uvrštavao mnogugrađu i opise koji su se ticali i ostalih gradova i kra-jeva. Prema riječima Lučića u Memorie di Traguriouvrstio je »sva ostala svjedočanstva ostalih gradovapokrajine da ne bi propala. Tako će to biti,« pisaoje Lučić »tako reći univerzalna kronika pokrajine«.78

Iako je djelo bdio dovršeno 1667. godine, štampanjese oteglo do 1673, kad je izašlo pod naslovom Memo-rie istoriche di Tragurio om detto Trau, kao i podnaslovom Historici di Dalmatia, et in particolare dellaCitta di Trau, Spalatro e Sebenico (Venecija 1674).

Djela Memorie istoriche di Tragurio i De RegnoDalmatiae et Croatiae međusobno se dopunjuju. Po-put De Regno djelo Memorie ubraja se u najboljadjela naše starije historiografije. U njemu je opisanane samo politička i pravna povijest, društvene i eko-nomske prilike, unutarnje uređenje, izgled grada,već je ovdje Lučić donio obilje podataka o običajima,jeziku i kulturi. I to ne samo za Trogir, već i za sus-jedne gradove i teritorije. Svodeći svoj tekst na mi-nimum, Lučić je dao, kao i u djelu De Regno, daprvenstveno izvori sami govore. Suzdržijiv, ali ipakangažiran, u nekim stvarima dakako subjektivan,Lučić je dao pregled povijesnih događaja ne izlažućimateriju nasumce i neargumentirano, kao što je to bioslučaj kod većine njegovih predšasnika, već siste-matski i s ciljem. U svojim relativno kratkim izlaga-njima on je pristupio analizi povijesnih zbivanjatražeći njihovu uzročnu povezanost, a vrednovanjemdogađaja nastojao je utvrditi i istaknuti ono što jepresudno utjecalo na određen tok zbivanja i povi-jesni razvoj uopće. Osnovna međutim svrha djela iLučićeva krajnja namjera, isto kao i u »De RegnoDalmatiae et Croatiae«, bila je da progovori o slobo-štinama grada Trogira, a kroz to i o posebnom sta-tusu ostalih dalmatinskih gradova.79 U času kad je

78 Pismo Lučića Valeriju Fonte, 10. II. 1672, izd. B. Po-parić, o. c., »Starine«, 32, str. 56.

79 Usp. A. Oitanić, Lučićev doprinos poznavanju tro-girskog prava u njegovim Memorie istoriche di Tragurio,»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Zagreb 1969,str. 33—44, Gyorgy Gyorffy, O kritici dalmatinskih gradskihprivilegija 12. stoljeća, ibidem, str. 97—108.

48

Venecija sve više ograničavala autonomne slobodegradova pod svojom vlašću, manifestirajući poputdrugih država apsolutističke tendencije, Lučić jeupozorio na autonomna prava grada Trogira, i to unjihovu razvoju kroz povijest do časa mletačke vla-davine 1420. g. Lučić je naročito upozorio da je ugar-sko-hrvatski kralj Koloman privilegijem iz 1108. g.priznao autonomiju grada Trogira i obnovio zapravo»stara prava«, po Lučiću porijeklom iz rimskog do-ba i doba hrvatskih kraljeva, odnosno vladavine Bi-zanta nad dalmatinskim gradovima. Ta autonomijatokom vremena bila je sužavana i proširivana, a pri-znala ju je i Venecija 1322. posebnim »paktom«, pokojemu se Trogir nije predao na milost i nemilostVeneciji, već pod određenim uvjetima i to onima ko-je je priznavao i štitio sam ugarski kralj neprestanoobnavljajući ih formalno ugovorima. Lučić je nagla-sio da je Venecija priznala gradu Trogiru položaj au-tonomne gradske komune s time da ima pravo izboragradskog kneza (komeša) i biskupa, samostalnu juris-dikciju, pravo na dozvolu i zabranu naseljavanjastranaca itd. Dakako da je potpadanje pod Venecijuznačilo ograničenje sloboda dobivenih privilegijem,ali do toga je Trogir bio doveden i posebnom vanj-sko-političkom situacijom pritiješnjen od hrvatskihfeudalaca s kojima je trogirsko plemstvo tada bilou antagonističkom odnosu. Oslon na kralja protivvlastele ili oslon na Veneciju bila je alternativa predkojom se tokom stoljeća našao Trogir, kao i ostalidalmatinski gradovi, odnosno u njima vladajući sloj.Braneći se od kleveta i raznih insinuacija u pogledusvog pisanja za ili protiv Venecije, Lučić je isticao daje u svakoj mogućoj prilici isticao sloboštine dalma-tinskih gradova. »Sto se pak tiče sloboština dalma-tinskih gradova«, pisao je Lučić, »nijesam mogaopropustiti da ih ne spomenem i naglasim svuda, gdjemi se god pružila prilika, da mi se ne bi predbaciloda sam slab historičar i loš rodoljub«.80 Po sebi jerazumljivo da Lučić u svojoj impostaciji polazi s pa-

80 Pismo Lučića Valeriju Ponte, 16. ožujka 1669: »Chequanto alla liberta delle Cittši Dalmatiche, non dovevo tra-lasciar di dichiararle, e replicare ovunque mi se e offertal'occasione, se non volevo esser tagliato di poco buon histo-

49

tricijskih pozicija i 'da su sigurnost i mir ne samo po-trebni za prosperitet grada i pokrajine već i radi osi-guranja poretka po kojem su plemići (gradski patri-cij at) uživali povlašteni položaj. Venecija je bila takoja je osiguravala u danom momentu stabilnost po-retka. Lučić je u svojim djelima, gdje je god bilo mo-guće, upozoravao na cijenu toga mira, na stanje kojeje nekoć postojalo i na prava koja su u prošlosti udoba bizantskog vrhovništva i posebno za hrvatskih iugarskih kraljeva gradovi imali i uživali. Iako je u»De Regno« Lučić posvetio nekoliko poglavlja opisuunutarnjih prilika i društvenog uređenja, i to pose-bice za ranije doba do 1100. i za kasnije razdoblje,učinio je to sumarno. U djelu Memorie mogao je datiopširniji prikaz. Lučića naročito zanimaju i uznemi-ruju međusobni sukobi grupa vladajućeg sloja u gra-dovima i pobune puka. Ovim događajima posvećujeposebnu pažnju te ih nastoji objasniti. U komentaruizvorne građe, koju i kod ovih prikaza obilno donosii citira, Lučić svoje opise događaja uvijek uklapa uširi kontekst zbivanja, političku i vojnu situaciju iekonomsko stanje. Lučić se pri tom uzdržava od br-zopletih zaključaka koji se ne bi osnivali na izvornojgrađi. Ta je građa međutim ipak od Lučića odabrana,i uza sve to što pojedini prikazi imaju oblik objekti-vističkog izlaganja i tumačenja onog što navodnoproizlazi iz sačuvanih dokumenata, iza Lučićevih»konjektura« (pretpostavki) nije teško uočiti određe-na politička ili klasna opredjeljenja. Zanimljivo jeda kod prikaza pučkih buna Lučić potanko ispitujeuzroke, ali ne spominje ili ne stavlja težište na uzro-ke koji izviru iz ekonomske, društvene i političke ne-jednakosti plemića i pučana. Treba navesti da Lučićdonosi dokumente koji govore i u korist pučana ii gdje se opisuju njihove zasluge za sređivanje gra-đanskih nemira i sukoba do kojih je znalo doći zbogstrastvene i štetne borbe plemićkih stranaka ili tira-nije grupe plemića.81

rico, e mal patriote.« Izđ. B. Popario, o. c., »Starine«, 32, str.42.

81 Usp. M. Kurelac, Pučki ustanci i pobune u djelimaIvana Luciusa-Lučića, »Eadovi Instituta za hrvatsku povi-jest«, vol. 10, str. 239—247, Zagreb 1977.

50

Za Lučića glavni uzroci nemira, nesloga, buna iustanaka dolaze izvana. Nemiri, sukobi i bune pre-rastaju u ustanke i gradske ratove u okolnostimavanjskopolitičkih napetosti i nestabilnosti. Razmirice,neslaganja i suparništvo unutar vladajućeg sloja, ta-kozvani »dissenssioni civili«, u takvim okolnostimadobivaju ozbiljne razmjere u kojima, smatra Lučić,»suprotnosti mogu otići u ekscese«.

U De Regno i u Memorie Lučić se posebno bavipitanjem izbjeglih (protjeranih) odnosno u graduostalih građana — plemića, u toku građanskih suko-ba, i vidi u tome naročitu opasnost, jer u datim okol-nostima ove grupe mogu postati oruđe u rukama iz-vanjih antagonističkih sila kao što su Venecija iliokolni feudalci odnosno hrvatsko-ugarski kralj. Kraj-nje uzroke suprotstavljanja i sukoba dviju struja ilistranaka unutar gradova vidi Lučić, što je posebnoznačajno, u nekim važnim ekonomskim komponen-tama povijesnog razvoja dalmatinskih gradova.Razrađujući to pitanje u De Regno Dalmatiae et Cro-atiae Lučić ističe da u dalmatinskim, posebno kopne-nim gradovima, postoje grupe stanovnika formiraneprema ekonomskom interesu. Jedni koji obrađujuzemlju i žive od agrarnih proizvoda, drugi koji se ba-ve ribarstvom i pomorstvom. Ove djelatnosti odre-đuju i političku opredijeljenost spomenutih grupakoje se pretvaraju u stranke. »Kopnena« stranka,slijedeći svoje ekonomske interese, te razvoj i sigur-nost svoje djelatnosti na kopnu, pristaje uz hrvatskefeudalce i hrvatsko-ugarske kraljeve, dok se »po-morska« stranka, slijedeći svoje ekonomske interesei djelatnost na moru, priklanja Veneciji.82 Nakonizvjesne prevage kopnene stranke s oslonom na hr-vatsko-ugarske vladare ili knezove dolazi do privre-menog uklanjanja razlika, naročito u doba kad bri-

82 »Duo enim ab antiquo fuerunt, hodieque sunt im sin-gulis Dalmaticis Ciudtatibus, praesertim coiitinentis, homi-num genera, eorum scilicet, qui terrestribus prouentibus, etindustriis incumbunt, et qui navigationibus, et piscationibusmaritimis operam đant; ex qua diversitate, duae partes inunaquaque civitate viguerunt, terrestris Croatis et Ungaris,maritima vero Venetis addicta«. V. I. Lucius, De Regno Dal-matiae et Croatiae, Amsterdam 1666, str. 277.

51

birski knezovi proširuju svoju moć ili pristaju uz Ve-neciju. Konačna prevlast Venecije daje prevagu po-morskoj stranci, pa su ekonomski intresi i privlač-nost venecijanskog »aristokratskog« uređenja, rezul-tirali pobjedom provenecijanske politike, koja posta-je logična orijentacija ove grupe plemića i pučanau gradovima. Konačna uspostava mletačke vlasti namoru i kopnu donosi mir i stabilnost i uklanja vanj-ske ekonomske i političke razloge antagonizma spo-menutih grupa ili stranaka. Kod toga je pritisak pu-čana uz zatvaranje Velikog vijeća u gradovima stal-na opasnost za mir i poredak. Vladavina Venecijeosigurava vlast i jedinstvo plemstva, a koristi onimakoji nalaze u tom stanju stabilnosti poretka moguć-nost ostvarenja svojih ne samo političkih i društve-nih već i ekonomskih interesa.

Opisane Lučićeve postavke i analize izložene uDe Regno i u Memorie istoriche di Tragurio trebaimati u vidu pri ocjeni njegovih povijesnih djela, na-ročito prikaza društveno-ekonomskih prilika u Dal-maciji i Trogiru. Možda bi se time mogao objasnitičitav niz Lučićevih stavova i pristupa vanjskopoli-tičkim i unutarnjopolitičkim pitanjima. Usprkos to-me što je Lučić bio svjestan što znači vladavina Ve-necije i porast apsolutističke vlasti za sloboštine dal-matinskih gradova i poseban neovisan status Dalma-cije, koji je u svom djelu D e Regno Dalmatiae etCroatiae istakao i razradio kao status Regnuma, na-kon pojave Turaka u našim zemljama krajem XVstoljeća i uz permanentno ratno stanje nadomak Tro-gira i drugih dalmatinskih gradova, Lučić je znaoda oslon na Veneciju na jugu kao i oslon na Habs-burgovce na sjeveru predstavlja za Dalmaciju i Hr-vatsku neumitnu nuždu. Sloboda Dubrovnika, nje-gov neovisan položaj, i u najtežim okolnostima, si-gurno je Lučiću najbliži ideal, a istjerivanje Turakapomoću udružene evropske protuturske koalicije kon-kretan politički program za koji se zajedno sa Stje-panom Gradićem zalagao. U tom okviru pisanje Lu-čića i isticanje statusa Regnuma te gradskih slobo-ština ima programski karakter. U tom kontekstu po-staje razumljiva sudbinska, povijesno verificirana,povezanost Dalmacije i Hrvatske, ujedinjene u jedan

52

p,egnum. Djelo De Regno Dalmatiae et Croatiae unaslovu je istaklo, a sadržajem potvrdilo osnovnuLučićevu misao i poruku. Dalmacija i Hrvatska sup,egnum, što znači samostalna, neovisna, autonomnadržavna tvorevina. Nadalje Dalmacija i Hrvatska sujedan Regnum. Ne regna već regnum, kod čega sta-tus kraljevstva priključuje k sebi autonomni položajgradova temeljen na kraljevskim privilegij ama. Iakoje u svojim djelima Lučić upozorio na korist vezeDalmacije i dalmatinskih gradova s Venecijom krozpovijesna razdoblja srednjega vijeka, to je odraz višenjegovih suvremenih razmatranja koja imaju pan-dan u korisnosti veze Hrvatske s Austrijom i Habs-burzima kod Lučićevih suvremenika. Savez dalma-tinskih gradova, njihova povezanost sa sjeveromHrvatskom (ban Petar Zrinski kao banus heredita-rius maritimus) i opet dobri odnosi s Venecijom usmislu antiturske koalicije, to je — čini se — bilakrajnja vizija Ivana Lučića.

Međutim uz jačanje centralističkih državnih sis-tema u Evropi i apsolutističkih težnji Venecije i Be-ča, a uz politiku ravnoteže sila, kad se usprkos ne-moći Turskog Carstva turska granica iznova utvrdilanadomak Trogira, Lučićeve nade u istjerivanje Tu-raka (koje je izrazio u Uvodu u De Regno Dalmatiaeet Croatiae), kao d nade u respektiran je autonomnihprava pokrajine i gradskih sloboština, izgubile sušansu da se ostvare.83 Sudbina Zrinskog i Frankopa-na to je jasno pokazala. U ovim okolnostima Lučićevplanirani povratak u rodni kraj, u Trogir, nije višedolazio u obzir. Uz ovakvo stanje stvari Lučić je sma-trao da njegov boravak i rad izvan zemlje »dalekood venecijanskih spletki«, kako je pisao,84 može datiznačajnije plodove, uz ugled koji je stekao u svijetuposlije objavljivanja svojih djela. U Lučićevim dje-lima kompleksno su i u povijesnom razvoju obuhva-

83 Pisma I. Lučića Valeriju Ponte: 31. svibnja 1665, 1.veljače 1676. Izđ. B. Popario, o. c., »Starine«, 32, str. 81. i dr.

84 Pismo I. Lučića Valeriju Ponte. 15. rujna 1674. »·... inSan Marco dove si fanno mille regiri e cavalette li qualim'hanno fatto risoluere di stare lontano di tali imbrogli perviver quieto.. .·« Pismo nije objavljeno kod B. Poparića.

53

ćene sve one stvarnosti, težnje, dileme i determi-nante koje je Lučić kao građanin Trogira i znanstve-nik nosio u sebi. Njegov racionalni duh i znanstvenaakribija, te neumoran, požrtvovan rad izdigli su gaiz ograničenja lokalne sredine i uključili ga u tokovesuvremene evropske znanstvene 'misli. Njegova dje-la, vezana uz domovinu i rodni kraj, dobila su Lu-čićevim znanstvenim postupkom novu dimenziju pokojoj se ubrajaju u prva djela naše i evropske gra-đanske historiografije. U njima je Lučić ostavio onošto ga je i potaklo na pisanje povijesnih djela: pravo,iskreno i nesebično »svjedočanstvo ljubavi premadomovini« — »testimonium amoris patriae«.

Miroslav Kurelac

54

PREDGOVOR PRIREĐIVAČA TEKSTAI PREVODIOCA

Oba su posla pratile dvije prilično suprotne tež-nje: predočiti De Regno u svakom pogledu što vjer-nije, ali ga i što više približiti današnjem čitaocu.Nastojeći postići i održati ravnovjesje, odabrali smorješenja o kojima ovdje govorimo. Ona koja se tičuuređivanja teksta bit će primijenjena dosljedno usvim svescima izdanja. Ona koja se tiču prijevodavrijede za ovu knjigu De Regno: ostale će imati dru-gog prevodioca, koji će neminovno birati nešto dru-gačija rješenja i sam ih obrazložiti. Za takvu smose podjelu odlučili zbog posve očite potrebe da pre-vodilac bude što vičniji povijesnoj tematici o kojojLučić raspravlja. Tako prvu knjigu — gdje pretežeantička problematika — i još po jedno poglavlje tre-će i četvrte knjige — gdje se Lučić vraća na staro-vjekovne teme — prevodi antičar, ujedno i prire-đivač teksta za čitavu ediciju, a glavninu djela pre-vodi medijevist.

TEKST DE REGNO

P o d l o g a teksta koji ovdje prezentiramo am-sterdamsko je izdanje De Regno iz 1668. godine (v.Bibliografiju u prilogu), tekstom posve identično iz-danju iz 1666. U nj unosimo izmjene, ispravke i do-pune kojima je autor sam Lučić, iz triju vrela.Prvo su Errata sic corrigenda tiskana u izdanju 1668.To je prva i na j malobrojni ja skupina intervencija,koje je autor između dvaju izdanja uspio dostavititiskaru, te su prištampane na kraju djela. Drugo,obilnije vrelo su Addenda vel corrigenda in opere

55

De Regno Dalmatiae et Croatiae, što ih je Lučić dao1673. objaviti u Mlecima uz Inscriptiones Dalmaticae.Koristili smo njegov vlastiti primjerak djela s ru-kopisnim dopunama koji se čuva u Naučnoj bibliote-ci u Zadru. Treći, najmjerodavniji i najobilniji izvorje vlastiti Lučićev primjerak De Regno iz 1666. kojise čuva u biblioteci samostana sv. Frane u Šibeniku.Stavljen nam je na raspolaganje s izvanrednom Iju-baznošću i strpljivošću, na čemu ovdje posebno za-hvaljujemo.

Lučić se nikada nije umorio od dotjerivanja DeRegno, bilo da je — iščitavajući ga — pronalaziokoju još neuočenu grešku, bilo da je o nečemu štonovo saznao ili promijenio mišljenje, bilo da se poja-vila nova građa koju je smatrao potrebnim uvrstiti.Posao po svemu sudeći nije okončan autorovom vo-ljom nego njegovom smrću, a dužnost je potomstvada pravom Lučićevom ostavštinom smatra De Regnou onom obliku u kojem ga je napokon ostavio. Najvi-še ispravki dolazi upravo iz njegova primjerka djela,ali će zainteresirani čitalac lako uočiti da ih je rela-tivno malo potvrđeno na sva tri mjesta. NastojanjeP. KAERA koji je objavio »Aggiunte e correzioniautografe di Giovanni Lučio al 'De Regno Dalmatiaeet Croatiae'« (v. popis literature u prilogu) ne pružazbog toga pravu sliku o svim Lučićevim zahvatima.Mora se dodati i to da P. Kaer mnogo što u šiben-skom primjerku nije uočio, a ponešto je i krivo čitao.Zbog toga njegov rad spominjemo samo ovdje, a neuzimamo ga u obzir za Variae lectiones. Kaeru, a si-gurno i sebi u prilog, napominjemo da neke Lučićeveispravke nije teško previdjeti, jer se svode na bri-sanje otisnutih slova ili na pretvaranje slova u slovomalim potezom pera. Neke prilično bitne ispravkeuočene su isključivo zbog toga što se pri prevođenjupo smislu nametnula pretpostavka da bi riječ moralaizgledati drugačije nego što je otisnuta. Kako Lu-čić nije sve ispravke unio odjedanput, varira bojatinte kojom se služio. Budući da njegova ruka nijejedina pisala po šibenskom primjerku De Regno, Kaerje možda ponešto ispustio i iz opreza, a zabune sumoguće i kod nas. Također nije teško pogriješiti učitanju, jer je Lučić ispravljao i ispravke. Kaer nije

56

uspoređivao zadarski Lučićev primjerak Addenda, pamu rukopisne intervencije koje su ondje urednijeispisane nisu niti mogle pomoći. Nama jesu, ali seipak ne usuđujemo pretendirati na apsolutnu točnost.

Osim navedenih izvora i Lučićeva p r e p i s k asadržava podataka koji doprinose utvrđivanju ko-načne verzije teksta De Regno. Kako ona još nije či-tava objavljena, a u principu ne bi smjela sadržavatiništa što se nije pokazalo i na spomenutim mjestima,pozivamo se na nju samo izuzetno.

Sve Lučićeve intervencije donosimo u lomljenimzagradama kako bi bile odmah prepoznatljive.

Imajući na umu da je De Regno danas najčešćeu upotrebi preko S c h w a n d t n e r o v a i z d a n j aiz 1748. godine, i da je to najpotpunije posmrtno iz-danje djela, smatrali smo potrebnim upozoriti i navarijante koje se ondje javljaju. Priređivač naimenije uzimao u obzir niti tiskane Lučićeve ispravkei dopune, a kamoli rukopisne. Primjećujući da po-nešto treba ispraviti, intervenirao je ponekad posvevaljano, ali je mnogo češće iz neshvaćanja štošta pro-izvoljno promijenio. Na nekim se mjestima gubi, ilije čak potpuno izokrenut smisao Lučićeva kazivanja.U prvoj knjizi De Regno drastičan je primjer glavnicitat Plinija Starijeg u drugom poglavlju. Videći datekst vrvi koruptelama, priređivač je u najboljoj na-mjeri uvrstio Plinijev citat prema nekom suvreme-nom izdanju, a ne prema De Regno. U prvi mah uči-nak je dopadljiv, no odmah nastaje nevolja: Lučićnakon citata raspravlja o Plinijevu tekstu ikakav jekod njega otisnut. U Schwandtnerovu izdanju nestalaje podloga rasprave, koja je zbog toga teško shvat-ljiva. Uviđajući to, priređivač je bio prisiljen zahva-ćati na više mjesta i u Lučićev vlastiti tekst.

Iz nekog razloga, možda tehničkog, izdanje 1748.uopće ne koristi zagrade, a one su u De Regno 1668.često upotrijebljene. Kad se radi o Lučićevu tekstu,šteta nije velika. Zagradama su odvojene umetnutemisli, pa je interpunkcija koja ih u Schwandtneranadomješta obično posve dostatna da se ništa neiskrivi. Međutim, okrugle se zagrade u De Regno1668. najčešće javljaju u citatima izvora. Tu Lučić

57

njima odvaja objašnjenja ili dopune koje nadokna-đuju ispušteni izvorni kontekst. Budući da zagrade1748. izostaju, pričinjaju se te dopune kao integral-ni dio izvornog teksta, a Lučićevi citati bez njegovekrivnje dobivaju neispravan oblik. Pojava je tolikočesta da je u našim Variae lectiones ne bilježimo po-sebno, nego ovdje načelno upozoravamo na nju.

Dok je u Lučića 1668. kurziv rezerviran za izvor-ne tekstove, u Schwandtnera se javlja i za isticanjeznačajnijih pojmova u Lučićevu tekstu. To ne bi-lježimo posebno, kao ni razlike u grafiji i inter-punkciji.

Smatrali smo ipak potrebnim upozoravati narazlike u primjeni kurziva kod izvornih tekstovai na razlike u oblicima vlastitih imenica u izvornimtekstovima.

Zbog razlika u Schwandtnerovu izdanju nismounosili nikakve oznake u latinski tekst De Regno, kaoni zbog onih nekoliko tiskarskih grešaka 1668. kojeje Lučić previdio, a ovdje smo ih ispravili.

Odstupanja koja se javljaju u T r a t t n e r o v ui z d a n j u De Regno i u P a v i s s i c h e v u talijan-skom p r i j e v o d u koji je rađen po Trattnerovu iz-danju tolika su da ih nije imalo smisla registrirati.

Da bismo očuvali izgled teksta De Regno 1668.u prvom smo redu bez ikakve izmjene zadržali Lu-čićevu i n t e r p u n k c i j u , iako još jako odudara oddanašnje. Budući da se radi o tekstu stručna povi-jesna sadržaja koji je odavna predmet proturječnihinterpretacija, smatrali bismo čak nekorektnim osu-vremenjivati interpunkciju. To bi nužno u izvornikuvelo shvaćanje priređivača teksta, koje nipošto nemora biti i shvaćanje svih korisnika edicije. Ovakoje i prevodilac slobodniji: griješi li, to će se lakše po-kazati uz ovakav oblik izvornog teksta, te iznosećisvoje tumačenje ne nameće ništa apsolutno niti Lu-čiću niti čitaocu.

Iz sličnih razloga poštujemo g r a f i j u De Reg-no, osobito u pogledu velikih početnih slova općihimenica, koja se često javljaju da bi se naglasio po-jam bitan u svom kontekstu.

58

Ne uklanjamo suvišne aspirate i geminate, ne-obične dvoglase, -y- umjesto -i-, niti išta od toga pi-šemo gdje bi trebalo biti, a nedostaje. Također neujednačujemo izgled istih riječi koje su od prilikedo prilike različito ispisane. Razlog je bezazleniji ne-goli kod interpunkcije i velikih slova: ta je varija-bilnost karakteristična za vrijeme kad je De Regnopisano i tiskano. Potpuno je ukloniti značilo bi za-pravo uništiti dokument.

Ipak, iz posve praktičnih razloga razrješujemokratice, odvajamo slova u ligaturi, izostavljamo ak-centske znakove, a -i- (-j-), -u- i -v- pišemo premadanašnjim pravilima. Jedino kad se raspravlja bašo obliku ili izgovoru kakve riječi, -v- i -u- ostaju kaou De Regno.

Zadatak je ovog kompromisnog sustava da tekstDe Regno učini čitkim današnjoj publici, a da muostavi i dovoljno osobina iz vlastita doba.

Uz lomljene zagrade kojima naznačujemo Luči-ćeve intervencije, čitalac će u izvornom tekstu su-sresti još okrugle zagrade koje preuzimamo iz DeRegno i kose zagrade među kojima su b i l j e š k es m a r g i n a izdanja 1668. Te smo zagrade uveliuključujući bilješke u tekst na mjestima koja im jeLučić u De Regno odredio abecednom naznakom, alinaznaku samu ispuštamo. Ona je suvišna, jer se ras-pored teksta po stranama ne podudara. Ponekad jemarginalna bilješka ipak uvrštena nešto drugačije nošto je predviđeno u De Regno, bliže onome na što seodnosi.

Još je jedna vrst naznaka preuzeta iz De Regno:to su zvjezdice kojima Lučić upozorava na v a r i j a n-t e ili ispravke u izvornim tekstovima.

Od svih tih znakova u prijevod ne prenosimolomljene zagrade oko Lučićevih dopuna i ispravki, aneke su se marginalne bilješke mogle integrirati utekst bez zagrade.

Različiti su t i p o v i s l o v a u De Regno upo-trijebljeni u skladu s današnjim kriterijima: autorovje tekst u kurentu, tekst citiranih izvora u kurzivu.Za dvojbena mjesta u izvorima primijenjeno je takvorješenje, da je sumnjiva riječ ili izraz istaknut ku-

59

rentom, a na margini je predložena varijanta ili is-pravka u kurzivu. To je preuzeto i u ovoj ediciji. Akoima kakvih odstupanja bilo u Lučića, bilo u nas, upo-zoravamo na njih u Variae lectiones.

Kao što smo nešto ranije spomenuli, Lučićev jeobičaj da u citate izvornih tekstova u zagradi umetneponešto što nadoknađuje ispušteni kontekst. U DeRegno 1668. ti su umeci u kurzivu kao i izvorni tekst.U transkripciji to preuzimamo, a u prijevodu ne pre-uzimamo. Ima, dakako, slučajeva kad zagrada pripa-da izvornom tekstu, pa su moguće zabune koje smonastojali ukloniti provjerama pri identifikaciji izvor-nih mjesta.

N a t p i s i su u De Regno reproducirani kapita-lom. Nije zapravo običaj prevoditi antičke natpisepoput ovih iz prve knjige De Regno, jer su priličnotipskog i prepoznatljivog sadržaja ili okrnjeni tolikoda se ne mogu potpuno pročitati. Međutim, držeći seprincipa da se prevede sve što je otisnuto onako kakoje otisnuto, dali smo i prijevod natpisa, ali u kurzivu,kao i ostale izvorne tekstove.

PRIJEVOD PRVE KNJIGE

L u č i ć e v o v l a s t i t o i z l a g a n j e u praviluje potpuno primjereno onakvu naslovu kakav je prvo-bitno želio dati De Regno: Indagationes, istraživanja,ispitivanja. To znači jezgrovito nizanje opaski u ana-lizi građe i problema, i u pravilu odsječne zaključke.Latinski je oblik za to često jedna jedina, vrlo dugasložena rečenica koja obuhvaća čitav misaoni procesod formuliranja problema do zaključka. Ekvivalen-tom koji najbolje izražava učinak Lučićeva kaziva-nja smatramo u našem jeziku kratke, što jednostav-nije samostalne rečenice. Tijekom analize Lučić vrloučestalo koristi ograničen broj glagola i glagolskihizraza koji izražavaju ispitivanje, pretpostavljanje,dokazivanje i zaključivanje. Njihova se stalna prisut-nost upravo nameće čitaocu latinskog teksta. Nasto-jali smo to prenijeti prevodeći što dosljednije isti gla-gol ili glagolski izraz istom riječju. Rezultat svega jeponešto krut prijevod, koji je na neki način u skladu

60

s Lučićevom vlastitom ocjenom njegova latinskogstila (v. Prilog) i s ocjenama kakve je dobivao oddrugih (npr.: ... docere maluerit scribendo lectores,quam aures eorum, adhibita titillatione, verbis ac vo-cibus scrupulose conquisitis demulcere. M. BELL uuvodu Schwandtnerova izdanja, str. XXVI).

Tek mjestimično Lučićeva je rečenica kićenijahumanistička fraza, kad izriče uobičajene formuleskromnosti, ograđuje se zbog smionih pretpostavki,i — na jednom mjestu — daje rječitu pohvalu dje-lotvornosti mletačkog državnog uređenja i pomorskepolitike. Nastojali smo to potpuno odraziti u prije-vodu.

Lučićevo je povjesničarske razmišljanje, bez ob-zira na to jesu li danas rezultati prihvatljivi ili ne,umno, oštro, temeljito potkrijepljeno građom i argu-mentima drugih vrsta, među ostalim čak i ekonom-skog karaktera. Po svemu je podobno da se prevedeuz najveće moguće a k t u a l i z i r a n j e . Toga smose držali, i u skladu s tim bismo bili voljeli zamije-niti standardni latinski tip opisnih ili upitnih naslovadanašnjim ekvivalentima. Kako međutim prevodimomanji dio De Regno, red je bio u tom pogledu po-štivati volju drugog prevodioca.

V l a s t i t e i m e n i c e raznih vrsta pri našemsu planu nametnule varijabilni sustav prijevoda o ko-jemu valja ponešto reći.

Izražavajući se latinskim jezikom, Lučić je mo-gao etnonime poput Dalmatae ili Veneti koristiti biloza koje razdoblje od antike do svoga doba. Prevo-deći, valja ih varirati. Treba, na primjer, presuditikad je riječ o plemenu Veneta, pa će se zadržati ob-lik koji doslovce odgovara latinskom, kad je riječ ostanovništvu italske pokrajine Venecije, pa se morapisati o Venecijancima, a kad se smije, pa i mora sta-viti »Mlečani«, jer je riječ o pripadnicima mletačkedržave ili o stanovnicima Mletaka. Slično je s »Dal-matima«. Lučić je doduše izrazio uvjerenje da jeDalmatae pravi oblik plemenskog imena, no danasje u stručnoj literaturi običaj upotrijebiti oblik »Del-mati« upravo kad je riječ o plemenu da bi se odmahznalo kako se ne govori općenito o stanovništvu pro-

vincije Dalmacije. To smo dakle uveli i u prijevodna odgovarajućim mjestima, te je i opet trebalo pre-suditi kad je govor o ilirskom plemenu, pa će stajati»Delmati«, a kad o stanovništvu rimske provincije,bizantske i kasnije Dalmacije — te ćemo pisati »Dal-matinci«.

Sličan je problem s toponimima antičke tradi-cije, koji u latinskom uvijek izgledaju jednako, iakou Lučića izražavaju različite sadržaje: valjalo je toč-no razlučiti kada govori o staroj Isi, Faru, Epidauru,Lisu i si., a kada o Visu, Hvaru, Cavtatu, Lješu.

Ima, međutim, i geografskih, naziva antičke tra-dicije koje iz više razloga nije bilo uputno aktualizi-rati. Utvrdivši im značenje, Lučić neke svjesno ko-risti s tim značenjem u svom daljnjem kazivanju. Ne-ke tumači drugačije no što se danas shvaćaju, pa ihse u njegovu tekstu niti ne smije zamjenjivati. Što-više, dok se raspravlja o nastanku nekog naziva po-trebno ga je ponekad »preslikati« iz izvornika kakobi se jasno razabrala podloga Lučićeva dokazivanja.Tako će npr. Jadransko more i u prijevodu biti »Adri-jatičko«, »Atrijatičko« i »Hatrijatičko«, dok Lučićbude naziv povezivao s imenom grada Hatrije, Atrije,Adrije. Neki antički nazivi i nemaju pravog današ-njeg ekvivalenta. Napokon, neki su nazivi antičketradicije u Lučićevo doba bili posve aktualni, i on ihkoristi u suvremenom značenju. Kad govori o »ilir-skoj obali«, to je i obala suvremenog Ilirika, koji jes tim imenom i prikazao na karti Illyricum hodernum.Nema potrebe da se termin mijenja.

Posebno je osjetljiv posao odlučiti kako će se uprijevodu izraziti imena gradova, otoka i si. koja Lu-čić sam navodi kao »današnja«. Neka posve odgova-raju našim današnjim nazivima, jedino se treba sna-ći u Lučićevu pravopisu. Druga su međutim bila lo-kalno aktualna u njegovo vrijeme, a pripadaju ro-manskom i talijanskom, odnosno romanizacijskom italijanizacijskom imenskom fondu. Smatrali smo po-sve ekvivalentnim na Lučićevo nunc nadovezatiimena koja su ih danas potisnula, osim kad rasprav-lja upravo o onom obliku naziva koji je naveo i even-tualno ga povezuje s antičkim oblikom. Tu bi zamje-na uništila smisao njegova kazivanja.

62

Lakše se bilo odlučiti kod imena većih gradskihcentara i otoka. Oblike poput Ragusium, Spalatum,Tragurium, Arbum i si. Lučić je očito naveo pod nunckao »međunarodne«, latinizirajući ih u skladu s jezi-kom djela. Može se dosljedno stavljati Dubrovnik,Split, Trogir, Rab i si.

Osobna imena humanista i kasnijih autora kojeLučić citira i navodi problem su za isebe. U skladus običajem vremena i s jezikom djela gotovo su svalatinizirana, a »narodni« oblik u priručnicima kojesmo koristili može biti prilično raznolik. Uz onaj zakoji se opredjeljujemo u prijevodu navodimo stoga la-tinski i ostale u popratnim bilješkama.

S t e r m i n i m a koji označuju u p r a v n ef u n k c i j e ili p o d r u č j a također je trebalo pri-lagodljivo postupati. Antički termini koji se odnosena antičko razdoblje u pravilu nemaju točnih ekvi-valenata. Budući da se radi o stručnom historiograf-skom tekstu, bilo ih je najispravnije preuzeti u prije-vod. Međutim, kod naslova antičkog postanka koji sunašli raznoliku primjenu u kasnoj antici i u srednjemvijeku trebalo je značenja varirati. Dux npr. u Luči-ćevu tekstu pokriva sva značenja, od osnovnog »vo-đe, vojskovođe«, preko »vojvode« u Zadru kojemuse u nas obično daje naslov kneza, franačkih »vojvo-da« koje smo navikli nazivati grofovima i markgro-fima, »vojvoda« u Hrvata koje opet nazivamo kne-zovima, do mletačkih »vojvoda«, to jest duždeva.Slična je nevolja s titulom comes. Pokrajinski terminprovincia može značiti naprosto pokrajinu, rimskuprovinciju, bizantski temat, franačku marku. U pri-jevodu smo nastojali upotrijebiti izraze koji će naj-točnije predočiti Lučićevu misao onako kako je mishvaćamo. Čitaocu stoji na raspolaganju original dasam prosudi.

Dok smo na Lučićev vlastiti tekst primjenjivaliova pravila, s c i t a t i m a i z v o r a smatrali smonužnim postupati drugačije. Onakvi kakvi jesu, bezsumnje će prilično iznenaditi poznavaoce, osobito an-tički zemljopisnog sadržaja. Napučeni su vlastitimimenicama čudnih oblika, i poprilično se razlikuju odkritički uređenih tekstova na kojima smo navikli ra-diti. Odstupanja se povišestručuju, jer u De Regno

63

stoje samo latinski prijevodi brojnih grčkih izvora.Lučić u skladu s običajem svog doba citira i manjecjeline otrgnute iz njihova konteksta i kongruira ihs vlastitim. Isti citat koji se javlja na više mjesta go-tovo svaki put izgleda malo drugačije, premda je do-sljedno u kurzivu. Napokon, Lučić neka mjesta shva-ća drugačije no što se danas shvaćaju, čak i kad onasama izgledaju kako smo navikli. O tome nas upu-ćuju njegova vlastita tumačenja.

Zbog toga se sve što je u De Regno prezentiranokao izvor mora prevesti prema obliku koji ondje ima,a ponekad čak više u skladu s Lučićevom interpreta-cijom nego i s tim oblikom.

U skladu s time, v l a s t i t e i m e n i c e iz izvor-nih tekstova više »preslikavamo« negoli prevodimo.Tako će se na primjer u prijevodu Lučićeva tekstadosljedno nalaziti danas u nas uobičajeni etnonimEnheleji, dok će se u prijevodu izvora moći susrestii Enheleejci, Enheli i Enheliji. Zamjena danas u nasuobičajenim oblicima ili današnjim ekvivalentima uprijevodu izvornih tekstova ne dolazi u obzir. U pr-vom redu, Lučić ponekad raspravlja o oblicima kakveje zatekao, zatim takav oblik može uputiti na izdanjeili rukopis kojim se služio — bude li tko o tome istra-živao, i na kraju krajeva red je da i onaj čitalac kojibude koristio samo prijevod iz ove edicije dobije pri-liku uvidjeti kako je izgledala građa dok je Lučić nanjoj radio, i kako on sam s njome postupa.

Svjesni smo da među neobičnim oblicima vla-stitih imenica i ostalih riječi u citatima izvornih tek-stova moraju imati udio i tiskarske greške, bilo uLučićevim predlošcima, bilo u samom De Regno. Toje međutim nedokazivo, osim kad bi se točno identi-ficirale i provjerile sve knjige koje je Lučić imao urukama. Bez pokrića u obliku Lučićeve ispravke, sva-ka bi intervencija mogla biti neopravdana. Tek kadje doneseni oblik takav da potpuno onemogućuje dase dobije bilo kakav smisao, oslobođeni smo obavezeda poštujemo što stoji u De Regno. A to je uistinurijetko.

Zbog svega ovoga napominjemo da De Regno,bar što se pripovjednih izvora tiče, nipošto nije vrelo

64

iz kojega bi se danas mogli preuzimati citati i navodi.Posve je nešto drugo što gotovo bez iznimke ukazujena ona izvorna mjesta koja doista sadržavaju podat-ke za povijest naših krajeva.

Zadatak je b i l j e ž a k a uz p r i j e v o d daupute čitaoca o kojim se izvorima i izvornim mjestimaradi, da ga upozore na bitna odstupanja prema kri-tički uređenim tekstovima i da mjestimično predočekontekst koji je Lučić ispustio. Isto će u bilješkamabiti obavljeno i za Lučićevu literaturu, tj. za djela odXIV stoljeća do njegova doba.

U prijevodu izvornih tekstova u skladu s goreopisanim principima za n a s l o v e poput spomenutihdux, comes, pa princeps i si. najčešće donosimo naj-bliže etimološke ekvivalente, bez obzira na povijesnaznačenja termina koja smo uveli u Lučićev vlastititekst. Prijevod povijesnog izvora u istraživačke svr-he ne smije se miješati s interpretacijom.

Nadajući se da će rezultat naših nastojanja bitiupotrebljiv, zaključujemo Lučićevim riječima: im-perfectum opus texere non ignoro.

Bruna Kuntić-Makvić

65

de regnoDalmatiae et CroatiaeIOANNIS LUCII

IVAN LUČIĆ

0 kraljevstvu Dalmacije1 Hrvatske

10

15

20

DOMINO IOANNI LUČIOIOANNES BLAEU

SALUTEM

Amicitiam illam, Vir Clarissime, quam cum fra-tre meo Cornelio, iam fatis functo, olim Homaecontraxisti, ex humanissimis tuis, quibus utrosqueGuilielmum et Petrum filios meos ibidem excepisti,officiis, hucusque erga nostram familiam viguisse,plenissime expertus šum. Sed praecipue eam mihinotam facere voluisti cum Indagationes tuas Dalma-ticas, quibus Patriae tuae illustrissimae monumenta,iam dudum densis obvoluta tenebris, in lucem pro-traxisti, typis meis exarandas obtulisti. Eas ipsas iamabsolutas in grati animi et perpetuae amicitiae tesse-ram, tibi offero; tibi enim debentur, cum revera tuaesint, nihilque iis a me sit tributum quam quod easDoctiorum orbi meis litteris communicem. Si gratahaec oblatio, quemadmodum solita tua benignitatefretus, futurum nullus dubito, omne me tulisse punc-tum existimabo. Vale, Vir Clarissime, et me amareperge. Amstelodami, Pridie Idus Septembris, 1667.

JOAN BLAEUPOZDRAVLJA GOSPODINA

IVANA LUČICA

Vrli mužu! Prema Tvojoj vrlo ljubaznoj usluž-nosti, s kojom si u Rimu prihvatio moje sinove Wil-helma i Pietera, potpuno sam osjetio da je ono pri-jateljstvo prema našoj obitelji što si ga nekoć ondjesklopio s mojim sada već pokojnim bratom Corneli-usom još uvijek snažno. No posebno si poželio· da gaspoznam kad si ponudio da se u mojoj tiskari otisnuTvoja dalmatinska istraživanja, kojima si na svjetloiznio spomenike svoje vrle domovine, već odavnaobavljene gustom tminom. Prinosim Ti ih, već dovr-šena, kao zalog zahvalne duše i trajnog prijateljstva.Tebi se naime duguju, jer stvarno i jesu Tvoja, i jaim nisam pridonio ništa, osim toga što sam ih svo-jim slovima priopćio svijetu učenijih. Ako je ovajprinos drag, što uopće ne sumnjam da će biti — uz-dajući se u Tvoju uobičajenu dobrohotnost — smat-rat ću da sam zadobio svaku hvalu.

Zdravo, vrli mužu, i nastavi me voljeti!U Amsterdamu, 12. rujna 1667.1

69

loannis LuciiDE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE

Liber primus

Dalmatia post extinctos Illyrici Reges innotes-5 cere caepit, quomodo Reipublicae, et Monarchiae

Romanae tempore dilatata fuerit, ipsorum Historicireferunt: quae vero post Imperii declinationem inDalmatia evenerunt, apud plures Auctores, sed adeoconfusa reperiuntur, ut vix aliquid certi, vel dis-

10 tincti percipi queat. Cum autem huius Operis pro-positum sit obscura illustrare, et confusa distinguere,ideo pro antiquorum Scriptorum intelligentia, quae-dam breviter recensenda erunt. Dalmatiam enim, si-cuti in Illyrico statuunt, quicumque mentionem eius

15 faciunt, ita cum Graeci terminos Illyrici diversosquam Romani ponant, antequam Dalmatiae finesinquirantur, breviter praenarranda erunt quae deIllyrico ante Romanorum adventum referunt Scrip-tores; deinde relatis variis finibus, quos vigente Im-

20 perio Romano habuit Illyricum, et Dalmatia, trac-tanda erunt ea, quae post eiusdem declinationem inDalmatia gesta sunt, et quomodo, quove temporeDalmatiae pare in Regnum Croatorum transiverit: utRegni Dalmatiae et Croatiae statu antiquo cognito, et

25 per temporum successiones cum hodierno collato,clariora evadant quae de Rebus Dalmaticis scriptareperiuntur.

Caput I.DE ILLYRICO.

30 Illyriorum antiquam, sed fabulosam, originemAppianus refert, eos Adriatici mariš accolas fuisseScylax Cariandensis testatur, conterminos Macedonasvicisse, Amyntamque Philippi Patrem vectigalemreddidisse, Diodorus Siculus et lustinus referunt; sed

35 variante fortuna Philippus Bardileum Illyrici Regem,quamvis difficili, cruentoque praelio fugatum, partemMacedoniae occupatam primo cedere, mox iterumvictum, parere coegit; eius vero filium Clitum, etGlauciam alterum Illyriorum Taulantiorum Regem,

40 iugum detrectantes, Alexander, qui Magnus cogno-

Ivan LučićO KRALJEVSTVU DALMACIJE I HRVATSKE

Prva knjiga

Dalmacija je počela postajati poznatom kad suutrnuli kraljevi Ilirika. Kako se bila proširila u vri-jeme Rimske Republike i Carstva, izvješćuju njihovipovjesničari. Sto se pak u Dalmaciji zbilo nakonslabljenja Carstva, nalazi se u više autora, ali je takozbrkano da se jedva može shvatiti što pouzdano ilirazgovjetno. Kako je pak zadatak ovoga djela rasvi-jetliti ne jasnoće i razlučiti što je zbrkano, valjat ćestoga ukratko ponešto izložiti da bi se razumi jeli sta-ri pisci. Svi naime koji spominju Dalmaciju smje-štaju je doduše u Ilirik, ali Grci postavljaju Ilirikudrugačije međe nego Rimljani. Prije no što se ispi-taju granice Dalmacije, valjat će stoga ukratko ispri-povjediti što pisci izvješćuju o Iliriku prije dolaskaRimljana. Kad se zatim iznese kakve su različite gra-nice imali Ilirik i Dalmacija dok je Rimsko Carstvobilo snažno, valjat će obraditi ono što se nakon nje-gova slabljenja zbivalo u Dalmaciji, te kako je, i ukoje vrijeme, dio Dalmacije prešao u KraljevstvoHrvata, da bi tako postalo jasnijim ono što se nalazinapisano o dalmatinskoj povijesti, kad se spoznadrevni položaj Kraljevstva Dalmacije i Hrvatske ikroz slijed se vremena usporedi s današnjim.

I poglavljeO ILIRIKU

Apijan iznosi drevno, ali bajoslovno podrijetloIlira.1 Skilak iz Karijande svjedoči da su stanovali uzJadransko more.2 Diodor Sicilski i Justin izvješćujuda su pobijedili Makedonce s kojima su graničili i dasu Filipovu ocu Aminti nametnuli danak.3 No kakose sreća mijenjala, Filip je, doduše u teškom i krva-vom boju, razbio kralja Ilirika Bardileja i najprijega prisilio da ustupi zauzeti dio Makedonije. Zatimga je opet pobijedio i prisilio ga da mu se pokorava.Kako izvješćuje Arijan, Aleksandar nazvan Velikimobuzdao je njegova sina Klita i Glaukiju, drugogakralja Ilira Taulanata, kad su nastojali zbaciti ja-

70 71

minatus fuit, coercuit, ut Arrianus refert. Alexandrideinde successoribus de Macedonico Regno inter sepugnantibus, Illyriorum Reges iugum exeusserunt;nam eundem Glauciam Pyrrhum puerum recepisse,

45 et Cassandro Macedoniam regenti, maximamque pe-cuniam pollicenti, tradere noluisse, sed educatum inRegnum Epirotarum restituisse, Plutarchus tradit /InPyrrho/. Quae omnia sicuti Illyrios afo antiquo bellico-sos, et Macedonibus conterminos demonstrant; ita

50 adeo exigua sunt, ut ex eis status totius Illyrici,eiusque termini percipi non possint, nec deinde Ro-mana in Illyrico bella, nisi praecognito eius maritimostatu: ideo proximi mariš memoriae antiquae colligen-dae sunt, ut inde, et fines Illyrici, et (a Romanis

55 inibi bella gesta) percipi possint. Sinum Adriaticum,quem Graeci lonium dicunt, antiquissimis temporibusIllyricum vocatum, testantur Poetae Argonautarum,et Colchorum itinera describentes, ut Callimachus aStrabone relatus libro primo de Colehis ait:

60 Secessum Mariš Illyrici simul ac tetigerunt,Finem remigio mox statuere suo:

Harmoniae dirumque ubi serpentem induit olimAd laevam sedes constituere šibi.

Et Apollonius Argonautieon libro 4. de eisdem:65 Hi iuxta Illyricum, ex profunditate nigrum flumen*

/*mare vel fretum/Ubi Harmoniae est, et Cadmi bustum, turrim

excitaruntEncheleaensium inquilini.

70 Virgilius quoque (Ecloga 8.Tu mihi seu magni superas iam saxa Timavisive oram Illyrici legis aequoris...

et AeneidoiS primo} de AntenoreIllyricos penetrare sinus, atque intima tutus

75 Regna Liburnorum, et fontem superare Timavi.Quem sequitur Epitomator Trogi lustinus libro 24.de Ga'llis Alpes transgressis: Ex his portio in ItaliaRomam cepit, et portio Illyricos sinus ducibus avibus(nam augurandi studia Galli praeter caeteros callent)

80 per strages Barbarorum penetravit, quod mare deinde

ram.4 Dok su se zatim Aleksandrovi nasljednici me-đu sobom borili o makedonsko kraljevstvo, kraljeviIlira zbacili su jaram. Plutafh naime piše /u »Piru«/da je isti taj Glaukija prihvatio Pira kao dijete i daga nije htio predati Kasandru koji je upravljao Ma-kedonijom i obećavao silan novac nego ga je odgojioi uspostavio u epirskom kraljevstvu.5 Sve to dodušepokazuje da su Iliri od davnine bili ratoborni i da sufiraničili s Makedoncima, ali je tako oskudno da seodatle ne mogu shvatiti niti položaj čitava Ilirika injegove međe, niti kasniji rimski ratovi u Iliriku,ako se prije ne upozna njegov pomorski položaj. Sto-ga valja prikupiti drevne spomene obližnjeg mora dabi se zatim mogle shvatiti i granice Ilirika, i ratovišto su ih Rimljani ondje vodili. Pjesnici koji opisujuputovanja Argonauta i Kolšana svjedoče da se Ja-dransko more, koje Grci zovu Jonskim, u najstarijedoba nazivalo Ilirskim. Tako Kalimah, kojega navo-di Strabon u prvoj knjizi, kaže o Kolšanima:Čim su se dotakli zaklonjenog Ilirskog mora

doskora su prestali veslati,i gdje je nekoć Harmonija zaodjenuta ljutom zmijom

nastanili su se s lijeve strane.9

Apolonije o njima u četvrtoj knjizi »Zgoda Argo-nauta«:

Oni su podigli kulu kod Ilirske rijeke*/*mora ili tjesnaca/

crne zbog dubine, gdje je Harmonijin i Kadmovgrob

kao naseljenici među Enheleejcima1

Također i Vergilije u osmoj »Eklogi«:Bilo da mi već prelaziš hridine velikog Timava,bilo da pratiš obalu Ilirskog mora ... ,s

i u prvom pjevanju »Eneide« o Antenoru:prodrijeti sigurno u Ilirske zaljeve i u najunutar-

njijekraljevstvo Liburna i prijeći izvor Timava.9

Za njim slijedi Trogov epitomator Justin pišući u 24.knjizi o Galima koji su prešli Alpe: Dio ih je u Ita-liji zauzeo Rim, a dio je koljući barbare prodro uIlirske zaljeve pod vodstvom ptica. (Gali se naimeviše od ostalih bave vještinom proricanja po ptica-

72 73

Adriaticum vocatum idem testatur lustinus libro 20.Adria quoque Illyrico mari proxima, quae et Adri-atico mari nomen dedit. Et Stephani Epitomator: Estitem Insula cum urbe šibi cognomine Issa, in Dalma-

85 tico mari, et Illyrico.Hune Sinum Pelasgos in potestate habuisse, Dio-

nysius Halicarnassaeus tradit, nam relata eorundemperegrinatione, et ad unum ex Padi ostiis Spineticumnomine, appulsu subdit /Libro l/ Ibique condiderunt

90 Urbem Ostio fluminis cognominem, prosperaque praecunctis eum sinum adcolentibus uši fortuna, et diupatiti mariš imperio, Delphos deo decimas e mariti-mis proventibus, si qua alia Civitas, magnificas mise-runt. Similiter /Libro 1.1 Strabo, Spina nunc vicus,

95 quondam Graeca urbs nobilis, quando et Spinetarumthesaurus Delphis ostenditur, et alioquin fertur eosMariš dominium obtinuisse. Haec autem ante bellumTroianum evenisse, testatur idem Dionysius, qui decaeteris Pelasgis per Italiam sparsis disserens ait /Li-

100 bro 1./ Tempus quo res Pelasgorum coeperunt deficereincidit in alteram fere ante bellum Troianum aeta-tem, duraverunt tamen pene ultra eius belli tempora:donec contractae sunt in gentem minimam. Post Pe-lasgos Diomedem eidem mari dominatum esse ex

105 Strabone apparet /Libro 5./ In ipso autem intimo si-nus Adriatici Timavum est, Diomedis templum me-morabile; habet enim portum, et elegantem lucum, etfontes septem potabilis aquae stotim in mare alto, etlato excidentis amne. Et infra. Diomedem circa illud

lio mare ditionem tenuisse testantur Insulae Diomedeae,et quae de Dauniis, et Argo Hippio referunt. PostDiomedem Liburnos eiusdem mariš dominium habu-isse, arguunt (ea) quae de ipsis Plinius, Strabo, etAppianus referunt /Plinius libro (3.) capite 13.

115 (et 14.}/: Flumen Batinum, Truentum cum amne,quod solum Liburnorum reliquum est. Ab AnconaGallica ora incipit Togatae Galliae cognomine, Siculi,et Liburni plurima eius tractus tenuere, inprimisPalmensem, Pretutianum, Hadrianumque agrum,

120 Umbri eos expulere, hos Etruria, hane Galli. Praeterquae Italiae loca, Dyrrachium quoque in potestate ha-buisse /Civilium 2.1 Appianus refert, et Corcyram

74

ma.)10 Isti Justin u dvadesetoj knjizi svjedoči da jeto more zatim nazvano »Adrijatičkim«: I Adrija vrloblizu Ilirskog mora, koja je i dala ime Adrijatičkommoru.11 A Stjepanov Epitomator: Postoji zatim otokIsa s istoimenim gradom, u Dalmatinskom i Ilirskommoru.12

Dionizije Halikarnašanin piše da su tim moremvladali Pelazgi. Izvijestivši naime o njihovu lutanjui pristanku kod jednog padskog ušća, Spinetskog ime-nom, dodaje /u prvoj knjizi/: I ondje su osnovali gradistog imena kao ušće rijeke. Povoljna ih je sreća slu-žila bolje nego sve koji su stanovali uz ono more, idomogli su se zadugo vlasti nad morem. Ako ikojidrugi grad, oni su slali bogu u Delfe raskošne dese-tine od pomorskih prihoda.13 Slično Strabon /u sed-moj knjizi/: Spina je sada selo, a nekoć bijaše zname-nit grčki grad, jer se i u Delfima pokazuje riznicaSpinećana, a i inače se priča da su zadobili gospod-stvo nad morem.14· Isti pak Dionizije svjedoči da seto dogodilo prije trojanskog rata, jer govoreći o osta-lim Pelazgima koji su se raspršili Italijom kaže /uprvoj knjizi/: Vrijeme kad su počele slabiti prilikePelazga pada otprilike u drugo pokoljenje prije tro-janskog rata. Ipak je trajalo gotovo do preko razdo-blja tog rata dok su svedeni na posve neznatno ple-me.15 Iz Strabona /u petoj knjizi/ se vidi da je nakonPelazga istim morem gospodario Diomed: Na samomje kraju Jadranskog mora Timav, spomena vrijednoDiomedovo svetište. Ima naime luku, ljupki gaj i se-dam izvora pitke vode koja odmah istječe u moredubokim i širokim tokom. I niže: Diomedovi otoci iono što se priča o Daunima i Hipijskom Argu svjedo-če da je Diomed držao vlast oko onoga mora.16 Onošto o Liburnima iznose Plinije, Strabon i Apijan do-kazuje da su nakon Diomeda oni vladali istim mo-rem17 /Plinije u 13. i 14. poglavlju treće knjige/: Ri-jeka Batin i Truent s rijekom, što je jedino preostaloLiburnima. Od Ankone počinje galska obala s ime-nom Galije Togate. Najveći su dio njena prostoradržali Sikuli i Liburni, u prvom redu palmensko,pretutijansko i hadrijansko zemljište. Njih su protje-rali Umbri, Umbre Etrurija, a Etruriju Gali.18 Api-

75

Strabo, de quibus suo loco plura. Tuscos deinde succes-sisse ex Livio elicitur /Decadis 1. libro 5./ Tuscorum

125 ante Romanum Imperium late terra marique opes po·-tuere, mari supero inferoque, quibus Italia Insulaemodo cingitur, quantum potuerint, nomina sunt ar-gumento, quod alterum Tuscum, communi vocabulogentis, alterum Adriaticum Mare ab Adria Tuscorum

130 Colonia vocavere Italicae gentes, Graeci eadem Tyr-rhenum, atque Adriaticum vocant, Item Strabo /Libro5./ Adriam ferunt illustrem fuisse urbem, unde et Si-nui Adriatico nomen, exigua mutatione litterarumfactum est. Quod Plinius melius declarat relatis Padi

135 Ostiis /Libro 3. capite 16./ Omnia ea flumina, fossas-que primi a Sagis jecere Tusci, egesto amnis impetuper transversum in Atrianorum paludes, quae septemmaria appellantur, nobili portu Oppidi TuscorumAtriae, a quo Atriaticum mare ante appellabatur,

140 quod nunc Adriaticum. nempe ex Atriatico, sive Ha-triatico, Adriaticum. sed cum vetustissimi Pelasgorumdominu maritimi memoria apud quosdam tantumauctores reperiatur, Diomedis vero, et Liburnorum,praeter Auctores relatos, Regionum et Insularum no-mina ad haec usque tempora servata, eorum doini-nium testantur: Adriatici quoque mariš nomen Atri-ensium Tuscorum Imperium deinonstrat: et sicut excommuni gentis vocabulo quintus ordo ArchitecturaeTuscanus dictus fuit, ita ex Atria particulari eorumCivitate, domorum (laxiarum) pars praecipua Atri-um denominatum est, ut testatur Varro /De lingualatina libro 4./ Impluvium, Compluvium a pluvfa,Tuscanicum dictum a Tusceis, posteaquam illorumcavum aedium simulare coeperunt, Atrium appella-

155 tum ab Atriatibus Tusceis, illinc enim exemplumsumptum. Inde ex proximi mariš dominu consecuti-one, laxiarumque aedium institutione, nomina impo-sita, quae hucusque servantur, Atriensium potentiam,opumque abundantiam indicant; sed (cum deinde

160 Tusci a Gallis pulsi fuerint), quamvis circum-Pada-na regio ab eisdem occupata Gallia Cisalpina voćaricoeperit, tamen mare Adriaticum nomen a Tuscis im-positum retinuit; ex quo Gallos mariš usu caruisse,

76

150

jan /u drugoj knjizi »Građanskih ratova«/ izvješćujeda su osim tih mjesta u Italiji u vlasti imali i Drač,a Strabon da su imali i Krf.19 O tome više na svommjestu. Iz Livija /u petoj knjizi prve dekade/ proiz-lazi da su zatim slijedili Etruščani: Moć je Etruščanaprije rimske vlasti bila nadaleko raširena kopnom imorem. Koliko su bili moćni na Gornjem i Donjemmoru koja opasuju Italiju poput otoka, potvrđujunjihova imena. Italska su plemena naime prvo morenazivala Tuščanskim po zajedničkom imenu naroda,a drugo Adrijatičkim po etruščanskoj koloniji Adriji.Grci ih zovu Tirenskim i Adrijatičkim.20 Zatim Stra-bon /u petoj knjizi/: Pričaju da je Adrija bila zname-nit grad. Odatle je neznatnom izmjenom slova i na-činjeno ime Adrijatičkog mora.21 To bolje objašnjavaPlinije, izvijestivši o padskim ušćima /u 16. poglav-lju treće knjige/: Sve su te tokove i jarke počevši odSaga prvi načinili Etruščani, odvevši nalet rijeke po-prijeko u plićake Atrijanaca koji se nazivaju »Sedammora«, u znamenitoj luci etruščanskog grada Atrije.Prema njemu se prije Atrijatičkim nazivalo morekoje se sada zove Adrijatičkim.22 — tj. iz »Atrijatič-kog« ili »Hatrijatifrkog« — »Adrijatičkim«. No dokse uspomena na prastaro pomorsko gospodstvo Pe-lazga može naći samo kod nekih autora, o gospodstvuDiomeda i Liburna svjedoče uistinu osim navedenihautora imena područja i otoka sačuvana sve do da-nas. Ime »Adrijatičkog« mora također dokazuje vlastEtruščana Atrijanaca. Kao što je po zajedničkomimenu naroda peti građevinski slog nazvan tuskan-skim, tako je prema njihovu posebnom gradu Atrijiglavni dio prostranijih kuća imenovan atrijem. Tosvjedoči Varon /u četvrtoj knjizi »O latinskom jezi-ku«/: Impluvij i kompluvij po kiši, nazvan tuskan-skim po Tuskima, pošto su počeli oponašati njihovotvor u kućama. Atrijem je nazvan prema Tuskimaiz Atrije: odande je naime uzet uzor.23 Tako su pre-ma gospodstvu što su ga postigli nad obližnjim mo-rem i prema gradnji prostranijih kuća nadjenutaimena koja se čuvaju sve do sada i ukazuju na moć iobilno bogatstvo Atrijanaca. No kad su zatim Galiprotjerali Etruščane, područje oko Pada što su ga za-

77

170

175

180

verosimile vddetur: nam eorumdem expeditionum ter-165 restrium per Illyricum, Graeciam, Italiam, et Asiam

usque, memoriae reperiuntur, maritiniarum autemnulla; Illyrios quoque ex relatis Pelasgorum, Diome-dis, Liburnorum, et Atriensium rebus parum mariusos dicendum videtur, et classibus destitutos, alienonutu navigationem exercuisse, ut infra latius; Atrien-sibus autem sede sua pulsis /Intra Annos ab Urbeoondita 232. et 359./, Adriaticum Classibus destitutumlatrociniis (scatuisse); Navigantibusque infestumreditum ex Theopompo illis temporibus proximo re-fert Strabo /Liibro 1.1 Bonarum frugum ferax est oraIllyrici oleis, et vitibus egregia; nisi quod quaedamloca prorsus aspera sunt, et fuit tamen ab initio ne-glecta fortasse quod soli praestantia ignoraretur, po-tior tamen causa fuit, quod eam homines saevi etlatrociniis dediti tenebant. Prope quae tempora Dio-nysium Syracusiorum Tyrannum colonias in Adriati-co deduxisse, et cum Illyriis bellum gessisse, DiodorusSiculus refert; qui relato quomodo ex Sicilia Cartha-ginienses Dionysius eiecerit, Italiaeque proxima loca

185 subegerit, ad Adriaticum quoque in potestate redigen-dum animum intendisse scribit /Urbis conditae{368.}/ Olympiados 98. anno 3. sub idem tempus inSicilia Dionysius Syracusiorum Tyrannus Urbibus admare Adriaticum condendis animum intendit: Inocideo moliebatur, quod lonium uti vocatur, sinum suaepotestatis facere in animo habebat, ut tutam šibi adEpirum navigationem aperiret, Urbesque ad manumhaberet, quo navibus suis appellere commode posset:et relatis auxiliis Illyriis praestitis contra Molottos,sequitur: Intra haec rerum eventa, Parii quodam ora-culo excitati, colonia in Sinum Adriaticum deductaInsulam, quae Phari nomen habet, adiuvante illosDionysio in illo condunt; Is enira annis non multisante in Adriam, coloniam Urbem Lissum /Issam/aedificaverat; cuius urbis occasione adiutus dum αcaeteris negotiis vacat Dionysius navalia pro CC. tri-remibus extruit. Deinđe narrta decem milium Illy-riorum ex adversa Continenti in Insulam Phari trans-vectione, et Civitatis oppugnatione, subdit. At qui*

190

195

200

78

uzeli počelo se doduše nazivati Ovostranskom Gali-jom, ali je Jadransko more ipak zadržalo ime nadje-nuto prema Etruščanima. Čini se po tome vjerojat-nim da se Gali nisu bavili pomorstvom. Nalaze se na-ime spomeni njihovih kopnenih pohoda kroz Ilirik,Grčku, Italiju i sve do Azije, ali nikakav spomen opomorskom pohodu. Čini se kako prema iznesenojpovijesti Pelazga, Diomeda, Liburna i Atrijanaca va-lja reći da su se i Iliri također slabo bavili pomor-stvom, te da su, lišeni brodovlja, plovili kako su dru-gi htjeli. O tome niže opširnije. Kad su pak Atrijanciistjerani sa svoga boravišta /između 232. i 359. odosnutka Rima/, Iliri su razboj ništvima ispunili Jad-ran koji je ostao bez mornarice, i Strabon /u sedmojknjizi/ prema Teoipompu koji je vrlo bliz onome vre-menu izvješćuje da je Jadran postao pogibeljan po-morcima: Obala je Ilirika rodna dobrim plodovima,izvrsna za masline i lozu, osim što su neka mjestapotpuno krševita. Ipak je od početka bila zanema-rena, možda jer se nije znalo kako je tlo izvrsno. Va-žniji je ipak razlog bio što su je držali divlji i raz-bojništvu odani ljudi.24 Diodor SicilSki izvješćuje daje otprilike u to vrijeme sirakuški tiranin Dionizijeosnovao kolonije u Jadranu i ratovao s Ilirima. Izvi-jestivši kako je Dionizije izbacio Kartažane sa Sici-lije i podvrgao obližnja mjesta u Italiji, piše da jenaumio podvlastiti i Jadran /368. od osnutka Rima/:Treće godine 98. olimpijade — u isto je vrijeme naSiciliji sirakuški tiranin Dionizije naumio osnivatigradove uz Jadransko more. Snovao je to zato što jeimao na umu da podvlasti zaljev koji se naziva Jon-skim kako bi za se otvorio sigurnu plovidbu do Epirai imao pri ruci gradove kamo bi mogao udobno pri-stajati svojim lađama. Izvijestivši o pomoći koju jepružio Ilirima protiv Epirana, nastavlja: Dok se todogađalo, Parani potaknuti nekim proročanstvom od-vedu koloniju u Jadransko more na otok čije je imeFar, i na njemu je osnuju uz Dionizijevu pomoć. Onje naime nekoliko godina ranije dao u Jadran odve-sti koloniju i izgradio grad Lis /Isu/. Potpomognutpogodnošću što ju je pružao taj grad, Dionizije sa-gradi luku za dvije stotine troveslarki dok ga nisu

79

205

210

215

220

225

230

235

240

245

Lissii /*Issae/ Praeturam a Dionysio commendatamhabebat, numerosa triremium classe navigia Illyri-orum adortus, partem demergit, partem in suam po-testatem redegit, Barbarorum supra quinquies milleinterfectis. Ex quibus Dionysium, in Adriatico coloni-am, et classem numerosam habuisse constat, illumvero cum Gallis Senonibus Adriatici accolis, qui pa-ulo ante Romam incenderant, societatem contraxisselustinus /Libro 20./ refert, cum Venetis autem, Gallis,vicinis, amicitiam habuisse arguitur ex iis, quae deeodem refert Strabo /Libro 5./ Dionysius quoque Ty-rannus Siciliae inde equorum ad certamina educando-rum armenta instituit, ut etiam apud Graecos pullo-rum Venetorum fama innotuerit, eoque nomine Ve-neti longo tempore claruerunt. Nam sicuti Venetosintima Sinus coluisse constat, ita eousque tutam navi-gationem, et commodam Dionysium extendisse opor-tet, ut inde armenta equorum deduceret, et integrummariš Adriatici dominium sortitum censendum est,filiumque eius dominium praedicturn retinuisse, utinnuit idem Diodorus /Libro 16./ In Apulm duas con-didit Urbes, quo tutum per lonium navigantibus tran-situm praestaret, nam barbari mariš accolae magnonavium praedatoriarum numero divagantes, SinumAdriaticum mercatoribus infestum reddebant, posthaec vitae pacatiori se dedens, exercitationes militum,bellicas exolescere permisvt. et narrata Syracusiorumrebellione: sub id vero tempus ad Cauloniam Italiaemorabatur Dionysius, Philistum igitur exercitus Du-cem circa Hadriam tum versantem cum classe accer-sit, utque recto cursu Syracusas petat, iniungit; cum-que ad eundem uterque locum citata itinere propera-ret; Dionysius septimo die post reditum Dionis Sy-racusas pervenit: quae Dionysios in Adriatici ditioneperseverasse arguunt, donec ad Syracusas recuperan-das classem ex eo deduxerit iunior. Quid autem po-stea usque ad Romanorum adventum in Adriatico ge-stum sit, nemo refert: unus tantum Dionysii tempo-ribus proximus Scylax Cariandensis Adriaticas orasdescribens, Illyrici situm indicat. Post Liburnos gensest Illyriorum, qui oram maritimam accolunt ad Cha-

80

zaokupljali drugi poslovi. Ispripovjedivši zatim kakose deset tisuća Ilira prebacilo na otok Hvar sa su-protne strane kopna i napalo grad, dodaje: Onaj ko-jemu je Dionizije povjerio zapovjedništvo nad *Li-som /I som/ napadne ilirska plovila brojnim brodov-ljem troveslarki, i dio potopi a dio zarobi, pobivšipreko pet tisuća barbara.25 Po tome je sigurno da jeDionizije u Jadranu imao koloniju i brojno brodov-lje. Justin pak /u dvadesetoj knjizi/ izvješćuje da jesklopio savez s Galima Senoncima koji su stanovaliuz Jadran i nešto ranije spalili Rim.26 Iz onoga što onjemu iznosi Strabon /u petoj knjizi/ dokazuje sepak da je održavao prijateljstvo i sa susjedima Gala,Venetima: Tiranin Sicilije Dionizije zatim je urediostada za uzgoj trkaćih konja, te se i kod Grka pronioglas venetskih ždrijebaca i Veneti su se dugo timedičili.27 Sigurno je naime da su Veneti nastavali naj-uvučeniji dio zaljeva, te je Dionizije morao sve doondje protegnuti sigurnu i udobnu plovidbu kako biodande doveo stada konja. Valja smatrati da je pos-tigao potpuno gospodstvo nad Jadranom, i da je nje-gov sin to gospodstvo zadržao. To nagovješćuje istiDiodor /u 16. knjizi/: U Apuliji je osnovao dva gradada bi pružio siguran prijelaz onima koji plove Jon-skim morem,. Barbari koji stanuju uz more razilazilisu se naime velikim brojem pljačkaških lađa i či-nili Jadran pogibeljnim za trgovce. Nakon toga seodao mirnijem životu i dopustio da prestanu ratnevježbe vojnika. A ispripovjedivši o pobuni Siraku-žana: U to je pak vrijeme Dionizije boravio kod ital-ske Kaulonije. Stoga je pozvao vojskovođu Filista,koji se tada s brodovljem kretao oko Hadrije, i zadu-žio ga neka plovi ravno u Sirakuzu. Iako su obojicahitala k istom mjestu, Dionizije je stigao u Sirakuzusedmoga dana nakon Dionova povratka.28 To doka-zuje da su Dioniziji zadržali vlast nad Jadranom, čimje Mlađi odande doveo brodovlje da povrati Siraku-zu. Što se pak u Jadranu zbivalo nakon toga, sve dodolaska Rimljana, ne izvješćuje nitko. Tek jedan je-dini, Skilak iz Karijande, vrlo bliz Dionizijevu vre-menu, opisujući jadranske obale ukazuje na smje-štaj Ilirika: Poslije Liburna je narod Ilira, koji sta-

81

oniam usque, quae iuxta Corcyram Alcinoi Insulamest. quem sequuntur Latini tempora Romanis anti-quiora referentes; ut Virgilius (locis supra relatis),et Titus Livius, relato Pelasgorum in Adriaticum Du-

250 ce Cleonymo adventu, ait /Decadis primae libro x,Urbis Oonditae 453./ Laeva importuosa Italiae littora,dextra Illyrici, Liburnici, et Istri gentes jere. Ex qui-bus animadvertendum est, Istros, et Liburnos antiqui-tus ab Illyriis distinctos fuisse, quos deinde Romani

255 in Illyrico incluserunt, eius fines saepe variantes, utsuo loco patebit. Ad quorum pleniorem intelligenti-am, recensenda sunt ordinatim, prout apud Auctoresreperiuntur Romanorum bella in Illyrico gesta, omis-sis brevitatis causa Istricis (cum Istriam Augustus

260 Italiae adscripserit) ut inde Illyrici Dalmatiaeque ter-mini melius elici possint.

Primum Romanorum in Illyrico bellum eiusquecausas Polybius refert ( . . . ) /libro 2. Urbis Conditae516./ Agron Illyriorum Rex, filius Pleurati copiis ter-

265 restribus, et navalibus omnes priores Illyriorum Re-ges longe anteibat, hic Demetrio Philippi patri pecu-nias largienti receperat se Mydioniis, quos Aetoli obsi-debant, opem laturum ... interea loci adveniunt adMydioniam lembi C. in quibus erant i_)J. et relata

270 Illyriorum victoria: ita Illyrii peracto, quod manda-tum a Rege fuerat, supellectile caeteraque omni prae-da lembis imposita confestim naves solvunt, et pa-triam suam repetunt Rex Agro posteaquamlembi rediissent, eique omnia Duces narrassent quae

275 in pugna acciderant, incredibili exultans laetitia, quodAetolos gentem ferocissimam vicisset, ebrietati, et idgenus liberalioribus epulis indulgens, in pleuritim in-cidit, quae post dies paucos ipsum sustulit. RegnumTeutha uxor /522./ suscepit, fide amicorum in rerum

280 administratione utens. Haec more ingenii muliebris,quum nihil, nisi praeteritam victoriam ob oculos ha-bere, de externis nihil quicquam cogitare, suis pri-mum concessit, ut singuli quoscunque haberent obvi-os inter navigandum depraedarentur: deinde parata

285 classe exercitum (priore) non minorem emittit:

82

nuju uz morsku obalu sve do Haonije koja je uz Al-kinojev otok Korkiru.29 Njega islijede latinski piscikoji izvješćuju o razdoblju starijem od rimskoga, po-put Vergilija na gore navedenim mjestima.30 Tit Li-vije pak kaže /u desetoj knjizi prve dekade, za 453.godinu od osnutka Rima/, izvijestivši o dolasku Pe-lazga u Jadran pod Kleonimovim vodstvom: lijevaitalska obala bez luka, a na desnoj Ilirici, Liburnicii Istri, plemena gotovo.. .31 Iz toga valja primijetitida su se Histri i Liburni od davnine razlučivali odIlira, a Rimljani su ih zatim uključili u Ilirik, čestomijenjajući njegove granice, kako će biti objašnjenona svom mjestu. Da bi se to potpunije razumjelo, va-lja nabrojiti ratove što su ih Rimljani vodili u Ilirikuredom kako se nalaze kod autora, ispustivši kratkoćeradi histarske (jer je August Istru pripojio Italiji),da bi iz toga mogle bolje proizići međe Ilirika i Dal-macije.

O prvom rimskom ratu u Iliriku i o njegovimuzrocima izvješćuje Polibije /u drugoj knjizi, za 516.godinu od osnutka Rima/: Kralj Ilira Agron, Pleura-tov sin, daleko je kopnenom i pomorskom vojskomnadilazio sve ranije kraljeve Ilira. Kad je Filipovotac Demetrije ponudio novac, pristao je da pritekneu pomoć Midionjanima koje su opsjedali Etolci...Međutim je do Midionije došlo stotinu lemba na ko-jima je bilo pet tisuća. I izvijestivši o ilirskoj pobje-di: Iliri su tako izvršili što je kralj bio naredio, paukrcavši na lembe opremu i sav ostali plijen smjestaotisnu lađe i vraćaju se u svoju domovinu... Kad suse lembi vratili i vojskovođe ispripovjedili kraljuAgronu sve što se u bici dogodilo, zanoseći se nevje-rojatnom radošću što je pobijedio vrlo ratoboranetolski narod, on je prionuo pijančevanju i takvuraspuštenom gošćenju, te je zapao u prehladu kojaga je za nekoliko dana odnijela. Kraljevanje je pre-uzela /522/ supruga Teuta, oslanjajući se u upravi navjerne prijatelje. Kako je u skladu s ženskom pametinemati pred očima ništa do minule pobjede i nipoštone razmišljati o vanjskim, prilikama, ona je najprijesvojima dopustila da pojedinačno opljačkaju svakogana koga za plovidbe naiđu, a zatim je opremila bro-

83

/523./ Facia ducibus potestate, ut pro hostibus popu-los omnes haberent. Prima expeditio in Elaeorum,et Messeniorum fines sucepta est, perpetuis Illyri-orum incursionibus obnoxios. Deinde narrata Gallo-

290 rum praesidiariorum perfidia, Phoenices Epiri Urbisoccupatione, Epirotarumque obsidione, sequitur Scer-dilaidam cum quinque Illyriorum millibus itinereterrestri per fauces ad Antigoniam adventare. indevictoria Illyriorum de Epirotis, et auxiliis Aetolorum,

295 et Acarnanum, subdit: Illyrii qui Phoenicem occupa-verunt una cum Scerdilaida se conjefunt, nec longea copiis auxiliaribus metantur castra, cupientes initiodimicare, sed dtfftcultas locorum impediebat: simulallatae sunt a Regina litterae, quibus quantocius re-

300 dire, quod pars Illyriorum ad Dardanos defecissent,imperabat. Ita Epirum populati, inducias cum Epiro-tis faciunt: per quas quicquid liberorum hominum inpotestate habebant, cum ipsa Urbe pretio accepto eisrestituunt: postquam mancipia, et supellectilem om-

305 nem Lembis suis imposuissent, caeteris navigantibusScerdilaidas per Antigoniae fauces pedibus reme-avit ... caeterum Illyrii antea soliti eos, qui ex Italianavigabant, iniuriis afficere, quo tempore Phoenicaemorabantur, plures simul a Classe discedentes, mer-

310 catorum Italicorum alios depraedati sunt, alios tru-cidarunt, nec paucos cepere vivos, et secum abduxe-runt. Romani, qui semper hactenus delatas ad se que-rimonias de Illyriis erant aspernati, tune cum pluressimul ea gratia in Senatum venissent, Legatos in

315 Illyricum decernunt Caium, et Lucium (Corunca-nios), ut de iis, quae diximus, accurate cognosce-rent. Teutha reversis ex Epiro Lembis, copiam, atquemultitudinem advectae ex Epiro supellectilis demi-rata, (longe enim faelicitate caeteras Epiri urbes an-

320 teibat Phoenice) ad lacessendos iniuriis Graecos duploanimosior est reddita. Verum quia domi res turbataeerant, nihil tune movit; isto autem negotio transactoeorum Illyriorum, qui rebellaverant; Issam, quae solaparere ipsi recusabat, obsidione cinctam tenebat.

325 Eodem tempore Romanorum Legati advenerunt, quicum ad colloquium essent admissi, de suis iniuriis ex-postularunt. Teutha quamdiu verba facientes audi-ebat, ingentem animi jerociam, et superbiam prae se

84

dovlje i^ odaslala vojsku jednaku prethodnoj /523/,ovlastivši vojskovođe da sve narode smatraju nepri-jateljskima. Prvi je pohod poduzet na krajeve Eleja-ca i Mesenjana, koji su neprekidno izloženi ilirskimnapadima. Ispripovjedivši zatim o izdaji galske po-sade, zauzeću epirskog grada Fenice i opsadi Epira-na, nastavlja da je Skerdilaida s pet tisuća Ilira do-lazio kopnenim putem kroz klanac kod Antigonije,a zatim ispričavši o pobjedi Ilira nad Epiranima i opomoći Etolaca i Akarnanaca, dodaje: Iliri koji suzauzeli Fenice spoje se sa Skerdilaidom i ulogore senedaleko četa koje su stigle u pomoć. U početku suse željeli boriti, ali ih je sprečavao nepristupačan po-ložaj. Ujedno je doneseno kraljičino pismo kojim jezapovijedala da se što brže vrate, jer se dio Ilira od-metnuo k Dardancima. Stoga su, opljačkavši Epir,sklopili s Epiranima primirje, po kojemu su im, pri-mivši otkup, zajedno s gradom vratili sve slobodneljude koje su držali zarobljene. Nakon toga su nalembe ukrcali robove i sav plijen, te se Skerdilaidavratio pješke kroz klanac kod Antigonije, a ostali suplovili... Iliri su uostalom ranije navikli zlostavljatione koji su plovili iz Italije, pa se više njih zajednoodvajalo od mornarice i dok su boravili kod Fenice,te su jedne italske trgovce opljačkali, druge pobili, αmnogo ih zarobili živih i odveli sa sobom. Rimljanisu uvijek dotada zanemarivali pritužbe koje su imbile podnesene protiv Ilira, no kako ih je tada odje-danput više zbog toga došlo u Senat, odredili su kaoposlanike u Ilirik Gaja i Lucija Korunkanije, neka sepomno upute o onome što smo ispričali. Kad su selembi vratili iz Epira, Teuta se zadivila nad raskošii obiljem plijena dovučenog iz Epira (Fenice je na-ime tada blagostanjem daleko nadilazila ostale epir-ske gradove) i postala je dvostruko spremnija da na-pada Grke. No kako su domaće prilike bile poreme-ćene, nije tada ništa pokrenula. Obavivši pak posaooko onih Ilira koji su se bili pobunili, držala je podopsadom Isu koja joj se jedina odbijala pokoravati.Istodobno su stigli rimski poslanici, te su se požalilina svoje nepravde kad su primljeni na razgovor. Dokih je god Teuta slušala govoriti, pokazivala je silan

85

jerre: postquam vero dicendi jinem fecissent, ita in-330 jit, curae šibi futurum, ne qua Romana populo ab

Illyriis publice fiat iniuria: caeterum ut impediat quo-minus privatim, quam potest quisque utilitatem e ma-ri capiat, hoc vero regibus in more nequaquam esse.Tulit indigne haec illius verba iunior Legatorum, et

335 apud Reginam libertate usus, conveniente illa qui-dem, sed cui omnino tune locus non erat: At Roma-nis, inquit, o Teutha, mos hic est pulcherrimus, ut,privatim factas iniurias publice persequantur, et ini-uriam passis opem feramus; operam igitur Deo vo-

340 lente dabimus, ut cupide ac cito Regia institutaemendare te cogamus. relataque violatione Legatiiunio>ris, et Romanae Classis apparatu, Teutha Verisinitio, /524/ lembos a se rejectos maiore quam anteanumero in Graeciam redire iussit. et narrata ofosiđi-

345 one Oorcyrae, et Aetolorum subsidio profligato abIllyriorum lembis, quaternis simul alligatis, et Acar-nanum sociorum nonnulis navibus armatis, Corcy-renses vero propter illa quae acdderant, plane omnispe salutis deiecti, non amplius diu obsidione tolerata,

350 pacem cum Illyriis faciunt, et praesidium in Urbemsuam recipiunt, ac simul cum eo Demetrium Pharium,secundum haec Rlyriorum Duces naves extemplo sol-vunt, et classe Dyrrachium appulsa, eius urbis obsi-dionem iterum moliuntur. Circa idem tempus Caius

355 Fulvius Consul cum CC. navium classe, itemqueAulus Postumius consul alter cum terrestribus copiisRoma proficiscuntur, et relato Classis Romanae adCorcyram appulsu, et Corcyrensium consentiente De-metrio (qui apud Reginam criminatus fuerat) dediti-

360 one; deinde Apolloniatum, et Dyrrachinorum solutisobsidionibus, Illyriorumque fuga. His quoque in fi-dem receptis ad ulteriora Illyrici progrediuntur, sub-actis obiter /simul/ Ardyeis. Adfuere mox plures le-gationes aliorum populorum, et in his etiam Parthino-

365 rum, nec non Atintanum, qui omnes quum se fideiRomanorum permitterent, sunt in amicitiam recepti:ita ventum ad /iter directum versus/ Issam, quae eti-am Urbs ab Illyriis oppugnabatur, adventu Romano-rum solutum est obsidium: Issei in fidem recepti: sed

370 et per vim dum oram illam praetervehuntur, ex Illy-ricanis oppidis quaedam Consules expugnarunt: in

86

prkos i oholost. Kad su pak dovršili govor, reče ova-ko: brinut će se da rimski narod ne trpi javno nika-kva nasilja od Ilira; što se ostalog tiče, uistinu nipo-što nije kraljevski običaj da spriječi neka svatko pri-vatno crpe iz mora korist kakvu može. Te je njeneriječi mladi poslanik primio s negodovanjem i predkraljicom se preslobodno ponio, rekavši ono što jedakako odgovaralo, ali tada uopće nije bilo umjesno::>A Rimljani, Teuto, imaju takav prelijep običaj daprivatno počinjena nedjela javno progone i da po-mažemo onima koji su pretrpjeli nepravdu. Stoga će-mo se s voljom božjom potruditi da te prisilimo nekarado i brzo popraviš kraljevske uredbe.« Izvijestivšio oskvrnuću mlađeg poslanika i o pripremi rimskogbrodovlja: Teuta je početkom proljeća /524/ dalaopremiti veći broj lemba nego ranije i odredila dase vrate u Grčku. Ispripovjedivši o opsadi Korkire ikako su ilirski lembi, povezani po četiri zajedno, snekoliko oružanih lađa saveznika Akarnanaca raz-bili pomoć Etolaca: Korkiranima je pak zbog onogašto se dogodilo potpuno oduzeta svaka nada u spas,te više nisu dugo izdržali opsadu. Sklope mir s Iliri-ma i prime u svoj grad posadu, i s njom DemetrijaFarskog. Potom vode Ilira smjesta otisnu lađe, i pri-stavši s brodovljem kod Dirahija opet snuju opsadutoga grada. Otprilike u isto vrijeme krenu iz Rimakonzul Gaj Fulvije s brodovljem od dvjesto lađa izatim drugi konzul Aulo Postumije s kopnenim če-tama. Izvijestivši o dolasku rimskog brodovlja doKorkire i o predaji Korkirana uz Demetrijevu su-glasnost (bio je okrivljen kod kraljice), i zatim o to-me kako su uklonjene opsade Apolonije i Dirahija ikako su Iliri pobjegli: Primivši i njih pod zaštitu na-preduju k daljim dijelovima Ilirika, podvrgavši uzput /ujedno/ Ardijejce. Doskora se pojavilo više po-slanstava drugih naroda, medu njima i Partina iAtintana. Kako su se svi oni stavljali pod rimsku za-štitu, primljeni su za prijatelje. Tako se došlo /je putupravljen/ k Isi. I taj su grad opsjedali Iliri. Dolas-kom Rimljana opsada je skinuta, a Isejci su primlje-ni pod zaštitu. No konzuli su i silom osvojili nekeilirske gradove dok su plovili uz onu obalu, medu

87

his Nutriam, ad quam non solum multos milites, sedetiam Tribunorum aliquos, et Quaestorem ipsum ami-serunt: capti sitni et lembi 20. praeda onusti redeun-

375 tes eorum qui Issam obsidebant. Pharii quidem inDemetrii gratiam immunes omni damno remanse-runt; alii omnes varie dissipati Arbonem /NaronemJconfugerunt: Teutha cum Oppido paucis Rizonemevasit: id nomen est oppiduli egregie muniti, procul

380 α mari ad ipsum Rizonem fluvium siti; post haec Ro-mani plerosque Illyrici populos Demetrio subiciunt,magnoque Uli dominatu tradito utrumque exercitumDyrrachium reducunt. Romam inde Caius Fulviuscum maiore parte copiarum est reversus. Posthumius

385 cum 40. navibus longis est relictus, et novo exercitu,quem e circumiacentibus oppidis conscripsit, ut adomnes Ardyeorum, et aliorum qui jidei Romanorumse permiserant, motus si quid ingrueret paratum essetsubsidium. Sub initium Veris Teutha Legatis ad Ro-

390 manos missis pacem hisce conditionibus cum illis san-cit /525./ Ut tributa, quae ipsi imperarentur, quotan-nis penderet: Illyrico toto, praeter pauca admodumloca, excederet (quod praecipuum erat maximeque adGraecos pertinebat) ne ultra Lissum pluribus quam

395 duobus lembis, iisque inermibus liceret ei navigare.Haec Polybius. In fragmentis autem Dion /Numero12./ Quum Romani Isseis, qui ipsis adhaeserant, vicis-sim rem gratam alacri mox animo jacere vellent, utiis opem ferrent, quorum egregia in se studia juissent,

400 ac Sardianos /Ardiaeos/ eo nomine, quod navigantese portu Brundusino maleficiis infestarent, ulcisci vi-derentur, misere Legatos ad Agronem deprecatum proIsseis, et cum eo, qui nulla iniuria provocatus, ipsoslaederet expostulatum; Agronem Legati non amplius

405 superstitem reperere, quod relicto filio puero, cuinomen Pinnes, diem obiisset; At uxor eius Teutha,quae noverca Pinnes erat, iam Sardianis /Ardiaeis/imperabat, nec pro ferocia quidquam eis moderatirespondebat: sed ut mulier, quae praeter insitam a

410 natura temeritatem, etiam a potestate, quam obtine-bat, dijjlueret, e Legatis alios vinxit, alios occidit,quod liberius loquuti essent: (Tune) quidem haecfecit, et animos inde, quasi quae vires suas, ex promp-ta crudelitate demonstrasset, sumpsit; sed paulo post

njima i Nutriju kod koje nisu izgubili samo mnogovojnika nego čak i neke tribune i samog kvestora.Uhvaćeno je na povratku i dvadeset plijenom nato-varenih lemba onih koji su opsjedali Isu. Parani sudakako za uzvrat Demetriju ostali pošteđeni svakeštete. Svi su se ostali raspršili na razne strane i zbje-gli se u Arbon /Naron/. Teuta je s nekolicinom iz gra-da umakla u Rizon. To je ime odlično utvrđena gra-dića, smještenog daleko od mora na samoj rijeci Ri-zonu. Rimljani nakon toga podlože Demetriju višeilirskih naroda i, predavši mu veliko područje vlasti,odvedu obje vojske u Dirahij. Gaj Fulvije nakon to-ga se s većim dijelom četa vratio u Rim. Postumijeje ostavljen s četrdeset dugih lađa i s novom vojskomkoju je unovačio iz okolnih gradova da bude spre-man pomoći svim Ardijejcima i drugima koji su sestavili pod rimsku zaštitu, ako izbije kakav pokret.Početkom proljeća Teuta uputi Rimljanima posla-nike i utvrdi s njima mir pod ovim uvjetima /525/:da godišnje plaća danak koji oni odrede, da odstupiiz čitava Ilirika osim samo nekih mjesta i (što jebilo bitno i najviše se ticalo Grka) da j o j ne budeslobodno ploviti dalje od Lisa s više od dva lemba, ai ti da budu nenaoružani. Tako Polibije.82 Dion paku fragmentima /br. 12/: Rimljani su živo željeli brzouzvratiti uslugu Isejcima koji su uz njih bili pristalida bi pomogli onima čija je naklonost prema njimabila izvrsna i da bi se činilo kako kažnjavaju Sardi-jance /Ardijejce/ što su napadali one koji su ploviliiz brunduzijske luke. Zbog toga su uputili poslanikeAgronu neka mole za Isejce i neka rasprave s njimezašto ih zlostavlja, a nije izazvan nikakvim nasiljem.Poslanici nisu više zatekli Agrona na životu: umroje naime ostavivši sina, dječaka imenom Pines. Nje-gova je žena Teuta, Pinesova maćeha, već zapovije-dala Sardijancima /Ardijejcima/. Zbog divlje im ćudinije odgovarala ništa odmjerena, nego ju je kao pra-vu ženu osim prirođene ludosti uznosila i moć kojuje obnašala, te je jedne poslanike dala svezati, a dru-ge pobiti jer su preslobodno govorili. Tada je dakakoto učinila i uzobijestila se zatim kao da je naglomokrutnošću pokazala svoju snagu. No malo je kasnije

88 89

415 foeminei generis imbecillitatem redarguit, quod ce-leri momento, praeiudicii tenuitate, prolabitur iniram, nec minori celeritate, prae formidine šibi me-tuit. Quum primum enim bellum contra se decretuma Romanis accepit, timore correpta, trepidavit, ac tum

420 Romanos quos adhuc habebat, reddituram se promi-sit: tum đe iis, qui fuerunt interfecti, sic se purgavit,ut a latronibus occisos diceret. Itaque quum Romaniexpeditionem suam inhiberent, et caedis auctores šibidedi poscerent, rursus eos contempsit, quod pericula,

425 necdum adessent, ac neque se dedituram illorum ali-quem dixit, et exercitum in Issam Insulam misit. Postubi consules adesse sensit, iterum šibi metuit, ac re-misit animos, et ad parendum eis in omnibus rebusparatam semet ostendit. Non tamen ad modestiam

430 penitus revocata fuit, nam ubi consules ad Corcyramtransmisissent, resumpsit animum, et a Romanis des-ciscens, adversus Epidamnum copias misit. Romanisautem civitates illas liberantibus, eiusque navigiacum pecuniis intercipientibus, rursum dičio audiens

435 futura videbatur. Sed quod iidem mare traicientespropter collem Atyrum damnum accepissent, rem dis-tulit, eos quod hyems iam adpetiisset, discessurosconcepta spe quadam arbitrata. Verum ubi sensit, Al-binum loco se non movere, ac Demetrium ob stoli-

440 ditatem, et amentiam Teutae populique Romani me-tum transiisse ad hostes, aliosque nonnulos persuasis-se uti transfugerent, tota formidine percussa Regnocessit. Appianus autem in Illyricis ex versione Ste-phani Abbatis Gradu Patritii Ragusini Bibliothecae

445 Vaticanae custodis. Agron partis Illyrici Rex fuit,quae ad lonii mariš pertinet sinum, quem Pyrrhus(Epirotarum) Rex, et qui deinceps Pyrrho succes-serunt, habuere. Is Agron rursus et Epiri partem ali-quam, et Corcyram praeterea, et Epidamnum, Pha-

450 rumque bello capta praesidiis tenuit: cum autem cae-tero quoque lonio immineret, insula quaedam, cuinomen Essos ad Romanos confugit: hi legatos unacum Essiis miserunt, qui cognoscerent Agronis adver-sus eos obiecta, in hos adhuc navigantes impetu facto

455 quidam Illyrici lembi Legatum Essiorum Cleempo-rum, et Romanum Coruncanium interficiunt, reliquifuga evaserunt: hac de causa' cum Romani Illyrios

dokazala slabost ženskoga roda, koji zbog slaba ra-suđivanja začas padne u srdžbu, a jednakom se brzi-nom zbog strašijivosti poboji za. se. Čim je naimesaznala da su Rimljani objavili rat protiv nje, uzdr-htala je prožeta strahom i tada je obećala da će vra-titi Rimljane koje je još držala, tada se za one koji subili ubijeni opravdala rekavši da su ih ubili razboj-nici. Kad su Rimljani zbog toga zaustavili svoj pohodi zatražili da im se predaju počinioci ubojstva, opetih je potcijenila, jer još nije bilo opasnosti, i reklaje da neće predati nikoga od onih i poslala je vojskuna otok Isu. Kad je doznala da su konzuli tu, opet seprepala, klonula duhom i pokazala se spremnom daim se u svemu pokorava. Nije ipak bila potpuno pri-zvana k smjernosti, jer se ohrabrila kad su konzuliprešli na Korkiru, i odmetnuvši se od Rimljana po-slala čete protiv Epidamna. Dok Su Rimljani osloba-đali one gradove i hvatali njena plovila s novcem,opet se činilo da će slušati što je urečeno. No kakosu oni prelazeći more pretrpjeli štetu kod brda Atira,odgodila je to, jer je zasnovala nekakvu nadu sma-trajući da će oni otići budući da se već približavalazima. Kad je pak dočula da se .Albin ne miče s mje-sta i da je Demetrije zbog Teutine gluposti i nerazu-ma i iz straha od rimskog naroda prešao k neprija-teljima, te da je i neke druge nagovorio da prebje-gnu, odstupila je s kraljevske vlasti potpuno potre-sena strahom.33 Apijan pak u »Ilirskim ratovima«prema prijevodu opata Stjepana Gradića, dubrovač-kog patricija i kustosa vatikanske knjižnice:34 Agronje bio kralj dijela Ilirika koji se pruža uz Jonskomore, a držali su ga Pir, kralj Epirana, i zatim nje-govi nasljednici. Taj je Agron opet u ratu zauzeo iposadama držao i neki dio Epira, i uz to Korkiru,Epidamno i Far. Kad je pak zaprijetio i ostatku Jon-skog mora, neki se otok imenom Es utekao Rimljani-ma. Oni su zajedno s Esijcima uputili poslanike dasaznaju Agronove zamjerke protiv njih. Dok su jošplovili, napadnu ih neki ilirski lembi, te ubiju esij-skog poslanika Kleempora i rimskog Korunkanija, aostali umaknu. Kad su zbog toga Rimljani napali Ili-

90 91

terra, marique bello aggressi essent, Agron injantefilio superstite, cui Pine nomen fuit, diem suum obiit,

460 regno eidem filio relicto sub novercae tutela. Deme-trius autem Phari Praefectus eam insulam itemqueCorcyram (utraque enim in diiione Agronis fuerat)Romanis illuc appellentibus prodidit, qui pellectis insuam amicitiam Epidamnensibus, ad illos, Essyosque

465 ab Illyriorum obsidione liberandos advenercmt, necfrustra, namque Illyrii, non solum omissa statim obsi-dione domum quisque suam reversi sunt, sed parseorum, qui Atintani vocantur ad Populum Romanumtransiere, interea uxor Agronis misit Romam Legatos

470 cum captivis ac transjugis, veniam oratum eorum,quae nequaquam suo, sed mariti sub imperio commis-sa fuerant: responsum accepere Legati, Corcyram,Pharon, Esson, Epidamnum, et ex Illyriis Atintanasin Populi Romani diiione iam esse: Pines autem cae-

475 terum Agronis imperium retinere licet, ac amicusRomanis esset, si se ab superioribus iniuriis abstine-ret, daretque operom, ut Illyrici lembi non ampliusduo, et hi quidem inermes, ultra Essum* /Lyssum/ nenavigarent, nec mora ulla in muliere fuit, quin acci-

480 peret omnia: et haec prima inter Populum Romanumatque Illyrios irritamenta, faederaque fuere. Sectm-đum ea Romani Corcyram, et Appolloniam libertatedonaverunt, ac ne Demetrio quidem proditionis mer-ces defuit.

485 Secundum Illyricum contra Demetri-um, de quoPolybius. Demetrius Pharius oblitus benefidorum,quae Romani in ipsum contulerant, quum iam antecontemnere eos coepisset, quando formidabiles ipsisimminere Gallos videbat: tune quoque propter metum

490 α Carthagriniensibus impendentem eosdem flocci fa-ciens, spe sua omni locata in Regia Maceđonum, quođbello Cleomenico socia arma cum Aniigrono iunxerat:hic inquam Urbes Romanae ditionis in Illyrico vasta-re, et in suam potestatem redigere erat aggressus, et

495 ultra Lissum contra leges pacis L. Lembis navigansmultas e Cicladibus Insulas incursaverat. Quae cumanimadvertissent Romani, et Regiam Maceđonum flo-rere intelligerent, res suas in Provinciis ad ortumItaliae sitis collocandas šibi esse in tuto existimarunt.

500 Hannibalis enim molitiones antevertere posse spera-

92

re kopnom i morem, Agron je umro, a nadživio ga jesin dječak imenom Pines. Njemu je ostavio kraljev-stvo pod maćehinim skrbništvom. Zapovjednik FaraDemetrije predao je pak Rimljanima koji su onamodoplovili taj otok i isto tako Korkiru (oba su naimebila pod Agronovom vlašću). Oni su primili za pri-jatelje Epidamnjane, te su došli da njih i Esijce oslo-bode ilirske opsade, i to uspješno. Ne samo što su Ili-ri naime odmah ostavili opsadu i vratili se svaki svo-j o j kući, nego je dio njih koji se naziva Atintanima iprešao k rimskom narodu. Međutim je Agronova že-na uputila u Rim poslanike sa zarobljenicima i pre-bjezima da zamole oproštenje za ono što nipošto nijepočinjeno pod njenom već pod muževom vladavinom.Poslanici su primili odgovor da su Korkira, Far, Es,Epidamno i od Ilira Antintani već pod vlašću rimskognaroda. Finesu je pak slobodno zadržati ostalo Agro-novo kraljevstvo, i neka bude prijatelj Rimljanima,ako se suzdrži od daljnjih nasilja i potrudi se da višeod dva ilirska lemba, i to nenaoružana, ne plovedalje od Esa* /*Lisa/. Žena uopće nije oklijevala dasve to prihvati. Bio je to prvi sukob i prvi sporazumizmeđu rimskog naroda i Ilira. Nakon njega su Rim-ljani obdarili slobodom Korkiru i Apoloniju, a nitiDemetriju nije uzmanjkalo nagrada za izdaju.35

Drugi je ilirski rat bio protiv Demetri'ja. Polibijeo njemu: Demetrije Farski zaboravio je na dobro-činstva koja su mu iskazali Rimljani i već ih je prijepočeo prezirati dok je gledao kako im prijete strašniGali. Stoga ih je tada potpuno potcijenio zbog strahakoji je prijetio od Kartažana, i sve je svoje pouzda-nje položio u makedonsku kraljevsku kuću, jer je uratu s Kleomenom vojevao kao Antigonov saveznik.Taj je, velim, navalio u Iliriku pustošiti gradove podrimskom vlašću i dovoditi ih pod svoju vlast, i plo-veći protiv odredbi mirovnog ugovora dalje od Lisas pedeset lemba, napao je mnoge Kikladske otoke.Kad su to Rimljani uočili, razabirući da je make-donska kraljevska kuća snažna, smatrali su da imvalja osigurati svoj položaj u pokrajinama istočno odItalije. Nadali su se naime da mogu preduprijeditiHanibalove osnove i lako postići da Ilire raspale pro-

93

bani, et facile efficere, ut Illyriis errorem emendarecontentis, Demetrio succenserent, ut ingratum eius a-nimum, ac temeritatem castigarent Coeterum Ro-mani id consilium quod ostendimus sequuti vere in-

505 eunte anni primi Olympiados 140. /534./ L. Aemiliumad res Illyrici gerendas cum exercitu mittunt. Hanni-bal vero cum omnibus copiis Carthagine nova profec-tus, Saguntum versus iter instituti .... circa idemtempus simul, ac de constliis Romanorum rescivit,

510 extemplo idoneum praesidium cum omnibus, quaepostulat usus, Dimalum mittit, in caeteris Urbibusoccisis, qui contrariae |actionis erant, illarum guber-nacula amicis suis tradidit, ipse ex omni subditorumnumero fortissimos selegit ad sex millia, eosque Pha-

515 ri collocat. Romanorum consul ubi in Illyricum le-giones perduxit, cognita hostium confidentia, tumpropter Dimali munitionem, et copiam commeatuum,tum etiam, quod nunquam capta Urbs illa credere-tur, ut hostes perterrefaceret, hane omnium primam

520 adoriri constituit. Igitur Tribunos militum, aliosgueordinum ductores hortatus, admotis etiam operibusvariis locis eam instituit expugnare. Capta Urbs estdie septimo, eaque res hostium animos confestim itafregit, ut ex omnibus mox Urbibus advenirent, qui in

525 Romanorum fiđem se permitterent dederentque, Con-sul convenientes quibusque leges dicere, eosque in/idem. recipere, deinde Pharum versus ad ipsum Deme-trium cum Classe navigare, et relata obsidione, etexpugnatione Phari Demetriique fuga diruto Pharo,

530 deinde Illyrico universo /Reliquo/ in potestatem re-dacto, rebusque omnibus ex animi sententia compo-sitis, ajfecta iam aestate triumphum egit magnificum,neque solertiae duntaxat, verum etiam fortitudinislaudem ex Provincia reportavit. Dion in fragmentis

535 Demetrius Pharius insolentia elatus, cum ob tutelamPinnei, tum ob coniugium Triteutae Pinnei motriš,quam post obitum Teutae duxerat, gravis erat inco-lis omnibus, et finitimorum etiam agros vastabat.Cum autem Jretus amicitia populi Romani, ea scelera

540 agere videretur, Aemilius Paulus, et Marcus LiuiusConsules hac re intellecta, eum accersiverunt. Quicum minime pareret, sed socios populi Romani infe-stare non desineret. Issam contra eum copias duxe-

94

tiv Demetrija, zadovoljne što će ispraviti grešku, itako kazniti njegov nezahvalni duh i prevrtljivost...U ostalom Rimljani, držeći se odluke koju smo prika-zali, početkom proljeća prve godine stočetrdeseteolimpijade /534/ pošalju s vojskom Lucija Emilija daupravlja poslovima u Iliriku. Hanibal pak pošavši sčetama iz Nove Kartage krene prema Saguntu. Ot-prilike u isto vrijeme, čim je doznao za odluku Rim-ljana, Demetrije odmah pošalje u Dimal odgovara-juću posadu sa svime što je obično potrebno. Pobivšiu ostalim gradovima pristalice protivne stranke, pre-da njihovu upravu svojim prijateljima. Sam pak iza-bere oko šest tisuća najhrabrijih podanika i smjestiih na Far. Kad je rimski konzul doveo legije u Iliriki saznao u što se neprijatelji pouzdaju, odlučio je bašDimal napasti prije svih da bi preplašio neprijatelje,kako zbog njegove utvrdenosti i obilne opskrbe takoi zbog toga što se vjerovalo da taj grad nikad nećebiti zauzet. Stoga osokoli vojne tribune i druge voderedova, te ga započne opsjedati primaknuvši i spravena različita mjesta. Grad je zauzet sedmog dana, i toje smjesta tako skršilo duhove neprijatelja da su dos-kora došli iz svih gradova da se stave i predaju podrimsku zaštitu. Konzul je svima izricao odgovarajućeuredbe i primao ih pod zaštitu, a zatim je s brodov-ljem zaplovio prema Faru k samom Demetriju ...Izvjestivši o opsadi i osvojen ju Fara i o Demetrij έ-να bijegu: Pošto je razorio Far i zatim doveo podvlast sav /preostali/ Ilirik te sve sredio kako je naka-nio, već u ljetu, proslavio je veličanstven trijumf. Izpokrajine nije donio hvalu samo zbog gorljivosti ne-go i zbog hrabrosti.36 Dion u fragmentima: Demetrijese Farski neumjereno uznio, kako zbog skrbništvanad Finesom tako i zbog braka s Pinesovom majkomTriteutom kojom se oženio nakon Teutine smrti. Bioje nesnosan svem stanovništvu, a pustošio je čak izemljišta susjeda. Kako se pak činilo da ta zlodjelavrši oslanjajući se na prijateljstvo rimskog naroda,uvidjevši to, pozvali su ga na red konzuli EmilijePaulo i Marko Livije. Budući da se uopće nije poko-ravao nego je nastavio napadati saveznike rimskognaroda, poveli su protiv njega čete na Isu.37 Apijan

95

runt. Appianus autem caeterum fides, quam is Agro-nis filio fefellerat, merito erat suspecta, nec ille mul-

545 tum distulit ingenio suo uti; cum enim Romanis bello,quod per triennium adversus Celtas, eos maxime quiripas Eridani colunt, gessere, occupatis, nequaquamad se persequendum satis spatii videret esse, ad infe-

550 standum latrociniis mare se contulit, adiunctis eamin rem Istris, Illyrica item gente, Atintanisque, auctorfuit desciscendi a Romanis. Hi autem, uti primum aCelticis rebus otium juit, piratas quidem statim classecomparata intercepere, dilata in sequentem annum

555 contra Demetrium, eiusque defectionis socios expedi-tione: porro Demetrium ad partes Philippi Macedo-num Regis transgressum, eiusque ope reversum inpatriam, et classe reparata novas agentem ex loniopraedas interemere, Pharumque eius patriam cum eo

560 sentientem funditus delevere: caeterum Illyrii Pinaeprecibus iterum enixe pro Us nitentis concessi sunt.Et secunda quidem Romanorum cum Illyriis conten-tio, eiusque exitus, et compositio huiusmodi maxi-me fuit.

565 Tertium Illyricum caepit contra Gentium Pleu-rati filium Illyrici Regem, tempore secundi Macedo-nici contra Perseum belli, obortis de Gentio suspici-onibus, de quibus Titus Livius /Decadis 5. libro 2./cum Macedonicum bellum expectaretur, Gentium

570 quoque Illyriorum Regem suspectum Issenses Legatifecerunt: Simulque quaesti fines suos secundo popu-latum, simul nuntiantes uno animo vivere Macedo-num, atque Illyriorum Regem, communi consilio pa-rare Romanis bellum, et specie Legatorum, Illyrios

575 speculatores Romae esse, Perseo auctore missos, utguid ageretur scirent. Illyrii vocati in senatum qui cumLegatos se esse missos a Rege dicerent ad purgandaCrimina, si qua de Rege Issenses deferrent, quaesitumequid ita non adiissent Magistratum, ut ex instituta

580 loca lautia acciperent: Sciretur denique venisse eos, etsuper qua re venissent, haesitantibus in responso, utCuria excederent dictum, responsum tanquam Le-gatis, ut qui adire senatum non postulassent, dari nonplacuit: mittendos ad Regem Legatos censuerunt, qui

585 nunciarent, qui socii quererentur apud senatum exu-

96

pak: Uostalom, njegovo vjerolomstvo prema Agrono-DU sinu s pravom je bilo sumnjivo. Nije dugo oklije-vao da postupi prema svojoj ćudi: kad je naime vidioda su Rimljani zauzeti ratom što su ga tri godine vo-dili protiv Kelta, ponajviše onih koji nastavaju oba-le Eridana, i da nipošto nemaju dosta vremena da gaprogone, dao se na pljačkanje po moru i u tome pri-pojio sebi Istre, također ilirsko pleme. I Atintane jepotaknuo da se odmetnu od Rimljana, čim su pakoni predahnuli od keltskih poslova, smjesta su opre-mili brodovlje i pohvatali gusare, a pohod su na De-metrija i njegove drugove u odmetništvu odložili zaslijedeću godinu. Doskora je Demetrije prešao kstranci makedonskog kralja Filipa, s njegovom se po-moći vratio u domovinu i, obnovivši brodovlje, do-vodio novi plijen iz Jonskog mora, a Rimljani su gapogubili i do temelja razorili njegovu domovinu Far,koja je s njime držala. Ilirima je uostalom opet opro-šteno na molbe Finesa koji se za njih silno zalagao.Takav je uglavnom bio drugi okršaj Rimljana s Ili-rima, njegov ishod i smirenje.38

Treći je ilirski rat započeo protiv Pleuratova si-na Gencija, kralja Ilirika, u vrijeme drugog make-donskog rata protiv Perzeja, kad su se o Genciju za-čele sumnje o kojima piše Tit Livije /u drugoj knji-zi pete dekade/: Kad se očekivao makedonski rat,isejski su poslanici učinili sumnjivim i ilirskog kraljaGencija: ujedno su se tužili da je po drugi put opu-stošio njihov kraj i javljali da su ilirski i makedonskikralj jednodušni i da po zajedničkoj odluci spremajuRimljanima rat, te da su u Rimu kao prividni posla-nici ilirski uhode upućeni na Perzejev poticaj da sa-znaju što se radi. Iliri su pozvani u senat, i kako surekli da ih je kralj uputio kao poslanike da ga oprav-daju ako bi Isejci prijavljivali kakve njegove krivice,upitani su zašto nisu tako stupili pred magistrat dabi prema običaju primili počasni smještaj. Znalo bise napokon da su došli, i zbog čega su došli. Kako suoklijevali s odgovorom, rečeno im je neka iziđu izvijećnice. Nije odlučeno da im se da odgovor kao po-slanicima, budući da nisu zatražili da stupe pred se-nat. Odlučili su da kralju upute poslanike neka obja-ve da se saveznici tuže pred senatom da im je kralj

97

stum α Rege agrum non aequum eum facere, qui absociis suis non abstineret iniuriam referensque Mace-donicum bellum. Lucretius frater Consulis Dyrra-chium traicit ibi X. ipsorum Dyrrachinorum XII.

580 Issensium LIIII. Gentii Regis lembos nactus, simu-lans se credere eos in usum Romanorum comparatosesse, omnibus abductis die tertio Corcyram, inde Ce-phaleniam traicit et libro 3. eiusdem Decadis In Mace-donia bellum erat, suspectum tamen et Gentium Illy-

595 riorum Regem habebant, itaque et octo naves adCaium Furium mittendas censuit senatus Issam, quipraesidio duarum Issensium navium Insulae praeerat

Perseus (cogitans) si domuisset proximos Illy-riorum Gentium quoque, iam diu dubium in so-

600 cietatem perlici posse. Uscanam, ubi cum Illyri-ca iuventute praesidia Romanorum erant, aggres-sus est, Civitas deditione capta, Uscanenses, etIllyrii venditi, Romani in custodiam positi in Pene-stiam exercitum reducit ad Oeneum Oppidum in po-

605 testate redigendum, et alioquin opportune situm, ettransitus ea est in Labeates, ubi Gentius regna-bat ad Gentium Legatum Pleuratum Illyricumapud se exulantem mittit. idem refert Polybius infragmentis de Pleurato Illyrico apud Perseurn exu-

610 lante, qui per iuga Scodri montis maximo labore trans-iens, Gentium Lissi invenit, at cum Is pecunias pos-ceret, Perseus vero tradere nollet, dilata conventioest, donec fervente cum Romanis bello Perseus pro-missis trecentis talentis, et đecem tantum traditis,

615 Gentio, ut Legatos Romanorum apud se existentes vi-ϊolaret, suasit, adeoque in bellum praecipitem egit, quovictus, et Scodrae obsessus cum universa familia Ro-manis se dedit, ut Livius Decadis 5. libro 4. refert.Ad Scodram inde ventum est, id quod belli caput fu-

620 erat: Non eo solum quod Gentius eam šibi caeperat ve-luti Regni totius arcem, sed etiam quod Labeatiumgentis munitissima longe est, et difficilis aditu. Duocingunt eam flumina, Clausula a latere Urbis, quodin Orientem patet praeterfluens Barbana ab regione

625 occidentis ex Labeatide palude Oriens: Hi duo amnesconfluentes incidunt Oriundi flumini, quod ortum exmonte Scodro multis, et aliis auctum aquis mari Ha-

98

popalio zemljište i da ne postupa pravedno onaj kojine bi od svojih saveznika otklonio nasilje. I izvješću-jući o makedonskom ratu: Konzulov brat Lukrecijeprešao je u Dirahij i zatekao ondje deset lemba sa-mih Dirahijaca, dvanaest isejskih i pedeset četirilemba kralja Gencija. Pretvarajući se kako vjerujeda su pripravljeni za upotrebu Rimljanima, odvedesve trećega dana na Korkiru i odande prebaci u Ke-faleniju;39 a u trećoj knjizi iste dekade: U Makedo-niji bijaše rat, no ipak su držali sumnjivim i ilirskogkralja Gencija, te je stoga senat odlučio i da se po-šalje osam lađa na Isu Gaju Furiju, koji je zapovije-dao otokom s posadom od dviju isejskih lađa... (Pro-mišljajući) da će moći navesti na savez i Gencija kojise već dugo kolebao, ako podvrgne obližnje Ilire,Perzej je napao Uskanu gdje je s ilirskom omladi-nom bila i rimska posada. Grad je zauzet predajom,Uskanci i Iliri su prodani, a Rimljani zatvoreni. Voj-sku je odveo u Penestiju da podvlasti grad Enej kojije i inače zgodno smješten, a osim toga se onuda pre-lazi k Labeatima gdje je vladao Gencije ...k Gen-ciju uputi kao poslanika Ilira Pleurata, koji je kodnjega bio u izgnanstvu.*0 Isto o Pleuratu Iliru kojije kod Perzej a provodio izgnanstvo izvješćuje Poli-bije u fragmentima.41 On je našao Gencija u Lisu,prešavši kose planine Skodra s golemim naporom.Kako je Gencije tražio novac, a Perzej ga nije htiodati, sporazum je odgađan sve dok u zamahu rata sRimljanima Perzej nije obećao tristo talenata i, pre-davši samo deset, nagovorio Gencija da oskvrne rim-ske poslanike koji su bili kod njega. Tako ga je str-moglavio u rat u kojem je pobijeđen i opsjednut uSkodri, te se s čitavom obitelji predao Rimljanimakako izvješćuje Livije u četvrtoj knjizi pete dekade:Zatim se došlo do Skodre; koja je bila glavna točkarata, ne samo stoga što ju je Gencije uzeo za se kaobranik čitava kraljevstva nego i zato što je dalekonajutvrdenija kod plemena Labeata i teško pristu-pačna. Opasuju je dvije rijeke, Klauzula teče gradus boka koji se otvara na istok, a Barbana izvirući izjezera Labeatide teče sa zapadnog kraja. Te se dvijerijeke spajaju i utječu u rijeku Orijund, koja izvireiz brda Skodra i izlijeva se u Jadran povećana mno-

99

driatico infertur. Mons Scodrus longe altissimus re-gionis eius ab Oriente Dardaniam subiectam habet,

630 a Meridie Macedoniam, ab Occasu Illyricum, et relataOppidanorum erumpentium fuga Inducias factas re-fert. triduo in hoc dato, cum castra Romana quingen-tos ferme passus ab urbe abessent, navem conscendit,et flumine Barbana navigat in lacum Labeatum, velut

635 secretum locum petens ad consultandum; sed ut appa-ruit falsa spe excitus Caravantium fratrem multismillibus armatorum actis, ex ea regione in quammissus erat adventare, qui postquam evanuit rumor,tertio post die navem eandem secundo amni Sco-

640 dram demisit, praemissisque nuntiis, ut šibi appellan-di Praetoris potestas fieret copia jacta in Castra venit.

Hoc modo Regnum Illyricum extinctum, et aRomanis in Provinciam ordinatum fuit, ut idem Li-vius eadem Decade 5. libro 5. /587./ (Lucius Anicius)

645 Scodrae quo quinque Legati ab Roma venerant, evo-catis ex tota Provincia Principibus, conventum ha-buit, ibi pro Tribunali pronunciavit de sententia con-silii Senatum Populumque Romanum Illyrios esse li-beros iubere, praesidia ex omnibus oppidis, arcibus,

650 et Castellis sese deducturum, non solum liberos, sedetiam immunes fore Issenses, et Taulantios, Dissare-tiorum Tirustas, Rizonitas, Olciniatas, quod incolumiGentio ad R.omanos defecissent, Daorseis quoqueimmunitatem dare, quod relicto Caravantio cum Ar-

655 mis ad Romanos transiissent, Scodrensibus, et Dassa-rensibus, et Salepitanis caeterisque Illyriis vectigaldimidium, eius quod Regi pendissent, imponere, indein tres partes Illyricum divisit, unam eam fecit, quaesupra dicta est, alteram Labeatas omnes tertiam

660 Agravonitas, et Rizonitas, et Olciniatas, accolasqueeorum.

Quartum in Illyrico bellum Dalmaticum primumfuit, de cuius causa Polybius in fragmenti» Numero124.

665 Posteaquam Lissii /Issenses./ et Daorsii saepiuscommuni consensu Legatos Romam misissent, quibussignificabant, Lissii /Issenses./ Delmatas, et Agros, etUrbes suae ditionis infestare; Hae autem sunt Epeti-um, et Tragurium similique modo etiam Daorsii de

670 Hsdem querebantur: Senatus misit Caium Fannium

gim drugim vodama. Planina Skodro daleko je naj-viša u onome kraju. S istoka pod njom leži Darda-nija, s juga Makedonija, a sa zapada Ilirik. I ispričav-ši o provali i bijegu građana, izvješćuje da je sklop-ljeno primirje: za to su odobrena tri dana, te iako jerimski logor bio od grada udaljen gotovo petsto ko-raka, uspne se na lađu i plovi rijekom Barbanom uLabeatsko jezero, kao da traži osamljeno mjesto zasavjetovanje, no — kako se pokazalo — potaknutlažnom nadom da dolazi brat Karavancije povevšimnogo tisuća oružanika iz onoga područja kamo jebio poslan. Kad je ta glasina utihnula, pošalje nakontrećeg dana istu lađu niz rijeku u Skodru, i poslavšinaprijed glas da mu se omogući obratiti se pretoru,dođe u logor kad mu je ta mogućnost pružena.42

Tako je utrnulo Ilirsko Kraljevstvo i Rimljanisu ga preuredili u provinciju, kako piše isti Livije upetoj knjizi iste pete dekade /587/: Lucije Anicijepozvao je prvake iz cijele provincije i održao skup uSkodri kamo su iz Rima došla petorica legata. Ondje jepred tribunalom prema sadržaju odluke proglasio darimski senat i narod određuju neka Iliri budu slo-bodni, i da će on odvesti posade iz svih gradova, tvr-đava i utvrda; da su ne samo slobodni već i porezaoslobođeni Isejci, i Taulanti, od Disareta Tirusti, Ri-zonjani i Olcinijci, jer su se odmetnuli k Rimljanimadok je Gencije još bio jak; da se oslobođenje od po-reza daje i Daorsima, jer su ostavili Karavancija ipod oružjem prešli k Rimljanima; da se Skodranima,Dasarenzima, Salepitanima i ostalim Ilirima razre-zuje polovina onoga poreza što su ga plaćali kralju.Zatim je Ilirik podijelio na tri dijela: jednim je uči-nio onaj koji je gore opisan, drugim sve Labeate, atrećim Agravonite, Rizonjane, Olcinijce i njihove su-sjede.*3

Četvrti je rat u Iliriku bio prvi delmatski. O nje-govu uzroku Polibije u fragmentima, br. 124:

Pošto su Lisijci /Isejci/ i Daorsi češće zajedničkiuputili u Rim poslanike po kojima su Lisijci /Isejci/dojavljivali da Delmati napadaju i polja i gradovepod njihovom *->lašću, a to su Epetij i Tragurij, a sli-

100 101

/597./ ad res Illyrici visendas, et maxime Dalmatarumhic populus, quamdiu vixit Pleuratus, ei paruit: postobitum vero illius, cum in Regno Gentius successisset,ab illo dejecerant Dalmatae, et bella cum finitimis

675 gerebant, vicinosque /Urbi vicinosque/ populos Impe-rio suo subiciebant: ita ut eorum nonnulli tributa ip-sis penderent, tributum autem erat pecus, et frumen-tum, atque haec legationis Fannii causa juit. et nu-mero 125. Quum ex Illyrico reversus Caius Fannius

680 renuntiasset Senatui, tantum ab eo abesse Dalmatas,ut satisfacere iis, quos continuis iniuriis lacessiverant,ulio modo vellent, ut ne aures quidem šibi praeberesustinuissent: quod dicerent, nihil šibi commune essecum Romanis: addebat Fannius neque hospitii factam

685 Si5i copiam, neque aliud quicquam eorum, quae ne-cessaria sunt juisse praebitum: equos quin etiam pervim šibi ademptos esse, quos habebant ex alia Urbe,sed et manus šibi inferre eos voluisse, nisi temporicedentes cum magno silentio eorum jinibus excesis-

690 sent. His diligenter a Senatu auditis, et si offende-bantur contumaci et saevo Delmatarum ingenio, ma-gis tamen eo movebantur, quod multas ob causasopportunum rebantur esse tempus belli cum genteilla gerendi. Nam Romani ex quo Demetrium Phari-

695 um eiecerant, penitus illam partem Illyrici, quae adAdriaticum mare inclinat, neglexerant. accedit, quodItalicos homines longa pače torpere omnino nolebant;agebatur autem duodecimus iam annus a bello cumPerseo, et Macedonibus gesto: itaque bello adversus

700 istos sitcepto, qua renovare in suis, ut sic dicam spiri-tum illum militarem, et alacritatem pugnandi cupie-bant, qua terrorem Illyricis inicere ut imperata pa-cere posthac cogerentur. Propter has causas Dalmatisbellum indixerunt, ipsi tamen apud exteros hane afje-

705 rebant causam, quod contumeliam Legatis suis jac-tam bello šibi prosequendam iudicassent. Appianusautem Dalmatae, alia item Illyriorum natio, in Illyri-os Populi Romani socios incursionem cum fecissent,legatosque ea de causa Roma venientes, non recepis-

710 sent, bello petiti sunt. Marcii Figuli Consulis duetu:hunc primo adventu metantem castra, caeso praesidio,

102

eno su se na njih tužili i Daorsi, senat je poslao /597/Gaja Fanija da izvidi prilike u Iliriku, a posebno pri-like Dalmata. Taj se narod pokoravao Pleuratu dokje god živio: nakon njegove smrti, kad ga je kaokralj naslijedio Gencije, Dalmati su se od njega od-metnuli, ratovali su sa susjedima i obližnje /graduobližnje/ narode podvrgavali svojoj vlasti tako da suim neki od njih plaćali danak, a danak je bila stokai žito. To je dakle bio uzrok Fanijeva poslanstva.4* Iu br. 125: Vrativši se iz Ilirika, Gaj Fanije je doja-vio senatu da su Dalmati toliko daleko od toga dabilo kako ushtjednu pružiti zadovoljštinu onima kojes'u neprekidno zlostavljali nasiljem da nisu otrpjeličak niti da ga saslušaju, jer su govorili da nemaju ni-kakva posla s Rimljanima. Fanije je dodavao da munije niti ukazano gostoprimstvo niti pruženo bilo štodrugo što je potrebno: jer da su mu čak silom odu-zeli konje koje su imali iz drugoga grada, i da suhtjeli na nj podići ruku, da nisu uklanjajući se ne-volji u potpunoj tišini izišli s njihova zemljišta. Se-nat je to pažljivo saslušao, pa iako ih je vrijeđala pr-kosna i divlja ćud Delmata, ipak ih je više pokretaloto što su iz mnogo razloga smatrali da je zgodno vri-jeme da se povede rat s tim narodom. Otkako su na-ime Rimljani zbacili Demetrija Farskog, potpuno suzanemarili onaj dio Ilirika koji se spušta k Jadran-skom moru. K tome je pristupilo to što nipošto nisuhtjeli da im Italici otupe od duga mirovanja: teklaje naime dvanaesta godina od rata s Perzejem i Ma-kedoncima. Zbog toga su poduzeli rat protiv njih, že-leći s jedne strane u svojima obnoviti, da tako rek-nem, onaj vojnički duh i borbeni žar, a s druge stra-ne Ilirima uliti strah, da bi poslije toga bili primora-ni izvršavati naređenja. Iz tih su razloga objavili ratĐalmatima, no sami su ipak pred strancima navodilikao razlog to što su prosudili da im valja ratom po-pratiti poniženje naneseno njihovim poslanicima.*5

Apijan pak: Kad su Dalmati, također jedan ilirskinarod, napali Ilire — saveznike rimskog naroda i kadnisu primili poslanike koji su zbog toga došli iz Ri-ma, pokrenut je protiv njih rat pod vodstvom kon-zula Marcija Figula. Njega su pri samom dolasku dok

103

in plana pepulere, non intermisso ad fluvium usqueNaronem receptu, Figulus domum reversos aggrediconstituit, improvisum hostibus impetum suum futu-

715 rum nequicquam sperans, offenditque populares exci-piendi sui causa undique ex dvitatibus confluxisse:nec tamen eo minus in suscepto consilio perseveravit,inque urbem Delminium (unde Dalmatearum, moxDalmatarum cognomen profectum est) fugatos barba-

720 ros se recipere adegit; cura autem neque oppugnati-one quicquam efficere posse animadverteret, adver-sus oppidum egregie munitum, et operum, machina-rumque labor propter altitudinem moeniorum inutilisfuturus videbatur, animum adiecit ad alias urbes, ob

725 concursum in Delminium infrequentes, aggrediendas,quibus in potestatem redactis, deinde reversus adDelminium sudes bicubitales piće, et sulphure, stupa-que circumdatas in oppidum catapultis iaculari caepit,quae ipso impetu succensae, et facum instar arden-

730 tium volitantes, quaecumque attigissent, inflamma-bant, plurimaque novo illo teli genere apud obsessosexusta, corruptaque sunt; isque fuit finiš belli contraDalmatas a Figulo gesti, et Epitomator Livu Florus/Libro 47. 598./ Martius Consul adversus Dalmatas

735 parum prospere primum, postea feliciter pugnavit,cum quibus bello confligendi causa fuit quod IllyriosPopuli Romani vastaverant, eandemque gentem Cor-nelius Našica Consul domuit.

Quintum inde Illyricum bellum contra Ardiaeos,740 et Palarios Appianus refert:

Ardiaeos, et Palarios, cum Illyricum RomanamProvinciam invasissent, Populus Romanus aliis dis-tractus curiš legatione missa ab iniuriis deterrere co-natus est, cumque nihil profecisset, vi šibi agendum

745 constituit, exercitu decem millium peditum, et equi-tum sexcentorum eum in usum conscripto, cuius con-silii certiores Ardiaei facti, cum ad bellum satis pa-rati non essent, confestim legatos Romam mittunt ve-niam oratum; Senatus damnorum aestimationem, qui-

750 bus indigne oppressos affecissent, exolvere illos iussit,et adversus negligentes parere Sentui Fulvius Flac-cus {/619./} cum exercitu missus; sed bellum non

104

je podizao logor natjerali u ravnicu, pobivši stražu, inisu mu dali predaha sve do rijeke Narona. Figul jeodlučio da ih napadne kad se vrate kućama, uzaludse nadajući da će neprijateljima njegov nalet biti iz-nenađenje. Otkrio je međutim da se narod okupioodasvud iz gradova da ga predusretne. Ipak je pod-jednako ustrajao u donesenoj odluci, razbio je barbarei natjerao ih da se povuku u grad Delminij (od njegaje poteklo ime Dalmatei, doskora Dalmati). Kako jepak primjećivao da niti opsadom neće ništa moći po-stići protiv odlično utvrđena grada, a činilo se i daće trud bojnih gradnji i sprava biti beskoristan zbogvisokih bedema, nakanio je napadati druge gradove,slabo napučene zbog okupljanja u Delminiju. Zavla-davši njima, vratio se zatim k Delminiju i počeo ba-cačima odapinjati u grad palice od dva lakta, omota-ne smolom, sumporom i kudjeljom. One su se palileod samoga zamaha i, leteći poput gorućih baklji, uži-gale su sve što bi dotakle. Tom je novom vrstom oru-žja kod opsjednutih mnogo spaljeno i oštećeno. I toje bio kraj rata što ga je Figul vodio protiv Delma-ία.46 Α Livijev epitomator Flor /u 47. knjizi, za 598.godinu/: Konzul M arci je borio se najprije protiv Dal-mata prilično neuspješno, a zatim sretno. Uzrok jeratnog sukoba s njima bilo to što su pljačkali Ilirerimskog naroda. Taj je narod ukrotio konzul Korne-lije Nazika."

Zatim Apijan izvješćuje o petom ilirskom ratuprotiv Ardijejaca i Palarija:

Kod su Ardijejci i Palariji napali rimsku pro-vinciju Ilirik, rimski ih je narod zabavljen drugimbrigama pokušao odvratiti od nasilja uputivši im po-slanstvo. Kako to nije ništa koristilo, odlučio je damu valja djelovati silom. Kad je u tu svrhu unova-čena vojska od deset tisuća pješaka i šest stotina ko-njanika, Ardijejci su obaviješteni o toj odluci. Kakonisu bili dovoljno spremni za rat, odmah upute uRim poslanike da mole za oproštenje. Senat je zapo-vjedio neka plate procjenu šteta koje su nanijeli ne-zasluženo napadnutima, a protiv onih koji se zane-mare pokoriti senatu poslan je Fulvije Flak s voj-skom /619/. JVo taj rat nije uznapredovao dalje od

105

ultra escursionem processit, neque enim finem Uli im-ponere potuerunt. (Floirus autem) /Libro 56./ Ful-

755 vius Flaccus Consul Vardeos* in Illyrico subegit.Sextum Illyricum contra lapodes de quo Appi-

anus.Adversus lapodas, quibus intra Alpes sedes est

Sempronius Tuditanus, et Pandusas Tiberius gessere760 bellum, verique simile est, eos ad imperata facienda

compulsos. Itemque Segestanos per Lucium Cottam,ac Metellum, verum non multo post utrosque defecis-se, et Florus /Libro 59. 624./ Caius Sempronius Con-sul contra lapides primo rem male gessit, mox victo-

765 ria dadem acceptam emendavit virtute Cai luniiBruti, eius qui Lusitaniam subegerat.

Septimum in Illyrico bellum, et Dalmaticum se1-cundum Appianus.

Secutis temporibus Caecilius Metellus Consulatum770 adeptus, nihil delinquentibus Dalmatis una trium-

phandi libidine bellum inferre decrevit; a quibus ami-ce susceptus, apud Salonas eorum urbem transegithyemem, et Romam reversus triumphavit. et Florus/Libro 62./ Lucius Caecilius Metellus Dalmatas ob-

775 sedit.Octavum Illyricum, et Dalmaticum Tertium

Eutropius /Libro 6./Ad Illyricum missus est Cneus Cosconius Pro-

consul, multam partem Dalmatiae subegit, Salonas780 caepit, et composito bello Romam post biennium

rediit.Nonum Illyricum, et Dalmaticum quartum Appi-

anus /circa 700./Quo autem tempore Caesar apud Celtas cum im-

785 perio erat, Dalmatae, caeterique benigniori fortunautentes Illyrii Liburnis, quae item Illyriorum gens est,Promonam urbem abstulere, Liburni in Populi Roma-ni fidem concedentes, Caesaris in propinquo agentisopes implorarunt: Caesar misit qui Promonam tenen-

790 tibus denunciarent, ut oppidum Liburnis redderent,cumque ii contemnere imperium viderentur, validamarmatorum manum submisit, qui omnes ab Illyriisconcisi sunt, neque Caesar ultus est: non enim Pom-peianae discordiae implicito satis eam in rem otii fuit;

795 erumpente autem in bellum discordia, Caesar cum

106

pohoda: nisu ga naime mogli dokončati.*8 Flor pak/u 56. knjizi/: Konzul Fulvije Flak podvrgnuo je u Ili-riku Vardeje.*49

Šesti ilirski bio je protiv Japoda. O njemu Api-jan: Sempronije Tuditan i Tiberije Panduza vodilisu rat protiv Japoda koji borave unutar Alpa, i vrloje vjerojatno da su ih natjerali da izvršavaju zapo-vjedi. Isto su tako učinili Lucije Kota i Metel sa Se-gestanima, no nedugo su se zatim odmetnuli i jednii drugi.50 A Flor /u 59. knjizi, za 624. godinu/: Kon-zul Gaj Sempronije najprije je loše poveo protiv Ja-poda, no doskora je pretrpljeni poraz popravio pobje-dom, zahvaljujući hrabrosti Gaja Junija Bruta, ono-ga koji je bio podvrgao Luzitaniju.51

Sedmi rat u Iliriku, a drugi delmatski opisujeApijan: U vrijeme koje je uslijedilo Cecilije Metel sedomogao konzulata i iz puke želje za trijumfom odre-dio da se objavi rat Dalmatima koji nisu ništa skri-vili. Primili su ga prijateljski, te je proveo zimu kodnjihova grada Salone i vrativši se u Rim proslaviotrijumf.52 A Flor /u 62. knjizi/: Lucije Cecilije Metelopsjeo je Dalmate.53

Osmi ilirski, a treći delmatski opisuje Eutropije/u šestoj knjizi/: U Ilirik je kao prokonzul poslanGnej Koskonije. Podvrgao je znatan dio Dalmacije,zauzeo Salonu i vratio se u Rim nakon dvije godinedokončavši rat.54

Deveti ilirski a četvrti delmatski /oko g. 700/ opi-suje Apijan: Kad je Cezar obnašao vlast kod Kelta,Dalmati i drugi Iliri kojima je tada bolje išlo oduzelisu grad Promonu Liburnima, također ilirskom na-rodu. Stavljajući se pod zaštitu rimskog naroda, Li-burni su zamolili pomoć Cezara koji je boravio u bli-zini. Cezar je poslao da se onima koji su držali Pro-monu javi neka vrate grad Liburnima, a kad se či-nilo da oni preziru naređenje, odaslao je i snažnuoružanu četu. Iliri su ih sve pobili, a Cezar se nijeosvetio: zaokupljen razdorom s Pompejem nije za toimao dosta vremena. Kad se pak razdor rasplamsaou rat, Cezar je s četama koje je imao zimi iz Brundu-

107

copiis, quas habebat hyeme, α Brundusio lonium trans-misit, reliqui autem exercitus partem Antonius adCaesarem in Macedoniam duxit, ipse quoque lonio si-nu surnma hyeme transmisso, cohortes autem pedi-

800 tum quindecim, et tria millia equitum Gabinius perIllyrios eidem adduxit, ora lonii circuitu peragrata:Illyrii reputantes ea, quae non multo ante in Caesa-rem commisissent, cum eius victoriam exitio sibi fu-turam providerent, impetu facto, universum Gabinii

805 exercitum (excepto Duce, paucisque praeterea fugaelapsis) conciderunt, magnamque ex tantis spoliis, etcaeteri ad bellum apparatus copiam obtinuere. Caesargerendis rebus adversus Pompeium, Pompeioque sub-lato reliquiis eius partium, quae multae, et variae

810 supererant profligandis, distentus erat: sed cum om-nibus constitutis Romam reversus, expeditionem ad-versus Getas, et Parthos suscepit: metuentes Illyrii,ne se in itinere positos aggrederetur, Legatos Romammittunt, qui praeteritorum veniam poscerent, seque

815 in amicitiam eius, societatemque darent; Illyriorumgentem, veluti bello inclytam verbis extollentes: illequamquam institutam adversus Parthos profectionemfestinaret, tamen pro dignitate Populi Romani illisrespondit: minime amicorum loco habiturum eos, qui

820 talia perpetrassent, veniam autem daturum, si se tri-buto subicere, obsidesque dare vellent, Dalmatisutrumque pollicentibus, Atinium multis cum pede-stribus, et equestribus copiis ad eos mittit, qui leviaquaedam tributa imponeret, obsidesque reciperet.

825 Decimum Illyricum, et Dalmaticum quintum, etultimum fuit, de quo Appianus sequitur /710 usque763./

Ast ubi Caesar interiit, rem Romanam, quae illi-us ductu maxime valida, florensque juisset, eo subla-

830 ίο, interituram rati, neque Atinii dicto amplius audi-entes esse, neque tributa conferre, neque obsides tra-dere sustinuerunt: vira autem parante in eos Atinio,quinque cohortes, eorumque Ducem Bebium ordinissenatoru ceciderunt: Atinius autem cum reliquis Epi-

835 damnum se recepit: hunc exercitum senatus, itemqueMacedoniam, et quidquid apud Illyricum in PopuliRomani ditione erat Marco Bruto, ei, qui Caesareminterfecerat, quomodo Syriam Cassio eiusdem caedis

108

zija prešao Jonsko more. Dio je preostale vojske kCezaru u Makedoniju doveo Antonije, i sam prešav-ši Jonsko more usred zime. Petnaest je pak kohortipješaka i tri tisuće konjanika k njemu preko Iliradovodio Gabinije, zaobišavši obalom Jonskog mora.Iliri su promišljali o onome što su tek nešto ranijepočinili protiv Cezara, te kako su predviđali da ćenjegova pobjeda biti na njihovu propast, navalili sui pobili čitavu Gabinijevu vojsku (osim vojskovođe ijoš nekolicine koji su se spasili bijegom). Tolikim suplijenom i ostalom ratnom opremom zadobili velikumoć. Cezara je zadržavalo vojevanje protiv Pompeja,a kad je Pompej uklonjen, proganjanje snažnih i raz-nolikih ostataka njegove stranke koji su ga nadživje-li. No kad se sredivši sve vratio u Rim, poduzeo jepohod protiv Geta i Parta. Bojeći se da ne napadnei njih koji su mu ležali na putu, Iliri upute posla-nike u Rim da zatraže oproštenje za prošle događa-je i stave ih pod njegovu zaštitu i u prijateljstvo, uz-dižući ilirski narod kao glasovit u ratu. Iako je Cezarpožurivao utvrđeni polazak protiv Parta, ipak im jeu skladu s dostojanstvom rimskog naroda odgovorioda nipošto neće smatrati prijateljima one koji su ta-kvo što počinili, a da će im ipak oprostiti, ako se us-htjednu podvrgnuti danku i predati taoce. Budući dasu Dalmati obećali oboje, pošalje k njima Atinija smnogim konjaničkim i pješačkim četama neka imnametne samo kakav lagani danak i neka primi ta-oce.55

Deseti ilirski rat i peti delmatski bio je i pos-ljednji. O njemu Apijan nastavlja /od 710. do 763/:

Kaci je Cezar poginuo, pomislivši da će njego-vim nestankom propasti položaj Rima koji je podnjegovim vodstvom bio vrlo snažan i napredan, nisuotrpjeli niti da više slušaju Atinijeve odredbe, niti dadonesu danak, niti da predaju taoce. Kad je pak Atinijepripremao protiv njih silu, pobili su pet kohorti i nji-hova vođu Bebija iz senatorskog staleža. Atinije ses preostalima povukao u Epidamno. Senat je ustupiotu vojsku, zatim Makedoniju i sve što je kod Ilirikabilo pod rimskom vlašću Marku Brutu, onome kojije ubio Cezara, baš kao što je i Siriju ustupio sudio-

109

participi concessič; sed (hi) quoque bello adversus840 Antonium, et alterum Caesarem, cui Augusta cogno-

men fuit, distenti, nihil quidquam adversus Rlyriosgerendi spatium habuerunt. Hoc 'bellum Augustusdiu per se, per Agrippam, Tiberium, et Germanicumgessit, ut Florus, Dion, et ipse Appianus pluribus tes-

845 tantur, et Eutropius /Libro 1.1 Dalmatiam saepe antevictam, sed penitus tune subactam.

Haec Romanos in Illyrico gessisse, usque ad Au-gusti temipora, auctores qui extant, referunt: ex qui-bus sicuti Dalmatiam antiquitus in Illyrico fuisse

850 apparet, ita eius, et Illyrici fines elici non possunt(nisi considerentur nonnulla) circa unumquodquebellum, ut melius singula intelligi, finesque Illyrici etDalmatiae perscrutari possint.

Primum Romanorum in Illyrico bellum Polybius855 diligens, si quis alius historicus, quamvis accurate

describat, tamen Illyrici Regni statum, et quinamgentium Issenses fuerint, quave de causa a ReginaTeuta obsessi, solito suo modo haud retulit, quod velres ad Graecoe pertinentes tradere festinaret, vel for-

860 san cum apud alios praedicta reperirentur, super-fluum referre existimaverit; Nam Dion, et Appianus,quamvis idem bellum summatim describant, nonnu-la, quae Polybius oniisit, ab aliis sumpsisse videntur,at cum praeter Appianum nullus rerum Illyricarum

865 scriptor extet, ideo obscurus remanet Regum Illyri-orum status; et quamvis haec antiquitate obvolutaillustrare volentem temeritatis potius arguere, quamdiligentiae commenidare quis posset; tamen quia pri-mo Romanorum in Illyrico bello non bene percepto,

870 caetera quoque obscura evadunt, ideo consideranđaerunt ea, quae ad Illyrici statum, qualis tune fuerit,aperiendum conferant, ut clariora inde Romanorumin Adriatico gesta evadant.

Dionysium ante Romanos Adriaticum in potestateδ75 habuisse, supra relatum est, quid autem eiecto iuni-

ore Dionyeio de Issensibus, et Phariis Graecanicis Co-loniis evenerit, ad Agronis usque ac Teutae Regnumhistoricorum nemo inemorat, sed cum per quinqua-ginta annos Adriatico potitos Dionysios constet, eo

880 temporis intervallo Civitates has, cum caeteris eoruin-

110

niku istog ubojstva, Kasiju. No i njih je zadržavaorat protiv Antonija i drugoga Cezara kojem je prid-jevak bio August, te nisu imali nimalo prilike da bilošto poduzmu protiv Ilira.56 Taj je rat August dugovodio osobno i preko Agripe, Tiberija i Germanika,kako svjedoče Flor,57 Dion i sam Apijan na više mje-sta,58 a Eutropije kaže /u sedmoj knjizi/ da je Dalma-cija ranije često pobijeđena, ali tada potpuno podvrg-nuta.59

Autori koji postoje izvješćuju da su Rimljani svedo Augustova doba u Iliriku vodili ove ratove. Iz to-ga se doduše vidi da je Dalmacija od davnine bila uIliriku, ali se ne mogu izvesti njene granice i graniceIlirika, osim ako se ne razmotri ponešto o svakom po-jedinom ratu, da bi se pojedini mogli bolje razumjetii da bi se mogle istražiti granice Ilirika i Dalmacije.

Iako Polibije, poman povjesničar u usporedbi skojim drugim, brižno opisuje prvi rimski rat u Iliri-ku, ipak nije baš na svoj uobičajeni način izvijestio0 položaju Ilirskog Kraljevstva, o tome kojega su ple-mena bili Isejci, ili zašto ih je kraljica Teuta opsjela.Možda se žurio pisati o onome što se tiče Grka, ili jemožda to smatrao suvišnim iznositi jer se moglo naćida su to drugi ranije rekli. Čini se naime da su Dion1 Apijan, iako isti rat opisuju sažeto, preuzeli od dru-gih ponešto što je Polibije ispustio. Kako pak osiniApijana nema nijednog pisca ilirske povijesti, ostajezbog toga nejasan položaj kraljeva Ilira. Prije bitko mogao prigovoriti zbog nepromišljenosti onomekoji želi rasvijetliti ta pitanja obavljena drevnošćunegoli ga pohvaliti zbog revnosti. Pa ipak — budućida i ostali rimski ratovi u Iliriku postaju nejasni akose ne shvati dobro prvi, valjat će zbog toga razmo-triti ono što pridonosi da se razotkrije kakav je ta-da bio položaj Ilirika, da bi potom postala jasnijadjela Rimljana na Jadranu.

Gore je izneseno da je Dionizije prije Rimljanadržao Jadran pod vlašću. Niti jedan pak povjesničarne spominje što se dogodilo s isejskim i farskim grč-kim kolonijama kad je zbačen mlađi Dionizije, sve doAgronova i Teutina kraljevanja. No kako je sigurnoda su Dioniziji vladali Jadranom kroz pedeset godina,mora se smatrati da su u tom razdoblju ti gradovi

111

dem coloniis validas evasisse censeri debet, et ex ma-riš dominio, illius navigationem ad se traxisse, et mai-oribus navibus exercuisse argui debet; indeque opesnon modicas (praesertim Issenses, ubi Praetor, Clas-

885 sisque residebat) contraxisse, Insularumque caetera-rum poissessionem adeptos, et cum aliis Dionysii Co-loniis, sociisque, quibus tuta navigatio conducebat,amicitiam coniinuasse: At cum Diodorus loco suprarelato referat, Illyrios ex adversa continenti decem

890 millia transfretasse, et Pharum obsedisse, Praetoremvero Dionysii, Issae commorantem, Pharios liberasse,multis Illyriis occisis, pluribus simul cum eorum lem-bis captis: Hane Illyriorum expeditionem ex litto-ribus continentis, Pharo proximis provenisse oportet;

895 Ideo eadem loca Dionysii Praetorem occupasse, utIllyriorum molestias inhiberet, coniectari debet, circaquae tempora Tragurii, et Epetii loca occupata vero-simile videtur, quae Polybius Issensium Civitates fuis-se primo bello Dalmatico memorat, eorumque commo-

900 ditate Issenses cum Illyriis negotia exercuisse, conicidebet, cum haec eadem loca Pharo, et Issae opportu-niora hodie quoque ab eisdem prae caeteris locis con-tinentis frequententur, et quamvis a Dionysii luni-oris eiusque Classis recessu ab Adriatico, usque ađ

905 Agronis, contra Aetolos expeditionem centum annieffluxerint, quo temporis intervallo multa in Adri-atico evenisse oportet, quae Issensium, eorumque so-ciorum statum mutare potuerint, tamen praedictisColoniis iam validis effectis, in communi necessitate

910 navigationem tanto tempore exercitam continuasse,et cum caeteris Graecanicis Urbibus in lonio amici-tiam servasse, coniectari potest: praeterquam quodcum ipsis quoque Siciliae Tyrannis obsequium, amici-tiamve Issensibus fuisse, argui potest, cum Agatho-

915 clem quaedam Italiae loca, et Corcyram habuisse oon-stet /Diodorus, Plutarchus./ Pyrrhum vero sinus Ionudominium tenuisse testetur Appianus, et eo magis,quod nullius Adriatici Accolarum classis memoria re-periatur, Illyriosque Macedonibus primo subditos, de-

920 inde sui iuris effectos, cum eisdem crebras contentio-

112

zajedno s ostalim njihovim kolonijama postali snažni,i mora biti dokazano da su zbog gospodstva nad mo-rem privukli k sebi i plovidbu po njemu i vršili jevećim lađama, te da su zbog toga prikupili popriličnusnagu (osobito Isejci, gdje je stolovao zapovjednik sbrodovljem), domogli se posjeda i nad ostalim otoci-ma, i nastavili prijateljevati s drugim Dionizijevimkolonijama i saveznicima kojima je koristila sigurnaplovidba. Kako pak Diodor na gore navedenom mje-stu izvješćuje da se deset tisuća Ilira prebacilo sasuprotnog kopna i opsjelo Far, a da je Dionizijevzapovjednik koji je boravio na Isi oslobodio Faranepobivši mnogo Ilira i zarobivši ih veći broj zajedno snjihovim lembima,60 morao je taj ilirski pohod kre-nuti s Faru najbliže obale kopna. Stoga se mora pret-postaviti da je Dionizijev zapovjednik zauzeo ta mje-sta kako bi zapriječio ilirska nasilja. Čini se vjerojat-nim da su otprilike u to doba zauzeti položaji Tragu-rija i Epetija, za koje Polibije u prvom delmatskomratu spominje da su bili gradovi Isejaca.61 Mora sepretpostaviti i da su Isejci zahvaljujući njihovoj po-godnosti trgovali s Ilirima, jer su i danas ista ta mje-sta zgodnija za Hvar i Vis, te u njih zalaze više nou druga mjesta na kopnu. Od Dionizija Mlađeg i odpovlačenja njegova brodovlja iz Jadrana proteklo jedoduše sto godina do Agronova pohoda protiv Etola-ca, a u tom se vremenskom rasponu u Jadranu mo-ralo zbiti mnogo toga što je moglo 'izmijeniti položajIsejaca i njihovih saveznika. Pa ipak se može pret-postaviti da su naprijed spomenute kolonije, postavšiveć snažnima, nastavile u zajedničkoj nuždi pomor-stvo kojim su se toliko vremena bavile i da su oču-vale prijateljstvo s ostalim grčkim gradovima naJonskom moru. Može se dokazivati da su osim togaprijateljstva Isejci održavali pokornost ili prijatelj-stvo i prema samim sicilskim tiranima, jer je sigurnoda je Agatoklo držao neka mjesta u Italiji i Krf /Di-odor, Plutarh/.62 Apijan pak svjedoči da je Pir držaogospodstvo nad Jonskim morem,63 i ne bi se moglodokazivati da su Iliri posegnuli za gospodstvom nadmorem, to više što se ne nalazi nikakva spomena obrodovlju stanovnika uz Jadran i što su Iliri prvo bilipodložni Makedoncima, a kad su se zatim osamosta-

113

nes exercendo, mariš Dominium tentasse, argui nonpossit; Romanos autem alia ex parte primo de Italiasubigenda sollicitos, terrestria tantum bella tractasse,deinde Siciliae causa primas classes in Tyrrheno con-

925 tra Carthaginenses emisisse, diutinaque cum eisdembella gessisse constat, nec Adriaticum attigisse quis-quam memorat, prout neque Gallicae Classis ulla me-moria reperitur, ob id reliquias Siculorum dominu, Is-sensium nomine, navigationem Adriatici continuasse

930 coniectari volenti, nihil obstare videtur; abindeque Is-sensibus cum Romanis, Gallis, Venetis, caeterisquequorum, ut tutoper Adriaticum navigaretur, intererat,amicitiam intercessisse coniectari debet, et quamvisex his, qualesquales sint, coniecturis, statue Issensium

935 certiorari non possit, tamen cum Agronem copiisterrestribus, et maritimis omnes priores Illyrici Re-gres anteisse testetur Polybius, ideo anteriores, et de-biliores ipso Reges Issensium navigationi obstare nonpotuisse, concludi posse videtur; cum ipse quamvis

940 potentior a Rege amico requisitus, et pecunia conduc-tus, classem lemborum tantum deducere potuerit, inopinatamque victoriam coiisecutus sit, ex quo, sicutiIllyriorum Reges terrestribus copiis valuisse, ita ma-ri tima classe caruisse argui debet: et ex hac unica

945 maritima victoria praeter spem succedente, ad maiorainde emolumenta capienda, Agronem animum inten-disse, suisque militibus exercendis, piraticam iisdemconcessisse, ut inde Adriatici dominium, contra te-nues Issensium vires, ipse militibus abundans conse-

Θ50 queretur, quamvis ex conviviorum intemperantiamorbo contracto, celeriter vitam amiserit. Teutha ve-ro eius uxor, muliebri imprudentia usa, ut omnes na-vigantes aggrederentur suis permisit, /Polybius/ quodIllyrios cunctis exosos, omnibus hostes effecit. classes

955 autem Illyriorum non publicas, Regiasque, sed ex pri-vatorum lembis compositas arguunt prima Agronispecunia Demetrii expeditio, et quae de obsidione Phoe-nices refert Polybius. plures simul a classe absceden-tes mercatorum Italicorum alios depraedati sunt, ali-

960 os trucidarunt. neque enim si publici, Regiique iurislembi fuissent, Praefecti illos abscedere, et vaganpermisissent, quod etiam verba a Regina Legatis Ro-manis dicta confirmare videntur, /Polybius/ scilicet

114

lili, često su se s njima sukobljavali. Za Rimljane jepak s druge strane sigurno da su najprije vodili sa-mo kopnene ratove brinući se da podlože Italiju, azatim su prvo brodovlje zbog Sicilije porinuli u Ti-rensko more protiv Kartažana i s njima vodili du-gotrajne ratove. Nitko ne spominje da su i dotakliJadran, baš kao što se ne nalazi nikakva spomena ni-ti o galskom brodovlju. Čini se da se zbog toga ništane protivi onome koji bi htio pretpostaviti da su os-taci sicilskog gospodstva, pod imenom Isejaca, nasta-vili jadransko pomorstvo. Mora se pretpostaviti i daje otada postojalo prijateljstvo između Isejaca i Rim-ljana, Gala, Veneta i ostalih kojima je bilo stalo dase sigurno plovi Jadranom. Iz tih se pretpostavki, ka-kve bile da bile, doduše ne može pouzdano utvrditipoložaj Isejaca, ali kako Polibije svjedoči da je Agronkopnenom i pomorskom vojskom nadilazio sve rani-je kraljeve Ilirika,61 čini se da se može zaključiti ka-ko se od njega raniji i slabiji kraljevi nisu mogli su-protstaviti isejskom pomorstvu. Premda je naime biomoćniji, i on je sam na zahtjev prijatelja kralja iunajmljen njegovim novcem mogao izvesti samo bro-dovlje lemba i pobjedu je odnio neočekivano. Timemora biti dokazano da su kraljevi Ilira doduše bilisnažni kopnenom vojskom, ali da nisu imali morna-rice, i da je Agron zbog te jedine pomorske pobjedekoja se zbila mimo očekivanja zatim nakanio stećiveće probitke, te je svojim vojnicima kao vježbu do-pustio gusarito, da bi zatim postigao gospodstvo nadJadranom svojim obiljem vojnika protiv slabih sna-ga Isejaca. Ipak je zbog neumjerena gošćenja navu-kao bolest i ubrzo umro. Njegova je žena Teuta uskladu sa ženskom nerazboritošću dopustila svojimada napadaju svakoga tko plovi /Polibije/, a to je Ilireučinilo mrskima svakome i neprijateljima sviju.65 Dapak brodovlje Ilira nije bilo javno i kraljevsko negose sastojalo od lemba privatnika, dokazuje prvi Agro-nov pohod za Demetrijev novac i ono što Polibije iz-nosi o opsadi Fenice: više ih je zajedno odlazilo odmornarice i jedne su italske trgovce opljačkali, adruge pobiii.66 Da su naime lembi bili javni i podkraljevskom upravom, ne bi im zapovjednici dopu-stili odlaziti i lutati. Čini se da to potvrđuju također

115

licere privatis utilitatem, quam vellent a mari cape-965 re. Illyrios ergo sicuti lembos tantum habuisse con-

stat, ita maioribus navibus, publicaque classe, et prop-terea Insularum, et mariš dominio caruisse, conclu-dendum videtur; sed Phoenice quoque Teuthae re-bus prospere succedentibus, Demetrii forsan usa con-

970 silio, non amplius ad rapinas, sed ad acquirenda šibiproxima loca animum intendit, et aucto lemborumnumero, ad aequirendas Graecas in lonio Civitatesclassem amandavit, hisque non contenta, muliebriimprudentia Issenses quoque infestavit, et quamvis de

975 Aetolorum Classe victoriam, et inde Corcyram con-secuta sit; Demetrium tamen in diffidentiam deduc-tum, ad Romanos cum Corcyra transire coegit, obsi-dionem Issae frustra tentavit, maioremque Regnipartem amisit: Hane autem Issae obsidionem, ex ver-

980 bis Polybii diutinam fuisse elicitur; iam enim obsi-debatur, quando Legati Romani ad Reginam vene-runt, neque soluta est ante classis Romanae adnavi-gationem ad eandem; ideo annuam fuisse ad minusoportet; sed cum idem referat /Polybius/, Romana

985 adveniente Classe capti sunt, et lembi XX. praedaonusti redeuntes, eorum qui Issam obsidebant. haneobsidionem non fuisse Civitatis aggressionem, machi-nis adhibitis, (prout in similibus fieri solet) sed potiusIllyrios hominibus, et Lembis abundantes, mare per-

990 currendo Issensium navigationem perturbasse, Insu-lani populavisse, et intra munitiones inclusos, obsessissimiles, tenuisse dieendum videtur, Romanaque classeadveniente, Illyriorum sine ordine procedentium vi-ginti lembos praeda onustos captos, quod ex Dione

995 clarius €olligitur. Appianus autem, quamvis a Polybiodiscrepet in eo, quod Epidamnuni quoque cum Corcy-ra captum ab Illyriis referat, qtiod obsessum Polybiustradit; tamen Issenses ab Illyriis recte distinguit, dumait: Corcyram, Pharum, Esson, Epidamnum, et ex

1000 Illyriis Atintanas in Populi Romani ditione iam esse;Issenses scilicet inter caeteras Graecanici generis ci-vitates enumerando, ab Atintanis Illyriis diversos fu-isse declarat; neque Agroni subditos, cum eunidem cap-to Pharo caetero quoque lonio imminuisse, id est ali-

1005 eni iuris loca occupare, tentasse scribat: qua de causa

116

i riječi što ih je kraljica kazala rimskim poslanici-ma /Polibije/, naime da je privatnicima slobodno crp-sti od mora korist kakvu hoće.61 Sigurno je dakle dasu Iliri imali samo lembe, pa se čini da isto tako va-lja zaključiti kako nisu imali većih lađa i javnog bro-dovlja, a zbog toga niti gospodstva nad otocima i mo-rem. No kako je i Teutin pothvat kod Fenice sretnozavršio, nije više kanila pljačkati nego — možda poDemetrijevu savjetu — stjecati za se obližnja mjesta.Povećala je broj lemba i otposlala brodovlje da ste-kne grčke gradove na Jonskom moru. Nije se timezadovoljila nego je po ženskom nerazboru napala iIsejce. Odnijela je doduše pobjedu nad brodovljemEtolaca i time zadobila Korkiru, ali je ipak natjeralaDemetrija, uskrativši mu povjerenje, da zajedno sKorkirom prijeđe k Rimljanima. Uzalud je pokušalaopsjedati Isu i izgubila je veći dio kraljevstva. Iz Po-libijevih pak riječi proizlazi da je ta opsada Ise biladugotrajna: već je naime bila pod opsadom kad surimski poslanici došli kraljici, a opsada nije skinutaprije no što je rimska mornarica doplovila do nje.68

Stoga je morala trajati najmanje godinu dana. Nokako isti /Polibije/ izvješćuje da je pri dolasku rim-skog brodovlja uhvaćeno na povratku i dvadeset pli-jenom natovarenih lemba onih koji su opsjedali Isu,69

čini se da valja kazati kako ta opsada nije bila napadna grad sa spravama (kako je to obično u sličnim pri-godama), nego prije da su Iliri imajući u izobilju lju-di i lemba krstarili morem i poremetili plovidbu Ise-jaca, opljačkali otok i držali ih zatvorene u utvrdamakao da su pod opsadom. Kad se pak približavala rim-ska mornarica, uhvaćeno je dvadeset lemba Ilira kojisu nastupali bez reda. Iz Diona se to jasnije razabi-re.70 Apijan doduše odudara od Poubija time što iz-nosi da su Iliri s Korkirom zauzeli i Epidamno, za ko-ji Polibije piše da je bio opsjednut,71 ali ipak isprav-no razlučuje Isejce od Ilira kad kaže da su Korkira,Far, Es, Epidamno i od Ilira Atintani već pod vla-šću rimskoq naroda,72 tj. nabrajajući Isejce međuostalim gradovima grčkog roda razjašnjava da su bilirazličiti od Ilira Atintana i da nisu bili Agronovi po-danici, jer piše da je on zauzevši Far zaprijetio i os-tatku Jonskog mora,73 tj. da je pokušao zauzimati

117

Issenses vicinorum Pharensium deditione, vel expug-natione territos, Illyriorum potentiae impares, adamicos Romanos confugisse, et proprium legatum Cle-emporum cum Romanorum legatis ad Teutham mi-

1010 sisse, cum eodem, et Dione concludendum est: animad-vertendum tamen est, Issenses cum reliquis in điti-onem fidemque Romanorum cessisse, Polybium, etAppianum concordare; inter libertate autem donatosab Appiano Issenses non recenseri, cum in fine primi

1015 belli scribat, secundum ea Romani Corcyram, et Apo-loniam libertate donaverunt, ac ne Demetrio quidemproditionis merces defuit. ex quibus Issenses libertatecaruisse opinari posset, quod maximum absurdumesset asserere: Romanos nempe, qui Issensium liber-

1020 tatis tuenđae causa cum Illyriis bellum gesserant,eosdem libertate mulctasse, caeteris vero qui Agronisubditi fuerant libertatem concessisse; sed qui dicen-di modum utriusque auctoris observabit, cognoscet,Issenses cum caeteris qui in ditionem Romanorum

1025 pervenerant ex eo nominari, quia illos ab Illyrioruminiuriis salvos esse volebant; et ob id cum in suo li-bero statu permanerent, inter libertate donatos albAppiano non numerantur, prout ex adverso nequePharii qui in potestate Demetrii relicti fuerunt.

1030 Sed animadvertendum est Telatum Polybii frag-mentum Numero 124. de (Ca-usis) Dalmatici primibelli Lissios de Dalmatis conquestos habere, originalevero a Fulvio Ursino Graece editum νισσι'ων sed Ful-vius ex similitudine vocis, et auctoritate Stephani

1035 Lissum in Illyrico ponentis, Polybiique, et Livii eius-dem mentionem facientium, λιασίων legendum in no-tis dedaravit, quam lectionem in eiusdem fragmentiversione Casaubonus retinuit: tamen loco νωαΐων velλιασίων, Ιάσεων reponi debere, ex ipsius Polybiani

1040 fragmenti serie deprehenditur, cum non Lissios longea finibus Dalmatarum dissitos, (ut infra patebit) deeisdem conquestos appareat, sed Issenses, qui Tra-gurium, et Epetium ipsorum Urbes a proximis Dalma-tis infestas referebant: Has autem Issensium Colonias

1045 fuisse Strabo confirmat, qui Tragurium ab Issensibusconditum testatur, simili modo textus Diodori supra

118

mjesta pod tuđom upravom. S njime i s Dionom va-lja zaključiti da su se zbog toga Isejci, zastrašeni pre-dajom ili zauzećem susjednih Parana i nedorasli mo-ći Ilira, utekli prijateljima Rimljanima,74 i da su srimskim poslanicima uputili k Teuti i vlastitog po-slani/ka Kleempora.78 Valja ipak primijetiti da se Po-libije i Apijan slažu da su Isejci s ostalima stupili podrimsku vlast i zaštitu,76 a da Apijan ne nabraja Isejcemeđu obdarenima slobodom, jer na kraju prvog ratapiše nakon njega su Rimljani obdarili slobodom Kor-kiru i Apoloniju, a niti Demetriju nije uzmanjkalonagrada za izdaju." Iz toga bi se moglo pomišljati dasu Isejci bili neslobodni, što bi bilo potpuno besmisle-no spominjati, to jest da su Rimljani koji su vodilirat s Ilirima da bi zaštitili slobodu Isejaca, njima o-duzeli slobodu, a dodijelili je ostalima koji su biliAgronovi podanici. No tko bude razmotrio način ka-zivanja obojice autora, spoznat će da su Isejci ime-novani s ostalima koji su dospjeli pod rimsku vlastzbog toga što su Rimljani htjeli da budu pošteđeni odilirskog nasilja. Kako su zbog toga i ostali u svomslobodnom položaju, Apijan ih ne nabraja među ob-darenima slobodom, baš kao što nasuprot tome neimenuje ni Farane koji su bili ostavljeni pod Deme-trijevom vlašću.

No valja primijetiti da u navedenom Polifoije-vom ulomku br. 124. o uzrocima prvog delmatskograta stoji da su se Lisijci potužili na Delmate,78 a uoriginalu što ga je grčki izdao Fulvio Osini79 stojiνισσίων, Fulvio je međutim u bilješkama objas-nio da valja čitati λισσίων, po sličnosti riječi iprema autoritetu Stjepana koji stavlja Lis u Ili-rik,80 te Poubija i Livija koji ga također spominju.81

Takvo je čitanje zadržao i Casaubon u prijevodufragmenta.82 Pa ipak se iz samog sHjeda Polibijevaulomka razabire da se umjesto νιασίων ili λισσίωνmora ponovo staviti Ιάσεων, jer se vidi da se naDelmate nisu požalili Lisijci, koji su smješteni vrlodaleko od njihovih granica (kako će niže biti objaš-njeno), nego Isejci koji su javljali da obližnji Delma-ti napadaju njihove gradove Tragurij i Epetij. Da supak oni bili isejske kolonije, potvrđuje Strabon, kojisvjedoči da je Tragurij osnovan od Isejaca.83 Slično va-

119

relatus corrigendus est, et loco Lissum in Adriatico aDionysio aedificatum, Issam reponendum, cumLissum prope fluminis (Drilonis) ostia in continenti

1050 Hlyrica situm sit, neque portum, tutamque navibusstationem habeat, et ad Ionu fauces transfretandas,tutamque navigationem in Epirum reddendam ineptoloco iaceat; ad interiora auteni Adriatici in potestateretinenda, Phariisque tanto spatio dissitis auxilia prae-

1055 benda prorsus inutili, et sicuti Pharum a Graecisconditum fuit, adiuvante Dionysio, eodem Diodoroteste, Issamque Graecanicaim Urbem fuisse /In Peri-plo/ Scylax Cariandensis refert nova Pharus InsulaGraeca, et Insula Issa, et hae quidem Graecorum Ur-

1060 bes scilicet tempore eiusdem conditae, Pharos, a Pa-riis, Issa a Dionysio Siculo, quam (Schymnus) Chius,Syracusiorum Coloniam testatur.

Issa nomine Insula est,Syracusiorum continens Coloniam.

W65 Ita pro Lisso, (Issa} in Diodori textu reponi de-bet, cum Issae recte congruant quaecumque ipse Dio-dorus de statione Classis Dionysii et Praetoris resi-dentia. refert. In Adriatici nempe meditullio existensportus bonus, solumque ferax habens ad Classes, e

1070 Sicilia, lonioque venientes excipiendas, proximisquePhariis auxilia praebenida oportunissimo loco sita est:irrepserunt quoque errores, in Polybii, et Appianiversiones latinas: nam Polybii primus interpres,Issam ab Illyriis ad Romanos defecisse interpretatus

1075 est> quod Casaubonus correxit, et pro verbo defece-rat, par ere recusabat reposuit: praesupposuit enimprior interpres, Issam ante Romanorum quoque tem-pora Illyricam Civitatem fuisse, et tune ad Romanostransisse; Simili modo Appiani prior Interpres insu-

1080 lani Essios nomine, ad Romanos defecisse ait, quodneque Polybius neque Dion scripsere, neque ipsumAppianum scripsisse ex textu Graeco apparet: alte-rum quoque errorem in Appiani textu Graeco irrep-sisse constat; nam ubi Lyssum ponendum erat, Essum

1085 repetitum est, indeque adnavigationem ad Essum ve-titam prior Interpres scripsit: non enim (adnavigatio)ad Insulam Issam Illyriis vetita fuit, sed praeternavi-gatio ultra Lyssum in continenti situm, quod ad Grae-

Ija ispraviti i gore navedeni Diodorov tekst i ponovostaviti da je Dionizije na Jadranu izgradio isu, umje-sto Lis.84 Lješ je naime smješten na ilirskom kopnublizu ušća rijeke Drima, nema ni luke ni sigurna si-drišta za lađe, leži na mjestu nepogodnom da se pri-jeđe tjesnac Jonskog mora i da se osigura plovidba uEpir, a potpuno beskorisnom da se održi vlast nadunutrašnjošću Jadrana i da se pruži pomoć Faranimasmještenim na tolikoj razdaljini. Kao što isti Diođorsvjedoči da su Grci osnovali Far uz Dionizijevu po-moć,85 tako Skilak iz Karijande /u »Periplu«/ izvješ-ćuje da je i Isa bila grčki -grad: novi Far, grčki otok,i otok Isa, i ti grčki gradovi,86 tj. osnovani u njegovovrijeme, Far od Parana, a Isa od Dionizija Sicilskog.Za nju Skimno s Hi ja svjedoči da je bila sirakuškakolonija:

Postoji otok imenom IsaNa kojem je kolonija Sirakužana.87

Tako se u Diodorovu tekstu umjesto Lisa moraiznova staviti Isa, jer se s Visom ispravno slaže štogod sam Diođor iznosi o sidrištu Dionizijeva brodo-vlja i o sjedištu zapovjednika.88 Po sredini je Jadra-na, ima dobre luke i rodno tlo, smješten je na savr-šeno zgodnom mjestu da prihvaća brodovlje kojedolazi sa Sicilije i iz Jonskog mora i da pruža pomoćobližnjim Faranima. Greške su se uvukle i u latin-ske prijevode Poubija i Apijana. Prvi je Polibijevprevodilac89 naime preveo da se Isa od Ilira odmet-nula k Rimljanima. Casaubon je to ispravio i umje-sto odmetnula se iznova stavio odbijala se pokora-vati.90 Raniji je prevodilac naime pretpostavio da jeIsa i prije rimskog doba bila ilirski grad i da je ta-da prešla k Rimljanima. Slično i raniji Apijanovprevodilac91 kaže da se otok imenom Esij odmetnuok Rimljanima,92 što nisu napisali niti Polibije nitiDion,98 a iz grčkoga se teksta vidi da nije napisao nisam Apijan. Sigurno je da se i druga greška potkra-la u Apijanovu grčkom tekstu. Gdje je naime trebalostaviti Lis, ponovljeno je Es, i zbog toga je raniji pre-vodilac napisao da je bilo zabranjeno pristajati kodIse.94 Nije naime Ilirima bilo zabranjeno pristajatina otoku Visu, nego ploviti dalje mimo Lješa koji jesmješten na kopnu, a to se ticalo Grka, kako izvješ-

120 121

cos pertinebat, ut Polybius refert, et alio loeo repe-1090 tit; ex quibus sic correctis Issenses Graecanici gene-

ris fuisse, et uti liberos Romanis adhaesisse conclu-dendum est, ut Sigonius quoque animadvertit /De an-tiquo iure Provinciarum libro 1. capite 77: Hoc modoRomani prima viče in Adriaticum venere Issensium

1095 causa, et aliorum, si qui cum Issensibus sentiebant,ut infra dicetur /Capite (5.)/.

Secundum in Illyrico bellum contra Demetriumfuit, cuius exitum Polybius, Dion, et Appianus refe-runt, Demetriumque victum, et ad Philippum Mace-

lioo doniae Regem fuga delatum scribunt; loca autem,quae ei ademerunt, praeter Dimalum, et Pharum nonnominant; Sed Romanis deinde ab Hannibale ad Tra-simenum victis, instigante Demetrio, Philippus foeduscum Hannibale contra Romanos fecit, in quo enume-

1105 rantur loca, quae Romani in Illyrico possidebant, utrefert /Libro 7./ Polybius, neque in potestate Romanihabeant Corcyraeos, neque Apolloniates, neque Dyr-rachinos, neque Pharum, neque Dimallem, et Parthi-nos, neque Atintaniam, reddunto iidem, et Demetrio

ino Phario omnes illius propinquos, et necessarios, quiintra Romanorum ditionem fuerint. Hine belli Mace-donici primi causam Demetrio Phario Polybius asscri-bit, et Scerdilaidam Illyriorum Ducem pluries nomi-nat; tum in primiš Agronis, et Teuthae expeditioni-

1115 bus, tum postea cum Demetrio Phario, contra pactacum Romanis inita, Graecos infestante, quem etiama Philippo contra Aetolos conductum his conditioni-bus refert, ut /Libro 4./ annua vicena talenta accipe-ret, et ut XXX. lemborum classe bellum cum Aetolis

1120 mari gereret. Sed pecunia fraudatum, ditionem Phi-lippi infestasse, qui cum properaret bellum in Italiacontra Romanos gerere, centum lembos primus RegumMacedonum construxerat in Aegaeo, quibus in loni-um transmissis Scerdilaidae suspicionem praebuit,

1125 qui Romanis id significavit, et societatem cum ipsiscontrahens, auxilia decem navium obtinuit, quibusnoctu inopinato prope Philippi classem adveriientibus,in turpem fugam Philippus, nullo persequente con-versus est: eodemque tempore Romanos ad Philippum

1130 Legatos misisse memorat /Decadis 2. libro 2./ Livius

122

čuje Polibije i ponavlja na drugome mjestu.95 Kad seto tako ispravi, valja iz toga zaključiti da su Isejcibili grčkog roda i da su kao slobodni pristali uz Rim-ljane, što primjećuje i Sigonio /u 7. poglavlju prveknjige »O starom pravu provincija«/.98 Na taj su na-čin Rimljani prvi put došli u Jadran zbog Isejaca idrugih, ako se tko slagao s Isejcima, kako će nižebiti rečeno /u petom poglavlju/.

Drugi je rat u Iliriku bio protiv Demetrija. Onjegovu ishodu izvješćuju Polibije, Dion i Apijan,97

i pišu da je Demetrije pobijeđen i da ga je bijeg od-veo k makedonskom kralju Filipu. Ne imenuju pakmjesta koja su mu oduzeli, oisim Dimala i Fara. Nokad je zatim Hanibal pobijedio Rimljane kod Tra-zimeoskog jezera, Filip je na Demetrijev poticaj sHanibalom sklopio sporazum protiv Rimljana. U nje-mu se nabrajaju mjesta koja su Rimljani posjedovaliu Iliriku, kako iznosi Polibije /u sedmoj knjizi/: i ne-ka pod vlašću Rimljana ne budu niti Korkirani, nitiApolonjani niti Dirahijci, niti Far, niti Dimal i Par-tini, niti Atintanija. I neka oni vrate Demetriju Far-skom sve njegove srodnike i podanike koji bi se na-šli unutar područja rimske vlasti.98 Prema tome Po-libije pripisuje Demetriju Farskom uzrok prvog ma-kedonskog rata, a više puta imenuje i ilirskog voj-vodu Skerđilaidu, kako u prvim Agronovim i Teuti-nim pohodima tako i kasnije gdje s Demetrijem Far-skim napada Grke protiv sporazuma sklopljenog sRimljanima.99 Za njega također izvješćuje /u četvr-toj knjizi/ da ga je Filip unajmio protiv Etolaca podovim uvjetima: neka godišnje prima po dvadeset ta-lenata, i neka brodovljem od trideset lemba ratujena moru s Stolcima, no da je prevaren za plaću na-pao područje Filipove vlasti.100 Kako se taj žurio dapovede rat protiv Rimljana u Italiji, prvi je od ma-kedonskih kraljeva dao u Egeju izgraditi stotinulemba. Prebacio ih je u Jonsko more i time pružioSkerdilaidi povoda za sumnju, te je on to dojavioRimljanima, sklopio s njima savez i dobio pomoć oddeset lađa. One su noću nenadano doplovile blizu Fi-lipovu brodovlju, te se Filip dao u sramotan bijeg,iako ga nitko nije progonio. Li vi je spominje /u dru-goj knjizi druge dekade/ da su Rimljani istodobno

123

ad deposcendum Demetrium Pharium, qui bello vic-tus ad eum jugisset, alii in Ligures ad expostulandum,quod (Poenum) operibus, auxiliisque suis iuvissent:simul ad visendum ex propinquo, quae in Boiis, atque

1135 Jnsubribus gererentur: ad Pinnem quoque Regem inIllyrico Legati missi ad stipendium, cuius dies exi-erat, poscendum, aut, si diem proferre vellet, obsidesaccipiendos, adeo, et si bellum ingens in cervicibuserat, nullius usquam terrarum rei iura Romanos, ne

1140 longinqua quidem effugiebant. Ita Romani post Trasi-menam oladem omnes finitimos suspectos habebant,sed praesertim Philippum, quem deinde confectoPunico bello aggressi sunt, ut Polybius, et Livius re-ferunt; cuius Macedonici belli tempore nominatur al-

1145 ter Illyriorum Dux Pleuratus, simul cum Scerdilaidaa Polybio /Polybius ( . . . } / ; a Livio /Livius Decadis 3.libro 3./ autem, cum Scerdileto, in fine vero belli, Pleu-ratum Scerdileti filium Livius nominat, et in pačecum Philippo declaratum /Decadis 4. libro 1./ Pleu-

1150 rato Lingus et Partheni dati; Illyriorum utraquegens sub ditione Philippi juerat; ex quibus Scerdilai-dam Polybii cum Scerdileto Livu eutiđem fuisse,pronunciatione tantum Graeca, a Latina discrepantecensendum est.

1155 Bellum tertium contra Gentium Illyriorum Re-gem fuit, cuius causas, gesta, et finem Livius refert:Gentium Pleurati filium fuisse Polybius et Livius te-stantur, cumque Pleuratum Illyrium eodem temporeapud Perseum Macedoniae Regem extitisse scribat,

1160 ideo suspicari potest, Pleuratum hunc illius Scerdiletifilium fuisse, cui in fine primi Macedonici belli Lin-gus, et Partheni dati fuerunt, ut supra relatum est,eundemque Illyrici Orientalem partem ultra (Drilo-nem), et Macedoniae conterminam, quam olim Glau-

1165 cias Taulantiorum Rex (qui Pyrrhum in Regnumrestituit) tenuerat, possedisse, et aliqua de causa aRomanis Regno privatum, exulem apud Perseum mo-ram traxisse, ipsumque ad recuperandum šibi Reg-num exemplo Demetrii Pharii instigasse, et Gentio

1170 (forsan consanguineo) ut societatem belli cum Perseoiniret, suasisse, coniectari potest, quae societas utri-que Regno exitiosa fuit, et sicuti eam partem Illyrici,(qua) Romani Teutham mulctarant, et Demetrio tra-

124

uputili poslanike Filipu da zatraže Demetrija Far-skog koji je poražen u ratu pobjegao k njemu. Drugisu poslani k Ligurima da se potuže Sto potpomažuPunjanina svojim sredstvima i pomoćnim četama iujedno da izbliza izvide što se događa kod Boja i In-šubra. Poslanici su upućeni i kralju Finesu u Ilirikuda zatraže danak kojemu je istekao rok ili da pre-uzmu taoce bude li htio odgoditi rok. Tako Rimljani-ma nije izmicala uprava ni nad čime ni u kojoj zem-lji, čak niti vrlo udaljena, iako im je na vratu bio go-lem rat.101 Tako su Rimljani poslije trazimeniskog po-raza smatrali sumnjivima sve susjede, a Filipa oso-bito. Njega su zatim i napali kad je završio punskirat, kako izvješćuju Polibije i Livije.102 U vrijemetoga makedonskog rata Polibije /Polibije.../ imenujei drugog ilirskog vojvodu Pleurata zajedno sa Sker-dilaidom,103 a Livije /u trećoj knjizi treće dekade/ saSkerdiletom.104 Na kraju pak rata Livije imenujePleurata Skerdiletova sina,105 a u miru s Filipom jeobjavljeno /u prvoj knjizi treće dekade/ da su Pleu-ratu dani Lingus i Parteni. Oba su ilirska naroda bilapod Filipovom vlašću.106 Prema tome valja smatratida su isto Polibdjev Skerdilaida i Livijev Skerdilet,samo što se grčki izgovor razlikuje od latinskog.

Treći je rat bio protiv ilirskog kralja Gencija.Njegove uzroke, tok i ishod iznosi Livije.107 Polibijei Livije svjedoče da je Gencije bio Pleuratov sin, akako piše da je u isto vrijeme kod makedonskog kra-lja Perzeja postojao Ih'r Pleurat,108 može se stoga na-gađati da je taj Pleurat bio sin onoga Skerdileta ida su njemu na kraju prvog makedonskog rata bilidani Lingus i Parteni, kako je gore izneseno. Možese pretpostaviti da je on posjedovao istočni dio Ili-rika s onu stranu Drima koji graniči s Makedoni-jom, a nekoć ga je držao kralj Taulanata Glaukija(onaj koji je Pira uspostavio na prijestolju), da jekao prognanik boravio kod Perzeja pošto su mu Rim-ljani zbog nekakva razloga oduzeli kraljevstvo, daje po primjeru Demetrija Farskog huškao Perzejada bi sebi povratio kraljevstvo, te je i Gencija (mož-da rođaka) nagovorio neka stupi s Perzejem u ratnisavez. To je savezništvo bilo pogubno za oba kraljev-stva. Vidi se da je onaj dio Ilirika koji su Rimljani

125

diderant, intra (Drilonem fluvium), et Ceraunios1175 montes fuisse apparet, ita Gentio Regno exuto, Illy-

rici Regni populos omnes ex nominum collatione jntraNaronem fluvium, et Ceraunios montes sitos fuisseconstat: Issenses vero, qui primi inter liberos, etimmunes a Livio numerantur, sicuti ex eiusdem prae-

1180 cedenti'bus verbis Gentio non fuisse subditos, immoinimicos patet, ita Livium eosdem cum caeteris Illy-riis, quibus tune /Decadis 5. libro 5./ q«ođ incolumiGentio ad Romanos transiissent, libertas, et immuni-tas concessa fuit, Issenses perperam nominasse con-

1185 stat: et iis qui a Gentio defecerant, libertatem, etimmunitatem, qua Issenses Populi Romani socii f rue-bantur, concessam seribere debuisse, quod observan-dum est pro iis, quae mox dicenda sunt.

Quartum sequitur bellum Illyricum, et Dalmati-1190 cum primum, cuius causam Polybius, gesta vero

Appianus, et Florus referunt. Dalmatas Pleurato Gen-tii patri subditos fuisse, sed eo mortuo a Gentio de-f ecisse, Polybius narrat, ideo cum inter populos Gen-tio subditos Dalmatae non essent, a Livio supra re-

1195 lato tertio bello non nominantur, ex quo citra Naro-nem illos fuisse oportet; Sed cum referat Appianus,a Dalmatis primum Romanos Naronam usque fugatos,et deinde eosdem a Romanis victos Delminiumqueipsorum Civitatem, a qua, et illis nomen exustam:

1200 haec non longe a Nar ona f lumine evenisse oportet;Dalmatasque regionem septentrioni magis proximam,ob id frigidiorem Civitate Narona ab antiquo incolu-isse apparet ex eis, quae Vatinius quarto Dalmaticobello Praef ectus scribit Marco Tullio Ciceroni /Episto-

1205 larum familiarium libri 5. epistola x./Vatinius Imperator (Salutem) Dicit Ciceroni

Dionysio tuo adhuc nihil extrico, et eo minus, quodme frigus Dalmaticum, quod illinc eiecit, etiam hicrefrigeravit; Sed tamen non desistam, quin illum ali-

1210 quando eruam. Caesar adhuc mihi iniuriam facit, demeis supplicationibus, et rebus gestis Dalmaticis ad-huc non rejert: quasi vero non iustissimi triumphi inDalmatia res gesserim: nam si hoc expectandum sit,

126

oduzeli Teuti i predali ga Demetriju bio između ri-jeke Drima i Keraunskih planina, a isto je tako pre-ma usporedbi imena sigurno da su svi narodi IlirskogKraljevstva, kad je Gencije skinut s kraljevske vla-sti, bili smješteni između rijeke Neretve i Keraun-skih planina. Za Isejce pak, koje Livije nabraja pr-ve među slobodnima i oslobođenima poreza, iz nje-govih je prethodnih riječi jasno da nisu bili Genci-jevi podanici nego dapače neprijatelji.109 Upravo jetako sigurno i da je Livije greškom imenovao i Isej-ce s ostalim Ilirima kojima je tada bila podijeljenasloboda i oslobođenje od poreza jer su prešli Rimlja-nima dok je još Gencije bio jak /u petoj knjizi petedekade/.110 Morao je napisati da je onima koji su seodmetnuli od Gencija podijeljena sloboda i oslobo-đenje od poreza kakvo su uživali saveznici rimskognaroda Isejci. To valja uzeti u obzir prije onoga štoće doskora valjati reći.

Slijedi četvrti ilirski, a prvi delmatski rat. Onjegovu uzroku izvješćuje Polibije,111 a o toku Api-jan i Flor.112 Polibije priča da su Delmati bili poda-nici Gencijeva oca Pleurata, no da su se odmetnuliod Gencija kad je Pleurat umro.113 Zbog toga Livijeni ne imenuje Delmate u gore opisanom trećem ra-tu, jer nisu bili među narodima podložnim Genci-ju.114 Prema tome, morali su se nalaziti s ove straneNeretve. No kako Apijan izvješćuje da su Delmatiprvo natjerali Rimljane u bijeg sve do Narone, a dasu ih zatim Rimljani pobijedili i da je spaljen njihovgrad Delminij po kojemu imaju i ime,115 nije se tosmjelo dogoditi daleko od rijeke Neretve. Iz onogašto Marku Tuli ju Ciceronu piše zapovjednik u če-tvrtom delmatskom ratu Vatinije vidi se da suDelmati od davnine nastavali područje sjevernije odgrada Narone, i zbog toga hladnije /deseto pismo pe-te knjige »Pisama prijateljima«/:116

Zapovjednik Vatinije pozdravlja Cicerona. Otvome Dioniziju sve do sada ništa ne saznajem, tomanje što me i ovdje zamrzla dalmatinska hladnoćakoja me odande izbacila. No ipak neću odustati da gakad-tad iskopam. Cezar mi sve dosad nanosi neprav-du, i dosad ne javlja o mojim suplikacijama i dalma-tinskim podvizima, baš kao da nisam u Dalmaciji o-

127

dum totum bellum conficiam: 20. Oppida sunt Dalma-1215 tiae antiqua, quae ipsi šibi adsciverunt amplius sexa-

ginta. Haec nisi omnia expugno, si mihi supplicati-ones non decernuntur, longe alia conditione ego šum,ac caeteri Imperatore«. Ego post supplicationes mihiđecretas in Dalmatiam profectus šum: sex oppida in

1220 oppugnanđo caepi: unum hoc quod erat maximum,quater a me tom captum: quatuor enim Turres, etquatuor muros caepi, et arcem eorum totam, ex quame nives, frigora, imbres, đetrtiserunt? indignequemi Cicero Oppidum captum, et bellum iam con/ectum

1225 relinquere sum coactus. Quare te rogo, si opus erit,ad Caesarem meam causam agas, meque tibi in om-nes paries defendendum putes, hoc existimans, nemi-nem te tui amantiorem habere. Vale, Nonis Decem-bris Naronae.

1230 Ex qua Vatinii Epistola distingui posse videnturea, quae in supra relato Polybii fragmento obscurahabentur, in quo Casaubonus Delmatas populos -uici-nos subegisse vertit, tamen cuin textus Graecusάστυγ«Υοι>ας id est Urbi wicinos fuibeat, non de quibus-

1235 libet vicinis, sed de Urbi uicinis tantum intelligen-dus est, et exinde Dalmitanos Cives, libertate conse-cuta, vicinos suae Urbi populos subegisse, vigintiqueOppidis subactis, iisdem ex Urbe domina nomen Dal-matiae indidisse censendum est, quae Dalmatiae anti-

1240 qua Vatinius vocait, -ac inter Naronam, et Tilurum flu-mina, ac montes Pannonios sita fuisse ex dictis appa-ret: deinde, Tiluro transmisso, sexaginta alia Oppidašibi asciscendo, usque ad mare, Dalmaticum nomenprotulisse; simulque Salonae situ occupato Traguri-

1245 um) ac Epetium proximas Issensium Civitates infe-stando, causam primi belli Dalmatici praebuisse, etsicut Salonam inter sexaginta Dalmatarum recentioraOppida numerandam ex eo colligitur, quod secundo,et tertio bello Dalmatico eius mentio fit; ita Naronam

1250 quarti belli tempore nonidum Dalmatiae finibus in-clusam diserte docet Epistola ipsius Vatinii Naronaescripta, et alia praecedens /Libri 5. epistola 9./ clarius.

128

bavio stvari dostojne posve opravdana trijumfa.Jer ako treba čekati dok dokrajčim čitav rat — α uDalmaciji je dvadeset starih gradova i više od šezde-set koje su oni sebi pripojili — ne određuju li mi sesuplikacije osim ako sve njih ne osvojim, onda samu daleko drugačijem položaju nego ostali zapovjed-nici. Pošto su mi određene suplikacije, otišao sam uDalmaciju. Šest sam gradova zauzeo napadom, a je-dan je bio vrlo velik, i zauzimao sam ga četiri puta:zauzeo sam naime četiri kule i četiri bedema, i čita-vu njihovu tvrđavu, kad su me iz nje izbacili snijeg,hladnoća i kiša. Bio sam bez krivnje prinuđen, mojCicerone, napustiti osvojen grad i već dokrajčen rat.Stoga te molim, bude li trebalo, zastupaj mojurstvarpred Cezarom, i smatraj da me u svemu moraš bra-niti, imajući na umu to da te nitko ne voli više odtvoga Vatinija. Zdravo. 5. prosinca u Naroni.

Čini se da se prema ovom Vatinijevu pismu mo-že razlučiti ono što nejasno stoji u gore spomenutomPolibijevu fragmentu, gdje Casaubon prevodi da suDelmati pobijedili obližnje narode. Kako naime ugrčfeom tekstu stoji άστυγείτονας, tj. obližnje gra-du,117 ne smije se razumjeti da se to odnosi bilo nakoje »obližnje« nego samo na obližnje gradu. Prematome valja smatrati da su građani Delminija, zado-bivši slobodu, podvrgli narode u blizini svojega gra-da, i podloživši dvadeset gradova, nadjenuli im pre-ma gradu-gospodaru ime Dalmacije. Njih Vatinijenaziva starima Dalmacije,118 a iz rečenoga se vidi dasu bili smješteni između rijeka Neretve i Cetine, te Pa-nonskih planina. Zatim su prešli Cetinu, pripojili se-bi drugih šezdeset gradova i proširili dalmatinskoime sve do mora. Ujedno su zauzeli položaj Salone inapadajući obližnje gradove Isejaca, Tragurij i Epe-tij, dali su povoda prvom delmatskom ratu. Iz togašto se Salona spominje u drugom i trećem delmat-skom ratu razabire se da je treba brojiti među šezde-set novijih delmatskih gradova. Upravo isto tako pi-smo samoga Vatinija pisano u Naroni jasno uči daNarona u vrijeme četvrtog rata još nije bila obuhva-ćena granicama Dalmacije. Drugo pismo koje tomeprethodi još je jasnije /deveto pismo pete knjige/.119

129

Eodem quarto Dalmatico bello, Promonam Li-burnis Dalmatae ademerunt, quam intra Titium, et

1255 Tilurum non longe 'aib huius fontibus fuisse, situs, no-menque montis Promina dicti demonstrat, tuncque eomagis Dalmatiam dilatatam censanduim est. Nam Cae-sar bello civili impeditus, neque vindictam de exercitua Dalmatis deleto sumere; neque ipsos coercere po-

1260 tuit, tsed eo composito, leve tributum imponere sat ha^-buit.

Caesare occiso, Dalmatae se in libertatem denuovindicarunt, Romanos exercitus superarunt, et eorumreliquias Epidamnum (fuga se) recipere coegerunt,

1265 quo tempore Naronam, caeteraque loca (Drilonem)usque, Dalmatas occupasse argui potest, cum eosdempluries Augustum fatigasse scribant, et eadem locadeinde Dalmatiae adscripta fuerint. De qua Dalmatiasic aucta Veleii Paterculi verba intelligenda sunt li-

1270 bro 2. Universa Pannonia insolens longe pacis bonis,et adulta viribus Dalmatia tractu eius gentibus in so-cietatem adductis, ex constituto arma corripuit. et in-fra tantus huius belli metus fuit, ut stabilem illum, etfirmatum tantorum bellorum experientia Caesaris

1275 Augusti animum quateret, atque terreret.Hoc ultimum Illyricum, et Dalmaticum Quintum

bellum Augustus diu per se, et per Tiberium gessit,quo tandem Dalmatae subacti fuere, ut relati Aucto-res referunt, a quo etiam Insulares maria infestantes,

1280 compressos Appianus memorat. Deficientes vero Me-litenos, et Corcyraeos, qui insulas incolunt, proptereaquod mare latrociniis infestum habebant, junditusdelevit, interfectis puberibus, caeteris sub corona ve-nundatis: Liburnos mari itidem infestos navibus

1285 mulctare satis habuit. His de Illyrico, proximiquemariš dominio usque ad Romanae Monarchiae tempo-ra observatis, Illyricae orae descriptio ad eadem tem-pora deducenda est.

130

U istom su četvrtom delmatskom ratu Delmatioduzeli Liburnima Promonu, a smještaj i ime pla-nine zvane Promina pokazuje da je ona bila izmeđuKrke i Cetine, nedaleko njenih izvora. Valja sma-trati da se tada Dalmacija to više proširila. Cezarnaime zapriječen građanskim ratom nije mogao nitikazniti Delmate zbog vojske koju su uništili, niti ihobuzdati, nego se zadovoljio da im nametne laganidanak kad je smirio građanski rat.

Kad je Cezar ubijen, Delmati su se iznova oslo-bodili, svladali rimske vojske i natjerali njihove pre-ostatke da se bježeći povuku u Epidamno. Može bitidokazano da su u to vrijeme Delmati zauzeli Naronui ostala mjesta sve do Drima, jer pišu da su u višenavrata iscrpli Augusta, a ta su mjesta zatim bilapripisana Dalmaciji. Treba razumjeti da se riječi Ve-le ja Paterkula u drugoj knjizi odnose na tu tako po-većanu Dalmaciju: čitava Panonija nadaleko objesnaod blagodati mira, i Dalmacija zrelih snaga, privevšiu savez narode na njenu prostoru, pograbile su oru-žje prema dogovoru. I niže: Toliki je bio strah od to-ga rata da je potresao i plašio onaj uravnoteženi duhCezara Augusta, očvrsnut iskustvom tolikih rato-va.120

Taj je posljednji ilirski rat, a peti delmatski, Au-gust dugo vodio osobno i preko Tiberija. U njemu suDelmati napokon bili podvrgnuti, kako izvješćujunavedeni pisci. Apijan spominje da je on suzbio i oto-čane koji su napadali more: Do temelja je uništio ot-padnike Melitence i Korkirane koji stanuju na otoci-ma, pobivši muške u punoj snazi, a ostale rasprodav-ši kao roblje, jer su razbojništvima držali more u po-gibelji. Zadovoljio se da samo oduzme lađe Liburni-ma, koji su također bili pogibeljni za more.121 Raz-motrivši ovo o Iliriku i o gospodstvu nad obližnjimmorem sve do vremena Rimskog Carstva, valja doistog razdoblja dovesti i opis ilirske obale.

131

Caput II.DE ILLYRICI ORA MARITIMA.

Illyricam oram a Cerauniis montibus antiquitusinitium (sumpsisse), Graeci et Romani scriptores

5 concordes referunt, sed Graeci Liburnia ipsam termi-nant; Romani vero ad intima Sinus Adriatici Vene-toB usque producunt, et Herodotus antiquissimu«Scriptorum Henetos quoque Illyricam esse gentemasserit, quos tamen Paphlagonas fuisse Polybius, Livi-

10 us, et Strabo testantur; ideo auctores Illyricam oramdescribentes, ordinatim reeensendi sunt, non ut ex eis(quae adeo iparva, vel depravata extant) certa locorumdistinctio tradi possit; sed tantum, ut observata tem-porum ratione, Illyricae orae finium diversitas percipi

15 queat, et inde quae apud nonnullos Romanos Scripto-res obscura, vel confusa videntur, declarari possint.Horum antiquissimus est Scylax Cariandensis, cuiustextus depravationem conati sunt restituere multi.Hic Lucae Holstenii amici veteris, et in Geographia

20 antiqua versatissimi ponetur versio, is enim Adriati-cas oras describens, ait in Periplo.

Tyrrheni.Post Umbros Tyrrheni sunt: pertingunt autem,

et hi a Tyrrheno mari in Adriaticum, estque Graeca-25 nica in illis Urbs Spina, et fluvius, ascenditurque in

Urbem adverso flumine ad xx. stadia circiter, et Tyr-rhenia ab infero mari in Adriaticum usque sinumporrigitur ab Urbe Piša; ad Spinam tridui itinere.

Celtae.30 Post Tyrrhenos Celtarum gens sequitur: pars

exercitus relicta in angusto terrarum tractu, usque inAdriaticum mare, isthic intimus recessus est sinusAdriatici.

Heneti.35 Celtas Henetorum gens excipit: per quos Erida-

nus fluit; et ad ipsos a Spina Urbe unius diei naviga-tio est.

II poglavljeO MORSKOJ OBALI ILIRIKA

Grčki i rimslki pisci složno iznose da je ilirskaobala u davnini započinjala od Keraunskog gorja, nogrčki je omeđuju Liburnijom, a rimski je produžujuu dubinu Jadranskog mora sve do Veneta. Herodot,1

vrlo star pisac, spominje da su i Heneti ilirski narod,no Polibije, Li vi je i Strabon ipak svjedoče da su onibili Paflagonci.2 Stoga valja redom izložiti autore ko-ji opisuju ilirsku obalu, ne zato da bi se prema tomemoglo napisati pouzdano razgraničenje mjesta (jertoga ima tako malo, ili toliko iskrivljeno) nego samozato da bi se moglo shvatiti, uzevši u obzir vremenskiproračun, kako su raznolike bile granice ilirske oba-le, i da bi se prema tome moglo razjasniti ono što sekod nekih rimskih pisaca čini nejasnim ili zbrka-nim. Najstariji je od njih Skilak iz Karijande, čiji suiskrivljeni tekst mnogi pokušali obnoviti. Ovdje ćebiti donesen prijevod Luke Holstea, starog prijateljai velitkog vještaka u starom zemljopisu.3 On naimekaže u »Periplu« opisujući jadranske obale:

TireniIza Umbra su Tireni. I oni sežu od Tirenskog

mora u Jadransko. Kod njih je grčki grad Spina s ri-jekom. 17 grad se uz rijeku uspinje oko dvadeset sta-dija. Tirenija se od Donjeg mora sve do Jadranskogzaljeva pruža od grada Pize do Spine tri dana puta.

KeltiZ^^bl/fr

Za Tirenima slijedi narod Kelta, dio ljudstvaostavljen na uskom potezu zemlje, sve do Jadran-skog mora. Tu je Jadranski zaljev najdublje uvučen.

HenetiKelte završava narod Heneta, kroz koje teče Eri-

dan. K njima se od grada Spine plovi jedan dan.

132 133

Istri.Post Henetos Istrorum gens est, atque jluvius

40 Ister, exit autem hic jluvius in Pontum, fronte quasiad Aegyptum conversa; praeternavigatur Istrianorumregio unius diei noctisque spario.

Liburni.Post Istros Liburnorum gens est, in qua gente

45 Urbes maritimae sunt ladera jLiasIdassa./, Aetienites,Dyirta, Alupci, Olsi, Pedetae, Hemioni: Hi faemina-rum Imperio reguntur, suntque faeminae istae libe-rae a viriš, congrediuntur autem cum propriis servis,virisque vicinarum regionum. Insulae autem huic re-

50 gioni obiacent, quarum quidem nomina recenserepossum, sunt enim et aliae multae absque nomine,videlicet Apsyrtis /Istris/ Insula stadiorum CCCX.lata autem CXX. Electrides, Istria jClitriLitria./,Mentorides. Hae autem Insulae magnae sunt, iuxta

55 est et Arbatis /Catarbatis./ jluvius, navigatio iuxta·Liburnorum regionem bidui est.

Illyrii.Post Liburnos gens est Illyriorum, qui oram ma-

ritimam accolunt ad Chaoniam usque, quae iuxta60 Corcyram Alcinoi Insulam est. In his Oppidum Grae-

c'um est nomine Heraclea, et Portus Sunt et hic Bar-bari, quos Lotophagos vocant, Hierastamnae, Bulini,Hyllini, Bulinis contermini Hylli: hi Hyllum Erculisfilium conditorem suum asserunt; sunt autem Barba-

65 ri, habitantque peninsulam paulo minorem Pelopon-neso: post peninsulam littus directum accolunt. Bu-lini autem Illyrica gens est. enavigatur Bulinorumregio die longiori uno usque ad Nestum sinum.

Nesti.70 Post Nestum deinde sinuosa navigatio est, voca-

tur autem totus hic sinus (Manius), qui uno die* cir-cumnavigatur /Praeternavigatur./. Sunt autem hoc inloco Insulae Proteras, Cratia, Olintha 11. stadiorumintervallo, aut paulo maiori a se invicem dissitae

75 iuxta Pharum et Issam; hic enim nova Pharus iacetGraeca Insula, atque Issa Insula, et haec Graeca Oppi-da*. Antequam vero ad Naronem fluvium perveneris,

IstriIza Heneta je narod Istra, i rijeka Ister. Ta rije-

ka istječe u Pont, gotovo sučelice Egiptu. Uz podru-čje Istrijana proplovi se u razmaku od jednog dana inoći.

LiburniIza Istra je narod Liburna. Primorski su gradovi

kod tog naroda Jadera /Lijasldasa/, Etijeniti, Diirta,Alupci, Olsi, Pedeti i Hemioni. Ovima vladaju žene,i te su žene slobodne od muževa, a opće s vlatitim ro-bovima i s muževima iz obližnjih krajeva. Pred timpodručjem leže otoci, dakako čija imena mogu na-brojiti — ima naime i mnogo drugih bez imena — tojest: otok Apsirtida /Istrida/ od 310 stadija, širok 120,Elektride, Istrija /KlitriLitrija/, Mentoride. To su ve-liki otoci. Blizu je i rijeka Arbatis /KatarbatisJ. Plo-vidba je uz područje Liburna dvodnevna.

IliriIza Liburna je narod Ilira. Oni nastavaju mor-

sku obalu sve do Haonije koja je kod Alkinojeva oto-ka Korkire. Kod njih je grčki grad imenom Herakle-ja i luka. I ovdje su barbari koje nazivaju Lotofa-zima, Hijerastamni, Bulini, Hilini i Hili koji međašes Bulinima. Oni spominju da je njihov utemeljiteljHeraklov sin Hil, no ipak su barbari. Stanuju na po-luotoku malo manjem od Peloponeza, a iza poluoto-ka nastavaju ravnu obalu Bulini, koji su ilirski na-rod. Područje se Bulina proplovi za jedan duži dansve do zaljeva Nesta.

• ! ' · ,Nesti

Plovidba je zatim iza Nesta krivudava, a čitavse taj zaljev naziva Manijskim. Oplovi se* /Mimonjega se proplovij za jedan dan. Na tom su mjestuotoci Protera, Kratija i Olinta, raspoređeni na među-sobnom razmaku od jedanaest stadija ili malo ve-ćem, kod Fara i Ise. Ovdje naime leži grčki otok no-vi Far, i otok Isa, i ti grčki gradovi* Prije no što do-đeš do rijeke Narona, pruža se u more prostran kraj,

134 135

ατηρία regio in mare provenit, atque Insula Uttorividna nomine Melita, tum alia huic vidna, quae Cor-

80 cyra nigra vocatur* /Et plurimum dbest promontoriosuo haec insula./, altero autem promontorio iuxta Na-ronem fluvium excurrit, distat a Melita stadiis XX.a continenti autem terra stadiis 8.

Manu.85 Post Nestos vero Naron jluvius est, aditu satis

amplo, nam et triremes, et Naves illum subeunt adEmporium usque LXXX. stadiis sursum a mari di-stans. Hi autem genere Illyrii sunt nomine Manu. La-cus autem introrsum iuxta Emporium illud magnus

90 est, usque ad Autariatas Illyricam gentem pertingens,in quo lacu Insula est CXX. stadiorum, culta admo-dum et jertilis. Ex hoc lacu Naro amnis profluit, eta Narone ad fluvium Arionem diei navigatio est: postArionem fluvium dimidii diei cursu, Cadmi et Har-

95 meniae saxa sunt, templumque procul ab Arione flu-vio, a dicto /lumine navigatur ad Emporium Buthoam.

Encheles, sive Enchelii.Encheles quoque Illyrica gens est, vidna Rhizu-

nitis, a Buthoa ad Epidamnum Urbem Graecam diei100 noctisque navigatio est: iter autem tridui.

Illyrii.Taulantii sunt gens Illyrica, in qua Civitas Epi-

damnus, quam jluvius allabitur nomine Palamnus.Ex Epidamno, Apolloniam usque Graecam Urbem iter

105 biđui est: ApoZZonia autem L. stadiis a mari distat, etAeas amnis Urbem praeterfluit; ab Apollonia inAmantiam sunt stadia CCCXXX. iuxta ApolloniamAeas fluvius ex Pindo monte ortus, defluit versusOricum interius in sinum lonium: Ab Amantia autem

110 stadiis LX. in mare effluit: omnibus hisce gentibus inmediterraneis contermini sunt Atintanes, supra Ori-dam et Chaoniam, usque ad Edoniam; in Chaoniaregione exigua quaedam Insula esse jertur, nomineErythia. Huc Gerionem venisse perhibent, et boves

115 pauisse, circa fiaec loca Ceraunii montes sunt in Epiro,quibus insula exiguo nomine Sason obiacet, hine ter-tia diei parte Oricum namgatur.

136

i blizu je obali otok imenom Melita, zatim je njemubliz drugi, koji se naziva Crnom Korkirom* li taj jeotok najudaljeniji svojim rtom/, dok drugim rtomstrši kod rijeke Narona. Od Melite je udaljen dvade-set stadija, od kopna osam stadija.

ManijiIza Nesta je rijeka Naron s dosta prostranim pri-

stupom. Uz nju se naime uspinju i troveslarke i la-đe sve do trgovišta udaljenog gore od mora osamde-set stadija. Oni su rodom Iliri, a imenom Maniji. U-nutra je kod onog trgovišta 'veliko jezero koje do-pire sve do ilirskog naroda Autarijata. Na jezeru jeotok od 120 stadija, temeljito obrađen i plodan. Iztog jezera izvire rijeka Naron. Od Narona do rijekeAriona plovi se jedan dan. Iza rijeke Ariona su napol dana kretanja stijene Kadma i Harmonije, i sve-tište podalje od rijeke Ariona. Od spomenute se ri-jeke plovi k trgovištu Butoji.

Enheli ili EnhelijiI Enheli su ilirski narod, blizu Rizunitima. Od

Butoje se do grčkog grada Epidamna plovi dan i noć,a kopnom se putuje tri dana.

IliriTaulanti su ilirski narod kod kojega je grad Epi-

damno. Oplakuje ga rijeka imenom Palamno. Iz Epi-damna je dva dana puta do grčkog grada Apolonije.Apolonija je pak udaljena od mora pedeset stadija, auz grad teče rijeka Eas. Od Apolonije u Amantiju je330 stadija. Rijeka Eas koja izvire iz planine Pindaotječe kod Apolonije prema Oriku više unutra u Jon-sko more, te se u more ulijeva šezdeset stadija odAmantije. Sa svim ovim narodima u unutrašnjostimeđaše Atintani iznad Oridje i Haonije, sve do Edo-nije. Priča se da je u haonskom području neki maliotok imenom Eritija. Tvrde da je onamo došao Ge-rion i pasao goveda. Otprilike uz ta mjesta su Ke-raunske planine u Epiru. Pred njima leži otok neznat-na imena Sason. Odavde se za trećinu dana plovi uOri/c.

137

Ofici.Orici Amantiae regionem incolunt. Amantienses

120 autem Illyrii a Bulinis /Bullionibus./ hucusque per-tingunt. Ostium vero Ionu sinus a Cerauniis monti-bus est usque ad lapygium promontorium, traiectusautem Ostii huius sinus a Cerauniis montibus (ad}Hydruntum oppidum lapygiae, J O. circiter stadiorum

125 est, quidquid intra est, sinus lonius vocatur. In Ađriocrebri sunt portus, idem autem est Adria et lonius.

Scylacem sequitur Sdhimnus Chius, qui orammaritimam ad Nicomedem Regem Bithyniae per-scripsit, quem Marciani Heracleote nomine vulgatum,

130 nuper idem Holstenius vertit.

Europa.360.Post Italiam stotim occurrit lonium mareAd cuius Ostium atque fauces ultimi

135 lapyges accolunt; sub his Oenotrii, etMessapiorum portus est BrundusiumMontesque trans fretum obiacent Ceraunii.Umbri dein Messapiis sunt proximiQuos delicatae deditos vitae ferunt

140 Aetatem agentes Lydio plane moreSequitur deinde mare, quod Adriaticum vocantTheopompus eius optime explicat situm,Quod qua peninsulam facit cum pontico,Ibi Insulas similes Cycladibus obtinet,

145 Quarum quidem alias nuncupant Apsyrtides,Electridasque, sed alias Liburnidas,Feruntque nonnulli sinum hunc AdriaticumTurbis quibusdam barbarorum cingierAd L. supra. C. Miriades

150 Agrum optimum atque jertilem colentiumFerunt enim, et pecora gemellos gignereSed aer illos ambiens a PonticoDiffert, licet parum invicem distent locoNeque enim nivosus est, nec asper frigore;

155 Sed pluvius usquequaque, et humidus manet,Mutationes turbidas citasque habensAestate praesertim atque crebros turbinum,Et julminum iactus, et istic quos loctDicunt Typhonas; L. autem oppida

138

OriciOrici nastavaju područje Amantije. Amantinski

pak Iliri dopiru od Bulina /Buliona/ sve do ovdje.Vrata Jonskog zaljeva su od Keraunskih planina svedo japigijskog rta. Prijelaz vrata toga zaljeva od Ke-raunskih planina do grada Hidrunta u Japigiji izno-si oko 500 stadija. Sve što je unutar toga naziva seJonskim zaljevom. U Jadranu su brojne luke, Jadrani Jonski zaljev su naime isto.1

Za Skilaikom slijedi Skirnno s Hija koji je mor-sku obalu opisao za kralja Bitinije Nikomeda. Objav-ljen je pod imenom Marcijana iz Herakleje,5 a ne-davno ga je preveo isti Holste:"

Europa360.Nakon Italije odmah nailazi Jonsko more.Uz njegova vrata i tjesnac kao posljednjistanuju Japigi. Ispod njih su Enotriji iluka Mesapa Brunduzij.Preko mora nasuprot leži Keraunsko gorje.Zatim su vrlo blizu Mesapima Umbri.Pričaju za njih da su odani lagodnom životu,provodeći svoj vijek na potpuno lidijski način.Zatim slijedi more koje nazivaju Jadranskim.Teopomp7 najbolje objašnjava njegov smještaj.Gdje ono tvori poluotok s pontskim morem,tu obuhvaća otoke slične Kikladima.Jedne od njih nazivaju Apsirtidamai Elektridama, ali druge Liburnidama.Neki pričaju da je taj Jadranski zaljevopasan nekakvim mnoštvima barbara,do pedeset preko sto mirijada,koji nastavaju izvrsno i plodno zemljište.Kažu naime da i stoka koti dvojke.No i podneblje koje ih okružuje razlikuje seod pontskog, iako su međusobno malo udaljena:niti je naime snježno, niti oštre hladnoće,nego neprekidno ostaje kišno i vlažno.Brzo se i burno mijenja,osobito ljeti, i ima česte udare vrtlogai munja, koje na tim mjestimanazivaju »tifonima«. Pedeset je pak gradova

139

185

Venetorum in intimo recessu sunt sita,Hos transiisse ex Paphlagonum solo ferunt,Laresque constituisse ad Adriae sinum:Venetos sequuntur Thraces, Istri uti vocant,luxtaque eos duae sitae sunt Insulae,Quas optimum proferre stannum existimant.Supra hasce degunt Istriani, et Mentores,Eridanus hic jert succinum pulcherrimum,Id lachrymam esse saxeam pellucidam,Stillamque, quam altae populi exsudent ferunt,Olimque contigisse nonnulli asserunt,Incendium Phaetontis haec circa loca,Ideoque turbas incolarum omnes adhuc,Incedere citra veste, et habitu lugubri,Terras deinceps adiacentes proxime,Illis Pelagones, et Liburni possident,Queis Bulinum deinde adhaeret natio,Post hosce mox peninsula ingens Hyllica est,Quae Peloponneso comparier potest,Sed Oppida illic XV. colere asserunt,Hyllos originis quidem Graecanicae,Quorum auctor Hyllus gnatus Herculis fuit,Malo propinquorum tamen contagio,Feruntur evasisse Barbari,Ut asserunt Timeus, et Erathostenes,Ac propter illos Issa nomine Insula est,Syracusiorum continens Coloniam,Porrecta deinceps Illyris, quamplurimasGentes coercet: Nam frequentes admodumExtare turbas hominum in Illyride ferunt,Quorum una pars remota degit a mari,Pars alia littus Adriae internum occupat,Pars obtemperat Regiae potentiae,Pars alia servit unius libidini,Pars legibus vivit suis: piissimosEos ferunt, iustosque, et hospitibus bonos,

Civilem amare societatem maxime,Studere vitae, et moribus cultissimisAbhinc distat haud procul Pharus InsulaPariorum habens Coloniam, atque CorcyraQuae nigra dicitur Cnidi Colonia:Praedicta regio maximum complectitur

140

Veneta smješteno na najuvučenijem dijelu mora.Pričaju da su oni prešli s paflagonskog tlai udomili se uz Jadranski zaljev.Za Venetima slijede Iračani, Istri — kako se zovu,i uz njih su smještena dva otoka,za koje se smatra da daju izvrstan kositar.Iznad njih borave Istrijani i Mentori.Eridan ovdje nosi vrlo lijep jantar.Pričaju da je to blistava kamena suzai kap koja se cijedi iz visokih jablana.Neki spominju i da se nekoć zbiooko tih mjesta Faetontov požari da zato sve mnoštvo stanovnika sve dosadstupa u crnoj odjeći i žalobna držanja.Zemlje koje zatim leže najbliže uz njihposjeduju Pelagonci i Liburni.Na njih se zatim nastavlja narod Bulina.Iza njih je ubrzo golemi Hilički poluotokkoji se može usporediti s Peloponezom,no pričaju da ondje petnaest gradova nastavajuHili, dakako grčkoga podrijetla.Njihov je začetnik bio Herkulov sin Hil,no priča se da su zbog štetnog dodira sa susjedimaipak postali barbarima,kao što spominju Timej8 i Eratosten.9

A blizu njih je otok imenom Isa,na kojem je kolonija Sirakužana.Zatim se pruža Ilirida koja obuhvaćavrlo brojne narode: pričaju naime da u Iliridipostoje vrlo brojna mnoštva ljudi.Dio ih živi udaljen od mora,dio zauzima unutrašnju obalu Jadrana.Dio se pokorava kraljevskoj vlasti,dio služi samo zadovoljstvu,dio živi po vlastitim zakonima, i kažuda su ti najpobožniji, pravedni i dobri prema

namjernicima,da vrlo vole građansku zajednicui teže uljuđenom životu i običajima.Odavde je vrlo blizu otok Far,s kolonijom Parana, i Korkirakoja se naziva Crnom, kolonija Knida.Spomenuto područje obuhvaća vrlo veliko

141

Lacitm; accole Lychnitim illum nominant,Huic tractui Insula est propinqua, in qua diem,Vitae supremum obiisse Diomedem ferunt,

205 Et inde Diomedea dicta est nomine,Supra hosce Phrygi sunt /eri, atque Barbari,Et Civitas Epidamnus imminens mari,Originis Graecae Colonia Corcyrae,Superque Phrygos Enchelei sunt siti,

210 Queis imperasse Cadmus olim dicitur,Vidna proxime his iacet Apollonia,Corinthiorum Corcyraeorumque opus,Et Oricus moritima Graeca Ciwiias,Quam condiderunt Euboenses Ilio

215 Capto, repulsi ad ea loca ventorum impetuDeinde Thesproti

Schimnum sequitur Dionysius Afer, sive Alexan-drinus in PeriegesiQuin etiam expansus est lapygiam ad terram

220 Inde vero dilatatum protenditur Adrium salumAd Boream, sed sursum ad Occiduum recessum serpitQuod etiam lonium accolae dixerunt,Duas vero continentes eructat; intranti quidemDextram ad manum cernitur Illyris terra

225 Dalmatia vero ultra /supra/ martiorum solum virorumAd Laevam vero Ausoniorum expanditur immensus

Isthmus378.At deinceps post hos Calabricae sedes terrae,

230 Gentesque lapygum extensae usque ad HyriumMaritimam: Hyrium ubi trahitur Adrium salum,Mare in finitimum Aquileense ubi condita est,Urbs Tergestorum intimis in jinibus maris.Tot quidem Ausoniam drcum depascuntur terram,

235 inde autem ad auroram conversum circumvolvitursalum

Littora subradens Liburnica circumque firmamHylleorum terram omnem quaecunque adiacet

Isthmo240 Bullineorumque littora. Post vero immensum

tractum ducens,Illyricam circum terram volvitur usque ad iugum,Montesque excelsos, quos Ceraunios vocant:

142

jezero. Stanovnici ga nazivaju Hhnitom.Blizu je tome potezu otok na kojem je,pričaju, umro Diomed,i zbog toga je nazvan Diomedeja.Iznad njih su divlji i barbarski Frigi,i grad Epidamno koji se nadvija nad more,grčkoga podrijetla, kolonija Korkire.Iznad Friga su smješteni Enheleji.Priča se da im je nekoć zapovijedao Kadmo.Vrlo im blizu leži susjedna Apolonija,djelo Korinćana i Korkirana,i primorski grčki grad Orikkoji su osnovali Eubejci pošto je zauzetIlij, odbačeni do tih mjesta naletom vjetrova.Zatim Tesproti 10

Za Skimnom slijedi Dionizije Afrički ili Alek-sandrijski u »Periegezi«:jer se širi do japigijske zemlje,Jadransko se more odatle prošireno pružak sjeveru, ali gore zaljev svija k zapadu.Stanovnici uza nj nazvali su ga također Jonskim.Udara pak o dva kopna. Onome koji ulazina desnu se ruku razabire ilirska zemljai preko nje /iznad nje/ Dalmacija, tlo ratobornih

muževa;na lijevu se pak pruža golema prevlaka Auzonaca.378.A zatim su poslije njih naselja kalabrijske zemljei plemena Japiga protegnuta sve do primorskogHirija, do Hirija gdje se Jadransko more uvlačiu susjedno Akvilejska more, gdje je osnovangrad Tergestd na samom kraju mora.Toliko ih se hrani oko auzonske zemlje.Zatim more opet zaokreće i svija se prema istoku

tarući liburnsku obalu, oko čitava kopnaHila koje god leži uz prevlaku

i oko obale Bulina. Nakon toga se golemim prostorom

svija oko ilirske zemlje sve do kosei visokih planina koje nazivaju Keraunskim.

143

250

255

260

265

Illum autem circa sinum videas insignem tumulum,245 Tumulum quem Harmoniae, Cadmique fama dicit;

Illic enim in in serpentem flexuosum genus mutatisunt,

Quando Isme.no opulentam post senectam migraruntUbi ipsis prodigium illud Dii fecerunt; circa namque

terramIllam utrinque sita sunt duo saxaQuae ambo concurrunt agitata, cum aliquod

principiumEst incolis mali quod advolvitur ipsis481.Verum quum Adriatici sinistrum alveum marišIntraveris in navi lapygiam in terramInvenies fortis Diomedis confestim InsulamQuo heros venit, infensa VenereQuando peroptatorum adiit gentem IberorumSuae Uxoris consiliis, malevolae AegialeaeDeinceps autem mariš ad ortum loniiAbsyrti Insularum apparet immensus tractusQuas olim Colchorum filii incursarunt, quando

defessi fueruntDeinceps autem post has Liburnicae sitae suntVerum ad Austrum post saltus Ceraunios navi

currentiInsulae apparent ex ulteriori loco Ambraciotarum

270 Atque pinguis Corcyra charum solum Alcinoi.In his tribus Graecis auctoribus qui Antiquiorum

de Adriatica ora opiniones tradunt, observanda suntnomina quaedam populorum et Locorum, quae apudRomanos Historicos sive Geographos non reperiuntur,

275 et sicut in statuendo Illyrico a Cerauniis montibus adHyllos usque vel Bulinos comveniunt, ita Liburnos etIstros ab Illyriis concordes excludunt, multa etiamobscura continent, quae ut rectius intelligi possint,infra {/Capite 4./} quando de Adriatici navigationis

280 variatione tractabitur, explananda erunt. Hos sequi-tur Strabo, qui Illyricam orani describens ait:

Pertingit Pannonia etiam usque ad Dalmatiam,et fere Sardiaeos /Ardiaeos/ versus meridiem si pro-ficiscatur. Quidquid autem regionis ab intimo Adnae

285 sinu, usque ad Sardiaeos /Ardiaeos./, et Rhizonicum

144

Oko toga ćeš zaljeva vidjeti znamenit humak,humak za koji priča kaže da je Harmonijin i Kadmov.Ondje su naime preobraženi u savitljivi zmijski soj,

kad su poslije bogate starosti prešli od Izmenana mjesto gdje su im bogovi izveli to čudo. Naime

oko te zemljes obje su strane smještene dvije stijenekoje se obje miču i sudaraju kada započinje neko

zlo za stanovnike, koje se na njih valja.481.Kad pak uđeš u lijevi zaljev Jadranskog morau lađi u japigijsku zemlju,odmah ćeš naći otok srčanog Diomeda,kamo je junak došao pošto je uvrijedio Venerukad je stigao k željenom iberskom narodu,po spletkama svoje žene, zlurade Egijaleje.Zatim se na istoku Jonskog moravidi golemi potez Apsirtovih otokana koje su nekoć naletjeli iscrpljeni sinovi Kolšana.

Poslije njih su zatim smješteni Liburnski otoci.Lađi koja nakon keraunskih šuma krene na istok

pokazuju se kao posljednji otoci Ambrakijacai plodna Korkira, milo Alkinojevo tlo.11

Kod ove trojice grčkih autora koji prenose mi-šljenja starijih o jadranskoj obali valja razmotritineka imena naroda i mjesta koja se ne nalaze kodrimskih povjesničara ili zemljopisaca. Kao što se sla-žu postavljajući Ilirik od Keraunskih planina sve doHila ili Bulina, tako složno i isključuju Liburne iHistre iz Ilira. Sadržavaju također i mnogo toga ne-jasnoga, a da bi se to moglo ispravni je razumjeti, va-ljat će to objasniti niže (u četvrtom poglavlju), kadse bude raspravljalo o promjenama u plovidbi Jadra-nom. Za njima slijedi Strabon, koji u opisu ilirskeobale kaže:

Panonija seže čak sve do Dalmacije i gotovo doSardijejaca lArdijejaca/', ide li se k jugu. Sva pakkrajina koja se pruža od najuvučenijeg zaljeva Ja-drana do Sardijejaca /Ardijejaca/ i Rizoničkog zalje-

145

290

295

300

305

310

315

320

325

sinum protenditur, montosum est, interpositum mariet Pannonibus; atque hine sane videtur, non in-commode initium nos facturos continenti oratione,ambitum istum solum descripturos, poučiš modo re-petitis, eorum, quae supra dicta fuerunt. Docuimus e-nim, in Italiae descriptione primos in Illyrici ora ma-ritima esse Istros, conterminos Italiae et Carnis: Prin-cipesque nostros hodie Italiae fines ađ Polam usqueIstriae Urbem protulisse; hi igitur fines circiter DCCC.stadia ab intimo sinus absunt, totidemque Stadia sunt aPromontorio, quod est ante Polam situm od Anconam,Venetico agro ad dexteram relicto. Tota ora Istriaestadiorum 1300. sequitur lapodum ora stadiorum M.siti sunt lapodes sub Albio monte, qui finiš est Alpi-um admodum alto, ac partim ad Pannonios et Istrumpertingunt, partim ad Adriam: bellicoso gens, sed abAugusta Caesare prorsus defatigata: Urbes eorum Me-tulum, Arupinus, Monetium, Vendum, regio est inops,Zea f ere et Milio victitant: armatura Us Galilea: notiscompuncta sunt corpora in morem reliquorum Illyrio-rum et Thracum. Post lapodum oram Liburnica succe-dit, longior priore stadiis D. est in ea ora jluvius, q'uoadverso subvehuntur merces usque ad Urbem Scardonet Liburna: luxta totam quam explicavi oram Insulaesunt Absyrtides, ubi Medea dicitur fratrem suum Ab-syrtum interfecisse, qui ipsam persequebatur. Dein-ceps est Cyractica pone lapodes. Sequuntur Libar-nicae numero 40. tum aliae, notissimae autem Issa,Tragurium ab Issensibus conditum. Pharus quae olimParus Pariorum Colonia, patria Demetrii Pharii. Tumora maritima Dalmatarum, et Navale eorum Salona,est haec gens ex earum numero, quae, diuturnum cumRomanis bellum gesserunt. Habuit Oppida memoratudigna ad L. de quibus et Urbes nonmillae Salona, Pri-amo, Ninia, Sinotium novum ac vetus, ab Augustaista sunt combusta, est et Andretium Castellum pro-be munitum, et Dalminium magna Urbs, unde nomengenti; eam Urbem Našica exiguam redegit, agrumquepecori pascuum ob incolarum avaritiam. Propriumhoc habent Dalmatae, quod singulis ocieniis agrosdenuo dividunt, nam quod nulla utuntur, id respectuvicinorum Italorum eis est peculiare: alioguin iđ cum

146

va brdovita je i leži između mora i Panonaca. I uisti-nu se čini da ćemo odatle posve zgodno započeti s go-vorom o kopnu, namjeravajući opisati samo taj obi-lazak i ponovivši tek malo od onoga što je gore bilorečeno. Poučili smo naime u opisu Italije da su Istriprvi na morskoj obali Ilirika, međašeći s Italijom iKarnima, i da su naši carevi danas pomaknuli gra-nicu Italije sve do grada Pole u Istriji. Ta je daklegranica udaljena oko 800 stadija od vrha zaljeva, aisto je toliko stadija od rta smještenog pred Polomdo Ankone, ostavivši s desna venetsko zemljište. Či-tava obala Istrije ima 1300 stadija. Slijedi obala Ja-poda od 1000 stadija. Japodi su smješteni pod plani-nom Albijem koja je vrlo visok završetak Alpa, adopiru dijelom do Panonaca i Istra, a dijelom do Ja-drana. Ratoboran narod, no Cezar ih je August pot-puno skršio. Njihovi su gradovi Metul, Arupin, Mo-netij i Vend. Područje je siromašno: gotovo seprehranjuju ječmom i prosom. Naoružanje im je gal-sko, a tijela su izbodena znacima po običaju ostalihIlira i Tračana. Za obalom Japoda slijedi liburnska,dulja od prethodne 500 stadija. Na toj je obali rijekauz koju se roba dovozi sve do grada Skardon i Li-burna. Duž čitave obale koju sam opisao su otociApsirtide. Priča se da je tu Medeja ubila svoga bra-ta Apsirta koji ju je progonio. Zatim je kod JapodaKiraktika. Slijede liburnski, 40 na broj, a onda i dru-gi. Najpoznatiji su pak Isa, Tragurij koji su osnovaliIsejci, Far koji se nekoć zvao Par, kolonija Parana,domovina Demetrija Farskog. Zatim je morska oba-la Dalmata i njihova luka Salona. To je jedan odonih naroda koji su dugo ratovali s Rimljanima, imaoje do pedeset naselja dostojnih spomena, medu ko-jima su i neki gradovi: Salona, Prijamo, Ninija, Novii Stari Sinotij koje je spalio August. Tu je i valjanoosigurana tvrđava Andretij i veliki grad Dalminijpo kojemu se narod zove. Taj je grad Nazika učinioneznatnim, a zemljište pasištem za stoku, jer su sta-novnici bili pohlepni. Posebnost je Dalmata da sva-kih osam godina iznova dijele polja. Sto se naime nesluže nikakvim [noucem], to je njihova posebnost uodnosu prema susjednim Italcima, a inače im je za-

147

multis Barbaris habent commune, quod numismateinter se non utuntur. Porro mons, cui nomen Ardium,

330 Dalmatiam mediam secat; ut aLtera eius pars ad ma-re spectet: altera in diversum, sequitur Naro amnis,et qui apud eum sunt Daorizi, Ardiaei, Plerei, quo-rum his propinqua est Melaena Insula, Corcyra appel-lata et Urbs a (Cnidiis) condita, Ardiaeis vidna est

335 Pharos, ante Paros dicta: est enim a Pariis condita.(Varalios) autem pošten dixerunt Ardiaeos. Sed hosa mari in mediterranea abegerunt Romani, coege-runtque agriculturae vacare. Est autem regio, ea ste-rilis atque aspera, neque agricolis conveniens. Itaque

340 ea gens tantum non funditus periit. Quod quidemaliis quoque in eo tractu gentibus usu venit: quorumenim summa olim juit potentia, nunc, vel omninonulli sunt, vel ad imam redacti conditionem, ut deGallis Boii et Scordisci, de Illyriis Autariatae, Ardiaei,

345 Dardani, de Thracibus Triballi, primum a se invicemattriti, deinde a Macedonibus et Romanis prorsusoppressi. Post Ardiacorum et Pleraeorum oram Rhize-orum sinus et Urbs, aliaque Oppida, et Orilo jluvius,quo adverso navigatur Orientem versus, usque ad

350 Dardanicam; attingit autem Macedonicas et Pannoni-cas gentes versus meridiem, sicut et Autariatae etDassaretii, aliique populi, aliis partibus se et Auta-riatas attingunt.

et descripta Dardania.355 Post sinum Rhizicum Lissus est, et Acrolissus, et

Epidamnus a Corcyraeis condita.inde ad Ceraunios usque Montes.

Et Montes Ceraunii initium faucium sinus Ionu,et AdriaticL Fauces enim utrique sunt communes,

360 eoque tantum differunt, quod primae mariš seu ex-teriori parti nomen lonii tribuitur, Adriae autem in-teriori usque ad intimum sinus recessum, quamquamhodie totum mare hoc nomen gerit.

Et relatis de lonio, et Adriatico antiquorum365 opinionibus.

Quae supra hane sita est regio montuosa est, totafrigida, ac nivalis, maximeque ad Septentrionem ver-git, ita ut vites rarae sini, et in editis, et in planislocis. Hae sunt Pannonum montanae Planicies versus

370 meridiem ad Dalmatas usque, et Ardiaeos pertinen-

148

jedničko s mnogim barbarima to što medu sobom neupotrebljavaju novac. Zatim planina kojoj je imeArdij siječe sredinom Dalmacije tako da jedan njendio gleda na more a drugi na suprotnu stranu. Slijedirijeka Naron, i oni koji su kod nje: Daorizi, Ardijejcii Plereji. Ovima je blizu otok Melena, nazvan Kor-kirom, i grad koji su osnovali Knidani. Ardijejcimaje susjedan Far, ranije zvan Par. Osnovali su ga na-ime Parani. Kasnija su pokoljenja Ardijejce nazvalaVaralijima, no Rimljani su ih od mora odveli u ko-pno i prinudili ih da se bave poljodjeljstvom. To jepak područje neplodno i krševito, te ne odgovarazemljoradnicima. Stoga taj narod samo što nije pot-puno propao. To je uostalom postalo uobičajeno i zadruge narode na onom prostoru. Oni naime koji sunekoć bili najmoćniji sada ili uopće ne postoje ili susvedeni na vrlo bijedno stanje. Tako su se prvo uza-jamno satrli od Gala Boji i Skordisci, od Ilira Auta-rijati, Ardijejci i Dardanci i od Tračana Tribali, azatim su ih potpuno potlačili Makedonci i Rimljani.Iza obale Ardijejaca i Plereja je zaljev i grad Rizeja-ca, drugi gradovi i rijeka Drilon uz koju se plovi pre-ma istoku sve do dardanske zemlje. Ona pak premajugu dodiruje makedonske i panonske narode, baškao što se Autarijati, Dasareti i drugi narodi na dru-gim stranama dodiruju međusobno i s Autarijatima.

Ϊ opisa vši Dardani ju:Nakon Rizičkog zaljeva je Lis, i Akrolis, i Epi-

damno koji su osnovali Korkirani.Zatim sve do Kerauruskog gorja:I Keraunske planine, početak vrata Jonskog i

Jadranskog mora. Ždrijelo je naime zajedničko i jed-nom i drugom, i razlikuju se samo time što se imeJonskoga pridjeljuje prvom ili vanjskom dijelu mo-ra, a ime Jadranskoga 'unutarnjem, sve do samogvrha zaljeva, iako danas to ime nosi čitavo more.

A iznijevši mišljenja starih o Jonskom i Jadran-skom moru:

, , Područje smješteno iznad njega je brdovito, či-tavo je hladno i snježno i ponajviše okrenuto k sje-veru tako da je loza rijetka i na povišenim i na rav-nim položajima. To su brdske zaravni Panonaca, kojena jug dopiru sve do Dalmata i Ardijejaca, prema

149

tes, versus septentrionem ad Istrum desinentes, ver-sus ortum Scordiscos attingentes ad Montes Macedo-num et Thracum. Autariatae autem maxima fuit, etoptima Illyriorum gens, cui guondam contro Arđiaeos

375 bellum perpetuum fuit de Sale, qui in confinio co-quebatur, ex qua verno tempore, ex quadam convalledefluente hausta, et per quinque dies reposita, pactumerat, ut Solina alternis fruerentur vicibus; pactis post-habitis bellis decernebant; Sed Autariatae cum Tri-

380 ballos domuissent, qui ab Agrianibus usque ad IstrumXV. dierum itineris spacium occupabont, supra aliosetiam Thracas et Illyrios sese extulerunt, sunt autempotentia sua exuti prius a Scordiscis, deinde ab ipsisRomanis, qui Scordiscos etiam đebellarunt, diuturna

385 «sos potentia. et infra. Quemadmodum autem Illyrtcioram describentes, usque ad Ceraunios Montes pro-gressi sumus, qui extra Illyrici montes siti, šuum ta-men proprium habent terminum. et descriptis gen-tibus intra Dyrrachium, et Ceraunios Montes. His

390 porro Epirotis admixtae sunt Illyricae gentes. item,neque desunt, qui omne id, quod ad Corcyram usqueest regionis, Macedoniam appellant, eam asserentescausam, quod et tonsura, et lingua, et chlamyde, aliis-que id genus Macedonicis utuntur, nonnuli etiam du-

395 plići sermone. item, in viam incidunt, et qui ab Apol-lonia, et qui a Dyrrachio proficiscuntur. Tota haecνια Ignatia vocatur, prima pars ad Candaviam IllyriciMontem per Urbem Lychnidum, et Pylonem, qui lo-cus in via distinguit a Macedonia Illyricum inde

400 Tessalonicam usque.Haec Strabo partim e veteribus Geographis, par-

tim de sui temporis Illyrico tradit, quod ad quartumannum Tiberii, quo Strabonem scripsisse constat, re-ferendum est; et sicuti cum caeteris convenit a Ce-

405 rauniis montibus ad intima usque sinus Adriatici Illy-ricum extensum fuisse, ita fixum aliquem, certumveeius terminum in intimo sinus non ponit, et quamvisprimos in Illyrici ora maritima Istros conterminosItaliae et Carnis ponat, tamen utrum Italiae an Hly-

410 rico tribuerentur Carni, non distinxit. Quos antequamAugustus rerum potiretur Illyrico tributos, ex Appi-ano /Civilium 5./ apparet. Caesar et Antonius totumRomanum Imperium inter se denuo partiti sunt, fece-

150

sjeveru prestaju kod Istra, a prema istoku dodirujuSkordiske kod makedonskih i tračkih planina. Auta-rijati su pak bili najveći i najbolji ilirski narod. Ne-koć su neprekidno ratovali s Ardijejcima zbog solikoja se isušivala u pograničnom području. Bilo jedogovoreno da se naizmjence služe solanom, poštose iz nje u proljeće isuši voda koja je otjecala iz ne-ke kotline, i ostavi se pet dana. No sporazume su za-nemarili i ogledavali se u ratovima. No kad su Auta-rijati pobijedili Tribale koji su zapremali prostor odpetnaest dana puta od Agrijanaca sve do Istra, izdi-gli su se i nad ostale Tračane i Ilire. Moći su ih naj-prije lišili Skordisci, a zatim i sami Rimljani koji supobijedili i Skordiske, čija je moć bila dugotrajna. Iniže: Kafco smo opisujući obalu Ilirika uznapredo-vali do Keraunskih planina, koje su smještene vangorja Ilirika i imaju svoju vlastitu medu... I opi-sa vši narode između Dirahija i Keraunskih planina:Ovim su dakle Epirotima primiješani ilirski narodi.Zatim: Ima ih koji sav kraj sve do Korkire nazivajuMakedonijom, navodeći kao razlog to što upotreblja-vaju makedonski način sisanja, jezik, odjeću i dru-go te vrste, a neki i dva jezika. Zatim: I oni koji po-laze od Apolonije i oni koji polaze od Dirahija stu-paju na cestu: čitava se cesta zove Ignacija. Prvi j o jje dio do brda Kandavije u Iliriku kroz grad Lihnidi Pilon. To mjesto na putu razgraničuje Ilirik od Ma-kedonije ... zatim sve do Tesalonike.12

Ovo Strabon piše dijelom prema starim zemljo-piscima, a dijelom o Iliriku svoga doba, što trebasmjestiti oko četvrte godine vladavine Tiberija, podkojim je Strabon sigurno pisao. Slaže se doduše sostalima da se Ilirik protezao od Keraunskih planinado vrha Jadranskog mora, ali mu ne postavlja nika-kvu čvrstu ili pouzdanu granicu na vrhu zaljeva.Premda stavlja Istre prve na morskoj obali Ilirika,međašeći s Italijom i Karnima,n ipak nije razlučiopridjeljuju li se Karni Italiji ili Iliriku. Iz Apijana /upetoj knjizi »Građanskih ratova«/ se vidi da su se onipridjeljivali Iliriku prije no što je zavladao August:Cezar i Antonije iznova su medu sobom podijelili či-tavo područje rimske vlasti i medom su objema vla-

151

runtque terminum utriusque ditionis, Codropolimf

415 Oppidum Illyricum, quod videbatur situm in intimosinu Adriatico; Codropolim vero in Carnis fuisse ho-diernum nomen loci fori lulu Codropio dicti in ipsiussinus intimo existentis demonstrat. Sed cum GalliaCisalpina Italiae tributa fuerit, Carnos quoque (nisi

420 prius) tempore saltem Augusti simul cum Istria, utPlinius /Libro 3. capite 5. et 19./ testatur, Italiaeaccessisse oportet, et Imperante Tiberio OccidentalemIllyrici terminum Istriam fuisse, Orientalem autem,qui ad Montes Ceraunios extendebatur, Strabo ad Ig-

425 natiam viam, quae a Dyrrachio ad Tessalonicam du-cebat, reducit; reliqua vero Macedoniae tribuere vi-detur; quod Dion belli Pompeiani tempore censitumquoque fuisse /Libro 41./ refert. Dyrrachium situmest in terra, quae Illyriorum quondam Parthinorum

430 erat nunc, veluti id quoque temporis pro Macedonia du-citur, ita ut prope Dyrrachium Orientalem orae Illy-ricae terminum tempore Strabonis fuisse, et IstriamOccidentalem concludi debeat. His de Illyrici terminisrelatis, singulos eius orae populos describendo, pri-

435 mus lapodes inter Istros et Liburnos posuit Strabo,deinde Liburnos, Dalmaticam orani, Naronem amnemet populos Daorizos, Ardiaeos, Pleraeos, Rhizonicumsinum, Drilonem fluvium, Lissum et Acrolissum, in-que Epidamno Illyricae orae descriptionem termi-

440 nat, ex quo populos praedictos sub generali nomineIllyriorum intellexisse Strabonem oportet, quamvis idnon exprimat.

Proximus Straboni Poniponius Mela de Illyricolibro 2. capite 3.

445 Deinde Ceraunii montes, db iis flexus in Adriam.Hoc mare magno secessu littorum acceptum, et vastequidem in latitudinem patens, qua penetrat tamenvastius, Illyricis usque *Tegestum /Tergeste./, caete-ra Gallicis, Italicisque gentibus cingitur. Parthini et

450 Dassaretae prima eius tenent, sequentia * paulatim/TaulantiU Enchelae, Pheaces, deinde sunt quos pro-prie Illyricos vocant. Tum Pyrei, et Liburni, et Istria.Urbium prima est Oricum, secunda Dyrrachium, Epi-damnos ante erat. Romani nomen mulavere, quia vel-

455 ut in damnum ituris omen id visum est. Oltra suntApollonia, Salona, ladera, Narona, Tragurium, sinus

152

stima učinili ilirski grad Kodropol za koji se činiloda je smješten u unutrašnjosti Jadranskog mora.14

Da je pak Kodropol bio kod Karna, pokazuje današ-nje ime mjesta zvanog Codropio, koje stoji na samomvrhu zaljeva. No kad je Ovostranska Galija bila pri-dijeljena Italiji, mora biti da su i Kami pridošli Ita-liji, barem u Augustovo vrijeme zajedno s Istrom(ako ne i prije), kako svjedoči Plinije /u 5. i 19. po-glavlju treće knjige/,15 i da je za Tiberijeve vlada-vine Istra bila zapadna granica Ilirika. Istočnu pak,koja se protezala do Keraunskih planina, Strabonsvodi na Egnacijevu cestu,16 koja je vodila od Dračau Solun. Čini se da ostalo pridjeljuje Makedoniji, aDion /u 41. knjizi/ izvješćuje da se tako mislilo i uvrijeme rata s Pompejem: Dirahij je smješten u zem-lji koja je nekoć pripadala Ilirima Partinima, a sadase, kao i u ono doba, smatra Makedonijom.17 Tako semora zaključiti da je u Strabonovo vrijeme istočnameđa ilirske obale bila blizu Drača, a zapadna je bilaIstra. Iznijevši to o međama Ilirika i opisujući poje-dine narode na njegovoj obali, Strabon je prvi stavioJapode među Histre i Liburne, a zatim Liburne, dal-matinsku obalu, rijeku Naron i narode Daorize, Ardi-jejce, Plereje, Rizonički zaljev, rijeku Drilon, Lis iAkrolis, i zatim dovršava opis ilirske obale Epidam-nom.18 Prema tome, mora biti da je Strabon napri-jed spomenute narode podrazumijevao pod općimimenom Ilira, iako to ne kaže izričito.

Najbliži je Strabonu Pomponije Mela. O Ilirikupiše u 3. poglavlju druge knjige:

Zatim su Keraunske planine, i od njih skretanjeu Jadran. To je more zgodno zbog duboko uvučenihobala, a i u širinu se prostrano pruža. Prostranije jeipak kuda prodire, i odatle je sve do *Tegesta /Ter-gesta/ opasano ilirskim narodima, a na ostalim dije-lovima galskim i italskim. Njegov početak drže Par-tini i Dasareti, slijedeći dio *pomalo /Taulanti/, En-heli i Feačani. Zatim su oni koje nazivaju Ilirima upravom smislu, onda Pireji, Liburni i Istrija. Prvi jegrad Orik, drugi Dirahij koji je prije bio Epidamno.Rimljani su mu promijenili ime, jer se činilo kaopredznak da će otići u propast. Dalje su Apolonija,Salona, Jadera, Narona, Tragurij, Polatički zaljev i

153

Polaticus, et Ροϊα quondam a Colchis (ut ferunt) ha-bitata, (in quantum res transeunt) nunc Romana Co-lonia, Amnes autem Aeas, et Nar, * et* Danubius /Ex

460 Danubio./, qui iam dictus est Ister, sed Aeas secundumApoloniam, Nar inter Pyreos, et Liburnos, per Istros,Ister emittitur. *Tergestum /Tergeste.f intimo in sinuAdriae situm finit Hlyricum.

Et capite 7. de Insulis.465 In Adria *Absoros /Apsoros./, * Celadusae /Dys-

celados.f, *Absyrtis /Absyrtis./, Issa, *Trucones /Pi-tysa vel Tituna./, Hydria, Electridas, Corcyra, Tragu-rium, Diomedia, Aestria, */Sason./ Asine, atque utAlexandriae, ita Brundusio adiacens Pharos. ex qui-

470 bus, Melam auctores Strabone antiquiores, secutumconstat, cum hine Istros, inde Macedonas in Illyricoincludat, qui Strabonis tempore excludebantur, nequelapodes, et Dalmatas nominat, sed universam Illyri-cam oram a Strabone descriptam in Istriam, Libur-

475 niam, Pirrheam, et Illyricum distinguat, Virgilium,et Livium imitatus. Melam sequitur Plinius libro 3.capite 21.

Illyricum */Et Liburnia.lArsiae gens Liburnorum iungitur usque od flu-

480 men Titium; Pars eius fuere Mentores, Hymani, En-cheleae, Dudini, et quos Callimaćhus Peucetias appel-lat: nunc totum uno nomine Illyricum vocatur gene-ratim, populorum pauca effatu digna, aut facilia no-mina; conventum Scardonitanum petunt lapodes, et

485 Liburnorum Civitates 14. e quibus Lacinienses, Stul-pinos, Burnistas, Albonenses nominare non pigeat.lus Italicum habent eo Conventu Alutae, Flanates,a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varubarini, immu-nesque Assesiates, et ex Insulis Tulfinates Carietae:

490 caeterum per oram oppida a Nesactio Alvona, Fla-vona, Tarsatica, Senia, Lopsica, Ortopula, Vegium,Argiruntum, Corinium, Enona Civitas, Pausinus, flu-men Tedanium, quo finitur lapidia; Insulae eius sinuscum oppidis praeter supra significatas Absirtium, Ar-

495 ba, Tragurium, Issa, Pharus, Paros ante, Crexa, Gissa,Portunata. rursus in continenti Colonia, ladera, quaea Pola 160. m. P. abest inde 30. M. colentum Insula18. ostium Titii fluminis.

154

Pola koju su nekoć (kako pričaju) nastavali Kolšani,a sada je (koliko se prilike mijenjaju!) rimska kolo-nija. Rijeke su pak Eas i Nar*, i *Danubij /iz Danu-bija/, koji je već nazvan Ister. No Eas se izlijeva mi-mo Apolonije, Nar između Pireja i Liburna, a Isterpreko Istre. *Tergest /Tergeste/ smješten na vrhu"jadranskog zaljeva dokončava Ilirik.19

A u 7. poglavlju o otocima:Na Jadranu su *Absor /Apsor/, *Celaduse /Dis-

kelad/, *Apsirtida /Apsirtida/, Isa, *Trukoni /Pitijusaili Tituna/, Hidrija, Elektrid, Korkira, Tragurij, Di-omedija, Estrija, */Sason/ Azine i Far koji leži uzBrunduzij baš kao i uz Aleksandriju.20 Iz toga je si-gurno da Mela slijedi autore starije od Strabona, jeruključuje u Ilirik s ove strane Histre, a s one Make-donce koji su se isključivali u Strabonovo vrijeme,21

a ne imenuje Japode i Delmate, nego čitavu ilirskuobalu kako ju je Strabon opisao razlučuje na Istriju,Liburniju, Pireju i Ilirik, oponašajući Vergilija i Li-vija.22 Za Meloni slijedi Plinije u 21. poglavlju trećeknjige:

Ilirik *li Liburnija/Na Arsiju se nastavlja narod Liburna sve do ri-

jeke Titija. Njegov su dio bili Mentori, Himani, En-heleji, Dudini i oni koje Kalimah23 naziva Peucetiji-ma. Sve se to sada jednim imenom naziva općenitoIlirikom. Malo je imena naroda dostojno ili lako dase spomene. U skardonitanski konvent idu Japodi ičetrnaest liburnskih zajednica. Neka ne bude teškospomenuti Lacinijenze, Stulpine, Burniste i Albonen-ze. Italska pravo u tom konventu imaju Aluti, Fla-nati po kojima se zove zaljev, Lopsi, Varubarini i po-reza oslobođeni Asesijati, a s otoka Tulfinati Kari-jeti. Inače su na obali od Nezakcija gradovi Alvona,Flavona, Tarsatika, Senija, Lopsika, Ortopula, Vegi-ja, Argirunt, Korinij, grad Enona i Pausin, rijeka Te-danij kojom završava Japidija. Otoci su toga zalje-va s gradovima, osim gore spomenutih, Apsirtij,Arva, Tragurij, Isa, Far — ranije Par, Kreksa, Gisai Portunata. Opet je na kopnu kolonija Jadera, uda-ljena od Pole 160000 koraka. Odande je 30000 kora-ka otok Kolent, a 18000 ušće rijeke Titija.

153

Capite 22. *Liburnia. /Dalmatia./500 Liburniae finiš, et {initium} Dalmatiae Scardona

in Amne eo XII. M. Ρ. α mari *dein Tariotarum lAuta-riatarum./ antiqua regio, et castellum *Tariona /Ta-ronaj, promontorium Diomedis, vel ut alii peninsulaHyllis circuitu C. M. P. Tragurium, Civium Romano-

505 rum marmore notum. Sicum in quem locum DivusClaudius Veteranos misit, Salona, Colonia ab ladera222. M. P. petunt in eam iura descripti in Decurias372. Dalmatae 22. Devoni 239. Ditiones 69. Mezei 52.Sardiates; in hoc tractu sunt Mandetrium, Tribulium,

510 nobilitata populi Romani praeliis Castella. petunt etex Insulis Issei, Colentini, Separi, Epetini. ab his ca-stella Piguntiae Rataneum, Narona Colonia tertii con-ventus a Salona 72. M. P. apposita cognominis fluvioa mari 20. M. P. M. Varro 89. Civitates eo ventitasse

515 auctor est. Nunc soli prope noscuntur Ceraunii decu-riis 24. Daorizi 17. Desitiates 103. Docleatae 33. Dere-tini 14. Deremistae 30. Dindari 33. Glonditiones 44.Melcomanni 25. Naresii 102. Scirtari 72. Siculotae 14.populatoresque quondam Italiae. Vardei non amplius

520 quam 20. decuriis: praeter hos tenuere tractum eumOenei, Partheni, Hematini, Architae, Armistae. A Na-rone amne C. M. P. abest Epidaurum Colonia, oppidaCivium Romanorum Rhizinum, Ascrivium, Butua, Ol-chinium, quod antea Colchinium dictum est a Colchis

525 conditum: amnis Drilo superque eum Oppidum Ci-vium Romanorum Scodra a mari 18. M. P. Praetereamultorum Graeciae Oppidorum deficiens memoria,nec non et Civitatum validarum. Eo namque tractuLabeatae, Enderudini, Sassei, Grabei proprieque dicti

530 Rlyrii, et Taulantii, et Pyrei, retinet nomen in oraNymphaeum, Promontorium, Lissum Oppidum Civi-um Romanorum ab Epidauro C. M. P.

Capite 23. Macedonia.A Lisso Macedonia Provincia.

535 et Capite 26. De Insulis Adriaticis.Illyrici ora mille amplius insulis frequentatur na-

tura vadosi mariš extuariisque tenui alveo intercur-santibus. Clarae ante ostia Timavi calidorum fontiumeum aestu mariš crescentium tuceta Istrorum agrum.

540 Cissa, Pullariae, et Absyrtides Graiis dictae a fratre

156

U 22. poglavlju: *Liburnija /Dalmacija/Kraj je Liburnije i početak Dalmacije Skardona,

12000 koraka od mora na onoj rijeci. *Zatim je drev-no područje Tariota /Autarijata/ i utvrda Tariona/Tarona/, Diomedov rt ili, kako drugi kažu, poluotokHilida, opsega 100000 koraka, Tragurij rimskih gra-đana poznat po mramoru, mjesto Sikum kamo je bo-žanski Klaudije poslao veterane i kolonija Salona,222000 koraka od Jadere. U nju dolaze na sud Dal-mati popisani u 372 dekurije, Devoni u 22, Dicioni u239, Mezeji u 69, Sardijati u 52. Na tom su potezuMandetrij i Tribulij, utvrde koje su se proslavile bo-jevima rimskog naroda. Dolaze i s otoka Isejci, Ko-lentini, Separi i Epetini. Od njih su utvrde Piguncijei Ratanej, kolonija trećeg konventa Narona 72000koraka od Salone, položena uz rijeku istog imena20000 koraka od mora. Marko Varon24 bilježi da jeonamo dolazilo 89 zajednica. Sada su poznati gotovosamo Kerauniji s 24 dekurije, Daorizi sa 17, Desiti-jati sa 103, Dokleati sa 33, Deretini sa 14, Deremistisa 30, Dindari s 33, Glondicioni s 44, Melkomani s25, Naresiji sa 102, Skirtari sa 72, Sikuloti s 14 i ne-kadašnji pljačkaši Italije Vardeji sa samo 20 dekuri-ja. Osim njih su taj potez držali Eneji, Parteni, He-matini, Arhiti i Armisti. Kolonija Epidaur udaljenaje od rijeke Narona 100000 koraka. Gradovi rimskihgrađana Rizin, Askrivij, Butua, Olhinij koji se pri-je zvao Kolhinij jer su ga osnovali Kolšani, rijekaDrilon i na njoj grad rimskih građana Skodra 18000koraka od mora. Osim toga blijedo sjećanje na mno-ge grčke gradove, a isto tako i na snažne zajednice.Na onom su naime potezu Labeati, Enderudini, Sa-seji, Grabeji i Iliri u pravom smislu riječi, Taulantii Pireji. Na obali zadržava ime rt Nimfej. Grad rim-skih građana Lis sto je tisuća koraka od Epidaura.

U 23. poglavlju: Makedonija _;Od Lisa je provincija Makedonija.25

I u 26. poglavlju O jadranskim otocimaObala Ilirika broji više od tisuću otoka, priro-

dom plitkoga mora i ušća koja se križaju u uskomkoritu. Slavni su oni pred ušćem Timava zbog toplihizvora koji rastu s plimom, uz zemljište Istra Kiša,Pularije i Apsirtide, kako ih nazivaju Grci prema

157

Medeae ibi interfecto Absyrto. luxta eas Electridasvocavere, in quibus proveniret sucdnum, quod illielectrum appellant, vanitatis Graecae certissimumdocumentum: adeo ut (quas) earum designent, haud

545 umquam constiterit. Contra lader est *Lissa quaeque/Lissacae./ appellatae contra Liburnos Creteae /Gra-reae./, aliquot, nec pauciores /Trucones./ Liburnicae,Celadussde: Contra Surium, bubus /Bubua./, et ca-pris laudata Brattia, Issa Civium Romanorum *reli-

550 qua, et cum oppido Pharia. Ab his /Leucopetra salle./Corcyra, Melaena cognominata cum Gnidiorum oppi-do distat 22. M. P. inter quam, et Illyricum Melita,unde catulos Melitaeos appellari Callimaćhus auctorest 12. M. P. ab ea tres Elaphites. In lonio autem ma-

555 ri ab Orico M. M. P. Sasonis piratica statione nota.Animadvertendum est primo titulos capitum non

suo loco positos fuisse, nam capite 21. quamvis đeIllyrico generatim aliqua, sed mutila referantur, ta-men Liburniae f ines, et loca đescribuntur, ideo Libur-

560 nia θχ capite sequenti ibi transferri debet: capite vero22. quod Dalmatiae tantum loca continet (ut conferrevolenti patebit) Dalmatia praeponi: Đeinde observan-dum est, quamvis supra relata Plinu loca exscriptasintex textu a Delicampio recognito, caeteris iinpressis

565 correctiori; tamen extat in Bibliotheca Vatioana ma-nuscriptus Plinu Codex membranaceus n. 1951. quiquamvis erroribus non vacet, praesertim in distantiislocorum, tamen aliqua habet, quae restitutioni textusmirabiliter conferunt; nam quae capiti 21 inseruntur,

570 Tragurium, Issa, Pharos, Paros ante, manuscriptusnon habet, neque eo loci poni debent, cum Traguriumcapite sequenti inter Civitates Dalmatiae recte nu-meret Plinius, ut Pintianus animadvertit infra refe-rendus; Issam autem et Pharum inter insulas Adri-

575 aticas capite 26 ponat: ideo haec nomina uti superfluaomittenda sunt capite 22. dein (Tariotarum) antiquaregio, et castellum Tariona, cum de Tariotis nequeStrabo, neque quisquam auctorum mentionem faciat,manuscriptus autem habeat, Aut ariatarum antigua

580 regio, et Castellum Tarona. hae duae dictiones Autariatarum, ex Scriptoris incuria disiunctae pro no-

158

Medejinu bratu Apsirtu koji je ondje ubijen. Blizunjih su nazvali Elektridama one na kojima bi nasta-jao jantar koji oni zovu elektrum. To je vrlo pouzdandokaz grčke ispraznosti, tako da nikada neće biti ja-sno koje od njih time označavaju. Nasuprot je Jade-ru *Lisa i one /Lisace/ koje se nasuprot Liburnimanazivaju Kreteje /Grareje/. Nekoliko je, ali ne ma-nje, /Trukona/ liburnskih i Keladusa. Nasuprot Su-riju je govedima /Bubua/ i kozama slavna Bratija,Isa rimskih građana *koja je preostala, i Parija s gra-dom. Od njih je Isu Leukopetra, Sale, i/ Korkira naz-vana Melenom s gradom Knidana udaljena 22000 ko-raka. Između nje i Ilirika je Melita. Kalimah bilježida se prema njoj štenad naziva melitejskom.26 Tri suElajita 12000 koraka od nje. U Jonskom je pak moru3000 koraka od Orika Sasonida poznata po gusar-skom pristaništu.27

Valja najprije primijetiti da naslovi poglavljanisu bili stavljeni na svoje mjesto. Iako se naime u21. poglavlju ponešto iznosi o Iliriku općenito, alikrnje, ipak se tu opisuju granice i mjesta Liburnije.Stoga se iz slijedećeg poglavlja mora ovamo preni-jeti »Liburnija«, a pred 22. poglavlje staviti »Dalma-cija«. Ono obuhvaća samo mjesta u Dalmaciji (kaošto će biti jasno onome koji je voljan uspoređivati).Valja zatim uzeti u obzir da su gore navedena Pli-nijeva mjesta doduše ispisana iz teksta što ga je pro-vjerio Dalechamps i koji je ispravniji od ostalih tis-kanih,28 ali da ipak u Vatikanskoj knjižnici postojiPlinijev rukopisni pergamentni kodeks br. 1951, kojidoduše nije bez grešaka, osobito u razdaljinama iz-među mjesta, ali ipak ima ponešto što izvanrednopridonosi obnovi teksta.29 Rukopis naime nema ono-ga što je umetnuto u 21. poglavlje, Tragurij, Isa, Far— ranije Par, a to se niti ne smije staviti na to mje-sto, jer Plinije ispravno nabraja IVagurij među gra-dovima Dalmacije u slijedećem poglavlju — kakoprimjećuje i Valladoliđanin30 koji će niže biti citiran,a Isu i Far stavlja u 26. poglavlju među jadranskeotoke. Stoga ta imena valja ispustiti kao suvišna. U22. poglavlju zatim je drevno područje Tariota iutvrda Tariona: kako »Tariote« ne spominje nitiStrabon niti bilo koji autor, a u rukopisu stoji »Aut

159

mine proprio Autariatarum accipiendae sunt, (ut exprimo elemento A maiusculo dictionis aut dignoscitur)et coniunctae pro antiquissima gente Illyrica, et

585 regione Autariatarum sumendae, quorum Strabo, etplures alii auctores mentionem faciunt, ut suo lococonsiderabitur, et Tarona vel potius Narona pro Ta-riona restitui.

In capite autem 26. maior diversitas inter manu-590 scriptos Codices, et impressum perspicitur, nam Va-

ticanus pro Lissa quoque habet Lissace, et pro Creteae,Grareae, et inter nec pauciores *Liburnicae, ponitTrucones. Ferdinandus autem Pintianus in observati-onibus Plinianis Archietypon suum, nec non Trucones

595 Liburnicae habere; Salmaticense vero exemplar cumexcusso concordare scribit: Mela tamen docet, Tru-cones ponendas, cum easdem inter Adriaticas insulasmemoret: dictio vero Liburnicae superabundare vide-tur, vel loco alterius nominis proprii insulae posita:

600 sequitur (contra Surium bubua, et capris laudataBratia}: Issa Civium Romanorum reliqua et cumOppido (Pharia). Vaticanus autem contra Suriumbubua, et capris laudata Bratiasa Civium Romanorumet cum Oppido Pharia. Pintianus hic in notis contra

605 Surium Bubus. Codex Salmanticensis contra SuriumBauo, Toletanus Boua, ut sit proprium nomen insulaeBauo seu Boua, quid si legas non intra Surium, sed in-de vel item Tragurium, nam Tragurium in hoc sinu,Ptolomaeus, Strabo, Pomponius celebrant: Superius

610 quidem facta est mentio Tragurii, sed falso illic reddi-ta creditur. Romana exemplaria Banode contra Suri-um, ut forte scribendum sit Bano, Decon, Traguri-um, nam contra Surium quid sit, ego etiam cum Her-molao nescire me fateor. Cum Pintiano fatendum est,

615 textum esse corruptum, et, cum, ex caprarum abun-dantia, hodie quoque Bracchiam laudari, bubus autemcarere constet, pro Bubus reponi debet ex VaticanoBubua, vel prout hodie vocatur Bua, Ammiani Boas,quae Civitati Tragurii ponte iungitur, et sicuti dictio-

620 nem Bratiasa Vaticani male exscriptam pro BratiaIssa sumendam facile suaderi potest, ita in impres-so reliqua (nisi sit nomen proprium alicuius insulae,

160

ariatarum« drevno područje i utvrda Tarona, valjate dvije riječi Aut ariatarum, rastavljene nebrigompisara, prihvatiti kao vlastito ime Autardjata (kakose razabire iz prvog dijela riječ aut, velikog A), i po-vezane ih uzeti za drevni ilirski narod i poidručjeAu tari ja ta koje spominje Strabon31 i više drugih au-tora kako će biti razmotreno na svome mjestu. Umje-sto »Tarione« valja obnoviti Taronu ili prije Naronu.

U 26. se poglavlju uočava još i veća razlika me-đu rukopisnim kodeksima i tiskanim tekstom. Vati-kanski naime umjesto Lisa i one ima Lisace, umje-sto Kreteje — Grareje, a između ali ne manje *libur-nskih stavlja Trukone. Ferdinando iz Valladolida paku svojim »Razmatranjima o Pliniju« piše da u njegovupredlošku stoji isto tako liburnski Trukoni, a da seprimjerak iz Salamanke slaže s otisnutim.32 Melaipak uči da treba staviti Trukone, jer ih spominjemeđu jadranskim otocima.33 čini se pak da je riječliburnski suvišna, ili stavljena umjesto vlastitog ime-na drugog otoka. Slijedi: nasuprot Suriju bubua ikozama slavna Bratija, Isa rimskih građana koja jepreostala i Parija s gradom.34 Valladoliđanin ovdjeu bilješkama »nasuprot Suriju govedima«, kodeks izSalamanke nasuprot Suriju Bavo, iz Toleda Boua,35

kao da bi to bilo vlastito ime otoka Bavo ili Bova. Ašto, kad ne bi pročitao inira Surium, nego inde, iliitem Tragurium? Trogir naime u tom zaljevu spomi-nju Ptolemej,36 Strabon i Pomponije Mela.37 Trogirje dakako spomenut više gore, ali je vjerojatno ona-mo dospio greškom. Rimski primjerci38 imaju Bano-de contra Surium, tako da bi možda trebalo pisatiBano, Decon, Tragurium. Jer što bi bilo contra Su-rium, to i ja priznajem da ne znam zajedno s Ermo-laom.39 S Valladoliđaninom valja priznati da je tekstiskvaren, a kako je Brač i danas slavan po obilju ko-za, dok je sigurno da goveda nema, mora se premavatikanskom rukopisu umjesto Bubus ponovo stavitiBubua, ili kako se danas zove Bua,40 AmijanovaBoas,41 povezana mostom s gradom Trogirom. Baškao što se lako može uvjeriti da loše ispisanu riječBratijasa vatikanskog rukopisa treba uzeti kao Bra-tija, Isa, tako se čini da je u tiskanom tekstu suvišnokoja je preostala (osim ako nije vlastito ime kojeg

161

sed male scriptum) superabundare videtur: sed si ver-t>a contra Surium mutanda essent, ut vult Pintianus

625 (cum revera quid significent non constet) quamvisTragurium inter insulas ponant, Mela, et Ptolomaeus,et de Insula a proxima Civitate sic dicta intelligi de-beant, tamen quia Bubuae, vel Buae (quam pluresexemplares Plinu memorant) non relinqueretur locus;

630 ideo potius eadem verba accipienda sunt pro nomini-bus propriis insularum, quae a promontorio DiomedisOrientem versus protenduntur, et ex Scylace supplen-da sic. Proteras, Solentum, Bubua, Bracchia, etc. utinfra expendetur. Addenda quoque sunt ante Corcy-

635 ram ex Vaticano nomina Insularum Leucopetra, etSalle.

Plinium sequitur accuratissimus GeographorumClaudius Ptolomaeus, qui Tabula Europae QuintaIllyricum per dimensiones certas latitudinum, et lon-

640 gitudinum, caelo respondentes, descripsit, et loca fi-nesque regionum ita ordinavit, ut ex simplici eiusdeminspectione omnia appareant, quae alias etiam longaoratione difficile explicarentur, ideo omissis, quae detabulae constructione tradit regionum, et locorum

645 descriptionem pro tabulae intelligentia ponere placu-it. libri 2. capitis 17. Post Istriam Italiae, reliqua Li-burniae quae in Illyride est maritima, sequitur oraAlvona, Flanona, Tarsatica, Oenei fluminis Ostia, Vel-cera, Senia, Lopsica, Tedanii fluminis Ostia, Ortopola,

650 Vegia, Argiruntum, Corinium, Enona, ladera Colonia,Titi fluminis Ostia, Scardona. Dalmatiae autem Civi-tates iuxta littus Sicum, Salonae Colonia, Epetium,Peguntium, Oneum, Naronis fluminis Ostia, Risinum,Epidaurus, Ascrivium, Rhizonicus sinus, Butua, Ulci-

65S nium, Drilonis fluminis Ostia, Lissus; fluit autem, Dri-lon fluvius a monte Scardo, et ab altero Monte sito,iuxta medium superioris Misyae; Ab eodem etiam ali-us amnis defluit Drinus nomine, qui in Saum flumenexit, ab Occidentali parte Tauruni Civitatis. Tenent

660 autem Provinciam, qui Istriae haerent lapides, supravero Liburniam magis Occidentales Mazei, post Derri-opes, et Derii supra Deriopes, Dindarii supra quos Di-tiones, supra autem Derios Ceraunii, interiora autemDalmatiae tenent Daursii, supra quos Comenii, et Var-

665 dei. supra hos Narensii, et Sardiotae, et iterum supra

162

otoka, ali loše napisano). No kad bi se morale mije-njati riječi contra Surium kako želi Valladoliđanin(jer stvarno nije sigurno što bi značile), premda Melai Ptolemej stavljaju Trogir među otoke,42 a valjalo birazumjeti da time misle na otok koji je tako nazvanpo obližnjem gradu, budući da se tada ne bi ostavilomjesta »Bubui« ili »Bui« (koju spominje više Plini-jevih primjeraka), valja zbog toga te riječi prije pri-hvatiti kao vlastita imena otoka koji se pružaju naistok od Diomedova rta, a prema Skilaku ih valja do-puniti ovako: »Protera, Solent, Bulbua, Brahija«43 itd.,kako će niže biti izloženo. Također prema vatikan-skom rukopisu pred Korkiru valja dodati imena oto-ka Leukopetra i Sale.

Za Plinijem slijedi vrlo točan zemljopisac Kla-udije Ptolemej. Na petoj je karti Evrope prikazaoIlirik točnim mjerama širina i dužina koje odgova-raju nebu i poredao je mjesta i granice pokrajina ta-ko da se jednostavnim pogledom na nju vidi sve štobi se inače teško objasnilo i drugim govorenjem.44

Stoga sam odlučio ispustiti što piše o izradi karte i,da bi se karta razumjela, donijeti opis pokrajina imjesta iz 17. poglavlja druge knjige: Nakon Istrije uItaliji slijedi preostala morska obala Liburnije kojaje u Iliridi: Alvona, Flanona, Tarsatika, ušće rijekeEneja, Velcera, Senija, Lopsika, ušće rijeke Tedanija,Ortopola, Vegija, Argirunt, Korinij, Enona, kolonijaJadera, ušće rijeke Titija, Skardona. Gradovi su pakDalmacije uz obalu: Sikum, kolonija Salone, Epetij,Peguntij, Onej, ušće rijeke Narona, Rizinij, Epidaur,Askrivij, Rizonički zaljev, Butua, Uldnij, ušće rijekeDrilona, Lis. Rijeka Drilon pak teče od planineSkarda i od druge planine smještene pri sredini gor-nje Mizije. Od nje otječe i druga rijeka imenom Drin,koja se izlijeva u rijeku Savu sa zapadne strane gra-du Taurunu. Pokrajinu pak drže Japidi koji se na-dovezuju na Istriju, iznad Liburnije nešto zapadnijeMazeji, a nakon njih Deriopi, i Deriji iznad Deriopa,Dindariji iznad kojih su Dicioni, iznad Derija su pakKerauniji. Unutrašnjost pak Dalmacije drže Daursiji,iznad njih Komeniji i Vardeji. Iznad njih su Naren-siji i Sardioti, a opet iznad njih Sikuloti, Dokleati, i

163

hos Siculotae, Docleatae, et Pirustae, et Scirtones ver-sus Macedoniam. Civitates autem mediterraneae Li-burnorum hae sunt: Tediastum, Arucia, Ardetium,Stlupi, Curcum, Ausancali, Varvaria, Salvia, Adra,

670 Arauz'ona, Asisia, Burnum, Sidrona, Blanona, Oupo-rum, Nedinum. Dalmatiae Civitates mediterraneaeAndecrium, Aleta, (Narona), Delminium, Equum Co-lonia, Saloniana, Narbona Colonia, Enderum, Chin-na, Doclea, Rizana, Scodra, Termidana, Siparuntum,

675 Epicaria, Eiminacium, Insulae autem adiacent Libur-niae, Absorus, in qua Civitates duae, Crepsa, Absorus,et Curicta, in qua Civitates etiam duae Tulfinium, Cu-ricum, et Scardona Insula, in qua Civitates duae Ar-ba, Colentum; Insulae vero adiacent Dalmatiae Issa

680 Insula, et Civitas, Tragurium Insula, et Civitas, Cor-cyra nigra, Melitinae.

Diversitas inter Melam, Plinium, et Ptolomaeum,observanda est, nam quam partem Illyrici Strabo in la-pidiam, et Liburniam distinguit; Plinius et Ptolomae-

685 us Liburniae soli adscribunt, ac lapidiae tamquam par-tis Liburniae mentionem f aciunt. Post Liburniam Dal-maticam oram Strabo ponit, quam quamvis Naronamusque extendere videatur, cum tamen inter reliquosIllyrici populos, Ardiaeos, contra Pharum sitos nomi-

690 net, hos citra Naronem fuisse oportet, ideo hane Ardi-aeorum oram Dalmatiae detrahere, et cum caeterisnominatis reliquis Illyriis tribuere videtur, quos Pli-nius, et Ptolomaeus Dalmatiae adscribunt, inter quosIllyrios proprie dictos, Plinius memorat; Mela vero,

695 sicuti Dalmatiam non nominat, ita Strabonis Dalmati-cam oram cum Ardiaeis, Naronem usque in Liburniaincludit. Insulas quoque recensens Strabo, lapidicasnominat, Liburnicas vero 40: numero sine nomine po-nit, quibus notissimas Issam, Tragurium, et Pharum

700 addit, sed cuiusnam regionis, populive fuerint, reti-cet: has autem Plinius inter Liburnicas numerat, Pto-lomaeus vero Dalmatiae adscribit, simul cum Corcyranigra, et Melitine. Pro quibus concordandis, tempo-rum ratio adhibenda est. Mela etenim antiquiora Stra-

705 bone tempora refert, Strabo autem plura ab antiquissumens, Dalmatiae fines sui temporis ponere omissit:Plinius vero licet brevitatis studio quaedam confun-dat, maiorem locorum distinctionem praebet; Ptolo-

164

Pirusti i Skirtoni prema Makedoniji. Kopneni su pakgradovi Liburna ovi: Tedijast, Arucija, Ardetij, Stlu-pi, Kurkum, Auzankali, Varvarija, Salvija, Adra,Arauzona, Azizija, Burnum, Sidrona, Blanona, Oupori Nedin. Kopneni su gradovi Dalmacije Andekrij,Aleta, Narona, Delminij, kolonija Ekvum, Salonija-na, kolonija Narbona, Ender, Hina, Doklea, Rizana,Skodra, Termidana, Siparunt, Epikarija i Ejminacij.Uz Liburniju leže otoci: Absor, gdje su dva grada:Krepsa i Absor; Kurikta, gdje su također dva grada:Tulfin i Kurik; otok Skardona, gdje su dva grada:Arba i Kolent. Uz Dalmaciju pak leže otoci: Isa, otoki grad; Tragurij, otok i grad; Crna Korkira i Meli-tine.*5

Valja razmotriti razliku između Mele, Plinija iPtolemeja. Onaj naime dio Ilirika što ga Strabonrazlučuje na Japidiju i Liburniju46 Plinije i) Ptole-mej pripisuju samoj Libumijd, a Japidiju spominjukao dio Liburnije.47 Nakon Lifburnije Strabon stavljadalmatinsku obalu, i činilo bi se da je proteže svedo Narone. Ipak među ostalim narodima Ilirika spo-minje i Ardijejce kao smještene nasuprot Faru, temora biti da su se nalazili s ove strane Narona.48 Za-to se čini da tu ardijejsku obalu oduzima Dalmaciji is ostalima je imenovanim pridjeljuje preostalim Ili-rima. Njih pak Plinije i Ptolemej pripisuju Dalma-ciji,49 a Plinije među njima spominje i »Ilire u pra-vom smislu riječi«.50 Kako Mela ne imenuje Dalma-ciju, tako u Liburniju uključuje Strabonovu dalma-tinsku obalu s Ardijejcima, sve do Narona.51 Nabra-jajući otoke, Strabon imenuje Japodske, a četrdesetbrojem liburnskih ostavlja bez imena. Kao najpozna-tije im dodaje Isu, Tragurij i Far, ali prešućuje ko-jem bi području ili narodu pripadali.52 Plinije ih bro-ji među liburnskima,53 Ptolemej pak pripisuje Dal-maciji zajedno s Crnom Korkirom i Melitinom.54 Dabi se to uskladilo, valja primijeniti vremenski prora-čun. Mela naime izvješćuje o vremenu starijem odStrabona. Strabon je pak, preuzimajući više toga odstarih, propustio Dalmaciji postaviti granice svogadoba. Plinije doduše iz želje za sažetošću poneštobrka, ali bolje razlučuje mjesta. Ptolemej napokon,kako je kasniji i smješten na vrhuncu Rimskog Car-

165

rnaeus denique sicuti posterior, et in Romanae Monar-710 chiae apice constitutus, quando scilicet iam omnia ex-

plorata et dimensa reperiebantur, ita caeteris quoqueaccuratior, orđinate, et distincte loca, et regiones dis-tinguit.

Quibus diversitatibus, pro Scriptorum intelligen-715 tia, observatis, concludendum est, Illyricam oram Pto-

lomaei, sive Monarchiae Romanae tempore, ab Istria,sive ab Arsia flumine, ad terminum a Scarđo mon-te provenientem, et inter Lissum, et Epidamnum inmare terminantem, extensam fuisse, et in Liburniam,

720 ac Dalmatiam distinctam.

Caput ΠΙ.DE FINIBUS ILLYRICI, REGIONUMQUE EIUS

NOMINIBUS MUTATIS, VEL OBSOLETIS.

Illyrici antiqui fines a Cerauniis montibus initium5 sumpsisse, ab Oriente Macedonas, ab Occidente vero

Liburnos conterminos habuisse supra relatum est, aSeptentrione vero Pannonas, ut infra dicetur; in quoterrarum tractu plurima populorum, regionumque no-mina mutata, vel coarctata fuerunt: pro quorum intel-

10 ligentia tres tabulae exhibentur, in quibus conficien-dis, sicuti multae difficultates occurrenmt; ita quisnon credat, regionum nomina determinatis, certisquefinibus circumscripta, seđ tantummodo descripta ea,quae ex penuria auctorum coniecturis elici potuerunt,

15 ut ex tabularum inspectione diversitas Regionum, no-minumque ob oculos poineretur: et exinde auctorumloca relata intelligibilia evaderent, ut cuilibet confer-re volenti patebit. Prima enim tabula Illyricum anti-quum ante Romanorum adventum exhibet; Secunda

20 eiusdem extensionem, usque ad Augusti tempora de-clarat. Tertia vero Monarchiae tempus usque ad Im-perii divisionem praebet: ex quibus per temporumsuccessiones diversitas Illyrici, regionumque eius per-spicitur. Illyrici antiqui loca, populosque orae mariti-

25 mae Scylax describiit, de quibus capite sequenti: exmediterraneis autem duos tantum populos nominat,scilicet Autariatas, et Atintanas, hosque a Dyrrachio,usque ad Ceraunios montes supra omnes populos abipso nominatos collocat; illos autem attingere lacum,

stva, to jest -kad je isve već bilo istraženo i premje-reno, tako je od ostalih i točniji, pa sređeno i razgo-vijetno razlučuje mjesta i pokrajine.

Razmotrivši ove razlike da bi se razumjeli pisci,valja zaključiti da se ilirska obala u vrijeme Ptole-meja ili Rimskog Carstva protezala od Istre ili rijekeRaše do međe koja je kretala od Šar-planine i za-vršavala u moru između Lješa i Drača, a dijelila sena Liburniju i Dalmaciju.

III poglavljeO GRANICAMA ILIRIKA I IZMIJENJENIM

ILI ZASTARJELIM NAZIVIMANJEGOVIH POKRAJINA

Gore je izneseno da je granica starog Ilirika za-počinjala od Keraunskih planina i da je na istokumeđašila s Makedoncima, na zapadu s Liburnima, aniže će biti rečeno da je na sjeveru međašila s Pa-noncima. Na prostoru tih zemalja izmijenilo se ilisuzilo vrlo mnogo imena naroda i pokrajina. Da bise to razumjelo, prikazane su tri karte kod čije su seizrade pojavile mnoge teškoće. Neka nitko ne povje-ruje da su imena pokrajina okružena određenim ipouzdanim granicama, nego samo da je opisano onošto je zbog oskudice autora moglo proizići iz pret-postavki, da bi se uvidom u karte predočila raznoli-kost pokrajina i njihovih imena, a time postala ra-zumljiva gore navedena mjesta autora — ikako će bitijasno svakome tko bude htio uspoređivati. Prva na-ime karta prikazuje stari Ilirik prije dolaska Rimlja-na, druga razjašnjava njegovo protezanje sve do Au-gustova doba, a treća pruža razdoblje Carstva svedo njegove podjele. Iz njih se uviđa kako su krozslijed vremena bili različiti Ilirik i njegove pokraji-ne. Mjesta i narode na morskoj obali starog Ilirikaopisuje Skilak, o čemu u slijedećem poglavlju. Odnaroda u unutrašnjosti spominje samo dva, to jestAutarijate i Atintane. Ove smješta od Drača do Ke-raunskih planina iznad svih naroda koje je imeno-vao, a za one prve piše da dodiruju jezero iz kojeg

166 167

30 ex quo Naro fluit, scribit; sed sicuti Atintanorum situsetiam ex relatis Polybii, Appiani, et Strabonis locispercipitur, ita Autariatarum regio, quousque extende-retur, neque Scylax, nec quisquam alius auctorumtradit, quaedam tantum Strabo, et Appianus referunt,

35 quae expendenda sunt, ut antiquissiinae Autariatarumregionis fines indagari possint. Autariatae maxima, etoptima Illyriorum gens, Triballos domuit, et simulcum Dardanis, Bessos, Emum montem incolentes, con-terminos habuit, ut ex antiquis auctoribus refert Stra-

40 bo /Supra capite 2./; idcirco ultra Scodrum, sive Scar-dum montem fines eorum antiquos ab Oriente exten-sos fuisse necesse est, a meridie vero mare attigissetestatur Appianus. Ardiaei cum mariš finitimi optimaAutariorum loca circa littus invasissent, eos expulere.

45 Post hos Liburni navibus plurimum insignes. Ab Occi-dente autem quousque extenderetur, nemo auctorumrefert; sed cum Plinius antiqua populorum nominareferre solitus, antiquissimam Autariatarum regionempost Scardonam ponat; ideo Titius fluvius pro Occi-

50 dentali Autariatarum termino poni potest; quorumregionis amplitudinem Strabo significare videtur, cummultos populos Autariatas attingere referat: descriptoenim (Drilonis) fluxu ait: attingit autem Macedoni-cas, et Pannonicas gentes versus meridiem, sicuti et

55 Autariatae, et Dassaretii, aliique populi alHs partibusse, et Autariatas attingunt. sed quonam tempore reseorum floruerint, nemo memorat: id tamen ante tem-pora a Scylace relata evenisse oportet; Cum longe amari ipsos collocet, ideo tune temporis loca maritima

60 iam Autariatas amisisse dicendum videtur; Sed si exrelatis Appiani verbis de Autariatarum locis mariti-mis ab Ardiaeis occupatis, tempora scrutari liceret,ante Liburnorum potentiam id evenisse dicendumesset, at cum neque Scylax, neque Poetae Argonauta-

65 rum iter per Illyricum sinum describentes, Ardiaeo-rum mentionem faciant; ideo haec ad antiquissimatempora ante bellum Troianum referri deberent, quaeinter inexplorata relinquenda sunt, et tantum Autari-atas antiquissimam Illyricam gentem, eiusdem maio-

70 rem partem tenuisse, rebusque eorum florentibus, ul-tra montes fines habuisse dicendum est. Hos simulcum Cimbris ad Delphos castra posuisse, refert Appi-

168

teče Neretva.1 Smještaj ise Atintana shvaća takođeri iz navedenih Polibijevih, Apijanovih i Strabonovihmjesta,2 ali niti Skilak niti bilo koji drugi autor nepiše dokle se protezalo područje Autarijata. Straboni Apijan iznose samo ponešto sto valja izložiti da bise mogle istražiti granice najstarijeg područja Au-tarijata.3 Autarijati, najveći i najbolji ilirski narod,pobijedili su Tribale i graničili istodobno s Dardan-cima i Besima koji su stanovali na Balkan planini.Tako piše Strabon prema starim autorima /gore, u 2.poglavlju/.4 Stoga je njihova stara granica nužno bilas istoka protegnuta preko planine »Skodra« ili»Skarda«. Apijan pak svjedoči da je s juga dodiri-vala more: Kad su Ardijejci kao obližnji moru na-pali najbolja mjesta Autarija oko obale, istjerali suih. Nakon njih su po lađama bili najznamenitiji Li-burni.5 Dokle se pak protezala sa zapada, ne iznosiniti jedan autor. No kako Plinije, koji obično na-vodi stara imena naroda, stavlja najstarije područjeAutarijata nakon Skradina,6 može se zbog toga za-padnom međom Autarijata postaviti rijeka Krka. Či-ni se da Strabon naznačuje prostranost njihova po-dručja kad izvješćuje da su mnogi narodi dodirivaliAutarijate. Opisavši naime tok Drima kaže: dodiru-je pak prema jugu makedonske i panonske narode,baš kao što se Autarijati, Dasareti i drugi narodi nadrugim stranama dodiruju međusobno i s Autarija-tima.7 No nitko ne spominje kad su bili snažni. Ipakje to moralo biti prije razdoblja o kojem izvješćujeSkilak, jer ih smješta daleko od mora,8 pa se stogačini kako valja reći da su tada Autarijati već bili iz-gubili primorska mjesta. No, ako bi bilo slobodnoistraživati o vremenu na temelju navedenih Apija-novih riječi o primorskim mjestima Autarijata kojasu zauzeli Ardijejci, moralo bi se reći da se to dogo-dilo prije nadmoći Liburna.9 Kako pak niti Skilakniti pjesnici koji opisuju putovanje Argonauta krozIlirsko more ne spominju Ardijejce, mora se to sito-ga prenijeti u prastaro vrijeme prije trojanskog ratakoje valja ostaviti neistraženim i smije se reći sa-mo da su Autarijati, prastari ilirski narod, držali većidio Ilirika i da su imali granicu s onu stranu plani-na kad su bili snažni. Apijan izvješćuje da su se oni

169

anus. Fama est, Autarios Apollinis indignatione inextremam decidisse dadem, quippe eosdem, Celtas-

75 que quos Cimbros vocant, ad Delphos posuisse Castra,statimque omnes dispersos aujugisse; multos ante in-ceptam pugnam pluvia in eos cum procellis, julguri-busque desaeviente. His vero, qui ad propria ređiis-sent, infinitam ranarum vim subortam, quae putres-

80 centes flumina corruperunt. Vapore deinde ex terraexhalante pestem Illyriorum, ac insecutam corrupti-onem, quae potissimum Autarios invaderet; Donecprofugi a Patria, ac pestem deferentes, cum nemo obtimorem suscipere auderet, 23. dierum progressi iter,

85 ad Tellurem palustrem, inhospitamque venere, et iux-ta Basternarum gentem condidere Urbes. haec Appia-nus, more suo f abulis proxima, ex aliquo antiquo auc-tore; certiora autem Diodorus libro 3. Qui Autariataenominantur, hos ranae in nubibus cretae, et pro usi-

90 taiis delapsae guttis patriam deserere, et in locum, ubinunc sedes habent, profugere compulerunt, quem ex-cribit Aelianus de Animalibus libro 17. capite 41.Quae Animalia sedibus homines expulerunt: Autaria-tae *Indi /Illyrii.f, plurimis (raniš) inchoatis, et im-

95 perfectis de Caelo lapsis, in alium locum migrare coac-ti sunt. hic Indi perperam pro Illyriis positum apparet,prout etiam Epitomatoris Stephani, qui Autariatasgentem Thesproticam, pro Illyrica, ponit, ut Casaubo-nus in notis ad Strabonem animadvertit, Hos a Scor-

100 discis Gallis potentia exutos refert Strabo, modumautem Polyaenus strategematum libro 7. capite 49. tra-dit. Galli expeditionem adversus Autariatas suscepe-runt, cum diu bellum duceretur, Celtae cibaria, et vi-num herbis venenosis inficiunt, et ipsi noctu relictis

105 Castris, fugam capessunt. Autariatae credentes eosmetu profugisse castra invadunt, et vino, cibariisquelargiter jruuntur, statimque immoderato ventrisprofluvio prolabuntur. Celtae supervenerunt ac pros-tratos occiderunt. Autariatae ergo a Scordiscis debel-

110 lati, simul cum Dominio sensim nomen quoque amit-tebant, et exinde montes ipsorum partim a Scordiscis,partim a Pannonibus occupatos, nomen ab eisdemsumpsisse coniectari potest: adhuc tamen temporequo Alexander Magnus victor de Getis revertebatur a

170

zajedno s Cimbrima ulogorili kod Delfa: Priča se dasu Autariji zbog Apolonove srdžbe potpuno propali,naime da su se oni i Kelti zvani Cimbrima ulogorilikod Delfa i odmah svi pobjegli raspršeni, mnogi iprije početka bitke, jer je protiv njih bjesnjela kišas olujom i munjama. Protiv onih pak koji su se vra-tili na svoje podigla se bezgranična sila žaba koje sutrunući zagadile rijeke. Kako se zatim iz zemlje ispa-ravao zadah, uslijedila je kod Ilira kuga i zaraza kojaje ponajviše napadala Autarije, dok nisu kao izbje-glice iz domovine i raznoseći kugu prevalili put oddvadeset tri dana jer ih se nitko od straha nije usu-dio prihvatiti, došli do močvarne i negostoljubive ze-mlje, i osnovali gradove kod naroda Basterna.10 OvoApijan preuzima iz nekog starijeg autora na svojbajkama sličan način. Pouzdanije Diodor u trećojknjizi: One koji se zovu Autarijati natjerale su žabekoje su nastale u oblacima i pale umjesto običnihkapi da napuste domovinu i pobjegnu na mjesto gdjesada stanuju.11 Njega ispisuje Elijatn u 41. poglavljusedamnaeste knjige. »O životinjama«: Životinje kojesu istjerale ljude iz boravišta: *Indijci /Iliri/ Autari-jati bili su prisiljeni prijeći na drugo mjesto jer suse začele i s neba nedovršene pale vrlo brojne žabe.12

Vidi se da je ovdje pogrešno stavljeno Indijci mjestoilira, baš kao što je i ono Stjepanova Epitomatorakoji stavlja da su Autarijati tesprotsko umjesto ilir-sko pleme,13 kako primjećuje Casaubon u bilješkamauz Strabona.14 Strabon izvješćuje da su ih moći li-šili Gali Skordisci,15 a Polien u 49. poglavlju sedmeknjige »Ratnih varki« piše kako: Gali su poduzeli po-hod protiv Autarijata. Kako je rat dugo trajao, Keltisu zarazili hranu i vino otrovnim travama, a sami sunoću napustili logor i započeli bijeg. Vjerujući da suumakli iz straha, Autarijati udu u logor i obilno uži-ju vina i hrane, te odmah popadaju od žestokog pro-ljeva. Kelti su došli i pobili ih ispružene.16 Svladanidakle od Skordiska, Autarijati su s gospodstvom po-stupno gubili i ime, te se može pretpostaviti da suzbog toga njihove planine koje su dijelom zauzeliSkordisci a dijelom Panonci i uzele ime po njima.Ipak su čuvali ime sve do vremena kad se Aleksan-dar Veliki kao pobjednik nad Getima vraćao od Du-

171

Π5 Danubio, nomen servabant, et cum caeteris Illyriis seeidem opposuisse, tamen ob eorum imbeeillitatemcum minus enim bello, quam caeteras eius regionisgentes (Autariatas) valere, scribat Arrianus libro pri-mo ab Agrianis quoque facili repressos refert: Auta-

120 riatae quoque inter Lisymachi milites recensentur aDiodoro /Libro 20./ et Polyaeno /Libro 4. capite 11/;et tandem a Romanis, non proprio, sed Dalmatarumnomine subacti fuerunt, quamvis Strabo, antiquisScriptorum nominibus usus Autariatas a Romanis

125 tandem oppressos scribat.Ardiaeos deinde Autariatis successisse, arguunt

ab Appiano relata de locis eorum mariitimis ab Ar-diaeis occupatis et a Strabone de bello šališ causa ge-sto: cum inter populos, quorum summa olim fuit in

130 Illyrico potentia, post Autariatas immediate Ardiaeosponat. De Illyricis, Autariatae, Ardiaei, Dardani, sedquando res eorum floruerint, quive fines regionumfuerint, nemo refert; idcirco ea pauca, quae de eis-dem reperiuntur expendenda sunt, ut fines eorum

135 conici possint: refert etenim Polybius loco supra cita-to, Romanos (liberatis) aib Illyriorum iugo, vel mo-lestiis Corcyraeis, Appolloniatibus, et Dyrrachinis,ulterius in Illyricum progressos. Subactis obiter Ar-diaeis adfuere mox plures legationes aliorum populo-

140 rum, et in his etiam Parthinorum, nec non Atinta-num, qui omnes cum se fidei Romanorum permitte-rent, sunt in amicitiam recepti: ita ventum ad Issam.hic animadvertendum est, versionem Casauboni, tex-tui graeco omnino non congruere, nam ubi graece

145 simul (άμα καταστρεφόμενοί) dicitur, obiter ipse vertit,ita, ut facili subactos Ardiaeos innuere videatur, quosintegris viribus terra, marique diu oppugnatos, pror-susque subversos, non leviter subactos, significare vi-detur Polybius, cum non solum milites multos, sed

150 etiam Tribunorum aliquos, et Questorem in expugna-tione Oppidorum, et praesertim Nutriae a Romanisamissos subdat; Simili modo verbum ventum adIssam, nam Polybius non ad Issam appulsum, sed iterdirectum Issam versus scribit ίπραήγόν ώ επί

155 rfy Ίσσαν) ut Nicolaus Perottus prior in-terpres verterat; ex quibus apparet, Ardiaeosloca maritima possedisse a Dyrrachio Issam versus.

172

nava, i Arijan u prvoj knjizi piše da su mu se suprot-stavili s ostalim Ilirima, iako su zbog svoje slabosti(Autarijati) bili slabiji u boju nego ostali narodi, ono-ga područja, pa izvješćuje i da su ih Agrijanci lakopotisnuli.17 Autarijate također među Lizimahovimvojnicima nabrajaju Diodor /u 20. knjizi/ i Polien/u 11. poglavlju četvrte knjige/.18 Napokon su ih pod-vrgnuli Rimljani, ali ne pod vlastitim imenom, negopod imenom Delmata, iako Strabon piše, služeći sestarim imenima pisaca, da su Rimljani napokon po-tlačili Autarijate.19

Da su zatim Autarijate naslijedili Ardijejci, po-kazuje ono što Apijan iznosi o primorskim mjestimaAutarijata koja su zauzeli Ardijejci,20 a Strabon oratu koji se vodio zbog soli, jer među narode koji sunekoć u Iliriku bili najmoćniji odmah poslije Auta-rijata stavlja Ardijejce: od ilirskih, Autarijati, Ardi-jejci, Dardanci.21 No nitko ne izvješćuje kad su bilisnažni, ili koje su bile granice njihovih pokrajina.Valja stoga izložiti ono malo što se o njima nalazida bi se mogle pretpostaviti njihove granice. Poli-bije naime na gore navedenom mjestu izvješćuje dasu Rimljani, oslobodivši ilirskog jarma ili nasiljaKorkirane, Apolonjane i Dirahijce, uznapredovali da-lje u Ilirik, podvrgavši usput Ardijejce. Doskora sepojavilo više poslanstava drugih naroda, medu nji-ma i Partina i Atintana. Kako su se svi oni stavljalipod rimsku zaštitu, primljeni su za prijatelje. Takose došlo do Ise.22 Ovdje valja primijetiti da se Casa-ubonov prijevod23 uopće ne slaže s grčkim tekstom.Gdje se naime grčki kaže ujedno (»ujedno podvrg-nuti«), on predvodi uz put, te bi se činilo kako nagovi-ješta da su Ardijejci lako podvrgnuti, a izgleda daPolibije naznačuje da su podvrgnuti teško, pošto sudugo netaknute snage opsjedani na kopnu i na rnorui onda potpuno uništeni, jer dodaje da Rimljani,osvajajući gradove — a osobito Nutriju, nisu izgubilisamo mnogo vojnika nego i neke tribune i kvestora.24

Slično je s riječju došlo se do Ise. Polibije naime nepiše da se pristalo kod Ise, nego da se upravio putprema Isi (»išli su naprijed kao na Isu«), kako je ibio preveo raniji prevodilac Nicolao Perotti.25 Iz togase vidi da su Ardijejci posjedovali primorska mjesta

173

Quod autem Ardiaei principale nomen inter IllyriciRegni populos haberent, argumentum sumi potest ex

160 dictis Polybii verbis, nam Parthini, quamvis Dyrra-chio proximi, et Atintanes supra eosdem, et Appollo-niatas existentes, Romanis ad eorum loca delatis rebusArdiaeorum integris, se movere ausi non sunt: sed hisdebellatis quamquam Romani ab eorum finibus iam

165 recessissent, tamen eis se idediderunt, ut evenire solet,quando praecipua alicuius Provinciae regio, et locatutiora capta sunt, caeteri saluti suae consulant: Ita-que tune temporis Ardiaeorum regio praecipua Illy-rici fuit, de qua Strabo pluribus in locis mentionem

170 facit. Ardiaeis vicina est Pharos scilicet Insula, et de-inde post Ardiaeorum oram Rizeorum sinus, et Urbs,ex quo Ardiaeorum oram a viciniis Insulae Phari us-que ad Rizonicum sinum extensam fuisse constat: Atcum idem paulo supra referat, Pertingit Pannonia eti-

175 am usque ad Dalmatiam, et f ere Sardiaeos versusmeridiem si proficiscatur. Quidquid autem regionisab intimo Adriae sinu, usque ad Sardiaeos et Rizoni-um sinum protenditur, montosum est interpositummari, et Pannonibus. et infra dicat. Hae sunt Panno-

180 num montanae Planicies, versus meridiem ad Dalma-tas usque et Ardiaeos pertinentes, versus Septentri-onem ad Istrum desinentes, versus Ortum Scordiscosattingentes ad montes Macedonum, et Thracum. ideomerito suspicatur Casaubonus superabundare in ver-

185 bis Sardiaeos litteram .S. et Ardiaeos ubi quoque legidebere, quod etiani ex supra relatis eiusdem Strafoo-nis verbis proximos Rizonico sinui Ardiaeos statuen-tis, conf irmatur, quod si eandem litteram superabun-dare quis diceret in relato Dionis fragmente, refe-

190 rentis Sardiaeos circa Brundusium mare infestasse, etTeutham (Sardiaeis) imperasse, Illyrios Polybii eos-dem cum Ardiaeis Dionis, ponere posset, quod quo-dammodo ex Strabone elici posse videtur, qui rela-tis (Bessorum) in monte Aemo habitationibus subdit:

195 inter hos et Ardiaeos Dassaretii sunt, et Hybrianes,aliaeque obscurae Gentes, quas Scordisci infestave-runt, donec tandem regionem eam cultoribus vacuamredegerunt, feceruntque ut inviae essent sylvae peraliquod dierum itineris spatium. Dassaretas autem

200 circa Lacum Lichnytem et (Drilonis) fluenta hitra

174

od Drača prema Visu. Da su pak Ardijejci bili glav-no ime među narodima Ilirskog Kraljevstva, možese uzeti dokaz iz spomenutih Polibijevin riječi:26 iakosu naime Parteni vrlo blizu Draču, a Atintani iznadnjih i Apolonjana, ipak se nisu usudili ni pomaknutikad su Rimljani naišli do njihovih mjesta dok je jošpoložaj Ardijejaca bio neuzđrman. No kad su onipobijeđeni, ipak su se predali Rimljanima, mada suoni već bili odstupili od njihove granice. Tako se obi-čno zbiva kad je osvojeno najvažnije područje nekepokrajine i sigurnija mjesta: ostali misle na svojspas. Stoga je u to vrijeme područje Ardijejaca bilonajvažnije u Iliriku. Strabon ga spominje na višemjesta: bližu je Ardijejaca Far, otok; zatim nakonobale Ardijejaca zaljev i grad Rizeja.27 Prema tomeje sigurno da se obala Ardijejaca pružala od susjed-stva otoka Hvara do Boke Kotorske. Kako pak istimalo više navodi: Panonija seže čak sve do Dalma-cije i gotovo do Sardijejaca ide li se k jugu. Sva pakkrajina koja se pruža od najuvučenijeg zaljeva Ja-drana do Sardijejaca i Rizonijskog zaljeva brdovitaje i leži između mora i Panonaca, a niže kaže: To subrdske zaravni Panonaca, koje na jug dopiru sve doDalmata i Ardijejaca, prema sjeveru prestaju kodIstra, a prema istoku dodiruju Skordiske kod make-donskih i tračkih planina.28 Zato Casaubon s pravomsumnja da je u riječima »Sardijejaca« suvišno slovo-s- i da se i ondje mora čitati »Ardijejaca«. To jepotvrđeno i gore navedenim riječima istog Strabona,koji postavlja Ardijejce vrlo blizu Boki Kotorskoj.29

Ako bi stoga tko kazao da je ono isto tako suvišno iu navedenu Dionovu fragmentu gdje on iznosi da suSardijejci napadali po moru oko Brindisdja i da jeTeuta zapovijedala Sardijejcima,30 mogao bi stavitida su Polibijevi Iliri isto što i Dionovi Ardijejci. Či-ni se da to na neki način može proizići i iz Strabona,koji opisavši nastambe Besa na planini Balkanu do-daje: između njih i Ardijejaca su Dasaretiji, Hibri-jani i drugi slabo poznati narodi, koje su Skordiscinapadali dok nisu čitavu onu pokrajinu lišili stanov-nika, te postigli da na razmaku od nekoliko dana pu-tovanja budu besputne šume.31 Liv-ije pak svjedočida su Dasareti stanovali oko Ohridskog jezera i toka

175

Scodri montis iuga habitasse Livius testatur: ideo siArdiaei Dassaretiis contermini fuerunt, ultra Rizoni-cum sinum {Drilonem} versus regionem eorum ex-tensam fuisse et Strabonem diversa tempora respe-

205 xisse, dicendum sit, quando scilicet Ardiaeorum no-men florebat, regionem ipsorum (Drilonem} usqtteextensam fuisse, quod cum relatis Polybii verbis con-gruere videtur. Illyrios vero a quibus Polybius merca-tores Italicos vexatos scripsit, Dion Ardiaeos nomina-

210 vit, et prout in fragmente Dionis abundat littera S.ita apud Florum quoque littera V. relato loco FulviusFlaccus consul Vardeos in Illyrico subegit, ut ex ver-bis Appiani eodem quinto bello relatis patet; simili-ter apud Plinium loco relato. populatores quondam

215 Italiae Vardei pro Ardiaei positum, florente scilicetArdiaeorum summa potentia, maiorem Illyrici Regnipartem possidentes, promiscuum, cum Illyriis nomenArdiaeos habuisse, et in mediterraneis usque adPannonas regionem eorum protensam fuisse, ex su-

220 pra dictis Strabonis locis elicitur, cum idem regionemquoque Ardiam ab Ardiaeis denominare videatur:recensens enim loca inter montera Aemum, et mareAdriaticum sita ait: ad vero Adriam tota pene est Ar-dia, et medio. Pannonia, ipsa quoque sublimis tota. ita

225 inter Pannoniam et Adriaticum, Ardiam statuensStrabo, de ea parte Illyrici locutus videtur, quamflorentibus rebus Ardiaei possederunt, sed successutemporum, cum eorum nomen simul cum regione di-minueretur a Rizonico sinu usque ad vicina Pharo

230 loca primo restrictum fuit, deinde citra Naronem: namquando Gentio ultimo Illyrici Rege se dedente, Ro-mani Regnum Illyricum in Provinciam redegerunt;inter populos a Livio numeratos, Ardiaei non nomi-nantur, ob id tune ad eam tantum regionem, quae

235 citra Naronem contra Pharum sita est, restrictos fu-isse argui potest, et Dalmatis qui a Gentio defece-rant iam adhaesisse, ex qua tandem ob Piraticam aRomanis in mediterranea translati, et in varias par-tes distributi, agriculturae vacare coacti nomen ami-

240 sere, loco quorum successere Varalii, ut idem Strabo

176

rijeke Drima unutar kosa Šar-planine.32 Ako su da-kle Ardijejci međašili s Dasaretima, valja reći da senjihovo područje protezalo s onu stranu Boke Ko-torske prema Drimu i da je Strabon mislio na nekodrugo razdoblje, tj. da je područje Ardijejaca biloprotegnuto sve do Drima kad je njihovo ime bilo ;sna-žno. Čini se da se to slaže s navedenim Polibijevimriječima. Dion je dakle nazvao Ardijejcima one Ilireza koje je Polibije napisao da su napali italske tr-govce. Kao što je u Dionovu fragmentu suvišno slovo-s-, tako je i kod Flora na navedenom mjestu suvišnoslovo -ν-: Konzul Fulvije Flak podvrgnuo je u IlirikuVardeje,33 što je jasno iz navedenih Apijanovih riječio istom petom ratu.34 Slično je u Plinija na navede-nom mjestu nekadašnji pljačkaši Italije Vardejistavljeno mjesto Ardijejci.35 To jest, iz gore spome-nutih Strabonovih riječi proizlazi da se ime Ardi-jejaca miješalo s Ilirima kad su Ardijejci bili u naj-većem procvatu moći i kad su posjedovali veći dioIlirskog Kraljevstva, i da je njihovo područje biloprotegnuto i u unutrašnjosti sve do< Panonaca. Činise naime da on i pokrajinu po Ardijejcima nazivaArdijom, jer nabrajajući mjesta koja leže izmeđuBalkan planine i Jadranskog mora kaže: do Jadranaje pak gotovo sve Ardija, i u sredini Panonija, i samačitava visoka.36 Čini se da je Strabon, postavljajućitako Ardiju među Panoniju i Jadran, govorio o ono-me dijelu Ilirika koji su Ardijejci posjedovali kadsu bili moćni. No kako se njihovo ime s vremenomsmanjivalo zajedno s njihovim područjem, najprijeje bilo suženo od Boke Kotorske do Hvaru obližnjihmjesta, a zatim na ovu stranu Neretve. Kad su na-ime predajom posljednjeg kralja Ilirika GencijaRimljani sveli Ilirsko Kraljevstvo na provinciju, Li-vije nije imenovao Ardijejce među narodima kojeje nabrojio.37 Može se stoga dokazivati da su tada bilistisnuti samo na ono područje koje je smješteno sove strane Neretve nasuprot Hvaru i da su već bilipristali uz Delmate koji su se odmetnuli od Gencija.Odatle su ih napokon Rimljani zbog gusarstva pre-bacili u unutrašnjost i rasporedili na razne strane, tesu izgubili lime, prinuđeni da se bave poljodjelstvom.Kako iznosi isti Strabon, naslijedili su ih Varaliji, no

177

refert, sed Varalios antiquo nomine Ardiaeorum no-minavit, prout etiam supra Autariatas a Romanisoppressos scripsit. Haec de Autariatis, et ipsorum locosuccedentibus Ardiaeis occidentalem, et maiorem

245 partem Illyrici incolentilbus, donec a Romanis subactifuerunt, reperire licuit; Atintanes autem caeteriquepopuli inter (Drilonem} et Ceraunios montes siti,Teuthae adempti, inter Demetrium Pharium ac Ro-manos divisi fuerunt; mox Demetrio eiecto, Pleura-

250 to Lingus, et Parthini dati, deinde Atintanes con-sentientibus Romanis Philippo Macedonum Regi acces-sere, ex quo, et exinde secutis inter Romanos etMacedonas bellis, ea pars Orientalis Illyrici in Mace-donum nomen transiit, Epirusque nova nuneupari ce-

255 pit, et a Cerauniis montibus ad Drilonem flumen fi-nes Orientales Illyrici reducti fuerunt, ut capite prae-cedenti relatum est, et in secunda talbula apparent,Regnum nempe Illyricum, prout reperiebatur tempo-r,e Regis Agronis et Teuthae, quando Romani prima

260 viče transfretarunt, Illyricique, ex occidentali parte,usque ad Carnos đilatatio, simulque nomina locorum,prout ponuntur a relatis auctoribus bella in Illyricoper Romanos gesta, usque ad Augustum referentibus:ex nominum enim collatione situumque dispositioine

265 res ab eisdem relatae, facilius percipiuntur.Tertiaautem tabula Illyrici coarctationes ex parte Orientaliprope tempora Augusti, et ab eodemmet Augusto exparte Occidentali factas, Dalmatiaeque dilatationem:eademque fere est cum tabula Ptolemaica; sed con-

270 tinet tantummodo ea locorum nomina, quorum situscitra controversiam exploratus habetur, ex quibustabulis regionum nomina antiqua, obsoleta, mutata,vel coarctata per temporum successiones apparent:Semper tamen inter mare et Pannonas Illyricum in-

275 terpositum fuisse, ex supradictis constat, et Straboloco supra citato confirmat, idem fere etiam Pliniuset Ptolomaeus; At prout ante Straboiiis tempora mon-tes ex quibus prospectus in Adriaticum ipsasque mon-tanas Planicies Pannones possederunt, ita tempore

280 Strabonis ex parte ab eisdem retrocesserant: NamArdium montem Dalmatiam ita secare, scripsit Stra-bo, ut altera eius pars ad mare spectet, altera in Di-versum, quod de monte ab Ardiaeis denominato, et

178

on je Var ali je imenovao drevnim imenom Ardije-jaca jednako kao što je gore napisao da su Rimljanipotlačili Autarijate.38 Ovo se moglo pronaći o Auta-rijatima i njihovim nasljednicima Ardijejcima kojisu nastavali zapadni, veći dio Ilirika dok ih nisu pod-vrgnuli Rimljani. Atintani pak i ostali narodi smje-šteni između Drima i Keraunskih planina bili su odu-zeti Teuti i podijeljeni između Demetrija Farskog iRimljana. Kad je Demetrije doskora zbačen, Lingusi Parteni predani su Pleuratu, a zatim su Atintaniuz suglasnost Rimljana pristupili makedonskom kra-lju Eilipu. Zbog toga i zbog ratova koji su zatim usli-jedili između Rimljana i Makedonaca taj je istočnidio Ilirika prešao pod makedonsko ime i počeo se na-zivati »Novim Epirom«. Istočna je granica Ilirika bi-la s Keraunskih planina povučena na rijeku Drim,kako je izneseno u prethodnom poglavlju, a vidi sena drugoj karti. To je »Ilirsko Kraljevstvo« kakvoje bilo u vrijeme kralja Agrona i Teute kad su Rim-ljani prvi put prešli prijeko, s proširenjem Ilirikasa zapadne .strane sve do Karna i s imenima mjestakakva stavljaju navedeni autori koji izvješćuju o ra-tovima što su ih Rimljani vodili u Iliriku sve do Au-gusta. Iz usporedbe imena i iz rasporeda smještajalakše se naume shvaćaju zbivanja koja oni opisuju.Treća pak karta prikazuje sužen je IMrika s istočnestrane blizu Augustova vremena, sužen je što ga jeproveo sam August sa zapadne strane i proširenjeDalmacije. Gotovo je ista kao Ptolemejeva karta,39

no sadržava samo ona imena mjesta čiji se položajsmatra bez oporbe istraženim. Iz tih se karata vidida su se drevna imena pokrajina kroz slijed vreme-na zaboravljala, mijenjala ili stezala, no po gore jerečenom sigurno da je Ilirik uvijek ležao izmeđumora i Panonaca. Strabon to na gore navedenommjestu potvrđuje,40 a gotovo isto pišu PMnije i Pto-lemej.41 Prije Strabonova vremena Panonci su do-duše posjedovali planine s kojih se vidi Jadran i sa-me brdske zaravni, no u Strabonovo su doba odstu-pili od njih. Strabon je nadme napisao da planinaArdij tako siječe Dalmaciju da jedan njen dio gledana more, a drugi na suprotnu stranu.*2 Valja shvatitida se to odnosi na planinu nazvanu po Ardijejcima

179

Pannonibus olim finitimo intelligi debet: ex tabulis285 enim Ptolomaei, clare perspicitur, Pannones a Dalma-

tis recessisse ad Savum, Dalmatiamque Savum usquedilatatam fuisse: quod sicuti ultimo bello temporeAugusti evenisse, coniectari potest; ita hic Strabonemantiquos Illyrici fines referentem, terminos sui tem-

290 poris describere, omisisse censendum est; nisi, eumšibi ipsi eontradixisse, concedi velit, et cum Pirustasquoque et Mazeos Pannoniis adscribat, quos intraIllyrici fines ponit Ptolomaeus, ideo post StrabonemPannonias ab Illyrico magis restrictas perspicitur.

295 His de Illyrici finibus, regionumque nominum di-versitate, usque ad Monarchiae Romanae temporaobservatis: cum Mela et Plinius Illyricum propriummemorent, non inutile erit indagare, quaenam parseiusdem, hoc nomine nuncupata fuerit. A Cerauniis

300 Montibus (Tergestum) usque Illyricum protendit Me-la, populqsque eius recensens, ait: Pari hini et Dassa-retae, prima eius tenent, sequuntur *paulatim /Tau-lantii/, Encheleae, Phaeaces, deinde sunt, quos pro-prie Illyrios vocant, tum Pyrei, Liburni et Istria. et

305 infra. Nar inter Pyreos et Liburnos emittitur. Pyreosproximos Naroni flumini ponere videtur, eosdemqueesse cum Plinii et Appiani Palariis, ac Strabonis Ple-raeis ipsos in peninsula contra Melitam situantis, di-gnoscitur: exinde regionem aliquam ultra Naronem,

310 Taulantiis, Encheleis, Phaeacibus et Illyriis propriisMelarn tribuere patet, quod ex Plinio clarius perspi-citur, qui capite 22. eadem loca describens, ait: eonamque tractu fuere Enderundini, lassei, Grabei, pro-prieque dicti Illyrii, et Taulantii, et Pirei, et infra.

315 capite 26. in fine: ab his Corcyra Melena cognominata,cum Gnidiorum Oppido distat 22. m. p. inter quamet Illyricum Melita. Illyricum nempe proprium, ultraMelitam esse (Drilonem) versus indicat Plinius, quam-via. ordine inverso Pyreos (quos ante Illyrios pro-

320 prios ponere debebat,) post Taulantios ponat, ipsosqueTaulantios, citra {Drilonem} situare videatur, quiultra eumdem incoluerunt; Illyricum ergo propriuminter Naronem et (Drilonem} situm fuit. Melam vero,qui antiqua Phaeacum, et Encheleaensium nomina ob-

325 soleta addidit, potius ad antiquas fabulas respexisse,

180

koja je nekoć bila susjedna Panoncima. Iz Ptoleme-jevih se naime karti jasno uviđa da su Panonoi od-stupili od Delmata k Savi i da se Dalmacija proširilasve do Save.43 Može se pretpostaviti da se to dogo-dilo u Augustovo vrijeme u posljednjem ratu, pastoga valja smatrati da je Strabon iznoseći ovdje sta-re granice Ilirika propustio opisati međe svog doba,osim ako se ne bi htjelo dopustiti da je sam sebi pro-turječio. Kako pak pripisuje Panoncima Piruste iMezeje koje Ptolemej stavlja među granice Ilirika,44

uviđa se zato da je Ilirik nakon Strabona još jačesuzio Panonije.

Razmotrivši ovo o granicama Ilirika i raznoliko-sti pokrajinskih naziva sve do vremena RimskogCarstva, budući da Mela i Plinije spominju Ilirik upravom smislu, bit će vrlo korisno istražiti koji jenjegov dio bio nazvan tim imenom. Mela proteže Ili-rik od Keraun'skih planina sve do Trsta, i kaže na-brajajući njegove narode: Njegov početak drže Par-tini i Dasareti, slijede *pomalo /Taulanti/, Erihelejii Feačani. Zatim su oni koje nazivaju Ilirima u pra-vom smislu, onda Pireji, Liburni i Istri ja. I niže: Narse izlijeva između Pireja i Liburna.is Čini se da uzrijeku Neretvu stavlja Pire je, i raspoznaje se da suoni isto što i Plinijevi i Apijanovi »Palariji« i Stra-bonovi »Plereji« koje on smješta na poluotok nasu-prot Mljetu.46 Iz toga je jasno da Mela neko područjes onu stranu Neretve dodjeljuje Taulantima, Enhe-lejima, Feačanima i pravim Ilirima. To se jasnijeuviđa iz Plinija koji opisujući ista mjesta u 22. po-glavlju kaže: na onom su naime potezu bili Ende-rundini, Jaseji, Grabeji, Iliri u pravom smislu riječi,Taulanti i Pireji. I niže, na kraju 26. poglavlja: odnjih je Korkira nazvana Melenom s gradom Kniđanaudaljena 22000 koraka. Između nje i Ilirika je Me-lita." To jest, Plinije upućuje da je pravi Ilirik s onestrane Mljeta prema Drimu, iako obrnutim redomstavlja Pireje nakon Taulanata (a morao ih je sta-viti prije Ilira u pravom smislu), a čini se i da sameTaulante smješta s ove strane Drima, dok su oni obi-tavali prijeko. Pravi je dakle Ilirik bio smješten iz-među Neretve i Drima. Mora se pak smatrati da jeMela koji je dodao prastara i zaboravljena imena Fe-

181

quam situm eorumdem indicare voluisse, censeri de-bet; nam Phaeacas Insulam Scheriam incoluisse, Ho-merus /Odysseae libro 6./ memorat, quam deinde Cor-cyram denominatam testatur Strabo; nisi quis Dyrra-

330 chinos uti Corcyraeorum Colonos, pro Phaeacibusaccipere velit.

Encheleas autem esse antiquum nomen obsole-tum regionis eiusdem, quam Plinius et Mela Illyri-cum proprium vocant, ex eo dignoscitur, cum supra

335 relatus Schimnus referat, Encheleis imperasse Cad-mum, eiusque posteros Strabo. Enchelei regebantur aCadmi et Harmoniae posteris, ibique ea commonstran-tur, quae jabulae de iis prodiderunt. Encheleas verofuisse gentem Illyricam, testatur Stephanus, eosdem-

340 que pro ea parte Illyrici, quae inter Naronem et (Dri-lonem) sita est, sumit Scylax, et sicuti populos Illy-rici a (Drilone) f lumine, Ceraunios montes usque,propriis regionum nominibus Romani in sui potesta-tem redegerunt, scilicet Atintanum, Parthinorum, et

345 citra Naronem Dalmatarum ita quando Gentius Regnoexutus fuit, Illyricum Regnum intra Naronem et(Drilonem) coarctatum erat, (ut ex nominibus popu-lorum a Livio relatis constat,) quae regio, sicut apudantiquos ex fabula Cadmi, caeteris Illyricis celebrior

350 habita fuit, ita eadem ex Regum sede peculiaris velproprii Illyrici nomen, simul cum Regno servavit,Illyricique nomine a Romanis in provinciam ordinatafuit, ac Illyricum proprium ab eorum Scriptoribusdicta, ad differentiam tam Orientalis partis antiqui

355 Illyrici ultra {Drilonem}, (quae in Macedonum no-men transibat) quam Occidentalis citra Naronem, cui-us pars antiqua Dalmatiae ascribebatur, pars veroreliqua a Romanis addita, nomina antiqua Liburniaeet Istriae servabat; Donec Dalmatae Augustum fati-

360 gantes, Illyrici citra (Drilonem) nomen šibi vindica-runt; Augustoque ipso Istriam ab Illyrico avellente,Illyricum intra (Drilonem} et Arsiam restrictum, inDalmatiam et Liburniam dividi coepit; ex quo tem-pore proprii Illyrici nomen obsolevisse, conici potest:

365 Melam vero et Plinium, antiquorum Scriptorum no-mina secutos, proprii Illyrici mentionem fecisse; at

182

ačana i Enheleja prije gledao na stare priče nego štoje htio ukazati na njihov smještaj, osim ako bi tikohtio prihvatiti Dirahijce, kao koloniste Korkirana, zaFeačane. Homer naime /u šestom pjevanju »Odise-je«/ spominje da su Feačani nastavali otok Sheriju,48

a Strabon svjedoči da je on zatim nazvan Korki-rom.49

Da je pak »Enheleji« staro i zaboravljeno imeza isto područje koje Plinije i Mela zovu pravim Ili-rikom, raspoznaje se iz onoga što gore navedeni Ski-mno iznosi da je Enhelejima vlado Kadmo,50 a Stra-bon da su im vladali njegovi potomci: Enhelejima suupravljali Kadmovi i Harmonijini potomci, i ondjese pokazuje ono što su priče o njima razglasile.51

Stjepan pak svjedoči da su Enheleji bili ilirski na-rod,52 a Skilak ih uzima za onaj dio Ilirika koji jesmješten između Neretve i Drima.53 Rimljani su na-rode Ilirika od rijeke Drima do Keraunskog gorjadoveli pod svoju vlast pod vlastitim imenima podru-čja, tj. Atintana i Partena, a s ove strane Neretvepod imenom Delinata. Tako je Ilirsko Kraljevstvo,kad je Gencije skinut s kraljevske vlasti, bilo stije-šnjeno među Neretvu i Drim (što je sigurno po ime-nima naroda koja iznosi Livije).54 Taj je kraj kodstarih bio smatran slavnijim od ostalih ilirskih zbogpriče o Kadmu, a isto je tako zbog sjedišta kraljevazajedno s kraljevskom vlašću sačuvao i ime poseb-nog ili pravog Ilirika, te su ga Rimljani i preurediliu provinciju pod imenom Ilirika. Njihovi su ga piscinazivali »pravim Ilirikom« jednako za razliku odistočnog dijela starog Ilirika s one strane Drima (ko-ji je prelazio pod makedonsko ime), kao i za raz-liku od zapadnog dijela s ove strane Neretve, čiji sestari dio pripisivao Dalmaciji, a novi je što su ga do-dali Rimljani čuvao drevna imena Liburnije i Istre,dok nisu Delmati — iscrpljujući Augusta — prisvo-jili za se i ime Ilirika s ove strane Drima. Kad je paksam August odvojio Istru od Ilirika, Ilirik sužen me-đu Drim i Rašu stao ise dijeliti na Dalmaciju i Libur-niju. Može se pretpostaviti da je otada naziv »pra-vog Ilirika« zastario, a da su Mela i Plinije spome-nuli »pravi Ilirik« slijedeći nazive kod starih pisaca.

183

post Augustum, Illyrieum universum, in superius etinferius divisum fuisse, lapis inter Epidauri ruinasinventus, declarat.

370 Ρ CORNELIO DOLABELLAE COS VII EPVLONSODALI TITIENSI LEG PROP D AVG ET TIB

CAES AVGCIVITATES SVPERIORIS PROVINCIAE

HILLYRICI

375 quem Dolabellam legatum propraetorem inferio-ris quoque, totiusque Illyrici fuisse, alter lapis ladraeexistens testatur.

TIB CAES D AVG F AVG I.MP PONT MAK

TRIB POTEST XX COS III LEG IX LEG XI

380 Ρ CORNELIO DOLABELLA LEG PROPR

Ex quibus Inscriptionibus (quamvis nemo Aucto-rum id referat) argui potest, superiorem Illyricum,Illyricum proprium simul cum Dalmatia comprehen-disse; inferiorem vero Liburniam cum lapidia, et pro-

385 ut orae maritimae Illyrici termini supra ex Ptolomaeosumpti fuerunt, ita ex eiusdem totius Illyrici tabula,tamquam ex certiori termino percipi possunt, et ea,quae antiquitatis obscuritate involuta praecesserunt, etquae deinde Imperantium voluntate mutata, et Barba-

3i90 rorum vastationibus perturbata, subsecuta sunt: sedanimadvertendum est, aliquos locorum situs hodiernosa Ptolemaicis discrepare, quod erroribus, qui in nu-meros longitudinum et latitudinum textus eius irrep-serunt, tribuendum est, ut observare volenti patebit;

395 Illyrici ergo fines Romanae Monarchiae tempore fu-ere ab Oriente (Drilo) f lumen et Scodrus mons, aSeptentrione partim Savus, et partim Pannonia supe-rior: ab Occidente Arsia fluvius, a meridie mare.

184

Natpis pak nađen među ruševinama Epidaura raz-jašnjava da je čitav Ilirik nakon Augusta bio podi-jeljen na Gornji i Donji:

Publiju Korneliju Dolabeli, konzulu sedmi put,epulonu,

titijskom drugu, legatu u rangu pretora božan-skog Augusta i Tiberija Cezara Augusta

zajednice gornje provincije Ilirika55

Drugi natpis koji se nalazi u Zadru svjedoči daje taj Dolabela bio legat u rangu pretora i za Donji,i za čitav Ilirik:

Tiberiju Cezaru, sinu božanskog Augusta, Augustu,imperatoru i vrhovnom svećeniku,

dvadeseti put s tribunskom vlašću, konzulu treći put,deveta legija i jedanaesta legija

pod Publijem Kornelijem Dolabelom kao legatom urangu pretora56

Iz tih se natpisa može dokazivati (iako to ne iz-nosi nikoji autor) da je Gornji Ilirik obuhvaćao »pra-vi Ilirik« s Dalmacijom, a Donji Liburniju s Japidi-jom. Baš kao što su međe morske obale Ilirika gorebile preuzete od Ptolemeja, tako se iz njegove kartečitava Ilirika,57 kao s pouzdanog međaša, može shva-titi i ono što je prethodilo a obavijeno je tminom drev-nosti, i ono što je zatim uslijedilo, izmijenjeno vo-ljom vladalaca i poremećeno barbarskim pustoše-njima. No valja primijetiti da današnji smještaj ne-kih mjesta odudara od Ptolemejeva, što valja pripi-sati greškama koje su se uvukle u brojke dužina iširina njegova teksta, kako će biti jasno onome tkohtjedne razmotriti. Granice su dakle Ilirika u vri-jeme Rimskog Carstva bile s istoka rijeka Drim iŠar-planina, sa sjevera dijelom Sava, dijelom GornjaPanonija, sa zapada rijeka Raša, s juga more.

185

CaputIV.DE ILLYRICI ORDINATIONIBUS A ROMANIS

FACTIS, ET NAVIGATIONIS ADRIATICIVARIATIONE.

5 Illyrii vectigales šibi reddiderunt Macedonas,partemque regionis eorum occuparunt, ut lustinus etDiodorus supra relati scribunt: a Philippo deindeAlexandri magni patre victi, in duo Regna divisi, etpost mortem Alexandri, successoribus eius inter se

10 bellantibus, Macedonum iugum excusserunt, et inunum Regnum Agronis tempore coaluerunt, ut ex re-lato primo Illyrico bello constat: Agro etenini, copiisterrestribus et navalibus, omnes priores IllyriorumReges longe anteibat, ut scribit Polybius, quem vici-

15 nis formidabilem evasisse alt; Sed succedente Teutha,et cunctos navigantes vexari concedente, omnibus ex-osos fecit Illyrios, muliebrique imprudentia usa Ro-manos quoque offendit, eaque devicta, prima IllyriciRegni mutilatio secuta est: Romani enim Ardiaeis sub-

20 actis; Parthinis et Atintanibus in deditionem suscep-tis, partem Demetrio Phario assignarunt, quam auc-tores non distinguunt, neque ubi Dimalum urbs De-metrii primaria existeret tradunt; Sed eamdem quo-que paulo post Demetrio deficienti, ademerunt; Se-

25 cunda mutilatio Regni evenit, quando mortuo Pleura-to Rege, Dalmatae a Gentio filio deficientes, se in li-bertatem vindicarunt, simulque eircumvieinos populoscitra Naronem subigentes, ab Illyrico Regno segrega-runt; ita ut Gentii Regnum Romanis deditum intra

30 Naronem et (Drilonem) restrictum fuerit, et in Pro-vinciae f ormam primo ordinatum. Aliis deinde secutisin Illyrico bellis, varias quoque ordinationes factasfuisse oportet, quarum memoriae exciderunt, cumtres tantum in Illyrico conventus Plinius memoret,

35 quos ex Varrone deducit; Ideo Reipublicae quoquetempore extitisse oportet, scilicet Scardonitanum, Sa-lonitanum, et Naronensem: Salonaim autem bello civiliPompeiano Coloniam fuisse innuunt, quae Hirtius re-f ert /De bello Alexandrino/ Salonam Oppidum mariti-

40 mum, quod Cives Romani fortissimi fidelissimique in-colebant, Illyriosque Caesari adhaesisse ipsemet te-

186

IV poglavljeO UREĐENJIMA ILIRIKA KOJA SU PROVELI

RIMLJANI I O PROMJENAMA U PLOVIDBIJADRANOM

Iliri su nametnuli danak Makedoncima i zauzelidio njihova područja, kako pišu gore navedeni Justini Diodor.1 Zatim ih je pobijedio Filip, otac Aleksan-dra Velikog, i podijeljeni su među dva kraljevstva.Dok su se nakon Aleksandrove smrti njegovi nasljed-nici međusobno borili, Iliri su zbacili makedonski ja-ram, a u Agronovo su se vrijeme slili u jedno kra-ljevstvo, što je sigurno iz opisanog prvog ilirskog ra-ta. Agron je naime kopnenom i pomorskom vojskomdaleko nadilazio sve ranije kraljeve Ilira, kako pišePolibije koji za nj kaže da je postao strašan susje-dima.2 No kad ga je naslijedila Teuta i dopustila na-padati sve moreplovce, svima je omrazila Ilire. Po-stupajući po ženskoj neraziboritosti, uvrijedila je iRimljane, a kad je ona svladana, uslijedilo je prvosakaćenje Ilirskog Kraljevstva. Rimljani su naimepodvrgavši Ardijejce primili predaju Partena i Atin-tana, a Demetriju Farskom su dodijelili dio koji au-tori ne razlučuju niti pišu gdje je Demetrijev prvo-bitni grad Dimal. No i taj su dio Rimljani malo kas-nije oduzeli odmetniku Demetriju. Drugo se sakaće-nje Kraljevstva zbilo kad su se po smrti kralja Pleu-rata Delmati odmetnuli od njegova sina Gencija,oslobodili se i ujedno odvojili od Ilirskog Kraljev-stva obližnje narode s ove strane Neretve, podvrga-vajući ih sebi. Tako je Gencijevo kraljevstvo kojese predalo Rimljanima bilo suženo među Neretvu iDrim, i prvo preuređeno u oblik provincije. Kako suzatim u Iliriku uslijedili drugi ratovi, morala su seprovesti i različita uređenja, no uspomene su na njihnestale, jer Plinije u Iliriku spominje samo tri kon-venta, skardonitanski, salonitanski i naronitanski, aizvodi ih iz Varona,3 pa su stoga morali postojati i uvrijeme Republike. Da je pak Salona za građanskograta s Pompejem bila kolonija, nagoviješta ono štoiznosi Hircije /»O aleksandrijskom ratu«/: primorskigrad Salonu, gdje su stanovali vrlo hrabri i vrlo vje-

187

statur Caesar /Civilis 3./. Haec ad Augusti usque tem-pora referuntur de Illyriis. Sed sicuti eumdem per se,et per Tiberium diu bellum gessisse in Illyrico, ipsum-

45 que restrinxisse, ex supra relatis constat, ita tune suonutu ordinasse censeri debet, quamvis memoria ordi-nationis exciderit. At cum orae maritimae ordinatioex Adriatici navigatione deducenda sit, ideo eius ra-tionem, modosque ab antiquo usurpatos traidere ne-

50 cesse erit, ut quae de Illyrici ora dicenda sunt, percipipossint.

Relictis ergo, quae de Pelasgis, et Diomede fabulisinvoluta referunt Graeci, Liburnorumque et Atriensi-um rebus (quorum ditionis memoriam, quamvis Li-

55 burniae et Adriatici nomina hucusque servent: tamenapud Auctores nulla eorumdem gesta reperiuntur) adea tempora deveniendum est, quae ab Auctoribus re-lata, navigationis quoque irationem praebere possunt.Ad tempora ergo Dionysii Syracusiorum Tyranni res-

60 picienđum est, qui occupata Insula Issa oportunissimoloco sita, ibique Claaseresidente, Colonias per Adriati-cas oras deduxit, .associatisque, quos potuit ex circum-iacentibus populis, caeteris coercitis, navigationem Ad-riatici in potestate habuit, filiusque ipsius, post quos

&5 Issenses, et eos, qui cum illis sentiebant, usque adRomanorum adventum, prout potuerunt, continuasseconiectandum est: Romanos autem navigationis ratio-nem mutasse oportet: nam sicuti Dionysrum partemItaliae possidentem, Adrkticas tantum insulas occu-

70 passe constat, ita cum caeteris amicitiam, societatem-ve inire contentum fuisse argui debet: quod eo magispostea de Issensibus, ipsorumve sociis valida Classedestitutis praesumendum est. Romanos autem primoin Illyricum adventu, quamvis totius Italiae Domi-

75 nos, navigationem tamen in eo statu, in quo (repere-runt), reliquisse, sed Gallis postmodum devictis, uni-versaque Illyrica ora in potestatem suam reducta, obiđ integro Adriatici dominio (potitos), et in eo variisColoniis deductis, navigationem quoque tutiorem red-

80 didisse oportet; sicut enim providentiae Romanae in-signe fuit argumentum vias terrestres immensis sum-ptibus publicae comnioditati stravisse; ita navigatio-nis quoque comnioditati ab ipsis consultum censen-dum est, et antiquam navigationis formam mutatam;

188

rni rimski građani* I sam Cezar svjedoči /u trećojknjizi »Građanskog rata«/ da su Iliri pristali uza nj.5

To se iznosi o Ilirima sve do Augustova doba. Kakoje pak iz gore iznesenog sigurno da je on dugo oso-bno i preko Tiberija ratovao u Iliriku i da ga je suzio,mora se smatrati da ga je tada i uredio po svojoj vo-lji, iako je nestalo uspomene na to uređenje. Kakopak uređenje morske obale valja izvoditi iz plovid-be Jadranom, bit će stoga potrebno opisati njeno us-trojstvo i načine koji su se koristili od davnine dabi se moglo shvatiti ono što valja reći o obali Ilirika.

Zanemarivši dakle što Grci zaodjenuto pričamaiznose o Pelazgima i Diomedu, i zanemarivši povi-jest Liburna i Atrijanaca (uspomenu na njihovu vlastdoduše sve do sada čuvaju imena Liburnije i Jadra-na, ali se kod autora ne nalazi nikakvih njihovihdjela), valja doći do onog vremena o kojem autoriizvješćuju, te može predočiti i ustrojstvo plovidbe.Valja se dakle osvrnuti na vrijeme sirakuškog tira-nina Dionizija. On je zauzeo vrlo pogodno smješteniotok Vis i, dok mu je ondje boravila mornarica, osno-vao je kolonije po jadranskim obalama. Pripojivšisebi koje je mogao od okolnih naroda, ostale je obuz-dao i držao je u svojoj vlasti plovidbu Jadranom, aisto tako i njegov sin. Valja pretpostaviti da su jenakon njih kako su mogli nastavili Isejci i oni koji suse s njima slagali, sve do dolaska Rimljana. Rimljanisu pak morali izmijeniti ustrojstvo plovidbe. Si-gurno je naime da je Dionizije, posjedujući dio Ita-lije, zauzeo samo otoke u Jadranu, pa isto tako morabiti dokazano da se zadovoljio s ostalima sklopiti pri-jateljstvo ili savezništvo. Tim se više to mora pret-postaviti kasnije za Isejce ili njihove saveznike kojisu ostali bez snažnog brodovlja. Rimljani su pak priprvom dolasku u Ilirik doduše bili gospodari čitaveItalije, ali su plovidbu morali ostaviti onakvom ka-kvu su je zaitekli. No kad su kasnije svladali Gale idoveli čitavu ilirsku obalu pod svoju vlast, zadobilisu zbog toga potpuno gospodstvo nad Jadranom i os-novali različite kolonije, te su morali i plovidbu uči-niti sigurnijom. Značajan je naime predmet rimskebrige bilo uz golem trošak izgraditi kopnene ceste zaopću pogodnost, te valja smatrati da su se isto tako

189

85 sed sicuti mutationem non uno aut altero anno secutamdići debet, ita diversa tempora respicienda sunt, proquibus expendendis, navigationis Adriatici modus, na-vigiorumque forma, qua hodie utuntur Nautae, expli-canda est, ut ex notis antiqua facilius conici possint.

90 Qui extra Adriaticum degunt, maioribus navibusad longum iter instructis utuntur, et i&num illius in-trantes, ex una parte Italica littora importuosa, ex al-tera Insulas Illyricas vitare solent, navigationemqueper medium sinum dirigunt; et si ventus propitius

95 faveat, vela non demittunt, donec ad destinatum lo-cum perveniant, et non, nisi contrario furente vento,inviti portum subeunt: eo quia longis itineribus assu-eti, et quidquid necessitas exigit intra navim haben-tes, stationes pro virili fugiurat; cum portus suis navi-

100 bus excipiendis idoneos in promptu non habeant, eo-rumque appulsus saepe ingruente vento, periculosusevadat, et, quod pluris pendunt, difficilis ab iisdemexitus propitio redeunte vento pateat; ideo quandonecessitas cogit, exteriorum Illyrici Insularum amplio-

105 res portus appellunt, internarum autem sinuosos an-fractus omnino fugiunt; idemque in reditu ex Adriati-co servant; Qui vero Adriaticum accolunt mediocribus,et minoribus utuntur navibus. Qui mediocribus, ne-que per medium sinum incedunt, neque omnes Insulas

no fugiunt, imo inter exteriores et medias, vel inter eas-dem et continentem libenter navigant: hoc etenimpacto, undarum moles inarisque fluxum vitant, et advictum necessaria ex Insulis habitatis šibi comparant:qui autem minoribus utuntur lembis (hi utplurimum

us remis aguntur) littus continentis lambentes tutiori,pacatiorique, quamvis longiori, itinere, procedunt, etquocumque ingruente vento, portus šibi notos in con-tinenti, vel in proximis Insulis sitos (quorum infinituspene est numerus) remorum auxilio ex arbitrio capi-

120 unt, tempore autem propitio redeunte, ex eisdem faci-le solvunt.

His tribus navium generibus Adriaticum hodiefrequentatur. At cum antiquitus Insularum accolasnavigationem exercuisse relatum sit, hos mediocribus

125 navibus usos oportet, (cum eiusdem generis navibushodie quoque utantur), et quoad ipsis licuit, Illyrio-rum lembos a navigatione avertisse coniectari debet;

190

brinuli i za pogodnost plovidbe i da je njen starioblik izmijenjen. No kako se ne smije reći da je tapromjena uslijedila u jednoj ili dvije godine, valjastoga razmotriti različita razdoblja. Da bi se ona iz-ložila, valja objasniti način plovidbe Jadranom ioblik plovila kojim se mornari danas služe, da bi seprema poznatome lakše moglo pretpostaviti o drev-nome.

Oni koji borave izvan Jadrana služe se vecim la-đama građenim za dugačak put. Ušavši u jadranskizaljev obično izbjegavaju s jedne strane talijanskuobalu bez luka, a s druge ilirske otoke, i upravljajuplovidbu sredinom mora. Pogoduje li im povoljanvjetar, ne spuštaju jedra dok ne stignu na odredište.U luku ulaze samo protiv volje, ako bjesni nepovo-ljan vjetar. Kako su privikli dugim putovanjima iimaju na brodu sve što je potrebno, svom snagomizbjegavaju postaje. Nemaju naime pri ruci luka pri-kladnih da prihvate njihove lađe, a zbog naleta vje-tra često ispadne opasno pristati u njima. Sto im jejoš važnije, jasno je da će iz njih biti teško izići kadse vrati povoljan vjetar. Zbog toga, kad ih nužda na-tjera, pristaju u prostranijim lukama vanjskih otokaIlirika, a krivudave zavoje unutarnjih potpuno izbje-gavaju. Toga se pridržavaju i na povratku iz Jadra-na. Oni pak koji stanuju uz Jadran služe se srednjimi manjim lađama. Oni koji se služe srednjima ne na-stupaju sredinom mora, niti izbjegavaju sve otoke,štoviše rado plove između vanjskih i srednjih ili iz-među srednjih i kopna. Na taj naime način izbjega-vaju velike valove i morsku struju, a s naseljenihotoka pribavljaju sebi potreban živež. Oni pak kojise služe manjim lembima6 (ti su ponajviše tjeraniveslima), napreduju prateći obalu kopna, sigurnijimi mirnijim premda dužim putem. Kakav god nahru-pio vjetar, po volji se s pomoću vesala dohvate poz-natih im luka na kopnu ili na obližnjim otocima (abroj ini je gotovo beskonačan). Kad se pak vrati po-voljno vrijeme, lako se iz njih otiskuju.

Te tri vrste lađa danas pohađaju Jadran. Kakoje pak izneseno da su se otočani od davnine bavilipomorstvom, morali su se služiti srednjim brodovi-ma (jer se i danas služe tom vrstom lađa), i mora se

191

sed Romanorum Coloniis in continentem deductis,portubusque opportuno loco munitis, Lemborum Illy-

130 riorum numerum crevisse, et continentis habitatoresmediocribus fabricatis navibus promiscue cum Insu-lanis navigationem exercuisse, dicendum est. His con-sideratis, sicuti Graecos ante Romanorum temporamaioribus navibus in Adriatieum invectos, navigatio-

135 nem exercuisse apparet, ita ex illis, quae antiquioresex relatis Scriptoribus de Illyrica ora referunt, ipsosf aciliorem et suis navibus tutiorem viam tenuisse, permedium scilicet sinum et Insulas, in quibus Graeco-rum Coloniae erant, utplurimum procul a continenti

140 appulisse, idcirco de ipsa continenti, uti de loco nonbene cognito, quaedam fabulis etiam involventes,commenti sunt, et a Plinio vanitatis redarguuntur:tune temporis autem insulares cum Illyriis negotiaexercuisse dicendum est, et a continenti asportatas

145 merces exteris ad Insulas venientibus communicasse,atque ab eis quas cum Illyriis permutarent, recepisse,qua de causa Issenses in continenti Tragurium et Epe-tium Colonias habuisse oportet; Ita duplici quaestuIssenses opibus floruisse, ante Romanorum adventum

150 censendum est, et in eo statu mansisse, donec Roma-norum ditione per Illyricum extensa, ipsi quoque con-tinentis Illyricae habitatores (ad navigationis), quae-stusque mariltimi participationem admissi fuerunt: in-deque Insulanorum, et praesertim Issensium res sen-

155 sim decrevisse oportet, adhuc tamen bello civili Pom-peiano Issa praerogativam nobilissimi illarum regio-num Oppidi retinebat: quibus congruunt, quae Pli-nius de Illyrici ordinatione ex Varrone refert: NamRomani Illyrico in potestatem ad Montes usque reda-

160 eto, solita sua Providentia, pro magistratuum residen-tia, loca, quae classibus facile adiri possent, et simulcommoda Provincialibus evaderent, elegerunt, et intres partes dispertito Illyrico, Naronae, Salonae etScardonae conventus instituerunt, ex quo tres hae

165 Civiltates caeteris celebriores evaserunt: Naronam au-tem, sicut antiquitus Eimporium fuisse, testatur Scy-lax, ita Romanorum quoque tempore, ex navigabilisfluminiis commodidate, Provincialiumque concursufrequentatam fuisse oportet, eiusdem conditionis

170 Scardona fuit, Salonae vero sicuti ante secundum Dal-

192

pretpostaviti da su odvraćali ilirske lembe od plo-vidbe dokle su god mogli. No kad su na kopnu osno-vane rimske kolonije i kad su na pogodnom mjestuizgrađene luke, valja reći da je porastao broj ilirskihlemba i da su stanovnici kopna izgradivši srednjelađe plovili pomiješano s otočanima. Kad se to uzmeu obzir, vidi se da su Grci prije rimskog razdobljaulazili u Jadran i po njemu plovili većim lađama.Upravo se tako iz onoga što stariji navedeni pisciiznose o ilirskoj obali vidi da su se držali lakšeg i zasvoje lađe sigurnijeg puta, to jest sredinom mora, ida su pristajali na otocima gdje su bile grčke kolo-nije, ponajviše daleko od kopna. Zbog toga su o sa-mome kopnu kao o slabo poznatu mjestu ponešto iizmislili zaodjenuto pričama, te im Plinije prigova-ra zbog ispraznosti.7 Valja pak reći da su tada oto-čani trgovali s Ilirima i robu odvezenu s kopna pre-davali vanjskima koji su dolazili do otoka. Od njihsu primali što će razmjenjivati s Ilirima, zbog čegasu Isejci i morali na kopnu imati kolonije Traguriji Epetij. Valja smatrati da su tako Isejci prije dola-ska Rimljana bili u blagostanju zbog dvostruka do-bitka i da su u takvu položaju ostali dok se rimskavlast nije protegnula Ilirikom, pa su i sami stanov-nici ilirskog kopna dobili udjela u pomorstvu i po-morskoj dobiti. Prilike su otočana, a osobito Isejaca,zatim morale postupno opasti, no Isa je još za gra-đanskog rarta s Pompejem zadržavala prvenstvo naj-plemenitijeg grada onih krajeva. S time se slaže onošto Plinije prema Varonu iznosi o uređenju Ilirika.8

Rimljani su naime, dovevši pod vlast Ilirik sve doplanina, u skladu sa svojim uobičajenim oprezomizabrala za sjedišta magistrata mjesta lako pristu-pačna mornarici i ujedno zgodna provincijalcima.Podijelivši Ilirik na tri dijela, osnovali su konventeNarone, Salone i Skardone. Ta su tri grada zbog togapostala napučenijima od ostalih. Skilak svjedoči daje Narona od davnine bila trgovište,9 a isto je takoi u rimsko doba morala biti gusto nastanjena zbogpogodne plovne rijeke i okupljanja provincijalaca.Skardona je imala iste uvjete. Kako se pak ne nalazi

193

maticum bellum memoria nulla reperitur, ita anteprimum Civitatem fuisse, ex Tragurii et Epetii vici-nitate argui non debet. Salonae enim situs, quamviscunctorum maritimae orae continentis Illyricae pul-

175 cherrimus sit, fertilissimo solo, nobili flumine, et por-tu (capaci) praeditus, tamen cum ea mariš usu abantiquo caruerit, Civitatis formam habere non potuit.At postquam Romani mariš usum Dalmatis permise-runt, ex opportunitate situs, portusque commoditate,

180 ad ripas fluminis ladri habitationes brevi temporedilatatae fuerunt, Salonaque, Scardonam et Naronamhabitatorum frequentia, et aedificioru'm magnificen-tia superavit, sicut enim hae duae Civitates opportunoprovincialibus ad conveniendum loco, et ad res ex

185 continenti ad mare deducendas sitae sunt, ita longea mari aperto distantes, (cum difficilis ad ipsas acces-sus fuerit) raro ab exteris adibantur, quia vero Sa-lona ex commoditate portus, situque ad mediterraneaetiam longe dissita excipienda aptissimo, ab exteris

190 frequentabatur; ideo summa Illyricae orae navigatio,ex Issa Salonam reducta fuit. Haec ad Augusti usquetempora de Illyrici ordinatione, et Adriatici naviga-tione observanda sunt. Classis deinde stationem apudRavennam ipse Augustus instituit, et per Illyricam

195 oram Colonias plures deduxit, vel iam deductas re-stituit, (ipsamque) totius Adriatici navigationem adreotiorem, tutioremque modum direxisse, et pro Clas-sis Ravennatis commoditate ordinasse verosimile est:hancque ab antiquissknis non discrepasse: Romanae

200 etenim Classis sedes proxima fuit Spinetarum, etAtriensium sedibus, eodem modo hodiernam quoquesupradictis omnibus similem esse consentaneum est,cum Civitatis Venetiarum situs non admodum ab eis-dem locis distet, et sicuti Augustum, reliquosque Im-

205 peratores mariš simul, et circumiacentium populorumDominos commoda in Adriatico auxisse censeri de-bet, quibus donec Romanum viguit Imperiiim ušisunt navigantes, ita ipso declinante, Romanae provi-dentiae Imitatores Veneti, qui propriam Rempubli-

210 cam melioribus, quam caeteri mortalium legibus in-stituerunt, ac exinde omnibus rebus publicis, et Mo-narchiis, quarum memoria existit diuturnius Impe-rium servant, navigationem per temporum viciissitu-

194

nikakva spomena Salone prije drugog delmatskog ra-ta, zbog blizine se Tragurija i Epetija ne smije doka-zivati da je bila grad prije prvoga rata. Smještaj jeSalone doduše najljepiši od svih na morskoj obaliilirskog kopna i obdaren vrlo pogodnim tlom, ple-menitom rijekom i prostranom lukom, ali kako onau staro vrijeme nije imala pomorstva, ipak nije mo-gla imati oblik grada. Pošto su Rimljani dopustiliDelmatitna pomorstvo, obitavališita su se na obalamarijeke Jadra u kratkom vremenu proširila zbog po-godna smještaja i zgodne luke, i Salona je nadišlaSkardonu i Naronu brojnošću stanovnika i veličaj-nošću građevina. Ta su naime dva grada dodušesmještena vrlo zgodno da se okupljaju provincijalcii da se roba s kopna dovozi k moru, ali su jako uda-ljena od otvorenog mora (jer je pristup do njih te-žak), pa su vanjski rijetko dolazili do njih. Salonu supak vanjski posjećivali zbog pogodne luke i zbogsmještaja vrlo prikladna da se dosegne čak i vr-lo udaljeno zaleđe. Stoga je težište plovidbe uzilirsku obalu iz Ise prebačeno u Salonu. To je onošto sve do Augustova vremena valja uzeti u obzir ouređenju Ilirika i o jadranskom pomorstvu. Sam jeAugust zatim utvrdio sjedište mornarice kod Ravene,a na ilirskoj je obali osnovao više kolonija iM obno-vio već osnovane. Vjerojatno je usmjerio plovidbučitava Jadrana na ispravniji i sigurniji način i ure-dio je da bude pogodna za ravensku mornaricu. Taplovidba potpuno prirodno nije odudarala od naj-starijih, jer je sidrište rimske mornarice bilo vrloblizu obitavalištima Spinećana i Atrijanaca, a jed-nako je tako i današnja plovidba slična svima gorespomenutim, jer je mletački grad prilično blizu timmjestima. Mora se smatrati da su August i ostalicarevi, gospodareći ujedno morem i okolnim naro-dima, povećali na Jadranu pogodnosti koje su more-plovci koristili dok je Rimsko Carstvo bilo snažno.Dok je Carstvo opadalo, Mlečani — koji su svojudržavu uredili po boljim zakonima no ostali smrtni-ci, i zbog toga čuvaju vlast dulje no sve poznate re-

195

dines eximie dirigentes, mariš Adriatici dominium215 consecuti, eidem quoque nomen proprium impartiti

sunt, feliciterque per tot secula servant. et sicuti inpraecipuis Adriatici portubus Romanae magnificen-tiae vestigia apparent, ita quoque Venetae providen-tiae, quocumque eorum dominium pervenit, monu-

220 menta existunt: ita ut ex hodemis Romana, et anti-quiora de Adriatici navigatione facile quisque coniec-tari possit.

Illyricam oram, quamvis Strabo, Plinius et Pto-lomaeus accurate describere videantur, quaedam ta-

225 men obscura remanent, et nonnulla praetermissa sunt,quae indicare inatile non erit. Nam Strabo Liburni-cam oram metitus ait: est in ea fluvius, quo adversosubvehuntur merces usque ad Dalmatas et UrbesScardon et Liburna: de Titio Strabonem locutum,

230 quamvis ipsum non nominet, constat; Nam Scardo-nam Liburniae Civitatem prope Titu Ostia in sinu abipsa Scardonitano dicto sitam fuisse, nomen ruinae-que adhuc extantes, argumento sunt, quamvis autemsinus ipse per. XII. milliaria (Scardonam} usque ma-

235 ritimus sit, Titius tamen celeri adeo fluxu per eun-dem in mare apertum fertur; ut praeter saporem, om-nino fluminis fluxui similis sit: Hac de causa, unacum Strabone Plinius quoque deceptus est, qui Scar-donam in amne eo * /*Titio/ XII. M. Ρ. α mari exis-

240 tere scripsit: per quem sinum, quamvis maritimum,contra fluminis fluxum, Scardonam usque, merces de-ferebantur, ubi Titius ex declivo in mare cadit, et obid ulterius navigari nequit: quamvis eupra declivita-tem, et lacum Navium capacem, et Insulas habeat,

245 prout sinus niaritimus proximus: quae autem de Ci-vitate Liburna tradit Strabo, interpretes eius, cumnullus auctorum Civitatis Liburnae mentionem faciat,Scardonaque in ripa Liburniae posita sit, textum ip-sius multis in locis depravatum restituere conati, quod

250 de duabus Urbibus refert Strabo, de sola Scardonaintelligendum crediderunt, ita ut sensus esse de^beat,Urbem Scardon Liburnam, nisi quis de Burno, cuiusPtolomaeus, Plinius, tabulae Peutingerianae et Pro-copius memorant, Strabonem intellexisse velit, cum

255 circa eadem loca situm fuisse Burnum, ex eisdemconstet.

publike i monarhije — izvrsno su upravljali plovid-bom kroz mijene vremena i postigli su gospodstvonad Jadranom, nadjenuli mu čak svoje ime i sretnoga čuvaju kroz toliko stoljeća. Pa kao što se u glav-nim lukama Jadrana vide tragovi rimske veličan-stvenosti, tako i spomenici mletačke brižljivosti po-stoje gdje je god doprla njihova vlast, te bi svatkoprema današnjem stanju jadranske plovidbe lakomogao pretpostavljati o rimskom i još starijem.

Premda se čini da Strabon, Plinije i Ptolemej10

brižno opisuju ilirsku obalu, ipak ponešto ostaje ne-jasno, a ponešto je i ispušteno. Bit će vrlo korisnoukazati na to. Ođmjerivši naime liburnlsku obalu,Strabon kaže: na njoj je rijeka uz koju se roba do-vozi sve do Delmata i gradova Skardon i Liburne.n

Strabon sigurno govori o Krki, iako je ne imenuje.Ime i ruševine koje i sad postoje dokaz su naime daje liburnski grad Skardona bio smješten blizu ušćaKrke u zaljevu koji se prema njemu naziva Skra-dinskim. Taj je zaljev doduše kroz dvanaest milja doSkradina morski, ali Krka njime teče u otvorenomore tako brzom strujom, da je — osim po okusu— posve sličan riječnom toku. Zbog toga se zajed-no sa Strabonom prevario i Plinije, napisavši da jeSkardona na onoj rijeci* /*Titiju/ 12000 koraka odmora.12 Premda je taj zaljev morski, njime se pro-tiv riječne struje dopremala roba do Skardone, gdjeKrka sa strmine pada u more, te se zbog toga nemože dalje ploviti, iako iznad strmine ima i jezerodovoljno prostrano za lađe, i otoke, jednako kao iobližnji morski zaljev. Sto pak Strabon piše o gra-du Liburni, njegovi su tumači, kušajući obnoviti nje-gov na mnogim mjestima iskrivljen tekst, povjero-vali da pod onim što Strabon piše o dvama grado-vima treba podrazumijevati samo Skarđonu, jer nitijedan autor ne spominje grad Liburnu, a Skardonaleži na obali Liburndje. Smisao bi tako morao biti doliburnskog grada Skardone, osim ako bi tko htio ra-zumjeti da Strabon govori o Burnumu koji spominjuPtolemej, Plinije,13 »Peutingerove karte«14 i Proko-pije,15 jer je prema njima Burnum sigurno bio u oko-lini tih mjesta.

197

Omiserunt quoque iidem Tiluri fluvii mentionem,quem Nestum olim vocatum testatur Stephanus; Nes-tus oppidum, et fluvius Illyrici; gentile Nestius, ut Ar-

260 temidorus Libro 2, Geographiae, et Nestis regio, hicprope Titium ortus longo Orientem versus cursu de-latus, flexoque in Occidentem fluxu, inter montiumcrepidines, navium minorum, per tria milliaria ca-pax, in mare exit prope Almissum, cuius fluiminis

265 pontem memorant Antonini itinerarium, et TabulaePeutingerianae.

Omiserunt itidem Lacum Labeatidis regionis, etf lumen (Barbanam) ex eo proveniens, Classium perXII. milliaria capax, a Livio memorata, cum enim

270 ipsorum temporibus omnia iam in Illyrico, explorataet dimensa essent; quid mirum, si ipsis antiquioresGraeci auctores supra relati, obscura quaedam, quae-dam confusa, et nonulla hyperbolibus involuta fabu-losa referant? Praesertim de Peninsula Hyllis, quam

275 paulo minorem. Peloponneso, et XV. Civitates habu-isse ferunt /Schymnus, Stephanus/; cum vero nullibiin Illyrica ora peninsula tanti circuitus existat, ideoquidam peninsulam hane Istriam esse crediderunt,quam tamen, cum ipsa Hylli, Graeci nominant. Non

280 inutile ergo erit huius peninsulae situm indicare, utquae de ipsa hyperbolice scripta reperiuntur, una cumquibusdam obscuris eorundem auctorum locis, intelli-gi possint,

Situm peninsulae Hyllis, inquirenti navigationis285 per Adriaticum, norniam, qua utuntur naves, quae

ventorum auxilio Bolis velis feruntur, scireoportet; haeenim littora importuosa, et sinus inter Promontoriapositos vitare coguntur, ut breviori, et tutiori via, iterconficiant. Prirmis, in Adriaticum intrantibus, sinus

290 littoris Illyrici curvus et importuOiSus inter Epidam-num et Buduam occurrit, alter vero inter LiiburnicasInsulas et Istriae Promontorium Polae proximum:circa haec loca, hine inde delatae naves, propitiumventum expectare coguntur, quo hosce sinus transire

2Θ5 tuto possint: inter eos sinus autem Insulae, continuatof ere ordine dispositae, f aciliorem navigationem prae-bent, 'et littus Illyricum, ab Epidauro, Istriam usque,abscondunt, nisi ubi contra, Issam, Insulae quaedaminvicem distantes littus continentis, eiusque Promon-

198

Isti su također propustili spomenuti ni jeku Ti-hir, za koju Stjepan svjedoči da se nekoć zvala Nes-tom: Nest, grad i rijeka u Iliriku; narodno ime Ne-stijac, kako kaže Artemidor16 u drugoj knjizi »Zem-ljopisa«; pokrajina Nestida.17 Ona izvire blizu Krke,dugi je tok vodi prema istoku, a zatim se svija nazapad, te između brdovitih obala izlazi u more kodOmiša, tri milje plovna za male lađe. Most na toj ri-jeci spominju »Antaninov itinerarij «18 i »Peutinge-rove karte«.19

Ispustili su zatim jezero u području Labeatidi irijeku Barbanu koja iz njega izvire, plovna je zabrodovlje dvanaest milja, a spominje je Livije.20 Ka-ko je pak u njihovo doba u Iliriku sve već bilo istra-ženo i premjereno, što je onda čudno ako od njih sta-riji gore navedeni grčki autori iznose ponešto nejas-na, ponešto zbrkana, pa čak i ponešto bajoslovna,zaodjenuta pretjerivanjem, osobito o· poluotokuHilidi za koji /Skimno, Stjepan/ pišu da je malomanji od Peloponeza i da je imao petnaest grado-va?21 Kako na ilirskoj obali doista nigdje nema po-luotoka tolika opsega, neki su povjerovali da je tajpoluotok Istra. Grci međutim i nju poimence spomi-nju zajedno sa samom Hilidom. Bit će stoga vrlo ko-risno uputiti na smještaj tog poluotoka da bi se mo-glo razumjeti što se o njemu nalazi pretjerano za-pisanog, zajedno s još neklim nejasnim mjestimaistih autora.

Tko istražuje smještaj poluotoka Hiliđe, morapoznavati pravilo plovidbe Jadranom kojega se pri-državaju lađe tjerane s pomoću vjetra samo jedrima.One su naime primorane izbjegavati obale bez lukai zaljeve koji leže među rtovima da bi dokončale pu-tovanje kraćim i sigurnijim putem. Kad uđu u Ja-dran, prvi je zaljev ilirske obale bez luka na kojinailaze između Drača i Budve, a drugi između Lifour-nskih otoka i rta Istre blizu Pule. Oko tih mjesta mo-raju lađe dognane odavde ili odande čekati povoljanvjetar da bi s njdm mogle sigurno preploviti te za-ljeve. Između njih pak otoci svrstani u gotovo nepre-kinutom redu olakšavaju plovidbu i skrivaju ilirsku

199

300 torium, navigantibus aperiunt. Hoc quamvis neque inmare admodum porrectum sit, neque, praeter unicamSyrtim, quidquam ominosum habere videatur, tamena nautis experientia edoctis, adeo timetur, ut in prae-ternavigatione totius Adriatici, nusquam maiori cau-

305 tela šibi opus esse existimant, quam ibi, ubi (: cumin medio sinus Adriatici situm sit loco:) maximus flu-xus, et velocior, quam in quibuscumque aliis eiusdenasinus locis existit; nam mare, quod per Venetorumstagna reciprocando, stato sex horarum spatio, ad evi-

310 dentem certamque mensuram crescit et decrescit, cir-ca dictum Promontorium insensibili pene decrementovel incremento, velocitate tamen summa et incertitu-dine nautis formidabili fertur, quibus accedit aqua-rum motus velox, una ex parte a Titio, ex altera vero

315 maior et velocior a Narone et Tiluro fluminibus pro-cedens, et inter Insulas, et continentem, quasi per ca-nalia contrario cursu ad Syrtim in extremo Promon-torii angulo sitam, perveniens, ubi invicem pugnantnon solum aquae, verum quod mirabilius est, saepe

320 saepius venti contrarii hine inde ad Syrtim usque, si-mul perveniunt, naves vero plenis velis, ex contrariispartibus illuc delatae, vento repente destitutae, vor-ticibus aquarum exponuntur, et si Auster superve-niat, incredibile pene est, quam ingentes unđae Syr-

325 tim verberent, immanesque vortices prope eam ori-antur; ob id praeter cautelas, quas ubique andhiberenautae solent, circa hoc Promontorium existentes,antequam e Portu solvant, diligentius omnia perscru-tari coguntur, ut eis tuto pertransire liceat, ventoque

330 propitio flante, longe ab ipsa Syrti navigant; eo quia,quo ab ea longius, eo aquarum vis reciprocatioqueremissior est: inde Peninsula haec, sive Promonto-rium celebre evas^it; Diomedisque appellationem sor-titum est, testem (ut ex loci natura concipere licet)

335 rerum ab eo gestarum. Graeci autem praeternavigan-tes, qui ipsius situs, e propinquo explorandi, necessi-tatem non habuerunt, peninsulae magnitudinem com-menti sunt, et XV. Civitates eam habere, ut fertur,/Schymnus, Stephanus/ scripserunt, ex alieno tamen

340 relatu, ipsismet, qui scripserunt, non probato. Quodautem haec peninsula Hyllis, eo in loco sit, quo Pli-nius eam ponit, circuitu C. M. P. quamvis ipse plura

200

obalu od Cavtata sve do Istre, osim nasuprot Visugdje su neki otoci razmaknuti jedan od drugog, pamoreplovcima otkrivaju obalu kopna i njezin rt. Onse doduše ne pruža daleko u more, niti se čini daosim jedne jedine hridi ima što zloslutna, no ipak gase iskusni mornari toliko boje da ne smatraju nigdjedrugdje za čitave plovidbe duž Jadrana potrebnimveći oprez nego tu gdje je strujanje najjače i brženego bilo na kojem drugom mjestu toga zaljeva (jerje rt smješten u sredini Jadrana). More se naime vra-ća preko mletačkih pučina i u stalnom se razmakuod šest sati u očitoj i pouzdanoj mjeri diže i spušta,a oko spomenutog ga rta nosi gotovo neprimjetnaoseka ili plima, ali izvanredno brzo i strašno nesigur-no za mornare. Tome se pridružuje brzo gibanje vo-de, s jedne strane od Kuke, s druge još veće i bržekoje napreduje od rijeka Neretve i Cetine. Ono su-protnim tokom između kopna i otoka, kao kanalima,stiže do hridine smještene pri samom šiljku rta, gdjese ne sukobljuju samo vode, već — što je neobičnije— vrlo često i suprotni vjetrovi istodobno odavde iodande stignu do hridine, i lađe koje su onamo stiglesa suprotnih strana punih jedara ostanu naglo bezvjetra i nađu se izložene virovima. Naiđe li istoč-njak, gotovo je nevjerojatno kako visoki valovi šiba-ju hridinu i kako duboki virovi nastaju blizu nje.Zbog toga mornari oko tog rta, da bi uspjeli sigurnoprijeći, uz mjere opreza koje obično svagdje pri-mjenjuju, moraju sve još brižnije provjeriti prije nošto se otisnu iz luke. Kad puše povoljan vjetar, plovedaleko od hridine, jer što su dalje od nje, to su silai vraćanje vode blaži. Zbog toga je taj poluotok, ilirt, postao znamenit i zadobio naziv po Diomedu, kaosvjedočanstvo o njegovim pothvatima (kako se možezamisliti po prirodi toga mjesta).22 Grci koji su mimoplovili nisu imali potrebe da izbliza istraže smještajpoluotoka pa su izmislili njegovu veličinu i napisali/Skimno, Stjepan/ da »kako se priča« ima petnaestgradova, prema tuđem izvještaju što ga sami pišu-ći ipak nisu prihvatili.23 Iako Plinije više toga zbrka-no piše, ipak se iz onog što iznose Skilak, Skimno iDionizije24 vidi da je taj poluotok Hilida na onomemjestu kamo ga on stavlja s opsegom od 100000 ko-

201

perturbate scribat, tamen ex eis, quae Scylax, Schym-nus et Dionysius referunt, eodem in loco esse appa-

345 ret; nam post Liburnos, et Bulinos, Hyllos ante Na-ronem amnem, et sinum eius (a Seylace Manium dic-tum) ponunt; sed clarius Schimnus, qui ex Timaeo,et Eratosthene descriptis Hyllis, Issam prope illos po-nit; eo, quia navigantibus, antequam in prospeetum

350 Issae perveniant, ex Insularum impedimento Hyllisnon appareat: quamvis vero de situ peninsulae exdictis lector satis instructus esse possit: eam tamenPeloponneso magnitudine parem quis concedat? cumneque in Peninsulae formam, sed tantum mediocris

355 Promontorii, inter tot Chorographicas tabulas des-cripserit quisquam, quod autem illam magnitudineparem Peloponneso tradant Graeci, us simile est,quae de Istro in {lonium} confluente, et de PontoAdriatico proximo, et cum ipso peninsulam faciente,

360 referunt; in Peninsulae tamen formam revera existerehoc Promontorium, gnaris locorum patet, sed sinusex utraque parte Isthmum efficientes, ac circumia-centia loca, adeo saxosa et sterilia sunt, ut ab antiquodeserta, vix a soliš pastoribus, piscatoribusve adita

365 fuisse oenseri debeat, quae nunc quoque nautis incog-nita essent, nisi, 150 abhinc annis Bulini, et Hyllinisimul convenientes, et Turcarum vim fugientes, inintimo communis Orientalis sinus littore, villam ex-truxissent, quam veteri quoque ac communi eius vo-

370 cabulo sinus Busyllinam nuncuparunt, ut in PatriaeChronico latius; prout alia ex parte ad fauces occi-dentalis sinus Stolponae (sive (Strupini) dicti) villamaliam supra insulam, a cornibus dictam, fundarunt:quarum commodo, qui Promontorii pericula fugiunt,

375 marisque agitationem, ac nauseam vitant, alterutrumsinuum adeunt, et per Isthmum terrestri itinere in-cedentes, ad alterum sinum deveniunt, pacatiori de-inde mari inter Insulas procedentes, abindeque Pen-insulam sinusque ipsos notos effecerunt: in ea Pen-

380 insula sicuti XV. Civitates fuisse, Graeci commentisunt; ita nullibi Civitatis ullius vestigium apparet,praeter rudera Praetorii, ab Antonino, et TabulisPeutingerianis memorati, in Peninsulae Orientaliparte siti, quod quadratae structurae fuisse, forumque

385 in medio formae (elipticae) habuisse, porticibusque

202

raka.25 Oni naime nakon Liburna i Bulina stavljajuHile prije rijeke Neretve i njena zaljeva (koji Skilakzove Manijskim).26 No Skimno je još jasniji, jer Hi-le opisuje prema Timeju i Eratostenu i stavlja blizunjih Isu,27 zbog toga što> moreplovci od prepriječenihotoka ne vide Hilidu prije no što stignu na dogledVisa. Čitalac doduše može rečenim biti dovoljno u-pućen o smještaju poluotoka, no tko bi ipak dopustioda je veličinom jednak Peloponezu? Jer nitko ga natoliko zemljoviidnih karti nije prikazao čak niti uobliku poluotoka nego samo osrednjeg rta. Sto pakGrci pišu da je po veličini jednak Peloponezu, sličnoje onome što iznose o Dunavu da utječe u Jonsko mo-re, i o Crnom moru da je blizu Jadrana i da s njimetvori poluotok. Onima boji poznaju ta mjesta jasnoje da rt stvarno ima oblik poluotoka, no zaljevi kojis obje strane tvore prevlaku i okolna mjesta tako sukameniti i neplodni da bi se moralo smatrati kakosu odvajkada pusti i kako su onamo jedva zalazilisamo pastiri i ribari. Nliti sada ih mornari ne bi po-znavali da se unazad 150 godina nisu objedinili Buli-ni i Hilini bježeći od turskog nasilja i da nisu nanajuvučenijem dijelu obale zajedničkog istočnog za-ljeva podigli zaselak koji su po drevnom i zajednič-kom imenu onoga zaljeva nazvali Busilinom, o čemuopširnije u kronici domovine.28 Isto su tako pri tjes-nacu zapadnog zaljeva Stupim (ili tzv. Strupini) ute-meljili drugi zaselak iznad otoka nazvanog po rogo-vima.29 Zahvaljujući njima, oni koji izbjegavaju opa-sni rt, uzburkano more i mučninu uđu u jedan ilidrugi zaljev, stupaju prevlakom kopnenim putem istižu do drugog zaljeva, a zatim napreduju mirnijimmorem između otoka. Tako su učinili poznatim i po-luotok i same zaljeve. Grci su izmislili da je na tomepoluotoku bilo petnaest gradova, i u skladu se s ti-me nigdje ne vidi trag nikakva grada, osim ostatakaPretorija, smještenog na istočnom dijelu poluotoka,koji spominju Antonin i »Peutingerove karte«.30 Ru-ševine pokazuju da je bio izgrađen u obliku četvori-ne, da je u sredini imao trg elptična oblika okružen

203

circumdatum et cisternas in angulis pro aquarum,quibus situs indiget necessitate supplenda, ruinae de-monstrant. Illud sicuti ad navigantium tutelam, inportu deserto sed a Romanis frequentato aedificatum

390 censeri debet; ita portus ipse quibuscumque Illyricaecontinentis portubus navigantibus commodior existit,facilem etenim ingressum, tutam stationem, prospec-tum in altum tmare, facillimumque egressum quibus-cumque generis navibus praebet; ita ut ad Promon-

395 toru pericula vitanda proximum a natura refugiumparatum videatur; qui ab insula, ex opposito ipsumab undarum iniuria tutante, Sancti Michaelis Archan-geli nuncupari solet, (indigete) tamen vocabulo Mi-rara dicitur: ex descriptione itaque accurata Peninsu-

400 lae Hyllis, hyperboles a Graecis de ea relatae, appa-rent.

Situs (quoque) Hierastamnorum et Bulinoruminquirendus est. Bulinorum enim regionem sicuticonterminam Hyllis ponit Scylax, ita eius praeterna-

405 vigatio longae diei unde principium sumere debeat,non apparet, prout neque ubi sinus Nestus, ad quemin fine diei pervenitur, ponenđus sit, ideo ex usitatonavigandi modo coniecturae sumendae erunt. Nautaeenim iter per diaetas metientes, distantias a portubus,

4io fluminibus, vel Promontoriis non sumunt, sed abeorundem circumviciniis, praesertim vero, qui mai-oribus navibus per altum mare vehuntur, prout inaspectu aliquas Insulas, Promontoria, vel montiumcacumina habent, recto itinere procedentes, distantias

415 prospectu tantum, non appulsu, per diaetas metiun-tur. Ideo sicuti Scylax praeternavigationem regionisLiburnorum duorum dierum ponit, ita eandem abIstriae Promontorio, extra Liburnicas Insulas, rectotramite Issam versus, metitum dignoscitur; cum tem-

420 pore aestivo flantibus aethesiis, bidui spatio eaedemInsulae praeternavigentur; ad quarum extremas cumnautae perveniant, isi aethesiae noctu quoque spirent,ut .solent, Issam, Pharumve versus iter prosequuntur;si vero cessent, inde non solvunt, donec ventum pro-

425 pitium longe diei spatio consecuturos, non auspicen-tur, nocturttam navigationem ob peninsulae Hyllispericula vitantes. Ideo Bulinorum, regionis praeter-navigatio ad Nestum usque sinum, de qua Scylax, ubi

204

trijemovima, a na uglovima cisterne da se udovoljipotrebi za vodom koje nema na tom položaju. Morase smatrati da su ga Rimljani izgradili u inače pu-stoj luci koju su oni posjećivali kako bi zaštitili mo-replovce. Upravo je ta luka moreplovcima zgodnijanego sve luke ilirskog kopna: pruža naime lak ula-zak, sigurno sidrište, pogled na debelo more i vrlolak izlazak lađama svake vrste, te se čini da je samapriroda u blizini pripravila utočište da bi se izbjegaoopasni rt. Luka se pak prema otoku koji je sa supro-tne strane štiti od silnih valova obično naziva lukomsv. Mihovila Arhanđela, domaćim pak imenom Mi-rara.31 Tako se iz točna opisa poluotoka Hilide vidikakva su pretjerivanja o njemu iznijeli Grci.

Valja također ispitati i smještaj Hijerastamnai Bulina. Skilak je doduše postavio područje Bulinatako da graniči s Hilima, ali se ne vidi odakle bi ima-la počinjati plovidba od jednoga dana uza nj, kao štose ne vidi ni kamo valja staviti zaljev Nest, do koje-ga se stiže krajem dana.32 Stoga valja iznijeti pret-postavke prema uobičajenom načinu plovidbe. Mor-nari koji mjere put u danima ne određuju naimeudaljenosti prema lukama, rijekama ili rtovima, ne-go po onome što je oko njih. Osobito pak oni kojivećini lađama plove debelim morem i napredujuravnim putem, imajući na Vidiku nekoliko otoka,rtova ili planinskih vrhova, ne odmjeravaju razda-ljine po pristajanju nego samo po dogledu, u danimaputa. Kad Skilak stavlja da je plovidba duž područ-ja Liburna dvodnevna,33 razabire se stoga da ju jeodmjerio od rta Istre s vanjske strane Liburnskihotoka ravno prema Visu, jer se ljeti kad pusu sje-verni vjetrovi mimo tih otoka proplovi u dva dana.Kad mornari stignu do posljednjih među njima, pusuli sjeverni vjetrovi i noću kao obično, nastavljajuput prema Visu ili Hvaru. Stane li vjetar, ne otiskujuse odande dok ne predvide da će imati povoljan vje-tar za čitava duga dana, jer izbjegavaju ploviti noćuzbog opasnog poluotoka Hilide. Stoga plovidbu dužpodručja Bulina do zaljeva Nesta, o kojoj Sfcilak go-

205

supra intelligenda est eo modo, quo navigantes quan-do ex Occidente in prospectum Promontorii Diome-dis, sive Peninsulae Hyllis perveniunt, ut sinum Ma-nium pertransire possint, Pharum versus, navigati-onem dirigunt, et longae diei itinere, vento propitioipsum Phari portum appellunt, sique ventus leniorsit, ad primam ex eiusdem sinus Insulis (Proteramforsan ex hoc a Scylace dictam) perveniunt, at sicirca Promontorium vento forte destituantur, omniconatu contendunt, Mirarae portum ante noctemappellere; reliquum autem sinus ii, quifeus necesssitasinest, Naronam flumen adeundi, intra ipsum sinum,spatio unius diei navigant; qui vero itinere recto pro-grediuntur, extra peninsulam (Stagni dictam) Ragusi-nae ditionis, contra Naronis Ostia, et prope MelitamInsulam, eodem temporis spatio perveniunt, si haecPeninsula Stagni, pro altero Promontorio sinum Ma-nium efficiente, sumatur, quae de illius praeternavi-gatione longae diei a Promontorio Hyllis ad Nestumsinum modo supradicto dicuntur, aptabuntur, et indead Naronem intra Peninsulam, vel extra Melitamusque, diei: quod autem haec peninsula Nesti sit, prae-ter relatarum distantiarum congruentiam, nomenCivitatis in Isthmo eius positae, quamvis (mancum),Ston indigetatae indicat:

Observanduni est hic Scylacem Insulas, quae insinu Manio sunt, et quae in exteriori parte Peninsulaeiacent, distinctim nominare, Naronaeque Emporii amari idistantiam ponere, et eius (circumvicinia) des-cribere, quod nullibi facit, quos autem DiodorusCCIOD ex adversa continenti (advectos), Pharumobsedisse ait, et generali vocabulo Illyrios nominat,hos Scylax in Bulinos et Nestos sinus Manii accolasdistinguit, et quamvis textus Scylacis quibusdam inlocis (mutilus) appareat, ex eis tamen, quae extant,Graecos, et ex ipsis, Scylacem, ex frequenti ad pro-ximas Graecanicas Insulas, praesertim Issam, appul-su maiorem horum locorum notitiam habuisse, digno-scitur, quam reliquae orae Adriaticae, quod Straiboquoque innuere videtur, qui inter Ldburnicas notissi-mas Issam, Tragurium, et Pharum eiusdem sinus Insu-las, asserit: quarum tres tantum nominat Scylax, cumquatuor revera sint, praeter pravos scopulos, et sicut

206

vori na gornjem mjestu,34 treba razumjeti onako ka-ko moreplovci usmjeravaju plovidbu prema Hvarukad sa zapada stignu na dogled Diomedova rta ilipoluotoka Hilide da bi mogli prijeći Mariijiski zaljev.Uz povoljan vjetar nakon dugog dana puta pristajuu samoj luci Hvara, ako je vjetar slabiji, stižu do pr-vog otoka u tome zaljevu (Slkilak ga možda zbog toganaziva Proterom),35 a alko ih slučajno vjetar napustioko rta, nastoje na svaki način prije noći pristati uluci Starog Trogira. Preostali dio zaljeva ioni kojimaje potrebno stići do rijeke Neretve preplovljuju iznu-tra u razdoblju od jednog dana, a oni koji napredujuravnam putem stižu u istom razdoblju izvan poluoto-ka pod dubrovačkom vlašću (zvanog »Stagnum«) na-suprot ušću Neretve blizu otoka Mljeta. Uzme li seda je taj poluotok »Stagnum« drugi rt koji zatvaraManijski zaljev, uskladit će se što je rečeno o plo-vidbi uza nj od dugoga dana na gore opisani način— od rta Hilide do zaljeva Nesta, i zatim od jednogdana do Neretve iznutra isve do poluotoka, ili izvanasve do Mljeta. Što bi pak bio taj poluotok Nesta, po-kazuje osim poklapanja navedenih razdaljina još iime grada — premda okrnjeno — koji leži na nje-govoj prevlaci i naziva se Ston.

Ovdje valja zamijetiti da Skilak poimence na-braja otoke u Manijskom zaljevu i na vanjskoj stranipoluotoka, da navadi udaljenost trgovišta Narone odmora i opisuje njegov okoliš, što ne čini nigdje dru-gdje.36 Onih pak deset tisuća za ikoje Diodor kaže dasu opsjeli Far doplovivši s nasuprotnog kopna i na-ziva ih općim imenom Ilira37 Skilak razlučuje naBuline d Neste, stanovnike uz Manijski zaljev.38 Sto-ga, iako se vidi da je Skilakov tekst na nekim mje-stima oštećen, ipak se iz onoga što postoji razabire dasu Grci i među njima Skilak zbog čestog pristajanjana obližnjim grčkim otocima, osobito Visu, bolje poz-navali ta mjesta negoli ostalu jadransku obalu. Čini seda to nagoviješta i Strabon koji među liburnskimotocima spominje Isu, Tragurdj i Far, najpoznatijeotoke toga zaljeva.39 Skilak ih imenuje samo tri, iakosu zapravo četiri, osim posve malih školja.40 Kao štoKratija odgovara Bratiji koju dmenuju Stjepan, Pli-

207

Cratia, respondet Bratiae a Stephano, Plinio, Anto-nino, et Tabulis Peutingerianis nominatae, ita Olyn-ta, Insulae Solentii, in Tabulis Peutingerianis, Bolen-

475 tiaeque ab Antonino memoratae, nunc Šolta dictae,quarum parvam inter se intercapedinem, nautae por-tulam voćare solent. Proteras autem est ea, quae Gi-rona dicitur, Soltae proxima, duplicique portu prae-dita, quam ab Oriente quoque venientes adire so-

480 lent, transitum opportunum Peninsulae Hyllis expec-tantes; quarta a Strabone, et Ptolomaeo a Civitateproxima Tragurium dicta, Plinii Bubua, Amiani Boas,nunc Bua, vel Bove, quae cum civitati ponte iungatur,indeque continenti ob id, tantum aditur ab iis, qui

485 Tragurium (appellunt). et ideo forsan a Scylace prae-termissa fuit, ac regioni Bulinorum adscripta, quamsicuti proximam Peninsulae Hyllis ponit Scylax; itaTabulae quoque Peutingerianae eodom loco, quamvisin mediterraneis sitam testantur. Bulinorum idcirco

490 regio apud Scylacem existimanda est, esse ea, quaenavigantibus inter Liburnicas Insulas, et Issam incontinenti montuosa, simul cum Peninsula Hyllisapparet, sicut Hierastamnorum regio OecidentalisBulinis ponenda est, cuius praeternavigationem omi-

495 sit Scylax, eo quia Liburnicarum Insularum (quarummetitus est iter) ofoiectu, non apparet, et si quis adflumen usque Titium, eam extendi diceret, finemantiquum inter Illyrios, et Liburnos eundem Titiumesse statuere posset, ut de Autariatis suipra dictum

500 est, et Romani Geographi ponunt; sed sicuti praeter-navigationem regionis Bulinorum diei unius spatiorecto tramite Pharum versus a Peninsula Hyllis me-titus est Scylax, ita eiusdem describens littus, ait:post Peninsulam (id est Hyllis) littus directum acco-

505 lunt Bulini, littus autem a Peninsula Naronem usquedirectum est, parvo Spalatensis agri interiecto Pro-montorio.

Prosequitur deinde Navigationem Scylax a Na-rone fluvio ad Arionem, et sic ex interioribus sinus

510 Manu, Orientem versus, recto tramite, nullo habitorespectu circuitus Peninsulae Nesti, vel eius Isthmi,idem quoque Plinium feCisse, ab eodem Narone Epi-daurum versus, infra patebit; Arion autem fluvius isesse dignoscitur, qui prope Bagusium in portum, ab

208

nije, Antonin i »Peutingerove karte«,41 tako Olintaodgovara otoku Solentiju na »Peutingerovim karta-ma« i Bolentiji koju spominje Antonin,42 sada zva-noj Šoltom. Mali razmak između njih mornari obič-no zovu vratašcima. Protera je pak onaj otok kojise naziva Drvenikom, vrlo blizu Šolti i obdaren dvje-ma lukama. K njemu obično dolaze oni koji stižus istoka, očekujući pogodan prolazak uz poluotok Hi-lidu. Četvrti Strabon d Ptolemej po obližnjem gradunazivaju Tragurijem,43 u Plinija je to Bubua,44 uAmijana Boa, sada Bua ali Bove.46 Kako je mostompovezan s gradom i odatle s kopnom, dolaze do nje-ga samo oni koji pristaju u Trogiru. Skilak ga je mo-žda zbog toga i preskočio d pripisao području Buli-na, koje postavlja kao vrlo blizu poluotoku Hilidi.47

»Peutingerove karte« također svjedoče da je ono natome mjestu, mada smješteno u unutrašnjosti.48 Sto-ga valja smatrati da je područje Bulina u Skilakaono 'koje se moreplovcima ukazuje na brdovitomkopnu zajedno s poluotokom Hilidom između Liburn-skih otoka i Visa. Područje Hijerastamna valja sta-viti zapadno od Bulina. Plovidbu je uz njega Skilakpropustio spomenuti, jer se ne vidi od preprdječenihLiburnskih otoka (uz koje je odmjerio put).49 Kad bitko rekao da ise ono protezalo sve do rijeke Krke,mogao bi utvrditi da je Krka stara granica izmeđuIlira i Liburna, kako je gore rečeno o Autarijatimai kako je stavljaju rimski zemljopisci. No kako jeSkilak plovidbu duž područja Bulina odmjerio raz-dobljem od jednog dana ravnim putem od poluotokaHilide prema Hvaru, tako opisujući njegovu obalukaže: iza poluotoka (tj. Hilide) nastavaju ravnu oba-lu Bulini.50 Obala je pak ravna od poluotoka sve doNeretve, s ubačenim malini rtom splitskog zemljišta.

Skilak zatim nastavlja plovidbu od rijeke Ne-retve do Ariona, iz unutrašnjosti Manijskog zaljevaravnom linijom na istok, ne obazirući se tako uopćena obilazak poluotoka Pelješca ili njegove prevlake.51

Niže će biti jasno da je isto uradio Plinije, takođerod Neretve prema Epidauru.52 Razabire se pak da jeArion ona rijeka zvana Omblom koja blizu Dubrov-nika utječe u luku nazvanu gruškom po starim Agra-

209

515 antiquis Agrovonitis, Gravosa, indigetatum fluit, Om-bla dictus, cum nullus alius fluvius Epidaurum usqueinveniatur, et portus hic tutus nautisque commodusdiei navigatione a Naronis Viciniis distet, a quo Gra-vosae portu nunc (a Sancta Cruce dicto) Butoam na-

520 vigantes Epidauritanos portus crebro appellere solent,ubi rupes, et prope eas antrum ingens existunt, in quoantro serpentes fuisse, posteriorum quoque tempo-ruTn fert opinio; ibique Cadmum in serpentem muta-tum, nec non/tumulum eius, fanum, et Oraculum

525 extitisse commenti sunt Graeci, de quo ApolloniusArgonauticon 4. de Colchis.

Hi iuxta Illyricum ex projunditate nigrumflumen, ubi Harmoniae est, et Cadmi

(bustum) turrim excitarunt Encheleaensium in-530 quilini.

Quod inter Naronem, et Drilonem ponere vide-tur Nicander in Theriacis:

Accipe; et octipedem raptum de flumine cancrumLacte novo terito, tum natam Naronis irim

535 Marginibus, quaque Illyricis Drilo perjluit agris,

Armoniaeque, et Sidonii frondamina CadmiPascua ubi gemini serpunt per rura Dracones.

Quod autem circa Epidaurum fuerint Saxa Cad-mea, ex Scylace elicitur, qui abhinc Butoam navigari

540 scribit, nullus enim opportunior locus navigantibusportubus Epidauritanis, quod ex Plinio confirmatur,qui loco supra relato Liburniae, et Dalmatiae portuscontinentis ad navigationem aptos recensens, distan-tias quoque inter eosdem ponit.

545 ladera Colonia a Pola C. M. P.Salona Colonia ab ladera *CCXXII. /*LXXXXII/Narona Salonis LXXII. a mari XX.A Narona amne C. M. P. abest Epidaurum Co-

550 lomaLissum oppidum Civium Romanorum ab Epidau-

ro C. M. P.Ex quibus inter Naronam, et Butoam Epidaurum

navigantes appellere solitos, eo loci apparet, ubi Cad-555 mi Saxa et antrum sunt. Hos Cadmeos portus, uti

navigationi opportunos Romani, cum caeteris Illyricismuniverunt, et in Peninsula, ipsos efficiente, Colo-

210

vonitima. Nema naime nikakve druge rijeke sve doCavtata, a ovdje je sigurna i za mornare pogodna lu-ka udaljena dan plovidbe od okolice Neretve. Onikoji iz te gruške luke (zvane po sv. Križu) plove uBudvu sada obično često pristaju u cavtatskim luka-ma. Ondje su hridine i blizu njih golema spilja, ačak i mišljenje kasnijega doba kaže da je u toj spiljibilo zmija. Grci su izmislili da je ondje Kadmo pre-tvoren u zmiju, i da postoje njegov grob, svetište iproročište. O tome Apolonije u četvrtoj knjizi »Zgo-da Argonauta« o Kolšanima:

Oni su podigli kulu kod Ilirske rijeke crne zbogdubine, gdje je Harmonijin i Kadmovgrob, kao naseljenici medu Enheleejcima.53

Čini se da to Nikandar u »Životinjskim lijekovima«stavlja među Neretvu i Drim:

uzmi. I osmonogog raka ugrabljenog iz rijekenotari svježim mlijekom, a tada peruniku rođenuna obalama Narona i ondje gdje Drilon protječe

ilirskim poljima,gdje je gaj Harmonije i Sidonca Kadmai gdje kroz pašnjake gmižu dvije zmije... ,54

Iz Skilaka proizlazi da su kadmejske stijene bile uokolici Epidaura, jer on piše da se odatle plovi u Bu-toju.55 Nema naime zgodnijeg mjesta za moreplovceno što su cavtatske luke, a to je potvrđeno i premaPliniju. Nabrajajući na gore navedenom mjestu lukekoje na libumskom i dalmatinskom kopnu pogodujuplovidbi, on navodi i udaljenost među njima:

kolonija Jadera 100000 koraka od Polekolonija Salona *222000 /*92000J koraka od

JadereNarona 72000 od Salona, 20000 od morakolonija Epidaur udaljena je 100000 koraka od

rijeke Naronegrad rimskih građana Lis 100000 koraka od Epi-

daura.56

Iz toga se vidi da su oni koji su plovili između Ne-retve i Budve obično pristajali u Cavtatu na onomemjestu gdje su Kadmove stijene i pećina. Rimljanisu i te kadmejske luke kao pogodne za plovidbu iz-gradili zajedno s ostalim ilirskim, a na poluotoku

211

560

565

570

575

580

585

590

595

600

niam Epidaurum condiderunt, Civiumque et navigan-tium commodo consulentes aquam X. abinde milliari-

lbus eduxerunt, ut aquae ductus ruinae demonstrant.Sed si quis Scylacis textus restitutionem adhuc

tentare vellet, prout in capite Liburni, Holstenius mul-ta nomina recte mutavit, ut ex margine apparet, itain eodem capite aliqua praeposterata videntur, namubi de insulis refert illa verba, et aliae multae absquenomine ponenda videntur, post hae autem Insulaemagnae sunt, ita ut rectus sensus esse debeat. Insulaeautem huic regioni obiacent, quarum quidem nominarecensere possum, sunt enim Absyrtis Insula stadi-orum. CCCX. lata autem. CXX. Electrides, Istria,Mentorides, hae autem Insulae magnae sunt, et aliaemultae absque nomine [*] iuxta est Arbatis fluvius;navigatio iuxta Liburnorum regionem bidui est. Si-militer in capite Nesti asterisco aliquid deesse sigrii-ficavit Holstenius, et post Corcyra nigra vocatur ver-ba Plurimum abest Promontorio suo haec Insula(quae Vossius in sua versione posuit) cum cuinamInsulae adaptari possint, non constet; omisit; cum ta-men in textu Graeco extent, ideo eadem transponen-do, et Insulae Phari adaptando, aliqualiter sensuspercipi potest, hoc modo, antequam vero ad Naronemfluvium perveneris, ampla regio in mare procurrit,atque Insula littori vidna nomine Melita, tum aliahuic vidna Corcyra nigra vocatur, a Melita abeststadiis *XX; a maritima Regione, stadiis VIII. et plu-rimum abest Promontorio suo (Pharus) Insula a ma-ritima isthac regione, altero vero promontorio pertin-git ad Naronem fluvium. Cum enim Insulae PhariPromontorium intra sinum Manium situm sit, contraNaronis Ostia, et cum maritima regione, sive Penin-sula Nesti rectam navigationem earum interpositioneimpediant; ideo Scylax Phari, et maritimae regionispromontoria, proximarumque Insularum Melitae etCorcyrae situm describere voluit: adhuc tamen aliquain textu deesse noscuntur, quae ex earundem Insu-larum et Peninsulae accurata delineatione, cuilibetper se supplere facile erit; nam si stadiis XX. interMelitam, et Coryram C. addantur (quae facile abExscriptoribus praetermissa fuere) quadrabit distan-tia inter easdem Insulas, prout VIII. stadiorum dis-

212

koji ih tvori su osnovali koloniju Epidaur. Brinući seza udobnost građana i moreplovaca, doveli su vodus udaljenosti od deset milja, kako pokazuju ruše-vine vodovoda.

No, ako bi se tko još htio okušavati u obnovi Ski-lakova teksta: Holste57 je doduše u poglavlju »Libur-ni« ispravno izmijenio mnoga imena, kako se vidi izmargine, no u istom se poglavlju čini da je nešto nakrivom mjestu. Gdje naime iznosi o otocima one ri-ječi: i mnogo drugih bez imena, čini se da ih trebastaviti nakon to su veliki otoci, tako da bi pravi smi-sao morao biti: Pred tim područjem leže otoci, čijaimena dakako mogu nabrojiti, a to su otok Apsirtidaod 310 stadija, širok 120, Elektride, Istri ja i Mento-ride. To su veliki otoci, a [*] i mnogo drugih bez ime-na. Blizu je rijeka Arbatis. Plovidba je uz područjeLiburna dvodnevna.58 Holste je slično zvjezdicomnaznačio da nešto nedostaje u poglavlju »Nesti«, aiza naziva se Crnom Korkirom ispustio je riječi tajje otok najudaljeniji svojim rtom fVoss ih je u svomprijevodu zadržao),59 jer nije sigurno s kojim bi seotokom mogle uskladiti. Budući da ipak postoje ugrčkom tekstu, može se kako-tako dobiti ismisao akose premjeste i prilagode otoku Hvaru, ovako: Prijeno što dođeš do rijeke Narona, pruža se u more pro-stran kraj, i blizu je obali otok imenom Melita, za-tim je njemu bliz drugi koji se naziva Crnom Kor-kirom. Od Melite je udaljen *20 stadija, od primor-skog područja osam stadija. Otok {Far) najudaljeni-ji je svojim rtom, od tog primorskog područja, a dru-gim, rtom seže do rijeke Narona.60 Kako je naime rtotoka Hvara 'smješten unutar Manijskog zaljeva, na-suprot ušću Neretve, ispriječivši se zajedno s pri-morskim područjem ili poluotokom Pelješcem ome-ta ravnu plovidbu, pa je Skilak zbog toga htio opi-sati rtove Hvara i primorskog područja i smještajobližnjih otoka Mljeta i Korčule. Ipak se razabireda u tekstu još nešto nedostaje, što će svakome bitilako dopuniti prema točnom nacrtu onih otoka i po-luotoka. Ako se naime k onih dvadeset stadija iz-među Mljeta i Korčule doda stotina (koju su pre-pisivači lako ispustili), odgovarat će razdaljina međutim otocima jednako kao što se razdaljina od osam

213

tantia a proxima maritima regione, sive PeninsulaCorcyrae congruit, et quamvis Holstenius, pro LiasIdassa Scylacis Urbibus, ab aliis auctoribus antiquisnon nominatis, ladrarn notissimam Liburnorum Ci-

605 vitatem, recte reposuerit; tamen cum Scylacem mul-ta alia locorum nomina, quae apud reliquos auctoresnon reperiuntur, usurpare constet; ideo forsan Idassaantiquissimum Liburnicum nomen Civitatis erat,quod ab Atriensibus deinde in ladram, vel ladertum

610 simul cum Adriatico mutatum fuit.Schymnus autem Illyriorum partem remotaim a

mari degere, partem littus Adriae internum occupa-re, partem obtemperare regiae potentiae, partem le-gibus vivere suis, hosque hospitales esse asserit, (cum

615 ipsum Romanorum temporibus scripsisse constet) adea tempora respexisse videtur, quibus post primumbellum inter Pinnem Demetrium, et ScherdilaidamIllyricum divisum fuit; cum tamen eosdem vicinismolestos, piraticamque exercuisse referat Polybius,

620 Us temporibus hospitalitas Illyriorum adaptari nonpotest, neque Agronis ipsorum praedecessoris, sed si-cut Schymnum multa ex antiquioribus auctoribus re-ferre patet; ita haec cum aliis de Adriatico, ex Theo-pompo se sumpsisse ipse testatur, qui post DionySii

625 lunioris eiectionem vixit. Hospitalitatem ante Roma-norum adventum in Adriaticum a Dionysio introdu-ctam, continuatam quoque, temporibus a Schymnorelatis, concludendum videretur, nisi Livius loco cita-to latrocinia circa eadem tempora memoraret, quan-

630 do Cleomenem cum Graecorum classe in Adriati-cum venisse refert. His de totius Illyrici ordinatione,Adriaticique navigationis variatione pro antiquorumintelligentia relatis; partes eiusdem prout a Romanisconstitutae fuerunt, recensendae sunt.

635 Illyricum Romani Imperatores in Liburniam etDalmatiam distinxerunt, sed cum Liburniae mentioante Romanorum tempora reperiatur, Dalmatiae veronomen sero apud eorundem Scriptores appareat; ideoprimo Liburnia describenda erit, deinde quomodo in

β40 Dalmaticum nomen transierit, explanandum; ut hisperceptis, facilius intelligantur, quae post Imperiideclinationem in Dalmatia evenerunt, quorum causahoc opus institutum est.

214

stadija od obližnjeg primorskog područja slaže s oto-kom Korčulom. Holste je doduše s pravom staviovrlo poznati liburnski grad Jadru umjesto Skilakovihgradova Lijas Idasa,61 no kako je sigurno da Skilakupotrebljava i mnoga druga mjesna imena koja sene nalaze kod ostalih autora, možda je ipak »Idasa«bilo pradavno libumsko ime grada, koje su Atrijan-ci zatim izmijenili u Jadru ili Jadert zajedno s Ja-dranom.

Skimno pak spominje da dio Ilira živi udaljenod mora, a dio zauzima unutarnju obalu Jadrana, dase dio pokorava kralj evskoj vlasti, a dio živi po vla-stitim zakonima, i da su ti gostoljubivi.62 Čini se dase osvrnuo na ono vrijeme (jer je sigurno sam pi-sao u rimsko doba) kad je Ilirik nakon prvog ratabio podijeljen između Pinesai, Dernetrija i Skerdi-laide. Kako Polibije ipak izvješćuje da su oni bilitegobni susjedima i da su se bavili gusarstvom,63

ilirska se gostoljubivost ne može uskladiti niti s timrazdobljem, niti s razdobljem njihova prethodnikaAgrona. Jasno je da Skimno mnogo iznosi premastarijim autorima, pa tako sam svjedoči da je ovo za-jedno s ostalim o Jadranu preuzeo od Teopompa64

koji je živio nakon zbacivanja Diooizija Mlađeg. Či-nilo bi se kako valja zaključiti da je Dionizije prijedolaska Rimljana uveo gostoljublje u Jadran i da seono nastavilo u razdoblju o kojem izvješćuje Skim-no, kad ne bi Livije na navedenom mjestu spominjaorazbojništva otprilike u isto vrijeme, navodeći da jetada Kleomen s grčkim brodovljem došao u Jadran.65

Iznijevši sve ovo o uređenju čitava Ilirika i o pro-mjenama u plovidbi Jadranom da bi se razumjelistari pisci, valja navesti dijelove Ilirika onako kakosu ih uredili Rimljani.

Rimski su carevi razlučili Ilirik na Liburniju iDalmaciju. Kako se spomen o Liburniji može naćii prije vremena Rimljana, a ime se Dalmacije kasnojavlja kod njihovih pisaca, valjat će najprije opisatiLiburniju, a zatim objasniti kako je prešla pod dal-matinsko ime. Shvativši to, lakše će se razumjeti štose dogodilo u Dalmaciji nakon slabljenja Carstva,zbog čega je ovo djelo i zasnovano.

215

Caput V.DE LIBURNIA.

Primam Illyrici ab Augusto constituti, Provinci-am, lapidiam, Istriae proximam ponit Straibo, antiqui-

B oreš autem supra relati Auctores, lapodes non nomi-nant, quos intra Alpes habitasse ref ert Appianus sex-to relato Illyrico bello. Hos ipsos Celtas fuisse asseritStephanus, lapodes natio Celtica, prope Illyricum,Dionysius libro 12. et cum Scylax de Celtis intima si-

10 nus colentibus, loco relato, dicat. Post Tyrrhenos Cel-tarum gens sequitur, pars exercitus angusto terrarumtractu, usque ad Adriaticum mare: istic intimus re-cessus est sinus Adriatici. In intimo autem sinusStrabo Timavum ponit. In ipso autem intimo sinus

15 Adriatici Timavum est, de quo Virgilius Georgico-rum 3.

Tura sicut aerias Alpes, et Norica si quisCastella in Tumulis, et lapidis arva Timavi.

Et antiquus eius Scholiastes Servius Salustius (pri-20 mam modo lapidiam ingressus) huius est Fluvius Ti-

mavus prout etiam Pliniu's, Venetorum, et Carnorumoram describens libro 3. capite 18. Carnorum haecregio iunctaque lapodum amnis Timavus, Ideo Cel-tas, a Scylace relatos, lapodes fuisse, eosque cum

25 caeteris Celtis sive Gallis, Alpes transgressos, et ipsa-rum extremis occupatis, prope mare in intimo recessusinus Adriatici circa Timavum ab antiquo consedisse,censeri debet, quorum regionis praeternavigationem,tamquam in intimo sinus positae, metili omisit Seylax,

30 et a Venetis ad Istros transit. Ex bis clariora evadunt,quae de iisdem refert Strabo, relatis enim Alpiumramis, et fluminibus ex ipsis in Istrum influentibus,ait lapides quoque permixta nunc Illyriis et Celtisgens, circa haec loca habitant, et extremitas his vi-

35 čina est; Hi cum aliquando florerent, et suam habi-tationem ad utrumque terminum extendissent, latro-ciniisque invalescerent, tandem ab Augusto Caesaredebellati et confecti sunt. Et infra Segesticae civita-tis situ descripto, sita est enim sub Alpibus, quae ad

40 lapodes usque porriguntur, gentem partim Celticam,partim Illyricam. Celtes nempe lapodes, qui antiqui-

216

V poglavljeO LIBURNIJI

Straboii stavlja odmah do Istre Japidiju kao pr-vu pokrajinu Ilirika u Augustovu uređenju.1 Starijigore navedeni autori ne imenuju Japode, za kojeApijan u opisanom šestom ilirskom ratu kaže da suobitavali unutar Alpa.2 Stjepan spominje da su onibili Kelti: Japodi, keltski narod blizu Ilirika; Dioni-zijes u dvanaestoj knjizi* Skilak na navedenom mje-stu kaže o Keltima koji nastavaju unutarnji dio za-ljeva: Za Tirenima slijedi narod Kelta, dio ljudstvana uskom potezu zemlje, sve do Jadranskog mora.Tu je Jadranski zaljev najdublje uvučen.5 U sam pakvrh zaljeva Strabon postavlja Timav: Na samom jekraju Jadranskog mora Timav.9 Vergilije o njemu utrećem pjevanju »Georgika«:

Tad kako visoke Alpe, i ako je tko noričkeutvrde na bregovima i polja japidskog

Timava... ,7

a njegov stari sholijast Servije: Salustije: »ušavšinetom u prvu Japidiju«8; Timav je rijeka u njoj.9

Tako i Plinije, opisujući u 18. poglavlju treće knjigeobalu Veneta i Karna: Ovo je karnsko područje i snjime povezano japodsko, rijeka Timav.10 Zbog sve-ga se toga mora smatrati da isu Kelti o kojima izvje-šćuje Skilak bili Japodi i da su s ostalim Keltima iliGalima prešli Alpe, zaposjeli njihove krajnje ogran-ke i od davnine zasjeli blizu mora u najuvučenijemdijelu Jadrana oko Timava. Skilak je propustio od-mjeriti plovidbu duž njihova područja, jer ono ležiu samom vrhu zaljeva, pa od Veneta prelazi k His-trima.11 Time postaje jasnije što o njima iznosi Stra-bon. Opisavši naime ogranke Alpa i rijeke koje snjih otječu u Dunav, kaže: i Japodi, narod sada po-miješan od Ilira i Kelta, obitavaju oko tih mjesta, injihov im je završetak blizu. Iako su nekoć bili sna-žni i proširili svoje obitavalište do obiju međa, te suojačali razbojništvima, August ih je Cezar napokonsvladao i skršio; a niže, opisavši smještaj građa Sege-stike: smješten je naime pod Alpama koje se pru-žaju do Japoda, dijelom keltskog, a dijelom ilirskog

217

tuš ad intima sinus circa Timavum, et Alpium extre-i mas consederant, (ut ex Scylacis loco citato dictum

est), rebus deinde illorum florentibus, ad utrumque45 terminum, habitationem extendisse dicendum est; ut

Strabo ait, et utraque latera Alpium insedisse, ut Di-on. Libro 49. Caesar (id est Augustus) lapides ipsebello petiit, quorum eos, qui citra montes haud procula mari habitabant, non omnino difficulter in suam po-

50 testatem redegit, qui vero montium vertices, et utra-que latera incolebant, eos, non sine maximo tabore,perdomuit, et a tergo Istriae proximam Liburniaepartem occupasse ut Plinius Libro 3. capite 19. Istriaut Peninsula excurrit latitudinem eius XL. M. P. cir-

55 cuitum vero CXXLI. M. prodidere quidam, item ad-haerentis Liburniae, et Flanatici sinus alii LiburniaeCLXXX. M. Nonnulli in Flanaticum sinum, lapidiampromovere a tergo Istriae CXXX M. P. Dein Liburni-am CL M. fecere. Quorum lapidum maritimos, et Sub-

60 alpinos Sempronius Tuditanus Consul sexto Illyricovicit, ut Appianus loco citato refert, idemque frag-mentum Fastorum Triumphalium testatur.

C SEMPRONIVS C. F. C. N. TVDITANVS

COS DE IAPVDIBVS KAL OCT A DCXXIV

65 ex quo fragmento declaratur inscriptio ab eodem Pu-nio relata, qui loco proxime citato sequitur. Tudita-nus qui domuit Istros, in statua sua ibi inscripsit abAquileia ad Titium flumen stadia* CC. Tulditanumscilicet eam regionem subalpinam subegisse, quae ab

70 Aquileia Titium usque protenditur, quae tune tem-poris lapidibus tribuebatur (cum Titius Liburnicumflumen non longe a Tedanii fontibus lapidiam a Li-burnia dirimentis oriatur) et de IAPVDIBVS trium-phasse; Quam lapidiam Subalpinam, in primam et se-

75 cundam divisam fuisse, Salustii fragmentum Primamlapidiam memorantis a Servio supra relatum in-nuere videtur, cum prima, secundam quoque

naroda.12 Valja dakle reći da su Kelti Japodi koji suu davnini zasjeli u vrhu zaljeva oko Timava i zad-njih ogranaka Alpa (kako je rečeno prema navede-nom Skilakovom mjestu),13 dok su bili snažni, zatimprotegnuli svoje obitavalište do obiju međa — kakoveli Stralbon, i da isu zaposjeli oba boka Alpa, kakoveli Dion u 49. knjizi: Cezar (tj. August) je sam za-ratio na Japide. One koji su obitavali s ove straneplanina nedaleko mora posve je lako doveo pod svo-ju vlast. One pak koji su nastavali vrhunce i oba bo-ka planina ukrotio je tek s najvećim naporom,1* i dasu zauzeli najbliži dio Liburnije s leđa Istri, kakoveli Plinije u 19. poglavlju treće knjige: Istrija stršikao poluotok. Neki su naveli da je njena širina 40000koraka, a opseg 131000. Zatim su za Liburniju kojase na nju nadovezuje i za Flanatički zaljev neki Li-burniji dodijelili 180000, a neki su pomaknuli Japi-diju naprijed na Flanatički zaljev s leđa Istri 130000koraka, a Liburniju su zatim napravili od 150000.w

Primorske je i podalpske od tih Japoda pobijediokonzul Tuditan u šestom ilirskom ratu, kako izvješ-ćuje Apijan na navedenom mjestu.16 Isto posvjedo-čuje fragment »Trijumfalnih fasta«:

Gaj Sempronije Tuditan, Gajev sin i Gajevunuk

kao konzul je proslavio trijumf nad Japudimaprvog oktobra

624. godine"

Tim je fragmentom razjašnjen natpis što ga prenosiPlinije koji na netom navedenom mjestu nastavlja:Tuditan koji je ukrotio Istre ondje je na svome kipudao napisati: »Od Akvileje do rijeke Titija *200 sta-dija«.18 To jest, Tuditan je podvrgnuo ono podalpskopodručje koje se pruža od Akvileje do Krke, a tadase pridjeljivalo Japodima (jer liburnska rijeka Krkaizvire nedaleko vrela Zrmanje koja dijeli Liburnijuod Japidije), i proslavio je trijumf nad Japudima.18

Čini se da gore prema Serviju navedeni Salustijevfragment, gdje on spominju prvu Japidiju,20 nagovi-ješta da se ta podalpska Japidija dijelila na prvu i

218 219

praesupponat, et cum ipse Servius (qui integ-ram Salustii historiam vidisse debuit) primae tri-

80 buat flumen Timavum, eandem uti antiquio-rem, et a Romanis primo subactam, primamquoque vocatam argui debet, reliquam vero, ad Fla-naticum sinum pertingentem, secundam, et quamvisnon constet ad quodnam tempus Salustii fragmentum

85 referri debeat, tamen antiquam lapidiae divisionemsecutum, ex supra relatis Fastis, et statuae inscripti-one dicendum est, sicut, et Plinium, qui libro 3. ca-pite 5. lapodes inter Carnos, et Istros ponit, Liviusvero dum iter Cai Cassii a)b Aquileia in Macedoniam

90 refert, lapodes post Istros nominat /Decadis 5. libro3. 583./ sub idem tempus Carnorum, Istrorum, et la-pidum legati venerunt, duces šibi ab Consule Cassioprimum imperatos, qui in Macedoniam ducenti exer-citum, iter monstrarent, conquestosque de iniuriis si-

Θ5 bi illatis subdit; Cassius autem aliam viam ab ea,quam deinde, 40. annis Tuditanus emensus est, fa-cere non potuit, ideo Livium sui temporis nomini-bus Provinciarum usum, apparet, quando nempe lapi-dia prima, Carnis tribuebatur; lapodes autem reliquos

100 Augustum bis intra 20. annorum spatium fatigasserefert Appianus, lapodes Transalpini gens valida, acjera, bis intra viginti fere annos Romanas copias re-pulere, et tune primo Transalpinos domitos subdit acTransalpini quidem lapodes tune primum Populi Ro-

N>5 mani ditioni additi sunt. Deinde vero iidem lapodestam Inalpini, quam lapidiae secundae, origine Celtaemixti cum Illyriis (scilicet Liburnis) habitarunt, lapi-diaeque nomen retinuerunt, ut Strabo locis citatis re-fert, donec, et ipsis in Liburnorum nomen transeun-

1:ίθ tibus, antiquus terminus Liburniae Istriam usque re-stitutus fuit, ut supra ex Hinio, et Ptolomaeo observa-tum est. Schimnus tamen Chius supra relatus postIstros (quos Thraces vocat) Pelagones ante Liburnosponit, quod de lapodum regione intelligendum vide-

115 tur; sed cum Scylax ipso, et antiquior, et accuratior,caeterique usque ad Strabonis tempora, neque Pela-gones neque lapodes hoc loco ponant, Ideo antiquituslapodes, cum caeteris Celtis Alpina incolentibus cen-

220

drugu, jer »prva« pretpostavlja i »drugu«. Kako paksam Servije (koji je Salustijevu »Povijest« moraovidjeti čitavu) prvoj pridjeljuje rijeku Timav,21 mo-ra biti dokazano da su je Rimljani kao stariju i prvukoju su podvrgli nazivali »prvom«, a preostalu kojaje sezala do Kvarnerskog zaljeva »drugom«. Nije do-duše sigurno na koje bi se vrijeme morao odnositiSalustijev fragment, no ipak prema gore navedenim»Fastima« i natpisu s kipa22 valja reći da je on sli-jedio drevnu podjelu Japidije, kao i Plinije koji upetom poglavlju treće knjige stavlja Japode međuKarne i Histre.23 Livije pak, izvješćujući o putu GajaKasija iz Akvileje u Makedoniju, imenuje Japodenakon Histra /u trećoj knjizi pete dekade, za g. 583/:istodobno su došli poslanici Karna, Istra i Japida,i konzul im je Kasije prvo zatražio vodiče koji ćemu pokazivati put dok bude vodio vojsku u Make-doniju, a dodaje da su se i potužili na nepravde kojesu im nanesene.24 Kasije pak nije mogao ići putemdrugačijim od onoga što ga je četrdeset godina kas-nije prevalio Tuditan, pa se stoga vidi da je Livijeupotrijebio imena pokrajina svog doba, to jest kadse prva Japidija pridjeljivala Karnima. Apijan pakizvješćuje da su preostali Japodi dvaput u razdobljuod dvadeset godina iscrpli Augusta: prekoalpski Ja-podi, snažan i divlji narod, dvaput su u gotovo dva-deset godina odbili rimske čete, i dodaje da su pre-koalpski tada prvi put ukroćeni: i prekoalpski suJapodi tada prvi put dodani području pod vlašćurimskog naroda.25 Zatim su isti ti Japodi, jednakoalpski kao i oni iz druge Japidije, podrijetlom Kelti,obitavali pomiješani s Ilirima (tj. Liburnima) i za-držali su ime Japidije, kako iznosi Strabon na nave-denim mjestima,26 dok nisu i oni prešli pod ime Li-burna, pa je obnovljena stara međa Liburnije uzIstru, kako je razmotreno gore prema Pliniju i Pto-lemeju.27 Gore navedeni Skimno s Hija ipak nakonHistra (koje naziva Tračanima) stavlja prije LiburnaPelagonce.28 Čini se da pod tim treba razumjeti po-dručje Japoda. Budući da Skilak, i stariji i točnijiod njega, i ostali sve do Strabonova vremena nestavljaju na to mjesto niti Pelagonce niti Japode,29

čini se kako valja zaključiti da Japodi, nabrajani s

221

sitos, ad sinum Flanaticum non pervenisse, et Libur-120 nos Istris conterminos fuisse, concludendum videtur.

Liburnos ergo aute Romanorum tempora ab Istriausque ad Illyrios, oram maritimam coluisse, plures exrelatis antiquioribus tradunt, sed tenminuin inter Li-burniam et Illyrieum, diversimode statuunt; nam si-

125 ćuti Scylax, Livius et Mela post Liburnos, Illyriosimmediate ponunt, et Scylax Illyrios in Hierastamnos,Bulinos, Hyllinos, et caeteros distinguit, ita Schimnuset Dionysius, Bulinos et Hyllos ab Illyrico separarevidentur, et quamvis Mela Naronem inter Pyreos, et

130 Liburnos exire dicat, et inde Liburniam ad Naronemusque protendere videatur, tamen Scylacem praedic-tos Illyrios citra Naronem ponere ex iis quae proximerefert, apparet; Schimnus autem et Dionysius poeticouši dicendi modo, an locorum situationem ordinatim

135 posuerint, ambigi potest, et cum Strabo antiqua no-mina Hierastamnorum et Bulinorum non memoret;Plinius vero tantum Peninsulae Hyllis; ideo sicut in-ter Peninsulam Hyllis, et fluminis Titu sinum, termi-nus inter Liburniam, et Illyricum poni debet, ita ipse

140 Titius pro antiquo termino Liburniae, statui potest;prout tempore Romanorum fuit: Observanda tamensunt, quae Scylax supra relatus scribit, qui Liburnoset Istros diversos ab Illyriis ponit; Romani autem si-cuti in Adriatico primum bellum cum Illyriis gesse-

145 runt, eiusque partem consecuti sunt; ita reliquumquoque Adriaticae orae scilicet Liburnos, et IstrosIllyrios appellarunt; prout etiam ab una AchaeorumRepublica universam Graeciam Achaiam nominarunt:verum qui ex ipsis antiquiora tempora referunt, Scy~

150 lacem sequuti, Liburnos ab Illyriis idistinguunt, utLivius, Virgilius, et Mela locis citatis: sicuti ergo Li-burnos inter Romani Illyrici populos numerare opor-tet, ita eosdem, Illyrici generis, đb asntiquo fuisse,affirman nequit; Stephanus autem sive eius Epito-

155 mator Graecorum more omnium nationum originesfabulis involventium, sibique tribuentium a quodamAttici generis viro, Liburnos dictos asserit: sed prae-termissa Liburnoruin origine incerta, de Insulis Illy-ricis repetenda sunt, quae Plinius eodem Libro 3. ca-

160 pite 26. tradit, ibi enim easdem cum caeteris Graecisauctoribus, Liburniae adscribere videtur, quod Apol-

222

ostalim Keltima koji su obitavali u alpskom podru-čju, nisu u davnini bili doprli do Kvarnerskog za-ljeva i da su s Histrima međašili Liburni. Više sta-rijih autora dakle piše da su Liburni prije rimskogvremena nastavali monsku obalu od Istre do Ilira,ali granicu između Liburni je i Ilirika postavljajurazličito. Skilak, Livije i Mela30 naime stavljaju Ili-re neposredno za Liburndma, adi Skilak razlučuje Ili-re na Hijerastamne, Buline, Hiline i druge.31 Čini semeđutim da Skimno i Dionizije odvajaju Buline iHile od Ilirika.32 Mela pak kaže da Neretva izlazi iz-među Pireja i Liburna,33 pa bi se zbog toga činilo daproteže Liburniju sve do Neretve, ali se ipak iz ono-ga što ubrzo iznosi Skilak vidi da on naprijed spo-menute Ilire stavlja s ove strane Neretve.34 Kako suse Skimno i Dionizije poslužili pjesničkim načinomkazivanja, može se dvojiti jesu li razmještaj donijelibaš po redu. Kako pak Straibon ne spominje drevnaimena Hijerastamna i Bulina, a Plinije samo ime po-luotoka Hilide,35 mora se zbog toga granica izmeđuLiburni je i Ilirika staviti među poluotok Hilidu i za-ljev rijeke Krke, pa se isto tako sama Krka možeodrediti za drevnu među Liburni je, kako je bilo i urimsko vrijeme. Valja ipak razmotriti što piše gorenavedeni Skilak koji postavlja Liburne i Histre kaorazličite od Ilira.36 Kako su Rimljani prvi rat na Ja-dranu vodili s Ilirima i zadobili njegov dio, tako sunazvali Ilirima i preostatak jadranske obale — tj.Liburne i Histre, baš kao što su i čitavu Grčku naz-vali Ahejom po jednoj jedinoj državi Ahejaca. Onipak, koji izvješćuju o razdobljima starijim od rim-skog, slijedeći Skilaka razlučuju Liburne od Ilira,kao Livije, Vergilije i Mela na navedenim mjesti-ma.37 Liburni se dakle moraju ubrajati među naroderimskog Ilirika, ali se ne može tvrditi da su od dav-nine bili ilirskog roda. Stjepan pak, ili njegov epito-mator, spominje da su Liburni nazvani po nekomčovjeku atičkog roda,38 po običaju Grka koji podri-jetlo svih naroda zaodijevaju pričama i pripisuju se-bi. No ostavivši po strani nesigurno podrijetlo Li-burna, valja ponoviti ono što Plinije u 26. poglavljutreće knjige piše o ilirskim otocima.39 Čini se nadmeda ih ondje pripisuje Liburniji, kao i drugi, grčki au-

223

lonius in Argonauticis quoque fecit.Libro 4.

Idcirco ex Hylleo provedi solo navigabant165 Longe ac praeteribant quaecumque prius Colchis,

Erant ex ordine, Liburnas in mare Insulas,Cum Issam horrissonam, tum Pityusam desidera-

bilem.Verum post istas ex intervallo perstrinxerunt

170 Corcyram,Ubi Neptunus destituerat Asopi gnatam,Comptis Corcyram capillis procul a regione Phli-

untica,Abreptam amoris imperio, ac quia istam hane

175 nigrantemUndequaque caliginosa silva Nautae ex mari,Contemplabantur, Corcyram Melenam cognomi-

narunt,Exinde Melitam quoque moderabili pergauden-

180 tes vento.antiquus eius Scholiastes. Liburni gens habitanteshas Insulas Issam, Discheladum, et Pityam, post quasin Corcyram venerunt. et de Ladesta Stephanus La-desta, vel Ladestum, una de Liburnidibus Insulis

185 Theopompo lib. 21. de rebus Philippicis. et quamvisCorcyram, et Melitam inter Liburnicas non numerentsupra relati auctores, tsmen cum alteram Corcyramin extremis sinus faucibus positam a Liburnis habi-tatam testetur Strabo; ideo totius sinus Insulas Li-

190 burnicas dictas censendum est, et prout Civitatum,Insularum, et Promontorii Diomedis nomen servanti-um, eius in Adriatico ditionis memoriam demonstrant,ita Liburnicarum Insularum nomenclatura, eosdemmari potitos testatur, quos sicut ante Atrienses sinui

195 dominasse ex supradictis constat; ita quando caeperitipsorum dominium, memoria non reperitur: Diomeditamen successisse coniectari potest; et viguisse dotnecGraeci Corcyram iisdem ademerint, ut refert Strabolibro 6. Jam Syracusas condidit Archias, navibus a

200 Corintho advectus; sub idem tempus, Naxus, et Me-gara conditae sunt, et relato oraculo porro Archiam,cum in Siciliam navigaret cum parte exercitus reli-quisse Chersicratem, genus ab Herculis posteritateducentem, qui occuparet pro domicilio suis Corcyram,

224

tori. To je uradio i Apolonije u.»Zgodama Argonau-ta« u četvrtoj knjizi:

Stoga su krenuvši s hilejskog tla plovilidugo i prije Kolšana mimoilazili redom sveLiburnske otoke koji su ležali u moru,kako strašnoglasnu Isu tako i poželjnu Pitijusu.

Nakon njih su pak iz daljine obišli Korkiru

gdje je Neptun ostavio Azopovu kćer,Ijepokosu Korkiru, daleko od flijuntskog kraja,

otetu po zapovijedi ljubavi. Mornari su je spučine

promatrali kako se sa svih strana crni odmračne šume, te su je nazvali Korkirom

Melenom.Zatim su radosno obišli i Melitu, uz umjeren

vjetar*0

Njegov stari sholijast: Liburni su narod koji obitavana ovim otocima, Isi, Diskeladu i Pitiji, nakon kojihsu došli na Korkiru.^ Stjepan pak za Lastovo:42 La-desta ili Ladest, jedan od otoka Liburnida, kod Teo-pompa u 21. knjizi »Filipove povijesti« ,43 Gore na-vedeni autori doduše ne broje Korčulu i Mljet međuLiburnske otoke, ali ipak valja smatrati da su se oto-ci čitava mora nazivali Liburnskima, jer Strabonsvjedoči da su Liburni nastavali i drugu Korkiru44

smještenu na samom kraju ušća zaljeva. Pa kao štouspomenu na Diomedovu vlast u Jadranu pokazujugradovi, otoci i rt koji čuvaju njegovo ime,45 takonazivlje Liburnskih otoka svjedoči da su oni zavla-dali morem. Iz gore rečenog je doduše sigurno da sumorem gospodarili prije Atrijanaca, no ne spomi-nje se kad je njihovo gospodstvo započelo. Ipak semože pretpostaviti da je uslijedilo za Diomedovim ida je trajalo dok im Grci nisu oduzeli Krf, kako iz-vješćuje Strabon u šestoj knjizi: Arhija je već osno-vao Sirakuzu, dovezavši se lađama iz Korinta. Isto-dobno su osnovani Naks i Megara. A izvijestivši oproročanstvu: da je uskoro Arhija, ploveći na Sici-liju, ostavio s dijelom ljudstva Hersikrata, koji jevodio podrijetlo od Herkulova potomstva, neka zaobitavalište svojima zauzme Korkiru koja je ranije

225

205 quae ante Scheria fuit nominata: atque (hos) quidemexpulsis, qui tunc ibi habitabcmi Liburnis, Insulamobtinuisse. Quod evenit Olympiados XI. Anno 2. et inannum 16. Romae conditae cadit, ut Philippus Cluve-rius ex Thucydide probat, sed cum facile ex Corcy-

210 ra eiecti fuerint, id iam senescentem Liburnorum po-tentiam indicat, tuncque Graecos Scheriae Liburni-cum nomen, in Corcyram mutasse, prout, et aliamInsulam Colonia deducta occupasse, et ex sylvarumnigredine Melenam cognominasse dicendum est; abin-

215 deque Atrienses ipsius sinus Liburnici dominium con-secutos nomen Liburnicum obliterasse, propriumqueimposuisse, ut lustinus innuere videtur libro 20.Adria quoque Illyrico mari proxima, quae et Adriati-co mari nomen dedit.

220 Mari autem nomen impositum absolutum, et diu-turnum Atriensium dominium indicat, quod absqueLiburnicarum Insularum ipossessione retineri non po-tuisse suo loco constabit; Ideo earundem quoque do-minium Atrienses habuisse censendum est, quod li-

225 cet quonam tempore inceperit, non constet, illud ta-men viguisse oportet, antequam a Gallis pulsi fu-erunt, et priusquam Senones Umbriam occupaverint,scilicet anno 359. Urbis conditae ideo si quis ab exci-dio Troiae usque ad Dionysii Syracusarum Tyranni

230 adventum in rebus Adriaticis aliquam temporis rati-onem adhibere vellet, ab eodem excidio, sive a pro-xima morte Diomedis circiter anni 400. qui effluxe-runt, usquequo Corcyra a Graecis occupata fuit, ve-rosimiliter Liburnis tribuendi sunt, reliqui vero 300.

235 vel circa usque ad Dionysium Atriensibus, at cumScylax loco citato Umbros, ac Tyrrenos in Adriaticaeorae descriptione memoret, et Anconam Issam atquePharum nominet, quas tempore Dionysii constructasreferunt Strabo et Diodorus, ideo circa ea-

240 dem tempora adhuc Tuscos, et Umbros Ad-riaticam oram coluisse dicendum esset, sedex Diodoro constat Pharum, quam novam,Scylax (vocat), conditam postquam Galli Umbros,ex Adriatica ora expulerunt, scilicet Urbis Con-

245 ditae 359. ideo Scylacem in descriptione Adriaticaeorae se antiquiores secutum dicendum videtur, etTuscos, ante Dionysii tempora, et (antequam Umbri

226

bila zvana Sherijom, i da je on zadobio otok, istje-ravši dakako Liburne koji su tada ondje obitavali.*8

To se dogodilo druge godine jedanaeste olimpijade,a pada u šesnaestu godinu od osnutka Rima, kakodokazuje Philippe Clouvier47 prema Tukididu.48 Nobudući da su Liburni bili lako izbačeni s Krfa, to po-kazuje da je njihova moć već slabila. Valja reći i dasu tada Grci izmijenili liburnsko ime Sherije u Kor-kiru, te da su, osnovavši koloniju, zaposjeli i drugiotok, i po tamnim ga šumama nazvali Melonom. Za-tim su Atrij anci postigli gospodstvo i nad samim Li-burnskim morem, izbrisali liburnsko ime i nametnu-li vlastito, čini tse da to nagoviješta Justin u dvade-setoj knjizi: I Adrija vrlo blizu Ilirskog mora, koja jei dala ime Adrijatičkom moru.19

Ime pak nadjenuto moru pokazuje potpuno i du-gotrajno gospodstvo Atrijanaca, a na svom će se mje-stu pokazati sigurnim da se ono nije moglo zadržatibez posjeda nad Liburnskim otocima. Valja stogasmatrati da su Atrij anci i njima gospodarili. Iakonije sigurno kad je to gospodstvo počelo, moralo jeipak biti snažno prije no što su ih protjerali Gali iprije no što su Senonci zauzeli Umbriju 359. godi-ne od osnutka Rima. Ako bi stoga tko htio primijenitikakav vremenski proračun na jadransku povijest odpada Troje do dolaska sirakuškog tiranina Dionizija,vjerojatno Liburnima treba pridijeliti oko četiristogodina koje su protekle od toga pada ili skore Dio-medove smrti pa dok su Grci zauzeli Krf, a Atrij an-cima preostalih tristo ili približno tome, do Dionizija.Skilak na navedenom mjestu u opisu jadranske oba-le spominje Umbre i Etruščane i imenuje Ankoiiu,Isu i Far50 za koje Strabon i Diodor izvješćuju da suizgrađeni u Dionizijevo doba,51 pa bi valjalo reći dasu otprilike u to vrijeme Etruščani i Umbri još na-stavali jadransku obalu. Prema Diodoru je među-tim Far — koji Skilak naziva »novim« — sigurnoosnovan pošto su Gali istjerali Umbre s jadranskeobale, tj. nakon 359. godine od osnutka Rima.52 Či-ni se stoga kako valja reći da je Skilak u opisu ja-dranske obale slijedio starije od sebe i da su Etruš-čani posjedovali Jadran prije Dionizijeva vremena iprije no što su Gali protjerali Umbre. Sigurno je da-

227

a Gallis pulsi fuerint Adriaticum possedisse). Tuscosergo sicuti post Liburnos ditionem Adriatici in pote-

250 state habuisse constat; ita plura quoque per Adriaticasoras loca šibi opportuna, vel acquisivisse, vel associ-asse oportet, ut de Piceno testatur Strabo /libro 5./Firmum Picenum, eiusque navale Castellum, deincepsCuprae janum conditum dedicatumque ab Etruscis;

255 qui lunonem Cupram vocant, tum Truentinus amnis,eiusdemque nominis Urbs, inde Matrinus fluvius abAdrianorum Urbe profluens, et navale Adriae habensnomen suum conveniens. et Plinius loco supra citato/libro 3. capite 13./Siculi, et Liburni plurima eius

260 tractus tenuere, inprimis Palmense, Praetutianum,Hadrianumque agrum, Umbri eos expulere, hos Etru-ria, hane Galli. Haec autem maritima Piceni loca, Tus-corum tempore, caeteris opportuniora, celebrioraquefuisse, censendum est, quae Ancona deinde condita, et

265 tractu temporis, navigationem ad se trahente, declina-verunt: Atrienses autem, sicuti in potestate sua Libur-nicas Insulas habuisse oportet; ita utrum eas sube-gerint, an associaverint, ut postea Dionysius, Roma-ni, et ultimo Veneti, nulla memoria reperitur; Ideo ex

270 Venetorum gestis, quae suo loco referentur, similiaquisque de Atriensibus praesumere poterit:

Sed si in antiquissimis rebus, coniecturis uti fasest; sicuti Liburnos ab Umbris Italia pulsos memoratPlinius, hosque ab Etruscis, ita si quis Liburnos con-

275 tra expulsores Umbros Tuscis auxiliatos assereret,forsan incongrue coniectaBse non videretur; Atriensesvero ab amicis Liburnis, in mare deductos, imitationePelasgorum occupatis Padi Ostiis, aptatisque Paludi-bus, ut Plinius loco citato /capite 1.1 refert, ex oppor-

280 tunitate situs processu temporum navigationem totiussinus ad se traxisse, et ex diuturnitate possessioniseiusdem, circumiacentium Insularum, et populorumdominium consequutos, prout de relatis Piceni locisconstat, sinui quoque nomen suum imposuisse, con-

285 cludi posse videtur, prout de Venetis suo loco idemconstabit. At sicuti Tuscorum partem mediterraneam,ad proximos montes a Gallis fugatam, Rhaetiam aDuce suo Rhaeto denominasse referunt auctores /lu-stinus libro 20. Livius libro 5. Plinius libro 3. capite

290 20./; ita deinde Atrienses ab eisdem pulsos, uti mariti-

228

kle da su nakon Liburna Etruščani držali Jadran uvlasti, pa su isto tako morali ili steći ili uza se ve-zati više za se zgodnih mjesta na jadranskim oba-lama. Za Picen o tome svjedoa Strabon /u petoj knji-zi/: Tvrdi Picen, i njegova luka Kaštel, zatim sve-tište Kupre koje su utemeljili i posvetili Etruščani.Oni Kuprom nazivaju Junonu. Tada truentska ri-jeka i grad istog imena, zatim rijeka Matrin koja te-če od grada Adrijanaca i luka Adrije sa svojim od-govarajućim imenom,53 i Plinije na gore navedenommjestu /u 13. poglavlju treće knjige/: Najveći su dionjena prostora držali Sikuli i Liburni, u prvom redupalmensko, pretutijansko i hadrijansko zemljište.Njih su protjerali Umbri, Umbre Etrurija, a EtrurijuGali.54 Valja smatrati da su ta primorska mjesta Pi-cena u etruščansko vrijeme bila zgodnija i naseljenijaod ostalih, no opala su kad je zatim osnovana Anko-na koja je s vremenom privlačila plovidbu k sebi.Atrijanci su doduše morali imati pod svojom vlašćuLiburnske otoke, no nema nikakva spomena o tomejesu li ih podvrgli ili su ih vezali uza se kao kasnijeDionizije, Rimljani i napokon Mlečani. Stoga će svat-ko prema postupcima Mlečana koji će biti opisani nasvom mjestu moći pretpostaviti slično o Atrijancima.

No, ako se u najstarijoj povijesti pravo poslu-žiti pretpostavkama, možda se ne bi činilo da je štoneskladno pretpostavio onaj koji bi spomenuo da suLiburni pripomogli Etruščanima protiv svojih pro-gonilaca Umbra, jer Plinije navodi da su Umbri pro-gnali Liburne iz Italije. Čini se kako se doista možezaključiti da su Atrij anci, koje su na more doveliprijatelji Liburni, zauzeli ušća Pada po primjeru Pe-lazga, da su uredili pučine — kako iznosi Plinije nanavedenom mjestu /u prvom poglavlju/,55 da su zbogzgodna smještaja tijekom vremena k sebi privukliplovidbu čitavim zaljevom, da su zbog dugotrajnaposjeda nad njim postigli gospodstvo nad okolnimotocima i narodima — kao što je sigurno za spome-nuta mjesta u Picenu, te da ,su i moru nametnuli svo-je ime — kako će se na svom mjestu pokazati sigur-nim za Mlečane. Autori /Justin u dvadesetoj knjizi;Livije u petoj; Plinije u 20. poglavlju treće knjige/izvješćuju da je kopneni dao Etruščana, natjeran od

229

mos propriis navibus ad proximiora suae iurisdictio-nis loca adnavigasse, verosimiliter credi potest, et utnavigationi addictos maiorem ipsorum partem in Li-burnicas Insulas ipsis subiectas vel socias, se recepis-

295 se, posteriora de Dalmatis exempla suo loco referen-da suadent coniectari, ac deinde Atrienses, Liburniscommixtos, communem navigationem continuasse us-que ad Dionysii tempora; circa quae Adriaticum in-festatum, ex Strabone loco citato apparet. Atriensibus

300 enim sedem suam amittentibus, Classem quoque eo-rum debilitatam fuisse oportet, ex quibus skuti domi-nium Adriatici, absque Liburnicis Insulis servari nonposse constabit, ita easdem Insulas per se solas insuf-ficientes esse ad dominium eius absolutum retinen-

305 dum, ex iisdem et infra dicendis, clarius patebit: in-festatio autem Adriatici Illyriis ex Diodoro tribui pos-se videtur, ideoque Liburnos ad Dionysii protectio-nem recurrisse, Issamque, et Pharum eidem conce-dendo, ipsi adhaesisse, ac eius Classis protectione

310 Pharum ab Illyriorum obsidione liberasse, et armen-ta equorum ad certamina ex intimis sinus Dionysiadeduxisse, ut Strabo refert: Dionysio autem Issae se-dem figente, processu temporis summam Adriaticaenavigationis illic reductam fuisse oportet; Siculis de-

315 inde Adriatici dominium amittentibus, nomen eius-dem soliš Issensibus tributum argui potest, cum Issen-ses quando cum Romanis amicitiam contraxerunt prosola Insula accipiendi non sint: nam sicuti eos Civita-tes proprias Tragurii, et Epetii Classemque habuisse,

320 ex relatis Romanorum Historicis constat, ita alia quo-que loca possedisse, vel in societatem habuisse, cen-sendum est: at cum Issenses ab antiquis inter Libur-nos repositi fuerint, quid prohibet coniectari, Issen-sium noniine omnes Liburnos amicitiam cum Roma-

325 nis contraxisse, utpote eorum, qui navigationis Adri-atici sedem a tempore Dionysii per 150. annos usquead primum Illyricum bellum possidentes, universaeLiburniae nomen Atriensium imitatione šibi vendica-verint, et Romanos prima viče in Adriaticum contra

330 Illyrios accersiverint; eo magis quia nemo refert:

Gala k obližnjim planinama, dao Reciji ime po svomvođi Retu.56 Isto se tako s velikom vjerojatnošću mo-že smatrati da su i Atrijanci zatim, protjerani odnjih, kao pomorci na vlastitim lađama otplovili knajbližim mjestima pod svojom upravom. Kasnijiprimjeri o Dalmatincima koji će biti izneseni nasvom mjestu savjetuju pretpostavku da se veći dioAtrij anaca, upućen na pomorstvo, povukao na poda-ničke ili savezničke Liburnske otoke i da su zatimAtrijanci pomiješani s Liburnima nastavili zajedni-čki ploviti sve do Dionizijeva vremena. Iz Strabono-va navedenog mjesta vidi tse da je Jadran otprilikeu to doba napadnut.57 Kako su naime Atrijanci iz-gubili svoje sjedište, moralo im je oslabiti brodovlje.Iz toga će biti sigurno da se gospodstvo nad Jadra-nom doduše ne može sačuvati bez Liburnskih otoka,ali će iz toga i iz onoga što niže valja reći biti još jas-nije da su ti otoci isto tako sami za sebe nedovoljnida se zadrži potpuno gospodstvo nad Jadranom. Či-ni se pak da se napad na Jadran prema Diodoru mo-že pripisati Ilirima58 i da su se zbog toga Liburniutekli Dionizijevoj zaštiti, ustupili mu Vis i Hvarpristavši uza nj, te da su pod zaštitom njegove mor-narice oslobodili Hvar ilirske opsade, i da su oni do-premili Dioniziju stada trkaćih konja iz najuvuče-nijeg dijela mora, kako izvješćuje Strabon.59 Budućida je Dionizije udario sjedište na Visu, moralo jetijekom vremena onamo biti prebačeno i težište ja-dranske plovidbe. Kako su Sicilci nakon toga izgu-bili gospodstvo nad Jadranom, može se dokazati daje taj naslov zatim bio pridijeljen Isejcima samima.Jer »Iisejce« koji su sklopili prijateljstvo s Rimljani-ma ne treba shvaćati kao jedan jedini otok: premanavedenim su rimskim povjesničarima sigurno ima-li vlastite gradove Tragurij i Epetij i mornaricu, aisto tako valja smatrati da su posjedovali ili držalikao saveznička i druga mjesta. Kako su pak Isejciod davnine bili smješteni među Liburnima, što pri-ječi pretpostaviti da su svi Liburni sklopili s Rimlja-nima prijateljstvo pod imenom Iisejaca, to jest podimenom onih koji su posjedovali sjedište jadranskeplovidbe kroz 150 godina od Dionizijeva doba doprvog ilirskog rata, za se po primjeru Atrij anaca

230 231

quandonam Romani Liburnos subegerint, solus Appia-nus Nono Illyrico bello, et Dalmatico Quarto, Libur-hos in Populi Romani fidem concessisse scribit, etCaesaris in propinquo agentis opem implorasse, eo

335 quia Dalmatae Promonam Urbem ipsorum caepissent;sed ad illud usque tempus contermini Dalmatis Illyriiante 175. annis, Istri 168. et lapodes 76. a Romanissubacti fuerant, quo temporis intervallo nulla Libur-nici belli, prout caeterorum in Illyrico Romano, mentio

340 reperitur, idt>o cum Liburnos Romanis inimicos fuis-se argui non possit, amicos ab antiquo simul cum Is-sensibus; et crescentibus Romanorum rebus sociosfuisse, dicendum videtur, cum Issenses 200. annosante Liburnorum seditionem amicitiam Romanorum

345 coluisse, supra ostensum sit, et a Romanis liberos etimmunes servatos pateat, quod de caeteris quoque Li-burnis coniectari potest; sed processu temporum, de-crescentibus Issensium rebus, iisdemque ad Civitatescontinentis se reducentibus, ut supra dictum est, eo-

350 rum quoque nomen obsolevit, Liburnia vero antiquumrecuperavit, quibus coniecturis Adriatici dominu se-rie, navigationisque ratione ab auctoribus praetermis-sis, per temporum successiones deductis, melius in-telliguntur, quae apud antiquiores de Liburnis re-

355 periuntur, et quae Romanorum temporibus de iisdemreferuntur, cum Navium Adriaticarum Liburnarumvocatarum belli Pompeiani tempere memoria adhucextaret, quarum agilitate deinde Actiaco praelio, Au-gusto victoriam consecuto, Liburnarum nomen denuo

3)60 celebre evasit, et ad earum similitudinem deincepsRomani Imperatores, naves construentes, Liburnasdixerunt, ut Vegetius /libro 5. capite 3./ refert; Sicex navium denominatione, inventorum nomen po-tentiaeque antiquae memoria servabatur, prout et

365 Mandia genus vestimenti eorumdem opulentiam de-notat, ut Stephanus tradit. Ab iis Liburnicae navessunt excogitatae, et Mandia, Liburnica vestimenta. Is-sensium quoque inter Liburnos censitorum memoriareperitur, et usque ad civilia bella eos caeteris prae-

370 celluisse Hirtius /De bello Alexandrino/ testatur. Issa

232

osvojili ime čitave Liburnije i prvi put pozvali Rim-ljane u Jadran protiv Ilira? To više što nitko ne iz-vješćuje kad bi Rimljani bili podvrgli Liburne. Je-dino Apijan u devetom ilirskom i četvrtoim delmat-skom ratu piše da su Liburni stupili pod zaštitu rim-skog naroda i da su zatražili pomoć Cezara koji jeboravio u blizini, jer su Delmati zauzeli njihov gradPromonu.60 No do toga su vremena Rimljani već bilipodvrgli Ilire susjedne Delmatima prije 175 godina,Histre prije 168, i Japode prije 76 godina, a u tomse razdoblju ne nalazi nikakva spomena o ratu s Li-burnima, kao s ostalima u rimskom Iliriku. Budućida se zbog toga ne može dokazivati da su Liburni bilineprijatelji Rimljana, čini se kako valja reći da suim od davnine zajedno s Isejcima bili prijatelji, pai saveznici kako je rasla uloga Rimljana. Gore jenaime pokazano da su Isejci 200 godina prije nemirakod Liburna gajili prijateljstvo s Rimljanima, i jas-no je da su ih Rimljani čuvali slobodnima i oslobo-đenim poreza, a to se može pretpostaviti i za ostaleLiburne. No uloga je Isejaca tijekom vremena opa-dala i prebacivala se na gradove kopna, kako je gorerečeno, pa je i njihovo ime izblijedjelo, a Liburnijaje povratila svoje staro ime. Kad se kroz slijed vre-mena izvedu ove pretpostavke o redoslijedu gospod-stva nad Jadranom i o ustrojstvu plovidbe, što suautori propustili iznijeti, bolje se razumije i ono štose o Liburnima nalazi kod starijih i ono što se o nji-ma iznosi u rimsko doba. U vrijeme rata s Pompejemjoš je naime uvijek postojala uspomena na jadranskelađe zvane liburnama, a kad je zatim August u bicikod Akcija pobijedio zahvaljujući njihovoj pokret-ljivosti, ime je liburna opet postalo slavno. Rimskisu carevi zatim gradili lađe slične njima i nazivaliih liburnama, kako izvješćuje Vegecije /u trećempoglavlju pete knjige/.61 Tako se u nazivu lađa ču-valo ime i uspomena na pradavnu moć njihovih izu-mitelja. Isto tako i vrst odjeće »mandija« naznačujenjihovo bogatstvo, kako iznosi Stjepan: Oni su izu-mili liburnske lađe, i liburnsku odjeću mandiju.62

Nalazi se i da se Isejci spominju među Liburnima, aHircije /»O aleksandrijskom ratu«/ svjedoči da su sesve do građanskih ratova isticali pred ostalima: Isa

233

375

380

385

390

395

400

405

erat nobilissimum regionum earum Oppidum. et Pli-nius: Issa Civium Romanorum.

De ladertinis autem Liburnis idem Hirtius refert:(C. Octavium) paucis navibus ladertinorum, quorumsemper in Republica singulare constiterat officium,quod ut verificari possit, ante Civilia bella et ante-quam Liburni a Dalmatis pressi, Caesari se tradidis-sent, evenisse oportet: ideo ladertinos (quos ex situsopportunitate, portusque excellentia, ab antiquo na-vigatioiiis Adriatici, prima loca inter socios habuisseconiectari debet) simul cum caeteris Liburnis Roma-norum amicitiam, indeque societatem contraxisse, etante Caesarem libertatis tempore, eorum semper sin-gulare constitisse officium argui debet; cum autem, etladrae nomen ab Adria non admodum diff erat, ideo siquis ladertinos, cum ipsis Adriatico nomen imponen-tibus, Thuscis communionem Civitatis habuisse, prae-sumeret, audax forsan coniectator non videretur,cum eius situs Atriensibus necessarius maxime fuerit,ut infra suo loco in rebus gestis Venetorum expende-tur. ladram autem Coloniam Romanorum fuisse, Pli-nius, et Ptolomaeus imemorant, eamque ante Augus-tum deductam, et ab ipso restauratam, inscriptio,quae adhuc inibi cernitur, testatur.

IMP CAES D. F. AVGPARENS COLONIAE MVRVMET TVRRIS (DEDIT)T IVLIVS OPTATVS TVRRISVETVSTATE (CONSVMPTAS)IMPENSA SVA RESTITVIT

Varia quoque praeclari operis Templorum, Am-phitheatri, Theatri, et Moeniorum Uibis vestigia, Ro-manam magnificentiam demonstrant, inter quae Co-lumna ingens, post tot Urbis casus, adhuc in foroerecta cernitur, et arcus maioris aedificii pars nunc adportam Civitatis sancti Chrisogoni dictam, translatus,in cuius Epistilio haec leguntur:

234

bijaše najplemenitiji grad onih krajeva;63 a Plinije:Isa rimskih građana.64·

Isti pak Hir ci je izvješćuje o Liburnima Jaderti-nima: (Gaja Gktavija) s nekoliko lađa Jadertina, či-ja je služba Republici uvijek bila izvrsna65... Da bise to moglo opravdati, moralo se dogoditi prije gra-đanskih ratova i prije no što su se Liburni pod del-matskiim pritiskom predali Cezaru. Mora stoga bitidokazano da su Jadertani zajedno s ostalim Libur-nima sklopili prijateljstvo, a zatim i savez s Rimlja-nima, i da je njihova služba Republici uvijek bilaizvrsna prije Cezara, u vrijeme slobode. (Mora sepretpostaviti da isu zbog zgodna smještaja i odličneluke od davnine imali među saveznicima prvo mje-sto u plovidbi Jadranom.) Kako se pak ime »Jadre«tek malo razlikuje od »Adrije«, možda se ne bi uči-nio presmionim onaj tko bi pretpostavio da su Jader-tini imali s onim Etruščanima koji su Jadranu na-metnuli ime zajednički grad: njegov je naime smje-štaj bio vrlo potreban Atrij ancima, kako će niže bitiizloženo na svom mjestu, u mletačkoj povijesti. Pli-nije i Ptolemej spominju da je Jader bio rimska ko-lonija,66 a natpis koji se ondje još vidi svjedoči da jeosnovana prije Augusta i da ju je on obnovio:

Imperator Cezar August, sin Božanskoga,otac kolonije, dao joj je

bedem i kule.Tit Julije Optat obnovio je

na svoj trošak kulekoje je istrošila starost.61

Također i različiti tragovi sjajno građenih hra-mova, amfiteatra, kazališta i gradskih bedema po-kazuju rimsku veličanistvenost. Među njima je golemstup koji se poslije toliko udesa grada još uvijek vidiuspravan na trgu, i slavoluk, dio veće građevine, sa-da prenesen k gradskim vratima sv. Krševana. Nanjegovu se epistiliju čita ovo:

235

MELLA ANNIANA IN MEMORQ LAEPICI Q F SERG BASSI

410 MARITI SVI EMPORIVM STERNIE ARCVM FIERI ET STATVASSVPERPONI TVSS EX HS DCDXX Ρ

Verum cum situs circa Civitatem aquis perenni-bus careat, Traianus Reipublieae bono natus, sicuti

415 plures, per Imperium portus munivit, vel ampliorestutioresque reddiđit, ut in Adriatico videre est An-conae, ex arcu eximie elaborate, ac pulchri operisindice, ita ladrensium quoque commoditati consulensXXX. ab inde milliaribus, ex Titio flumine copiosis-

420 simas aquas deduxit, ut aquaeductus parientinae de-monstrant, quorum auctorem lapis nuper inventusindicat.

IMP NERVA TRAIANPONTIF MAX TR

425 AQVAEDVCTVM COLONIN QVO DANTE IMPENSACRATISSIMI PRINCI

Extant aliae quoque inscriptiones ad (varios)usus translatae, quae in fine operis cum reliquis Dal-

430 maticis positae sunt; sequutis deinde temporibusladra in ditione sua Liburniam habuit, ut infra pa-tebit, et ex situs opportunitate,, portusque commodi-tate semper inter praecipuas Adriatici Urbes censitafuit. His de Liburnia 'maritima recensitis, fines eius

435 mediterranei describendi essent, sed cum ab antiquisnon tradantur, Romanorum vero temporibus a lapi-dibus coarctati fuerint, ut ex supradictis apparet, ideoad Ptolomaicos respiciendo, Liburnia ab OccidenteIstria, a Septentrione Pannonia, ab ortu Dalmatia,

440 terminata fuit.

236

Mela Anijana je na uspomenuKvinta Lepika Basa, Kvintova sina, iz sergijskog

tribusa,svojeg supruga, oporukom odredilapopločati tržnicu, podići slavoluki na nj postaviti kipove, isplativši rimskom

narodu dvadesetinu od 600 sestercija.68

Kako pak položaj oko grada nema stalno vodu,Trajan rođen na dobro države, koji je izgradio ilipovećao i poboljšao mnogo luka po Carstvu — što sena Jadranu može vidjeti u Ankoni po izvrsno izrađe-nom slavoluku, pokazatelju lijepoga djela, pobrinuose i za udobnost Jadertina, te je dao dovesti obiljevode iz rijeke Krke, trideset milja odatle. To poka-zuju zidovi vodovoda, a nedavno nađen natpis upu-ćuje na to tko je njihov graditelj:

Imperator Nerva Trajan... ,vrhovni svećenik, s tribunskom vlašću...vodovod koloni....u kojemu dajući trošak...posvećenog vladara.. ,69

Postoje i drugi natpisi, preneseni u različite svr-he, koji .su stavljeni na kraj djela zajedno s ostalimadalmatinskim. U razdoblju koje je uslijedilo Zadarje imao Liburniju pod svojom vlašću, kako će nižebiti objašnjeno. Zbog zgodna se smještaja i pogodneluke uvijek brojio među najvažnije gradove Jadra-na. Iznijevši ovo o primorskoj Liburniji, valjalo biopisati njene kopnene granice, no stari ih ne opisuju,a u rimsko su ih vrijeme suzili Japodi, kako se vidiiz gore rečenog. Držeći se stoga Ptolemejevih:70 Li-burnija je sa zapada bila omeđena Istrom, sa sjeveraPanonijom, a s istoka Dalmacijom.

237

Caput VI.DE DALMATIA.

Dalmatia ab Urbe Dalmio; ut vult Stephanus, aDalminio ut Strabo, a Delminio vero, ut Polybius et

5 Appianus, dicta fuit; Sed si a Dalmio deducenda es-set denaminatio Dalmatarum, Dalmienses cum Ste»phano, vel (Delmatae) cum Polybio, dicendi essent;invaluit tamen apud Scriptores Dalmatarum denomi-natio, ut ex relatis constat, et Stephanus Dalmatia

10 Italiae regio huius incolae Dalmaiae vocantur, et Dal-mates, et sicut a principio Dalmienses vel Dalmataepro incolis tantum Urbis Dalmis, vel Dalminii acci-piebantur, ita ante primum Dalmaticum bellum ar-ctos terminos habuisse constat; variis deinde bellort'^

15 casibus Dalmatia dilatata, Romanae Monarchiae tem-pore, usque ad Titium et {Drilonem} f lumina, mare,et Pannonas extensa fuit, ut supra relatum est, ita utantiqui Illyrici partem, quae citra {Drilonem) est,comprehenderet, et simul cum Liburnia, Illyricum at»

20 Augusto definitum, conficeret. Dalminio autem pri-mo bello Dalmatico exusto in locum eius Salonam suc-cessisse constat, cum secundo tantum bello Salonaementio reperiatur, quia vero situs eius Romanis op-portunissimus fuit, ideo brevi tempore caeteras Illyri-

25 ci Civitates praecelluit, ut ruinae ipsius demonstrant,magnificentiam vero eiusdem Amphitheatri, templo-rum, Aquaeductus, et aliorum aedificiorum vestigia,nec non numerus pene infinitus Columnarum, lapi-dumque sepulchralium, et varu generis marmorum,

30 per diversa in Dalmatiam loca transportatorum, Ins-criptionumque insignium fragmenta testantur; Hanefigurae oblongae fuisse praeter id quod hae ipsae rui-nae per fluminis ladri ripas sparsae, indicant, elegan-ter cecinit Lucanus libro 4. Pharsalium:

35 Qua mariš Adriatici longas jerit unda SalonasEt tepidum in molles Zephiros excurrit lader:Hic utpote in loco caeteris commodiori navalia

/Strabo/ extiterunt portus tutus, et ex proximo flu-mine in ipsum influente habitatoribus, et Nautis

40 aptissimus fuit, cum lader piscium ferax, quamvis

238

VI poglavljeO DALMACIJI

Dalmacija je bila nazvana po gradu Dalmiju, ka-ko hoće Stjepan,1 po Dalminiju prema Strabonu,2

po Delminijiu pak prema Polibiju i Apijanu.3 No kadbi naziv »Dalmata« trebalo izvoditi od Daknija, va-ljalo bi ih zajedno sa Stjepanom nazvati »Dalmijen-zima« ili s Polibijem »Delmatima«. Kod pisaca jeipak prevladao naziv »Dalmata«, kako se vidi iz iz-nesenoga, pa i Stjepan piše Dalmacija — pokrajinaItalije, njeni se stanovnici nazivaju »Dalmate« i»Dalmati«. U početku su se Dalmienzi ili Dalmatishvaćali samo kao stanovnici grada Dalme ili Dal-minija, pa je tako sigurno da su prije prvog delmat-skog rata imali uske međe. Proširivši se zatim raz-ličitim ratnim udesima, Dalmacija se u vrijeme Rim-skog Carsltva protezala sve do rijeka Krke i Drima,mora i Panoinaca — kako je gore izneseno. Tako jeobuhvaćala dio starog Ilirika s ove strane Drima izajedno s Liburnijom činila Ilirik kako ga je ograni-čio August. Sigurno je ida je Salona naslijedila mje-sto Dalminuja kad je on spaljen u prvom delmat-skom ratu, jer se spomen o njoj nalazi samo za dru-goga rata. Budući pak da je njen smještaj za Rimlja-ne bio vrlo pogodan, u kratkom je vremenu nadi-šla ostale gradove u Iliriku, kako pokazuju njezineruševine. O njenoj veličajnosti uistinu svjedoče os-taci amfiteatra, hramova, vodovoda i drugih građe-vina, a isto tako gotovo bezgraničan broj stupova,nadgrobnih spomenika i raznovrsnih mramora, pre-nesenih po različitim mjestima Dalmacije, te ulom-ci znamenitih natpisa. Da je bila izdužena oblika, u-pućuju same ruševine razasute obalama rijeke Ja-dra, a osim toga je to skladno opjevao Lukan u če-tvrtoj knjizi »Farsalija«:

Gdje val Jadranskog mora udara o duge Salonei topli Jader teče prema blagim zefirima.5

Ovdje je — kao na mjestu pogodnijem od dru-gih — bilo pristanište /Strabon/.6 Luka je bila sigur-na, a zbog obližnje rijeke koja je u nju utjecala bilaje vrlo zgodna i stanovnicima i mornarima. Jadro je

239

parvo spatio navigabilis sit, pluribus tamen in locisex saxosis ripis cadente flumine, lacus profundos, etcavernosos, atque ob id piscosos, ac molas frumenta-rias in promptu habuit; ad expeditiones quoque in

45 mediterraneas partes faciendas, et ad Danubium us-que res deferendas et inde recipiendas, opportunissi-mo loco Salona sita erat; nam, quamvis Danubio nonadeo proxima fuerit, ut Narona, et Epidaurus, cumtamen inter has, et Danubii, ac Savi confluentem

50 Scardi montis asperrima iuga interponantur, haecquecommeantibus difficilia sint; hine factum est, ut re-ctus Salona ad Savum transitus deinde secundo Savoad Danubii, sive Istri confluentem omnium opportu-nissimus esset, et quo magis per Illyricum bella in-

55 tercedebant, vel Romanorum dominium Septentrio-nem versus dilatabatur, eo magis Salona frequentare-tur: namlicet portus ipsius praeternavigantibus oppor-tunus non sit, uti ladrae et Epidauri, tamen in Dalma-tia quidquam negotii habentibus, Salona, quasi neces-

60 sario, adeunda erat, cum Naronam alterum conven-tum, difficile mari, ob Promontorii Nesti longitudi-nem, et non longe a Salonae prospectu praeterire opor-teret, et difficilius adverso flumine perveniretur; obid Dalmatiae rerum summam Salonam deductam. fuis-

65 se, censeri debet, prout Li'burniae ladram: Salonae au-tem, sive Salonarum commoditati, militaribusque ex-peditionibus Augustum consulentem, vias munivisse,fragmenta Inscriptionum testantur:

ESAR DIV AVG (F)70 (GVSTVS) IMP PONT MAK

OTEST. XIIX CO IIA COLONIA SALONITAN

AESAR D AVG FGVSTVS IMP PONTIFEX MAX

15 TRIB POTEST XXI... . SIIIVIAM AB SALONIS AD LII.. . . ASTEL

DAESITIATIVM PER M V VSVCLVI MVNII

ET IDEM VIAM AD I.. . A I . . . ALN80 QVOD DIVI F III IBVS

A SALONIS MVNII.... RIBCIVITI

240

naime bogat ribom, pa iako je samo kratko plovan,budući da rijeka na više mjesta pada zbog stjenovitihobala, imao je na dohvatu duboka, pećinasta i zbogtoga ribna jezerca i mlinove za žito. Salona je bilasmještena i na vrlo zgodnom mjestu za pohode u u-nutrašnjost, za otpremu robe sve do Dunava i zanjen prihvat odande. Iako naime nije bila tako bli-zu Dunavu kao Narona i Epidaur, između njih i su-toka Save i Dunava priječe se oštre kose planineSkarda,7 a one su teške za prijevoznike. Tako se zbi-lo da je od svih najpogodniji bio ravan prijelaz odSalone do Save i zatim niz Savu do ušća u Dunav iliIstar. Sto su se više Ilirikom zametali ratovi, ili štose više rimsko gospodstvo širilo prema sjeveru, to seviše zalazilo u Salonu. Iako naime njena luka nijeonima koji mimo plove tako zgodna kao zadarska ilicavtatska, ipak su u Salonu kao po nuždi morali doćisvi koji su imali bilo kakva posla u Dalmaciji. Udrugi konvent, Naronu, trebalo je naime tegobnoobilaziti morem zbog dugačkog rta Pelješca, i to ne-daleko od dogleda Salone, i još se tegobnije do njestizalo uz rijeku. Valja smatrati da je zbog toga vr-hovna vlast Dalmacije bila smještena u Salonu, baškao i Liburnije u Zadar. Ulomci natpisa pak svje-doče da je August dao izgraditi ceste, brinući se opogodnosti za Salonu ili Salone i za vojne pohode:

Cezar, sin božanskog Augusta,August, imperator, vrhovni svećenik,osamnaesti put s tribunskom vlašću drugi put konzul,Od salonitanske kolonije ...

Cezar, sin božanskog Augusta,August, imperator, vrhovni svećenik,dvadeset prvi put s tribunskom vlašću, treći put

konzul,sagradio je cestu od Salone do ... utvrdeDesitijata dugu 156tisuća koraka.I isti je sagradio cestu do ...

od Salona...

241

(CVIVS) VIAI MILLIA PASSVS SVNTCLXVII MVNIT PER VEXILIARIOS

85 LEG VII ET XI(ITEM) VIAM GABINIANAMAB SALONIS ANDETRIVM APERVIT

ET (MVNlT) PER LEG VII

(MVNlT) . . . . ( IVM) MONTEM90 DIVONVM

MILLIA PASSVVMLXXVII &A LEG PRO

In hac Salonae sive Salonarum Civitate Magis-95 tratus Provinciales sedem habuere, in ea Christiani-

tatis Dalmaticae caepere primordia, a Tito SanctiPauli discipulo in Illyricum invecta; martyrio autemBeati Domnii, sancti Petri discipuli Salonitana Eccle-sia Metropolisque Dalmatiae fundata fuit. Verum II-

100 lyricum, quod in Descriptione a Claudio Ptolomaeofacta Dalmatiam, et Liburniam comprehendit exten-di usque ad ripas Danubii caepit. Quod in causa fuis-se videtur, ut Illyrici maritimi nomen obsolesceret,locoque eius Dalmatiae vocabulum frequentaretur, et

105 non solum veteres suos terminos sed finitimam quo-que Liburniam comprehenderet, ut Vegetius testa-tur (/libro 5. capite 3./} :Liburnia namque Dalmatiaepars est ladertinae subiacens dvitati, cuius exemplonunc naves bellicae fabricantur, et- appellantur Li-

110 burnae. Dalmatia autem sic dilatata, quamvis Panno-niis, prout, ab antiquo a Septentrione clauderetur,quia tamen earumdem termini quidam immutati fue-runt, inde Dalmatiae quoque fines magis ampliatisunt, qui ut percipiantur, Pannoniarum nomina indi-

115 canda sunt, ut inde Dalmatiae termini posteriores ap-parere possint.

Pannonias Ptolomaeus in Occidentalem, seu pri-mam, vel superiorem, et Orientalem, seu secundam,vel inferiorem distinguit, quarum deinde pars sep-

120 tentrronalis Valeria, Australis vero Savia, nuncupataefuerunt, ex quo Dalmatiae fines Septentrionales dila-tati sunt, ut patebit. Nam Illyricum sicut in (17.)Provincias distinctum fuit ut Sextus Rufus testatur;

Te je ceste 167 tisuća koraka,a dao ju je sagraditi veksilijarijamasedme i jedanaeste legije.Zatim je otvorio Gabinijansku cestuod Salone u Andetriji dao je sagraditi sedmoj legiji.

Dao je sagraditi... do brdo...

76 i poltisuća koraka,dok je legat u rangu propretora bio .. .8

U tom su gradu Saloni ili Salonama stolovaliprovincijalni magistrati, u njoj su se stali razvijatipočeci dalmatinskog kršćanstva koje je u Ilirik unioTit, učenik sv. Pavla. Mučeništvom pak blaženogDomnija, učenika sv. Petra, bila je utemeljena salo-nitanska crkva i metropoli ja Dalmacije. Međutim seIlirik, koji po opisu Klaudija Ptolemeja obuhvaćaLiburniju i Dalmaciju,9 počeo protezati sve do obalaDunava. Čini se da je to bilo uzrokom da se zaboravinaziv primorskog Ilirika, da namjesto njega učestariječ »Dalmacija« i da ne obuhvati samo svoje staremeđe već i susjednu Liburniju — kako u 3. poglavljupete knjige svjedoči Vegecije: Liburnija je naimedio Dalmacije koji leži pod jadertinskim gradom; ponjenu se uzoru sada grade ratne lađe i nazivaju seliburnama.10 Iako su tako proširenu Dalmaciju sasjevera kao i od davnine zatvarale Panonije, neke sunjihove međe ipak bile izmijenjene, pa su ise zbogtoga proširile i granice Dalmacije. Da bi se one shva-tile, valja se stoga uputiti o imendma Panonija da bise zatim mogle vidjeti kasnije međe Dalmacije.

Ptolemej razlučuje Panonije na Zapadnu, Prvuili Gornju i Istočnu, Drugu ili Donju.11 Njihov jesjeverni dio zatim bio nazvan Valerijom, a istočniSavijom. Time su se proširile sjeverne granice Dal-macije, kako će biti objašnjeno. Ilirik se naime —kako svjedoči Sefest Ruf — razlučivao na sedamna-est provincija.12 Kad je zatim Carstvo podijeljeno na

242 243

ita deinde diviso Imperio in Orientale, et Occidentale,125 in duas quoque partes distributum, et decem Provin-

ciis Orientali relictis, septem Occidentali assignatae/Sextus Rufus/ fuerunt, Noricorum dude, Pannonia-rum duae, Valeria, Savia, et Dalmatia. Declinanteautem Imperio, et Barbaris, Istro superato, utrum-

130 que Illyricum vexantibus, ( . . . ) Valeria inter Provin-cias numerari desiit, (ut ex verbis Ammiani Marcel-lini libro 19. elicitur Valeriam venit (id est Constanti-us) partem quondam Pannoniae, sed ad honorem Va-leriae Diocletiani filiae, et institutom, et ita cognomi-

135 natam scilicet ante tempora Marcellini,} vel quiaPannoniarum partis Danubianae, seu Ripariensis(quae Imperante Diocletiano recuperata ab eius filiaValeria nuncupabatur), nomen tune in desuetudinemabierat, vel a Barbaris vexata, Provinciae iura ami-

140 serat, (ideo inter Provincias eius nomen ommissumfuit)

145IllyriciOccidentalisProvinciaeSex

Notitla dignitatum utriusque ImperiiPannoniae primaeSaviaeDalmatiarumPannoniae secundaeNorici mediterraneiNorici Ripensis.

Sed cum eadem notitia Ducis Valeriae mentio-150 nem faciat, ideo a nonnullis Valeria quoque inter II-

lyrici Occidentalis Provincias declinantis Imperiinumeratur; inquirendum idcirco est, quae regio, Va-leria, et quae Suavia, vel Savia nuncuparetur, ut indequid nomine Dalmatiarum intellectum fuerit, dignosci

155 possit. Saviam et Valeriam Sextus Rufus memorat.Batone Pannoniorum Rege subacto in ditionem no-stram Pannoniae venerunt; Amantinis inter Savum,et Dravam prostratis, regio Suaviensis, ac Secundo-rum loca Pannoniorum obtenta sunt. Marcomanni, et

160 Quadi de locis Valeriae qui sunt inter Danubium, etDravum pulsi sunt. Valeriam ergo intra Dravum, etDanubium fuisse, constat; Amantinorum autem Civi-tatem simul cum Sirmio intra, Savum, et Dravumponit Plinius libro 3. capite 25. Alter amnis Baeunti-

Istočno i Zapadno i raspodijeljeno na dva dijela, de-set je provincija bilo ostavljeno Istočnome, a sedamdodijeljeno Zapadnome /Sekst Ruf/: dva Norika, dvi-je Panonije, Valerija, Savija i Dalmacija.13 Dok jeCarstvo slabilo i dok isu barbari prešavši Dunav na-padali oba Ilirika, Valerija se prestala brojiti međuprovincije. Tako proizlazi iz riječi Amijana Marceli-na u devetnaestoj knjizi: došao je u Valeriju (Kon-stancije), nekoć dio Panonije, ali uspostavljen i takonazvan u čast Dioklecijanove kćeri Valerije,u da-kako prije Marcelinova vremena. Njeno je ime biloispušteno između provincija bilo stoga što se tadaizobičajio naziv Panonija pridunaviskog ili priobal-nog dijela (koji je iznova osvojio Dioklecijan, pa senazivao Valerijom po njegovoj kćeri), bilo stoga štosu ga napadali barbari, pa je izgubio prava provin-cije:

Notitia dignitatum obaju Carstava:

ŠestprovincijaZapadnogIlirika

Prva PanonijaSavijaDalmacijeDruga PanonijaKopneni NorikPriobalni Norik15

No kako ista »Noticija« spominje vojvodu Va-lerije,16 neki zbog toga ubrajaju i Valeriju međuprovincije Zapadnog Ilirika za slabljenja Carstva.Stoga valja ispitati koje se područje nazivalo Vale-rijom a koje Suavijom ili Savijom da bi se odatlemoglo raspoznati što se podrazumijevalo imenomDalmacija. Sekst Ruf spominje Saviju i Valeriju:Panonije su došle pod našu vlast kad je podvrgnutkralj Panonaca Baton. Suavijsko područje i mjestastanovnika Druge Panonije zadobivena su kad susvladani Amantini između Save i Drave. Markoma-ni i Kvadi protjerani su iz mjesta Valerije izmeđuDunava i Drave.17 Sigurno je dakle da je Valerijabila između Drave i Dunava. Grad Amantina pak za-jedno sa i Sirmijem Plinije u 25. poglavlju treće knji-ge stavlja među Savu i Dravu: Druga rijeka Beuncij

244 245

165 us in Saum Sirmio Oppido influit, ubi Civitas Sirmien-sium, et Amantinorum inde 45. MilZia Passuum Tau-runum, ubi Danubio miscetur Saus. lornandes autemclarius: Amcmiinis autem, qui inter Savum, Dravum-que /lumina insident, Rege eorum interempto, ipsa

170 viče Romanam fecit Provinciam, ex quibus Saviam,inter Savum, et Dravum ponendam apparet, proutGuido Pancirollus in commentario ad Notitiam Occi-dentalem capite 62. censet, simul cum Wolfgango La-zio de migrationibus gentium libro XI. qui Sirmium

175 Pannoniae Saviae Urbem fuisse, scribit; quamvis am-bo šibi ipsis contradicentes, Saviam ex meridionaliquoque parte Savi ponant, Pancirollus ubi supra capi-te 63. et Lazius Commentario Reipublicae Romanaelibro 1. capite 7.

180 Sequitur Notitia.Sub dispositione Viri Spectabilis Ducis Provinciae

Pannoniae secundae Ripariensis sive Saviae.Sub dispositione Viri Spectabilis Ducis Provinciae

Valeriae Ripensis.185 Praefectus Classis primae Pannoniae servitii Clas-

sis Aegetensis sive secundae Pannoniae nunc Sis-ciae.

Praepositus Thesaurorum Siscianorum Saviae.Procurator monetae Siscianae.

190 Hic confusae apparent Pannonia secunda cumSavia, et Pannonia prima cum secunda, id autem obBarbarorum incursionem evenisse oportet, et Magi-stratus Provinciarum limitis Danubiani, Ripariensi-um dictarum, scilicet Pannoniarum, Valeriae, et Sa-

195 viae, propter limitem Danubii deturbatum, simul cumClasse tune ad tutiorem locum nempe ad confluentemColapis, et Savi Sisciam recessisse dicendum, eamqueob causam Valeriam amplius Praesidem non habuis-se, sed si quid reliquum erat, a Consulari Pannoni-

200 ae secundae rectum, quamvis Valeriae Dux adhuc no-men retineret, ut Pancirollus loco citato capite 62.censet. Cum ergo Savia sumenda sit, pro ea regione,quae inter Savum, et Dravum flumina, continetur,reliquum usque ad Adriaticum mare post Imperii di-

205 visionem nomine Dalmatiae, vel Dalmatiarum censi-tum fuisse dicendum est;quamvissed raro apud quos-

246

utječe u Savu u gradu Sirmiju, gdje je i naseobinaSirmijaca. Taurun Amantina, gdje se Sava miješa sDunavom, 45 je tisuća koraka odatle.18 Jordan je pakjasniji: pogubivši Amantinima, koji stanuju izmeđurijeka Save i Drave, njihova kralja, samim je timeuspostavio rimsku provinciju.19 Iz toga se vidi da Sa-vi ju valja staviti između Save i Drave, kako smatraGvido Pancirolli u 62. poglavlju »Komentara 'Za-padnoj noticiji'«,20 zajedno s Wolfgangom Latzom, »Okretanju naroda«, jedanaesta knjiga, koji piše da jeSirmij bio grad Panonije Savije.21 Obojica ipak sa-mima sebi i proturječe, stavljajući Savi ju i s južnestrane Save, Pancirolli gdje i gore u 63. poglavlju,22

a Latz u »Komentaru o rimskoj državi«, u 7. po-glavlju prve knjige.23

»Noticija« nastavlja:Na raspolaganju uzoritom mužu vojvodi provin-

cije Druge Priobalne Panonije ili SavijeNa raspolaganju uzoritom mužu vojvodi provin-

cije Priobalne ValerijePrefekt mornarice Prve Panonije u Serviciju,egetenske mornarice ili mornarice Druge Pano-

nije, sada u SiscijiPredstojnik siscijske blagajne SavijeProkurator siscijskog novca.2*Vidi se da je ovdje zbrkana Druga Panonija sa

Savijom i Prva Panonija s Drugom. Mora pak bitida se to dogodilo zbog upada barbara, i valja reći dasu se magistrati provincija dunavske granice, nazva-nih Priobalnima, tj. Panonija, Valerije i Savije, ta-da zajedno s mornaricom povukli na sigurnije mjesto,tj. na sutok Kupe i Save u Sisak, jer je granica naDunavu bila narušena. Zibog toga Valerija više nijeimala prezida nego, ako je što bilo preostalo, timeje upravljao konzular Druge Panonije. Vojvoda Va-lerije ipak je još uvijek zadržavao titulu, kako sma-tra Pancirolli na navedenom mjestu u 62. poglav-lju.23 Saviju dakle valja uzeti za ono područje kojese nalazi između rijeka Save i Drave, pa prema tomevalja reći da se nakon podjele Carstva preostalo svedo Jadranskog mora navodilo pod imenom Dalmaci-je, ili Dalmacija. Ipak se — ali rijetko — pronađukod nekih poimence Liburnija i Japidija. No kako se

247

dam Liburnia, et lapidia nominatae reperiantur; sedcum Dalmatia ab Antonini Pii /Itinerarium Antonini/temporibus plurali numero scripta reperiatur, et no-

210 titia supra Dalmatiarum plures quoque fuisse Dal-matias, vel eius partes omnino affirmandum est, etcum in primam, et secundam, ut Pannoniae divisamnemo memoret, in Superiorem, et Inferiorem ad in-star Illyrici divisam fuisse, argui posset; tamen in

215 Cismontanam, vel Maritimam et Ultramontanam, velMediterraneam ad instar Norici potius distributamcensendum videtur, situ ipso montuoso id suadente,et partim ad meridiem, mare versus declinante, par-tim vero ad septentrionem Savum versus, eo magis

220 quod Monarchiae quoque tempore eodem modo dis-tingueretur, teste /Libro 7./ Strabone. Calapis amnis,qui ex Albio monte per lapides delabitur, inque Da-nubium exit, (scilicet per Savum). Ecce lapidia me-diterranea, et paulo infra sequitur (scilicet post Is-

225 triam) lapodum ora stadiorum M. siti sunt lapodessub Albio monte ecce lapidia mari tima; Sed de ipsaDalmatia clarius idem Strabo. Porro mons cui nomenArdion Dalmatiam mediam secat, ut altera eius parsad Mare spectet, altera in diversum. Dalmatias ergo,

230 sive Dalmatiam in rnaritimam, et mediterraneam di-visam fuisse concludendum est, Montibus Albio, Be-bio, et Ardio intermediis. Haec fuisse ProvinciarumIllyrici Occidentalis nomina divisionemque Dalmati-ae, declinantis Imperii tempore, elici potest.

235 Extincto Occidental! Imperio donec Gothi Illyri-co potiti sunt, nullani mutationem nomina Provinci-arum passa sunt, ut ex Cassiodori Epistolis constat.Liber 7. Epistola 24. forma Principis Dalmatiarum.Liber 8. Epistola 4. Universis Romanis per Italiam,

240 et Dalmatias constitutis.Epistola 12. De partibus Dalmatiarum.

Liber 9. Epistola 8. Dalmatiarum atque SuaviaeProvincias.

(Ut et incertus auctor ab Onuphrio Panvinio edi-245 tuš post Commentarios Fastorum, qui Chronicon a

Valentiniano Placidio usque ad Theoderici GottorumRegis mortem scripsit Dalmatias memorat et Mar-cellinus Comes a Sirmundo auctior editus de Dalma-tiis.)

248

od vremena Antonina Pija /»Antoninov Itinerari]«/Dalmacija može naći zapisana u množini,26 i gore u»Noticiji« stoji Dalmacije,27 valja tvrditi da je bilo iviše Dalmacija, ili općenito dijelova Dalmacije. Nitkone spominje da se dijelila na Prvu i Drugu, kao Pa-nonije, pa bi ise moglo dokazivati da je poput Ilirikabila podijeljena na Gornju i Donju. Ipak se čini kakoprije valja smatrati da je bila raspodijeljena na Ovo-stransku ili Primorsku i Prekobrdsku ili Kopnenupoput Norika. Sam brdoviti smještaj to savjetuje,spuštajući se dijelom na jug, prema moru, dijelompak na sjever prema Savi. Štoviše, i u vrijeme seCarstva razluči vala na isti način, za što je svjedokStrabon u sedmoj knjizi: rijeka Kolapis, koja ses planine Albija spušta preko Japoda i istječe u Da-nubij (dakako, preko Save). Eto kopnene Japidije,a nešto niže: slijedi (tj. poslije Istre) obala Japodaod tisuću stadija. Japodi su smješteni pod planinomAlbijem.28 Eto primorske Japidije. No isti Strabonjoš jasnije piše o samoj Dalmaciji: Zatim planina ko-j o j je ime Ardij siječe sredinom Dalmacije tako dajedan njen dio gleda k moru a drugi na suprotnustranu.29 Valja dakle zaključiti da su Dalmacije iliDalmacija bile podijeljene na primorsku i kopnenu,s planinama Velikom i Malom Kapelom, Plješevicomi Dinarom po sredini. Može se izvesti da su takva bilaimena provincija Zapadnog Ilirika i da je takva bilapodjela Dalmacije u vrijeme slabljenja Carstva.

Kad je utrnulo Zapadno Carstvo, dok su Gotivladali Ilirikom, imena provincija nisu pretrpjelanikakve izmjene, što je sigurno iz Kasiodorovih »Pi-sama« :knj. 7, pismo 24: uredba princepsa Dalmacijaknj. 8, pismo 4: svim Rimljanima postavljenim po

Italiji i Dalmacijamapismo 12: iz krajeva Dalmacija

knj. 9, pismo 8: provincije Dalmacija i Suavije.30

Isto tako Dalmacije iSpominje i nepoznati autorkoji je napisao »Kroniku« od Valentinijana Placidijado smrti Teodoriha, kralja Gota,31 a izdao ga je Ono-frio Panvinio iza »Komentara Taštima'«32 I KomesMarcelin33 kojega je Sirmond34 opširnije izdao pišeo Dalmacijama.

249

250 Sed recuperata, per lustinianum Italia, simul cumIllyrici parte Occidentali a Gothis possessa, quamvisNorici Pannoniarum, Saviae, Liburniae, et Dal-matiae mentio reperiatur, ut infra constabit, caeteristamen in desuetudinem abeuntibus sola Dalmatia an-

255 tiquum nomen singulare retinuit: Nam sicuti RomaniIllyricum acquirentes, primo Occidentem versus di-latarunt, mox eiusdem partem Orientalem Macedo-niae, Occidentalem vero Italiae tribuentes contraxe-runt, ita prolato ad Istrum usque dominio, Provincias

260 omnes Illyrico adscripserunt: diviso deinde ImperioIllyricum quoque diviserunt, sed ab eo tempore, quoConstantinus Augustus, sedem, et decorem ImperiiBizantium transtulit, quatuor Praefectis Praetorio in-stitutis, cum Orientali parti Illyrici proprium Prae-

265 fectum Praetorio dedisset, Occidentali vero simulcum Africa Praefectum Praetorio Italiae assignasset,Illyricum absolute sumptum pro Orientali Illyricosumi caepit: Occidentale autem pro parte Praefectu-rae Italicae censitum fuit, ut ex inscriptionibus Epi-

270 stolarum Theodosii Imperatoris Praefectis Praetorioutriusque Illyrici scriptarum /Codex Theodosianus/,observare licet, abindeque Occidentalis Illyrici no-men obsolescere caepit: Barbaris deinde OccidentaleImperium occupantibus, si quid Illyrici Occidentalis

275 recuperabatur, id utplurimuni Dalmatiae adscribeba-tur, ut ex Procopio /De bello Gothico liber 1./ appa-ret. Post hos (id est Graecos) sub Hesperiarum RegnoDalmatae deinceps Liburnia, Histriaque, et Veneto-rum sunt loca, et Ravennam usque pertingunt, mari-

280 timique omnes ea habitant e regione, supra hos Sti-chii sunt, et Suevi, haud tamen Francorum sub diti-one, alii praeterea qui mediterranea tenent, Carii de-inde, Muricique, his vero ad dextram, Dacae, Panno-niique incolunt, quibus ad aliorum locorum posessio-

285 nem Singidones, Sirmiique accedunt, et usque adHistrum fluvium eorum propagatur Imperium. Hisnationibus Gothi, qui extra lonium sinum erant, inhuius belli principio imperitabant, item ad id accide-bat, quod Asinarium, Vligislaumque Praefectos cum

290 maximis copiis in Dalmatiam miserat, (scilicet Rex Vi-tiges) ut in Gothorum hane potestatem redigeret, im-perarat, ut ex locis Suaviae Provinciae circumiectis,

250

Kad je Justinijan iznova osvojio Italiju koju suGoti držali zajedno isa zapadnim dijelom Ilirika, iakose nalazi spomen Norika, Panonija, Savije, Liburnijei Dalmacije — kako će se niže pokazati sigurnim,ipak isu ostala imena izlazila iz upotrebe, a Dalmacijaje jedina zadržala drevno ime u jednini. Naime, doksu Rimljani stjecali Ilirik, najprije su ga proširili nazapad, a doskora su ga suzili, dodjeljujući njegovistočni dio Makedoniji a zapadni Italiji. Upravo sujednako tako sve provincije pripisali Iliriku kad imse gospodstvo proširilo sve do Dunava. Kad se za-tim podijelilo Carstvo, podijelili su i Ilirik, ali odonog vremena kad je car Konstantin prenio u Bi-zantij sjedište i dostojanstvo Carstva i uspostaviočetiri prefekta pretorija, dao je doduše istočnom di-jelu Ilirika vlastitog prefekta pretorija, ali je za-padnom, zajedno s Afrikom, dodijelio prefekta pre-torija Italije. Otada ise »Ilirik« apsolutno počeo uzi-mati za Istočni Ilirik. Zapadni je pak bio smatrandijelom italske prefekture, kako se može opaziti iznaslova poslanica cara Teodozija pisanih prefektimapretorija obaju Ilirika.35 Otada se ime Zapadnog Ili-rika počelo zaboravljati. Ako ise što od Zapadnog Ili-rika iznova osvajalo dok su zatim barbari zauzimaliZapadno Carstvo, ponajviše se pripisivalo Dalmaciji— kako se vidi iz Prokopi ja /prva knjiga »O gotskomratu«/: Iza njih (tj. Grka) pod zapadnim su kraljev-stvom Dalmati, zatim Liburnija, Histrija i mjestaVeneta, koji sežu sve do Ravene. Svi iz onoga po-dručja stanuju kao primorci. Iznad njih su Stihijii Svevi, ali ipak ne pod franačkom vlašću, i uz njihdrugi koji drže unutrašnjost, zatim Karijci i Murici,njima zdesna stanuju Daki i Panonci, kojima u po-sjedu nad drugim mjestima pristupaju Singidonci iSirmijci, i njihova se vladavina širi sve do rijekeIstra. Tim su narodima na početku ovoga rata zapo-vijedali Goti, koji su bili van Jonskog mora. Zatim:k tome je pridolazilo što je (tj. kralj Vitigis) poslao uDalmaciju s vrlo jakim četama prefekte Asinarija iVligislava, i da bi je doveo pod vlast Gota, zapovjedioje neka se upute ravno u Dalmaciju i Salone iz okol-nih mjesta provincije Suavije, pripojivši vojsku bar-bara ... Stoga je Asinarije skupio vojsku barbara

251

320

325

330

335

Barbarorum in societatem ascito exercitu, recta se inDalmatiam et Salonas conferrent . . . Asinarius ita-que ubi Suaviam venit, Barbarorum contraxit exerci-tum, Vligislaus vero solus in Liburniam Gothos duc-tabat . . . . Gepedes insuper Sirmium Urbem, et Dal-matiae alias Civitates maiorem in partem praeoccu-pantes tenebant, quas Imperator proxime a Gothisreceperat insuper (Langbardi) Dalmatiam om-nem et simul Illyrios ad usque Epidamnum depopula-ti... . Eruli praeterea alia Dalmatiae loca Imperatorispermissu, et circa Singidonem Urbem habebant, ubivel ad id temporis habitant, deinde Illyrios hi, et su-pra Thraciam omnia incursantes, et in oratione Lon-gobardorum ad Imperatorem Gepedes Imperator Sir-mium habent, Romanos in servitutem abducunt, etuniversam Dalmatiam sui se iuris fecisse iactant, inoratione Gepedum. Proinde praedones isti SirmiumOppidum et caetera Dalmatiae loca belli vobis causamfore praetendunt. .et ab eo itinere qui recta Tessa-lonicam ducit (Sclavi) alio confestim divertunt, nilausi prorsus in Campum descendere, sed IllyricisMontibus superatis in Dalmatiam pervenere. Ex qui-bus Procopii locis, quamvis adhuc antiqua nominaProvinciarum Illyrici Occidentalis in usu fuisse con-stet, tamen apparet, Dalmatiam alb Illyrico, distinguicaepisse, quod ex fragmento historiae Menandri deAbaris, clarius perspicitur, qui relata Sirmii obsi-dione, et Tiberii Imperatoris solicitudine sequitur, ita-que exercituum Praefectos, Duces, et Turmarum Duc-tores, hos per Illyricum, alios per Dalmatiam mittit,ut praesidium Urbi imponerent, et quoad fieri posset,custodirent, ipsumque Illyricum pro Orientali Illyri-co (quod integrum possidebant) sumptum, constat,Dalmatiaeque relictum quidquid Illyrici Occidentalisin potestate Romanorum reperiebatur, quod deindetempore Mauritii apud auctorem historiae Miscellaedistinctius apparet. {/libro 17./} anno 17. Mauritii coa-cervatis virtutibus Chaianus in Dalmatiam properat,et cum venisset Belicham (Anastasius Baleam, Theo-phylactus Simocatta Banges, Cedrenus Balbam) 40.Civitates, quae circa eam sunt, omnes depopulatusest, quibus Priscus agnitis, Gudoi, ad explorationemrerum direxit, qui in valle occultabatur, pusilla, et di-

čim je došao u Suaviju, a Vligislav je sam vodio Goteu Liburniju... Gepidi su k tome, većim dijelom za-posjedajući, držali grad Sirmij i druge gradove Dal-macije koje je car netom bio povratio od Gota... po-vrh toga su (Langobardi) opljačkali čitavu Dalmacijui s njome Ilire sve do Epidamna... Heruli su osimtoga s carevom dozvolom imali druga mjesta u Dal-maciji, i oko grada Singidona, gdje ili do sada stanu-ju, ili su zatim, napadajući Ilire i sve iznad Traki-je... A u govoru Langobarda Caru: Gepidi, care,imaju Sirmij, odvode Rimljane u ropstvo i hvastajuse da su podvlastili čitavu Dalmaciju; u govoru Ge-pida: baš kao što ti razbojnici tvrde da će vam gradSirmij i ostala mjesta u Dalmaciji biti uzrokom zarat... i od onoga puta koji vodi ravno u Thesaloniku(Slaveni) odmah skreću drugamo, uopće se ne usuđu-jući da siđu u ravnicu, nego su prešli ilirske planinei došli u Dalmaciju.36 Po ovim je Prokopijevim mje-stima doduše sigurno da su stara imena provincijaZapadnog Ilirika još bila u upotrebi, ali se ipak vidida se Dalmacija počela razlučivati od Ilirika. To sejasnije uviđa iz ulomka Menandrove »Povijesti« oAvarima. Iznijevši o opsadi Sirmija i o zabrinutosticara Tiberija, on nastavlja: siogra razašilje prefektei vojvode vojski i vode konjaničkih odreda, jedne poIliriku druge po Dalmaciji, da postave zaštitu gradui čuvaju ga dokle se bude moglo.37 Sigurno je da jeIlirik sam uzet za Istočni Ilirik (koji su posjedovaličitav), a Dalmaciji je ostavljeno što se god od Za-padnog Ilirika nalazilo u vlasti Rimljana. To se za-tim u Mauricijevo doba razgovjetnije vidi kod autora»Miješane povijesti« u sedamnaestoj knjizi: Sedam-naeste Mauricijeve godine Kagan skupi vojsku i hi-ta u Dalmaciju. Kad je došao do Belike (u Anastazija:Balee,38 u Teofilakta Simokate: Bangi,39 u Cedrena:Balbe),M opljačkao je svih četrdeset naselja koja suoko nje. Kad je to saznao Prisk, uputio je Gudoinada istraži prilike. On se krio u maloj uvali, te im seu polumraku privukao s leda i smjesta sve pobio, azadobiveni plijen dopremio Prisku. Kajan je zatim

252 253

luculo, in dorsa eorum advectus Ulico cunctos pere-mit, et acceptam praedam adduxit ad Priscum: PorroChaianus infortunio comperto, in regionem suam re-gressus est, et Priscus ad propria, si lectio Veliča re-

340 tinenda esset, hic locus supra Savum in ZagrabiensiComitatu reperitur, ideo Dalmatiam ultra Savumtune extensam fuisse argui posset; et quamvis, ex so-lo nomine hodierno unius loci totius Provinciae anti-quae nomen determinari non debeat, tamen ipsum

345 auctorem, regionem citra, propeque Istrum sitam sig-nifieasse, apparet, nam paulo infra 19. Mauritii annoiterum Comentiolus assumptis armatis, venit ad Is-trum, et unitur Prisco apud Singidonem, et solviturpax. Singidonem autem intra Savum et Dravum pro-

350 pe Sirmium Procopius loco supra citato ponit, et Theo-phylactus Simocacta libro 7. capite 11. Priscus, Gu-doin accersitum, sumptis copiis, Singidoni succurrereiubet. Gudois Singidonem duobus fluminibus Sao, etDrao cinctam navigat. ex quibus tune Romanis bella

355 cum Avaribus cirea eam partem Saviae, quae et Sir-miensis dicebatur, intercessisse constat, quam cum abeisdem vexatam, integram et pacatam retinere nonpossent, f orsan nullum in eam magistratum miserunt,et ob id Provinciam amplius non nominarunt, sed pro-

360 ximae Dalmatiae adscribentes eius Magistratu! de-mandarunt, cum Proconsulis Dalmatiae Divus Gre-gorius mentionem faciat libro 7. Epistola 3.

Ex quibus colligitur, Dalmatiam uti partem Prae-fecturae Italicae, pro Italica regione a Bizantinis

365 Scriptoribus sumptam fuisse; nam Stephani Epito-mator Dalmatia Italiae est regio. et ConstantinusPorphirogenitus Caeterum Dalmatia Italiae regio est.et idem Epitomator, Dalmatiam ab antiquo Illyricosecludens, inter Illyricum Orientale, et Italiam situat

370 Dalmium Dalmatiae Urbs inter Illyridem, et Italiamabinde dignoscitur in supra relato Stephani loco deantiquissima mariš Illyrici denominatione, super-abundare verbum Dalmatico Stephanus Issa est UrbsLesbi, quae Imera dicta fuit, deinde Pelasgia, huic ab

375 jssa, Macani filia, nomen factum fuit, est item insulacum Urbe šibi cognomine Issa in *Dalmatico mari*, etIllyrico: est etiam in faeminino genere Isseus in Les-

254

otkrio nesreću i vratio se u svoje područje, a Prisku svoje.*1 Ako bi valjalo zadržati čitanje »Velika«,to se mjesto nalazi iznad Save u zagrebačkoj župa-niji, pa bi se noglo dokazivati da je tada Dalmacijabila protegnuta preko Save. Iako se ne bi smjelo sa-mo po današnjim imenu jednog jedinog mjesta od-ređivati ime cijele drevne provincije, ipak se vidi daje sam autor naznačio kraj s ove strane i blizu Du-nava. Naime, malo niže piše: devetnaeste Mauricije-ve godine Konentiol opet uzme oružanike, dođe doIstra, ujedini se kod Singidona s Priskom, i mir buderazvrgnut.*2 Sitigidun pak Prokopije na gore nave-denom mjestu stavlja među Savu i Dravu blizu Sir-mija,43 a Teofikkt Simokata u jedanaestom poglav-lju sedme knjige: Prisk pozva Gudoina i zapovjedimu da uzme čete i pritekne u pomoć Singidonu. Gu-doin plovi u Sngidon, opasan dvjema rijekama, Sa-vom i Dravom** Iz toga je sigurno da su tada zaRimljane učestali ratovi s Avarima oko onog dijelaSavije koja se maziva i Sirmijskom. Nju su Avari na-padali, te je Bmljani nisu mogli držati cijelu i umiru, pa možda nisu ni slali u nju nikakva magi-strata i zbog toga je više nisu niti nazivali provinci-jom nego su jepripisali obližnjoj Dalmaciji i povje-rili njenu magistratu — budući da sv. Grgur u tre-ćem pismu sedffie knjige spominje prokonzula Dal-macije.45

Iz toga se razbire da su bizantski pisci Dalma-ciju kao dio italske prefekture uzimali za italsku po-krajinu. Stjepauov Epitomator naime kaže: Dalma-cija je pokrajini Italije,*6 a Konstantin Porfirogenet:Dalmacija je uostalom pokrajina Italije.*7 Mi Epi-tomator, odvajajući Dalmaciju od starog Ilirika,smješta među Istočni Ilirik i Italiju Dalmij, gradDalmacije izmetu Iliride i Italije.*8 Odatle se raspo-znaje da je u gore navedenom Stjepanovu mjestu onajstarijem nazivu Iliričkog mora suvišna riječ Dal-mačičfeom. Stjepan:49 isa je grad Lezba, koji je bionazvan Himera, zatim Pelazgija; ime mu je načinje-no po Isi, Makerijevoj kćeri; postoji zatim otok Isas istoimenim gndom u *Dalmatičkom moru*, i Ili-

255

bo apud Parthenium in Hercule. Mare etenim Dalma-ticum dići non poterat, antequam ipsi Dalmatae ma-

380 re attigissent, quod ex iam dictis diu post Romano-rum adventum evenisse constat: neque aliquis ex re-latis antiquis auctoribus Dalmatici mariš mentionem.facit, solus Ptolomaeus aliquas ex Insulis Adriaticis,quas caeteri inter Liburnicas ponunt, Dalmaticas no-

385 minavit, ideo Stephanum antiquissima regionum II-lyrici nomina .referentem Illyricum mare ponendotempora antiquiora denominationis Adriatici respexis-se censendum est: Epitomatorem vero eius (cum raroapud auctores mariš Illyrici mentio reperiatur) ut di-

390 stingueret, quae de Issa Urbe Lesbi in Aegeo sita, etde Issa Adriatici Insula traduntur, declarationis gra-tia Dalmatici mariš nomen tune usitatum pro Adri-atico addidisse dicendum, prout etiam apud Constan-tinum Porphirogenitum in Vita Avi Basilii mariš

395 Dalmatarum mentionem facientis videre est.Abindeque sicuti Illyricum Occidentale, in Dal-

maticum nomen transiverat; ita mare ei adiacens, exAdriatico, Dalmaticum nuncupari, caepisse argui po-test, cum revera, ex Insularum Dalmaticarum tune

400 dictarum possessione, totius quoque sinus Imperiumpenderet, ut supra relatum est, et ex infra dicendisclarius patebit. Dalmatia ergo apud Bizantinos Scrip-tores, pro Illyrico Occidentali sumenda est; quod apudeundem Constantinum Porphirogenitum clare perspi-

405 citur, qui Dalmatiam pro universo Occidentali Illyri-co, praeter Noricos, antiquitus sumptam testatur, deAdministratione Imperii capite 30. Antiquitus igiturDalmatia incipiebat a con/iniis Dyrrachii, sive Anti-baris, et ad Istriae confinia pertingebat, ad latitudi-

410 nem vero, ad Danubium flumen se extendebat, erat-que omnis ille finitimus tractus sub Romanorum po-testate, et praestantissimum Thema omnium Ocdden-talium. Ita per temporum successiones dilatantur,contrahuntur, et mutantur fines Provinciarum, ut

415 exinde diversitas nominum apud Scriptores confusio-nem pariat, nisi tempora distinguantur. Hine ortumhabuere tot aequivocationes de Dalmatia et Illyricoapud plaerosque auctores, ut suo loco patebit.

De illis ergo Provinciis, quae Dalmatiarum, et Sa-420 viae nomine nuncupatae fuerunt, tractandum est, sed

256

ričkom; također je »Isseus« na Lezbu oblik za ženskirod kod Partenija u »Heraklu«.50 More se naimenije moglo nazvati Dalmatičkim prije no što su sa-mi Delmati doprli do mora, a iz već rečenoga je si-gurno da se to zbilo dugo pošto su došli Rimljani.Također nijedan navedeni antički autor ne spominjeDalmatičkog mora, jedino je Ptolemej nazvao dal-matiekima neke jadranske otoke koje ostali stavljajumeđu Liburničke.51 Stoga valja smatrati da je Stje-pan, koji iznosi vrlo istara imena pokrajina Ilirika,stavljajući Iliričko more gledao na starije razdobljeu nazivanju Jadrana. Valja pak reći da je njegov Epi-tomator radi razjašnjenja dodao tada uobičajeno imeDalmatičkog mora umjesto Jadranskog da bi razlučiošto se piše o Isi, gradu na Lezbu smještenom u Ege-ju, i o Isi, otoku u Jadranu (jer se spomen Iliričkogmora rijetko nalazi u autora).52 Isto se to može vi-djeti također i kod Konstantina Porfirogeneta koji u»Životu djeda Bazilija« spominje more Dalmata.53

Kako je otada Zapadni Ilirik prešao pod dalma-tinsko ime, može se dokazivati da se isto tako morekoje uza nj leži počelo umjesto Jadranskog nazivatiDalmatinskim, jer je stvarno o posjedu otoka koji suse tada nazivali dalmatinskim ovisila i vlast nad či-tavim morem, kako je gore izneseno a još će bitijasnije iz onoga što niže valja reći. Dalmaciju u bi-zantskih pisaca valja dakle uzimati za Zapadni Ili-rik. To se jasno uviđa kod istoga Konstantina Por-firogeneta, koji u 30. glavi »O upravi Carstva« svje-doči da se Dalmacija od starine uzimala za čitavZapadni Ilirik, osim Norika: Dalmacija je dakle oddavnine počinjala od granica Dirahija ili Antibarijai dopirala do granica Istrije, a u širinu se protezalado rijeke Danubija. Čitav je taj susjedni potez biopod vlašću Rimljana i najugledniji zapadni temat.«54

Granice provincija u slijedu (se vremena šire, stežu imijenjaju tako da raznolikost imena kod autora zbogtoga stvara zbrku — ako se ne razluče razdoblja.Tu je bilo ishodište brojnih zabuna o Dalmaciji i Ili-riku kod više autora — kako će biti jasno na svommjestu.

Valja dakle obraditi one provincije koje su bilenazvane imenom Dalmacija i Savije. No kako poseb-

257

cum de Dalmatia praesertim maritima sermo haben-dus sit, ideo (Saviae) et mediterraneae Dalmatiae ter-mini antiqui omittentur, maritimaeque Dalmatiaetantum fines antiquos, et quos tempore, quo a Slaviš

425 occupata fuit, habuerit, describere satis erit.Dalmatia ergo maritima, sicut tempore Monar-

chiae Romanae in lapidiam, Liburniam, et Dalmati-am distinguebatur, lapidia ab Istria, Arsia a Libur-nia (Tedanio); Liburnia a Dalmatia Titio; Dalmatia a

430 Macedonia {Drilone} fluminibus disterminatis; itaquando a Slaviš occupata fuit, sublatis his distinctio-nibus, ab Oriente Dyrrachio, sive (Drilone} f lumine,ab Occidente Istria, sive Arsia flumine, a Septentrio-ne Albio, Bebio, et Ardio montibus, a Meridie mari

435 Adriatico, sive Dalmatico terminabatur.Dalmatiae, vel Dalmatia supra descripta sive Sa-

vo terminetur, sive ad Dravum extendatur, Dalmatiaenomen retinuit, donec a Slaviš fere tota occupata, inSclavoniam, sive Croatiam, Serviam, et ipsam Dalma-

440 tiam distincta fuit: posterioribus autem temporibusServia in Ramam, Rasciam, Bosnam, ipsamque Servi-am divisa fuit, quae singulae, diversis tamen tempo-ribus, Regio nomine decoratae fuere, a recentioribusvero Scriptoribus sicuti Savia, Sclavonia nuncupatur,

445 ita apud Italos Dalmatiae maritimae nomen, cum{Sclavonia} confunditur, quae, quomodo, quandovesecuta sint, indagandum erit.

Caput VII.QUOMODO DALMATIA, A VARIIS BARBARIS

VEXATA, AC POSSESSA, ET A IUSTINIANOSIMUL CUM ITALIA RECUPERATA FUERIT.

5 Declinante Imperio Romano, Dalmatia a variisBarbaris vexata fuit; extincto vero Occidentali, quaon-vis Herulis, et Gothis Italiam dominantibus, sub-dita, nomen tamen Dalmatiae retinuit, Gothis dein-de a lustiniano victis, licet a Gepidibus, Herulis,

10 Hunnis et Slaviš depopulata, nihilominus nomensuum /Casiodorus Procopius/ servavit.

Mauritio, vel Phoca Imperante Slavos in Dalma-tiam irrepsisse ex Epistolis Divi Gregorii Papae tra-dunt /Blondus libro 8. Sabellicus Enneadum 8 Baro-

no ima biti govora o primorskoj Dalmaciji, bit ćeispuštene drevne granice Savije i kopnene Dalmacije.Bit će dovoljno opisati samo drevne granice primor-ske Dalmacije, i one koje je imala u vrijeme kad suje zauzeli Slaveni.

Primorska se dakle Dalmacija u doba RimskogCarstva razlučivala na Japidiju, Liburniju i Dalma-ciju, razgraničene rijekama: Japidija od Istre Rašom,od Liburnije Zrmanjom; Liburnija od Dalmacije Kr-kom, Dalmacija od Makedonije Drimom. Kad su Dal-maciju zauzeli Slaveni, ta su razgraničenja uklonjena,te je s istoka završavala Dračem ili rijekom Drimom,sa zapada Istrom ili rijekom Rašom, sa sjevera pla-ninama Velikom i Malom Kapelom, Plješevicom i Di-narom, s juga Jadranskim ili Dalmatinskim morem.

Bilo da se gore opisane Dalmacije, ili Dalmacija,završi Savom, bilo da se protegne do Drave — za-držala je ime Dalmacije dok je Slaveni nisu zauzeligotovo čitavu. Tada se razlučila na Slavoniju ili Hr-vatsku, Srbiju i Dalmaciju u užem smislu. U još ka-snija vremena Srbija je bila podijeljena na Ramu,Rašku, Bosnu i Srbiju u užem smislu, a svaka je po-jedina bila odlikovana kraljevskim naslovom, iakou različitim razdobljima. Noviji pak autori nazivajuSaviju Slavonijom, a isto tako Talijani miješaju imeprimorske Dalmacije sa Slavonijom. Valjat će istra-žiti kako je to i kada uslijedilo.

VII poglavljeKAKO SU RAZLIČITI BARBARI NAPALII ZAPOSJELI DALMACIJU I KAKO JU JEJUSTINIJAN IZNOVA OSVOJIO ZAJEDNO

S ITALIJOMDok je Rimsko Carstvo slabilo, različiti su bar-

bari napadali Dalmaciju. Kad je pak utrnulo Za-padno, bila je doduše podložna Herulima1 i Gotimakoji su gospodarili Italijom, ali je ipak zadržala imeDalmacije. Kad je Justinijan pobijedio Gote, nju suopljačkali Gepidi, Heruli, Huni i Slaveni, no ipak jesačuvala svoje ime /Kasiodor,2 Prokopije8/.

Autori /Biondo u osmoj knjizi,4 Sabellico uosmoj »Eneada«,5 Baronio za g. 6006/ pišu premapismima sv. Grgura pape7 da su se Slaveni uvukli

258 259

15

20

25

30

35

40

45

50

55

nius 600./ auctores, et tune Dalmatiam ab ipsis occu-patam indeque nova nomina inducta communis estopiinio Scriptorum.: Constantinus autem Porphiroge-nitus de administratione Imperii capite 29. et 31. tra-dit, Abares (quos etiani Slavos vocat) tempore Hera-clii, Dalmatiam desolasse, hosque, eodem HeraclioImperante, a Crobatis, et Serblis victos et pulsos;examinanda idcirco haec sunt, ut in rebus obscuris,cum ex Scriptorum penuria certa tradi non possint,coniecturis saltem quaedam assequantur, ideo ab Au-ctoribus plura sparsim colligendo, causas, occasiones-que inquirendo, et probabiliora desumendo, nihildeterminabitur, ne alienis erroribus, vel aequivocati-onibus patef actis, peiora forsan proferantur, et quam-vis propterea opus imperfectum futurum sit, meliustamen videtur, veritatem perscrutando imbecillita-teni propriam aperire, quam ingenii ostentationemaffectando, inania pro veris, vel non probata pro cer-tis asserere; Non deerit forsan postea quispiam, quiingenium ad certiora statuenda, et ad opus hac inparte perficiendum, felicius sortietur: haec interimlegentibus profutura haud dubium est.

Cum ad dicendorum intelligentiam, series rerumgestarum in circumiacentibus regionibus, praesertimin Italia, ad res Dalmaticas conferat, ideo quae in Ita-lia evenerunt, quoad Dalmatia a Slaviš occupata fuit,breviter describentur: Sed cum Italici motus cumFrancicis, et Hunnicis, pro temporum varietate, mul-tas connexiones habuerint, ideo harum quoque natio-num casus, qui ad dilucidationem dicendorum perti-nent, tangentur, ut inde coniecturae de rebus Dalma-ticis, per se obscurae, et incertae, probabiliores eva-dant, et quamvis ex iisdem lector taedio afficietur,aptius tamen videtur in re obscurissima, alienis exeventibus coniecturas, qualesquales sint, rebus Dal-maticis adaptare, veritatemque indagare, quam ipsisomissis, rem suae obscuritati relinquere.

Declinante Imperio Romano, quomodo et quan-do a variis Barbaris Italia vexata, totumque Occiden-tale Imperium occupatum fuerit, (praeter pauca quae-dam loca, in Hispania, et Gallia, quae ius, et nomenRomanorum adhuc retinebant,) superfluum esset re-

260

u Dalmaciju za vladavine Mauricija ili Fo'ke. Općeje mišljenje pisaca da ;su oni tada i zauzeli Dalmacijui da su otada uvedena nova imena. Konstantin Por-firogenet pa!k u 29. i 31. poglavlju »O upravi Car-stva« piše da su Avari (koje naziva i Slavenima) opu-stošili Dalmaciju u Heraklijevo vrijeme, te da sunjih za vladavine istoga Heraklija pobijedili i pro-tjerali Hrvati i Srbi.8 To dakle treba ispitati da sebar pretpostavkama u nejasnoći štogod dokuči, kadse zbog oskudice pisaca ne može napisati ništa po-uzdana. Time što će se skupljati odavde — odandeiz autora više toga, što će se ispitivati uzroci i pri-gode i prihvaćati što je vjerojatnije, ništa neće bitičvrsto određeno kako se razotkrivanjem tuđih gre-šaka i zabluda ne bi iznijele možda još i gore. Dje-lo će zbog toga biti nesavršeno, ali se ipak čini bo-ljim u istraživanju istine razotkriti vlastitu slabostnegoli težeći za isticanjem navesti isprazno kao isti-nito, ili nedokazano kao pouzdano. Možda će se kas-nije naći tkogod tko će naići na sretniju misao dase utvrdi što pouzdanije i da se dovrši i ta stranadjela. Nema sumnje da će u međuvremenu i ovo ko-ristiti čitaocima.

Povijesni tok u okolnim pokrajinama, osobito uItaliji, pridonosi da se razumije ono što valja reći odalmatinskoj povijesti. Zbog toga će ukratko biti opi-sano što se zbivalo u Italiji dok isu Slaveni zauzeliDalmaciju. Kako su pak italska gibanja u različitovrijeme imala mnogo veza s franačkim i hunskim,bit će dotaknuta i zbivanja kod tih naroda koja do-prinose rasvjetljavanju onoga o čemu se ima govo-riti, kako bi zatim ispale vjerojatnijima pretpostav-ke o dalmatinskoj povijesti, same po sebi nejasne inepouzdane. To će doduše čitaocu biti dosadno, ali seipak čini zgodnijim u potpunoj nejasnoći prilagoditidalmatinskoj povijesti pretpostavke prema tuđimzbivanjima — kakve bile da bile — i istraživati isti-nu negoli ih izostaviti i predmet prepustiti njegovojnejasnoći.

Bilo bi isuvišno nabrajati kako su i kada za sla-bljenja Rimskog Carstva različiti barbari napadaliItaliju i zauzeli cijelo Zapadno Carstvo (osim neko-liko mjesta u Hispaniji i Galiji koja su sve dotada

261

censere, cum accurate a variis auctoribus descriptafacile haberi possint, extincto vero opera OdoacrisHerulorum Regis Occidentali /476./ Imperio, Gothis-

60 que Arrianis cum Rege Theodorico in Thracia mo-rantibus, Ženo Imperator, ut eodem tempore se hocincommodo liberaret, Herulosque gentiles Italia, etDalmatia pelleret, Theodoricum in eos concitavit, quirem strenue gerens, brevi Dalmatiam, Rhaetiam, Ita-

65 liam, /489./ et Siciliam recepit, Gothorumque in Ita-lia Regnum /493/ instituit: Franci interim, debellatiscircumiacentibus nationibus, transmisso Rheno, se-dem in Gallia /456./ fixerant, et Siagrio PraefectoPraetorio Galliarum victo, ditionem in eadem Gallia

70 /489./ dilatarant; Successor Zenoni Anastasius, cumin Asia a Persis, in Europa a Bulgaris (quorum metumuros longos in Thracia construxerat) vexaretur, Ita-licam et Gallicam occupationem spectare coactus fu-it: Theodoricus autem affinitatibus, Reges Francorum

75 et Burgundionum šibi iungens, Provinciam in Gallia,suam in potestatem redegit, Visigothos Galliae, et Hi-spaniae vectigales fecit, et licet Arrianus erga Catho-licos recte se gerens, pacatum regnum possedit. Atcum Bulgaris victis, Pannoniam šibi /502./ vendi^

80 casset (quae Orientali tune tribuefoatur /Marcellinus/Imperio) Anastasio Imperatori suspectus esse caepit,cum interim Franci Christianam f idem /499./ susce-pissent, eorum amicitiam Imperator šibi conciliandamduxit, ob id coronam auream pretiosissimam, et mu-

85 nera cum Consulatu Clodoveo ipsorum Regi obtulit,conatusque est illum, uti Catholicum contra GothosArrianos Italiae possessores incitare, simulque bel-lum Theodorico indixit, et Tarentum oppugnavit; sedcum tune Franci contra Burgundos bellum gererent,

90 Theodoricusque iisdem foederatus, nollet copias suasin Gallia pro Francis periculo exponere, ne Italiamet Dalmatiam in discrimen adduceret, ideo spectatorbelli Burgundici, maluit peracto bello, soluta paenafoederis a Francis victoribus partem pactam Burgun-

95 diae /Procopius de bello Gothico/ emere, quam bellose implicare; sic aucta ditione Francorum amicitiamservavit, Anastasiique conatus elusit: et cum FranciBurgundis devictis Visigothos in Gallia quoque vexa-

262

zadržavala rimsko pravo i ime). To se lako možesaznati iz brižnih opisa različitih autora. Pothvatomherulskog kralja Odoakara9 utrnulo je Zapadno Car-stvo /476/, a arijanci Goti su s kraljem Teodorihomboravili u Trakiji. Da bi se istodobno oslobodio tenevolje i protjerao pogane Herule iz Italije i Dalma-cije, car je Zenon protiv njih potaknuo Teodoriha.Taj je spremno obavljao zadatak i za kratko je vri-jeme uzeo natrag Dalmaciju, Reciju, Italiju /489/ iSiciliju i osnovao gotsko kraljevstvo u Italiji /493/. Umeđuvremenu su Franci pobijedili okolne narode,prešli Rajnu i nastanili se u Galiji /456/. Pobijedivšiprefekta pretorija Galija Sijagrija, proširili su vlastu samoj Galiji /489/.10 Zenonova su nasljednika Ana-stazija napadali u Aziji Perzijanci, u Evropi Bugari.(U strahu je od njih i dao sagraditi duge zidove uTrakiji.) Zbog toga je bio primoran gledati zauzećeItalije i Galije. Teodorih je pak rodbinstvom vezaouza se kraljeve Franaka i Burgunda, doveo pod svo-ju vlast Provansu u Galiji, nametnuo danak Vizigo-tima u Galiji i Hispaniji i, premda je bio arijanac,pravedno se odnosio prema katolicima, pa je imaopotpuno mirno kraljevstvo. Kad su pobijeđeni Bu-gari /502/, tražio je za se Panoniju (koja se tada pri-djeljivala Istočnom Carstvu /Marcelin/)11 i postao jesumnjiv caru Anastaziju. Kako isu Franci u među-vremenu primili kršćansku vjeru (499), car je sma-trao da mora pribaviti njihovo prijateljstvo. Zato jenjihovu kralju Klodoviku ponudio skupocjenu zlat-nu krunu, darove i konzulat, i pokušao ga kao ka-tolika potaknuti protiv arijanaca Gota, posjednikaItalije. Ujedno je Teodorihu navijestio rat i opsjeoTarant. No Franci su tada ratovali s Burgundima, anjihov saveznik Teodorih nije htio svoje čete u Ga-liji izlagati opasnosti za Franke da ne bi doveo upogibelj Italiju i Dalmaciju. Stoga je kao promatračburgundskog rata volio — kad je rat bio okončan inezgodni savez istekao — kupiti od pobjednika Fra-naka ugovoreni dio Burgundije /Prokopije, »O got-skom ratu«/12 nego se uplesti u rat. Tako je proširiovlast i sačuvao franačko prijateljstvo, a Anastazijevepokušaje izigrao. Kad su Franci, svladavši Burgunde,napali i Vizigote u Galiji, usprotivio im se da ih ne

263

rent, illis obstitit, ne prorsus hos delerent, ita ob suam100 prudentiam ab Anastasio, et eius successore lustino,

vel a Francis nullam amplius molestiam accepit:Franci interim nullo obsistente, Thuringos domue-runt, Visigothos e Gallia pepulerunt, Allemannossubegerunt, et usque ad Saxones et Langobardos fi-

105 nes suos protulerunt; cum quibus lustinianus faedus/533./ iniit; Africamque Duce Belisario /534./ recupe-ravit, et cum Italiam aggressurus esset, in Dalmati-am Mundum cum exercitu misit, deinde Siciliam/535./ recepit, quo tempore Mundus in Dalmatia

no contra Gothos pugnans, quamvis victor, occubuit.Constantianus propterea in Dalmatiam missus, Salo-nis recuperatis, murisque eius restauratis, victis Got-his, caeterisque Barbaris Istri accolis, qui Us in auxi-lium /Procopius de bello Gothico libro 1./ venerant,

115 Dalmatiam, et Liburniam in ditionem accepit, Gothisšibi adiunctis, qui in his locis reliqui fuerant,sed cum Gothi, amissa Dalmatia, Belisarium captaNeapoli in eos properantem timerent, ut contra ip-sum universas vires colligerent, praesidium quod

120 metu Francorum validum in Provincia habebant (sicsuadente Vitige eotrum Rege) accersivere, Provincia,spe auxilii, Francis /537./ cessa, quod praetextu fae-deris cum lustiniano (Franci) elusere, revera tamen,ut ex eventu consilium caperent, ut paulo post ege-

125 runt, cum enim iideni maximam Germaniae partem,et accessione Provinciae Galliam universam /540./possiderent, Theodebertus eorum Rex, Gothos belloimplicitos agnoscens, magno exercitu Italiam invasit,Gothisque fugatis Liguriam occupavit, sed maiori

130 parte exercitus morbo pereunte, domum inglorius re-diit; Vitiges interim Francorum auxiliis delusus, cumpares Belisario vires non haberet, Persas contra lus-tinianum irritavit, qui, Oriente afflicto, Antiochiamcaeperunt, Hunni quoque tune Illyricum populati

135 sunt, adeo ut nisi Belisarii virtus bello Gothico citofinem imposuisset, lustinianus coactus fuisset ipsumrevocare, ac in Orientem mittere, et cum Gothis pa-cisci, prout eadem ipsum meditatum esse, tradit Pro-copius. Victis Gothis, captoque Vitige, Belisarius spe-

140 ciosissimum triumphum de Italia egit sed ipso rece-dente insurgentes Gothi, Totila creato Rege, Italiam

264

bi potpuno uništili. Tako zahvaljujući svojoj razbo-ritosti nije više pretrpio nikakve poteškoće niti odAnastazija i njegova nasljednika Justina, niti od Fra-naka. Franci su međutim bez ičijeg protivljenja ukro-tili Turinge, istjerali Vizigote iz Galije, podvrgnuliAlamane i proširili tsvoje granice sve do Šaša i Lan-gobarda.13 S njima je Justinijan /533/ sklopio savezi pod Belizarovim zapovjedništvom iznova je osvo-jio Afriku /534/. Kad je nakanio napasti Italiju, po-slao je u Dalmaciju Munda s vojiskom. Zatim je po-vratio Siciliju /535/, a u to je vrijeme Mund, premdapobjednik, poginuo u Dalmaciji boreći se protiv Go-ta. Zbog toga je u Dalmaciju poslan Konstancijan.Iznova je osvojio Salonu, obnovio njene bedeme, po-bijedio je Gote i ostale barbare ikoji su stanovali uzDunav i došli im u pomoć /Prokopije u prvoj knjizi»O gotskom ratu«/ i primio je pod vlast Dalmaciju iLiburniju, pripojivši sebi Gote koji su bili preostalina tim mjestima.14 Izgubivši Dalmaciju, Goti su sebojali Belizara koji je nakon zauzeća Napulja hitaona njih. Da bi protiv njega okupili sve snage, pozvalisu zbog toga snažnu posadu koju su iz straha od Fra-naka držali u Provansi (tako je savjetovao njihovkralj Vitigis), ustupivši Francima Provansu /537/ na-dajući se pomoći. Franci su to izigrali pod izlikomsaveza s Justinijanom, a u stvari zato da bi odlučiliprema ishodu, kako su malo kasnije i učinili. Već sunaime posjedovali najveći dio Germanije, a dobitkomProvanse /540/ i čitavu Galiju. Znajući dobro da suGoti upleteni u rat, njihov je kralj Teodebert s ve-likom vojskom napao Italiju, razbio Gote i zauzeoLiguriju. No kući se vratio neslavno, jer je veći diovojske izginuo od bolesti. U međuvremenu Vitigis,izigran u franačkoj pomoći, nije imao Belizaru do-raslih snaga, pa je stoga potakao protiv JustinijanaPerzijance. Oni su satrli Istok i zauzeli Antiohiju. IHuni su tada opljačkali Ilirik, tako da bi Justinijanbio primoran opozvati Belizara, poslati ga na Istoki nagoditi se s Gotima, kao što Prokopije piše da jei premišljao, da nije junački Belizar brzo dokončaogotski rat.15 Kad je pobijedio Gote i zarobio Vitigisa,Belizar je proslavio blistav trijumf nad Italijom. Nočim je odstupio, Goti su ustali, izabrali kraljem To-

265

totam perturbarunt, Romamque caeperunt, et quam-vis Belisarius reversus propria virtute, Romam recu-peraverit, tamen >ex virium imbecillitate parum pro-

145 ficere potuit, abeunte vero iterum Belisario, Italiapessum ivit, et Dalmatia a Gothis vexata /548./ fuit,eodemque tempore Illyricum a Slavinis similiter vas-tatum ex Procopio habetur /Procopius libro 3./Sclavini vero qui Imperii ante has terras invaserant,

150 et gentis eius alii subsequuti, Histro transmisso, cumsuis stativu se iungunt, qui iam regionem paulo ante,et licentius incursarant, nonnullis existimantibus,Totilam ipsum Barbaros hos pecunia non pauca cor-ruptos, atque adeo persuasos, idcirco in eam Roma-

155 norum Provinciam immisso, ut Imperatori adversusGothos, nulla de caetero foret ex aequo bellum admi-nistrandi facultas, cum in expugnandis Barbaris viresintenderet suas; sive igitur, ut Totilae gratificaturi,sive de se, nec vocati quidem Sclavini, se eo contule-

160 rint, nil habeo, quod pro cerio ajfirmare sat queam.Quum in tres itaque partes Sclavini partiti copiasessent, diversim vagati, Europam malis insanabilibusaffecere. Dalmatiam tune Slavorum incursiotnem pas-sam, et prima viče forsan, coniectari potest. Franci

165 quoque distractis bello Gothis, Venetiarum partem/549./ occupavere. Tandem maximo apparatu Narsesin Italiam missus, collectis multarum nationum mi-litibus, Salonisque iunctis copiis, cum terrestri itine-re per Venetos proficisci a Francis impediretur, (prae-

170 textu Longobardorum ipsis infestissimorum, quicum Narsete militabant, tamen ut Romanorum pro-gressum prohibentes Gothorum imbecillitatem in remsuam verterent,) per aestuaria Venetorum Ravennampervenit, variisque conflictibus devicit Gothos, quod

175 Franci indigne ferentes, antequam totam Italiamoccuparet, {/555./} duos exercitus misere, quorum al-tero morbo pereunte, altero caeso, Narses Francos to-ta Italia expulit, pacatamque deinde /557./ reforma-vit, ex supradictis constat, Salonam in Dalmatia Ci-

180 vitatem superstitem adhuc fuisse, maximaque com-moda lustiniani Ducibus, bello Gothico praebuisse,ideo falsum, quod Blondus et Bonfinius ex AnnalibusUngaricis referunt, Attilam scilicet Salonam caete-rasque Dalmatiae Civitates destruxisse, cum qui ge-

tilu, uzbunili cijelu Italiju i zauzeli Rim. Belizar isedoduše vratio i osobnom hrabrošću iznova osvojioRim, ali je ipak sa slabim snagama mogao donijetimalo koristi. Čim je opet otišao, Italija je propala, aGoti su napali i Dalmaciju /548/. Prema Prokopijuse drži da su u isto vrijeme Slaveni slično opustošiliIlirik /Prokopije u trećoj knjizi/: Sklavini pak kojisu prije bili napali te zemlje Carstva, i drugi istogaplemena koji su za njima slijedili, prijeđu Histar iodmah se spoje sa svojima koji su već malo ranije idrskije napali pokrajinu. Neki smatraju da je samTotila podmitio te barbare pozamašnim novcem i ta-ko ih nagovorio, ubacivši ih u tu rimsku provincijuzato da Caru ne bi preostalo nikakve pogodnosti daravnopravno vodi rat protiv Gota, kad svoje snageupravi da svlada barbare. Ne mogu ništa dovoljnopouzdano tvrditi jesu li dakle Sklavini onamo došlida učine uslugu Totili ili sami od sebe i nepozvani.Kako su zatim raspodijelili čete na tri dijela i razi-šli se na suprotne strane, Sklavini su Evropi nanijelineizlječiva zla.16 Može se pretpostaviti da je Dalma-cija tada pretrpjela upad Slavena, možda prvi put.I Franci su zauzeli dio Venecije /549/, dok su Gotibili zaokupljeni ratom. Napokon je u Italiju poslanNarzet s vrlo velikom ispremom i vojnicima okuplje-nim iz mnogih naroda. Skupio je čete u Saloni, noFranci su mu branili da putuje kopnom preko Ve-neta. (Izgovorili su se svojim vrlo žestokim neprija-teljima Langobardima koji su vojevali s Narzetom,a zapravo da bi, prepriječivši napredovanje Rimlja-na, okrenuli slabost Gota na svoju korist). Zbog togaje Narzet došao u Ravenu kroz venetske lagune i urazličitim sukobima svladao Gote. Franci su to teš-ko podnosili, pa su prije no što zauzme cijelu Italiju/555/ poslali dvije vojske. Jedna je propala od bole-sti, drugu je Narzet pobio i istjerao Franke iz čitaveItalije. Zatim je u njoj uspostavio mir /557/ i pre-uredio je. Iz gore rečenog je sigurno da je grad Sa-lona u Dalmaciji sve do tada postojao i u gotskomratu pružio Justinijanovim vojvodama velike pogod-nosti. Stoga je lažno što pišu Biondo17 i Bonfini18

prema »Ugarskim analima«,19 tj. da je Atila razorioSalonu i ostale gradove u Dalmaciji. Oni naime koji

266 267

185 sta Attilae scripserunt, ipsum ne quidem in Dalma-tia fuisse dicant, nunquid vero tot Civitates ab eoeversas scribere praetermisissent, cum Salonarumrecuperatio a lustiniani Ducibus post mortem Attilaeplus centum annis evenerit: fabulosum itidem est,

190 quod Diocletianus Presbyter refert in historia RegumDalmatiae a Mauro Orbino in tractatu: II Regno delliSlavi (nuncupato) edita dum Anastasii Imperatoristempore, alterum Regem Salonae, alterum in Istriaponit, hosque a Gothis victos narrat, et ex ipsis Goth-

195 is, Reges Dalmatiae deducit, aliaque his similiasubdens, fidem caeteris šibi contemporaneis detra-hit, quem sequitur Thomas Archidiaconus Spalaten-sis, qui ex eo Gothos cum Slaviš confundit, prout, etlacobus (Luccari), in Annalibus Ragusinis multa ex

200 eo desumens, et si qui alii eiusmodi scripsere, sicnon examinatis iis, quae legerunt, vel audiverunt,more vulgi scribentes, fidem propriam in caeteris,quae vera referunt, in dubium revocant: Dalmatiaergo in Romanorum potestatem, cum Africa, et Italia

205 hoc modo rediit.Caput VIII.

QUOMODO DALMATIA A SLAVIŠ POPULATAFUERIT.

Cum Langobardi maiorem partem Italiae lustino5 Imperante caeperint, iisdemque in Italia regnantibus,

Dalmatia a Slaviš occupata fuerit, ideo quaedamLangobardorum gesta narranda erunt, ut coniecturae,quae contra communem, de Dalmatiae occupatione,sententiam, promentur, melius percipi possint, simul-

10 que res (Francicae) et Hunnicae tangendae, ex qui-bus Hunnos Longobardis foederatos, (Dalmaticae)populationis impulsores fuisse apparebit, eo vero ma-gis Francicas prosequi par est, quia Franci, domitisLangobardis et Hunnis Dalmatiae quoque partem si-

15 mul cum Italico Regno possederunt. Longobardosenim in Pannonias venisse, ibique per annos 42. ha-bitasse Paulus Diaconus tradit, deinde Alboinum ip-sorum Regem Gepidibus devictis, ac relictis Panno-niis cum suis Longobardis, amicis Saxonibus, subdi-

20 tis /Paulus Diaconus libro 2. capite 6. et capite 26./Gepidibus, associatis šibi Bulgaris, Sarmatis, Panno-

268

su pisali o Atilinim djelima ne kažu niti da je biou Dalmaciji, a zar bi doista propustili napisati da jesrušio toliko gradova? Justinijanovi su pak vojvodeponovo osvojili Salonu više od sto godina nakon Ati-line smrti. Isto je tako bajoslovno ono što piše PopDukljanin u »Povijesti dalmatinskih kraljeva« kojuje izdao Mavro Orbini20 u raspravi nazvanoj »Kra-ljevstvo Slavena«, dok u vrijeme cara Anastazija po-stavlja jednoga kralja u Saloni a drugoga u Istri, ipripovijeda da su ih pobijedili Goti, a kraljeve Dal-macije izvodi od samih Gota.21 Dodajući i drugo to-me slično, oduzima vjerodostojnost ostalome što jenjemu suvremeno. Njega slijedi splitski arhiđakonToma, koji prema njemu miješa Gote sa Slaveni-ma,22 a isto tako i Jakov Lukarić, koji u »Dubrovač-kim analima«23 mnogo preuzima od njega. I drugi,piše li tko na takav neodgovoran način, ne ispitavšiono što je pročitao ili čuo, dovode u sumnju vlasti-tu vjerodostojnost u ostalome što iznose istinito. Dal-macija se dakle s Afrikom i Italijom na takav načinvratila pod rimsku vlast.

VIII poglavljeKAKO SU SLAVENI OPLJAČKALI DALMACIJU

Langobardi su zauzeli veći dio Italije za Justi-nova carevanja, a dok su oni vladali u Italiji, Slavenisu zauzeli Dalmaciju. Zlbog toga će valjati ispripo-vjediti nešto langobardske povijesti da bi se moglebolje shvatiti pretpostavke koje će biti izložene pro-tivno općem mišljenju o zauzeću Dalmacije. Ujednoće valjati dotaknuti franačku i hunsku povijest izkoje će se vidjeti da su Huni kao saveznici Lango-barda potaknuli pljačkanje po Dalmaciji. Franačkuje povijest pravo pratiti to više što su Franci ukro-tivši Langobarde i Hune zajedno s italskim kra-ljevstvom zaposjeli i dio Dalmacije. Pavao Đakon na-ime piše da su Langobardi došli u Panonije i ondjeboravili četrdeset dvije godine, da je zatim njihovkralj Alboin svladao Gepide i, napustivši Panonijesa svojim Langobardima, s prijateljima Sasima i spodanicima Gepidima /Pavao Đakon u 6. i 26. po-glavlju druge knjige/, pripojivši sebi Bugare, Sarma-

269

niis, Suavis, Noricis, et aliis eiusmodi nominibusmaximis viribus Italiam invasisse, occupataque totafere Gallia Cisalpina, Tuscia, et Umbria, Longobar-

25 dorum Regnum in Italiam /568./ transtulisse, regio-nesque distinguendo, Ducatus Foroiulii, Spoleti, etTusciae instituisse: /571./ Longoibardorum deindeRegno per 30. Duces gubernato, /575./ Mauritius Im-perator Francos contra eos incitavit, quorum timore

30 perculsi Longobairdi, Childeberto Francorum Regi 12.millium solidorum, tributum /584./ pepigere: sed aMauritii legatis iuveni Rege 50. millium oblationeil-lecto, contra Longobardosque bellum parante, Longo-bardi simul convenientes, ut facilius Francis, et Ro-

35 manis resistere possent, Regem Autarim /585./ cre-ant, qui Francos invadentes, loca tuta tenendo, /586./delusit, Romanis Samnium eripuit, Ducatumque Be-neventanum /589./ instituit. Autari Agilulfus /591./successit, qui Catholicam fidem amplexus, saepius

40 cum Francis faedus renovavit, provocatus vero abExarcho, ob filiam et generum captos, Romanis bel-lum acre /600./ intulit.

Circa haec tempora Slavos ex Divi Gregorii epi-stolis Dalmatiam occupasse, ref erunt communiter auc-

45 tores; Sed quum Slavos, Abares etiam vocet Porphi-rogenitus, ideo de his monnulla /Euagrius Scolasticuslibro 5. capite 1./ dicenda. Abari Schytica Hamaxo-biorum gens, qui campos ultra Caucasum existentesdepascuntur, a vicinis Turcis pulsi littora Euxini re-

50 linquentes, ad Bosphorum venerunt, et expugnatisomnibus Barbaris, qui in medio erant ad Istrum per-venere, et legationem ad lustinianum misere./Idem libro 6. capite 10./ lustini eius successoris tem-pore Illyricum populati, usque ad murum longum

55 Thraciae pervenere: Hos autem Abares, non fuisseAbares sed Hunos Un,Ir vel V,er et Chunnos dictos/Libro 7. {capite 7.)/ Theophylactus Simmocata, /Lib-ro 18. capite 30./ Nicephorus, Calistus, et Paulus Di-aconus late scribunt: Hi ergo Hunni Abares dicti, si-

60 mul cum Longobardis Gepides vicere, deinde Longo-bardis in Italiam digressis, Pannonias aib iisdem re-lictas occuparunt, Slavosque Istri accolas šibi associ-antes, eo potentiae devenere, ut Francis infesti, Tibe-rium Imperatorem šibi tributum annuum (80.) millia

270

te, Panonce, Svavijce, Norike i druge takvih imena,1

s golemim snagama napao Italiju. Zauzeo je gotovocijelu Ovostransiku Galiju, Etruriju i Umbriju, pre-nio langobardsko kraljevstvo u Italiju /568/ i razlu-čujući pokrajine, osnovao vojvodstva Furlaniju, Spo-leto i Toskanu /571/. Kraljevstvom je Langobardazatim upravljalo trideset vojvoda /575/, a car je Ma-uricije protiv njih potaknuo Franke. Pobojavši ih se,Langobardi su franačkom kralju Hildebertu platilidanak od 12000 solida /584/. No Mauricijevi su posla-nici zaveli mladog kralja poklonom od 50000, pa jespremao rat protiv Langobarda. Oni su ise ujedinilida bi ise lakše mogli odupirati Francima i Rimljani-ma i izabrali su za kralja Autara /585/. Držeći sigur-ne položaje, on je izigrao franački napad /586/, aRimljanima je oteo Samnij i osnovao beneventskovojvodstvo /589/. Autara je naslijedio Agilulf /591/.Prigrlivši katoličku vjeru, u više je navrata obnav-ljao savez s Francima. Kad ga je pak izazvao egzarh,uhvativši mu kćer i zeta /600/, nametnuo je Rimlja-nima žestok rat.

Autori prema pismima sv. Grgura zajedničkiiSe da su otprilike u to doba Slaveni zauzeli Dal-

maciju.2 No Porfirogenet Slavene naziva i Avarima,3

pa stoga valja o njima ponešto reći. Euagrije Skola-stik, prvo poglavlje pete knjige: Abare, skitsko ple-me Hamaksobijaca koji uživaju polja s onu stranuKavkaza, potjerali su susjedni Turci. Napuštajućiobale Crnog Mora, oni su došli na Bospor, svladalisve barbare koji su bili u međuprostoru, stigli doIstra i uputili poslanstvo Justinijanu.4· /Isti, desetopoglavlje šeste knjige/ Opljačkavši Ilirik u vrijemenjegova nasljednika Justina, stigli su sve do tračkogdugog zida.5 Teofilakt Simokata pak /u 7. poglavljusedme knjige/,6 Nicefor Kalist /u 30. poglavlju osam-naeste knjige/7 i Pavao Đakon opširno pišu da ti Ava-ri nisu bili Avari nego Huni,8 nazvani Un'ir ili U'er iHuni. Ti su dakle Huni nazvani Avarima zajedno sLangobardima pobijedili Gepide, a kad su Lango-bardi otišli u Italiju, zauzeli su Panoniju koje su ovinapustili. Pripojivši sebi Slavene koji isu stanovaliuz Dunav, uzdigli su se do takve moći da su kaoneprijatelji Franaka primorali cara Tiberija da im

271

Θ5 nummurn dare, eiusque successorem Mauritium usquead C. millia augere coegerint: Agilulfus ergo Lango-bardorum Rex, cum hine Romanos, inde Francos ti-meret, Abares hos, sive Hunnos utrisque formidabi-les (quamvis idolatras) metu sic suadente, ita šibi

70 conciliavit, ut non solum cum ipsis contra Romanosfaedus /597./ percusserit, sed eorundem favore, propače cum Francis conservanda usus /Paulus Diaco-nus libro 4. capite 25./ sit, deinde provocatus filiaecum genero captae causa, ut supra dictum est, cum

75 Romanis bellum inferre vellet, nec Francos šibi fae-deratos, bello etiam civili tune implicitos, timeret, acDucibus suis non fideret, quorum aliquos rebelles do-muerat, et Tridenti Foroiuliique Duces ab eo apertedescivissent, Abares, et Slavos faederatos in auxili-

80 um advocavit, quorum ope multas Civitates Romaniseripuit, et irarum plenus evertit, Ducibusque Triden-ti, et Foroiulii ad officium reductis {/600./} Istriampopulatus /Paulus Diaconus ibidem./ est. IstriamLongbardi, cum Avaribus, et Sclavis ingressi univer-

85 sa ignibus, et rapinis vastaverunt. De his Slaviš Di-vus Gregorius scripsisse videtur. Maximo SalonitanoEpiscopo ad /Divi Gregorii epistolarum liber 8. epis-tola 36./ Romanam veniens Urbem, communis jiliusPresbyter Veteranus, ita me podagrae doloribus de-

90 bilem reperit, ut fraternitatis tuae epistolis per merespondere nullatenus valuissem, et quidem de Scla-vorum gente, quae vobis valde imminet, et affligorvehementer, et conturbor, affligor in his quae iam invobis patior, conturbor, quia per Istriae aditum iam

95 Italiam intrare caeperunt. Idem Zonaras tradit inMauritio pacem cum eo (scilicet Avarorum Rege) fa-cit, sed Chaganus, ut insatiabilis, et perfidus doloRomanos aggressus, ipse quievit, Sclavorum gentesquasdam ad populandas Provincias concitavit, quae

100 usque ad murum longum sunt progressae, quapropterImperator Comentiolo Duce creato, Barbaros impro-viso adventu, Romanis finibus expulit, multis caesis,et praeda omni, captivisque receptis; item posteaChaganus, Romanas Provincias rursus aggressus,

105 missas contra se legiones, alias vincebat, alias vince-batur. Dalmatiam quoque tune a Slaviš cum Istria,caeteroque Illyrico populatam argui debet, hocque

272

daje godišnji danak od 80000 zlatnika, a njegova nas-ljednika Mauricija da ga povisi na 100000.9 Lango-bardski kralj Agilulf bojao se dakle s jedne straneRimljana a s druge Franaka, pa je stoga iz strahauza se vezao te Avare ili Hune (premda idolopoklon-ce), strašne i jednima i drugima, i to tako da nije sa-mo s njima sklopio savez protiv Rimljana /597/, negose njihovom naklonošću poslužio i da bi očuvao mir sFrancima /Pavao Đakon u 25. poglavlju četvrte knji-ge/.10 Izazvan zatim zarobljavanjem kćeri i zeta, ka-ko je gore rečeno, htio je Rimljanima navijestiti rat.Svojih se saveznika Franaka nije bojao, tada još iupletenih u građanski rat, a u svoje se vojvode nijepouzdavao: neke je buntovne ukrotio, a vojvode suTrenta i Furlanije od njega otvoreno otpali. Stoga jepozvao u pomoć Avare i saveznike Slavene. S njiho-vom je pomoći Rimljanima oteo i pun gnjeva razoriomnoge gradove, priveo je dužnosti vojvode Trenta iFurlanije /600/ i opljačkao je Istru /Pavao Đakon naistom mjestu/: Ušavši u Istru, Longbardi su s Ava-rima i Sklavenima sve opustošili ognjem i otimači-nom.11 Čini se da je sv. Grgur pisao o tim Slavenima/36. pismo osme knjige pisama sv. Grgura/: Saloni-tanskom biskupu Maksimu. Došavši u grad Rim, našme zajednički sin svećenik Veteran zatekao takooslabljena bolovima od uloga da nikako nisam biosposoban osobno odgovoriti na tvoje bratsko pismo.Dakako da sam silno potišten i uznemiren zbog ple-mena Sklavena koje vam jako prijeti. Potišten samzbog onoga što već preko vas trpim, a uznemiren jersu kroz istarski prilaz već počeli ulaziti u Italiju.12

Isto piše Zonara u »Mauriciju«: sklopi mir s njime(tj. s kraljem Avara), ali je nezasitni i vjerolomniKagan prijevarno napadao Rimljane: sam se smirio,ali je neka plemena Sklavena potaknuo da pljačkajuprovincije. Ona su uznapredovala sve do dugog zida.Car je zbog toga imenovao vojskovođom Komentiola,nenadanim dolaskom izbacio barbare van rimskihgranica, mnoge je pobio i povratio sav plijen i zaro-bljenike. Zatim kasnije: napadnuvši opet rimske pro-vincije, Kagan je čas pobjeđivao legije poslane pro-tiv njega, a čas bivao pobijeđen.13 Mora biti dokaza-no da su tada Slaveni s Istrom i ostalim Ilirikom

273

multoties evenisse ex iis, quae auctor historiae mis-cellae refert, dicendum /Libro 16./ est. 17. *Impera-

110 toris Mauritii anno coacervatis virtutibus Chaganusin Dalmatiam properat, et cum venisset Belicham(Theophylactus Simocatta, Banges, Georgius Cedre-nus Balbam) 40. Civitates, quae circa eam sunt om-nes depopulatus est, quibus Priscus agnitis, Gudoin

115 ad explorationem rerum direxit, qui in valle occulta-batur, pusilla, et diluculo in dorsa eorum advectus,illos cunctos peremit, et acceptam praedam adduxitad Priscum. Porro Chaianus in-fortunio comperto, inregionem suam regressus est, et Priscus ab propria.

120 Anno Imperatoris Mauritii 19. iterum Comentiolusassumptis armatis venit ad Istrum, et unitur Priscoapud Singidonem, et solvitur pax, quae ad Avareserat, qua dissoluta veniunt in Viminacium, quod estInsula magni Istri, quibus auditis Chaianus collectis

125 Potentatibus ad Romacia procedit rura; quatuor ergofilios traditis aliis virtutibus ad custodienda vada Is-tri constituit. At vero Romani ratibus factis, fluviumtransmearunt, et Praetore Prisco, bellum cum filiisChaiani inierunt. Comentiolus enim inftrmatus in

130 Viminacio sedebat Insula; cumque multas horas bel-lum tenuisset, et 300. iam Romanis interemptis, Soloccubuisset, 4000. Barbarorum intereunt, similiter ettertia die praeliantes ab excelsioribus Romani adBarbaros accesserunt, hosque vertentes, Avares mul-

135 tos necaverunt ex illis, inter quos et filii Chaiani ne-cati sunt, illustremque victoriam Romani induerunt.Chaianus vero coacervatis viribus copiosis, contraRomanos progreditur; bello autem manente vertuntRomani Barbaros, et hane omnibus insigniorem retu-

140 lere victoriam. Interea Priscus, 4000. praemissis, Tyr-so (Tisson) amne transmisso, Barbarorum exploraremotus praecepit, at vero nil eorum, quae facta fue-runt Barbari cognoscentes, festum diem concelebrant,et pariter convivantur, in hos clanculum Romani insi-

145 dentes, maximum operati sunt metum, triginta quip-pe millia Gepidorum, Barbarorumque aliorum occi-derunt, et copiosa praeda comprehensa, revertunturad Priscum. Chaianus autem rursus, potentatibus cu-mulatis, venit ad Istrum, et (innito) bello Barbari

150 superantur, et amnis fluentis necantur, pereuntque

opljačkali i Dalmaciju, a prema onome što iznosi au-tor »Miješane povijesti« /u šesnaestoj knjizi/ valjareći da se to mnogo puta dogodilo: Sedamnaeste go-dine cara Mauricija Kagan skupi vojsku i pohita uDalmaciju. Kad je došao do Belike (u Teofilafcta Si-mokate: Bangi; u Georgija Cedrena: Balbe), opljač-kao je svih četrdeset naselja koja su oko nje. Kad jeto saznao Prisk, uputio je Gudoina da istraži prilike.On se krio u maloj uvali, te im se u polumraku pri-vukao s leda i smjesta sve pobio, a zadobiveni plijendopremio Prisku. Kajan je zatim otkrio nesreću ivratio se u svoje područje, a Prisk u svoje. Devetna-este godine cara Mauricija Komentiol opet uzme oru-žanike, dođe do Istra, ujedini se kod Singidona s Pri-skom, i bude razvrgnut mir koji je postojao s Avari-ma. Razvrgnuvši ga, dođu u Viminacij, otok velikogIstra. Čuvši za to, Kajan skupi sile i stupa naprijedna Romacijska polja. Stoga postavi četvoricu sinovada čuvaju dunavski gaz, predavši im druge snage.Rimljani su pak načinili splavi i prešli rijeku, te podPriskovim zapovjedništvom zametnuli boj s Kajano-vim sinovima. Komentiol je naime sjedio utvrđen naotoku Viminaciju. Kad je sunce zašlo pošto se bojvodio mnogo sati, već je bilo pobijeno tristo Rimlja-na, a poginule su četiri tisuće barbara. Boreći se sli-čno i trećega dana, Rimljani su s viših položaja pri-šli k barbarima, nagnali ih u bijeg i između njih po-bili mnogo Avara. Medu njima su ubijeni i Kajanovisinovi, te su se Rimljani zaodjenuli sjajnom pobje-dom. Kajan pak skupi obilne snage i nastupa pro-tiv Rimljana. U dugom boju Rimljani nagna ju bar-bare u bijeg, te odnesu i tu pobjedu, od svih zname-nitiju. Međutim Prisk posla naprijed četiri tisuće iodredi da prešavši rijeku Tirs (Tisu) izviđaju kreta-nje barbara. Ne znajući ni za što što je bilo počinje-no, barbari slave praznik i uz to se goste. Rimljanisu potajice vrebali na njih i izazvali golem strah. Po-bili su naime trideset tisuća Gepida i drugih barbarai, ugrabivši obilan plijen, vrate se Prisku. Kajan pakopet skupivši sile dođe do Istra, rat započne, i bar-bari budu svladani i ubijani u riječnom toku. S nji-ma pogine i vrlo mnogo Sklavina, a žive su zadobilitri tisuće Avara, Sklavina pak osam stotina, tri ti-

274 275

cum his plurimi quoque Sclavinorum vivos autemobtinuerunt Avarum quidem 3000. Sclavinorum ve-ro 800. et Gepidarum 3200. nec non et 2000. Barba-rorum. Eadem Theophylactus Simocatta pluribus

155 verbis refert, numerumque captivorum auget, quosin Urbe Tomea missos, et Chagani astu restitutosscribit, libro 8. capite 2. 3. et 4. ex quibus Dalmati-am saepius, ab Abaribus, et Slaviš populatam dićipotest, occupatam autem affirmari non potest: cum

160 Imperii vires nondum in Asia distractae, validae inutroque Illyrico essent, et saepe de iisdem Abaribus,et Slaviš victrices, non solum in Dalmatia, sed adIstrum, et ultra, numquid Dalmatiam occupare per-misissent: neque ex epistolis Divi Gregorii Dalmati-

165 am occupatam fuisse concludi potest, cum SlavosDalmatiae imminentes, et Istriam ingressos tantum,non occupasse, memoret Gregorius; imo, ex serie{verborum} eiusdem epistolae, Dalmatiam ita debi-lem non fuisse, ut eversionem Civitatum, praesertim

170 maritimarum, timuerit, comprehenditur; quod ex po~sterioribus eiusdem epistolis loanni Primae lustini-aneae, et Constantino Scorditano Episcopis, de PauloDioclealino Episcopo, prout, et Firmino Histriae Epi-scopo anno 602. scriptis, confirmatur, in quibus de

175 Slaviš ne verbum quidem: ideo sicuti tune SlavosIstriam populasse cum Paulo Diacono concordat Gre-gorius, ita Dalmatiam occupasse non constat; poste-riusque id evenisse concludendum est, tempusque in-dagandum.

CaputIX.QUANDO DALMATIA AB ABARIBUS, VEL

SLAVIŠ OCCUPATA, ET CIVITATESMARITIMAE DESTRUCTAE FUERINT.

5 Heraclio Imperante Dalmatiam a Slaviš, vel A-baribus occupatam, Porphirogenitus asserit, et Ana-stasius Bibliothecarius loannem Papam quartumDalmatas captivos redemisse, corporaque Sancto-rum, e Dalmatia, et Istria Romam transferenda cu-

10 rasse, refert; cum vero loannem IV. tempore Hera-clii fuisse, constet, ideo ex hac captivorum redemp-tione, circa ea tempora Dalmatiam occupatam arguipotest, nec non Dalmatas tune in captivitatern ab A-

276

suce dvjesto Gepida, i k tome dvije tisuće barbara.1*Isto s više riječi iznosi Teofilakt Simokata i povećavabroj zarobljenika,15 za koje u drugom, trećem i četvr-tom poglavlju osrne knjige piše da su bili poslani ugrad Tomi16 i da su povraćeni Kaganovom lukavšti-nom. Po tome se može reći da su Avari i Slaveni češ-će opljačkali Dalmaciju, ali se ne može tvrditi da suje zauzeli. Snage Carstva nisu još bile zaokupljene uAziji, bile su snažne u oba Ilirika i često su pobjeđi-vale iste te Avare i Slavene ne samo u Dalmaciji ne-go i kod Dunava i preko njega. Zar bi dopustile dazauzmu Dalmaciju? Ni iz pisama sv. Grgura ne možese zaključiti da je Dalmacija bila zauzeta, jer Grgurspominje da Slaveni prijete Dalmaciji i da su samoušli u Istru, ne da su je zauzeli. Dapače, iz slijeda seriječi istoga pisma razumije kako Dalmacija nije bi-la toliko slaba da bi se bojala pada gradova, osobitoprimorskih. To je potvrđeno i kasnijim Grgurovimposlanicama napisanim 602. godine biskupu Justini-jane Prime Ivanu i skadarskom biskupu Konstanti-nu o dukljanskom biskupu Petru, a isto tako i Fir-minu, biskupu Istre. U njima ni riječi o Slavenima.17

Grgur se s Pavlom Đakonom18 slaže da su Slavenitada opljačkali Istru, i upravo zato nije sigurno dasu je zauzeli. Valja zaključiti da se to dogodilo kas-nije, a vrijeme treba istražiti.

IX poglavljeKAD SU AVARI ILI SLAVENI ZAUZELIDALMACIJU I KAD SU BILI RAZORENI

PRIMORSKI GRADOVIPorfirogenet spominje da su Slaveni, ili Avari,

zauzeli Dalmaciju za Heraklijeve vladavine.1 Ana-stazije Bibliotekar iznosi da je papa Ivan IV otkupiozarobljene Dalmatince i pobrinuo se da se tijela sve-taca iz Dalmacije i Istre prenesu u Rim.2 Kako je paksigurno da je Ivan IV Heraklijev suvremenik, po tomse otkupu zarobljenika može dokazivati da je Dal-macija zauzeta otprilike u to vrijeme, a isto se takomože tvrditi da su tada idolopoklonci Avari, ili Sla-veni, odveli Dalmatince u zarobljeništvo, da ih jeotkupio papa Dalmatinac i da su tijela svetaca pre-nesena iz razorenih gradova. To potkrepljuju i Por-

277

baribus, vel Slaviš Idolatris ductos, et a Papa Dal-15 mata redemptos, Sanctorumque Corpora e Civitati-

bus destructis translata affirmari, quod et Porphiro-geniti dictis adstipulatur: eodem tempore Salonaeeversionem secutam Archidiaconus Spalatensis tra-dit, ut infra; sed quae causa, quaeve occasio Abari-

20 bus vel Slaviš Heraclio Imperante Dalmatiae occu-pandae, fuerit, indagandum: cum praesertim Civita-tes maritimas, caeteris validiores, ac subsidia inpromptu habentes occupare facile illis non fuisse,cuilibet aequo aestimatori censendum sit.

25 Heraclium cum Longobardis usque ad RothariiRegnum nullum bellum gessisse historici memorant,ab Abaribus vero maximas incursiones passum, pa-cemque saepe renovasse tradunt: de Dalmatiae au-tem occupatione nihil apud quemquam praeter Por-

30 phirogenitum reperitur. Sed cum eodem Heraclio Im-perante Cosroes Persarum Rex bellum acre Romanisintulisset /614. Historia Miscella/, Hierosolymamqueoccupasset, et Abares, Sclavinos, Bulgares, et Gepi-das contra eosdem incitasset, atque ob id Heraclius

35 pacem cum Chagano facere utcunque coactus fuisset,ut Persis resistere posset, indeque in Asia diu de-tentus, cum Persis prius, deinde cum Saracenis lon-go tempore bellum gessisset; hoc interim RotharisLongobardorum Rex creatus /638./ est, quem primor-

40 dio sui Regni victis Romanis, Cottias, Alpes, et Ve-netae Provinciae, reliquum occupasse constat, acproinde si diceretur, Rotharim cognoscentem, Fran-corum Regem Dagobertum sedando Regno implici-tum, et Saxonum, Slavorumque motibus occupatum:

45 Romanos vero in Oriente afflictos, amissis Syria,Aegypto, Hierosolyma, et Antiochia, occasionem nac-tum, ad reliqua Occidentalis Italiae subigenda ani-mum intendisse, cumque Romanorum vires in Italia,ex Dalmatia maximam commoditatem, et adiumen-

50 tuni percipere animadverteret, praesertim a Salona,caeterisque maritimis Civitatibus, ex usu navigatio-nis, supplementis militum, et comeatibus convehen-dis; ideo, vel exemplo Totilae, et Agilulfi, Avares,Slavosque Istri accolas, contra Imperium concitasse,

55 (quid si ipsi (Saraceni) exemplo Cosroes idem fece-re) si quis tune Abares, cum Slaviš, instigantibus

278

firogenetove riječi.3 Splitski Arhiđakon piše da jeistodobno uslijedio i pad Salone (v. niže).4 No kojije Avarima, ili Slavenima, bio razlog ili koja prigodada za Heraklijeve vladavine zauzmu Dalmaciju, tovalja istražiti. Svaki naime pravedan procjenitelj mo-ra smatrati da im nije bilo lako zauzimati osobito pri-morske gradove koji su jači od ostalih, a imaju i pot-poru pri ruci.

Povjesničari ne spominju da je Heraklije vodioikakav rat s Langobardima ,sve do Rotarijeva kra-Ijevanja, no pišu da je pretrpio goleme napade Avarai da je često obnavljao mir. O zauzeću se pak Dalma-cije ne nalazi ništa ni kod koga osim kod Porfiroge-neta. No za vladavine je istoga Heraklija perzijskikralj Hozroje nametnuo Rimljanima oštar rat /614,»Miješana povijest«/,5 zauzeo Jeruzalem i protiv njihnahuškao Avare, Slavene, Bugare i Gepide. Hera-klije je zbog toga bio primoran bilo na koji načinsklopiti mir s Kanom da bi se mogao oduprijeti Per-zijancima. Zatim se dugo zadržao u Aziji, ratujućidugo vremena prvo s Perzijancima, a zatim s Arapi-ma. U međuvremenu je Rotarije izabran za lango-bairdskog kralja /638/. Sigurno je da je na samom po-četku svoga kraljevanja pobijedio Rimljane i zauzeoKotijske Alpe i preostatak venetske pokrajine. I baškao da bi se reklo da je Rotarije uočio priliku, zna-jući da je franački kralj Dagobert .sputan smiriva-njem kraljevstva i zauzet pokretima Šaša i Slavena,a da su Rimljani satrti na Istoku gubitkom Sirije,Egipta, Jeruzalema i Antiohije, pa je nakanio podvrg-nuti ostatak zapadne Italije. Primjećivao je pak darimske snage u Italiji primaju golemu pogodnost i po-moć dovoženjem pojačanja i opskrbe iz Dalmacije,osobito iz Salone i ostalih primorskih gradova zbograzvijena pomorstva. Reklo bi se da je zbog toga —ili po primjeru Totile i Agilulfa — nahuškao protivCarstva Avare i Slavene koji su stanovali uz Dunav.(A što ako su sami Arapi po Hozrojevu primjeru uči-nili isto?) Zar bi se činilo da je što neskladno pretpo-stavio onaj, tko bi rekao 'da su tada Avari sa Slaveni-ma, podj areni od Langobarda i Arapa, ili sami odsebe na vlastitu korist, ugrabili priliku kad su rim-ske vojske bile poražene u Aziji, pa su napali Dalma-

279

Longobardis, et Saracenis, vel Romanorum in Asiaexercitibus devictis occasionem nactos, per se solospropria utilitate suadente, Dalmatiam militibus va-

60 cuam non incursionibus, ut ante, sed validiori appa-ratu aggressos diceret, an incongruum quid coniec-tasse videretur: Quomodo autem quando Asia vexa-batur res Romanae se in Europa habuerint Menan-der in fragmentis, Tiberio Imperante, refert.

65 Praeterea copias non dico, quae satis essent adresistendum Abaris, sed ne minimas quidem omninohabebat. Etenim omnes exercitus, quos conscripse-rat, Persico bello in Armenia, et Mesopotamia occu-pati erant, et infra. vastata a Sclavinis Graecia, cum

70 undique alia, ex aliis pericula imminerent, et exori-rentur, neque Tiberius, satis copiarum haberet quibus-cum una parte hostium, nedum cum toto hostili ag-mine manus consereret, neque in eius postestateesset, hostibus obviam ire, propterea, quod Romano-

75 rum vires ad Orientis bellum conversae erant, lega-tum misit ad Baianum Abarorum Ducem. Quod situne propter Persicum bellum, nondum rebus eorumafflictis, scriptores virium Europaearum imbecillita-tem fatentur, quanto magis tempore Heraclii ex diu-

80 turnitate belli Asiatici, tot locis amissis imbecillioresevaserint, Illyricumque militibus destitutum fuerit,censeri potest; tune ergo Dalmatiam occupatam, etCivitates maritimas propriis civibus (qua in Asia,qua in Italia distractis) destitutas, facile in potesta-

85 tem Avarorum, vel Slavorum venire potuisse persua-deri potest, maxime, si expugnandarum Urbium ra-tionem a quopiam edoeti fuissent, quod vero simili-ter Langobardis tribuendum esset, Civitatesque ma-ritimas captas destruxisse, vel Longobardis gratifi-

90 cantes, ut Graecos hac opportunitate ad Italiaereliqua sustinenđa privarent, vel quia eaedem Civi-tates ipsis parvo, vel nulli usui essent, cum patriomore mapalia incolerent, ne Dalmatis ad Insulas sereducentibus receptacula contra ipsos essent, posses-

95 sionemque Dalmatiae terrestris inquietarent, tuneSalonam, Scardonam, Naronam, et Epidaurum de-structas, quarum nunc tantum ruinae cernuntur, ve-rosimile videtur, captivosque a (Papa) loanne Dal-mata redemptos temporibus congruit, hane autem

280

čiju lišenu vojnika ne naletima, kao prije, nego sjačom spremom? Kako su pak stajale rimske prilikeu Evropi dok je Azija bila napadana, izlaže za Ti-berijeve vladavine Menandar u fragmentima: Osimtoga nije imao četa, ne kažem, koje bi dostajale dase odupre Abarima, nego uopće nikakvih. Sve su na-ime vojske koje je bio unovačio bile zauzete ratoms Perzijancima u Armeniji i Mezopotamiji. I niže:Dok su Sklavini pustošili Grčku, odasvud su prije-tile i jedna se iz druge rađale pogibelji. Tiberije nijeimao dovoljno četa kojima bi se sukobio makar s jed-nim dijelom neprijatelja, a pogotovu ne s čitavim ne-prijateljskim mnoštvom, niti je bilo u njegovoj vla-sti da predusretne neprijatelje, jer su rimske snagebile 'upravljene ratu na Istoku. Uputio je stoga po-slanika abarskom vojvodi Bajanu.6 Pa ako pisci pri-znaju slabost evropskih snaga tada, zbog rata s Per-zijancima, dok njihove prilike još nisu bile oslablje-ne, može se zamisliti koliko su slabije postale u He-raklijevo vrijeme zbog dugotrajna rata u Aziji, kadje izgubljeno toliko mjesta, a Ilirik lišen vojnika.Može se dakle steći uvjerenje da je Dalmacija tadazauzeta i da su primorski gradovi, lišeni vlastitihgrađana (razvučenih što Azijom, što Italijom), lakomogli doći pod vlast Avara, ili Slavena, pogotovo akoih je tko bio podučio pravilima zauzimanja gradova.Vjerojatno bi to trebalo pripisati Langobardima. Mo-že se povjerovati da su razorili zauzete primorskegradove bilo da učine uslugu Langobardima — ka-ko bi lišili Grke te pogodnosti da podržavaju ono štoje preostalo od Italije, bilo zato što su njima samimati gradovi malo ili nikako služili — jer su po očin-skom običaju stanovali u kolibama. Čini se vjero-jatnim da su tada razorili Salonu, Skardonu, Naro-nu i Epidaur, od kojih ,se danas razabiru samo ru-ševine, kako ne bi bili uporišta protiv njih Dalma-tincima koji su se povukli na otoke i kako ih ne biuznemiravali u posjedu nad kopnenom Dalmacijom.S tim se vremenom slaže da je zarobljenike otkupiopapa Dalmatinac Ivan. Konstantin Porfirogenet pakpiše da je to zauzeće Dalmacije uslijedilo u Herakli-jevo vrijeme. Kaže naime u 29. poglavlju: Pobivši

281

100 Dalmatiae occupationem Constantinus Porphirogeni-tus Heraclii tempore secutam scribit; nam ait Capite29./: Sclavi, vel Avares transdanubiani, occisis equiti-bus Romanis, vestibus eorum induti, ad clausuramadmittuntur, Salonam quoque capiunt, et infra, atque

105 hi ipsi Rhausini olim tenuerunt Urbem Pitaura, etpostea cum reliquae Urbes expugnatae a Slaviš essent,qui in hoc Themate, haec quoque Urbs capta fuit, etCives partim interfecti, partim vinculis abducti, quifuga salutem invenire potuerunt, loca praerupta inha-

lio bitarunt, ubi Oppidum est. et infra capite 30. narrataSalonae occupatione interfecerunt omnes (scilicetOppidanos) et ex eo tempore Dalmatiam universamtenuerunt, Sedemque illic suam collocarunt, exceptisOppidulis ad mare adiacentibus, qui sese ipsis non

115 tradiderunt, sed in Romanorum potestate permane-bant, eo quod ex mari victitarent, ex quibus innuerevidetur, Salonam tune captam quidem, sed non des-tructam, Oppidave quaedam maritima, ne quidemoccupata: Thomas autem Archidiaconus Spalatensis

120 diuturna obsidione, maximisque conatibus oppugna-tam, tandemque propter Civium ad naves fugam cap-tam, et destructam Salonam prolixo sermone /Capite7./ narrat; qui, quamvis trecentis f ere annis Porphi-rogenito posterior fuerit, non levis fidei auctor cen-

125 sendus est, propter antiquitatem, quae illi auctorumfortasse hodie non extantium copiam praebuit; quam-vis Gothos, ex Diocleate cum Slaviš confundens inunam gentem coaluisse dicat, hancque Salonae des-tructionem lohannis (Papae) tempore secutam /Ca-

130 pite 8./ tradit. eodem tempore loannes Summus Pon-tifex Apostolicae sedis cum esset Dalmatinus natione,audiens suae gentis miserabilem casum, valde con-doluit, misitque Abbatem quendam Martinum nomi-ne cum multa pecuniae quantitate pro redimendis

135 captivis, qui veniens od partera Dalmatiae, multosredemit captivos a Slaviš, eosque ad parentes suosremisit: Iste Martinus ex Apostolica iussione multo-rum Sanctorum reliquias accepit in partibus Dalma-tiae, et Istriae, et detulit eas Romam ad praedictum Pa-

140 pam loannem, qui Venerabilis Pontifex eas reverentersuscipiens, recondidit apud Ecclesiam Beati lohannisLateranensis, ubi est jons Baptisterii /Baronius 640./,

282

rimske konjanike, prekodunavski Sklaveni ili Avariu njihovoj odjeći budu pušteni do straže i zauzmuSalonu. I niže: Isti su ti Rausini nekoć držali gradPitaur. Kad su kasnije Slaveni, koji su u tom tema-tu, osvojili ostale gradove, zauzeli su i taj grad. Gra-đani su dijelom pobijeni, dijelom odvedeni u okovi-ma, a oni koji su se mogli spasiti bijegom nastanilisu strmenita mjesta gdje je utvrda. I niže u 30. po-glavlju, ispfipovjedivši o zauzeću Salone: pobili susve (tj. građane), i od toga su vremena držali čitavuDalmaciju i ondje se nastanili, izuzevši gradiće kojileže uz more i nisu im se predali nego su ostajali podvlašću Rimljana jer su se prehranjivali s mora.7 Či-ni se da time nagoviješta kako je Salona tada dodušezauzeta ali ne i razorena, ili da neki primorski gra-dovi nisu niti zauzeti. Toma pak splitski arhiđakonu opširnom kazivanju /7. poglavlje/ pripovijeda kakoje Salona osvajana dugom opsadom i ,s velikim na-porima i napokon zauzeta i razorena jer su građanipobjegli k lađama.8 On je doduše gotovo tristo godi-na mlađi od Porfirogeneta, ali se ipak ne smije sma-trati autorom slabe vjerodostojnosti, zbog starine ko-ja mu je pružila obilje autora koji danas možda nepostoje. Iako je Gote prema Dukljaninu pomiješaosa Slavenima,9 pa kaže da su se stopili u jedno ple-me, za ovo razorenje Salone kaže u 8. poglavlju daje uslijedilo u vrijeme pape Ivana: kako je istodobnovrhovni svećenik apostolske stolice Ivan bio narod-nošću Dalmatinac, silno se ganuo slušajući o bijed-nom udesu svojega roda, pa je poslao nekoga opataimenom Martina s velikom svotom novca za otkupzarobljenika. Došavši u dalmatinske strane, on je odSlavena otkupio mnogo zarobljenika i poslao ih k nji-hovoj rodbini. Taj je Martin po apostolskoj zapovi-jedi u dalmatinskim i istrarskim stranama primiorelikvije mnogih svetaca i odnio ih u Rim spomenu-tom papi Ivanu. Taj ih je štovanja vrijedni svećenikp^reuzeo sa strahopoštovanjem i pohranio kod crkvebi. Ivana Lateranskog gdje je krstionica.10 /Baronioza 640. godinu/.11 To se gotovo doslovno slaže s izvje-štajem Anastazija Bibliotekara u »Životopisu papeIvana IV«,12 pa se čini kako valja reći da je zauzeće

283

quae cum ad verbum fere cum relatis ab AnastasioBibliothecario in vita lo-annis Papae 4. conveniant,circa ea tempora occupationem Dalmatiae, civitatum-que destructionem secutam, scilicet prope finem He-raclii dicendum videtur; sed an caeterae quoque Ci-vitates maritimae, cum Salona, et Epidauro destruc-tae fuerint, incertum: quamvis Porphirogenitus ser-vatas scribat, mter quas Spalatum ponit, quae tuncCivitas non erat, sed Palatium quondam Diocletiani,in quo Gynaeceum, sive textrinam Pannorum memo-rat Notitia utriusque Imperii, et tunc desertum iace-bat, ut idem Archidiaconus ait /Capite 9. et 10./:at cum ad ladrae ruinas aliquos, ex Salonitanis pro-fugos appulisse, narret Archidiaconus ladram quoquetunc destructam, fatendum esset, (cumque) Porphiro-genitus dicat. Salonam transiisse Rausium anni suntD. in hunc usque diem, ex hocque sibi quodammodocontradicere videatur, et innuere, Salona destructa,Salonitanos Rausium transiisse, nisi mendum anno-rum numeri in codice Porphirogeniti ponatur, ipsummale supputasse oportet, ne ad Attilae tempora,supra refutata, Salonae destructio referatur, tamenin his non est immorandum, eo, quia, si caeteraequoque Civitates tunc destructae fuerint, ab iisdemquoque Romanis reaedificatae sint, ut de RausioPorphirogenitus ab Epidauris, et de Spalato Archidia-conus a Salonitanis, ac ob id, quiodaimmodo etiam ser-vatae dići possunt.

Heraclii ergo temporibus Dalmatiarn ab Abari-bus, vel Slaviš occupatam, potius, quam Mauritii, velPhocae, ex supradictis coniectandum est: sed cumPorphirogenitus Abares Slavos etiam vocet, Abaresautem Hunni essent, procul dubio diversi a Slavišfuere, ut supra dictum est, Slavos autem Socios Ava-rorum fuisse, ex Zonara, et clarius ex TheophylactoSimocatta in Mauritio constat, ideo nil mirum siPorphirogenitus Slavos cum Abaribus confundens, inaequivocationem lapsus (sit).

284

Dalmacije i razoren je gradova uslijedilo otprilike uto vrijeme, tj. pri kraju Heraklijeve vladavine. Nonesigurno je jesu li sa Salonom i Epidaurom razorenii ostali primorski gradovi. Porfirogenet doduše pišeda su sačuvani,13 no među njih stavlja i Split kojitada nije bio grad već nekadašnja Dioklecijanovapalača u kojoj »Noticija obaju Carstava«14 spominjeginecej odmoisno tkaonicu, a tada je ležala napuštena,kako kaže isti Arhiđakon u 9. i 10. poglavlju.15 KakoArhiđakon pripovijeda da su tada neki salonitanskiizbjeglice pristali kod ruševina Zadra,16 valjalo bipriznati da je tada razoren i Zadar. Kako pak Porfi-rogenet kaže do današnjeg je dana petsto godina štoje Salona prešla u Rausij,1"1 čini se da time samomesebi na neki način proturječi i da nagoviješta kakosu Salonitanci po razorenju Salone prešli u Dubrov-nik. Mora biti da je loše računao, ako se ne stavigreška u broju godina u Porfirogenetovu kodeksu,kako se razorenje Salone ne bi prenijelo sve do go-re pobijenih Atilinih vremena. Ipak se na tome netreba zadržavati, jer ukoliko ,su i ostali gradovi tadabili razoreni, sami su ih Romani obnovili, kako Porfi-rogenet kaže o Dubrovniku za Epidaurane,18 a Arhi-đakon o Splitu za Salonitance.19 Zbog toga se možereći da su na neki način i sačuvani.

Prema gore rečenom valja radije pretpostavitida su Avari, ili Slaveni, zauzeli Dalmaciju u Hera-klijevo vrijeme negoli u Mauricijevo ili Fokino. Por-firogenet doduše Avare naziva i Slavenima,20 noAvari bi bili Huni i bez sumnje su bili različiti odSlavena, kako je gore rečeno. Sigurno je pak iz Zona-re,21 i još jasnije iz Teofilakta Simokate u »Maurici-ju«,22 da su Slaveni bili saveznici Avara. Nije stoganišta čudno što je Porfirogenet pomiješao Slavene sAvarima i upao u zabunu.

285

Caput X.DE REAEDIFICATIONE ALIQUOT CIVITATUM

DALMATICARUM.

Incertior est Civitatum maritimarum Dalmaticae5 continentis reaedificatio, quam earundem destructio,

cum praeter Porphirogenitum de Rausio, et Archi-diaconum de Spalato nihil apud quemquam reperi-atur, Porphirogenitus enim de Rausio capite 29. ait:Urbs Rausium non appellatur Rausa, dialecto Roma-

10 norum; sed quia in locis praeruptis sita est, appella-tur praecipitium. Lau, unde inhabitantes Lausini, idest, praecipitium insidentes, communis vero usus, quisaepe litterarum commutatione, nomina corrumpitcommutato nomine PMUSIOS appellavit. Atque hi ipsi

15 Rausini olim tenuerunt Urbem Pitaura, et postea cumreliquae Urbes expugnatae a Sclavis essent, qui inhoc Themate, haec quoque Urbs capta fuit, et Civespartim interfecti, partim in vinculis abducti, qui verojuga salutem invenire potuerunt, loca praerupta in-

20 habitarunt ubi nunc Oppidum est, primo exiguumillud aedificantes, et postea maius, mox rursus, etquartum pomaeria protulerunt brevi temporis spacio,propter incrementum, et multitudinem

Ex quibus apparet Epidaurenses, cum Patriam ob25 virium imbecillitatem restaurare non possent, ad

proxima littora deserta, et praerupta confugiendo,rupern in peninsulae formam existentem, portumqueefficientem insedisse, Lausiumque, sive Rausium, exi-lem primo Civitatem fundasse, deinde tractu tempo-

30 ris pluribus vicibus auxisse, prout et Archidiaconusde Spalato similia refert: nam narrato quomodo Salo-nitani ad Insulas refugientes, partim per varia locasint dispersi, partim in ipsis Insulis remanentes, Sla-vos infestando, littora incolere prohibuerint, sequitur.

35 Erat /Capite 10./ autem inter Salonitanos, qui adproximas Insulas seccesserant vir quidam Severusnomine, cuius domus juerat iuxta columnas Palatii,supra mare. Hic quia prae caeteris maiori auctontatepollebat, Magnus Severus appellabatur. Iste caepit

40 adhortari Concives suos, ut ad patriam redirent, sedquia non erat tutum inter ruinas Urbis antiquae ha-

286

X poglavljeO OBNOVI NEKOLIKO DALMATINSKIH

GRADOVA

Obnova je primorskih gradova dalmatinskogkopna još nesigurni ja negoli njihovo razorenje, jerse ni kod koga ne nalazi ništa, osim kod Poriirogene-ta o Dubrovniku1 i kod Arhiđakona o Splitu.2 Por-firogenet naime kaže o Dubrovniku u 29. poglavlju:Grad se Rausij u narječju Romana ne naziva Rausanego se zove »strmina«, »Lau«, jer je smješten nastrmenitim mjestima. Stanovnici su prema tome »La-usini«, tj. »oni koji nastavaju strminu«. Opća je paknavada, koja često izmjenom slova kvari nazive, iz-mijenila ime i nazvala ih Rausijcima. Isti su ti Ra-usini nekoć držali grad Pitaur. Kad su kasnije Skla-veni, koji su u tom tematu, osvojili ostale gradove,zauzeli su i taj grad. Građani su dijelom pobijeni, di-jelom odvedeni u okovima, a oni koji su se moglispasiti bijegom nastanili su strmenita mjesta gdje jeutvrda. Prvo su je izgradili malenu, kasnije veću,doskora opet, i četvrti su put proširili gradski pro-stor u kratkom vremenskom razmaku, zbog porasta imnogobrojnosti.3

Iz toga se vidi da su Epidaurani bili preslabi dabi mogli obnoviti domovinu, pa su se zbjegli na obli-žnju pustu i krševitu obalu i zasjeli na hridini u obli-ku poluotoka koja zatvara luku. Utemeljili su grad»Lausrj« ili »Rausij«, najprije malen, a zatim su gatijekom vremena u više navrata povećavali. I Arhi-đakon iznosi slično o Splitu. Ispripovjedivši naimekako su se Salonitanci, sklanjajući se na otoke, dije-lom raspršili po različitim mjestima, a dijelom ostalina samim otocima, napadali Slavene i sprečavali ihda stanuju na obalama,4 nastavlja u 10. poglavlju:Bio je pak medu Salonitancima koji su se povukli kobližnjim otocima neki muž imenom Sever. Kuća muje bila ponad mora, uz stupove palače. Bio je ugled-niji od ostalih, te su ga nazivali Velikim Severom.On je počeo sokoliti svoje sugrađane neka se vratek domovini, no kako se nije bilo sigurno nastanitimedu ruševine staroga grada, savjetovao im je da se

287

bitacula ponere, consulebat Us, ut in aedificio Diocle-tiani se interim reciperent, ubi securius commorantes,aliquam šalteru particulam sui territorii incolere, sine

45 magno timore valerent, donec rebus prosperius succe-dentibus, Salonam reaedtficandi possibile /oret, et tan-dem placuit hoc consilium Nobilibus et popularibusuniversis, et tale pactum inter se statuerunt, ut diti-ores propriis sumptibus aedijicarent: caeteri vero

50 quibus res non erat sufficiens pro domibus construen-dis, haberent turres circumpositas pro habitaculissuis: reliquum vulgus habitaret in fornicibus, et cryp-tis. Tune auferentes omnia, quae habebant in Insulis,ac navibus imponentes, transtulerunt se cum mulieri-

55 bus, et parvulis, exceptis animalibus, et venientes in-traverunt praedictum aedificium, quod non pro Ci-vitate, sed pro Regia aula constructum erat, et quiaspatiosum erat Palatium, spalatum appellare caepe-runt. Ibi ergo se collocantes posuerunt habitacula vi-

60 Ha, sicut temporis necessitas exigebat, et sic illapopulosa Civitas Salona nobilis, et antiqua pro multispeccatis, quae in Deum commiserat ad tantam extititmiseriam devoluta, ut de illa magna sui populi jre-quentia non tot remanserant, qui possent illius parvi

65 Oppidi ombitum Civibus replere, sed in ea parte, quaesupra mare respicit, se componentes reliquam partemurbiculae vacuam dimiserunt

Ex quo apparet quam exiguus Salonitanorum Ci-vium numerus, Spalatum occupaverit, qui tamen ex

70 Turrium celsitudine, quibus ex tribus lateribus Pala-tium circumdabatur, et murorum crassitie, et firmi-tate tuto ibi habitare poterant, de quibus Porphiro-genitus dicto oapite 29.

Urbs autem haec (Spalatum) neque e latere est,75 neque ex Enchorego, sed ex lapidibus quadratis ulna-

rum saepe duarum longitudine, et unius latitudine,qui compaginati inter se iunctique jerro in plumbumliquejacturn impacto.

Quorum murorum pars maior integra extans,80 magnificentiam Romanam testatur, ex iisdemque

cognoscitur, quam facile a Slaviš Salonitanorum re-liquiae se defendere possent. Tragurium vero in pen-insula tune existens, tenui Isthmo continenti iunge-batur, ut Porphirogenitus refert eodem capite

u međuvremenu povuku u Dioklecijanovu građevi-nu, gdje će boraviti bezbrižnije i moći bez velikastraha nastavati barem neki djelić svojega područja,dok ne bude moguće obnoviti Salonu kad naiđu sret-nije prilike. Taj se savjet napokon svidio svim ple-mićima i pučanima, pa su medu sobom utvrdili takavdogovor da bogatiji grade na vlastiti trošak, a ostalikojima nije dostajalo imetka da zidaju kuće neka zasvoje nastambe uzmu okolne kule. Preostali puk ne-ka stanuje pod svodovima i u podrumima. Tada suiznijeli i ukrcali na lađe sve što su imali na otocimai prevezli se s ženama i djecom, bez životinja. Stiglisu i ušli u spomenutu građevinu, koja nije bila sazi-dana kao grad nego kao kraljevski dvor. Kako je pa-lača bila prostrana, počeli su je nazivati »Spalat«.Smjestivši se dakle ondje, postavili su grube nastam-be kako je i iziskivala privremena nužda. Tako jeonaj mnogoljudni plemeniti i drevni grad Salonazbog nMogih grijeha koje je počinio protiv Boga spaona toliku bijedu da od onolika golema mnoštva nje-gova naroda nije ostalo ni toliko da bi mogli građa-nima ispuniti obujam onoga malenog grada, već suse smjestili u onome dijelu koji gleda na more, aostali su dio gradića ostavili praznim.5

Iz toga se vidi kako je neznatan broj salonitan-skih građana zauzeo Split, ali su ondje ipak moglisigurno stanovati zbog visokih kula koje su opko-ljavale palaču s triju strana, i zbog debelih i čvrstihzidina, o kojima Porfirogenet u spomenutom 29. po-glavlju:

Taj pak grad (Split) nije niti od opeke, niti odvezanog kamenja, nego od četvrtastih kamena, čestodugačkih dva a širokih jedan lakat, koji su prilago-đeni jedni drugima i povezani željezom umočenim urastopljeno olovo.6

Veći dio tih zidova postoji čitav i svjedoči orimskoj veličini. Iz njih se također raspoznaje kakosu se lako preostali Salonitanci mogli braniti od Sla-vena. Trogir je pak tada bio na poluotoku, povezanuskom prevlakom s kopnom, kako iznosi Porfiroge-net u istom poglavlju:

288 289

Urbs Tetrangurium parva quaedam in mari In-sula est, angustissima cervice ponticuli instar adterram usque porrecta, qua Oppidani in Urbem trans-eunt.

Ideo facili, a parte continenti obversa muniri po-90 tuit, et ex proxirna Insula, Boa dicta, portuni effi-

ciente, ipsique supereminente, defendi. ladrae autemsitus, sicuti ad Insulas Occidentales, Adriaticique do-minium servandum Graecis necessarius erat, ita mai-orem diligentiam in eius defensione adhibitam cen-

95 sendum est; cum in Promontorio fere peninsulari sitasit, Classe Graeca opem ferente, facile defendi potu-erit; ad cuius restaurationem cum Salonitanos eon-venisse, Archidiaconus scribat: ex caeteris quoque Ci-vitatibus destructis alios etiam tamquam ad commo-

100 diorem et tutiorem locum illuc convenisse probabileest; cum ibi portum caeteris navigationi aptiorem, etex vicinarum Insularum numero et amplitudine, com-moditatem maiorem se habituros sperasse, censen-dum sit. Ad has ergo Civitates ladram videlicet, Tra-

105 gurium, Spalatum, et Rausium in continenti Dalma-tica, nomen Romanorum, vel Dalmatarum restrictumfuit, sed cum terram vicinam colere, a Slaviš prohi-bitos Spalatenses, Archidiaconus scribat, loco supracitato, et ab Imperatoribus Constantinopolitanis iussi-

110 onem impetrasse, ob idque Duoes Slavorum ausosnon fuisse molestare Spalatenses, permisisseque ter-ram colere, et inde mutua negotia, (exercita), et con-nubia iuncta referat, sed quando haec evenerunt, nonexprim.it, at cum superstite Severo Salonitano Cive,

115 Spalatum habitari caeptum referat, non multis annispost Salonae eversionem id evenisse oportet: Sed siex statu Imperii coniecturam capere licet, lussionemImperatorum Constantinopolitanorum Slavos parvipendisse dicendum videtur; usque quo maximae Sa-

120 racenorum incursiones viguerunt, quibusper tot annosvexatum fuit imperium, ipsaque Constantinopolisobsessa, ac pače cum iisdem Constantinum Pogona-tum faciente, de qua Zonaras /667./

Ea pače cognita, Occidentales Romanorum hostes,125 et ipsi Legatis cum muneribus ad Imperatorem missis

pacem impetraverunt.Et clarius Nicephorus Patriarcha.

290

Grad je Tetrangurij nekakav mali otok u moru,jer se vrlo uzak hrbat poput mostića pruža sve dozemlje. Njime građani prelaze u grad.7

Stoga se lako mogao utvrditi sa strane okrenu-te kopnu i braniti s obližnjeg otoka zvanog Čiovokoji tvori luku i nad njom strši. Smještaj Zadra Grci-ma je bio neophodan da bi sačuvali zapadne otoke igospodstvo nad Jadranom, pa valja smatrati da susebi zato dali više truda da ga brane. Kako je smještenna gotovo poluotočnom rtu, lako se mogao branitidok je grčka mornarica pružala pomoć. Arhiđakonpiše da su u njegovoj obnovi sudjelovali Salonitanci,8

a vjerojatno je da su se onamo kao na pogodnije isigurnije mjesto okupili i drugi iz ostalih razorenihgradova. Valja naime smatrati kako su se nadali daće ondje imati luku pogodniju od otstalih za plovid-bu, i veću pogodnost zbog brojnih i prostranih obliž-njih otoka. Na te je dakle gradove bilo stiješnjenoime Romana, ili Dalmatinaca, tj. na Zadar, Trogir,Split i Dubrovnik na dalmatinskom kopnu. Arhiđa-kon na gore navedenom mjestu piše da su Slavenisprečavali Splićane u obradi okolne zemlje, da suoni pribavili zapovijed konstantinopolitanskih care-va i da se zbog toga vojvode Slavena nisu usuđivalizlostavljati Splićane i dozvolili su im da obrađujuzemlju. Iznosi da su od tada jedni s drugima trgo-vali i sklapali brakove, ali se ne izjašnjava kad seto dogodilo. Kako iznosi da se u Splitu počelo sta-novati još za života salonitanskog građanina Seve-ra,9 mora biti da se to nije zbilo mnogo godina na-kon pada Salone. No ako je slobodno izvesti pret-postavku iz položaja Carstva, čini se kako treba re-ći da su Slaveni slabo marili za zapovijed konstanti-nopolitanskih vladara sve dok su punom snagom tra-jali golemi arapski naleti kojima je Carstvo tolikogodina bilo napadano, a Carigrad opsjednut. Kad jepak Konstatin Pogonat /667/ s njima sklopio mir,Zonara o njemu:

Saznavši za taj mir, i sami su zapadni neprijate-lji Rimljana uputili Caru poslanike s darovima i pri-bavili mir.10

I još jasnije patrijarh Nicefor:

291

Quae ubi ad Occidentales Barbaros delata sunt,Avarum scilicet Ducem, aliosque Principes, qui ultra

130 eos ad Occidentem habitant, munera cum legatis adImperatorem mittunt, ac pacem postulant, quibus Im-perator assensus est; ita deinceps tam in Oriente,quam in Occidente altissima pax ac tranquillitas fuit.

Tune pacem Occidentalibus Slaviš facientibus,135 Dalmatas quoque quiete terras vicinas colere permis-

sos coniectari potest; nisi maritimarum rerum indi-gentia Slavos, et victualium ex continenti Dalmatas,mutua necessitas convenire coegerit, negotiaque exer-cere, (at) connubia iuncta, prius quam Slavi Chri-

140 stiani fierent, dicendum non est; quamvis Archidi-aconus, ex Diocleate Slavos Gothos esse praesumens,eos Christianos, sed Arrianos fuisse, scripserit.

Caput XI.DE CROATIS, ET EORUM BAPTISMO.

De Croatis, Porphirogenitus loco supra citato ca-pite 30. sequitur. Abares itaque pulcherrimam esse

5 hanc terram (id est Dalmatiam) videntes sedes illicposuerunt, Chrobati vero tunc habitabant ultra Bagi-baream, ubi nunc sunt Belochrobati, una vero gene-ratio nempe quinque fratres Clucas, Lobelus, Cosent-zes, Muchlo, Chrobatus, duoque sorores Tuga, et Bu-

10 ga, una cum suis descendentibus ab ipsis in Dalma-tiam veniunt, ubi Abares Incolas invenerunt, bello-que per annos aliquot inter se gesto vicerunt Chro-bati, Abarumque partem occiderunt, caeteros pareresibi coegerunt, atque ex illo tempore a Chrobatis

15 possessa haec regio juit, suntque etiaranum in Chro-batia Abarum, reliquiae, et Abares esse cognoscun-tur. et capite 31. Chrobati, qui Dalmatiae partes in-colunt, a Chrobatis Albis Baptismo expertibus, origi-nem ducunt, qui ultra Turciam, prope Franciam, ha-

20 bitant, et Sclavis contermini sunt non baptizatis, Ser-blis, qui Chrobati dicuntur, lingua Sclavorum, id estterram multam possidentes, atque hi ipsi Chrobati adRomanorum Imperatorem Heraclium confugerant an-te Serblos, quo tempore Abares armis inde Romanos

25 eiecerant: quos Roma advectos Diocletianus Impera-tor illic habitare, fecerat, unde, et Romani dicti sunt,

292

Kad je to dojavljeno zapadnim barbarima, tj.vojvodi Avara i drugim prvacima koji stanuju izanjih prema zapadu, pošalju Caru darove i poslanikei zatraže mir, s čime se Car složio. Tako je zatim ina istoku i na zapadu bio duboki mir i spokoj.11

Može se pretpostaviti da su i zapadni Slaveni ta-da sklopili mir i da je Dalmatincima dopušteno mir-no obrađivati obližnju zemlju, ako ih nije uzajam-na potreba primorala da se slože i da trguju, Slaveneoskudica u pomorskoj robi a Dalmatince u živežu skopna. Ne smije se reći da su sklapani brakovi prijeno što su Slaveni postali kršćanima, iako je Arhiđa-kon napisao da su bili kršćani, ali arijanci, držećiprema Dukljaninu da su Slaveni Goti.12

XI poglavljeO HRVATIMA I NJIHOVU KRŠTENJU

Porfirogenet nastavlja o Hrvatima na gore na-vedenom mjestu u 30. poglavlju: Videći zatim da jeta zemlja (tj. Dalmacija) vrlo lijepa, Abari su seondje nastanili. Hrobati su pak tada stanovali s onustranu Bagibareje, gdje su sada Belohrobati. Jednopokoljenje, petorica braće: Klukas, Lobel, Kosenc,Muhlo i Hrobat, i dvije sestre, Tuga i Buga, zajednosa svojim potomstvom dođe od njih u Dalmaciju. Tusu kao stanovnike zatekli Abare, vodili su nekolikogodina medu sobom rat, i Hrobati su pobijedili. Diosu Abara pobili, ostale prisilili da im se pokoravaju.Od onoga su vremena Hrobati posjedovali to podru-čje, a u Hrobaciji su i sada preostaci Abara, i poz-naje se da su Abari. A u 31. poglavlju: Hrobati kojinastavaju dijelove Dalmacije vode podrijetlo od ne-krštenih Bijelih Hrobata koji stanuju s onu stranuTurske, blizu Franačke, i graniče s nekrštenim Skla-venima, Srblima. Koji se sklavenskim jezikom nazi-vaju »Hrobati«, to znači »oni koji posjeduju mnogozemlje«. Sami su se ti Hrobati utekli rimskome caruHerakliju prije Serbla, u isto vrijeme kad su Abarioružjem odande izbacili Romane. Njih je iz Rima do-veo i ondje nastanio car Dioklecijan, pa su i nazvaniRomanima zbog toga što su se došavši iz Rima nasta-

293

30

35

40

45

50

55

60

65

quod Roma venientes sedes posuerunt in illis regioni-bus, nempe Chrobatia, et Serblia. Pulsis vero iis abAbaribus in diebus eiusdem Heraclii desolata, eorumregio iacuit; quapropter eius iussu Hdem Crobati ar-mis arreptis Abares ex illis locis expulerunt, et in ip-sorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes colloca-runt.

Animadvertendum est Porphirogeniti χ/οωβάτοιGraece Hrouati exprimi, latina autem versione Chro-bati, qui Slave Hruati indigetantur, et sicuti Graeciasperitatem vitantes ω tantum addentes Hrouati pro-nunciant, ita latini cum χ non habeant, prout Graeci,et Slavi, loco ipsius ch ponentes, non recte aspirati-onem χ exprimant, ideo vox diversificatur, et eo ma-gis quod β Graecum in b latinum utplurimum verti-tur, quod hic in u verti deberet, ut cum SlavorumHruati propria prolatiane comveniret, sed communeest omnibus ruationibus, ut altera, alterius voces insuam linguam vertendo, Characteres addeodo, minu-endo, vel mutando, diversa a propria prolatione ex-primat: quod autem Chrobati dicantur lingua Slavo-rum terram multam possidentes, dictio Slava Hruatinomen proprium Nationis est, nihil aliud significans:ex iis vero, quae supra capite 30. refert.

Caeteri vero Chrobati versus Franciam commo-rabantur, et appellantur hodie.

βελοχρωβατοϊ ήγουν άσπροι χρωβατοίBelochrobati sive Albi Chrobati.

Albos Chrobatos ex Beli Hruati apte deducit cumBeli, vel Bili Slave Albos significet: ita idem verbumBeli b. in u. verso Veli magnos significat. quod cla-rius se explioando Porphirogenitus subdit: capite 31.in fine.

Magnet autem Chrobatia, quae etiam Alba cogno-minatur et capite 32. in principio magna ChrobatiaBaptismi expers, et Alba quoque nuncupata.

Sic magnos Hruatos, vel magnam Hruatiam proSarmatia, quae amplissima Provincia est, sumens,recte verbum Veli Slaviim graece appropriando, mul-tas terras possidere Ohrobatos Sarmatas scribit, obid supra oapite 30. ait.

294

nili u onim krajevima, tj. u Hrobaciji i Serbliji. Kadsu ih dakle u danima istoga Heraklija protjerali Aba-ri, njihov je kraj ležao opustošen. Zbog toga su sena njegovu zapovijed isti Hrobati mašili oružja iistjerali Abare s onih mjesta, te se nastanili na nji-hovoj zemlji koju i danas drže.1

Valja primijetiti da se Profirogenetovo χρωβάτοιgrčki izgovara Hrouati, u latinskom pak prijevoduHrobati, & to su oni koji se slavenski nazivaju Hrua-ti. Baš kao što Grci izbjegavaju oštrinu, pa samododaju ω i izgovaraju Hrouati, tako latinci nemajućiχ poput Grka i Slavena umjesto njega meću ch i neizgovaraju ispravno aspiratux . Riječ tako postajerazličitom, to više što se grčko β ponajčešće prevodiu latinsko b, a ovdje bi se moralo prevesti u u da bise složilo s vlastitim slavenskim izgovorom Hryati.No zajedničko je svim narodima da jedan prevodiriječi drugoga na svoj jezik, dodajući, oduzimajući ilimijenjajući slova, i izražava ih različito od izvornogizgovora. A da bi se pak »Hrobati« slavenskim jezi-kom nazivali »onima koji posjeduju mnogo zemlje«?Slavenska je riječ Hrvati vlastito ime naroda i neznači ništa drugo. Iz onoga pak što iznosi gore u 30.poglavlju

Ostali su pak Hrobati boravili prema Franačkoji danas se nazivaju βελοχρωβατοίήΎουν άσπροι χρωβατοι

Belohrobati ili Bijeli Hrobatizgodno izvodi »Bijele Hrobste« iz Beli Hrvati, jerkao što Beli ili Bili slavenski znači »Bijele«, takoista riječ Beli kad se prevede -b- u -v- znači Veli,veliki. Izražavajući se jasnije, Porfirogenet to doda-je na kraju 31. poglavlja:

Velika pak Hrobacija, koja se naziva i Bijelom,a na početku 32. poglavlja: velika nekrštena Hroba-cija, nazvana i Bijelom.3

Uzimajući tako »velike Hrvate« ili »veliku Hr-vatsku« za Sarmatiju koja je vrlo prostrana pokra-jina i prilagođavajući ispravno riječ Veli grčkome,piše da Hrobati-Sarmati posjeduju mnoge zemlje.Zato i kaže gore u 30. poglavlju

295

Chrobati vero tune habitabant ultra βαγιβαρείαςBagibarias

70 ubi nunc sunt Belochrobati.Bagibarias enim vocabulum Slavum est, Graece

detortum; id est |3a0eiaopeća (babia oria) idest Babu montes, Slave Babie Gore id est Vetulae, velvetularum montes, quo nomine Carpatir montes Po-

75 loniam ab Ungaria disterminantes, a'b aliquibus vo-cantur (/Ortelius in Comitatu Ozuiciensi/}, et cumPorphirogenitus Franciam pro hodierna Germania,et Turciam pro Ungaria sumat, Chrobatos a Sarmatia,nunc Polonia dicta, vel Bohemia venisse, innuere vi-

80 detur: cui opitulantur Scriptores rerum Bohemica-rum, et Polonicarum, a Cromero relati: Tamen pro-babilior videtur opinio eiusdem Cromeri, qui Serbosex Sarmatia Asiatica, cum Bulgars vicinis in Europamtransiisse narrat, eo magis quod Slavorum, qui Bohe-

85 miam, Poloniam, Lithuaniam, Charintiam, Stiriam, etCarniolam habitant, dialectus diversi sunt ab iis, quiSlavoniam, Croatiam, Bosnam, et Serviam incolunt,quorum sermo Bulgaris, caeterisque Orientalifous Sla-viš similior est et purior, praesertim Bosnensium: Sed

90 cum de origine Nationum non inquiratur, ideo in his,prout in incertis, non est immorandum, neque expen-dendum; an ante Mauritii tempora Slavi Illyricumutrumque, partemve habitaverint? Cum Cromerus exdiversitate nominum a Slaviš inductorum citra Mau-

95 ritu tempora ex Oriente eos advenisse scribat; aliivero ex lornande, et aliis Slavos, aliis nominiibus dic-tos, circa Istrum habitasse credunt, et skuti Senbos inSarmatia Asiatica prope Volgam ponit Ptolomaeus,ex quibus Serbos, vel Servios Cromerus non impro-

100 babili coniectura cum vicinis Bulgaris, a Volga itadictis, in Europam transiisse scribit: ita cum Crobizos,Herodotus /Libro 4./, Schimnus /Libro 1.1, Strabo /Li-bro 5./, et Ptolomaeus /Capite 9./ in (Mysia) ponant,citra Istrum, qui, an iidem cum nostris Chrobatis sint,

105 et a Bulgaris suis sedibus pulsi, gradatim alios ex-pellentes, simul cum Bessis regiones Croatiae, et Bos-nae, quas hodie tenent, occupaverint, cum nullus huc-usque dixerit, non affirmatur, neque si aliquis asse-reret, negaretur; cum non videatur impossibile, Sla-

Hrobati su pak tada stanovali s onu stranugdje su sada Belohrobati*

Bagibarije»Bagibarijas« je naime grčki iskrivljena sla-

venska riječ. To je j3oj3eioopeta (»babija orija«), tj.»Babje planine«, slavenski »Bablje gore«, tj. »Stari-ce« ili »planine starica«, a tim imenom neki nazivajuKarpate koji razgraničuju Poljsku od Ugarske (Ortellu ošvie/;imskom okrugu).5 Kako Porfirogenet Frana-čku uzima za današnju Njemačku, a Tursku za Uga-rsku,6 čini se da nagovijeste kako su »Hrobati« došliiz Sarmatije koja se sada naziva Poljskom, ili iz Češ-ke. To potkrepljuju pisci češke i poljske povijesti ko-je prenosi Kromer.7 Ipak se vjerojatnijim čini mišlje-nje samoga Kromera koji pripovijeda da su Srbi za-jedno sa susjedima Bugarima prešli u Evropu iz azij-ske Sarmatije,8 to više što su narječja Slavena kojistanuju u Češkoj, Poljskoj, Litvi, Koruškoj, Štajer-skoj i Kranjskoj različita od onih koji nastavaju Sla-voniju, Hrvatsku, Bosnu i Srbiju. Njihov je govorsličniji Bugarima i ostalim istočnim Slavenima i či-šći — osobito govor Bosanaca. No kako se ovdje neispituje o podrijetlu naroda, na tome se nesigurnompodručju ne smije niti duljiti niti o njemu izlagati.Jesu li Slaveni prije Mauricijeva vremena nastavalioba Ilirika ili dio? Kromer naime prema raznolikimimenima što su ih Slaveni uveli piše da su došli s is-toka nakon Mauricijeva doba,9 drugi pak prema Jor-danu10 i drugima vjeruju da su Slaveni pod drugimimenima stanovali oko Dunava. Ptolemej dodušestavlja Srbe blizu Volge u azijskoj Sarmatiji,11 pre-ma čemu Kromer s vrlo vjerojatnom pretpostavkomi piše da su Srbi ili »Serviji« prešli u Evropu zajed-no sa susjedima Bugarima, nazvanima tako po Vol-gi.12 No Herodot /četvrta knjiga/,13 Skimno /sedmaknjiga/14 Strabon /peta knjiga/15 i Ptolemej /9. po-glavlje/16 stavljaju u Meziju, s ove strane Dunava,Krobize. Jesu li oni isto što i naši »Hrobati« koje sus njihovih sjedišta potisnuli Bugari, pa su postupnoistjerivali druge i zajedno s Besima zauzeli pokrajineHrvatske i Bosne koje danas drže? Kako to nitko svedo sada nije rekao, nije potvrđeno, a ne W se niti da-

296 297

lio vos aliis nominibus dictos, ab antiquo, sicut ultraIstrum; ita etiam citra habitasse; neque Istruni imper-meabile fuisse, vel tanta religione custoditum, ut protemporum varietate eaedem Nationes citra, et ultrahabitare noti potuerint, sed ne in re incerta amplius

us vagetur, cum Croatos Dalmatiae partem occupassenomen hodiernum regionis comprobet, idque nullusScriptor praeter Porphirogenitum referat, ipsi defe-rendum est, etiam si multa aequivocare potuerit, circaeorum originem, quae ex auctorum inopia corrigi non

120 possunt.Heraclii tempore Chrobatos in Dalmatiam ve-

nisse Porphirogenitus Loco supra citato ait: Baroniusautem ultimo Anno lohannis Papae. IV. et eiusđemHeraclii redemptionem captivorum Dalmatarum po-

125 nit: Dalmatiam a Slaviš, vel Abaribus desolatam, etipsos a Chrobatis, et Serblis pulsos sub finem Imperiieiusđem Heraclii evenire non potuit, eo magis quodChrobatos ante Serblos ad Heraclium confugisse, etcum Abaribus, non per unum, sed per annos aliquot

130 bellum gessisse, eosque vicisse Porphirogenitus scri-bat, neque ullus Auctorum Heraclium seniorem,(Asiaticis) expeditionibus impeditum, quidquam inIllyrico Occidentali gessisse memorat. Hoc eodem He-raclio Imperante Croatos baptizatos Porphirogenitus

135 asserit, nam capi te 31. subdit:Pulsis vero iis (id est Romanis) ab Abaribus in

diebus eiusđem Imperatoris Heraclii desolata eorumregio iacuit, quapropter eius iussu iidem Chrobati,armis arreptis, Abares ex locis illis expulerunt, et in

l40 ipsorum terra, quam etiam hodie tenent, sedes collo-carunt. Erat autem illis tune temporibus PrincepsPorge Pater; Heracliusque Imperator Roma per Lega-tum Sacerdotibus accersitis, constitutoque ex ipsisArchiepiscopo, Presbyteris et Diaconis, Chrobatos bap-

145 tizavit; et tune quidem Principem habebant Porgam:terra vero haec, quam incolunt Chrobati, ab initio subpotestate erat Romanorum Imperatorum unde etiamillic in hodiernum usque tempus Palatia, ac Circi Dio-cletiani supersunt in Urbe Salona, et prope Aspalath-

150 um, neque cupiunt Chrobati hi baptizati aliis belluminferre, idque quia legem definitam habent a Ponti-jice Romano, qui sub Heraclio Imperatore Sacerdotes

298

lo poreći kad bi tko to spomenuo. Izgleda naime vrlomogućim da su Slaveni pod drugim imenima od dav-nine stanovali i s one i ,s ove strane Dunava. Niti jeDunav bio neprelazan niti tako brižno čuvan da nebi u različito doba isti narodi mogli stanovati i s ovei s one strane. No da se više ne bi lutalo nesigurnimpredmetom: današnje ime pokrajine potvrđuje da suHrvati zauzeli dio Dalmacije, a o tome ne izvješćujeniti jedan pisac osim Porfirogeneta.17 Stoga se na njvalja osloniti, iako se u mnogome oko njihova po-drijetla mogao zabuniti. Zbog oskudice autora to sene može ispraviti.

Porfi'rogenet na gore navedenom mjestu kaže dasu Hrvati došli u Dalmaciju u Heraklijevo vrijeme.18

Baronio pak stavlja otkup zarobljenih Dalmatinacau posljednju godinu pape Ivana IV i istoga Herakli-ja.19 Nije se moglo dogoditi da potkraj vladavineistoga Heraklija Slaveni, ili Avari, opustoše Dalma-ciju i da njih protjeraju Hrvati i Srbi, to više štoPorfirogenet piše da su se Hrvati utekli Heraklijuprije Srba i da su s Avarima ratovali ne jednu negonekoliko godina, i onda ih pobijedili.20 Također ni-jedan autor ne spominje da bi stariji Heraklije, spri-ječen azijskim pohodima, bilo što poduzeo u Zapad-nom Iliriku. Porfirogenet spominje da su za vlada-vine istoga tog Heraklija Hrvati i pokršteni. Dodajenaime u 31. poglavlju:

Kad su ih (tj. Romane) u danima istoga caraHeraklija protjerali Abari, njihov je kraj ležaoopustošen. Zbog toga su se na njegovu zapovijed istiHrobati mašili oružja i protjerali Abare s onih mje-sta, te se nastanili na njihovoj zemlji koju i danasdrže. Tada im je knez bio Porgin otac. Car je pak He-raklije iz Rima dao po poslaniku pozvati svećenike,između njih je postavio nadbiskupa, prezbitere i đa-kone i pokrstio Hrobate. Tada im je pak knez bioPorga. Zemlja je koju nastavaju Hrobati od početkabila pod vlašću rimskih careva, zbog čega sve do da-našnjeg vremena ondje preostaju Dioklecijanove pa-lače i trkališta u gradu Saloni, blizu Aspalata. Ti kr-šteni Hrobati ne žele drugima nametati rat i to stogašto imaju čvrstu obvezu rimskoga pape koji je zaHeraklijeve vladavine poslao svećenike i pokrstio ih.

299

misit, eosque baptizavit; post acceptum enim baptis-mum pepigerunt, et Chirographis propriis, datis

155 Sancto Petro Apostola, iuraverunt nunquam se ali-enam terram armis invasuros, sed pacem habituroscum omnibus volentibus, et imprecationem vicissima Pontifice acceperunt, ut si quando aliae gentes ipsosinvaderent, belloque infestarent, pro iis pugnaret, vin-

160 dexque esset eorum Deus, victoriam conciliante Pe-tro Christi discipulo.

Item capi te 30. supra relato sequitur.Caeteri vero Chrobati versus Franciam commo-

rabantur, et appellantur hodie Belochrobati sive165 Chrobati Albi proprio Principi subiecti. Parent autem

Othoni magno Regi Franciae, quae et Saxonia, bap-tismique expertes, affinitatem cum Turcis, et amici-tiam contrahunt. At a Chrobatis, qui in Dalmatiamvenerunt, pars secessit, et niyricum termit, atque

l70 Pannoniam, habebantque etiam ipsi Principem su-premum, qui ad Chrobatiae tantum Principem, ami-citiae ergo, legationem mittebat. Ad aliquot vero an-nos usque, Dalmatiae Chrobati Francis subicieban-tur, quemadmodum, et antea in ipsorum terra; tanta

175 autem crudelitate utebantur Franci, ut lactentes ad-huc eorum pueros occidentes, canibus obicerent, quaeres cum intolerabilis Chrobatis esset, facto dissidio,Principes, quos ex ipsis habebant, interemerunt, undemagnus contra eos exercitus movit e Francia, et post

180 septem annorum bellum, aegre tandem superioresfacti Chrobati, omnes Francos, eorumque PrincipemCotzilin e medio sustulerunt, et exinde liberi, ac suiiuris, sacrum baptisma a Pontifice Romano petierunt,missique Episcopi, ipsos baptizarunt, Principatum te-

185 nente Porino.Haec Porphirogenitus de Croatis iugum Franco-

rum excutientibus, et baptismum suscipientibus, tem-pore eiusdem Heraclii Senioris, scripta reliquit; cumvero Francorum historici de Croatis mentionem non

190 f aciant, sed quaedam tantum de Slaviš scribant, tem-pore Heraclii gesta, ideo referenda sunt. Dagobertumenim Francorum Regern Avares, et Slavos suae diti-oni subegisse, regni eius anno 7. gestorum eius Scrip-tor /638./ tradit; sed sicuti Aviares tune Pannonias

195 incoluisse constat; Ita Slavos Francis in Germania a

Kaci su naime primili krštenje, ugovorili su i vlasti-tim se potpisima danim sv. Petru apostolu zavjerilida nikada neće oružjem napadati tuđu zemlju negoće biti u miru sa svima koji to žele, a zauzvrat suprimili zakletvu od pape da će se za njih boriti i os-vetnikom im biti Bog, a pobjedu im dodijeliti Kristovučenik Petar, napadnu li ih ikada drugi narodi i za-rate li na njih.

Zatim nastavlja u gore navedenom 30. poglavlju:Ostali su pak Hrobati boravili prema Franačkoj

i danas se nazivaju Belohrobati ili Bijeli Hrvati, pod-ložni vlastitom knezu. Pokoravaju se pak Otonu, ve-likom kralju Franačke koja se naziva i Saksonijom.Nisu kršteni, sklapaju veze i prijateljstvo s Turcima.Od Hrobata pak koji su došli u Dalmaciju dio se od-vojio i držao Ilirik i Panoniju. Oni su i sami imalivrhovnog kneza koji je samo knezu Hrobacije upu-ćivao poslanstvo radi prijateljstva. Hrobati u Dalma-ciji bili su za nekoliko godina podložni Francima,baš kao i prije u svojoj zemlji. Franci su pak bili to-liko okrutni da su njihovu dojenčad ubijali i bacalipsima. To je Hrobatima bilo nepodnošljivo, pobu-nili su se i pobili knezove koje su im oni bili dali.Zbog toga se protiv njih iz Franačke pokrenula ve-lika vojska. Hrobati su nakon sedmogodišnjeg ratanapokon jedva nadvaladali i pogubili sve Franke injihova kneza Kočila. Otada slobodni i samostalni,zatražili su sveto krštenje od rimskog pape, poslanisu biskupi i pokrstili su ih dok je knez bio Porin.21

To je Porfirogenet ostavio zapisano o tome kakosu Hrvati zbacili franački jaram i primili krštenje uvrijeme istoga Starijeg Heraklija. Franački histori-čari ne spominju Hrvate, nego samo ponešto pišu oSlavenima što se događalo u Heraklijevo vrijeme, pato valja iznijeti. Pisac »Povijesti kralja Dagoberta«piše da je franački kralj Dagobert u sedmoj godinisvoga kraljevstva /638/ podvrgnuo svojoj vlasti Ava-re i Slavene.22 Sigurno je doduše da su Avari tadanastavali Panonije, no isto je tako jasno da su Sla-veni graničili s Francima sa sjevera u Njemačkoj, a

300 301

Septentrione, in Illyrico vero ab Oriente conterminosfuisse patet, de quibus autem Slaviš haec intelligi de-beant, an de Septentrionalibus, vel de Orientalibusincompertum est. Similiter ea, quae idem auctor tra-

200 dit, Longobardos ad solatium Dagoberti 9. eius /640./anno hostiliter in Slavos perexisse, et victoriam obti-nuisse, ad quos Slavos referenda sint, non constat, ta-men de Orientalibus, qui Longobardis proximi, Foro-iuliensique eorum Ducatui cantermini erant, intelligi

205 debere videtur; qui nomine Carnuntum, sive Oaranta-norum '/Paulus Diaconus/ nuncupati; nunc autem inCarnos, Stirios, et Carinthios distincti sunt, quos sub-ditos fuisse Francorum Imperio, et in Regno Boioariaecomprehensos Wolfgangus Lazius post alios /De mi-

210 grationibus gentium./ tradit, quibus Croati addi pos-sunt, quos ex Porphirogenito tune Francis subditosfuisse argui potest; sed ipsorum iugum excussisse, etBaptismum suscepisse Imperante eodem Heraclio,temporibus examinatis, evenire non potuit; at sicuti

215 Heraclium expeditionibus Asiaticis impeditum in Illy-rico aliquid egisse, nullus praeter Porphirogenitumscribit, ita de Heraclio luniore ante eius expulsionemZonaras.

Cum Bulgaris joedus rupit, neque tributum quod220 Pater Constantinus Pogonatus ignominiosum nomini

Romano pepigerat, solvit; sed expeditione in plagasoccidentales suscepta, multas Slavicas gentes partimin deditione accepit, partim bello domuit, unde novaslegiones conscripsit, delectis fortissimorum iuvenum

225 circiter 30. millibus, quos populum acquisitum appel-lavit. paucis verbis multa complectitur Zonaras, sedclarius Cedrenus.

Anno secundo, projectus in Armeniam, recepitMardaitas, in Libano degentes, aheneum murum de-

230 struens. Pacem quoque cum Bulgaris factam confuđit,formam a potre conscriptam perturbans, et equestresexercitus in Thraciam traduxit. Anno tertio lustini-anus expeditionem in Slavinos, et Bulgaros suscepit,atque hos quidem obviam šibi jactos, cum pepulisset,

235 excursione ad Thessalonicam usque facta, multas Sla-vinorum multitudines partim ad se deficientes, partimbello superatos subegit, inque Opsicianam regionemdeportavit, in reditu autem a Bulgaris intra fauces

302

s istoka u Iliriku. Neznano je koje bi Slavene ovimetrebalo podrazumijevati, da li sjeverne ili istočne.Slično nije sigurno na koje bi se Slavene moralo od-nositi ono što isti autor piše da su Langobardi na ve-selje Dagobertu njegove 'devete godine /640/ neprija-teljski pošli na Slavene i odnijeli pobjedu.23 Ipak se či-ni da se to mora razumjeti o istočnim Slavenima, kojisu bili vrlo blizu Langobardima i graničili s njiho-vim furlanskim vojvodstvom, a nazivaju se imenomKarnunta ili Karantanaca /Pavao Đakon/.24 Sada sedijele na Kranjce, Stajerce i Koruške Slavene. Zanjih Wolfgang Latz /»O kretanju naroda«/ piše dasu nakon drugih bili podvrgnuti franačkom Carstvui obuhvaćeni bavarskim Kraljevstvom.25 Njima isemogu dodati Hrvati, za koje ise prema Porfirogenetumože dokazati da su tada bili podložni Francima.26

No kad se ispita vrijeme, nije se moglo dogoditi dazbace njihov jaram i prime krštenje za vladavineistoga Heraklija. I dok nitko osim Porfirogeneta nepiše da je Heraklije, spriječen azijskim pohodima,išta poduzeo u Iliriku, Zonara o Mlađem Heraklijuprije no što je zbačen:

Raskinuo je savez s Bugarima i nije platio da-nak, koji je na sramotu rimskoga imena ugovoriootac Konstantin Pogonat, nego je poduzeo pohod nazapadne pokrajine i mnoga je slavenska plemena di-jelom primio pod zaštitu, dijelom ukrotio ratom.Odatle je unovačio nove legije, odabravši oko tridesettisuća najsnažnijih mladih ljudi koje je nazvao ste-čenim narodom.27 Zonara s malo riječi mnogo togaobuhvaća, ali je Cedren jasniji:

Druge je godine otišao u Armeniju i primio Mar-daite koji borave na Libanu, razorivši mjedeni zid.Poremetio je i mir sklopljen s Bugarima, kršeći ugo-vor što ga je potpisao otac, i preveo je konjicu u Tra-kiju. Treće je godine Justinijan poduzeo pohod pro-tiv Slavina i Bugara. Oni su ga predusreli, a kad ihje rastjerao, prodro je sve do Thesalonike i podvrg-nuo brojna mnoštva Slavina koji su dijelom prešlik njemu, a dijelom ih je svladao ratom, i prebacio ihje u opsikijsku pokrajinu. Na povratku su ga Bugari

303

angustiarum interceptus, multis suorum amissis aegre240 evasit.

Ideo si Heraclii iunioris tempore secutum pone-retur Croatorum baptismum, rectius temporibus con-gruerent, quae idem Porphirogenitus de Croatis Fran-corum iugum excutientibus, baptismumque suscipien-

245 tibus, refert loco citato: quae cum supra relatis exZonara, et Cedreno convenire possunt: Croatosque,et Serblos primos ex Slaviš f idem Christianam susce-pisse coniectari potest. Roma autem accersitos Sacer-dotes, qui Croatos baptizarunt, ut Porphirogenitus ait,

250 Latitnus ritus ipsorum demonstrat, et Archiepiscopumex ipsis constitutum fuisse concordat Porphirogenituscum Archidiacono Spalatensi qui loannem LegatumSummi Pontificis, patria Ravennatem, primum elec-tum Spalati Archiepiscopum /Capite 11./ tradit, qui

255 olim Salonitanus, Dalmatiae, totiusque Croatiae Pri-mas, ad hodiernum usque diem nuncupatur, ut clariuspostea patebit; tempus autem non tradit; ideo si adhaec tempora Archiepiscopi Electio poneretur, supple-retur, quod Archidiacono simul, et Porphirogenito

260 deest, sed sicuti Roma accersitum Archiepiscopum, itae Dalmatia Episcopum, et Presbyteros iam gnaroslinguae Slavae, Croatis datos fuisse, par est credere,Croatosque baptizatos inde mitiores redditos, ut Por-phirogenitus ait, ad haecque tempora connubia inter

265 Slavos, et Dalmatas iuncta dicendum est, ut Arehi-diaconus asserit de Spalato, quod ad reliquas quoqueDalmatarum Civitates extendi debere, auctorum si-lentium suadet coniectari.

Caput XII.DE DISTINCTIONE DALMATIAE, CROATIAE,

ET SERVIAE.

Dalmatiae partem Orientalem Heraclium Serb-5 lis assignasse Porphirogenitus /Capite 32. et 35./ ait,

eiusque partem mediterraneam SeAliam nuncupa-tam, maritimam vero in Zachlumorum terram Paga-niam sive Narentanorum, Tribuniam, Canalitarum, etDiocletanam distributam scribit, de qua cum in Reg-

10 no Dalmatiae, et Croatiae inclusa non fuerit, tangen-tur suo loco tantummodo ea, quae necessitas exiget.

uhvatili u tijesnom klancu, te se jedva izbavio izgu-bivši mnogo svojih.28

Stoga, stavi li se da je krštenje Hrvata uslijedilou doba Mlađeg Heraklija, ispravni je će se s vreme-nom slagati što Porfirogenet na navedenom mjestuiznosi o tome kako su Hrvati zbacili franački jarami primili krštenje. To se može uskladiti s gore prene-senim iz Zonare i Cedrena i može se pretpostaviti dasu Hrvati i Srbi prvi Slaveni koji su prihvatili krš-ćansku vjeru. Da su pak iz Rima pozvani svećenicikoji su pokrstili Hrvate — kako kaže Porfirogenet29

— to dokazuje njihov latinski obred. U tome da jeizmeđu njih bio postavljen nadbiskup Porfirogenetse slaže sa splitskim Arhiđakonom, koji piše /u 11.poglavlju/ da je papin legat Ivan, rodom Ravenjanin,bio prvi izabrani nadbiskup Splita, koji se nekoć na-zivao salonitanskim,30 a sve se do dana današnjegnaziva primasom Dalmacije i čitave Hrvatske, kakoće to poslije biti još jasnije. No o vremenu ne piše.Ako se stoga izbor nadbiskupa stavi približno u tovrijeme, dopunit će se odjedanput što nedostaje iAriaidakonu i Porfirogenetu. Valja vjerovati da jenadbiskup doduše pozvan iz Rima, ali da su Hrvati-ma bili dani biskup i prezbiteri iz Dalmacije koji suveć znali slavenski jezik i da su kršteni Hrvati zatimpostali blaži — kako veli Porfirogenet.31 Valja reći dasu približno u to vrijeme sklopljeni brakovi izmeđuHrvata i Dalmatinaca, kako Arhiđakon spominje zaSplit.32 Šutnja autora navodi da se pretpostavi kakoto treba protegnuti i na ostale gradove Dalmatinaca.

XII poglavljeO RAZGRANIČENJU DALMACIJE, HRVATSKE

I SRBIJE

Porfirogenet /u 32. i 35. poglavlju/ kaže da jeHeraklije dodijelio Srbima istočni dio Dalmacije, ipiše da je njegov kopneni dio nazvan Srbijom, a pri-morski podijeljen na zemlju Zahumljana, Paganijuili zemlju Neretvana, Trebinje, zemlju Konavljanai Duklju.1 Kako taj dio nije bio uključen u kraljev-stvo Dalmacije i Hrvatske, bit će na odgovarajućemmjestu dotaknuto samo ono što je nužno. Isti pak na

304 305

Occidentalem autem Dalmatiae partem a Croatis occu-patam idem tradit, loco supra citato, hodiernumquenomen regionis id demonstrat. Sequitur, deinde Por-

15 phirogenitus loco supra /Capite 30. et 31./ relato,At a Croatis, qui m Dalmatiam venerunt, par s

secessit, et Illyricum tenuit, atque Pannoniam, habe-bantque etiam ipsi Principem supremum, qui ad Cro-batiae tantum Principem, Amicitiae ergo, legationem

20 mittebat.Hic Porphirogenitus Illyricum a Pannonia seiun-

git, cum supra Dalmatiam usque ad Danubium exten-dendo, Pannonias in Dalmatia incluserit, ut dictumest; Ideo hic Illyricum pro Dalmatia, Pannonia

25 vero, pro Pannonia Savia, sumenda est, cumreliquas Pannonias tune, et posterioribus tem-poribus Avares possederint, ut patebit, tunc-que Croatos e Dalmatia recedentes, eam par-tem Pannoniae occupasse, quae olim Savia, sive

30 Interamnia dicebatur, inter flumina scilicet Sava, etDrava, nomenque regioni, a generali nomine Slavo-rum particulare Slavoniae indidisse censendum est,quod hodie etiam servant, et communi lingua utun-tur: Croatos vero, qui in Dalmatiae occidentali parte,

35 tam maritima, quam mediterranea sedem fixere, re-gioni Croatiae sive Hruatiae cognomen dedisse, quodhodie quoque in parte retinet, cuius termini a Por-phirogenito describuntur capi te 30.

A Zentina autem fluvio Chrobatia incipit, eocten-40 diturque versus mare ad Istriae usque conjinia, sive

Albunum Urbem, versus Montana, aliquatenus etiamsupra Istriae Thema excurrit, versus Tzentina, etChlebna Serbliae regionem attingit.

Hos autem veros terminos Croatiae fuisse, infra45 comprobabitur: quinam autem fines inter Croatos

Dalmatiae Croatorum nomen retinentes, et CroatosSaviae, Slavorum nomine nucupatos, tune vel poste-rioribus temporibus fuerint, ut de re incerta paucainferius dicentur. Dalmatia ergo a Servis, et Croatis

50 f ere tota occupata, Servia, et Croatia nuncupari caepit,praeter maritima quaedam Oppida continentis, quaecum Insulis Dalmatarum, seu Romanorum nomenretinuere, quod ut rectius intelligatur, describendae

306

gore navedenom mjestu piše da su Hrvati zauzelizapadni dio Dalmacije, a i današnje ime pokrajine todokazuje.2 Porfirogeriet zatim nastavlja na gore na-vedenom mjestu /u 30. i 31. poglavlju/:

Od Hrvata pak koji su došli u Dalmaciju diose odvojio i držao Ilirik i Panoniju. Oni su i samiimali vrhovnog kneza koji je samo knezu Hrobacijeupućivao poslanstvo radi prijateljstva.3

Ovdje Porfirogenet odvaja Ilirik od Panonije,iako je gore, kalko je rečeno, protegnuo Dalmacijusve do Dunava i u nju uključio Panonije.4 Zbog to-ga ovdje valja Ilirik uzeti kao Dalmaciju, a Panonijukao Panoniju Saviju. Preostale su naime Panonijeposjedovali Avari i tada i kasnije — kako će se vi-djeti. Valja smatrati da su Hrvati odstupajući iz Dal-macije zauzeli onaj dio Panonije koja se nekoć nazi-vala Savskom ili Međurječnom, tj. između rijekaSave i Drave, i da su joj prema zajedničkom imenuSlavena nadjenuli poisebno ime Slavonije. Čuvaju gai danas i govore zajedničkim jezikom. Hrvati pak ko-ji su se nastanili u primorskom i kopnenom dijeluzapadne Dalmacije dali su pokrajini ime Kroacije iliHrvatske. I danas ga dijelom zadržava, a njezine gra-nice Porfirogenet opisuje u 30. poglavlju:

Hrobacija pak počinje od rijeke Zentine i pružase prema moru sve do granica Istrije ili grada Al-buna. Prema planinskom području ponešto čak stršiiznad temata Istrije, a prema Centini i Hlebni dodi-ruje područje Serblije.5

Niže će biti potvrđeno da su to bile prave međeHrvatske. Nesigurno je pitanje, koje su tada ili ka-snije bile granice između Hrvata u Dalmaciji koji suzadržavali ime Hrvata i Hrvata u Saviji prozvanihimenom Slavena, pa će o tome niže biti malo govora.Srbi i Hrvati zauzeli su dakle gotovo čitavu Dalma-ciju, i ona se počela nazivati Srbijom i Hrvatskom,osim nekoliko primorskih gradova na kopnu koji suzajedno s otocima zadržali ime Dalmatinaca ili Ro-mana. Da bi se to ispravnije razumjelo, valja opisatidijelove same Hrvatske ili županije, da se iz toga

307

55

10

15

20

25

sunt ipsius Croatiae partes, sive Zupaniae, ut indemelius dignoscatur ea regio, quae Dalmatiae nomenretinuit. ,

Caput XIII.DE ZUPANIIS, SIVE COMITATIBUS CROATIAE.

A Zentina f lumine (antiquitus (Tilluro)) ab Ori-ente Croatiam caepisse, et usque ad Istriam in Occi-dentem protensam fuisse, supra narratum est ex Por-phirogenito at quia Chlebna ultra Zentinam (sive uthodie Cetinam) est; ideo subdit, versus Zentinam re-gionem attingit, ut cognoscatur flumen Cetinae inmaritima parte Orientalem terminum Croatiae fuisse,in interiori vero, Chlebnam quoque in Croatia inclu-sam, ut paulo supra clare tradit eodem capite 30.

A Ragusio Zaclumorum Principatus initium ha-bet, et ad Orontium flumen tendit, oraque maritimaPaganis, Montana, quae ad septentrionem Chrobatis,quae in fronte Serbliae contermina est.

Hane Croatiam in regiones XI. Zupanias dictas,vocabulo Slavo, idem distinguit.

Divisa autem est eorum regio in Zupanias XI.quarum nomina.Chlebiana hodie Hliuno.Tzentzena Cetina.Emota, Imota.Pleba, forsan Plieua in Bosna.Pesenta postea in Dioecesi Tinniniensi.Parathalassia Latine maritima, Slave Primorye.

BreberaNonaTnenaSidraga

30 Nina

Boanus

Tenet Cribasan35 Litzam

Gouzecha

Bribir.Latine Nona, Slave Nin.Latine Tinninium, Slave Knin.Postea in Dioecesi Scardonensi:nisi sit idem cum Nona, et in duasZupanias divisa fuerit.

Latine Banus,Slave Ban.

idem, quod Dux,

Slave Karbaua.Slave Lika.postea in Dioecesi Signiensi.

308

bolje raspozna koje je područje zadržalo ime Dal-macije.

XIII poglavljeO ŽUPANIJAMA ILI OKRUZIMA HRVATSKE

Gore je prema Profirogenetu ispripovijedano daje Hrvatska s istoka počinjala od rijeke Cetine (u sta-rini Tilura), i prema zapadu se prostirala sve do Istre.No Livno je s onu stranu »Centine« (ili po današnjemCetine), pa zato dodaje prema Centini dodiruje pod-ručje kako bi se znalo da je rijeka Cetina bila istočnameđa Hrvatske u primorskom dijelu, a da je u unu-trašnjosti i Livno uključeno u Hrvatsku. Nešto nižeu istom 30. poglavlju jasno to i piše:

Od Ragusija počinje kneževina Zaklumljana ipruža se do rijeke Oroncija. Morska obala graničis Paganima, a planinski dio prema sjeveru s Hroba-tima, a nasuprot sa Serblijom.1

Tu on Hrvatsku razlučuje na jedanaest pokra-jina, nazvanih slavenskom riječju županijama:

Njihovo je pak područje podijeljeno na jedana-est županija, čija su imena:Hlebijana,Cencena,Emota,Pleba,Pesenta,Parathalasija,

Brebera,Nona,Tnena,Sidraga,i Nina.

Boan

drži Kribasu,Licu,i Guzehu.

danas Livno;Cetina;Imota;

možda Pliva u Bosni;kasnije u kninskoj dijecezi;latinski »Maritima«, slavenski

Primorje;Bribir;

latinski »Nona«, slavenski Nin;latinski »Tininij«, slavenski Knin;kasnije u skradinskoj dijecezi.Ne bi li bila isto što i »Nona«,podijeljena na dvije županije?latinski »banus«, isto što i vojvoda,slavenski ban;slavenski Krbava;slavenski Lika;kasnije u senjskoj dijecezi.2

309

In relatis Zupaniis, maritimae utplurimum re-giones numerantur, ideo vel Duces, sive Bani aPorphirogenito nominati, maritimam tantum Cro-

*o atiam possederunt, vel ipse in rebus Occidentalibusparum versatus, multa omisit, sequitur Porphiroge-nitus.

(Baptizatae vero Chrobatiae urbes habitataeistae sunt)

45 NonaBelligradum

50

BelitzinScordonaChlebna

55 Stolpum

TenenĆoriClaboca

idem latine Slave NinLatine Belgradum, vel Alba mariš (addifferentiam tam Albae Ungaricae,quae Regalis, quam Serviae, quaeGraeca dicebatur) a nautis veroŽara vechia. Slave autem Biograd, dequa suo loco plura.

forsan Belina in Bucoviza.Latine Scardona, Slave Scradin.Slave Hliunoforsan Stulba prope Bistrizam flumenHliuni.

Latine Tinninium, Slave Knin.Latine Corinium, Slave Karin.forsan Klapaz prope fontes Unae.

60 Multa nomina Civitatum cum ipsis Zupaniarumnominibus conveniunt, cum in ipsis positae, earum-que caput existentes, commune quoque cum ipsis no-men habuerint: Zupania enim a Župa deducitur, quodpopulum, vel regionem aliquam populatam significat:

65 sic in hac regionum, et Civitatum distributione Por-phirogenitus comprehendit Occidentalem Dalmatiammaritimam, a Croatis tune possessam, praeter Oppidamaritima, quae Romani, vel Dalmatae tenebant, utinferius dicetur. Sed tempore Porphirogeniti an me-

70 diterranea Croatia proprium Ducem habuerit, velDuci Croatiae Slavoniae dictae, paruerit, ab eodemelici non potest.

310

U navedenim se županijama ponajviše nabrajajuprimorska područja. Ili su stoga vojvode ili banovikoje imenuje Porfirogenet posjedovali samo primor-sku Hrvatsku ili je on nevješt zapadnim prilikamamnogo toga ispustio. Porfirogenet nastavlja:

Ovo su pak nastanjeni gradovi krštene Hrvatske:

Nona, latinski isto, slavenski Nin;Beligrad, latinski »Belgradum« ili »Alba mariš«

(jednako za razliku od ugarske Albe,koja se naziva i »kraljevskom«, kao iod Albe u Srbiji koja se nazivala »grč-kom«);3 po mornarima »Žara vecchia«,slavenski pak Biograd, o kojem više nasvom mjestu;

Belidn, možda Bijeljina u Bukovici;Skordona„ latinski »Skardona«, slavenski Skra-

din;Hlebna, slavenski Livno;Stolpum, možda Stulba blizu livanjske rijeke Bi-

strice;4

Tenen, latinski »Tininij«, slavenski Knin;Kori, latinski »Korinij«, slavenski Karin;i Klaboka. možda Klapac5 blizu izvora Une.6

Mnoga se imena gradova poklapaju s imenimažupanija, jer su u njima stajali i bili njihovi glavnigradovi, pa su nosili i s njima zajedničko ime. »Žu-panija« se naime izvodi od župa, što znači »puk« ilineko napučeno područje. U ovoj raspodjeli pokraji-na i gradova Porfirogenet tako obuhvaća zapadnuprimorsku Dalmaciju koju su tada posjedovali Hr-vati, osim primorskih gradova koje su držali Roma-ni ili Dalmatinci, kako će niže biti rečeno. No da lije u Porfirogenetovo vrijeme kopnena Hrvatskaimala vlastitog kneza ili se pokoravala knezu Hrvat-ske nazvane Slavonijom, to se iz njegova teksta nemože izvesti.7

311

Caput XIV.DE DALMATIA SPECIALI, SIVE PROPRIA.

Descriptis regionibus a Slaviš in Dalmatia occu-patis, modo quaenam eius pars Dalmatiae nomen'

5 retinuerit, deseribendum est, de qua Porphirogenitu^De Dalmatia, et eius populis capite 29. DiocletianuSImperator valde Dalmatiam amavit, unde etiam ρθ|-puli Romani Colonias eo deduxit, et Romanis quoquepopulo Uli nomen inditum juit, qui Roma illuc com-

10 migrassent, manetque Us cognomen istud etiam ho-•die. et infra. Slavi Romanos deleverunt, eorumqueloca tenuerunt, reliqui autem Romani in orae mari-timae Oppidis servati, eaque etiamnum tenent, etsunt ista:

15 Jlausim nunc RagusiumAspalathum Spalatum.Tetranguria Tragurium.Diodora ladera.Arbe Arbum.

20 Becla Viglia.et Opsara Absarus.

Eorumque habitatores in hodiernum usque diemRomani appellantur. et infra eodem capite.

Insulae parvae sunt Dalmatiae subiacentes Bene-25 ventum usque frequentes, plurimaeque, ita ut tempe-

statem illic naves non timeant, ex illarum una estUrbs Becla, et alia Arbe, et alia Obsara, et alia rursus

Lumbricatum nunc Vergada.Quae omnes in hodiernum usque diem inhabitantur,

30 reliquae habitatoribus vacuae, desertas Urbes habent,quarum haec sunt nomina:CatautrebenoPisuch nunc Sale.Selbo Selua.

35 Suerda nunc Scherda.Aloep nunc Luibo.Scirdacissa id est Scirda, nunc Scherda Cissa,

nunc Pagus.

40

PirotimaMeletaEstiunez

Melada.nunc Sestrum.

312

XIV poglavljeO POSEBNOJ ILI PRAVOJ DALMACIJI

Pošto su otpisana područja koja su Slaveni zau-zeli u Dalmaciji, sada još valja opisati 'koji je njendio zadržao ime Dalmacije. O njemu Porfirogenet u29. poglavlju O Dalmaciji i njenim narodima: CarDioklecijan vrlo je volio Dalmaciju, pa je zbogtoga čak dao ondje osnovati kolonije rimskog naro-da. Jer su onamo preselili iz Rima, tome je narodubilo nadjenuto ime Romana i taj im naziv ostaje idanas. I niže: Slaveni su uništili Romane i držali nji-hova mjesta. Preostali su se Romani održali u gra-dovima na morskoj obali i još ih i sad drže, a to su:Rausij, sada Dubrovnik;Aspalat, Split;Tatrangurija, Trogir;Diodora, Zadar;Arbe, Rab;Bekla, Krk;i Opsara, Osor.i njihovi se stanovnici sve do danas nazivaju Roma-nima. I niže u istom poglavlju:

Pod Dalmacijom sve do Beneventa gusto leževrlo brojni mali otoci, tako da se lađe ondje ne bojenevremena. Jedan je od njih grad Bekla, drugi Arbe,treći Obsara, i četvrti opetLumbrikat, sada Vrgada.Oni su svi do danas nastanjeni, a ostali su bez sta-novnika i gradovi su na njima napušteni. Ovo sunjihova imena:KatautrebenoPisuh, sada Dugi Otok;Selbo, Silba;Sverda, sada Skarda;Aloep, sada Olib;Skirdacisa, tj. »Skirda«, sada Skarda, i »Cisa«,

sada Pag;Pirotima,Meleta, Molat;Estiunez, sada Sestrunj.

313

45

50

55

60

65

70

Et aliae complures, quarum nomina ignorantur. Reli-qua vero Oppida, quae in Thematis continente a Sćla-vis iam dictis tenentur, deserta sunt, et incolas nulloshabent.

Romanorum Colonias in Dalmatia ante Diocletia-num Reipublicae Romanae tempore deductas supra li-bro 1. relatum est. Dalmatas autem, sicut et caeterosImperii Provinciales ab ipsis Barbaris Imperii occupa-toribus Romanos dictos constat, praesertim ubi sedi-bus fixis Romanos conterminos habebant, nam ipsosnon speciali Provinciae nomine, sed generali Romano-rum vocabant, qua utplurimum distinctione, auctorespost declinationem Imperii uši sunt, ut a Barbaris dis-tinguerent Provinciales Romani Imperii, ut constat,de Gallis et Hispanis, et hic de Dalmatis apparet apudPorphirogenitum qui enumerat Civitates et Insulas,quae Romanum vel Dalmaticum nomen retinuerunt,quarum nomina cum hodiernis, utplurimum conveni-unt, praeter quasdam Insulas, quas nunc diversimodenuncupatas, difficile esset cum Porphirogeniti nomini-bus, graece etiam detortis, concordare, tamen interOccidentales ponendas esse, constat, nam de Orienta-libus Insulis Paganorum sive Narentanorum dictistractando capite 36. ait,

Habetque Pagania Urbes habitatasMocrumBerulliaOstrochEt LabinetzaItem Insulas magnasUnam quae Curcra,sive Cuer

Slave Mocro.

Slave Oštrog.

Latine Corcira, SlaveKarkar.

75 Altera, quae Meleta, siveMalozeate Latine Melita Slave

Mlit.Tertiam quae Phara Latine Phara, Slave

Huar.80 Quartam quae Bratzes Latine Brachia Slave

Brač.Sed, et aliae praeterea Insulae sunt, quae ad Paganosnon pertinent, puta.

314

i mnogi drugi čija se imena ne znaju. Ostale pakgradove na kopnu temata drže već spomenuti Skla-veni, napušteni su i uopće nemaju stanovnika.1

Gore je u prvoj 'knjizi izneseno da su rimskekolonije u Dalmaciji osnovane prije Dioklecijana, uvrijeme Rimske Republike. Sigurno je da su samibarbari osvajači Carstva nazivali Dalmatince Roma-nima, baš kao i ostale provincijalce u Carstvu, oso-bito gdje su Romani s njima graničili u stalnim obi-tavalištima. Nisu ih naime nazivali posebnim ime-nom provincije nego općim rimskim, a tom su seoznakom ponajviše služili i autori nakon opadanjaCarstva da bi razlučili provincijalce Rimskoga Car-stva od barbara. To je sigurno za Gale i Hispance, aovdje se kod Porfirogeneta vidi i za Dalmatince.2

On nabraja gradove i otoke koji su zadržali rimskoili dalmatinsko ime, a njihovi se nazivi ponajviše po-klapaju s današnjima, osim nekih otoka. Danas sedrugačije zovu i bilo bi ih teško uskladiti s Porfiro-genetovim imenima, koja su još i grčki iskrivljena.3

Ipak je sigurno da ih valja staviti među zapadne, jeru 36. poglavlju, raspravljajući o istočnim otocima,nazvanim paganskim ili neretvanskim, kaže:

i Paganija ima naseljene gradove,Mokrum, slavenski Makar;Beruliju,Ostroh slavenski Oštrog;i Labinec.Zatim velike otoke:jedan se zove Kurkra iliKuer, latinski »Korkira«,

slavenski Korčula;drugi Meleta ili Malozeate latinski »Meleta«,

slavenski Mljet;treći Phara, latinski »Fara«,

slavenski Hvar;četvrti Braces. . latinski »Brahija«,

slavenski Brač.No ima osim toga i drugih otoka koji ne pripadajuPaganima, tj.

315

Choara Antonini in itinerario Corra.85 les Latine Issa, Slave Wis.

Lastobon Stephani Ladesta, Tabulae Peutingeria-nae Ladestris. latine Laudestina, SlaveLastouo.

Hae quatuor magnae Insulae Orientales, conti-90 nenti Paganorum, seu Narentanorum proximiores,

ab ipsis occupatae, in eorundem quoque nomen, simulcum possessione transivere, et inter Dalmaticas nu-merari desiere. Issam autem, et Ladestinam cum Cho-ara ad Paganos, seu Narentanos non pertinuisse Por-

95 phirogenitus ait, ideo Dalmaticum nomen servasse, etsimul cum Adriatici dominio, has quoque Insulas inalto mari sitas, Romanos retinuisse; harumque Insu-larum commoditate navigationem Adriatici, et đomi-nium reliquae Dalmatiae eomtinuasse dicendum est.

100 Ad Civitates ergo continentis ladram scilicet, Tragu-rium, Spalatum, Ragusium, et Insulas Occidentales,simul cum Choara Issa et Ladestina ex Orientalibus,nomen Dalmatarum, vel Latinorum restrictum fuit,ita ut maxima pars Dalmatiae in Insulis consisteret,

105 deinceps itaque cum Dalmatia nominabitur, eius no-mine Civitates, ac Insulae praedictae intelligendaeerunt. At Rausina Civitas, quamvis in Regno Dalma-tiae, de quo tractandum est, inclusa non fuerit, subnomine tamen Dalmatiae continebatur; sed sicuti Dal-

lio matia in Orientalem, et Occidentalem divisa, Orienta-lis Serviorum censebatur, Occidentalis vero Croato-rum, ita Rausium in Orientali parte situm a caeterisDalmatis divisum, ius quoque separatum habuisse,innuere videtur Porphirogenitus nam ait loco supra

115 /Capite 9./ citato: Salonam transisse Rausium, id est,loco Salonae, totius antiquae Dalmatiae Metropolis,Rausium partis Orientalis Dalmatiae maritimae, quaeGraecis parebat in Metropolim successisse, reliqua aNarentanis occupata, ut idem in Basilii vita, et clari-

120 us Cedrenus declarat.(Saraceni) /867./ classe armata navium 36 emissa,

multas Dalmatiae Urbes caeperunt, inque Butama,Rosan, et Decateram inferiorem: ita prospere succe-dentibus rebus Agareni Rausium quoque (totius)

316

Hoara, u »Antoninovu itinerariju« Kora;4

Jes latinski »Isa«, slavenski Vis;i Lastobom. Stjepanova Ladesta, Ladestris »Peutin-

gerove karte«,5 latinski »Laudestina«,slavenski Lastovo.6

Ta čeitirii velika istočna otoka bliža kopnu Paga-na ili Neiyetwana oni su zauzeli, pa su prešla podnjihovo iraie ujedno kad i u njihov posjed, te su seprestala birojiiti među dalmatinske. Porfirogenet ka-že da Vis i L_iastovo s Biševoim7 nisu pripadali Paga-nima ili rviereetvanima.8 Valja reći da su zato saču-vali dalmaitincisko ime i· da su Rimljani zajedno s gos-podstvom naod Jadranom zadržali i ove otoke smje-štene na deb<oelom moru, te su zbog pogodnosti tihotoka nasttaviiili ploviti Jadranom i gospodariti pre-ostalom Dalmnacijom. Ime Dalmatinaca ili Latina bi-lo je dakle stiiješnjeno na gradove na kopnu, tj. Za-dar, Trogim-, SSplit i Dubrovnik, i na zapadne otoke,zajedno s Bišsevom, Visom i Lastovom od istočnih.Tako se n.ajweci dio Dalmacije sastojao od otoka.Kad se stoga i ubuduće bude spominjala Dalmacija,pod njenirm Ć5e imenom trebati podrazumijevati go-re spomenuite: gradove i otoke. Dubrovački grad do-duše nije boio τ uključen u kraljevstvo Dalmaciju o ko-jem se ima. raspravljati, ali ga je ime Dalmacije ipakobuhvaćalo». KKako se podjelom Dalmacije na istočnui zapadnu iistoiočna smatrala srpskom a zapadna hrvat-skom, čini se · da Porfirogenet nagoviješta kako jezbog toga Duttbrovnik imao izdvojen pravni položaj,smješten u iistcočnom dijelu odijeljeno od ostalih Dal-matinaca. Kažže naime na gore /u 9. poglavlju/ nave-denom mjeestuu da je Salona prešla u Rausij,9 tj. daje Dubrovndk a stupio na mjesto Salone, glavnog gradacijele stare Daalmacije, kao glavni grad istočnog dije-la primorsfee IDalmacije koja se pokoravala Grcima,dok su preoostsalo zauzeli Neretvani. Tako on razjaš-njava i u »>Bsazilijevu životopisu«,10 a još je jasnijiCedren:

Odaslawsi naoružano brodovlje od trideset šestlađa (Arapu) ssu zauzeli mnoge gradove Dalmacije/867/, i međiu mjima Butamu, Rosu i donju Dekateru.Kad su se sstvaari tako povoljno odvijale, Agareni sunapali i Ramsijj, glavni grad čitava naroda, i dugo su

317

125 gentis caput aggressi, longo tempore obsederunt, for-titer urbem defendentibus, qui intus erant.

Ex quibus sicuti Butama, nunc Budua, Rosam, etinferiorem Civitatem Gatari a Saracenis captas fuisseapparet, superiori tantum parte Gatari in alto, et prae-

130 rupto monte sita servata; quae cum Rausio tune Ori-entale Imperium recognoscebant, ita circumquaqueServios in continenti, et Narentanos in Insulis haben-tes Rausini, ab iisdem quoque Serviae Principibusposterioribus temporibus terrarum, et Insularum con-

135 cessiones obtinentes territorium terra, marique dilata-runt, ut lacobus (Luccari) in eorum Annalibus scri-bit, quos ex Diocleate Reges Dalmatiae dictos asserit,quod alii Scriptores non referunt; ideo si quis ServiaePrincipum, qui etiam Rasciae dicti fuerunt, genealogi-

140 am, quam Graeci auctores Porphirogenitus loannesCuropalates Cedrenus, Anna, Comnena, et loannesCinnamus ponunt, cum Diocleate conferret, et cumScripturis (si quae antiquae supersunt) collationemf aceret, certiora tradere posset, quam hucusque scrip-

145 ta reperiuntur; neque aliquem diiversitas nominum de-terreat, nam facile cognoscet Graecos, sua inflexioneSlava nomina graece pronuntiando, diversificasse, etaliquando quoque in graeca mutasse, quae ex Sciiptu-rarum collatione conciliari possent.

150 Dalmatia ergo sic in Croatiam, Serviam et ipsamDalmatiam distinguebatur.

Caput XV.QUOMODO CROATIA, CUM ITALIAE REGNO

CAROLO MAGNO, ET POSTERISEIUS PARUERIT.

5 Distinctis regionibus, quae Croatiae, Serviae, etDalmatiae nomine censerentur, cum Liburniam, etDalmatiam Carolo Magno cessisse, exceptis maritimisCivitatibus, quae Orientali Imperio relictae fuerunt,Francorum Scriptores referant; ideo breviter narran-

10 dum est, quomodo Carolus Occidentale imperium, etquam partem Dalmatiae consecutus sit, ut inde aliquadistinctio finium inter Orientale et Occidentale Impe-ria adhibeatur, quae alioquin ex iis, quae tradunt

318

ga vremena opsjedali, a oni unutra postojano su bra-nili grad.u

Iz toga se vidi da su Arapi zauzeli »Butamu«,sada Budvu, Risan i kotorski donji grad, a sačuvaose samo gornji dio Kotora smješten na visokom i str-mom brdu. Oni su tada zajedno s Dubrovnikom pri-znavali Istočno Carstvo. Dubrovčani su na kopnu sasvih strana imali Srbe, a na otocima Neretvane, i υkasnije su vrijeme od istih srpskih vladara dobivaliustupke u zemlji i otocima, pa su proširili svoje poj

dručje i na kopnu i na moru. Tako piše Jakov Luka-rić12 u njihovim »Analima«, gdje prema Dukljani-nu13 spominje da su oni bili nazvani kraljevima Dal-macije, što drugi pisci ne iznose. Ako bi stoga tko sDukljaninom uspoređivao genealogiju srpskih vla-dara koji su se nazivali i raškima kakvu uspostav-ljaju grčki autori Porfirogenet,14 Ivan Kuropalat,15

Cedren,16 Ana Komnena17 i Ivan Cinam,18 i vršiousporedbu s ispravama (ako je koja stara sačuvana),mogao bi pisati nešto pouzdanije nego što se moženaći napisano sve do sada. I neka nikoga ne plaširaznolikost imena, jer će lako raspoznati da su Grciizmijenili slavenska imena svojom sklonidbom i grč-kim izgovorom, pa su ih ponekad čak i preobrazili ugrčka. To se usporedbom s ispravama lako može us-kladiti.

Tako se dakle Dalmacija razlučivala na Hrvat-sku, Srbiju i samu Dalmaciju.

XV poglavljeKAKO SE HRVATSKA S ITALSKIM

KRALJEVSTVOM POKORILA KARLUVELIKOM I NJEGOVIM POTOMCIMA

Franački pisci izvješćuju da su Liburnija i Dal-macija dopale Karlu Velikome, asim primorskih gra-dova koji su bili ostavljeni Istočnom Carstvu. Razlu-čivši pokrajine koje su se navodile pod imenima Hr-vatske, Srbije i Dalmacije, valja zbog toga ukratkoispripovjediti kako je Karlo zadobio Zapadno Car-stvo i koji je dio Dalmacije zadobio, da bi se prematome moglo provesti nekakvo razgraničenje izmeđuIstočnog i Zapadnog Carstva, koje se inače jedva

319

auctores, percipi vix potest. Longobardi enim in dies15 per Italiam se dilatantes, varia loca Imperii occupa-

bant, tandem capta /752./ Ravenna Graecos prorsus exOccidental! parte Italiae expellentes, socordia Chilpe-rici Regis Francorum invitati, iam Romae imminentes,ipsam obsederunt; sed quum ad Pipinum Francorum

20 dominium deductum fuisset, is Summi Pontificis, etRomanorum protectione suscepta, Longobardos /753./compressit, et Exarcatum, Pentapolimque cedere coe-git, at cum Desiderius ultimus Longobardorum Rex,Romanos et Pontificem infestaret, Carolus postea dic-

25 tuš Magnus, eo capto, Italiam Langobardicam (quoddiu Franci desiderarant) Galliarum, et Germaniae do-minio iunxit, deinde Avares, Pannonias possidentes,post octenne bellum domuit, et quamvis nullus Fran-corum Scriptor exprimat, quomodo Dalmatiam,

30 quamve eius partem acquisiverit Carolus, tamenEginhardus in Annalibus tradit.

709. Dimisso (Summo Pontifice) Rex paucos diesibidem moratus (id est Aquisgrani) Legatum Michaelisde Sicilia, nomine Danielem, ad se missum absolvit:

35 accepit etiam triste nuncium de Gerholdi et Ericiinteritu, quorum alter Gerholdus videlicet, BavariaePraefectus commisso cum Hunnis praelio, cecidit,alter vero id est Ericus post multa praelia, et insignesvictorias, apud Tarsaticam Liburniae Civitatem, insi-

40 diis Oppidanorum interceptus, atque interjectus est.Ex quibus coniectari licet, Carolum Liburniam

quoque simul cum Pannoniis acquisivisse, eandemqueab Erico, Foroiulii Ducis titulo, simul cum Istria, cae-terisque circumiacentibus Slavicis regionibus rectam:

45 quum illae Tarsaticensium Liburnorum insidiae inEricum Ducem, iam eis Praefectum, perpetratae dićidebeant: ad quas vindicandas /Sigonius 800./ ipse Ca-rolus in Italiam digressus recto itinere Liburniamproperavit, ibi nex Henrici, merito sumpto de Tarsa-

50 ticensibus supplicio vindicata, Cadalocus Dux Foroiu-liensibus datus Carolumque tune, uti Dominum, et lu-dicem, de sontibus Tarsaticensibus supplicium sump-sisse, non uti inimicum iniuriam ultum dicendum est.Cum ergo totum fere Occidentale Imperium posside-

55 ret, Ohristianamque fidem per Germaniam et Panno-nias late propagasset, merito Occidentalis Imperii,

može shvatiti iz onoga što pišu autori. Šireći se na-ime stalno Italijom, Langobardi su zauzimali razli-čita mjesta Carstva i napokon su uzevši Ravenu /752/potpuno izbacili Gnke iz zapadnog dijela Italije. Na-vedeni mlitavošću franačkog kralja Hilperika već suprijetili Rimu i opsjeli ga. No kad je vlast u Franakaprešla na Pipina, on je preuzeo zaštitu pape i Rim-ljana, pritijesnio Langobarde /753/ i prisilio ih daustupe Egzarhat i Pentapol. Kad je posljednji lango-bardski kralj Deziderije napao Rimljane i papu, za-robio ga je Karlo kasnije nazvan Velikim i pridodaolangobardsku Italiju vlasti nad Francuskom i Nje-mačkom. (To su Franci dugo željeli.) Zatim je nakonosmogodišnjeg rata ukrotio Avare koji su posjedo-vali Panonije. Nijedan franački pisac doduše ne kažekako je Karlo stekao Dalmaciju ili koji je njen diostekao, ali Einhard ipak piše u »Analima«:

709. Otpustivši (papu)1 kralj je ondje (u Aache-nu) proboravio nekoliko dana i otpustio poslanika poimenu Danijela kojeg mu je uputio Mihael sa Sicili-je. Primio je također tužnu vijest o pogibiji Geroldai Erika. Jedan je od njih, Gerold, prefekt Bavarije,pao u boju što ga je zametnuo s Hunima, a drugogasu, Erika, poslije mnogih bitaka i znamenitih pobje-da uhvatili u zasjedu i ubili građani kod Tarsatike,grada u Liburniji.2

Slobodno je prema ovome pretpostaviti da jeKarlo zajedno s Panonijama stekao i Liburniju i daje njome zajedno s Istrom i okolnim slavenskim po-dručjima Erik upravljao s našlovom furlanskog gro-fa. Mora se naime reći da su Libumi Tarsatičani onuzasjedu skovali protiv grofa Erika već kao protivsvoga upravitelja. Da bi se za nju osvetio, sam se /po-Sigoniju 800. godine/3 Karlo spustio u Italiju i rav-nim putem pohitao u Liburniju. Ondje je osvećenoHenrikovo ubojstvo, pošto su Tarsatičani s pravomkažnjeni, a Frijulijcima je za vojvodu dan Kadaloh.Valja reći da je tada Karlo kaznio krivce Tarsatičanekao gospodar i sudac, a ne da se kao neprijatelj osve-tio za nasilje. Kako je dakle posjedovao gotovo čitavoZapadno Carstvo i nadaleko je po Njemačkoj i Pa-nonijama širio kršćansku vjeru, s pravom je od papei rimskog naroda zadobio naslove »zapadnog cara« i

320 321

60

65

70

75

80

85

90

96

magnique titulos a Summo Pontifice, populoque Ro-mano consecutus /801./ est: Haec de Liburnia memo-rantur, quae de Croatia intelligi debere infra patebit,sed, quid de Dalmatia circa ea tempora evenerit in-quirendum est: referunt enim iidem Annales. /Egin-hardus/

806. Stotim post Natalem Domini venerunt Wil-larius et Beatus Duces Venetiae, nec non Paulus la-derae, atque Donatus eiusdem Civitatis Episcopus, Le-gati Dalmatarum ad praesentiam Imperatoris cummagnis đoniš item paulo post Classis a Nicephoro Im-peratore, cui Niceta Patritius praeerat ad recupe-randam Dalmatiam mittitur.

Deinde Carolum Imperium inter filios divisisse,testamentumque condidisse referunt, in quo reliquitLudovico Galliam, Carolo Germaniam, Pipino /Testa-mentum Caroli Magni/ autem.

Italiam vero, quae Longobardia dicitur, et Boio-ariam sicut Tassilo tenuit, exeptis duabus villis,quarum nomina sunt, Ingolvestat, et Lutrahahof, quasnos quondam Tassiloni beneficavimus, et pertinent adpagum, qui dicitur Northgowe, et de Alemannia par-tem, quae in Australi Ripa Danubii fluminis est, et deipso flumine Danubii currente limite usque ad Rhe-num fluvium, sursum ve.ro usque ad Alpes, quidquidintra hos terminos fuerit, et ad Meridiem, vel Orien-tem respicit, una cum Ducatu Curiensi et Pago Bur-gorum Pipino dilecto filio nostro.

Hic de Dalmatia ne verbum quidem, sed nequePannonias nominat, quas in ditionem suam Carolumredegisse ex supradictis constat, ideo sub generalitateilla.

Et quidquid intra hos terminos fuerit, et ad Me-ridiem, vel Orientem respicit.

Pannonias, et si quid in Dalmatia habuit Caroluscomprehendi debere, censendum est: scribit enimidem Eginhardus in eius vita.

Post quam (id est Germaniam) utramque Panno-niam, et oppositam in altera Danubii ripa Daciam, Hi-striam quoque, et Liburniam, atque Dalmatiam, ex-ceptis maritimis Civitatibus, quas ob amicitiam, etiunctum cum eo joedus Constantinopolitano impera-tori habere permisit.

»Velikoga« /801/.4 To se spominje o Liburniji, a nižeće biti jasno da se pod time mora podrazumijevatiHrvatska. No valja ispitati što se otprilike u ono vri-jeme dogodilo s Dalmacijom. Isti naime »Anali« /Ein-hard/ izvješćuju:

806. Odmah poslije Božića došli su vojvode Ve-necije Vilarije i Beat, a isto tako i Pavao vojvodaJadere i biskup istoga grada Donat, s velikim daro-vima, kao izaslanici Dalmatinaca Caru. Zatim neštokasnije: Car Nicefor pošalje mornaricu da povratiDalmaciju. Na čelu joj je bio patricij Niceta.5

Izvješćuju zatim da je Karlo podijelio carstvomeđu sinove i sastavio oporuku u kojoj je Ludovikuostavio Francusku, Karlu Njemačku, a Pipinu /»Opo-ruka Karla Velikog«/:

Našemu pak ljubljenom sinu Pipinu Italiju kojase naziva Longobardijom i Bojoariju kako ju je dr-žao Tasilon, osim dvaju imanja čija su imena Ingol-vestat i Lutrahahof; nekoć srno ih dali u beneficijTasilonu, a pripadaju okrugu koji se zove Northgau.Također dio Alemanije na istočnoj obali rijeke Du-nava, i sve što je unutar granice koja teče od samerijeke Dunava do rijeke Rajne i gore do Alpa i štogleda na jug ili istok, zajedno s kurijskim vojvod-stvom i okrugom Burgova.6

Ovdje ni riječi o Dalmaciji, ali ne spominje nitiPanonije, za koje je prema gore rečenom sigurno daih je Karlo doveo pod svoju vlast. Zato valja sma-trati da onim uopćavanjem

i sve što je unutar granice ...isto gleda na jugili istok J J

moraju biti obuhvaćene Panonije i što je Karloimao u Dalmaciji. Isti naime Einhard piše u njegovu»Životopisu«:

nafcon nje (tj. Njemačke) obje Panonije i Dacijuna suprotnoj obali Dunava, također Histriju i Libur-niju, i Dalmaciju osim primorskih gradova. Njih jedozvolio držati konstantinopolitanskom caru zbogprijateljstva i saveza što ga je s njime sklopio.7

Iz toga se doduše vidi da je Karlo protegnuovlast u Dalmaciji, ali nijedan franački pisac ne piše

322 323

100

105

110

115

120

125

130

135

140

Ex quibus, sicuti Carolum in Dalmatia dominiumextendisse apparet: Ita quam partem ipse habuerit, etquam Nicephoro, ob i-nitum foedus permiserit, nullusFrancorum Scriptorum tradit. Graeci autem de hacImperiorum divisione: f iniumque distinctione, never-bum quidem scribere dignati sunt: Ideo cum a Franci-cis Scriptoribus Ludovico Pio f ilio, et successore Caro-li, Imperante, de finibus quaedam controversiae refe-ramtur, promendae sunt, ut ex iis coniecturae suman-tur, quae aliunde haberi non possunt; pro quarum di-lucidatione observandum est Eginhardum, et ex eoSigonium nominare Provincias eo modo, quo ponuntura Claudio Ptolomaeo Monarchiae tempore: ita ut subPannoniae, Liburniae, et Dalmatiae nominiibus totumIllyricum, quod diviso Imperio, Occidentale dictumfuit, exceptis Noricis comprehendatur. Ideo Pannoni-as pro Pannoniis Abaribus ereptis, siinul cum Savia aSlaviš vel Croatis tunc possessa sumi debere constet:simili modo Liburniam pro ea parte Dalmatiae Occi-dentali a Croatis occupata. De Dalmatia autem sicutieam partem, quam Croati cum Liburnia occupaverant,simul cum reliqua Croatia Carolum subegisse censen-dum est, ita illa exceptio Civitatum maritimarum deCivitatibus continentis Dalmatiae, scilicet ladra, Tra-gurio, et Spalato, Croatis conterminis, quae cum Insu-lis Dalmatiae nomen retinebant, intelligenda est: quadistinctione adhibita, clara evadumt verba supra alle-gata Eginhardi in Vita Caroli Magni. sicut, et ea, quaein Annalibus anno 806. de Paulo ladrae Duce, et Do-nato eiusdem Civitatis EpiscOipo, LegatiB Dalmatarumrefert: Nain Graecorum viribus maritimis in Adriaticoin dies decrescentibus, splendore potentiae Caroli in-vitati Dalmatae, Croatorumque freti vicinitate, ac Ve-netorum amicitia, ad Francorum protectionem confu-gerunt, sed adveniente Classe Nicephori, sub Graeco-rum dominium iterum redire coacti fuerunt. Pace de-inde inter Francos et Graecos secuta, foedus inter Im-peria ictum fuit, et Dalmatia simul cum Adriatici do-mino Orientali relicta; Occidentali vero ea pars Dal-matiae, quae a Croatis occupata Croatia tune diceba-tur, cum caeteris, ut Eginhardus refert, assignata fuit;ex quibus fines inter imperia in Dalmatia maritimafacile distinguuntur, in mediterraneis autem, eam

324

koji je dio držao sam, a koji je zbog sklopljena save-za prepustio Niceforu. Grci se pak iniisu udostojilinapisati ni riječi o toj podjeli Carstava i o razgrani-čenju. Franački pisci izvješćuju o nekim sporovimaoko granica za vladavine Ludovika Pobožnog, Kar-lova sina i nasljednika. Njih valja izložiti da se oda-tle dobiju pretpostavke koje se ne mogu izvestiodrugud. Da bi one se rasvijetlile, valja uzeti u obzirda Einhard i prema njemu Sigonio imenuju provin-cije onako kako ih je stavio Klaudije Ptolemej u do-ba Carstva: imenima Panonije, Liburnije i Dalma-cije obuhvaćen je čitav Ilirik koji je poslije podjeleCarstva nazvan Zapadnim, osim Norika.8 Sigurno jestoga da se Panonije moraju uzimati kao Panonijekoje BU preotete Avarima zajedno sa Savijom koju sutada posjedovali Slaveni ili Hrvati, a slično se tomeLiburnija mora uzimati za onaj dio zapadne Dalma-cije koji su zauzeli Hrvati. Valja smatrati da je Kar-lo zajedno s ostalom Hrvatskom podvrgnuo onaj dioDalmacije koji su Hrvati bili zauzeli zajedno s Li-burnijom, a onim izuzećem primorskih gradova tre-ba podrazumijevati gradove ina dalmatinskom kop-nu, tj. Zadar, Trogir i Split koji ;su graničili s Hrva-tima i zajedno s otocima zadržavali ime Dalmacije.Kad se provede takvo razgraničenje, postaju jasnegore navedene Einhardove riječi iz »Životopisa Kar-la Velikog«, a isto tako i ono što iznosi u »Analima«806. godine o poslanicima Dalmatinaca, knezu ZadraPavlu i biskupu istoga grada Donatu.9 Kako su na-ime grčke pomorske snage u Jadranu iz dana u danopadale, Dalmatinci su se utekli zaštiti Franaka, na-vedeni sjajem Karlove moći i oslanjajući se na bli-zinu Hrvata i prijateljstvo Mlečana. No kad je došlaNiceforova mornarica, bili su se prinuđeni opet vra-titi pod grčko gospodstvo. Uslijedio je zatim mir iz-među Franaka i Grka, među Carstvima je bio sklop-ljen savez, i Dalmacija je zajedno s gospodstvomnad Jadranom ostavljena Istočnomu. Zapadnom jepak, kako izvješćuje Einhard, s ostalim bio dodije-ljen onaj dio Dalmacije koji su zauzeli Hrvati, pa setada nazivao Hrvatskom.10 Po tome se lako razluču-

325

partem Saviae Sirmiensis agri Danubio proximam ip-sique Serviae mediante Savo flumine conterminam,

145 quae a Slaviš Croatis occupata, Slavonia vocabaturFrancis paruisse, argui debet, cum etiam ultra Danu-bium in Dacia Francorum dominium extensum Egin-hardus /In Vita Caroli Magni/ memoret, et eo magisquod posterioribus temporibus, eadem regio a Grae-

150 cis Francohorion nuncttpata /Nicetas in loanne Com-neno/ reperitur, in qua Civitas quoque Francorum no-men tulit, Francavilla /Albertus Aquensis/ dicta, quaeregionem Francorum significant, et eis subditam fu-isse, ab iisdemque noonen sumpsisse confirmant, sicut

155 ex adverso (Belgradum) ad confluentem Savi, et Da-nubii in Servia positum, a Latinis Alba Graeca nun-cupatum (ab Ungaris vero Alba Bulgarica dictum(quod falso pro Tauruno sumitur, cum Taurunum tri-bus miliaribus a confluente occidentem versus ponant

160 Tabulae Peutingerianae)), Graecis paruisse, cum Ser-via arguit, terminum ergo in mediterraneis interFrancos et Graecos eundem fuisse, qui inter Croatos,et Servios concludendum est, scilicet Savum flumen.Quinam autem fines inter Croatos, et Servios citraSavum fuerint in Dalmatia mediterranea incertumest, nam sicuti Porphirogenitus Bosnam esse agrumServiae scribit, ita Bosnam in Servia inclusam, Orien-tali Imperio paruisse dicendum est; Sed Bosnae termi-nos antiquos arctiores hodiernis in capite đe Bosna in-

170 fra ostenđetur, tamen fines eius, prout de re incertainvestigari omittentur, ne tot coniecturis Lector iamfessus, taedio opprimatur. Hac distinctione finium in-ter Francos et Graecos adhibita, facilius intelligun-tur, quae Francici Scriptores tempore Ludovici Pii re-

175 ferunt.

Eginhardus in Annalibus Ludovici Pii vitae Scrip-tor

815. 815.

(Padeburnae) bi ad eum Omnis populus ad Impe-180 omnes Orientalium Sela- ratorem in generali con-

vorum primores, et Lega- ventu ad locum qui diči-ti venerunt. tur Patrisburna convene-

ju granice među Carstvima u primorskoj Dalmaciji.Mora biti dokazano da se u unutrašnjosti Francimapokoravao onaj dio sirmijskog zemljišta u Saviji kojije najbliže Dunavu i koji na rijeci Savi međaši sasamom Srbijom, a zauzeli su ga Slaveni Hrvati, pase nazivao Slavonijom. Einhard naime spominje /u»Životopisu Karla Velikog«/ da se franačko gospod-stvo prostiralo čak i preko rijeke Dunava u Daciji,11

i to više što se kasnije nalazi da Grci isto područjenazivaju »Frankohorij« /Niceta u »Ivanu Komne-nu«/,12 a i grad je u njemu nazvan »Frankavila« /Al-bert iz Aixa/ nosio franačko ime.13 To označava fra-načko područje i potvrđuje da im je bilo podložno iprema njima uzelo ime. Isto tako Beograd smještennasuprot u Srbiji kod ušća Save u Dunav dokazujeda se zajedno sa Srbijom pokoravao Grcima, jer gaLatini zovu »Grčka Alba«, Ugri pak »Bugarska Al-ba«. (Pogrešno se uzima kao Taurun, jer »Peutinge-rove karte« stavljaju Taurun tri milje zapadnije odušća).14 Valja dakle zaključiti da je u unutrašnjostigranica između Franaka i Grka bila ista kao i izme-đu Hrvata i Srba s ove strane u kopnenoj Dalmaciji.Porfirogenet piše da je Boisna srpsko zemljište, pavalja reći da se Bosna uključena u Srbiju pokoravalaIstočnom Carstvu.15 Niže će se u poglavlju o Bosnipokazati da su drevne međe Bosne bile uže od današ-njih, no istraživanje o njenim granicama, kao o nesi-gurnu predmetu, ipak će biti propušteno da se čitalacveć umoran od toliko pretpostavki ne bi dosađivao.Kad se provede ovakvo razgraničenje između Frana-ka i Grka, lakše se razumije ono o čemu u vrijemeLudo vika Pobožnog izvješćuju franački pisci:

Einhard u »Analima«16 Pisac »Životopisa Ludo-vika Pobožnog«17

815. 815.Ondje (u Paderbonu) su Sav se narod okupiok njemu došli svi prvaci k Caru na općem saborui poslanici istočnih kod mjesta koje se zoveSlavena. Patrisburna. Na to su

326 327

185

817.Cum pervenisset Aquis-grcmi Imperator Legatum

190 Leonis Imperatoris deConstantinopoli pro Dal-matarum causa missum,Nicephorum nomine, sus-cepit, quem etiam quia

195 Cadolach, ad quem illo-rum confinium cura per-tinebat, non aderat, et ta-men brevi venturus puta-batur adventumillius ius-

200 sit operiri. Quo venienteratio inter eum, et Lega-tum Imperatoris de quae-stionibus, quas idem de-tulit, habita est, et quia

205 res ađ plurimos, et Ro-manos, et Sclavos perti-nebat, neque, sine illorumpraesentia finiri posse vi-debatur in loco decernen-

210 da differtur, missusqe adhoc cum Cadolach, etpraedicto Legato in Dal-matiam Albigarius Unro-chi Nepos.

21:5 Orientales Slavos eas regiones incoluisse necesseest, quae Francorum Imperio Orientales fuere, et addifferentiam Septentrionalium Slavorum, mariš Bal-thici accolarum, ab Us Orientales dictos, inter quosCroatos fuisse oportet, ex quo Croatos cum caeteris

220 Nationibus Slavicis generali vocabulo Slavorum aFrancis nuncupatos confirmatur; Cadolach autem adfinium controversiain vocatum (quem Ducem FOTO-

rat, quo in loco Principe«Sclavorum Orientaliumomnes Primoresque vene-runt.

817.Aquisgrani commoransPalatio ad se venientemmissum suscepit LeonisConstantinopolitani Im-peratoris nomine Nice-phorum; Legatio autemexcepta amicitia, et socie-tate, erat de finibus Dal-matarum, Romanorum, etSclavorum, et quia nec hipraesentes erant, necChadalo finium Praefec-tus neque sine illis haecdirimi poterant, missusest in Dalmatiam ad haecpacijicanda, et compo-nenda Albigarius cumChadalo eorundem fini-um Principe.

328

817.Kad je došao u Akvisgran,Car je primio izaslanikacara Leona imenomNicefora koji je izKonstatinopola poslanpo predmetu Dalmati-naca. Zapovijediomu je neka čekadolazak Kadolahačija je dužnost bila briga0 onim granicama, jernije bio prisutan, asmatralo se da ćedoskora doći. Kad jestigao, održana jerasprava između njega iCareva poslanika ozahtjevima koje je tajdonio. Kako se sporticao mnogih, i Romana1 Sklavena, i nijeizgledalo da bi se mogaodokončati bez njihoveprisutnosti, odložen jeda se presudi na licumjesta. U tu je svrhu sKadolahom ispomenutim izaslanikomu Dalmaciju poslanUnrohov nećak16

Albigarije.

Istočni Slaveni nužno su stanovnici onih kra-jeva koji su bili s istoka Carstvu Franaka, i oni su ihnazivali istočnima za razliku od sjevernih Slavena,stanovnika uz Baltičko more. Među njima su mora-li biti i Hrvati, čime se potvrđuje da su ih Franci za-jedno s ostalim slavenskim narodima nazivali općim

mjesto došli svi prvacii uglednici istočnihSlavena.

817.Boraveći u dvoru uAkvisgranu primio jeposlanika konstantino-politanskog cara Leonaimenom Nicefora kojije došao k njemu.Poslanstvo je pak osimo prijateljstvu isavezništvu bilo i ogranicama izmeđuDalmatinaca, Romana iSklavena. Kako nisubili prisutni niti oni,niti prefekt granicaHadalo, niti se to beznjih moglo razriješiti,u Dalmaciju je s prvakomonih krajeva Hadalomposlan Albigarije da tosmiri i sredi.

329

iulii fuisse, armo sequenti patebit) et ad ipsam diri-mendam missum concordes Eginhardus et vitaeScriptor referunt.

Controversia autem erat in Dalmatia antiquo mo-do sumpta a Francicis Scriptoribus (ut supra observa-tum fuit) inter Slavos, et Romanos, ut Eginhardus idest, inter Croatos Duci Foroiuliensi, et Romanos Im-perio Orientali subditos, qui Romani ab auctore vitaein Dalmatas et Romanos distinguuntur, id est inDalmatas proprie dictos, et Serblos partem DalmatiaeOrientalem possidentes Romano Imperio Orientalisubditos, ac ob id Romanos dictos, et tune inter Dal-matas, et Servios Orientali ex una parte, et CroatosOccidentali Imperio subditos ex altera, amicabiliterterminos statutos concludi debet: referunt deindeUđem.

255

Eginhardus 818.

(Harastalli) erant ibi, etaliarum nationum legatiAbotritorum videlicet acBornae Ducis Guduscano-rum, et Timotianorum, quinuper a Bulgarorum so-cietate desciverant, et adfines nostros se contule-rant; simul, et LindewitiDucis Pannoniae inferi-oris, qui res novas moli-ens, Cadolaum comitem,et Marchiae ForoiuliiPraefectum crudelitatisaccusare conabatur, qui-bus ibi auditis, atque di-missis in Aquisgranum adhybernandum profectusest.

Vitae Scriptor 818.

Praeterea aliarum Nati-onum missi aderant Abo-dritorum videlicet et Co-duscanorum, et Timoti-anorum, qui Bulgarumsocietate relicta, nostrisse nuper sociaverunt: sed,et Leuteviti rectoris infe-rioris Pannoniae missiibidem aderant, accusan-tes Cadalum falso, ut postpatuit, eo quod immani-tas illius importabilis ši-bi foret, quibus auditiscompositis, ac dimissis, ineodem Palatio Imperatorsecundum suam dispositi-onem ad hiemandum secontulit.

330

imenom Slavena. Einhard i Životopisac složno izvje-šćuju da je Kadaloh pozvan ik parnici o granicama ida je poslan da je razriješi.19 (Za njega će se u zapi-su o slijedećoj godini pokazati da je bio furlanskimarkgrof.)

Parnica je pak bila u Dalmaciji koju franačkipisci uzimaju na stari način (kako je gore bilo raz-motreno), između Slavena i Romana, kako veli Ein-hard,20 to jest između Hrvata podanika furlanskogmarkgrofa i Romana podanika Istočnog Carstva. TeRomane Životopisac21 razlučuje na Dalmatince i Ro-mane, to jest na Dalmatince u pravom smislu riječii na Srbe koji su kao posjednici istočnog dijela Dal-macije i podanici Istočnog Rimskog Carstva bili naz-vani Romanima. Mora se zaključiti da su tada prija-teljski utvrđene međe između Dalmatinaca i Srba,podanika Istočnog Carstva s jedne strane, i Hrvata,podanika Zapadnog Carstva s druge. Isti zatim iz-vješćuju:

Einhard22 za 818. godinu

Bijahu ondje (u Hersta-llu) i poslanici drugihnaroda, tj. Abotrita, Bo-rne, vojvode Guduska-nd, i Timotijana koji suse nedavno otcijepili izsaveza s Bugarima ismjestili se kod našihgranica, a ujedno i voj-vode donje Panonije Lin-devita. Snujući prevrat,on je kušao zbog okrut-nosti optužiti grofa Ka-dolaja, prefekta forujulij-ske marke. Saslušavši ihondje i otpustivši, otišaoje na zimovanje u Akvis-gran.

Životopisac28 za 818. go-dinu

Osim toga su bili prisut-ni poslanici drugih naro-da, tj. Abodritd, Kodus-kana i Timotijana, kojisu nedavno ostavili sa-vez s Bugarima i pridru-žili se našima. No ondjesu bili prisutni i izasla-nici upravitelja donjePanonije Leutevita. Op-tuživali su Kadala, lažno— kako se poslije poka-zalo — da im je njego-va strogost nepodnošlji-va. Car ih je saslušao,primirio i otpustio, te seu istoj palači prema svo-me planu smjestio na zi-movanje.

331

819.260 (relata rabellione

Lindeviti)

Borna vero Dux Dalma-tiae cum magnis copiis adColapium fluvium Linde-

265 vito ad se venienti occu-rens, in prima congressi-one a Guduscanis deseri-tur: auxilio tamen Prae-torianorum suorum pro-

270 tectus, evasit; periit in eopraelio Dragomosus socerLindeviti, qui in exordiodefectionis relicto gene-ro, Bornae se coniunxe-

275 rat. Guduscani domumregressi, iterum a Bornasubiguntur. At Lindewi-tus occasionem nactus,cum valida manu, mense

280 Decembri, Dalmatiam in-gressus, ferro et igneeandem devastat; cui cumBorna se penitus impa-rem respiceret, omnia sua

2β5 Castella inclusit, et ipsecum delecta manu nunca tergo, nunc a latere in-sistens, Lindewiti copiasnoctu, et interdiu ubi-

290 cumque poterat, lacera-vit, neque eum in suaProvincia impune versaripermisit, ad extremumgravi damno affectum,

295 regione cogit excedere tri-bus hominum millibus deexercitu illius interfectis,et trecentis, vel eo ampli-us Caballis captis, prae-

300 ter Sarcinas, et spolia

819.(relata rebellione)

Fugatus a Baldrico Lin-devitus Bornae occurritDalmatiae Dud ad Cala-pium fluvium consistenti:sed Borna Guduscanorumperfidia, an timore deser-tus incertum, suorum ta-men adiutus auxilio do-mestico, discrimen immi-nens tutus evasit: sed etdesertoressuosposteasub-egit: Interea Lindevitussequenti hyeme iterumingressus, cuncta popu-lari nititur ferro, quaeanimata erant perimens,inanimata vero igni con-trahens. Cuius vi quumBorna obviare nequiret,astu viam nocendi quae-sivit; neque enim aper-tum ei bellum indixit, sedimprovisis irruptionibus,adeo, et illum, et exerci-tum eius protrivit, utpuderet, et poenitereteum talia molitum; namtribus millibus interfec-tis, de illius exercitu,equisque ac varia šibi su-pellectile plurima direp-ta, regione sua eum ex-cedere compulit. Quaecuncta Imperator Aquisconsistens laetus audivit.

332

za 819. godinu(izvijestivši o Ljude vito-

voj buni)

Borna pak, vojvoda Dal-macije, pode s velikimčetama k rijeci Kolapij ususret Lindevitu koji jedolazio k njemu i u pr-vom ga sukobu napusteGuduskani. Ipak se spa-sio uz zaštitu i pomoćsvoje osobne straže. Utoj je bici poginuo Lin-devitov tast Dragomos,koji je ostavio zeta napočetku otpadništva ipripojio se Borni. Gudu-skani se vratiše kućama,i Borna ih opet podvr-gne. Lindevit pak ugrabipriliku i ude u mjesecuprosincu sa snažnom če-tom u Dalmaciju, te jepustoši ognjem i ma-čem. Borna je uviđao damu je potpuno nedoras-tao, pa je zatvorio svesvoje utvrde, a sam jepristajao za njim s oda-branom četom, sad s le-đa sad s boka, i uništa-vao Lindevitove čete no-ću i danju gdje je godmogao. Nije mu dozvo-lio da se nekažnjeno kre-će njegovom pokrajinomnego ga je prinudio daiziđe iz tog područja dokrajnosti oslabljen teš-kim gubicima. Pobio jetri tisuće ljudi iz njego-ve vojske, a osim prtlja-

za 819. godinu(izvijestivši o buni)

Pošto ga je Baldrih na-tjerao u bijeg, Lindevitdođe u susret vojvodiDalmacije Borni koji jestajao kod rijeke Kalapi-ja. Bornu su napustiliGuduskani, nije sigurnoda li zbog nevjere ili izstraha, no on je ipak uzpomoć svojih domaćihsigurno izbjegao opas-nost koja je prijetila, a isvoje je izdajice poslijepodvrgnuo. Međutim jeLindevit slijedeće zimeopet ušao i trudio se dasve opustoši, koljući ma-čem sve živo i sažižućiognjem neživo. Kako seBorna nije mogao su-protstaviti njegovoj sili,lukavštinom je potražioput da mu naškodi. Ni-je mu naime otvorenonavijestio rat nego je ne-nadanim napadima takošatro i njega i njegovuvojsku da se stidio i ka-jao što je tako nešto za-snovao. Pobio je naimetri tisuće iz njegove voj-ske, ugrabio mu konje irazličitu mnogobrojnu o-premu, te ga natjerao daiziđe iz njegova podru-čja. Sve je to Car bora-veći u Akvama veselosaslušao.

333

305

diversi generis direpta,quae qualiter gesta ju-erint, per Legatos suosImperatori nunciare cu-ravit.

Ex quibus Ducern Bornam cum suis Guduscanis, etTimotianis a Bulgaris ad Francos descivisse, simul cumAbodritis constat: Abodritos autem Daciam propeDanubium conterminos Bulgaris transdanubianis in-

3io coluisse infra /824./ patebit: Guduscanos vero, et Ti-motianos citra Danubium in Moesia superiori fuisse:nam Timacum inter Civitates eiusdem Provinciae re-censet Ptolomaeus et Plinius *Trimachos populos, Ti-machumque flumen ibidem ponit: hodieque Timozani

315 vocantur, qui ad flumina Timoch dicta haibitant, quo-rum alter maior, alter ininor dicitur, hicque in alteruminfluens, simul ambo uno nomine in Danubium seexonerant: de hisque fluminibus intelligi debet Ta-bula Peutingeriana, in qua inter Naissum, et Rati-

320 ariam Timacum maius et Timacum minus 10. milliapassuum inter se distantia loca ponuntur, cum ineadem via haec duo flumina hoc eodem spatio invi-cem distent; exindeque patet in Pliniano Codice proTrimachi Timachi legendum esse: Guduscanorum

325 autem vestigia servantur in vico Gudusca dicto, etad flumen (Mlauna) sito, qui in amnem Moravammaiorem, sive Bulgaricam dictam ex Orientali parteinfluit. Horum autem Guduscanorum, et Timociano-rum Ducem Bornam a Francis Dalmatiae Ducem con-

330 stitutum Liburniam quoque, sive occidentalem par-tem Dalmatiae Croatiam dictam rexisse ex eisdemScriptoribus constat.

Eginhardus 821.

Interea Borna Dux Dal-335 matiae, atque Liburniae

dejunctus est, et petentepopulo, atque Imperatoreconveniente, nepos illiusnomine Ladasclavus suc-

340 cessor ei constitutus est.

Vitae Scriptor 821.

Inter haec Borna vita pri-vato, successorem ei con-stituit Imperator nepotemsuum nomine Ladasde-um.

334

ge i raznovrsnog preote-tog plijena pohvatao jetristo ili više konja. Po-brinuo se da po svojimposlanicima javi Carukako je to izveo.

Po tome je sigurno da se knez Borna sa svojim»Guduskanima« i »Timotijanisma« otcijepio od Bu-gara k Francima zajedno s »Abodritima«. Niže /824/će pak biti jasno da su »Abodriti« nastavali Dacijublizu Dunava, graničeći s prekodunavskim Bugari-ma, a da su »Guduskani« i »Timotijani« bili s ovestrane Dunava u Gornjoj Meziji. Naime Ptolemej na-braja Tima'k među gradovima te provincije,24 a Pli-nije isto onamo stavlja narode *Trimahe i rijeku Ti-mah.25 I danas se zovu Timočanima oni koji stanujuuz rijeke zvane Timok. Jedan se naziva Velikim, dru-gi Malini. Taj utječe u prvi, te se napokon oba podjednim imenom izlijevaju u Dunav. Mora se razum-jeti da se na te rijeke odnosi »Peutingerova karta«na kojoj su između Naisa i Ratijarije postavljenamjesta Veliki i Mali Timak, udaljena međusobno de-set tisuća koraka, a te su dvije rijeke na istoj cestiupravo toliko udaljene jedna od druge.26 Iz toga jejasno da u Plinijevu kodeksu umjesto »Trimahi« tre-ba čitati »Timahi«. Trag se pak »Guduskana« čuva uselu zvanom »Guduska« smještenom kod rijeke Mla-vne koja s istočne strane utječe u rijeku Moravu,zvanu Velikom ili Bugarskom. Prema istim je pisci-ma sigurno da je Borna knez tih Kučana27 i Timoča-na upravljao i Liburnijom, odnosno zapadnim dije-lom Dalmacije nazvanim Hrvatskom, pošto su gaFranci postavili za kneza Dalmacije.

Einhard 821.28

Međutim je umro vojvo-da Dalmacije i LiburnijeBorna, a na zahtjev na-roda i uz Carevo slaga-nje nasljednikom mu jepostavljen njegov nećakimenom Ladasklav.

Zivotopisac 821.29

Kafco je međutim umroBorna, Car mu je naslje-dnikom postavio njegovanećaka imenom Ladas-dea.

335

Ex quibus sic explicatis clariora evadunt, quaeiidem referunt.

Eginhardus 822.

Exercitus de Italia prop-345 ter Lindeviticum bellum

conjiciendum in Panno-niam missus est, ad cuiusadventum Lindevitus, Sis-cia Civitate relicta, ad

350 Sorabos (quae natio mag-nam Dalmatiae partemobtinere dicitur) jugiendose contulit, et uno ex Du-cibus eorum, a quo recep-

355 tuš est, per dolum inter-fecto, Civitatem eius insuam redegit ditionem,missis tamen ad exerci-tum Imperatoris Legatis

360 suis, ad eius praesentiamse velle venire promisit.

823.

365 Allatum est Imperatori deinteritu Lindeviti, quodrelictis Sorabis cum inDalmatiam ad Lindemus-lum Avunculum Bornae

370 Ducis pervenisset, et ali-quantum temporis cumeo moratus fuisset, doloipsius fuisset interfectus.

Lindevitum, scilicet, tune metu exercitus Fran-375 corum, ad Sorabos in Dalmatiam fugisse, id est ad

Sefblos (Hos Franci Sorabos, prout SeptentrionalesSlavos vocant) qui Dalmatiae partem Orientalem pos-

Vitae Scriptor 822.

Exercitum sane eodemtempore misit de Italiacontra Lindevitum in Pan-nonia, quo ille consiste-re non valens, propriamreliquit Civitatem, et adquendam Principem Dal-matiae veniens, ab eosusceptus est intra Civi-tatem, qui tamen versaviče susceptorem suumdolo confecit, et Civita-tem suo Dominatui subie-cit, et quamquam nos-tris, nec pugnam intule-rit, nec collocutus juerit,tamen missis legatis, eterrasse se dixit, et ad Do-minum Imperatorem ve-nire promisit.

823.

In eodem conventu morsnunciatur Lindeviti Ty-ranni, a quodam dolo in-terfecti.

336

Kad se to tako rastumači, postaje jasnije što istiiznose:

Einhard za 822.80

Iz Italije je u Panonijuposlana vojska da do-krajči rat s Lindevitom.Na njen je dolazak Lin-devit napustio grad Sis-ciju i na bijegu se sklo-nio k Sorabima. (Kaže seda taj narod zaprema ve-lik dio Dalmacije.) Naprijevaru je ubio jednognjihovog vojvodu kojiga je bio prihvatio i nje-gov je grad doveo podsvoju vlast. Ipak je kCarevoj vojsci uputiosvoje poslanike i obećaoda je voljan stupiti pre-da nj.

823.

Caru je dojavljeno oLindevitovoj smrti, tj. daje napustio Sorabe, akad je došao u Dalmaci-ju k Lindemuslu, ujakuvojvode Borne, i nekovrijeme proboravio kodnjega, da je ubijen nje-govom varkom.

Prema gore iznesenom razgraničenju, da ponav-ljanje »Dalmacije« ne bi urodilo zbrkom, valja rećida je Ljudevit tada iz straha od franačke vojskeumaknuo k »Sorabima« u Dalmaciju, tj. k Srbimakoji su posjedovali istočni dio Dalmacije i bili pod-ložni Istočnom Carstvu (Franci ih nazivaju »Sorabi-ma« isto kao i sjeverne Slavene.); da je zatim, kako

2ivotopisac za 822.13

uistinu je istodobno po-slao vojsku iz Italijeprotiv Lindevita u Pano-niji. Kako on nije bio do-sta jak da joj se suprot-stavi, napustio je vlastitigrad. Došao je k nekomdalmatinskom prvakukoji ga je primio u grad.Zauzvrat je ipak svogagostoprimca ubio na pri-jevaru i grad podvrgnuosvojoj vlasti. S našimase nije niti pobio nitipregovarao, ali je ipakuputio poslanike, rekaoda je pogriješio i obećaoda će doći k gospodinuCaru.

823.

Na istome saboru budedojavljena smrt tiraninaLindevita, pogubljenanekom varkom.

337

sidentes, Orientali quoque Imperio subiecti erant, de-inde Lindevitum eundem cum occiso Duce Sorabo,

3(80 ad Francos redire vellet, in Dalmatiam ad Linde-muslum Francis subditum, Bornaeque in Ducatu Cro-atiae successorem aufugisse, id est, ex Serblia adOccidentalem Dalmatiae partem, Croatiain nuncupa-tam, ex supra allata distinctione dicendum est, ne

3B5 Dalmatiae repetitio confusionem pariafc Simili modoea, quae refert Eginhardus in Annalibus 821.

Fortunatus Patriarcha Gradensis, veniens ladramDalmatiae Civitatem, loanni Praefecto Provinciaeillius fugae suae causas aperuit, qui eum statim navi

390 impositum Constantinopolim misit.De Dalmatia proprie dieta, quae amtiquum no-

men retinebat, intelligenda sunt, ex quxD eius Praefec-tum·, ladrae eommorantem, iurisdietionem quoquemariš Adriatici habuisse dignoscitur: sequuntur

395 Annales Eginhardi824. Caeterum Legatos Abotritorum, qui vulgo

Praedenecenti vocantur, et contermini Bulgaris Daci-am Danubio adiacentem incolunt, qui et ipsi adventa-re nunciabantur, Ulico venire permisit. Qui cum a

400 Bulgaris inique infestari, se quererentur, et contraeos auxilium šibi ferri deposcerent, domum ire, atqueiterum ad tempus Bulgarorum Legatis· constitutumredire, iusssi sunt.

826. Beddncus, et Gerholtus C&rmtes, a;e Panno-405 nici limitis Praefecti, et adhuc de motu Bulgarorum

adversum, nos nihil se sentire posse, testati smnt.827. Bulguri quoque Sclavos in Pannonia seden-

tes per Dravum navali exercitu ferra, et igne vasta-verunt, et expulsis eorum Ducibus, Bulgaricos eis

410 rectores constituerunt.828. Conventus, mense Februaru, Baldericus eti-

am Dux Foroiuliensis, cum propter ems- ignaviamBulgari jines Pannoniae *superioris /*Inferioris/ im-pune vastassent, honoribus privatus, et Marca, quam

415 solus tenebat, in quatuor Comites divisa est.Ex quibus' patet, Francorum ditionem etiam ul-

tra Danubium in Daciam extensam fuisse in Abotri-tos, quos Praedenecentos vocatos asserit, ad differen-tiam Abotritorum circa Albim in Germama habitan-

420 tium, quorum mentionem facit anno 795. eodem modo

338

se htio vratiti Francima pošto je ubio srpskog kne-za, pobjegao u Dalmaciju k franačkom podložniku iBorninu nasljedniku u hrvatskoj kneževini Ljude-mislu, tj. da je pobjegao iz Srbije u zapadni dio Dal-macije, nazvan Hrvatskom. Slično treba razumjetida se na Dalmaciju u pravom smislu riječi koja jezadržavala staro ime odnosi ono što Einhard iznosi u»Analima« za 821. godinu:

Došauši u Jadru, grad Dalmacije, patrijarh Gra-da Fortunat otkrio je uzroke svojega bijega prefektute provincije Ivanu. On ga je odmah ukrcao na lađui poslao u Konstantinopol.32

Iz toga se raspoznaje da je prefekt Dalmacijekoji je boravio u Zadru imao jurisdikciju i nad Ja-dranskim morem. Einhardovi »Anali« nastavljaju:

824. Uz ostalo je dopustio da onamo dođu posla-nici Abotrita koji se pučki zovu Predenecenti, a na-stavaju Daciju uz Dunav, graničeći s Bugarima. Zanjih se također javljalo da pristižu. Zalili su se da ihBugari nepravedno napadaju i tražili da im se pro-tiv njih pomogne, pa im je zapovjeđeno neka idu ku-ći i neka se vrate u vrijeme koje je utvrđeno s posla-nicima Bugara.

826. Vojvode Baldrik i Gerholt, prefekti panon-ske granice, posvjedočili su da dosada nisu mogli ni-šta dočuti o pokretu Bugara protiv nas.

827. Bugari su mornaricom uz Dravu takođerognjem i mačem opustošili Slavene koji obitavaju uPanoniji. Protjerali su njihove vojvode i postavili imbugarske upravljače.

828. Sabor, u veljači. Forojulijski vojvoda Bal-derik lišen je časti, jer su zbog njegova nemara Bu-gari nekažnjeno opustošili područje *Gornje /*Donje/Panonije, a marka koju je držao sam podijeljena jena četiri vojvode.33

Iz toga je jasno da se franačka vlast prostiralai preko Dunava u Daciju na »Abotrite«. Napominjeda su ih zvali »Predenecentima« za razliku od »Abo-trita« koji stanuju u Njemačkoj oko Labe i koje spo-minje 795. godine.34 Mora biti da su i Bugari isto

339

Bulgaros quoque trans Danubium ditionem habuisseoportet, cum Francis contermini fuerint in Dacia,quod confirmatur ex iis, quae sequuntur, scilicet. Bul-gares per Dravum navali exercitu su'begisse Slavos

425 in Pannonia sedentes, neque enim aliunde, quam perDanubium ex Dacia venire poterant, Serviis citerio-rem ripam Danubii possidentibus. ideo sicuti in Daciatrans Danubium confinia inter Francos et Bulgarosfuisse constat, ita ubinam fuerint, incompertum est,

430 cum Francos duetu Pipini ad Tissam tantum flumen(nunc Tibiscum incolis (Tissam) pervenisse Eginhar-dus memoret; sed sicuti limitem Orientalem FranciciImperii Baldricum Foroiulii (Ducem) in potestate ha-buisse patet, ita eundem Pannoniam inferiorem, et

435 Carantanorum Regionem cum Croatia rexisse ex su-pra allatis constat: ita ut quidquid Ungarici deindeRegni cis Danubium fuerit, cum Carinthia, Istria, etForoiulio in potestate haberet: addendique sunt Abo-driti in Dacia, sive Bulgaria Transdanubiana, et Gu-

440 duscani et Timotiani in Bulgaria hodierna, sive Cis-danubiana, inde quanti momenti haec Marchia limi-tanea fuerit, et quam late pateret, colligi potest: Bul-gari autem tune non solum Guduscanos, Timotianos,et Abodritos, sed etiam Slavos (Pannonios) per Dra-

445 vum subigentes, suosque rectores ipsis relinquentes,in Causa fuere, ut Marchia privata Duce, in quatuorComites divisa fuerit, ex qua idivisione debilitata li-mitanea Provincia, Croatis ansam praebuit a Francisdesciscendi, ut suo loco referetur.

Caput XVI.DE PRAEFECTURA ADRIATICI, ET DUCATU

DALMATIAE.

A Tempore Augusti, donec Monarchia Romana5 viguit, Adriatici custodia Classi Ravennati demandata

fuit; sed diviso Imperio, Occidentale sensim diminu-ebatur, donec ipso extincto, Classis quoque eius reli-quiae, ex Tyrrheno, et Adriatico, in Orientale seces-serunt, et quamvis Africa, Italia, et Dalmatia, simul

10 cum Tyrrheno, et Adriatico a lustiniano recuperatae/540./ fuerint, tamen Italia diutino bello a Gothis, et

tako vladali s one strane Dunava, jer su graničili sFrancima u Daciji. To je potvrđeno onime što slije-di, naime da su Bugari mornaricom po Dravi podvr-gli Slavene koji su obitavali u Panoniji. Nisu naimemogli doći odrugud nego Dunavom iz Daći je, budu-ći da su Srbi posjedovali dunavsku obalu s ove stra-ne. Stoga je doduše sigurno da isu granice izmeđuFranaka i Bugara bile s onu stranu Dunava u Daciji,ali se isto tako ne zna gdje su bile. Ekihard naimespominje da su Franci pod Pipinovim vodstvom sti-gli samo do rijeke Tise35 (Tibiska, sada domaćima»Tise«). Jasno je da je furlanski markgrof Balderikpod svojom vlašću imao istočnu granicu FranačkogCarstva, pa je tako iz gore izloženog sigurno da je onupravljao i donjom Panonijom i područjem Karan-tanaca zajedno s Hrvatskom. Tako je pod vlašću dr-žao sve što je potom od Ugarskog Kraljevstva bilo sove strane Dunava, zajedno s Kranjskom, Istrom iFurlanijom. Tome valja dodati i Bodriće u Daciji iliprekodunavskoj Bugarskoj, i Kučane i Timočane udanašnjoj Bugarskoj s ove istrane Dunava. Odatle semože razabrati koliko je značajna bila ta pograničnamarka i kako se daleko prostirala. Bugari pak, kojinisu tada Dravom podvrgli samo Kučane, Timočanei Bodriće, nego i panonske Slavene i ostavili im svo-je upravljače, bili su uzrokom da je marka lišenamarkgrofa podijeljena na četiri grofa. Tom je podje-lom granična pokrajina oslabljena, pa je Hrvatimapružila uporište da se otcijepe od Franaka, kako ćebiti izneseno na svome mjestu.

XVI poglavljeO ZAPOVJEDNIŠTVU NAD JADRANOM

I O VOJVODSTVU DALMACIJI

Od Augustovih vremena, dok je Rimsko Car-stvo bilo snažno, čuvanje je Jadrana bilo povjerenoravenskoj floti. Kad je pak Carstvo podijeljeno, Za-padno se očigledno smanjivalo dok nije potpuno utr-nulo, a ostaci su njegove mornarice iz Tirenskog iJadranskog mora odstupili u Istočno Carstvo. Justi-nijan je doduše /540/ povratio Afriku, Italiju i Dal-

340 341

Francis vexata, mortooque succedente fere desolatafuit, et quando per (Narsetem) paoata, respirare cae-perat, Longobardi maiorem eius partem Occidenta-

15 lem /570./ occuparunt: vix Raverma cum aliquibusCivitatibus maritimis retenta, ut supra narratum /Ca-pite 8./ est; cum vero Lo/ngobardi ad maritima loca aprincipio non pervenerint, Graeci sine controversiamare possidebant, et Classe Constantinopoli Raven-

20 nam frequenter navigantes, Adriaticum custodiebant;sed Longobardi deinde Samnium cum maritimis qui-busdam locis in Adriatico /589./ caeperunt, Slaviqueprimo Istriam /604./ desolarunt: deinde totam fereDalmatiam /638./ occuparunt, et exinde Sipontum

25 transfretantes, loca quaedam popularunt {/Sigonius/},ut Paulus Diaconus /649./ scribit Libro 4. capite 46.ideo tunc aliquas quoque Insulas Dalmatieas ab iisdemoccupatas argui debet, quarum commoditate faciliustransfretare potuerunt, et cum Orientales Dalmatiae

30 Insulae contra Sipontum sitae sint, has a Slaviš iamtune occupatas dicendum est, qui deinde Narentani,et Pagani nuneupati fuerunt, ut supra relatum est,et infra clarius patefoit, abindeque Graecis in Italiam,et Dalmatiam navigantibus, Adriaticum infestum red-

35 ditum argui debet; ideo eorundem in Adriatico viri-bus decrescentibus, facile fuit Langobardis Brundu-sium, et Tarentum /695./-expugnare: Saraceni quoquetunc Africam /696./ occuparunt, et exin.de Tyrrhenuminfestantes Sardiniam /720./ caeperunt, quae loca

40 Graeci recuperare non potuerunt, sed Leo Isauricuscontra Sacras Imagines bellum /723./ exercens, ob idIconomachus cognominatus, Latinorum animos a sealienavit, eoque tenuitatis Graecorum in Italia viresdevenere, ut Ravennam a Longobardis captam, albsque

45 Venetorum auxilio, recuperare /726./ nequiverint: ex-communicato deinde a Summo /730./ Pontifice Im-peratore, tributisque Italicis privato, eo magis resGraecorum attenuatae fuerunt: tandem ImperanteConstantino Copronimo, Ravenna a Longobardis cap-

50 ta, Exarchatus, cum Graecorum dominio in Occiden-tali parte Italiae /752./ extinctus fuit, in Orientali ve-ro, Sicilia, et aliqua Italiae loca, retenta sunt: ex qui-bus patet, Graecos donec Ravennam possederant,Adriaticum qiioque in potestate habuisse: nam quam-

342

ijni zajedno s Tirenskim i Jadranskim morem, alije Italija ipak bila gotovo opustošena, jer su je u du-gotrajnom ratu napadali Goti i Franci, a uslijedila jei bolest. Kad je počela iznova disati pošto ju je Nar-zet smirio, Laiigobardi su zauzeli veći njen zapadnidio /570/, a jedva se održala Ravena s nekoliko pri-morskih gradova, kako je gore /u 8. poglavlju/ is-pripovjedano. Kako paik Langobardi u početku nisustigli do primorskih mjesta, Grci su bez ikakva su-protstavljanja posjedovali more. Često su s bro-dovljem plovili iz Carigrada u Ravenu i čuvali Ja-dran. No Langobardi su zatim uzeli Samnij s nekimprimorskim mjestima na Jadranu /589/, a Slaveni sunajprije opustošili Istru /604/, a zatim zauzeli gotovočitavu Dalmaciju /638/. Odatle su preplovili u Si-pont i opljačkali neka mjesta /Sigonio/,1 kako PavaoĐakon piše u 46. poglavlju četvrte knjige /649/.2 Mo-ra stoga biti dokazano da su oni tada zauzeli i nekedalmatinske otoke, zbog čije su pogodnosti moglilakše preploviti. Kako su istočni otoci Dalmacijesmješteni nasuprot Sipontu, valja reći da su ih većtada zauzeli Slaveni koji su zatim bili nazvani Ne-retvanima i Paganima, kako je gore izneseno, a nižeće postati još jasnije. Mora biti dokazano da je zbogtoga Jadran postao pogibeljan Grcima koji su plo-vili u Italiju i Dalmaciju. Njihove su snage u Ja-dranu opadale, pa je zbog toga Langobardima bilolako osvojiti Brindisi i Tarant /695/. Tada su Arapizauzeli Afriku /696/, a zatim su napadajući Tiren-sko more uzeli Sardiniju /720/. Ta mjesta Grcinisu mogli povratiti. No Leon Izaurijski otu-đio je od sebe duhove Latina borbom protiv svetihslika /723/, zbog koje je nazvan Ikonomahom, a grčkesu snage u Italiji postale tako slabašne da bez po-moći Mlečana ne bi bile mogle povratiti Ravenu ko-ju su zauzeli Langobardi /726/. Papa je zatim /730/izopćio Cara, te je lišen italskih podavanja, i prilikesu Grka postale to slabije. Napokon je zauzećem Ra-vene za vladavine Konstantina Kopronima utrnuoEgzarhat zajedno s vlašću Grka u zapadnom dijeluItalije /752/. U istočnom su pak zadržavali Siciliju ineka mjesta u ftaliji.3 Iz toga je jasno da su Grciimali pod vlašću Jadran dok su posjedovali Ravenu.

343

vis Longobardi plura maritima Italiae loca posside-rent, illos tamen Classem habuisse nulla memoria re-peritur, ex altera vero parte, etiamsi Slavi totam con-tinentem Dalmaticam, cum quibusdam etiam InsulisOrientalibus occupassent; tamen Dalmatae ad caete-

60 ras Insulas confugientes, et mariš possessionem reti-nuerunt, et nonnullas quoque in continenti Civitatesreaedificarunt, ipsorumque deinde Slavorum maiorpars Christianam fidem amplexa, Dalmatas molestaredesiit, ut supra relatum /Capite 11./ est; Sed post Ra-

65 vennae amissionem, usque ad Caroli Magni tempora,quaenam in Adriatico loca Graeci retinuerint, nemoAuctorum refert, ac sicuti de Dalmatia ex suprascriptis cum Porphirogenito aliqua distinctio tradipotest; ita in Istria quoque aliquid Graecos possedisse

70 argui debet: cum, quando a Loiigobardis occupata fu-erit Istria, nemo referat, sed direptam tantum PaulusDiaconus scribat libro 3. capite 28. Rex /Sigonius587./ Autori ađ Histriam exercitum misit, cui exer-citui Evin Dux Tridenti praefuit, qui post praedas,

75 et incendia, facta pače, in annum unum magnam pe-cuniam Regi detulerunt.

item libro 4. capite 25. /600./Longobardi cum Avaribus, et Sclavis Histrorum

jines ingressi, universa ignibus et rapinis vastave-80 runt.

et capite 42.Hoc nihilominus anno (/604./), Sclavi Histriam

interfectis militibus lacrimabiliter depraedati sunt.Et sicut ex epistolis Divi Gregorii anno /605./ se-

85 quenti Istriam adhuc in potestate Graecorum fuisse,Carolus Sigonius diligens antiquitatum indagatoranimadvertit; Ita ex us, quae Paulus Diaconus libro 5.capite 12. et Anastasius Bibliothecarius in vita Ade-odati Papae uniformes /668./ referunt. Jnterfecto igi-

90 tur apud Syracusas Constante Imperatore, Mecetiusin Sicilia Regnum arripuit, sed absque Orientalisexercitus voluntate, contra quem Italiae militiae mi-lites, aUi per Histriam, alii per partes Campaniae, aliivero a partibus Africae, et Sarđiniae venientes in Sy-

95 racusas irruerunt.

344

Iako su naime Langobardi posjedovali više primor-skih mjesta u Italiji, ne nalazi se nikakva spomenada su imali brodovlje. S druge pak strane, iako suSlaveni zauzeli čitavo dalmatinsko kopno, čak zaje-dno s nekim istočnim otocima, ipak su Dalmatincipobjegavši na ostale otoke i zadržali posjed nad mo-rem i čak obnovili neke gradove na kopnu. K tomesu zatim Slaveni većim dijelom prihvatili kršćanskuvjeru i prestali zlostavljati Dalmatince, kako je goreizneseno /u 11. poglavlju/. No nijedan autor ne iz-vješćuje koja su mjesta na Jadranu Grci zadržali odgubitka Ravene pa do vremena Karla Velikog. Izgore se napisanog s Porfirogenetom može iznijeti ne-kakvo razgraničenje za Dalmaciju. Isto tako mora bi-ti dokazano da su Grci nešto posjedovali i u Istri.Nitko naime ne izvješćuje kad bi Langobardi bilizauzeli Istru, nego Pavao Đakon piše u 28. poglavljutreće knjige da je samo opljačkana: Kralj Autar /poSigoniju 587/4 poslao je vojsku u Histriju. Toj jevojsci na čelu bio vojvoda Tridenta Evin. Poslijepljačke i paleža načinjen je mir, te su za jednu go-dinu donijeli kralju mnogo novaca.5

Zatim u 25. poglavlju četvrte knjige /600/: Ušav-ši s Avarima i Sklavinima u krajeve Histra, Longo-bardi su sve opustošili ognjem i otimačinom.6

I u 42. poglavlju:Iste te godine /604/ Sklavini su pobili vojnike i

suza dostojno oplijenili Histriju.'1

Marljivi istraživač starina Carlo Sigonio8 pri-mjećuje prema pismima sv. Grgura da je iduće go-dine /605/ Istra još bila pod grčkom vlašću.9 Isto setako može dokazati da su grčke posade još bile uIstri i da su Grci sačuvali neki njen dio, barem pri-morski, prema onome što složno iznose Pavao Đakonu 12. poglavlju pete knjige10 i Anastazije Bibliotekaru »Životopisu pape Deodata« /za 668. g./: Kad je da-kle car Konstant ubijen kod Sirakuze, Mecetije jeprigrabio kraljevstvo na Siciliji, ali bez volje istoč-ne vojske. Protiv njega su na Sirakuzu nahrupili voj-nici italske vojske, jedni dolazeći preko Histrije, dru-gi kroz Kampaniju, treći pak iz Afrike i sa Sardi-nije.11

345

Praesidia Graeeorum adhuc in Istria f uisse, arguipotest, eiusque aliquam partem, saltem maritimam,Graecos servasse dicendum videtur, et quamvis po-stea Carolo magno Istriam cessisse Eginhardus loco

100 citato scribat, ipsamque eius successores sub iurisdic-tione Ducis Foroiuliensis tenuisse constet, tamen Ca-rolo Longobardorum Begno potiente, Graecos adhucterrrtorium aliquod in Istria possedisse, ex epistolisAdriani Papae ad eundem Carolum /Adrianus Papa a

105 772. usque 795./ apparet.Epistolarum Romanorum Pontificum ad Reges

Francorum Epistola 57.Domino Excellentissimo Eximio Filio Carolo

Regi Francorum, et Longobardorum,, atque Patritiolio Romanorum Adrianus Papa. Credimus quod iam ad

vestrae a Deo protectae Excellentiae aures pervenitde Episcopo Mauritio Histriensi, qualiter dum eum-fidelem Beati Petri, et nostrum cognovissent nefan-dissimi Graeci, qui in praedicto ibidem territorio re-

115 sidebant Histriensi. et infra. Zelo dueti tam praedictiGraeci, quamque ipsi Histrienses eius oculos eruerint,proponentes ei, ut quasi ipsum territorium Histriense,vestrae sublimi Exellentiae tradere debuisset.

Ideo sicuti >ex iis, quae refert idem Eginhardus120 loco supra /Capite 15./ citato in vita Caroli Magni.

Histriam quoque, et Liburniam, atque Dalmatiamexceptis maritimis Civitatibus, quas Constantinopo-litano Imperatori habere permisit.

Exceptio Civitatum maritimarum de Dalmaticis125 ex Porphirogenito verificata fuit, ita (quamvis nemo

id referat) ad Istriae quoque quandam Civitatern ex-tendi đefoet, et saltem ad lustinopolim in Insula posi-tam, quam Graecos mariš dominos, etiam post Caro-lum recognovisse mos, laudes canendi, usque in ho-

130 diernum diem servatus arguit, ut sequenti libro in ca-pite de laudibus dicetur; Cum ergo in Italiae parteOccidentali nihil reliquum Graeci retinerent, praeteraliquid exile in Istria: ita Adriatici mariš dominiumad Insularum Liburnicarum sive Dalrnatiae Occiden-

135 talium, et nonnullarum meridionalium, ex Orientali-bus possessionem, simul cum Civitatibus, ladra, Tra-gurio, Spalato, et Ragusio- in continenti Dalmatica res-trictum fuit, inter quas cum ladra opportuniorem cae-

346

Einhard na navedenom mjestu doduše piše da jeIstra kasnije dopala Karlu Velikome i sigurno jeda su je njegovi nasljednici držali pod vlašću furlan-skog grofa,12 no ipak se iz pisama pape Hadrijana/Hadri'jan je papa od 772—795/13 istome Karlu vidida su Grci još posjedovali nekakvo područje u Istrikad se Karlo domogao langobardskog kraljevstva:

Papa Adrijan preuzvišenom gospodinu i izvrs-nom sinu Karlu, kralju Franaka i Longobarda i rim-skom patriciju. Vjerujemo da je već doprlo do ušijuVaše Bogom štićene preuzvišenosti o histarskom bi-skupu Mauriciju, kako su prokleti Grci koji su stolo-vali ondje na spomenutom histarskom zemljištu, doksu spoznali da je on vjeran blaženom Petru i na-ma, .. I niže: Navedeni zavišću, i naprijed spomenutiGrci i sami Histrijci iskopali su mu oči, predbacujućimu kao da je on sam morao histrijsko područje pre-dati Vašoj preuzvišenosti.

Izuzeće primorskih gradova kod Porfirogenetabilo je za dalmatinske potvrđeno po onome što Ein-hard iznosi na gore navedenom mjestu /u 15. po-glavlju/ u »Životopisu Karla Velikog«:

također Histriju i Liburniju, i Dalmaciju osimprimorskih gradova. Njih je dozvolio držati konstan-tinopoUtanskom caru .. .u

Upravo zbog toga ga valja protegnuti i na po-neki grad u Istri (iako o tome nitko ne izvješćuje),i to barem na Kopar koji je smješten na otoku. Zanj običaj pjevanja lauda koji je sačuvan sve do da-nas dokazuje da je priznavao Grke gospodarima mo-ra i nakon Karla,15 kako će biti rečeno u slijedećojknjizi u poglavlju o laudama. Grcima dakle nije pre-ostalo ništa što bi zadržali u zapadnom dijelu Italije,osim nešto neznatno u Istri. Tako je gospodstvo nadJadranom bilo ograničeno na posjed liburnskih ili za-padnodalmatinskih otoka i nekih južnih od istočno-dalmatinskih, zajedno s gradovima Zadrom, Trogi-rom, Splitom i Dubrovnikom na dalmatinskom kop-nu. Kako je Zadar među njima imao zgodniji smje-štaj i luku od ostalih, bit će doskora jasno da je on-

347

teris situm portumque haberet, ibi Praefectum Adri-140 atici, pro Graecis post Ravennae amissionem resedisse

mox patebit. Per Ducem ergo ladrae residentem, Dal-matiam et Adriatici dominium Graeci retinebant, sedlanguescente in dies magis ex socordia ImperatorumGraecorum potentia, pro Adriatici conservatione

145 iidem Venetos Duces dignitatibus, populum privilegiishonorabant.

Veneti enim declinante Imperio Romano, Barba-risque Italiam /ab 406. usque 452./ vastantibus, adproxirna littora, insulasque confugientes temporarias

150 habitationes construxerant, sed aliis, atque aliis Bar-baris supervenientibus, in iisdem locis perstiterunt:Herulis /476./ deinde, et /493./ Gothis Italiam cumDalmatia occupantibus, iam maritimis aerumnis assu-efacti, ibidem habitationes continuarunt, neque post

155 Italiam a Belisario /540./ recuperatam, ob continu-atum cum Gothis bellum, patrias repetere ausi sunt;sed sedibus inter paludes fixis, Imperio (faventes),Narsetis exercitum invitis Francis per propria aestu-aria /552./ transfretarunt: Longobardis tandem Occi-

160 dentalem partem Italiae /570./ occupantibus, confugi-entiumque ad easdem Insulas numero crescente, va-rias Civitates construentes, concordes inter se fidem,moresque Romanos servantes, Exarchis Ravennae ad-haerentes navigationem exercuerunt: Sed Graecorum

165 viribus in Italia sensim decrescentibus, Longobardireliqua continentis Venetiae loca, et Slavi similiterDalmatiae, cum aliquibus etiam Insulis uno eodem-que tempore /638./ occuparunt, tune et VenetarumInsularum habitatorum numerus auctus est, et Grae-

170 corum vires maritimae in Adriatico, ex Dalmatiaemutilatione, debilitatae fuerunt. Abindeque utrique,tam Veneti, quam Dalmatae, ob victus necessitatemeo magis navigationi incumbendi necessitatem habu-erunt, sed Veneti, ex situs opportunitate meliorem

175 conditionem nacti sunt, cum omnium OccidentalisItaliae fluminum in Adriaticum se exonerantium Os-tia in potestatem haberent: ideo navium Venetarumnumerum auctum, navigationemque eorum dilatatamargui debet: Ita, ut Ravenna a Longobardis capta, Ro-

180 mano Pontifici obsequentes ipsam Exarcho recuperare/726./ potuerint, primaque viče arma tractantes, glo-

348

dje stolovao zapovjednik Jadrana za Grke nakon gu-bitka Ravene. Grci su dakle zadržavali Dalmaciju igospodstvo nad Jadranom po vojvodi koji je stolo-vao u Zadru, ali kako je zbog mutavosti careva moćGrka stalno slabila, da bi sačuvali Jadran, oni sučastili mletačke duždeve dostojanstvima, a narod po-vlaisticama.

Kako je Rimsko Carstvo opadalo, a barbari pu-stošili Italiju /od 406—452/, Venecijanci su naimebježali na obližnju obalu i otoke, i sagradili privre-mene nastambe. No barbari su nadolazili jedni zadrugima, pa su na tim mjestima i ostali. Kad su za-tim Italiju s Dalmacijom zauzeli Heruli /476/16 i Go-ti /493/, već su se bili privikli nedaćama primorskogživota i nastavili su ondje stanovati. Niti kad je Beli-zar /540/ povratio Italiju nisu se usudili vratiti u do-movine jer se rat s Gotima nastavio. Naselili su semeđu plićacima i, nakloni Carstvu, prebacili su Nar-zetovu vojsku kroz svoje lagune /552/ protiv voljeFranaka. Kad su napokon Langobardi zauzeli zad-nji dio Italije /570/, i dok je rastao broj izbjeglicana te otoke, gradili su različite gradove, složno međusobom čuvajući rimsku vjeru i običaje i bavili su sepomorstvom pristajući uz ravenske egzarhe. No grč-ke su snage u Italiji postupno opadale, pa su Lango-bardi zauzeli preostala mjesta venecijanskog kopna,a Slaveni u isto vrijeme slično dalmatinskog, i to čaks nekim otocima /638/. Tada se i povećao broj sta-novnika na venecijanskim otocima, i pomorske susnage Grka u Jadranu bile oslabljene jer je osaka-ćena Dalmacija. Zbog toga su i jedni i drugi, kakoVenecijanci tako i Dalmatinci, morali to jače prionu-ti plovidbi iz potrebe za živežom. No Venecijanci suzbog zgodna smještaja stekli bolje uvjete, jer su podvlašću držali ušća svih rijeka zapadne Italije koje seulijevaju u Jadran. Mora biti dokazano da se zbogtoga povećao broj venecijanskih lađa i da se njihovaplovidba proširila. Tako su, pokoravajući se papi,mogli egzarhu povratiti Ravenu /726/ kad su je bilizauzeli Langobardi, Prvi put ponijevši oružje, pro-slavili su venecijansko ime, i car je njihova dužda

349

riosum nomen Venetum effecerint, eorumque DuxHypati titulo tune ab Imperatore decoratus fuerit;Sed in dies magis Graeci ob Iconomachiam ab Eccle-

185 sia recedentes, alienatis Latinorum animis, Ravennamiterum /752./ amiserunt, quam amplius recuperarenequiverunt: nam Venetis (Hi interim cum Luith-prando Longobardorum Rege convenerant, ac inibe-cillitatem Graeco-rum in ipropriam utilitatem verten-

190 tes, eo magis navigationes suas dilatabant) Ravennaeamissionem non đisplicuisse coniectari debet: eo quia,quo rarius Graeeorum Classes (iam Latinis exosae) adproxima ipsis littora accedebant, eo magis Venetispraeberetur occasio, navigationem Adriatici ad se tra-

195 hendi, permutationemque mercium cum Longobardisliberius exercendi; sed cum ii Pontificern molesta-rent, Romamque occupare tentassent, ideo Stephanussummus Pontifex, non minus metu eorundem, quamGraeeorum, ad Francorum protectionem /755./ recur-

200 rens, et Urbem tutatus est, et Ravennam cum Penta-poli, Longobardis per Francos ereptam, Ecclesiaeacquisivit, quod maximo commodo Venetis (cessit):nam sicuti Longobardorum terrestrem potentiam, exRavennae, ostiorumque Padi accessione, terrori Ve-

205 netis fuisse argui debet; ita ex eiusdem in potestatemEcelesiae deventu oinnes suspiciones sublatas dicen-duni est, tuncque prinio Venetos Ecclesiae ditionem inconfinio nactos, quietas negotiationes suas prosecutosfuisse, concludendum videtur. At cum Graeci ex Ra-

210 vennae amissione, Adriatici quoque dominium muti-lum haberent, ideo ipsam recuperare nisi sunt: sedcum eorum conatus Venetis, qui per Graeeorum locanavigabant, latere non possent, consilia ipsorum Ar-chiepiscopo Ravennati significarunt; ut ex epistolis

215 /Paulus Papa 757. usque 768./ Pauli Papae ad Pipi-num Francorum Regem scriptis apparet, epistola 28.

Exemplar denique Epistolae secreto directae αquibusdam Veneticis Sanctissimo fratri nostro SergioArchiepiscopo (id est Ravennae) simul, et ex litteris,

220 quas idem sanctissimus vir nobis direxit, infra haecnoetra scripta v&bis misimus, et peto, et tamquamprnesentioliter deprecar, atque per omnipotentem De-um coniuro Excelentissimam Christianitatem ves-tram, praeceptionem Desiderio Regi Longobardorum

350

odlikovao titulom hipata. No Grci su se stalno zbogikonoborstva sve više odvajali od crkve i otuđili suod sebe duhove Latina. Opet su /752/ izgubili Rave-nu i više je nisu mogli povratiti. Valja naime pret-postaviti da se gubitak Ravene Venecijancima prilič-no sviđao. (U međuvremenu isu se sporazumjeli s lan-gobardskim kraljem Liutprandom i, preobraćajućislabost Grka u korist za sebe, još su više širili svojuplovidbu.) Što su naime rjeđe grčka brodovlja (većmrska Latinima) dolazila do njima bliskih obala, tose više Venecijancima pružala prigoda da jadranskuplovidbu privuku k sebi i da slobodnije razmjenjujurobu s Langobardima. No kako su oni zlostavljalipapu i pokušali osvojiti Rim, bojeći se jednako i njihi Grka, papa se Stjepan utekao franačkoj zaštiti /755./,osigurao Grad i crkvi pribavio Ravenu s Pentapolomkoju su Franci preoteli Langobardima, a to je izišlona veliku korist Venecijancima. Mora naime biti do-kazano da je Venecijance zastrašivala kopnena moćLangobarda, kad joj je pristupila Ravena i padskaušća, a isto tako valja reći da su sve bojazni uklo-njene kad je ona prešla pod vlast cnkve. Čini se ka-ko valja zaključiti da su Venecijanci mirno nastavilisvojim trgovanjem, dobivši tada prvi put crkvenuvlast u susjedstvo. Kako je pak Grcima gubitkomRavene bilo osakaćeno i gospodstvo nad Jadranom,uznastojali su je iznova osvojiti. No njihovi se po-kušaji nisu mogli sakriti pred Veneeijancima koji suplovili po grčkim mjestima, pa su njihove planovedojavili ravenskom nadbiskupu. To se vidi iz pisa-ma pape Pavla /Pavao je papa od 757—768/ franač-kom kralju Pipinu. 28. pismo:

Poslali smo Vam napokon ujedno primjerak pi-sma koje su neki Venetici potajno upravili našembratu nadbiskupu (Ravene) Sergiju, a iz pisma kojenam je uputio taj presveti muž, i niže ovaj naš spis.I tražim, i molim kao da sam, osobno prisutan, i za-klinjem svemogućim. Bogom Vašu kršćansku Preuz-višenost za naredbu Dezideriju, kralju Langobarda,da mora — bude li nužda tražila — pružiti pomoć

351

225 ut si necesse exegerit, auxilium praestare debeat, tamRavennae, quam Pentapoleos maritimis Civitatibusad dimicandum contra inimicorum impugnationem.

Et Epistola 34.Signiftcat nobis (scilicet Vulcarius Coepiscopus)

230 quod nefandissimi Graeci inimici Sanctae Ecclesiae,et Orthodoxae jidei expugnatores, Deo šibi contrariosuper nos, et Ravennatium partes irruere cupiunt,atque motionem facere, unde quia alibi post Deum, etBeatum Petrum nostra spes non est, nisi apud ves-

235 tram Nobilissimam Excellentiam; ideo (obnixis) de-precationibus petimus te Excellentissime fili, et spi-ritualis compater, ut iubeas propter Deum, et reve-rentiam Beati Petri salutem istius Provinciae a vobisredemptae procurare, et confestim vestrum dignemini

240 dirigere Desiderio Longobardorum Regi missum, ut sinecessitas /uerit, significatum auxilium nobis pro in-cursione eorundem inimicorum impertire debeat. etinfra, non ob aliud ipsi nejandissimi nos persequ-untur Graeci, nisi propter Sanctam, et Orthodoxam

245 fidem, et venerandorum Patrum piam traditionem,quam cupiunt destruere, atque conculcare.

Non conduxisse enim Venetis iam libero mariassuetis, ex Ravennae recuperatione, classium Grae-canicarum vicinum incommodum de novo experiri:

250 Sed ne oomercium interdiceretur, classemque eorumcontra se irritarent, secreto ipsorum apparatum Ec-clesiae nunciasse censendum est: quo patefacto, Grae-corum conatus elusi fuerunt: At cum ipse quoqueDesiderius ultimus Longoibardorum Rex Pentapolim,

255 Romanumque Ducatum occupare /772./ nitereturPontifex Carolum Francorum Regem /773./ advocavit,qui (Desiderium) Papiae obsidens, Pontificem a mo-lestiis liberavit. Veneti tune Pontifici adhaerentes,obsidionem Papiensem suis navibus /Bemardus lusti-

260 nianus/ iuverunt, Carolusque, capto Desiderio, Reg-num Longobardorum occupavit; indeque Veneti Fran-corum amicitia /774./ potiti, pacatis circumquaque perLongobardiam rebus f ruentes, navigationes suas quie-tas continuaverunt. Graeci interim, et intestinis discor-

265 diis agitati, et Bulgarorum bellis implicati, Adriati-cum neglexerant, ob id Dalmatae ad Caroli protectio-nem /806./ recurrentes, ipsi se dederant, sed Nicepho-

352

i Raveni i primorskim gradovima Pentapola u borbiprotiv neprijatelja.

A u 34. pismuJavlja nam (koepiskop Vulkarije) da prokleti

Grci, neprijatelji svete crkve i napadači na pravuvjeru, žele protivno Bogu udariti na nas i na raven-ske strane i da se pokreću. Zbog toga, budući da na-ša nada nakon Boga i blaženog Petra leži samo u va-šoj plemenitoj Preuzvišenosti, tražimo od tebe usrd-nim molbama, preuzvišeni sine i duhovni kume, dase radi Boga i poštovanja prema blaženom Petru po-brineš za spas te pokrajine koju ste vi iskupili i dase smjesta udostojite upraviti vašeg izaslanika kra-lju Langobarda Dezideriju neka mu obznani da nammora pružiti pomoć pred napadom onih neprijateljaako bude nužno. I niže: Ovi nas prokleti Grci ne pro-ganjaju ni zbog čega drugoga nego zbog svete i pra-ve vjere i pobožna običaja štovanja svetih otaca, štožele uništiti i zgaziti.17

Valja naime smatrati da Venecijancima, već pri-viklim na slobodno more, nije odgovaralo iznova is-kusiti nepogodnosti blizine grčkog brodovlja, povra^-ti li se Ravena. No da im ne bi zabranili trgovinu ida ne izazovu protiv sebe njihovu mornaricu, tajnosu javili crkvi o njihovim pripravama. Kad su oneotkrivene, grčM su pokušaji bili izigrani. Kako je paki sam posljednji langobardski kralj Deziderije uzna-stojao zauzeti Pentapol i rimsko vojvodstvo /772/,papa je prizvao franačkog kralja Karla /773/. On jeopsjeo Deziderija u Paviji18 i oslobodio papu nevolja.Venecijanci su tada pristajući uz papu potpomoglisvojim lađama /Bernando Giustiniani/19 pavijsku op-sadu, i Karlo je zarobivši Deziderija zauzeo lango-bardsko kraljevstvo. Venecijanci su se time domoglifranačkog prijateljstva /774/ i mirno su nastavili sasvojom plovidbom, uživajući u ismirenim prilikamasvuda naokolo po Lombardiji. U međuvremenu suGrci zanemarili Jadran, mučeni unutarnjom neslo-gom i upleteni u ratove s Bugarima. Zbog toga suse Dalmatinci utekli Karlovoj zaštiti /806/ i predali

353

270

ri Imperatoris Classe superveniente, iterum Graeco-rum dominium subire coacti fuerunt, ut supra dictum/Capite 15./ est: Paulum Ducem laderae AnnalesFrancorum nominant; Hune autem Dalmatiae Ducemfuisse, ladrae residentem, ex supra dictis, et magis exsequentibus patebit: sed an is fuerit primus Dux, anvero quando a Longino primo Italiae Exarcho Duces

275 per italiam instituti fuerunt, tune quoque in Dalma-tia Dux creatus sit, incertum est, sed sicuti Dalmatiaantiquitus Occidentalis Imperii Provincia fuit, et Prae-fectis Praetorio Italiae, deinde Herulis et Gothis Ita-liae Regibus paruit, ipsamque Italiae Regioneni Step-hanus, et Porphirogenitus asserunt, ita Exarchis quo-que paruisse, et ad Italiae reliqua conservanda, Grae-cis maximam commoditatem attulisse, dicendum est;Ducesque Dalmatiae simul cum caeteris Italicis insti-tutos coniectari potest: loannem quoque Ducem Prae-fecti nomine iidem Annales /821./ memorant, quemiurisdictionem etiam Adriatici habuisse supra rela-tum /Eodem capite/ est. Quam iurisdictionem mariš,Graecos simul cum Dalmatia retinuisse ex superiusdictis constat; sed sicuti Dalmaticae continentis par-tera exilem, et non omnes Insulas possidebant, ita, etdebiliores eorum Classes evaserunt, et post Ravennaeamissionem rarius quoque Adriaticum adeundi occa-sionem habuerunt, at cum ob diutinum cum Bulgarisbellum, in quo Nicephorus Imperator occisus /811./fuit, ipsaque Constantinopolis obsessa, Graecorumclassis ex Adriatico recessisset, Dalmatas navigatio-nes suas cum Venetis associandi necessitatem habu-isse, argui debet, abindeque pro suarum navium tutela,quamvis sub Graecorum dominio, proprio tamen mar-te, arma tractare caepisse, dicendum videtur. Venetivero etiamsi intestinis idiscordiis aliquando perturbatifuerint, et a Francis multa incommoda passi sint, obquae sedem Ducalem ad interiores Paludum InsulasRivialti, sive Riolti /810./ dictas, reducere coacti fue-runt: tamen, et discordias cito sedarunt, et cum Fran-cis, qui Classem in Adriatico non habebant, facilepačati, Civitatem Venetiarum aedificarunt: Sic interse concordes utrique Imperio amici, eo magis navi-igationes suas prosequuti sunt, Ducesque eorum ab

310 Imperatoribus Constantinopolitanis honoribus affecti

280

285

290

295

300

305

se njemu, ali su — kako je rečeno gore u 15. poglav-lju — bili prisiljeni opet podnositi grčku vlast kadje naišlo brodovlje cara Nicefora. »Franački anali«imenuju »Pavla, vojvodu Zadra«.20 Iz gore rečenog,a još više iz onoga što islijedi, bit će jasno da je onbio i vojvoda Dalmacije koji je stolovao u Zadru. Ne-sigurno je je li on bio prvi vojvoda ili je i u Dalma-ciji bio postavljen vojvoda onda kad je prvi egzarhItalije Longin uspostavljao vojvode po Italiji. Kakoje Dalmacija od davnine bila provincija ZapadnogCarstva, pokoravala se prefektima pretorija Italije,a zatim herulskim i gotskim kraljevima Italije, aStjepan i Porfirogenet21 spominju je kao pokrajinuItalije, valja reći da se podjednako pokoravala i eg-zarsima i da je Grcima pružila najveću pogodnostpri čuvanju preostataka Italije. Može se pretposta-viti da su vojvode Dalmacije uspostavljeni zajednos ostalima italskim. Isti »Anali« /821/ spominju podnaslovom prefekta i vojvodu Ivana,22 a gore je /uistom poglavlju/ izneseno da je on imao i jurisdik-ciju nad Jadranom. Prema gore rečenom je si-gurno da su Grci tu jurisdikciju zadržavali zajednos Dalmacijom. No kako su posjedovali neznatan diodalmatinskog kopna i samo neke otoke, tako je i nji-hovo brodovlje postalo slabije, a poslije gubitka Ra-vene imali su i rjeđe priliku zalaziti u Jadran. Morabiti dokazano da su Dalmatinci morali svoju plovid-bu povezati s venecijanskom kad se grčka mornaricapovukla iz Jadrana zbog dugotrajnog rata s Buga-rima u kojem je bio ubijen car Nicefor /811/, a samCarigrad opsjednut. Čini se kako valja reći da suotada za zaštitu svojih lađa počeli nositi oružje povlastitoj volji, iako pod grčkim gospodstvom. Ve-necijance je doduše katkad potresala unutarnja ne-sloga, a od Franaka su pretrpjeli mnogo neugodno-sti zbog kojih su i bili prisiljeni duždevsko sjedištesvesti na unutarnje otoke laguna, nazvane »Rivi al-ti« ili Rialta /810/. Ipak su i nesloge brzo smirili i la-ko se izmirili s Francima koji nisu imali brodovljana Jadranu i sagradili su grad Mletke. Tako su složnimeđu sobom i prijatelji obama Carstvima tim višenastavili svojom plovidbom, a konstantinopolitanskisu carevi obasipali častima njihove duždeve. Kako

354 355

fuerunt, et sicut ex socordia res Graecorum in diesdecrescebant, ita ex Venetorum solertia, maritimaemolumenta augebantur: tandem Michaele BalboAmorensi Adriaticum prorsus destituente, Dalmatae

315 se in libertatem /822./ vendicarunt, ut infra suo loco/Libro 2. capite 2./ referetur; Succedentibus deindeSaracenorum depraedationifous, cessantibusque Grae-corum in Adriatico auxiliis; Veneti, et Dalmataecommunem navigationem defendere coacti fuerunt.

320 Cum vero Dalmatae a Croatis quoque, et Narentanispremerentur, alienis auxiliis indigere caeperunt; Ve-neti vero res suas integras pacifice possidentes, et exsitus opportunitate in dies vires augentes, Dalmatissociis, propria utilitate sic exigente, contra Slavos

325 mare inquietantes, auxilia praebere coacti fuerunt, in-deque imitatione Atriensium dominium Adriatici aus-picati sunt, ut suo loco dicetur (libro 3. capite 14.)

356

su prilike Grka zbog mutavosti stalno opadale, takosu se radinošću Mlečana povećavali pomorski dobici.Napokon je Mihovil Mucavac Amorijski potpuno na-pustio Jadran, a Dalmatinci su se oslobodili /822/,kako će biti izneseno na svom mjestu /u 2. poglav-lju druge knjige/. No zatim su uslijedile arapskepljačke, a grčka je pomoć u Jadranu prestajala. Mle-čani i Dalmatinci bili su primorani braniti zajednič-ku plovidbu. Kako su pak Dalmatince pritiskivalii Hrvati i Neretvani, počeli su se oslanjati na tuđupomoć. Mlečani su naprotiv mirno posjedovali svojeprilike nenarušene, a zbog zgodna su položaja stalnopovećavali svoje snage. Bili su prisiljeni pomoći sa-veznicima Dalmatincima protiv Slavena koji su uz-nemiravali.more: to je zahtijevala vlastita korist. Potome su, oponašajući Atrijance, i započeli s gospod-stvom nad Jadranom, kako će biti rečeno na svomemjestu u 14. poglavlju treće knjige.

357

P R I L O G

LECTORI DALMATAE VERITATEM AMANTI

Imperfectum opus texere non ignoro, at amorpatriae veritatisque, detegendae desiderium ad scri-bendum me impulsit, eo animo, ut sparsa colligendo

5 equivocationes tollerem, obscuritates dillucidarem,erroresque patefacerem; sed cum in his detegendis,vel reffellendis multa contra vel praeter Scriptorumcomuniter receptas opiniones, invenies, ne me con-demnes rogo, antequam eadem cum Auctoribus ipsis

10 conf eras, ut veritate percepta rectius iudices.Coniecturis ut plurimum conatus šum veritatem

assequi, certiora emim, vel meliora ex Auctorum ca-rentia sterilitas ingenii mei promere non potuit.

Si in coniecturis nimis vagatum, vel non proba-15 bilibus usum reperies id ex obscuritate aliqua vindi-

candi, tibique satisfaciendi desiderium extorsit, si be-nevolus es vitio non vertes. Coniecturas autem ut ta-les recipe; si in melius mutaveris gratias habebo.Quod pro certo asserui, id ex scripturis antiquis maxi-

20 mo labore, amicorumque favore inventis scripsi: ha-rum enim apud me maior auctoritas, quam quorum-libet historicorum.

Si taediosa videbitur auctoritatum et scriptura-rum antiquarum lectio ad corroborationem dicendo-

25 rum hic posita, multo maius ex ruditate dictionis tae-dium accipies, nam auctoritates et scripturas diversocaractere impressas facile praeterire poteris, meamautem imperfectionem, nisi legere praetermittas, nonevitabis; si eleganti stylo delectaris a lectione abstine,

30 ne offendaris: non enim sermonis saporem sectanti-bus, sed veritatem amantibus Dalmatiaeque obscurascire desiderantibus scribo.

Si vitio vertas multa quae sileri poterant propa-lasse, distinguendoque patrios deffectus clariores red-

35 didisse, scias, eo studio veritatis promendae (etiam sianimadversa) seribere voluisse, cum nudam verita-tem; nullo artifitii velamine opertam, vel dissimula-tionis nevo maculatam, obscuritatisque umbra offus-

358

ČITAOCU DALMATINCU, LJUBITELJU ISTINE!

Dobro znam da stvaram nesavršeno djelo, noljubav prema domovini i želja da razotkrijem istinunagnaše me pisati s nakanom da prikupljajući što jerasuto uklanjam zabune, rasvjetljujem nejasnoće ipokazujem zablude. No dok ih budem razotkrivaoi pobijao pronaći ćeš mnogo što protiv ili mimo općeprihvaćenih mišljenja pisaca, pa te molim da me neosudiš prije no što to usporediš sa samim autorima,da bi ispravnije sudio uvidjevši istinu.

Istinu :sam ponajviše pokušao dokučiti pretpo-stavkama: nešto pouzdanije ili bolje nije naime mojneplodni duh mogao iznijeti zbog oskudice autora.

Pronađeš li da sam odveć lutao po pretpostav-kama, ili da sam se poslužio nevjerojatnima, to jeiznudila želja da štogod istrgnem iz nejasnoće i datebi udovoljim. Ako si dobrohotan nećeš zamjeriti.Pretpostavke pak; uzmi kao takve. Preokreneš li ihna bolje, bit ću ti zahvalan.

Što sam naveo kao sigurno, napisao sam premastarim ispravama koje sam pronašao golemim tru-dom i s pomoću prijatelja. U njih se naime pouzda-jem više nego u bilo kakve povjesničare.

Bude li ti se činilo dosadnim čitanje uglednihpisaca i starih isprava, koje sam dometnuo amo dapodupru što valja reći, mnogo će ti više dojaditi ne-dotjerano kazivanje. Lako ćeš naime moći presko-čiti pisce i isprave otisnute različitim tipom slova,moju ćeš pak nesavršenost izbjeći samo ako presta-neš čitati. Naslađuješ li se dotjeranim stilom, odu-stani od čitanja da ne budeš povrijeđen. Ne pišemnaime za obožavaoce duhovita govora, već za lju-bitelje istine i za one koji žele saznati o nejasnojprošloisti Dalmacije.

Zamjeriš li što sam objavio mnogo toga što semoglo prešutjeti, i što sam domovinske slabosti uči-nio jasnijim raščlanjujući ih, znaj da sam to htio na-

pisati u težnji da iznesem istinu (čak i ako je neugo-'dna), jer mi je nakana obznaniti golu istinu, nepo-krivenu nikakvom prijetvornom koprenom, neoka-ljanu nikakvom mrljom zatajivanja i nezatamnjenusjenom nejasnoće. Ljubiš li domovinu, i sam tragaj

359

catam refferre sit animus. At si Patriae amans es,40 scripturas antiquas et ipse perquire, si plures inve-

neris, quam mihi videre (quidem) concessum fuit,plura et certiora pro decore Patriae tradere poteris.Liberum enim tibi campum reliqui, imperfectum nem-pe opus meum perficere, integramque laudem mereri.

45 Vale.

OPERIS INTRODUCTIO

Dalmatia proprium scriptorem qui vulgatus sithucusque nullum habuit, antiquiora eius ante Roma-norum adventum, Ά Romanis historicis Regum Illyri-

50 orum acta recensentibus vix tanguntur: quae Repub-lica et Imper(i)o Romano vigente in ea gesta sunt, abeisdem haberi possunt; quae autem post Romani Im-perii declinationem in Dalmatia evenere apud pluresAuctores sparsa, et mutila reperiuntur, sed adeo ae-

55 quivocationibus, et erroribus involuta, ut inde aliquidcerti, vel distincti vix percipi possit.

At cum hac Nostra aetate in Dalmatia bellumTurcicum emersit in quo praeter hominum expectati-onem multae res egregiae gestae sunt; quae si exacte

60 perpendantur, tam exiles non sunt ut ex eis via perci-pi non possit, qua tremendum adhuc Christiano No-mini Ottomanicum Imperium frangi posset; Si Croa-torum conatibus D.O.M. misericorditer favente Chri-stianorum unitae vires accederent Slavique caeteri

65 Turcarum iugum excutere inhiantes caepta Croato-rum continuarent Mahometica superstitio ex Europapelli posset.

Haec autem facinora Dalmatica viros praeclarosad scribendum iam excitant; sed quotus quisque ip-

70 sorum praesentia scribendo, antiquiora tanget, erro-res, vel equivocationes aliorum sequendo rem Dalma-ticam obscuriorem reddet; ideo non inutile credidi sinotas, quas veritatem indagando iuvandae memoriaecausa conscripseram qualescumque sint publici iuris

75 facerem, ut obscuris dillucidatis, caeteris modumerrores vitandi pro virili ostenderem.

Ommissis ergo quae vel ante Romanorum adven-tum, vel Republica et Imperio Romano florente inDalmatia gesta sunt (cum in his transcribendis tempus

360

za starini ispravama. Nađeš li ih više no što je menibilo dano vidjeti, moći ćeš više i pouzdanije pisatidomovini na čast.

Ostavio sam ti naime slobodno polje da dovršišmoje nesavršeno djelo, i da zaslužiš potpunu hvalu.

Zdravo!U V O D U D J E L O

Dalmacija nije do sada imala vlastita povjesni-čara čije bi djelo bilo objavljeno. Njene se starijeprošlosti prije dolaska Rimljana jedva dotiču rim-ski povjesničari koji opisuju djela ilirskih kraljeva.Od njih se može doznati što se u Dalmaciji zbivalodok je bila snažna Rimska Republika i Carstvo. Stose pak u Dalmaciji dogodilo nakon opadanja Rim-skog Carstva, nalazi se rasuto i okrnjeno kod višeautora, ali tako obavljeno zabunama i greškama dase iz toga jedva može razumjeti što pouzdano ili raz-govjetno.

U ovo je naše doba u Dalmaciji izbio turski rat,u kojem je protiv ljudskog očekivanja izvršeno mno-go izuzetnih djela. Ocijene li se ona točno, nisu to-liko neznatna da se iz njih ne bi mogao razabrati putkojim bi se moglo slomiti Otomansko carstvo, dosadstrašno kršćanskom imenu. Kad bi se po milosrdnojnaklonosti Svevišnjega nastojanjima Hrvata pridru-žile ujedinjene snage kršćana, i kad bi ostali Slave-ni koji žude zbaciti turski jaram nastavili što su Hr-vati započeli, muhamedanske bi se praznovjerje mo^glo izagnati iz Evrope.2

Ti pak dalmatinski pothvati već potiču na pisa-nje znamenite muževe. No koji god se pišući o sa-dašnjosti dotakne prošlosti, učini dalmatinsku povi-jest još nejasnijom jer slijedi greške ili zabune dru-gih. Povjerovao sam stoga da će biti korisno ako ob-javim bilješke, kakve bile da bile, koje sam istražu-jući istinu zapisao da potpootnognem pamćenje, kakobih ostalima koliko god mogu pokazao put kojim ćeizbjeći greške.

Preskočivši dakle što se u Dalmaciji zbivalo iprije dolaska Rimljana i za cvata Rimske Republikei Carstva (jer nisam htio tratiti vrijeme prepisujućito, ni dosađivati čitaocu) naumio sam objasniti što

361

80 terrere et lectorem taedio afficere nolui) ad ea quaedeclinante Imperio Romano evenere et quomodo, etquando Dalmatiae Nomen mutatum fuit eiusque parsin Regnum Croatorum transiit, explicanda animumadieci, et usque ad ea tempora perveni quae ab Histo-

85 ricis dillucidata, ab eisdem quisque percipere potest.Sed cum continuam gestorum seriem adipisci non

potuerim non Historiam, sed eius tituli, quo etiamnunc gaudet Dalmatia indagationem inscribere volui,ut inde Regnorum Dalmatiae et Croatiae status, qui

06 olim fuerit, cum hodierno collatus clariorem efficiatlectionem Historicorum, qui de Dalmatia aliquidscripsere scripturive sunt.

Auctores qui vulgati sunt suo loco citantur, et exnon vulgatis Thomas Archidiaconus Spalatensis, qui

95 circa annum 1260 vixit, et Chronicon Salonitanorumatque Spalatinorum Pontificum componens multa DeDalmatia scripsit, prout etiam Historiola Regum Dal-matiae gesta continens a Marco Marulo Patritio Spa-latensi viro celeberimo ex idiomate Slavo, latine red-

100 dita anno 1510.Superiori saeculo Dominicus Zauoreus Patritius

Sicensis rerum Dalmaticarum seriem magno labore abantiquissimis exorsus ad 1400 perduxit, laudabili co-natu, nisi quod scriptorum examen cmisit ab huius, et

105 caeterorum recentiorum citatione temperaui, quumex veterum aut erroneis, aut ambiguis scriptis ipso-rum lapsus promanarint, ne rixandi prurigine hunclaborem suscepisse videar.

Nominantur etiam ex non vulgatis a Mauro Or-no bino Michael Salonitanus et Baldasar Spalatensis, et

a Zavoreo Matheus Izarus quos mihi hactenus viderenon licuit, quae animadvertere volui ne aliquid dissi-mulasse videar.

priredioprof. Miroslav Kurelac

362

se zbilo dok je Rimsko Carstvo opadalo, te kako jei kada bilo izmijenjeno irne Dalmacije i jedan njendio prešao u Kraljevstvo Hrvata, te sam dopro dorazdoblja koje su povjesničari rasvijetlili, pa ga sva-tko može upoznati preko njih.

Kako nisam mogao postići neprekinuti povijesnitok, nisam onome naslovu koji Dalmacija i sad uži-va htio dudati »Povijest«, nego »Istraživanje«, da biusporedba položaja Kraljevstava Dalmacije i Hrvat-ske kakav je nekoć bio s današnjim zatim učinilajasnijim štivom djela povjesničara koji su štogod na-pisali, ili će napisati, o Dalmaciji.3

Autori čija su djela objavljena navode se nasvom mjestu, a uz njih od neobjavljenih splitskiarhiđakon Toma koji je živio oko 1260. godine i sa-stavljajući »Kroniku salonitanskih i splitskih bisku-pa« napisao mnogo o Dalmaciji, kao i mala povijestkoja sadrži djela kraljeva Dalmacije, a 1510. ju jegodine sa slavenskog na latinski jezik preveo slavnimuž Marko Marulić, splitski plemić.4

U prošlom je stoljeću šibenski plemić DominikZavorović s velikim trudom započeo dalmatinsku po-vijest od najstarije i doveo je do 1400. godine.5 Hva-levrijedan pokušaj, samo što je propustio provjera-vati pisce. Suzdržao sam ;se da navodim i njega iostale mlađe pisce, kako se ne bi činilo da sam ovajposao poduzeo iz želje za svađom, jer su njihovegreške potekle iz iskvarenih ili dvojbenih spisa sta-rijih.

Od neobjavljenih Mavro Orbini imenuje još Mi-hovila Solinjanina6 i Baltazara Splićanina,7 a Zavo-rović Mate ja Izara.8 Njihova djela dosad nisam us-pio vidjeti, na što sam htio upozoriti kako se nebi činilo da štogod prikrivam.

363

Lib. I, Cap. I

VARIA1-; LECTIONES

Lučićeve vlastite ispravke i dopune istaknute su kao i u tekstu lomljenomzagradom. Oblike otisnute 1668. samo izuzetno označavamo godinom izda-nja, npr. kad ondje donesene kratice razrješavamo dugačije nego raniji prire-đivači. Inače se podrazumijeva da je izdanje 1668. temelj našega. Kratice zafontes lectionum:

1666. — loannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelo-dami 1666, Ιο. Blaeu;

1668. — loannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Amstelo-dami 1668, Ιο Blaeu;

Errata — ispravke i dopune predviđene prema Errata sic-corrigenda otisnu-tim na kraju izdanja 1668. bez paginacije;

Addenda — Addenda vel corrigenda in Opere de Regno Dalmatiae et Croa-tiae, tiskano uz loannis Lucii Inscriptiones Dalmaticae, Venetiis1673, Typis Stephani Curtii; vlastiti Lučićev primjerak s rukopi-snim ispravkama i dopunama iz Naučne biblioteke u Zadru;

Šib. — Lučićevi rukopisni zahvati u njegovu primjerku izdanja iz 1666, da-nas u knjižnici samosana sv. Frane u Šibeniku;

1748. — loannis Lucii Dalmatae Traguriensis De Regno Dalmatiae et Croa-tiae libri sex, recogniti et emendati a loanne Georgio SchwandtneroAustriaco Stadelkirchensi, Scriptores rerum Hungaricarum, Dal-maticarum, Croaticarum et Sdavonicarum veteres acgenuini T III,I. G. SCHWANDTNER, Vindobonae 1748.

Domino loanni Lučio...

l loanni : 1748. lohanni; Domino : 1666. Clarissimo viro Domino 2loannes Blaeu : 1748. lohannes Bleau 10 Indagationes tuas Dalmaticas :7666. lucubrationes tuas praestantissimas 12 protraxisti : 1748. produxi-sti 21 1667 : 1665 u izdanju 1966; datum se prilagođivao izdanju.

Caput I

4 Dalmatia post ; 1748. Dalmatia quae post; 1748. također pred tekst uvodadomeće podnaslov ARGVMENTUM 38 filium : 1748. filios 54 <et a Ro-manis inibi bella gesta> : et Romana in eo bella gesta Addenda i Šib. 70 u-metak prema Addenda i Šib. 90 fluminis : 1748. flumini 113 argunt <ea>quae : arguunt quae Addenda i Šib. 114 /Plinius libro <3.> capite 13. <et14.>/ : /Plinius libro capite 13./ Šib.; 1748. dopunjuje na svoj način premadrugačije uređenom izdanju Plinija: Plin. nat hist. lib. 3. cap. 18. et ibid. cap.19. 140 ex Atnatico : ex Adriatico, neipr. greška koja šteti smislu Lučićevetvrdnje ; 1748. potpuno ispravno ex Atriatico 150 <laxiarum> : laxiorum Er-rata i Šib. 157 laxiarumque : 1748. laxarumque 159 <cum deinde Tusci aGallis pulsi fuerint> : sed deinde Tuscis a Gallis pulsis Addenda i Šib. 173<!>catuisse> : statuisse Errata i Šib. 187 <368.> : 360. Errata i Šib. 248 <locis

364

I ib. I, Cap. I-II

supra relatis- : loco supra relato Addenda i Šib., iako u Addenda nedostajesupra 252 k're : 1748. ferae, etc. 263 <...> : 1. 4. ispušteno prema Errata269 erant OD : 1748. erant Illyriorum quinque millia 273 Agro : 1748.Agron 282 o gitare : 1748. cogitaret 285 <priore> : priorem Errata 2951748. nema citat u kurzivu, nego primjenjuje navodnike kod svih opsežnihcitata — na to dalje ne upozoravamo 307 Illyrii antea : 1748. Illyrii iam an-tea 315 <Coruncanios> : Coruncanos Šib. 339 feramus : 1748. ferant356 Postumius : Portumius, neispr. greška 412 <Tunc> : At nunc Errata iŠib. 447 <Epirotarum> : Epivolarum Errata i Šib.; u Errata pogrešno oti-snuto da ono što treba ispraviti glasi Epivolanum 455 Cleemporum : 1748.Calemporum 475 retinere liu/.'t, ac amicus Romanis esset, si : 1748.retineret, ac amicus Romanis esset, licere, si 485 Secundum Illyricum :1748. Secundum bellum Illyricum 526 convenientes : 1748. convenienti-bus 528 navigare, et : 1748. navigare etc. et 552 uti primum : 1748. ubiprimum 568,618 Decadis 5. : 1748. Decadis 4. 623 Clausula : 1748. Clau-sala 644 Decade 5. : 1748. Decade IV. 651 Dissaretiorum : 1748. Dassa-retiorum 661 eorum : earum, neispr. greška 706 prosequendam : 1748.persequendam 734 Martius ; 1748. Caius Martius 737 Populi Romani va-staverant : 1748. Populi Romani socios vastaverant 752 Flaccus </619./>cum : Flaccus cum Errata i Šib. gdje je zvjezdicom naznačeno da godinu tre-ba dodati uz ime Fulvija Flaka, što je red niže nego što piše u Errata 754Florus autem u Šib. točkasto potcrtano jer je greškom otisnuto kurzivom kaoda je izvorni tekst 765 Cai lunu Bruti : 1748. Decimi lunu Bruti 773 etRomam : 1748. et postea Romam 774 Libro 62. : 1748. Libro 4. ; Dalmatasobsedit : 1748. Dalmatas subegit 798 ipse quoque : 1748. ipso quoque817 institutam : 1748. ad institutam 826 sequitur : 1748. uti sequitur; /710usque 763./ : 1748. Anno Urbis Conditae 710. 839 <hi> : his Errata i Šib.841 distenti : 1748. distentis 851 <nisi considerentur nonnulla> : conside-randa idcirco nonnulla erunt Addenda i Šib. 865 Illyriorum : 1748. Illyri-corum 916 /Diodorus, Plutarchus/ : 1748 ex Diodoro et Plutarcho 917 te-stetur : 1748. testatur 984 /Polybius/ : 1748. ispušta 1008 Cleemporum :1748. Calemporum 1031 <Causis> : Caussis Errata i Šib.; u Errata isprav-ka krivo naznačena za r. 56 1049 <Drilonis> : Drini Addenda i Šib. 1057/In Periplo/ : 1748. uneseno s margine u tekst 1061 <Schymnus> : SelymnusErrata i Šib. 1065 <Issa>: Issae Errata 1086 <adnavigatio> : adnavigationemŠib. 1096 <Capite 5.> : Capite 6. Errata i Šib.; u Errata naznačeno za r.58 1133 <Poenum> : Regnum Errata. i Šib. 1146 «...> : 1. X., ispuštenoprema Errata i Šib. iako je ispravno; u Errata krivo naznačeno mjesto ispu-štanja 1163 <Drilonem> : Drinum Addenda i Šib. 1173 <qua> : quia Erratai Šib. 1174 <Drilonem fluviurm : Drinum flumen Šib. 1195 tertio bello :1748. bello 1206 <Salutem Dicit> : 5D Errata i Šib.; 1748. dopunjuje formu-lu pozdrava i početak citata: Vatinius Imperator Marco Tullio Ciceroni sa-lutem plurimam dicit. De Dionysio ... 1213 expectandum s i t : 1748. expec-tandum est 1219 in oppugnando : 1748. vi oppugnando 1229 Naronae :1748. Narona 1232 Casaubonus : Causabonus, neispr. greška 1264 Epi-damnum «fuga se> recipere coegerunt : Epidamnum fugare, recipere coege-runt Errata i Šib.; 1748. Epidamnum fugam arripere coegerunt 1265 Dri-lonem> : Drinum Addenda i Šib. 1266 Dalmatas : 1748. Dalm.ito- 1270longe : /74S.longae 1271 tractu : 1748. tractus

Caput II

4 <sumpsisse> : sumsisse Errata i Šib. 22 Tekst Pseudo Skilakova citata1668. nije u kurzivu (osim naslova poglavlja) iz osobita razloga. Do ovoga su

365

Lib. I; Cap. II

naime mjestu, a i inače u De Regno, u kurzivnim citatima izvora kurentomistaknute riječi koje je Lučić želio nekako ispraviti. Na marginama je običnou kurzivu njegov prijedlog emendacije. U Pseudo Skilakov tekst priređivačHolste već je unio ispravke, pa je Lučić njih dao naglasiti kurzivom, čitavtekst izvora je u kurentu, a na marginama su opet u kurzivu prvobitne vari-jante iz rukopisa. U Šib. je Lučić točkastom linijom uz čitav citat iz »Peripla«naznačio da se radi o izvornom tekstu. U ovom izdanju ne slijedimo Lučiće-vo rješenje, kako bi svi izvorni tekstovi bili u kurzivu, te riječi za koje su namarginama kurzivne varijante ističemo u tekstu kurentom. Smatramo nuž-nim upozoriti na uzrok drugačijeg rješenja u De Regno 1668, a tako ćemo iubuduće postupati kad ono bude primijenjeno. 45 /Liasldassa./ : 1748. /A-lias Idassa/ 53 /ClitriLitria./ : 1748. /Clitri, Litria/ 71 <Manius> : MaricusErrata i Šib. 77 Oppida* : 1748. umjesto zvjezdice stavlja abecednu ozna-ku za marginalnu bilješku i na margini ispisuje: Hic quaedam desunt.112 Chaonia : Chania, neispr. greška 123 <ad> : ab Errata i Šib.158 fulminum : fulminum, neispr. greška 171 Phaetontis : Phaaetontis,neispr. greška 218 Periegesi : Perygisi, neispr. greška 225 /supra/ - izgle-da da je predložena varijanta s margine 1668. dospjela izravno u tekst, jer ni-je bilo mjesta; 1748. stavlja se na marginu ultra 279 </Capite 4./> dopunaŠib. 281 Strabo, qui : 1748. Strabo libro VII, qui 289 solum : 1748. to-tum 308 Urbem : 1748. urbes 313 numero 40. : 1748. numero adsexagin-ta 326 utuntur, id : 1748. utuntur moneta, id; kako u tekstu izvora 1668 ublizini nema nikakve riječi ženskog roda s kojom bi se moglo povezati nullautuntur, a Lučić nije ništa dodao ni ispravio, morao mu je predložak biti pot-pun, a u De Regno je previdio propust. 334 <Cnidiis> : Creidiis Errata iŠib.; u Errata pogrešno naznačeno da treba staviti Cnicliis 336 <Varalios> :Veralios Errata i Šib. 354 et descripta Dardania. : 1748. Et descripta Dar-dania eodem libro VII. 376 ex qua : 1748. ex aqua 448 *Tegestum /Tege-ste/ : 1748. Tergestum bez varijanti ili naznake za problem 450 *paulatim/Taulantii./ : 774S.Taulantii bez varijante ili naznake za problem 459Nar,* : 1748. Naro bez ikakve oznake ; et* Danubius, qui : 1748. et alius abeo, qui bez varijante ili naznake za problem 461 Nar : 1748. Naro 462/Tergeste./ : 1748. ispušta 446 *Absyrtis /Absyrtis./ - jedan od oblika tre-bao je očito biti Apsyrtis, no ne može se prosuditi koji, ako se ne provjeri izda-nje kojim se Lučić služio. 467 Electridas : 1748. Electridae 477 capite 21. :: 1748. capite XXV 478 /Et Liburnia./ : 1748. ispušta 481 Dudini : 1748.Buni 488 Varubarini : 1748. Varvarini 489 Tulfinates Carietae : 1748.Fertinates Curictae 490 Flavona : 1748. Flanona 492 Argiruntum : 1748.Argyruntum; Civitas, Pausinus, : 1748. Civitas Pasini 499 Capite 22.* Li-burnia. /Dalmatia./ : 1748. Dalmatia cap. XXVI 500 <initium> : iritium Er-rata i Šib. 506 ab ladera 222. : 1748. ab ladera CXII 508 372. Dalmatae :1748. CCCLXXXII Dalmatae 509 sunt Mandetrium - u. Lučića nedostajetoponim Burnum, čije se završno slovo javlja kao početno slijedećeg toponi-ma koji inače glasi Andetrium. 1748. to ispravlja u Burnum, Andetrium, i tos punim pravom. Kako god naime da je došlo do ovoga što je otisnuto 1668,Lučić se kasnije poziva na Plinija kao autora koji spominje Burnum. Vjero-jatno je dakle Lučićev predložak bio ispravan, a greška u De Regno mu jepromakla. 513 cognominis : 1748. cognomine 516 Docleatae : 1748.Diocleatae 517 Glonditiones : 1748. Glinditiones 518 Siculotae 14. :1748. Siculotae XXIV 521 Oenei : 1748. Ozuaei; Hematini : 1748. Hema-sini; Architae : 1748. Arthitae 522 Epidaurum Colonia, oppida : 1748. E-pidaurum Colonia; ab Epidauro sunt oppida 526 Scodra a mari 18. M. P. :1748. Scodra a mari XVII. M. P. 533 Capite 23. Macedonia. A Lisso Mace-donia Provincia. : 1748. Macedonia ibidem: A Lisso Macedonia Provincia,etc. 535 et Capite 26. De Insulis Adriaticis : 1748. Et de Insulis Adriaticis

366

Lib. I, Cap. II -III

capite XXX.; kraj Plinijeva citata 1668. nije u kurzivu iz sličnih razloga kaoranije čitav Pseudo Skilakov citat. Ovdje su na margini varijante iz Plinijevavatikanskog rukopisa, o kojima će biti riječi odmah u nastavku. 537 vadosimariš : 1748. vadoso mari; extuariisque : 1748. aestuariisque 540 Pullariae: 1748. Pullaria 544 <quas> : quos Errata i Šib. 545 *Lissa quaeque /Lissa-cae./ : 1748. Lissa, et quae bez varijante ili naznake problema 546Creteae /Grareae./ : 1748. Grateae bez varijante ili naznake problema 547/Trucones./ : 1748. ispušta 548 Contra Surium, bubus /Bubua./ : 1748.contra Tragurium Bavo, bez varijante ili naznake problema 549 *reliqua :1748. ispušta zvjezdicu, ali bar reliqua također tiska drugim tipom slova550 /Leucopetra salle./ : 1748. ispušta 551 Gnidiorum : 1748. Gnvdiorum

552 distat 22. M. P. : 1748. distat XXV. M. P. 554 12. M. P ab ea : 1748XV. M. P. ab ea 555M. M. P. : 1748. III. M. P. 557 capite 21. : 1748. ca-pite XXV. 560 capite vero 22. : 1748. capite vero XXVI 564 Delicampio :1748. Dalecampio 569 capiti 21 : 1748. capite XXV. 575 capite 26 :1748.capite XXX. 576 capite 22. : 1748. capite XXVI 576 <Tariotarum> : Ta-riatarum Errata, Šib. 581 ariatarum : 1748. Ariatarum 589 capite autem26. : 1748. capite autem XXX. 591 pro Creteae, Grareae, : 1748. Pro Gra-teae, Grareae 592 !fLiburnicae : 1748. ispušta zvjezdicu 595 Salmaticensevero exemplar cum excusso concordare scribit : 1748. in Salmanticensi veroexemplari Creteae legi, scribit 600 <Contra Surium bubua, et capris laudataBratia> - kurziv prema Šib.; 1748. mijenja prvi dio u skladu sa svojim preo-blikovanim glavnim citatom: contra Tragurium Bavo. 602 <Pharia> : Pha-rio Errata i Šib. 607 quid si legas non intra Surium, sed inde vel item Tra-gurium : 1748. Legendum ergo non contra Surium, sed potius contra Tragu-rium 623 superabundare videtur : 1748. superabundare, vel textus defec-tum indicare, videtur 648 Flanona : 1748. Flavona 649 Ortopola : 1748.Ortopla 650 Argiruntum : 1748. Argirutum 654 Ascrivium : 1748. As-cruvium 662 Deru supra Deriopes, Dindarii : 1748. supra Deriopes autemDindarii 668 Ardetium : 1748. Ardotium 671 Dalmatiae civitates : 1748.Dalmatiae autem civitates 672 <Narona> : Nerona Šib.; 1748. Herona674 Termidana : 1748. Termidava 677 Tulfinum : 1748. Fulfinum 680Tragurium Insula, et Civitas, Corcyra : 1748. Tragurium Insula, et civitas,Pharia Insula, et Civitas, Corcyra 681 Melitinae. : 1748. Melitine Insula.

Caput III

37 Emum : 1748. Aemum 52 referat : 1748. refert 53 <Drilonis> : Drino-nis Addenda, Šib. 89 nubibus : numibus, neispr. greška 94 Indi : 1748.doduše tiska riječ kurentom, ali nema ni zvjezdice ni predložene ispravke namargini 94 <ranis> : ramis Errata, Šib. 117 cum : 1748. ispušta 118scribat : 1748. scribit 119 facili : 1748. facile 131 Dardani, sed : 1748.Dardani, etc. sed 136 <liberatis> : liberatos Šib. 145 graece simul (άμα κα-ταστρεφάμενοι.) dicitur : graece (djua καταστρβρόμεροφβίπιυΐ dicitur - smatra-mo da je grčki tekst 1668. krivo uvršten, te ga umećemo analogno slijedećemtakvom umetku koji je nešto niže u tekstu; da nešto nije u redu pokazuje i tošto 1668. nedostaje druga zagrada. 191 <Sardiaeis> : Sardiaes Šib. 194<Bessorum> : Pessorum Errata, Šib. 200 <Drilonis> : Drinonis Addenda,Šib. 203 <Drilonem> : Drinonem Addenda, Šib. 206 <Drilonem> : Dri-num Šib. 247 <Drilonem> : Drinum Addenda, Šib. 300 Montibus Terge-stum) usque : montibus usque Errata, Šib. 316 Oppido : Oppida, neispr.- "ka 318 <Drilonem> : Drinum Addenda, Šib. 321, 323 <Drilonem> :

367

Lib. I, Cap. III-V

Drinum Šib. 340 <Drilonem> : Drinum Addenda, Šib. 342 <Drilone> : Dri-no Šib. 343 sui : 1748. suam 347, 355, 360, 362 <Drilonem> : Dri-num Addenda, Šib. 370 1748. stavlja distinkcije među sve riječi obaju nat-pisa 378 D AVG F AVG I.MP : 1748. D .AVG. F. IMP 380 CORNE-LIO : 1748. CORNELIVS 382 argui potest, superiorem Illyricum, Illyri-cum proprium simul cum Dalmatia comprehendisse, inferiorem vero : 1748.argui potest, superius Illyricum simul cum Dalmatia comprehendisse, infe-rius vero 396 <Drilo> : Drinus Addenda, Šib.

Caput IV

18 devicta': divicta, neispr. greška 30 <Drilonem> : Drinum Addenda,Šib. 66 continuasse : 1748. continuisse 75 tamen : 1748. ispušta 75 <re-pererunt> : reperierunt Šib. 77 reducta : 1748. redacta 78 <potitos> : posi-tos Errata 152 <ad navigationis> : adnavigationis Errata, Šib. 176 <capaci>: capuci Errata, Šib. 196 <ipsamque> : ipsumque Šib. 215 impartiti : 1748.impertiti 234 <Scardonam> : Sardonam Errata, Šib. 252 cuius : 1748.quod 268 <Barbanam> : Barnabam Šib. 358 <Ionium> : lonicum Errata,Šib. 372 <Strupini> : Strapini Errata, Šib. 385 <elipticae> : eclipticae Šib.398 <indigete> : indigente Errata, Šib. 402 <quoque> : tamen Šib. 445 Stag-ni : stagni, neispr. greška 452 <mancum> : M.inium Errata, Šib. 457 <cir-cumvicinia> : circumvicina Šib, 459 CGIDO: 1748. ispušta; <advectos> :adversos Errata, Šib. 463 <mutilus> : m u t i l i h u s Errata, Šib. 485 <appel-lunt> : appellant Errata, Šib. 529 <bustum> : bustam Errata 545 ladera :lader a neispr. greška 572 [*] : 1748. ispušta 585 abest stadiis *XX : 1748.est stadiis XX 594 aliqua : 1748. quaedam

Caput V

17 sicut : 1748. sciat 21 Timavus prout : Timavus) prout -prvipar zagradan Servijevu citatu omeđuje Salustijeve riječi; treća je zagrada suvišna 53Plinijev je citat bez ikakva posebna razloga 1668. u kurentu, te je u Šib. uzanj točkasta naznaka za kurziv 55 CXXLI : CXXLL, neispr. greška 631748. distinkicije između svih riječi osim DE IAPVDIBVS 119 Flanaticum: flanaticum, neispr. greška 136 Hierastamnorum : 1748. Hierastamnarum137 Peninsulae Hyllis : 1748. peninsulam Hillim 138 Hyllis : 1748. Hil-lim 205 <hos> : has Errata, Šib. ; u Errata ispravka krivo naznačena za str.30 243 <vocat> : vocax Šib. 246 se antiquiores : 1748. antiquiores 247<antequam Umbri a Gallis pulsi fuerint Adriaticum possedisse» : et ante Um-bros, a Gallis pulsos; u Šib. se vidi da se Lučić kolebao u ispravci. Ovo semože smatrati konačnom verzijom, dok je u Addenda tiskana opsežnija ver-zija : Ideo Scylax in descriptione orae Adriaticae secutus videtur auctores,qui scripserunt de Tuscis ante Dionysii tempora, et antequam Umbri a Gal-lis pulsi fuerint Adriaticum possedisse. Tuscos ... U Šib. ovome dijelom od-govaraju precrtani dijelovi ispravke. 272 početak odlomka prema Šib.275 assereret : 1748. asseret 291 proximiora : 1748. propiora 375 offi-cium : 1748. officium, etc. 395 1748. stavlja distinkcije među sve riječi svihnatpisa koji slijede 397 <DEDIT» : CIRCVMDEDIT Addenda, Šib. 399<CONSVMPTAS> : CORRVPTAS Addenda, Šib. 428 <varios> : IvariosErrata, Šib.

368

Lib. I, Cap. VI-VIII

Caput VI

7 <Delmatae> : Dalmatae Šib. 16,18 <Drilonem> : Drinum Šib. 35 Adriati-ci : 1748. Adriaci 42 ex saxosis : 1748. saxosis 69 <F> : III Šib 70<GVSTVS> : VSTVS Šib; ΡΟΝΤ,/ί> bilo dopunjeno H PONTIF, no to je izbri-sano 71 XIIX CO II - u Šib. je na margini bilo XXI S III, što je izbrisano;na početku je dodano, pa također brisano TRIB Ρ 83 <CVIVS> : CVIVIVSAddenda, Šib. 86 <ITEM> : ITE Addenda, Šib. 87 <MVNlT> : MVNITŠib. 89 <MVNlT> .... <IVM> : MVNIT .... LVM Addenda, Šib. 92LXXVII <Đ> : LXXVII D prema Šib., gdje je pred brojkom dodan križić,vjerojatno kao naznaka ispravke na D 107 </libro 5. capite 3./> dopuna Er-rata, Addenda, Šib. 122 <17> : L2 prema Šib. gdje je brojka ipak samo dije-lom ispravljena 130 <...> : circa finem Imperii Theodosii lunioris, precrtanou Šib. 131 umetak prema Addenda i Šib. Dodani je tekst na oba mjesta isti,ali u Šib. je iza Marcellini najprije bilo napisano ita dictam, što je prekriženo,a onda stoji ideo inter P. Tako je i ostavljeno, a sugeriralo bi da treba izbacitisav otisnuti međutekst do idućeg rukopisnog umetka. Kako međutim u Šib.taj međutekst nije križan, a u Addenda je umetak jasno određen između nu-merari desiit i vel quia, ostavljamo to tako. 140 <ideo inter Provincias eiusnomen ommissum fuit> - umetak prema Addenda i Šib. kojim je poništen ti-skani tekst ut ex notitia constat. Valja upozoriti da « Addenda stoji interProvincias Notitiae, no naslov izvora je u Šib. kao suvišak prekrižen, budućida i onako slijedi u naslovu citata. 142 Notitia Dignitatum utriusque Im-perii : 1748. Notitia Dignitatum utriusque Imperii sectione XXXV; 1668.dalje nema kurziva, iako je otisnut izvorni tekst. 164 Baeuntius : 1748. Ba-cuntius 180 Notitia. : 1748. Notitia Imperii 209 et notitia supra : 1748. utsuperius in notitia 233 divisionemque : 1748. divulsionemque 238 forma: 1748. formula 241 Epistola 12. : 1748. ibidem Epistola XII 244 umetakrema Šib. i rukom u Addenda 287 accidebat : 1748. accedebat 329 </li-ro 1 7. A - dopuna Šib. 367 Porphirogenitus : Pontifex, neispr. greška

422 <Saviae> : Suaviae Šib. 429 <Tedanio> : Tedavio Šib. 430 <Drilone> :Drino Šib. 432 <Drilone> : Drino Šib. 446 <Sclavonia> : Schlavonia Šib.

pb

Caput VII

14 Baronius 600. : 1748. ispušta 24 assequantur : 1748. assequamur 70Zenoni : 1748. Zenonis 82 499. : 1748. 496. 123 <Franci> : Francis Errata,Šib.; no kako je broj 39. stranice 1668. pogrešno otisnut kao 36, ispravka je uErrata i naznačena za 36. stranu. Rukom ju je Lučić u Šib. dakako upisao napravo mjesto. Isto vrijedi i za dvije slijedeće ispravke u ovom poglavlju kojesu preuzete iz Errata i Šib. 148 Procopius libro 3. : 1748. Procopius Gothi-cae historiae libro 3. 149 ante has : 1748. antehac 155 immisso : 1748. im-mississe 176 </555./> dopuna Errata i Šib. 192 <nuncupato> : nuncupatioErrata i Šib. 199 <Luccari> : Luvari Errata, Šib.

Caput VIII

10 <Francicae> : Franciae Errata, Šib. 11 <Dalmaticae> : Dalmatiae Šib. 19amicis Saxonibus - 1748. već su te riječi u kurzivu 22 eiusmodi nominibus: 1748. huiuscemodi nominibus appellatis; tek iza toga 1748. naznačuje bi-

369

Lib. I, Cap. VIII-XI

Iješku s margine 32 iuveni : 1748. iuvene 46 Scolasticus : 1668. Scoli.neispr. greška u kratici 49 vicinis : 1748. vicis 52 /Libro 7. <capite 7.> : /Libro 7./ dopuna marginalne bilješke prema Errata i Šib., u Errata krivo na-značena ΖΛ 3. red 64 <80.> : 100. Errata, Šib. 82 </600./> dopuna Šib. 86Maximo - 1748. nema kurziv odatle, nego tek od ad 91 Sclavorum : 1748.Slavorum 119 ad : ab, neispr. greška 144 insidentes : 1748. incidentes149 <innito> : invito Errata, Šib. 156 Urbe Tomea : 1748. Urbem To-meam 156 Chagani : 1748. Chaiani 168 <verborum> - u Šib. Lučić je is-pravio čak i izvrnuta početno -v- ove riječi 173 Dioclealino : 1748. Dioc-leatino

Lib. I, Cap. XIII-XVI

Caput XIII

3 <Tilluro> : Illuro Errata, Šib. 18 Divisa ... nomina - 1668. nema kurziv,nego veći tip slova 25, 27, 28, 33, 34, 35 Slave : 1748. Slavice 43umetak prema Errata, Addenda, Šib. 45, 50, 53 Slave : 1748. Slavice53 Scardona : 1748. Scordona 54, 57, 58 Slave : 1748. Slavice 59 Unae: 1748. Unnae

Caput IX

30 eodem Heraclio : 1748. Heraclio 35 Chagano : 1748. Chaiano 39/638./ : 1748. 318. 54 Slavosque : 1748. Sclavosque 55 «Saraceni. : Sara-censi Šib. 64 Tiberio Imperante 1748. u kurzivu 98 <Papa> : PraefectoPraetorio Errata, Šib. 107 qui : 1748. quia 108 abducti : 1748. obducti114 qui : 1748. quae 118 Oppidave : 1748. Oppidaque 129 <Papae> :Praefecti Praetorio Errata, Šib.; tu je Lučić možda želio drugačije ispraviti :razabire se kratica Pont., što bi dalo Pontificis, ali i jedno prebrisano P. štoodgovara Errata 157 <cumque> : cum quo Errata, Šib. 180 <sit> : est Ad-denda Šib.

Caput XIV

6 De Dalmatia, et eius populis : 1748. nije u kurzivu 26 ex illarum : 1748.ex illis; greška međutim odražava grčku konstrukciju iz izvornika 36 A-loep : 1748. Aloeb 43 Sclavis : 1748. Slavicis 61 Porphirogeniti : 1748.Porphyrogenito 67, 69, 73, 76, 78, 80, 85, 87 Slave : 1748.Slavice 122 inque Butama : 1748. inque eis Butama 124 <totius> : toitusErrata 136 <Luccari> : Luvari Errata, Šib. 146 Slava : 1748. Slavica

Caput XV

Caput X

16 qui : 1748. quia 27 formam : 1748. forma 64 remanserant : 1748. re-manserint 67 urbiculae : 1748. urbeculae 89 facili : 1748. facile 109 Im-peratoribus Constantinopolitanis : 1748. Imperatore Constantino : 1668.Imperat. Constant. 112 <exercita> : exercitia Errata, Šib. 118 Imperato-rum Constantinopolitanorum : 1748. Imperatoris Constantini : 1668. Im-per. Constan. 122 pače cum iisdem Constantinum Pogonatum faciente :1748. pacem cum iisdem Constantino Pogonate faciente 139 <at>: ac Šib.142 eos Christianos, sed : 1748. eos non Christianos, sed

11 et quam partem : 1748. et partem 73 autem. : 1748. autem Italiam. 100Dalmatia : 1748. Dalmatiam 128 Paulo : 1748. Saulo 155 <Belgradum> :Taurunum Addenda, Šib. — u Šib. je odmah slijedilo rukopisno tumačenje is-pravke koje je zatim na ovom mjestu prekriženo i dodano nešto niže 157 u-metak prema Addenda i Šib. 287 puderet, et: 1748. ispušta 308 Abodritis: 1748. Abotritis; Abodritos : 1748. Abotritos 326 <Mlauna> : Mhauna Er-rata, Šib. 328 Timocianorum : 1748. Timotianorum 391 De Dalmatia :1748. Haec de Dalmatia 431 ad Tissam tantum flumen (nunc Tibiscum in-colis (Tissam) : 1748. ad Tibiscum tantum flumen, incolis Tissam 433 <Du-cem> umetak Addenda, Šib. 444 Abodritos : 1748. Abotritos; <Panonios> :Pannonicos Errata, Šib.

Caput XI

4 sequitur : 1748. ispušta 9 duoque : 1748. duaeque 36 Slave : 1748. Slavi-ce 56 vel 1668. nepotrebno u kurzivu 73 Errata predviđaju uz ovaj tekstna margini godinu 600, što ne odgovara sadržaju i moglo bi se eventualnoprimijeniti niže, uz an ante Mauritii tempora - str. 45 stup. l, r. i 11668. 76</Ortelius in Comitatu OzuiciensiA dopuna Errata i Šib. 86 diversi sunt :1748. diversa sit 94 citra : 1748. circa 103 <Mysia> : Alysia Errata i Šib.111 impermeabile : 1748. impermeabilem 132<Asiaticis> : Adriaticis Erra-ta, Šib. 141 temporibus : 1748. temporis 223 deditione : 1748. deditio-nem 237 superatos : 1748. superatas

370

Caput XVI

13 <Narsetem> : Nasetem Errata, Šib.; u Errata pogrešno stoji da ono što tre-ba ispraviti glasi Naseton 15 </Sigonius/> — umetak prema Errata, nazna-čen ondje za r. )0 po Lučićevu brojenju. Vjerojatno ga treba vezati za ovudataciju. 77 item : 1748. idem 82 </604./> dopuna Errata, Šib. 104 a 772.: 1748. sedit ab A. C. 772 157 <faventes> : facientes Errata, Šib.; ne uzima-jući u obzir tu ispravku, 1748. domeće cum Imperio facientes 202 <cessit> :cesset Errata, Šib. 235 <obnixis> : obnoxis Errata, Šib. 257 <Desiderium> :desiderium Šib. 259 Bernardus lustinianus : 1748. Bernardus lustinianushist. Venet. 287 Eodem capite : 1748. Capite 15. 327 <libro 3. capite 14.>dopuna Addenda, Šib.

371

KOMENTAR

Bilješkama je zadatak dati obavještenja o Lučićevu apa-ratu izvora i literature. Samo tu i tamo dano je poneko ob-jašnjenje, nužno da bi se razumio tekst. Lučićeve teze nismoni tumačili ni ocjenjivali, iako se ponekad bilo teško togaodreći. Zadatkom ove edicije smatramo prezentiranje a netumačenje djela.

Najčešće kratice u bilješkama:de Boor — Excerpta historica iussu imperatori« Constantini

Porphyrogeniti confecta, U. Ph. BOISSEVAIN — C. deBOOR — Th. BUTTNER-WOBST vol. I, l i 2; vol. III,Berlin 1905, Veidmann

ČIL III — Corpus inscriptionum Latinarum III, vol. 1. i 2,suppl. vol. 1. i 2. Th. MOMMSEN i dr, Berlin od 1942.

FHG — Fragmenta historicorum Graecorum, vol. I C. i Th.MULLERI, Pariš 1874, Didot; vol. II—V C. MULLERUS,ibidem 1846.

GGM — Geographi Graeci minores vol I i II, C. MULLERUS,Pariš 1855. i 1861, Didot

HRSM — Historiae Romanae scriptores minores, bez imenapriređivača, Biponti 1789.

MGH — Monumenta Germaniae Tiistorico inde ab anno Chri.sti 500 usque od annum 1500, Hannover — Berlin — Weimar— Leipzig — Stuttgardt od 1877, Reichsinstitut iiir alteredeutsche Geschichtskuade — Societas aperiendis fontibusrerum Germanicarum meddi aevi

Patr. L — Patrologiae cursus completus, Series Latina, J. P.MIGNE i dr., Pariš

Rački, Doc. — Documenta historiae Croaticae iperiodum anti-quam illustrantia, sectio I — Acta, F. RAČKI, Monumentaspectantia historiam Slavorum Meridionalium Vol. 7, Za-greb 1877.

Viz.' — Vizantijski izvori za isitoriju naroda Jugoslavijesv. I: F. BARlSlC — M. RAJKOVIĆ — B. KREKIC — L. TO-

MIC, Posebna izdanja SANU knj. 24/1. Vizantološki institutknj. 3, Beograd 1955i

sv. II: B. FERJANClC, Posebna izdanja SANU knj. 323, Vi-zantološki institut knj. 7, Beograd 1959.

sv. III: J. FERLUGA — B. FERJANClC — R. KATlClC — B.KREKIC — B. RADOJClC, Posebna izdanja Vizantološkoginstituta SANU knj. 10, Beograd 1966.

sv. IV: J. KALIC — B. FERJANClC — N. RADOSEVIC--MAKSIMOVIC, Posebna izdanja Vizantološkog institutaSANU knj. 12, Beograd 1971.

Autori bilježaka:prof. Miroslav KURELAC: bilješke uz poslanicu J. Blaeua i

uz Prilog

373

Knj. I, pogl. I

mir Ivo GOLDSTEIN: C IV — 15; C VI — 19,3fr-34, 36—45;C VII — 1—3, 7,9—16; C VIII -— 1,2,4—18; C IX — 2,5,6,12,21,22; C X — 10,11; C XI — 10,22—24,27,28; C XIV— k,15—18; C XV — 1,2,4—13, 16—23, 28—35; C XVI —2,5—7,9—14,16,17,20,22

mr Neven BUDAK: C VI — 47,53,54; C VII — 8,21,22; C VIII— 3: C IX — 1,3,4.7 — 10,13,15—5SO; C X — 1—9,12; C XI —1—4,6,17,18,20,21,26,29—32; C XII — l—5; C XIII — 1,2,6,7;C XIV — 1—3,6,8 — 10,13,14; C XV — 15; C XVI — 21

mr Bruna KUNTIC-MAKVIC: ostaloBilješke više autora su potpisane.

POSLANICA1 Joan Blaeu (1596—1673) sin Wilhelma Janszona Blaeua,

osnivača glasovite holandske kartografske kuće (sa sje-dištem U Amsterdamu) koja je obavljala poslove za Istoč-no-indijsku kompaniju i tisteala pomorske atlase i knjige.S bratom Corneliusom nastavio ie djelatnost oca, a po-slije njegove smrti (1648) djelovao je sarn, te je pod njimova izdavačka kuća doživjela svoj procvat i svjetsku sla-vu. Objavio je čuvene atlase kao .Atlas Maior sive Geo-graphia Blaeviana, Amsterdam 1662, Theatrum orbis terra-rum sive Atlas novus, Amsterdam 1863; Theatrum civi-tatum et admirandorum Italiae, Amsterdam 16Θ3. Njegoviatlasi s brojnim dodacima (navigacija, kosmografija, po-vijest) nose i opći naslov Geographia Blaeviana, te su iz-davani u više svezaka (12), s geografskim i povijesnim

" komentarima, bogato ukrašeni i na više svjetskih jezika,Typographia Blaeviana izdavala je i knjige svjetski po-znatih autora (T. Morusa. H. Grotiusa, T. Hobbesa, K.Descartesa) i klasika antike, među kojima i djelo Petro-nija Arbitra koje su priredili S. Gradić i I. Lučić-Lucius.Sinovi J. Blaeua, Wilhelm (1635—?) i Pieter (1637—1706)boravili su u Rimu, a I. Lučić im ie stajao na usluzi. Lu-čić je bio u korespondenciji s J. Blaeuom, a ovaj mu jeosim djela De Regno objavio i kartu Illyricum hodiernums posvetom banu Petru Zrinskom u svom atlasu.

I POGLAVLJE1 Apijan (ΆτπτκϋΆ, ο. 98 — o. 169), povjesničar rodom

iz egipatske Aleksandrije. Opsežno povijesno djelo'Ρωμαϊκά ili 'Ρωμαϊκή ιστορία — »-Rimska povijest« samoje dijelom sačuvano. Druga polovina IX knjige s naslo-vom Ιλλυρικά opisuje rimske ratove u Iliriku. Usp. izda-nja: Appiani Historia Romana l i II, P. VIERECK —A. G.ROOS, Leipzig 1962, Teubner; Appian's Roman historyI—IV, H. -WHITE, London — Cambridge Massachusetts1912—1913. (repr. 1962), Loeb Classical Library.

Lučić ovdje misli na mitsku genealogiju Ilira koju Api-jan daje u Illyr. 2 (3—4).

374

Knj. I, pogl. I

2 Skilak iz Karijande (Σκύλα£ KapiavSefo) , putopisac iz VI st.p. n. e. Od njtgovih vlastitih putopisa sačuvano je 13fragmenata. Lučić pod njegovim imenom citira i navodiisključivo ntpbr\ov<; της θαλάσσης της οΙκουμβΊ?ς Ευρώπης κα»'Ασίας KoiAi/3iir}«-»Opis plovidbe uz nastanjene dijelove Evro-pe, Azije i Libije·«, djelo anonimna autora iz sredine IVst. p. n. e., s kasnijim dopunama. U rukopisu je sačuvanopod Skilakovim imenom i zato se u Lučićevo doba takoatribuiralo. Danas: Pseudo Skilakov »Periplus«. Usp. iz-danje: Scylacis, ut fertur, Periplus, GGM I. Napomenakakvu je Lučić ovdje dao nalazi oslonca u svim odjeljci-ma »Peripla« gdje su pojedina plemena na istočnoj ja-dranskoj obali definirana kao ilirska, tj. Ps. Scyl. 22 —Ιλλυριοί do Ps. Scyl. 27 — Ώρικοί

3 Diodor Sicilski (Διόδωρος , o. 80—29. p. n. e.) povjesničariz Agirija na Siciliji. Dijelom sačuvan povijesni spisΒιβλιοθήκη — »Knjižnica« nazivao se tako zbog iscrp-nih citata brojnih autora. Usp. izd: Diodorus of SicilyI—XII, C. H. OLDFATHER — Ch. L. SHERMAN — R. M.GEER, London — Cambridge Massachusetts, 1933—1967,Loeb Classical Library. Lučićev navod nalazi približnopokriće u Diod. XVI,2,l/2.Justin (Marcus lunianus lustinus, kraj II/poč. III st.), naj-vjerojatnije u ranom III stoljeću sastavio je izvadak izopsežnog povijesnog djela mlađeg Livijeva suvremenikaPomipeja Troga, rodom iz Narbonske Galije. Djelo se zivaloHistoriae Philippicae, a bilo je zapravo kao neriinskasvjetska povijest protuteža Livijevoj Ab urbe condita. Ju'-stinova je »Epitoma·« potpuno potisnula danas izgubljenapredložak. Usp. izđ. M. luniani lustini epitoma Historia-rum Philippicarum Pompei Tropi, F. RUEHL, Leipzig1886, Teubner. Justinov tekst ne pokriva valjano Lučićevnavod: u lust. VII,2,6 spominju se stalne borbe Ilira s Ma-kedoncima, pa i to da je Filipov otac Aminta mnogo ra-tovao s liirima (lust. VII,4,6) i da je njegov stariji sinAleksandar na početku vladavine morao Ilirima platiti zamir i predali im brata Filipa kao taoca (lust. VII,5,1). Tase mjesta lijepo dopunjuju s Diodorovim, i Lučić je očitona njih mislio. Ona ipak ne pokazuju ni da je Amintabio pobijeđen, ni da je on plaćao danak, ni da su Iliridržali dio makedonskog teritorija.

'' Arijan ('Appifu>(fc, Flavlus Arrianus, 96—175. g.), filozof,povjesničar i zemljopisac iz Nikomedije u Bitiniji. Lučićkoristi najpoznatije povijesno djelo, Αλεξάνδρου άνάβαακ ,»Aleksandrovu povijest«. Usp. izd: Flami Arriani quaeextant omnia I i II, A. G. ROOS, Leipzig 1907, 1968, Teub-ner; Arrian, History of Alexander and Indica, E. I. ROB-SON, London — Camibridge Massachusette 1929—1933.(repr. 1967), Loeb Classical Library. Ovaj navod odgova-ra dužem Arijanovu pripovijedanju u Anab. 1,5^1—1,6,9 i s.

5 Plutarh ( Πλοώ-αρχο« , o. 50 125 g.), povjesničar i filozofiz Heroneje u Beotiji. Sačuvani spisi dijele se na moralno--filozofske i povijesno-toiografske. Lučić se služio »-Uspe-

375

Knj. I, pogl. I

rednim životopisima« ( Βίοι παράλληλοι ). Usp. izd: Plu-tarchi Vitae parallelae I—V, C. SINTENIS, Leipzig 1874,Teutoner; Plutarchi Vitae parallelae sv. 1,1 i 2, sv. 111,1, C.LINDSKOG — K. ZIEGLER, Leipzig 1814, Teubner. Lu-čićev se navod odnosi na Plut. Pyrrh. 3.

6 Strabon (Στράβων , o. 64. p. n. e. — o. 19. n. e.), geografi povjesničar iz Amasije na Pontu. Povijesno djelo je iz-gubljeno, osim 19 fragmenata. Γεωγραφικά ΰ·πομνι&ατα —»Zemljopisne bilješke« sačuvano je gotovo cijelo. Usp.izd: The Geography of Strabo I—VIII, H. L. JONES, Lon-don — Cambridge Massachusetts 1917—1932. (repr. 1969),Loeb Classical Library. Kalimahov ulomak'Strabon pre-nosi opisujući mitska putovanja u Geo. 1,2,39. KalSmah( Καλλίμαχος , o. 310—'240. ρ. η e.), pjesnik i znanstvenikrodom iz Kiren-e u Libiji. Veći je dio života proveo uAleksandriji, zaposlen u znamenitoj biblioteci. Od brojnihznanstvenih i pjesničkih djela sačuvani su veći i manjiulomci u drugih autora i komentatora. Usp. izd: Callima-chea l i II, O. SCHNEIDER, Lei-pziig 1870. i 1873, Teub-ner. Ulomak što ga Sltraibon prenosi pripada prema uspo-ređenom izdanj-u Kaliinahovoj zbirci pjesama —»Uzroci«, gdje je bio opisan jadranski dio argonautskihlutanja. Callim. f g. 104.

7 Apolonije Rođanin (Απολλώνιος 'Ρόδιος , ο. 290—1219. ρ. η.e.), pjesnik rodom iz egipatske Aleksanđrije. Sukob s uči-teljem Kalimahom bio je razlogom da prijeđe na Rod, oda-kle mu nadimak. Ep Αργοναυτικά — »Zgode Argonauta«gotovo je čitav sačuvan. Usp. izd: Apollonii Rhođii Argo-nautica, H. FRANKEL, Oxford 1ι961, Oxford UniversityPress. Citirano mjesto: Apoll. Arg. IV,6il6—518.

8 Vergilije (Publius Vergilius Maro, 70—19. p. n. e.); Lučićkoristi po jedno mjesto iz svakog od triju velikih pjesni-kovih djela. Usp. izd: Publii Vergilli Maronis opera,.F. A.HIRTZEL, Oxford 1959, Clarendon. Ovdje donosi distih izVerg. Eclog. VIII, 6 i 7, odrezan od konteksta. Cjelina:

Tu mihi seu magni superas iam saxa Tlmavi,sive oram Illyrici legis aequoris, — an erit umquamille dtes, mihi cum liceat tua đlcere facta?

9 Verg. Aen. I, 243 i 244. Cjelina:Antenar potuit mediis elapsus Achivis,Illyrios penetrare sinus atque intima tutusregna Liburnorum et fontem superare Timavi,unde per ora novem vasto cum murmure montis,it mare proruptum et pelago premit arva sonanti.

18 lust. 24,4,2,11 lust. 2)01,1,9, ali istrgnuto iz konteksta koji bi pokazao da je

Adrija za Justdna igrad grčkog podrijetla, što ne odgovaraLučiću koji je predstavlja kao isključivo etruščanski grad.Cjelina: Denique multae urbes adhuc post tantam vetu-statem vestigia Graeci moriš ostentant. Namque Tuscorumpopuli, qui oram inferi mariš possident, a Lydia venerunt,et Venetos, quos incolas superi mariš videmus, capta et

376

Knj. I, pogl. Iexpugnata Troia Antenore duce misit. Hadria quoqueIllyrico mari prožima quae et Hadriatico mari nomendedit, Graeca urbs est, et Arpos Diomedes, exciso Ilio,nđufragio in ea loca delatus, condidit.

12 Stjepan Bizantinac (Τ,τίφαικκ oBviuVrioc), carigradskigramatičar, po najuvriježenijem je tumačenju Justinijahovsuvremenik. Enciklopedijsko djelo Έΰνικά sastavioje crpeći iz mnogih danas izgubljenih djela antičkih pisa-ca. Ono je sačuvano samo u sažetku gramatičara Hermo-laja. Kako je i sažetak posvetom vezan uz Justinijana,ima pomaka u dataciji, pa se život Stjepana Bizantincapomiče od nakon g. 400 — VII st, a život epitomatoraHermolaja od VI — X st, uz dodatne pretpostavke da jebilo više epitomatora. Usp. izd : Stephani Byzantini Ethni-corum quae supersunt I, A. MEINEKE, Berlin 1849, Re-mer. Nastojeći kronološki raščlaniti podatke, Lučić istamjesta iz Stjepanova djela navodi sad kao njegova, sadkao epitomatorova. Ovdje citirano mjesto dio je natukni-ce "laoa , ali u njoj na mjestu gdje Lučić donosi ime-na mora postoji oštećenje. Prema uspoređenom izdanju,ne radi se o imenima mora nego o pokrajinskim imeni-ma. Nije zabilježena nikakva varijanta koja bi opravdalaoblik u Luiića. I ovdje, mijenjajući tip slova, i kasnije,kad bude citirao čitavu natuknicu u C VI, Lučić će po-kazati da postoji neko oštećenje. Ipak dosljedno koristipodatak o morima, i na njemu mnogo gradi. Cijena pre-ma Usp. izdanju : 'ίσσα, πόλις ευ \έαβψ, κληδείοα. 'Ιμέρα, είταΠελασγία και Ισσα από της Ίσσης «je Μακαρος. ίστι /coi »-ιϊσοίιταλό* ομώνυμου (χουαα. κατά Δελματίαΐ' και 'Ιλλυρία?... ΐστι καιΦτιλυκύν Ισσας εΊτΐτής Λέσβου •παράτίαρδενί^ι εν Ήρακλεί.

13 Dionizije Halikarnašanin (Διονύσιος ό ΆλικαρρασσεΟς, 60.ρ. η. e, — nakon 7. η. e.), retor i povjesničar. Dijelom sa-čuvan povijesni spis 'Ρωμαϊκή αρχαιολο-χάι — AntiquitatesRomanae — »Stara rimska povijest«. Usp. izd: DionysiiHalicarnassensis Antiquitatum Romanarum quae super-sunt, I— III, C. JACOBY, Leipzig 1885, Teubner; Dionysiusof Halicarnassus, Roman antiauities I — VII, E. CARY,London — Cambridge Massachusetts 1937 — 1950." (repr.1969), Loeb Classical Library, i usp. izd. Stjepana Bizantin-ca iz prethodne bilješke. Citirano mjesto je Dion noL1,18,4.

14 Strob. V,l,7; pogrešan broj knjige u Lučića.15 Dion. Hol. 1,26,1; zbog greške na kraju lat. prijevoda

neskladan kraj citata.16 Strob. V,l,8 i V,l,9.17 Nešto niže će se pokazati da Lučić ovime misli na Stra-

bonov podatak o Liburnima na Krfu (Strab. VI,2,4) i Api-janove podatke o njihovoj prisutnosti u Draču (App. Civil.

18 Plinije Stariji (Gaius PUnius Secundus Maior, 23'-79), pod.rijeitlom iz Koma. Uz karijeru u carskoj službi svestranznanstvenik i pisac. Od brojnih djela sačuvana samoNaturali« historia, »Prirodoslovlje·«, Usp. izdanja: PZinitts,Naturali« historia, D. DETLEFSEN, Berlin 1866, Weid-mann; Pliniws, Naturali« historia I — IV, L. IAN — C.

Knj. I, pogl. I

MAYHOFF, Leipzig 1906, Teubner; Pliny, Natural HistoryΙ—Χ, H. RAOKHAM — W.H.S. JONES — D. E, EICHOLZ,London — Cam'bridge Massachusetits, 1938>-nl963. (repr.1967), Loeb Olassical Library. Ovdje su citirani dijeloviodlomaka Plin. N. H. III,13,illO i Plin. N. H. 111,14,112.Ispušten je dio teksta u prvome:... quod solum Liburno-rum in Italia reliquum est.

19 Usp. bilj. 17. uz ovo poglavlje.20 Tit Livije (Titus Livius, 59. p. n. e. — 18. n. e.), povjesni-

čar iz Patavija, autor znamenite, samo dijelom sačuvane,rimske povijesti Ab urbe condita — »Od osnutka Grada«.Usp. izdanja: Livius, Ab urbe condita, M. MUELLER,Leipzig 1931, Teubner; Livy I—XIV, B. O. FOSTER —F. G. MOORE — E. T. SAGE — A. C. SCHLESINGER,London — Camforidge Massachusetts 1919)—1959, LoebClassical Library. Citirano mjesto ie Liv. V,33,7—8.

21 Strab. V,l,822 Plin. N. H. 111,16,120, uz razlike u grafiji vlastitih ime-

nica.23 Varon (Marcus Terentius Varro, 116—27. p. n. e.), poli-

histor i književnik iz Reate u sabinskoj pokrajini Italije.Sačuvano je vrlo malo od opsežnog opusa. Lučić sam ko-risti djelo »O latinskom jeziku« — De lingua Latina, a naVarona se bez naslova djela poziva i Pldnije Stariji u ci-tatu s opisom istočne jadranske obale koji Lučić prenosiu C II. Usp. izđ: M. Terenti Varronis De lingua Latinalibri L. SPENGEL — A. SPENGEL, Berlin 1885, Weiđ-mann; usp. izdanja Plinija. Citiran je dio bilješke atrium,Varro, De 1. Lat. V,16)l, uz manje razlike. Kako se Lučićkasnije u IV knjizi poziva na isto Varonovo mjesto s istimodređenjem, bit će da je izdanje kojim se on služio dru-gačije raspoređivalo oštećeni tekst Varonova djela.

24 Teopomp | (θεΛτομπος, o. 375—306. p. n. e.), /povjesničars otoka Hija. Više povijesnih d.iela poznato je po naslo-vima, ali su sačuvani samo fragmenti. Najopsežnija subila 'Ελληνικά — »Grčka povijest« i Φ(λαητικ<( — »Fi-lipova povijest-«. Usp. izđ: Theopomipi fragmenta, FHG I,str. 278-333. Citalt je uz manja odstupanja radi prijevodaStrab. VII, 5,10, no ne može se kategorički tvrditi da tajopis obale u njega potječe od Teopompa. Strabon se nanj bio pozvao nešto ranije, u VII,5,9, = FHG I, Theop.fg. 140, zbog podataka o nazivu Jonskog i Jadranskog mo-ra, o trajanju plovidbe kroz Jadran i zbog nekih detaljau opisu Jadrana koje smatra nevjerojatnim. U Strabo-novu tekstu Teopompovo ime nije vezano uz citiraniopis.

25 Citat sastavljen od teiju Diodorovih mjesta, povezanihprepričavanjem: Diod. XV, 13, l, dio zadnje rečenice;Diod. XV, 13, 4 i početak 5; Diod. XV, 14,2, kraj. Stalnomanja odstupanja, zbog prijevoda. Bitoa razlika premakrutički uređenom tekstu u srednjem dijelu citata. Tu jelakuna na koju u Lučića ničim nije upozoreno, a ispušten

378

Knj. I, pogl. I

je i sačuvani dio teksta koji pokazuje da luka za brojnelađe nije bila na Visu nego u Sirakuzi.

lt lust. ψ, 5, 4-627 Strab, V, 1,4; u drugoj polovini citata potpuno pogrešan

prijevod.28 Dva Diodorova mjeslta povezana prepričavanjem: Diod.

XVI, 5, 3, i Diod. XVI, 11, 3. Manja odstupanja u prije-vodu.

2" Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί. Lučić se zapravo poziva nastandardnu formulu s početka Pseudo Skilakovih odje-ljaka, »nakon χ je narod y«, koja u ovom slučaju doistapokazuje da u Pseudo Skilakovu teksitu Li-buoid nisu obu-hvaćeni iimenom Ilira.

30 Verg. Eclog. VIII, 6 i 7 i Aen. I, 243 i 244; usp. bilj. 8 i 9.31 Liv. X, 2, 4. Citat je otrgnut iz konteksta i netočno na-

pisan. Prijevod je u skladu s time, s razlogom: prikrivenoje da je stajalo gentes ferae i da se odnosilo na Liburnepodjednako kao i na Ilire. Iskrivljenje je previše u skladus Lučićevim tezama o pomorskom položaju jednih idrugih koje će se pokazati kroz djelo a da bi bilo slu-čajno. Cjelina: Circumvectus inde Brundisii promuntu.rium medioque sinu Hadriatico ventis latus, cum laevaimportuosa Italiae Utora, dextra Illyrii Liburnique et His-tri, gentes ferae et magna ex porte latrodniis maritimisinfames, terrerent, penitus ad Utora Venetorum pervenit.

32 Polibije (Πολύβιος, o. 201-120. p. n. e.), povjesničar izMegalopola u Arkadiji. Opsežno povijesno djelo 'loroptoi,»Povijest«, sačuvano je djelomično. Usp. izdanja Luči-ćeva doba: PoZybii Megalopolitani Historiarum libri quin-que NICOLAO PEROTTO SIPONTINO interprete; itemepitome sequentium librorum. Lugduni Batavorum 1564;PoZybii Lycortae filii Megalopolitani historiarum libri quisupersunt ex interpretatione ISAACI CASAUBONI, Han.noviae 1810. Usp. moderna izdanja: PoZybii Historiarumreliquiae, bez imena priređivača, Pariš 1859, Didot; Poly-bius, Historiae, Th. BUTTNER-WOBST, Leipzig 1909, Teu-bner; de Boor. Opis I ilirskog rata Lučić je sastavio oddeset Polibijevih mjesta, naznačivši točkicama da prekidacitat ili povezavši dijelove kratkim prepričavanjem. Re-producirana mjesta su Pojyb. 11,2,4 i 5; 11,3,1; 11,4,6— II, 5, l; II, 5, 20; II, 6, 2 — II, 6 7; II, 8,1-11; II, 9, l; II,10,8-11, 11,1; II, ,1|1,:10-II, 12,3. Prijevod dobro odražava iz-vornik. Upozoravamo da je u zadnjem dijelu, u Polyb. II,11,14 i 15, hrvatski prijeivod prilagođen Lučićevu shva-ćanju mjesta, koje će se jasno pokazati kad bude kasnijekomentirao izvještaj o I ratu. U stvari se ne radi o dva-deset »lemba onih koji su opsjedali Isu«. Iza »letnba«treba staviti točku, a slijedeća rečenica počinje s »Od onihkoji su opsjedali Isu Farani su dakako zauzvrat Deme-triju ostali pošteđeni, a svi su se ostali...« iitd.

33 Dion Kasije (Δίων, Cassius Dio Cocceianus, o. 150. — o.235), povjesničar iz Nikeje u Bitiniji. Visok položaj u u-pravi Carstva. Povijesno djelo 'Ρωμαϊκή Ιστορία ili 'Ρωμαϊκά

379

Knj. I, pogl. l

— »Rimska povijest·« većim je dijelom sačuvano.Usp. izd, Lučićeva doba: Dionis Cassii Cocceiani HistoriaeRomanae libri XLV1', Ιο. LEUNCLAVIUS, Francoforti15Θ2; moderna izdanja: Diowis Cassii Cocceiani HistoriaRomana I i II, I. MELBER, Leipzig 1890, Teubner; Cos-sii Dionis Cocceiani Historiarum Romanarum quae su-persunt I—V, U. Ph. BOISSEVAIN, Berlin 1895, Weid-mann. Broj fragmenta što ga navodi Lučić potječe iz izda-nja njegova doba. U usp. kritičkim izdanjima je to DioCass. fg. 47 (49), 2i—7. Tekst izvornika u izdanju je Lu-čićeva doba izgledao drugačije nego u današnjem, i nasamom je početku citata prijevod u skladu s time. No ueksplikaciji Sto su Rimljani željeli postići poslanstvom ikakve su mu zadatke dali, izvornik je u redu, a prijevodu Lučića odsltupa i bitno iskrivljuje smisao. Dalje je ci-tat uglavnom u redu.

34 Dubrovčanin Stjepan Gradić latinizirao je svoje ime uskladu s običajem vremena u Steuhanus Gradius. Rim muje postao stalnim boravištem (Dubrovnik 1613 — Rim1683). Ondje je bio kustosom i prefektom Vatikanskeknjižnice, odande je u službi vatikanske politike pola-zio u suvremene centre evropske moći. Pri tome je sva-gdje zastupao interese Dubrovnika i Dalmacije. Djelo-tvoran na ovim zadacima, bio je uz to još d svestran stva-ralac i znanstvenik. Najbolje je možda valoriziran Gra-dićev prirodoananstveni rad, no on je i politički pisac,povjesničar, arheolog i povjesničar umjetnosti, filozof ipjesnik. Filološkom radu pripada spis u obranu auten-tičnosti trogirskog fragmenta Petronija Arbitra, tiskanzajedno s tekstom fragmenta 1670. u Amsterdamu. Posaooko identifikacije i prihvaćanja toga fragmenta zajedni-čki je Lučićev i Gradićev trud. Njihovo se drugovanjeu Rimu, baš kao i suradnja, .pokazuje i .preko Lučićeveprepiske. Prijevod Apijanovih »Ilirskih ratova« Gradićje izradio na Lučićevu molbu, za potrebe De Regno. Otome svjedoči Gradićeva poslanica tiskana u De Regno1Θ68. na str. 401, a čitav je prijevod otisnut u nastavku, nastr. 462—i68.

35 Apip. Illyr. 7 (17—21) i početak 8 (22); prijevod je izrazitoneprecizan: mjestimično «guši·« koncizan izvorni teksthumanističkom latinskom rječitošću, mjestimično sažimasadržaj. Na oba se načina prikrivaju i guibe izvorne in-formacije.

38 Višedjelni citat različitih Polibijevih mjesta s naznakamaispuštanja, povezan prepričavanjem. Reproducirana suslijedeća mjesta: Polyb. 111,16,2—4; 111,16,7—III, 17, 1; III;18, 1-7; III, 19,12.

37 Približno Dio Coss. fg. 51 (53), ali s viškom podataka kojise može naćd u izvatku iz Diona što :ga je u svoje djelouključio bizantski povjesničar Ivan Zonara (Zon. 8, 20,11i d.). O njemu usp. bilj. 13 ue C VIII. U vezi s DionomLučić ga nigdje ne spominje.

380

Knj. I, pogl. I

"8 App. Illyt. 8 (22—24).39 Pretežno Liv. XLII, 26, 2—7 i Liv. XLII, 48, 5—9, ali nije

pravi citat, nego sažetak Livijeva kazivanja.40 Sažetak Lijeva kazivanja s triju mjesta: Liv. XLIII, 9, 4,

i 5; Liv. XLIII, 18, 3-1», 3; Liv. XLIII, 19, 13.41 Polibijev izvještaj o III ilirskom ratu sačuvan je samo

fragmentarno. Lučić ovdje prepričava fragmente svrstaneu uspoređenom Diodotovu izdanju kao Polyb. XXVIII, 8,1—9, 3 i Polyb. XXIX 3, 1—4, 7.

42 Dva ispravna citata Liv. XLIV, 31, 2-5 i Liv. XLIV, 31,10-12 povezana prepričavanjem.

'•:i Ispravan citat Liv. XLV, 26,11—15. Nije naznačena la-kuna.

44 Polyb. XXXII, 9 (18); Lučić navodi broj fragmenta premaizdanju I. Casaubona kojim se Služio, a ovaj je opet nume-raciju preuzeo od ranijeg izdavača F. Orsindja. O njimausp. bilj. 7θ i 82 uz ovo poglavlje.

45 Polyb. XXXII, 13 (23); o broju fragmenta u Lučića kao uprethodnoj bilješci,,

46 App. Illyr. 11 (31 i 32)47 Flor (LuciMs, lulius ili Publius Annaeus Florus, II st, Had-

rdjanovo doba), povjesničar afričkog podrijetla. DjeloBella Romana — »Rimski ratovi« sastavio je ponajvišeprema Livijevoj povijesti, pa se naziva i Epitome de TitoLibio, iako je koristio i druga vrela. Floru su se dugo pri-pisivali sažeci svih knjiga Livijeve povijesti, Periochaekoje su nastale u IV st. Zbog toga se i u Lučića pod Flo-rovim imenom najčešće citiraju ti sažeci. Usp. izdanja: lu-lu Flori Epitome de Tito Livio bellorum omnium annorumDCC libri duo, C. HALM, Leipzig 1872, Teubner; uspore-đeno Teubnerovo izdanje Livija iz bilj. 20 uz ovo poglav-lje. Citirana je Liv. Perioch. 47.

48 App. Illyr. 10 (29); pogrešan prijevod zadnje rečenice.49 Liv. Perioch. 56.50 App. lllyr. 10 (30).51 Liv. Perioch. 59.52 App. Illyr. 11 (33).53 Liv. Perioch. 62.54 Eutropije (Eutropius, sred, IV st.), rodom vjerojatno iz Ita-

lije. Biografski podaci nedostaju. Povijesno djelo Breviari-um historiae Romanae ili Breviarium ab Vrbe condita.Usp. izd: Eutropii Breviarium historiae Romanae, bezimena priređivača, Biponti 1789·, HRSM str. 23il—332. Ci-tirano mjesto je Eutrop. VI,4.

55 App. Illyr. 12 (34r-«) i 13 (36—38).36 App. Illyr. 13 (38 i 39).57 Vjerojatno pravi Flor. Epit. II, 23 i 25, jer škrte rečenice

Liv. Perioch. 131, 132 i 139 ne .pokazuju dobro trajanje rat-nih operacija.

381

Knj. I, pogl. I

58 U dužem izlaganju od 49—56 knjige Ddon opisuje i ope-racije u Iliriku, od prvog Oktavijanova pohoda do guše-nja panonsko-delTnatskog ustanka. Na sve se to Lučić po-ziva ovim navodom (Dio Cass. 49', 36, 1-56, 17, 1). Apijanovizvještaj o vojevanju u Iliriku u Aiugustovo doba takođerje opširan i teče od App. Illyr. 13 (38)—ι2Θ (88). Lučić jekao izvor za X rat donio samo početak (usp. gore, bilj. 56),a ovdje se poziva na ostalo.

59 Eutrop. VII, 5. Cjelina je zapravo posmrtna pohvala Okta-vijanu Augustu: Nam exceptis civilibus bellis, in quibusinvictus fuit, Romana adiecit imperio Aegyptum, Canta-briam, Dalmatiam saepe ante victam, sed penitus tunesubactam, Pannoniam, Aquitaniam, Illyricum, Rhaetiam,Vindelicos et Salassos in Alpibus:...

60 Diod, XV, 14,, 2; međutim, dio o 10000 Ilira nije u glavnomcitatu reproduciran, nego samo prepričan. Uz to, Lučić ćetek dokazivaitd da je Dionizije osnovao Isu, a ne Lis, i damu je zapovjednik bio na Visu, što ovdje iznosi kao go-tovu stvar.

Ki Polyb. XXXII, 9 (18).62 Aigatoklovi su pothvati u Diodora, kao sicilskog pisca, ra-

zasuti po XIX, XX i XXI knjizi, a doslovna pokrića za Lu-čdćev navod nema. Međutim, najavljujući kazivanje oAgatoklu Diodor u XIX, 1,7 piše da je Agatoklo za nekovrijeme stekao većinu Libije i dijelove Italije. Lučićev jenavod parafraza tog mjesta. S Korkirom je nešto druga-čije: u fragmentu Diod. XXI, 2,1 i d. spominje se da jeAgatoklo oslobodio otok Kasandrove opsade. Po tome sesmije pretpostavljati i to da je njime zavladao. U Plu-tarha imamo izričito svjedočanstvo o Agatoklovoj vlastinad Korkirom: njegova ju je kći Lanasa donijela kao mi-raz epirskom kralju Piru (Plut. Pyrrh. 9).

63 Odgovara početku Apljanova citata o I ratu, App. lllyr.7 (17), ali samo uz prijevod kakav je reproduciran u DeRegno. Original naime kaže da je Par imao u vlasti dioIlirika, a Gradićev prijevod da je vladao dijelom Jonskogmora.

64 Polyb. II, 2,4.65 Približno Polyb. II, 12, 6.67 Parafraza Polyb. II, 8, 8.07 Parafraza Polyb. II, 8,8.68 Lučić se poziva na slijed izlaganja od Polyb. II, 8, 5—II,

11,12.09 Polyb. 11,11,14 i 15; usp. kraj bilj. 32 uz ovo poglavlje.70 Dio Cass. fg. 47 (49), 5 i 6.71 App. Illyr. 1 (17): Polyb. II, 11, 8.72 App. lllyr. 7 (21).73 App. Illyr. 7 (17).74 App. lllyr. 7 (17) i Dio Cass. fg. 47 (49), 2 u iskrivljenom

obliku, usp. kraj bilj. 33 uz ovo poglavlje.

Knj. I, pogl. i

75 App. Illyr. 7! (18).7(i Polyb. 11,11,12 i App. lllyr. 7 (21).77 App. Illyr. 8 (22).7S Polj/b. XXXII, 9 (18), l i 2.7n Fulvio Orsini (Fulvius Ursinus, Rim ISBSi—1600), učeni

antikvar i strastveni skupljač starina. Povijesna djela, iz-danja starih pisaca, među ostalim 1 rječničkog djela Pom-peja Fešta kojim će se Lučić poslužiti kasnije u De Regno.Ovdje se radi o izdanju fragmenata više grčkih histori-čara koje je Opini priredio na temelju rukopisa u vlastituposjedu, Πολυβίου του Μεγαλοιτολίτου ίκλογω irepi πρβσβείων— Polybii Megalopolitani selecta de legationibus et aliaquae sequenti pagina indicantur nunc primum in lucemedita ex bibliotheca Fulvii Ursini, Antverpiae 1582. Nadrugoj je strani nabrojeno: Fragmenta ex historiis quaenon extant: Dionysii Halicarnasftei — Diodori Siculi —Appiani Alexandrinl — Dionis Cassii Nicaei de legatio-nibus et Dionis libri 78. et 80. imperfecti — adnotationesin Polybium. Na te se bilješke ovdje poziva Lučić, a izOrsinijeva izdanja potječe i numeracija Dionovih i Poli-bijevih fragmenata koju navodi u" De Regno.

80 Steph. Byz. s. ν. Λίσσος, usp. izd. str. 418.81 Tipičan humanistički navod laka tona, koji obuhvaća či-

tav niz izvornih mjesta. Lis se spominje u Polyb. II, 12,3;III, 16,3; IV, 16,6; VIII, 8, 13—14; XXVIII, 8, 4; Livijega spominje tri puta, uvijek kao Genoijevo sjedište: Liv.XLIII, 16, 1; XLIV, 30, 6; XLIV, 30. 7.

•s2 Isac Casaubon (Isaac Casaubonus, Gšneve 1559—London1614), autor vjerskih i političkih polemičkih sipisa, a uz toizdavač velikog broja starih grčkih i latinskih pisaca. ZaLučićev rad u De Regno poslužilo je Casaubonovo izdanjePoMbija (1609, grčki i latinski), temeljeno dijelom na Or-sinijevu. Casaubon je bio najavio i komentar, ali je umroprije no što ga je dovršio. 1617. je objavljen dio koji jenesređen zatečen u rukopisnoj ostavštini autora, a seže do20. poglavlja prve Polibijeve knjige. U Casaubonovu seopusu ističe obrada Strabonova teksta, najprije u tuđimizdanjima (15711), a zatim i u vlastitom koje je ti-skano ^posmrtno, 1620. g. Casaubonovu se radu na Strabo-novu tekstu, kojim se potpomogao i Lučić, priznaje i da-nas izuzetna kvaliteta.

83 Strab. VII, 5, 5.84 Diod. XV, 13, 4 u kombinaciji s Diod. XV, 3, l i Diod. XV,

14,2.85 Diod. XV, 13,14.86 Ps. Scyl. 23 — NAm>u87 Skimno (Σκύμμο«, o. 300. p. n. e.), geograf rodom s otoka

Hija. Sastavio je prozni »Kopneni putopis« (τίεριήγηον;)u 16 knjiga. Sačuvano je 9 fragmenata. Pod njegovimimenom Lučić navodi isključivo djelomično sačuvanu »Pe-

382 383

Knj. I, pogl. I

riegezu« u stihovima, koju su upravo u njegovo vrijemeSkimnu gotovo istodobno prepisali L. Holste d I. Voss (onjima usp. bilj. 3 i 6 uz C II i bilj. 59 uz C IV). Dijelomu skladu s tom atribucijom, autor se i danas naziva Pseu-do Skimnom. Usp. izd. Scymni Chii, ut fertur, Periegesis,GGM I.

s8 Diod. XV, 14, 2 u kombinaciji s Diod. XV, 113, 1.m U trećem poglavlju Lučić će izričito imenovati jednog

Polibijeva prevodioca. To će biti Nicolao Perotti (NicolausPerottus, Sassoferato 1430—1480), gramatičar i prevodilacPolibijevih prvih pet knjiga daleko prije no što su sepojavila prva izdanja izvornika. Prijevod je posvetio papaNikoli V 1452. godine, i spis je d,u/go nadoknađivao nedo-statak izvornika. Perotti je priredio i jedno ne odveć do-bro izdanje Plinija Starijeg. Usporedili smo jedno odkasnijih izdanja njegova Poubija (usp. bilj. 32), i nismomogli naći sve nedostatke koje Lučić pripisuje ^ranijem«ili »iprvom« prevodiocu.

1)0 Polyb. II, 8, 5.91 Ovog prevodioca Lučac nigdje ne imenuje, no može se s

velikom vjerojatnošću pretpostaviti da se radi o^Piercam-didu Decemtoriju (Petrus Candidus Decembris, Pavia1399—Milano 1477). Političar i pisac, preveo je i komen-tirao djela mnogih antičkih pisaca. Još je 1452. premakasnije izgubljenom predlošku objavio prijevod nekih di-jelova Apijanove povijesti, a među njima su bili i »Ilirskiratovi«. Kako je njihov original dugo zatim ostao nepo-znat, Decembrijev je prijevod često iznova tiskan (npr.1472, 1477,. i kasnije), iako nije bio jako cijenjen. Manjakje nadoknadio 1599. David Hoeschel, objavivši prema no-vopronađenom rukopisu zasebno »Ilirske ratove«. Lučić,međutim, nije bio zadovoljan njegovim izdanjem, i Gra-dićev je prijevod za De Regno rađen prema rimskim iru-kopisima koje su identificirali i uspoređivali Gradić i Lu-čić. O tome v. Gradićevu poslanicu u De Regno 1668, str.461.

92 App. Illyr. 7 (17).93 Polyb. II, 8, 5; Dio Cass. f g. 47 (49), 2,94 App. lllyr. 7 (21)..95 Usp. Polyb. II, 12, 3.98 Carlo Sigonio (Carolus Sigonius, Modena 1523—1568), po

struci pravnik, bavio se pravnom poviješću i poviješćuuopće, češće starijih razdoblja. Lučić se ovdje preciznopoziva na djelo De antiquo iure provinciarum libri IIItiskano s nekim drugim pravino-povijesnim spisima 1560.u Mlecima. Usp. izd.: CAROLI SIGONII de antiquo iurepopuli Romani libri XI, duo de Civium Romanorum, tresde Italiae, totidem de provinciarum antiquo iure, reliquide Romanae lurisprudentiae iudiciis, sv. I i II, Leipaig— Halle 1715, Seli. Navedeno mjesto je u sv. II, stir. 47——54, I knj. De antiquo iure Provinciarum, C VII DeIllyrico.

384

Knj. I, pogl. I

97 Ishod II ilirskog rata u Polyb. III, 18,5—7 i 19, l—2 uglavnom citatu; inače pad Fara i DerneUmjev bijeg u Po-lyb. III, 19, 4—8, što Lučić nije reproducirao, iako se ov-

98 Polyb. VII, 9, 13 i ,14.99 Za uzrok makedonskog rata Polyb. V, ,101, 7. Od Aigronove

dje i na to poziva. U fragmentu Diona Kasija (fg. 51/53/)izvještaj o sukobu s Demetrijem prekinut je kad su Rim-ljani poveli čete prema Isi. Nastavak zbivanja, tj. Dimal,Far i daljnju Demetrijevu sudbinu opisuje prema DionuZonara. Uep. bilj. 37 uz C I. App. Illyr. 8 (22—24).ekspanzije do Skerđilaidina ugovora s Filipom Polibije gaprilično često spominje: PoZyb. II, 5, 6 i d.; II, &, 3; II, 6, 6;IV, 16, 6, 9 i 11; IV, 29, 5.

100 Polyb. IV, 29, 2 i d.; u nastavku Lučić prepričava Polibi-jev izvještaj.

101 Liv. XXII, 33, 3—6.102 Polyb. XVI, 24; Liv. XXXI, l, 6—10.103 Polyb. X, 41, 4.104 Lučićevu bi navodu doslovno odgovarala mjesta gdje su

Pleurat i Skerdilaida spomenuti zajedno, a to su Liv.XXVI, 22, 9, Liv. XXVIII, 5, 7 i Liv. XXVII, 30, 19.Posljednje mjesto ne odgovara navodu, jer se spo-minje Pleurat, kralj Tračana, uz Skerdilaidu, kraljaIlira. Srednje odgovara kako-tako. jer su obojica spome-nuti kao sudionici rata, ali se ne vidi kime vladaju nitije jasno da među njima postoji bliža veza. Prvo još naj-bolje odgovara, jer je ondje rečeno .da bi im obojici mo-rali pripasti Ardijejoi. U svakom slučaju, ništa od ovoganije u trećoj knjizi treće dekade, a u njoj nema ničeg štobi odgovaralo Lučićevu. narvodu.

105 Liv. XXXI, 28, 1.106 Tekst koji je reproduciran odgovara Liv. XXXIII, 34, 11,

a određenje uza nj prethodnom navodu Livija (usp. bilj.105). Greška u čitanju izvornog teksta u izdanju kojim seslužio Lučić: umjesto Lingus danas se stavlja Lychnis.Kako će se vidjeti, on se tome nije dosjetio.

107 Navod se odnosi na sve što je od Livdja uizeto za opis IIIilirskog rata — usp. bilj. 39, 40, 4>2 i 43 uz ovo poglavlje.

108 PoZyb. XXXII, 9 (18), 4; Liv. XLIV, 30, 2.109 Navod se temelji na Liv. XLII, 26, 2 i XLV, 26, 13.110 Liv. XLV, 26, 13.111 Poij/b. XXXII, 9 (18), lr-2.112 App. lllyr. 11 (31 i 32); Liv. Perioch. 47.113 Polyb. XXXII, 9 (18), 4.1)4 Lučić ovime osobito misli na natorajanje naroda pri ure-

đenju Ilirika, Liv. XLV, 26, 11—15.115 App. Uyr. 11 (31 i 32).116 Vatinije (Publius Vatinius, o. 95—nakon 43. p. n. e.) ro-

dom iz Reate poput Varona, bio je jedan od Cezarovih

385

Knj. I. pogl. I, II

zapovjednika u ratu β Pompejem, a kasnije samostalanzapovjednik u operacijama protiv buntovnih plemena uIliriku, osobito Delmaita. Već 46/5. g. p. n. e. slavio je su-plikacije zbog uspjeha na tom terenu, a ondje se na duž-nosti nalazio i 44. p. n. e. kad su pisana dva pisma kojakoristi Lučić. Ciceron (Marcus Tullius Cicero, 106—43. p.n. e.). Znameniti političar, govornik i pisac nije sam Lu-čiću pružio nikakvih podataka za De Regno. U njegovojZbirci pisama Ađ familiares sačuvana su pisma vojskovođeVatinija koja Lučić koristi, te je Ciceron spomenut samokao posrednik. Usp. izdanje: M. Tullid Ciceronis Epistula-rum ad Familiares quae dicuntur libri XVII, C. F. W.MUELLER, M. Tullii Ciceronis scripta quae manseruntomnia III, l, Leipzig 1904, Teubner. Citirano je pismoCic. Ad fam. V, 10. Dio teksta bez ikakve je naznakeispušten, a ništa ne upozorava niti na lakunu u pismu.

117 Polyb. XXXII,9,(18),4; za Casaubona usp. bilj. 82 uz ovopogl.

118 Cic. Ad fam. V,10.119 Cic. Ad fam. V,9. Pismo jest jasnije, jer pokazuje da Va-

tinije ne smatra Naronu mjestom u Dalmaciji. Ono štonije jasno, je zašto onda Lučić nije citirao to pismo.

120 Velej Peterkul (Gaius, ev. Marcus iM Publikus Velleius Pa-terculus, o. 20. p. n. e. — SI. n. e.), rimski historičar s bo-gatom vojnom i činovničkom karijerom. Sastavio je»Rimsku povijest« od osnutka Grada do svoga doba, usvega dvije knjige (Historiae Romanae libri duo). Usp.izd. M. Vellei Paterculi ex Historiae Romanae ad M, Vi-nicium consulem libris đuobus quae supersunt, V. HAASE,Leipzig 1874, Teubner. Citirana su mjesta Veli. Pat.11,110,2 i 11,110,6. Prvi je citat grubo otrgnut iz kontekstai netočno ispisan. Cjelina: Praeparaverat iam hibernaCaesar ad Danubium admotoque exercitu non plus quamquinque dierum iter a primiš hostium aberat, legionesquequas Saturninum admovere placuerat, paene aequali divi-sae intervallo ab hoste intra paucos dies in praedicto lococum Caesare se iuncturae erant, cum universa Pannonia,insolens longae pacis bonis et adulta viribus, Delmatiaomnibusque tractus eius gentibus in societatem adductisconsilii, ormo corripuit.

121 App. Illyr. 16(47).

II POGLAVLJE1 Herodot (Ήρ&οτος, o. 484—424. p. n. e.) iz Halikarnasa u

Kariji, »otac povijesti«. Jedino djelo loropbf; άιη&εφκ ili'laropltu — »Povijest«. Usp. izd. Herodotus, Historioe Ii II, H. KALLENBERG, Ledpzig 1937, Teubner. HeneteHerodot definira kao ilirski narod u Hist. 1,196.

a Lit». 1,1,1—4 i Strob. V,l,4; kod Polibija međutim za ovajnavod prema uspoređenim ladanjima nema pokrića. Ve-neti (ev. Heneti, Eneti) nigdje kod njega nisu definirani

386

Knj. I, pogl. II

kao Paflagonci, štoviše ovog drugog etnika ne bi premaindeksima uopće smjelo biti u djelu.

3 Luka Holste ili Holstein (Lucos Holstenius, Hamburg 1596— Rim 1661), svestran istraživač starine visoke stručnosti,Lučićev rimski prijatelj i suradnik. Od 1636. na položaju jeknjižničara kardinala Barberinija, od 1641, kustos Vati-kanske biblioteke. Posljedica je širokih interesa da jemnogo više namjeravao uraditi i ostavio u rukopisu no štoje za života objavio. Iz aspekta Lučićeva rada u De Regnoposebno su interesantne Holsteove bilješke uz »Sholije«za ep Apolonija Rođanina (1639), bilješke uz sam ep (1641)·,bilješke uz Clouvierovu »Drevnu Italiju« (usp. bilj. 47 uzC V) tiskane posmrtno 1666, i bilješke uz djelo StjepanaBizantinca, tiskane također posmrtno tek 1684. Lučić jenaime imao uvida u sav Holsteov rad, bez obzira jesu lito bila dovršena i objavljena djela, ili ono što se tek pri-premalo. I da nema drugih podataka, dokazivao bi totekst De Regno. Naime, projekt da izda zbirku GeographiGraeci minores u tri dijela, gdje bi se u prvome našliMarcijan iz Herakleje, Pseudo Skimno i Pseudo Skilak(dakako, pod imenima Skimna i Skilaka), Holste nikadanije realizirao. Donoseći u De Regno Holsteove prijevode»Periegeze« i »Peripla*·, s njegovim emenđacijama, i spo-minjući njegove zahvate, Lučić ie po svemu sudeći prvii jedini u svoje doba objavio dio Holsteova posla na timizvorima, što je dokaz žive i otvorene suradnje među dvo-jicom znanstvenika.

4 Glavni Pseudo Skilakov citat obuhvaća jedanaest pogla-vlja »Peripla«, od Ps. Scyl. 17 — Tvfrfavot do Ps. Scyl.27 — VlfttKoi. Tekst je prikazan u fazi uređivanja s ru-kopisnim varijantama na marginama i Lučić će se na tojoš vraćati, pa o nekim razlikama prema kritičkom izda-nju na tim mjestima nije neophodno govoriti. Nije, me-đutim, zabilježeno ništa za naslove Ps. Scyl. 25. i 26. 25.odjeljak ima u naslovu varijantu etnonima koju kritičkoizdanje izostavlja, a 26. nosi naslov Ιλλυριοί- kao i Ps.Scyl. 22. U kritičkom izdanju naslov je zamijenjen saΎαυλάντιοι, |u skladu sa sadržajem. Čini se da Lučiću iHolsteu tu ništa nije zasmetalo.

5 Marcijan iz Herakleje (Μαρκίουός Ήρακλεώτης, između g.4,00. i 500), geograf iz pontske Herakleje. Sastavljao je sa-žetke djela pojedinih starijih geografa i izradio vlastitekompilativne periiple vanjskog i unutarnjeg mora,, dijelomsačuvane. Usp. izd: Marciani Heracleensis peripli, GGMI. U De Regno nije upotrijebljeno ništa iz vlastite Marci-janove ostavštine. Spomenut je jer mu se pripisivala Pseu-do Skimnova »Periegeza«, koja će jedanput biti i citi-rana pod njegovim imenom.

6 Usp. bilj. 3 uz ovo poglavlje. Atribuciju »Periegeze« Mar-cijanu iz Herakleje dao je njen prvi izdavač, David Hoe-schel 1600. u svojoj ediciji Geographi Graeci minores.Zadržala su je i dva slijedeća izdanja »Periegeze·« prije

387

Knj. I, pogl. II

De Regno, 1606. s prijevodom u stihu i 1662. s proznimprijevodom. Holste se za atribuciju Skimnu s Hija prviput izjasnio u svojim bilješkama uz Porfirija (1631), apodsjetdo je na to u bilješkama uz »Sholije« za ep Apolo-nija Rođandna (16.39), reagirajući na istu atribuciju k.ojuje također 1639. iznio Isaac Voss (usp. bilj. 5Q uz C IV).

7 Pseudo Skimnov navod Teopompa morao bi se odnositi naista mjesta s kojih je crpao Strabon u Geo. VII, 6,10.

8 Timej (Τίμαιος, o. 345 -260. p. n. e.), povjesničar iz Tau-romenija na Siciliji. Djela nisu sačuvana. Najopsežnije po-vijesno bile su Σικελικαΐ Ιστορίαι ili Σικελικα'. »Povi-jest Sicilije«. Završni je dio zahvatio u rimsku 'povijestpa se navodio i sa zasebnim naslovom 'Ρωμαϊκά , »-Rim-ska povijest«. Usp. >izd.: Tdmnaei fragmenta, FHG I,, str.19(2—233. Prema Pseudo Skimnovu tekstu, od Timeja i Era-tostena potječe opis poluotoka Hilide s podacima o ple-menu Hila. Ps. Scymn. 404—411 = FHG, I, Tim. fg. 42.

9 Eratosten ('Ερατοσθένης, o. 284—202 p. n. e.), geograf,kozmograf i pjesnik rodom iz Kirene u Libiji, živio je iradio pretežno u Aleksandriji. Djela nisu sačuvana. Naj-značajnije je bio »Zemljopis·« (Γεωγραφικά iliΓεωγρα^ούμερα) u tri knjige s kartom poznatog svijeta.Usp. izd.: Die geographischen Fragmente des Eratosthe-nes, H. BERGER, Leipzig 1880, Teubner, Ps. Scymn. 404——411 = Eratosth. fg. III, B, 113, usp. izd. str. 356.

10 Glavni citat obuhvaća Ps. Scymn. 361-444 prema usp. iz-danju, tj. stih dalje no što je naznačeno u De Regno.

1' Dionizi je Perieget (Afrički, Aleksandri jski — ΔιονύσιοςΠεριηγητή«, kraj III — poč. IV st.). Pridjevci bi uz ka-rakter njegova spisateljstva trebalo da pokazuju i njego-vo podrijetlo iz egipatske Aieksandrije, no neki smatrajuda je njegov grad Karaha u Suzijani, prekrštena u Alek-sandriju. Djelo »Svjetski putopis·« Περιη'γησ·« της οΙκουμένηςpisano je u heksametriima. Usip. izd. GGM II, str. 103-176.Lučić je donio trodjelni citat, sastavljen od Dion. Perieg.91—m, 3718—307 i 481—493.

12 Glavni Strabonov citat sastavljen je od sedam različitihmjesta, između kojih su naznake ispuštanja ili izrazi po-vezivanja poput et infra i itern: Strab. VII, 5, 3 od drugerečenice dalje, bez prekida ili ispuštanja do VII, 5, 7; po-četak Strab. VII, 5, 8; kraj Strab. VII, 5, 8 i početak VII,5, 9; kraj Strab. VII, 5, IO i VII, 5, U bez prekida ili ispu-štanja; djelić Strab. VII, 6,1; dva djelića Strab. VII, 7, 8,povezana s item; opis Egnacijeve ceste po slijedu bi ci-tata morao također dolaziti iz Strab. VII, 7, 8, gdje se onadoduše spominje, ali ovo što je citirano doslovce odgo-vara njenu opisu u Strab. VII, 7. 4. Ne može se odreditije li to Lučić hotice ili nehotice zamijenio dva sličnaStrabonova mjesta, ili je možda u njegovu predlošku bilotakve zabune. Tekst je svakako vrlo nesređen.

1:1 Strab. VII, 5, 3.

388

Kn]. I, pogl. II

" App. Civil, V, 7 (66), ali s ozbiljnom greškom vjerojatnou čitanju izvornika: umjesto Codropolim trebalo je bitiΣκόδραν iroXu>. Prijevod dalje ovisi o toj igrešci, kao i Lu-čićev komentar.

15 Plin. N. H. III, 5, 38 i III, 19» 130.1β Navod se u prvom redu odnosu na završni dio glavnog

citata, dakle na Strab. VII, 4.17 Dio Cass. 411, 49, 2.18 Granice Ilirika prema Strab. VII, 5, 3 i VII, 7, 4, a Lučić

je zapravo prepričao tri prva dijela glavnog Strabonovacitata.

19 Pomponije Mela (Pomponius Mela, l st. n. e.), geograf izTingentere u Hispaniji. Djelo De chorographia libri tresili De situ orbis objavio je 43/44. godine. Usp. izd.: Pom-ponius Mela, Oeuwes completes, M. NISARD, Collectiondes auteurs latins avec la traduction en froncois, Pariš1850, Dubochet-Chevalier. Prvii je odlomak Pomp. Mela11,3.

80 Pomp. Mela 11,7; na žalost, uspoređeno izdanje nije kri-tičko u pravom smislu riječi, te ne predočuje varijante.Opredijelilo se za takvu verziju ovog dijela teksta da ne-dostaje upravo ono o čemu Lučić kasnije živo raspravlja,Trucones.

21 Opaska se odnosi na čitav Strabonov opis obale, tj. naprva itni dijela glavnog citata.

22 Kako je naprijed pokazao, Lučić misli na Verg. Eclog.VIII, 6 i 7, Verg. Aen. l, 243 i 244 i Liv. X, 2, 4.

28 i3lin. N. H. III, 139i = Callim. fg. 392,, prema usp. izdanjutakođer iz Airia (v. bilj. 6 uz C I).

24 Varro apud Plin. N. H. III, 22,142; u popisu izvora premakojima je sastavio »Prirodoslovlje« Plinije doduše ime-nuje autore iz kojih je crpao posebno za svaku knjigudjela, ali na žalost ne daje i naslove spisa koje je kori-stio.

25 Glavni Plinijev citat zahvaća neprekinuti tekst od Plin.N. H. III, 2il, 139 do početne rečenice Plin. N. H. III, 23,145. U usporedbi s današnjim izdanjima suvišni su naslo-vi odjeljaka koji nisu izvorni, a nedostaje potpodjela namanje odjeljke. To se uočava na prvi pogled. Tekst jeiskvaren i nesređen, no o tome će odmah raspravljati isam Lučić.

24 Plin. IV. H. III, 151 = Callim. fg. 393 prema usp. izdanju,također iz Αίτια (usp. bilj. 6 uz C I).

27 Drugi dio Plinijeva glavnog citata obuhvaća Plin. N. H.III, '26, drugu polovinu 151 i cijeli 15,2. Za izgled tekstaprimjedbe kao u bilj. 25 uz ovo poglavlje.

28 Guillaulme Dalechamps (Guillaelmus Delicompius i'H Da-lecampius, Caen 1'5Ί3—Lyon 1588), liječnik i botaničar,znamenit erudit. U skladu sa strukom, zanimali su gastari spisi prirodnjačkog sadržaja, te je priredio i izdao

389

Knj. I, pogl. II

niz takviih djela antičkog postanka. Na Pldnijevu »Priro-doslovlju« radio je velik dio života, a prvotisak (1587.u Lyonu) je nadživio samo godinu dana. Izdanje je biloizvanredno cijenjeno, što pokazuje i Lučićev navod.

*» U najnovijem uspoređenom izdanju (usp. bilj. i!8 uz C I)među spomenutim vatikanskim rukopisima Plinijeva dje-la nema signature kakvu navodi Lučić. Usp. i bilj. 38 uzovo poglavlje.

80 Ferdinando Nunes de Vallađolid (Ferđinanđits NonniusPintianus, Vailadolid /Pineium/ kiraj XV st. — Salamanka11553), objavljivao je komentare antičkim pdscima, npr.Seneki i Pom|poniju Meli. Znamenito je djelo na koje sed Lučić povziva, Observationes im loca obscura et de-pra.va.ta Historiae naturalls Ca-i Plinu, ili Observationesin Cai Plinu Noiwrolis historiae libros omnes, ili jedno-stavno Observationes PUnianae. Tiskano je prvi put u Sa-lamanki 1544, zatim 15147. u Anitwerpenu, i više puta po-slije smrti autora, npr. 1593. u Lyonu, 1586. u Frankfurtu.

81 Navod se tiče svih mjesta igdje Strabon spominje Auta-rijate: Strob. VII, 5, 6; VII, 5, 7; VII, 5,11.

32 Nunesov predložak u stvari je kodeks iz Toleda. V. uvodnajnovijeg uspoređenog izdanja Plinija (prema bilj. 18 uzC I): »Codex Toletanus, membranaceus, saecuM XIII,excepto ultimo omnes libros continens, a Pintiano quon-dani diliigenter excussus et adhibitus est.« Kodeks iz Sa-lamanke na istom je mjestu predstavljen ovako: »CodexSalmaticensis, liibros I-XV continens, semivetus, ut aitPintianus, qui eum in observationibus Pliinianis a. 1544.non raro laudavit.« Očito je da Lučić varijante iz tog ko-deksa također navodi prema Valladoliđaninu.

93 Oblik tradiran u nekim rukopisima Pomp. Mela II, 7.34 Plin. N. H. III, 26, 152.35 Pln. N. H. III, 26, 152; za kodeks ζ Toleda usp. blj. 32

uz ovo poglavlje.*· Ptolemej (Πτολβμαϊος, Claudius Ptolemaeus, 2. trećina II

st., umro vjerojaitno za vladavine Marka Aurelija); znan-stvenik iz egipatske Aleksandrije. Astronomska, astrolo-ška, geografska djela i djela iz drugih disciplina. Lučićkoristi Γεωγραφίας ύφτίγησις, op4s poznatog svijeta u sedamknjiga, s 27 karti opisanih područja u osmoj knjizi. Usp.izdanja: Claudil Ptolomaei Geographia I, l i 2, C, MUL-LERUS, Pariš 1883—1901, Didot; Claudius Ptolemaeus,Geographia I—III, bez imena priređivača, Leipzig 1887—- 1898. Navedeno je mjesto Ptoi. Geo. II, 16 (17), 14.

87 Strob. VII, 5, 5; Pomp. Mela II, 7.98 Za Romana exemplaria Plinija kaže priređivač najnovijeg

uspoređenog izdanja (bilj. 18 uz C I) da su valde nume-rosa. Na njima se ne zadržava, osim na najkvalitetnijimakoje je upotrijebio za izdanje. Prema tome, Lučić jedoista mogao štošta uspoređivati, a za nj dragocjeni va-

390

Knj. I, pogl. II, III

tikanski kodeks ili danas ne pripada najkvalitetnijima, ilije promijenio signaturu.

19 Ermolao Barbaro (Hermolaus Barbaru«, Mleci 1464 —Rim 1493). Njegovim Castigationes PUnianae izdanim uRimu 1492. i 1493. započela je kritička obrada Plinijevadjela.

10 Čiovo.41 Amijan Marcelin (Ammianus Marcellinus, o. 330—395).

Grk iz sirijske Antiohije. Povijesno djelo Res gestae, na-stavak Tacita, zahvaća od 96—378. godine. Dijelom saču-vano. Usp. izd: Ammiani Marcellini Rerum gestarum li.bri qui supersunt I i II, V. GARDTHAUSEN, Leipzig 1874,Teubner; Ammianus Marcellinus. Romische Geschichte I,II, W. SEYFARTH, Berlin 1970. Akademie-Verlag. Amm.Mare. 22, 3, 6 i 28, l, 33. Boas je oba puta akuzativ smjera.Prema tome, Čiovo je u Amijana vjerojatno Boae.

42 Pomp. Mela 11,7; Ptoi. Geo. 11,16 (17), 14.48 Prema Ps. Scyl. 23 — Ν&τοι.44 Očuvanje i prijenos izvora opskrbljenog kartama kroz

stoljeća još su kompliciraniji nego očuvanje i prijenosteksta. Tako je, čini se, prvo novovijeko izdanje Ptole-meja bilo latinsko, bez karata, 1475. u Vicenzi. Od vre-mena velikih geografskih otkrića Ptolemejev su tekst pra-tile karte što su ih radili humanisti, aktualizirajući ih i»popravljajući«. Osobito je bio cijenjen rad GerhardaKremnera — Mercatora koji je 1578. tiskao u Kolnu Ta-bulae geographicae ad mentem Ptolemaei restitutae etemendatae. Te su se karte pridruživale najkvalitetnijimkasnijim izdanjima Ptolemeja, d Lučić se vjerojatno slu-žio njima.

45 Ptolemejev glavni citat, s nešto iskrivljenih imena mjestai okrnjenja, odgovara PtoZ. Geo. TI 16 (17), 1—14.

46 Prema Strab. VII, 5, 4.47 Prema Plin. N. H. III, 2il, 139 i Ptoi. Geo. II, 16 (17), 8.<e Prema Strab. VII, 5, 5.49 Plin. N. H. III, 22, 14S i Ptoi. Geo. II, 16 (17), 4 i 5.50 Plin. N. H. III, 22, 144.51 Prema Pomp. Melo II, 3.32 Prema Strab. VII, 5, 5.*» Prema Plin. N. H. III, 26,152.Vl Prema Ptoi. Geo. II, 16 (17), 14.

III POGLAVLJE1 Prema Ps. Scj/l. 24 — Movun i Ps. Scyl. 26 — Ταυλώτιοι2 Polyb. II, 11, 10 i 11; App. lllyr. 7 (20 i 2,1); Strab. VII, 7,

8. ali to mjesto nije ranije citirano.1 Usp. Strab, VII, 5, 6; VII, 5, 7 i VII, 5, 11 i App. Illyr. 3 (7)

391

Κη.1. Ι, pogl. ΠΙ

'' Prvi dio navoda odgovara Strab. VII, 5, 11 i sadržan je uglavnom Strabonovu citatu, drugi se temelji na Strab. VII,5,15 i ondje ga nema.

1 App. lllyr. 3 (7), ali izrazito pogrešan prijevod: Autariiatisu prema Apijanu svladali Ardijejce, a ne obratno. Poda-tak o Liburnirna nije dovoljno vjerno prenesen, pa se nevidi da Apijan Ardijejce i njih, tim redom, predstavljakao najbolje jadranske pomorce. Sto najviše ćudi, ovo nijeGradićev prijevod. Njegov, u prilogu De Regno (462, l, 50i d.), možda je odveć rječit, ali je točan: Nec alia rationeArdiaei mari imprimis validi, ab Auiarieis, qui itidem ter-ra valebant, postquam eos multis affecere damnis, tameneversi sunt. Praeter Ardiaeos Liburni navibus plurimumvzlu'.ssc memorantur ...

11 Lučić se poriva na emiendaciju koju je za Plin. N. H. III.22, 141 predložio u prethodnom poglavlju.

7 Strab. VII, 5·, 7.8 Ps. Scyl. 24 — Μανιαί.9 App. Illyr. 3 (7) uz napomene iz bilj. 5 uz ovo poglavlje.

10 App. Jllyr. 3 (8 i 9)." Diod. III, 30, 3.12 Elijan (Αιλιανός, Claudius Aelianus, o. 170—285. g.), po-

drijetlom Grk, oslobođenik iz Rreneste u Italiji. Sačuvanomu je više djela različita sadržaja i kompilativna karak-tera. Lučić koristi spis »O prirodi životinja« (Hepi£ifavΙδιότητος), Usp. izd.: Claudii Aeliani De natura animaliumlibri XVII, Voria Historia, Epistolae, Fragmenta l i II, R.HERCHER, Leipzig ,1864, Teubmeir; citirano je mjesto Ael.Anim. 17, 41. Uspoređeno kritičko izdanje ne bilježi vari-jantu Indi koju Lučić ispravlja.

13 Steph. Byz. s. ν. Αύταριάται, usp. izd. str. 148."' Usp. bilj. 82 uz C I.'·"' Sirob. VII,5,11.10 Polien (Πολύαιονς, II st., doba Marka Aurelija i Lucija

Vera), povjesničar rodom iz Makedonije. Djelo »-Ratnevarke« — Στρατηγικίί ili Στρατηγτ^ματα. Usp. izd. Po-lyaeni Strategematon libri octa, E. WOELFLIN — I.MELBER, Leipzig 1887, Teubner. Citirano mjesto je Po-lyaen. VII, 42.

17 Arr. Anab. I, 5, 1—3.m Diod. XX, 113,3 i Polyaen. IV, 12. 1. Razlika u broju Poli-

enoviih knjiga između Lućićevih navoda i kritičkog izda-nja dosljedno se ja.vlja i upozorava na različit rasporedteksta u Lučićevu predlošku.

19 Strab. VII, 5,11.20 App. Illyr. 3 (7) uz primjedbu iz bilj. 5 uz ovo poglavlje.21 Strab. VII, 5,11 i VII, 5, 6.22 Polyb. II, 11,10 i H.23 O Casau'bonu usp. bilj. 82 uz C I.24 Polyb. II, 11,13.

392

Knj. I, pogl. III

30

3)

32

33

.14

35

36

J7

38

40

41

42

43

Ί4

45

46

47

' Polyb. II, 11, 11; za N. Peirottija usp. bilj. 89 uz C I.' Polyb. II, 10 i 11.

' Pod onim »na više mjesta« treba uz mjesto iz glavnog ci-tata u Strab. VII, 5, 5 podrazumijevati i Strab. VII, 5, 6;VII. 5, 7 i VII, 5, 11. U nastavku su reproducirana dva de-talja iz glavnog citata Strab. VII, 5, 5 i VII, 5, 7 koji su iz-ravna podloga Lučićevu zaključku.Kombinirano navođenje Strab. VII, 5, 5 i VII, 5, 7 i citatod dijelova Strab. VII, 5, 3 i VII, 5, 10.Odnosi se na Strab. VII, 5, 10 gdje je u Lučićevu predlo-šku stajalo ispravno »Ardijejci«. pa se po tome mogloispraviti krivo »Sardijejci« u Strab. VII, 5, 3 istog pred-loška.Dio Cass. 47 (49), 2 i 3.Strab. VII, 5,12.Vjerojatno Liv. XLIII, 9, 7.Liv. Perioch. 56.App. lllyr. 10(29).Plin. N. H. III, 22, 143.Strab. VII, 5, 3; VII, 5, 10 i VII, 5, 1.Liv. XLV, 26, 11—15.Strab VII, 5, 6.O tradiciji Ptolemejevih karata u Lučićevo doba usp. bilj.44 uz C II. Pridjev Ptolemaicus mjesto ev. prisvojnog geni-tiva Ptolemaei pokazuje da je Lučić svjestan kako kartenisu identične Ptolemejevirn, iako ih smatra valjanim iz-vorom i za stanje Ptolemejeva doba. IVebalo bi zapravoprevesti s «ptolemejski«.Strab. VII, 5,3.Plin. N. H. III, 25,147, no iz teksta se vidi da je za Plinija— logično — i Panonija dio Ilirika. Lučić to ovom prili-kom zanemaruje. Ptol. Geo. II, 16 (17), 1.Strab. VII, 5, 5.Usp. bilj. 39 uz ovo poglavljaStrab. VII, 5, 3, prva rečenica koja nije obuhvaćena glav-nim citatom i gdje su Pirusti i Meeeji spomenuti kao Pa-nonci. Ptol. Geo. 1116 (17), 8.Pomp. Mela II, 3.Plin N. H. III, 22, 144; App. Illyr. W (29); Strab. VII, 5, 5.Plin. N. H. III, 22,144 i III, 26, 152.Homer ("όμηρος, IX ili VIII st. p. n. e.), po tradiciji imeautora »-Ilijade« i »Odiseje«. Lučić se na nj poziva samoovaj put. Usp. izdanje: Όμηρου 'Οδύσσεια, H. FARBER,Munchen 1961, Kosel Verlag. Navedeno je mjesto Odyss.VI, 1-10.Strab. VI, 2, 4.Ps. Scymn. 437 i 438.

393

Knj. I, pogl. III, IV

51 Strab. VII, 7, 8.52 Steph. Byz. s. ν. Έγχελίίς, usp. izd. str. 260.53 Ps. Scyl. 25 — Έγχελεί·;.M Liv. XLV, 26, 11—46.55 ČIL III 1741, 14. g. n. e.:

Ρ · CORNE[DOLABELLA[E · COS

• VII · VIRO · EPVL[ONISODALI · TITIENfSI

5 L] EG · PRO · PR · DIVI · AV[GVSTI ·ET · TI · CAESARIS · AVGVSTICIVITATES · SVPERIORISPRpVINCIAE · HILLYRICI

U Lučićevioj zbirci Inscriptiones Dalmaticae natpis je tis-kan na str. 17, u skupini preuzetoj iz tiskanog djela lanaGrutera. Za razliku od De Regno, u Inscriptiones je natpisObjavljen točno po recima.

58 ČIL III 2908, 18/19. g. n. e.TI · CAESAR · DIVI · AVG · FAVGVSTVS · IMP · PONTIF · ΜΑΧTRIB-POTEST · XX · COS · IIILEG · VII LEG · XI

5 Ρ · CORNELIO · DOLABELLALEG · PRO · PR

U Inscriptiones Dalmaticae natpis je na str. 26, među osta-lima boji su preuzeti iz sheda Lučićeva zadarskog znanca,također znanstvenika Sime Ljubavca. I taj je ondje objav-ljen točno po recima.

57 Ptol. Geo. Eur. tab. 5 i čitav iglavni citat, Ptol, Geo. II, 16(17i), 1—14.

IV POGLAVLJE

1 Za oba autora usp. bilj. 3 uz C I. Sto se Ddodora tiče, ovošto je ovdje navedeno nalazi pokriće u Dtod. XVI, 2, 1/2 iDiod. XVI, 4, 3—7. Ništa od toga nije supra citirano, a na-vedeno je samo dijelom.

2 Polyb. II, 2, 4.3 Plin. N. H. III, 21, 139 i III, 22, 142.4 Hircije (Aulus Hirtius, o. 90 — o. 43. p. n. e.), podrijetlom

iz Ferentina na području Hernika u Italiji. Hircije je bioCezarov suborac i suradnik još od vremena uprave Gali-jom. S velikom mu se vjerojatnošću pripisuje VIII knjiga»Zapisa o galskom ratu« i čitav spis o aleksandrijskomratu (De bello Alexandrino) koji koristi Lučić. Usp. dzd. C.lulii Caesaris opera omnia I—IV. J. CELSUS— A. J. VAL-PY, London 1819i Citirano je mjesto Bell. Alex. 43.

5 Cezar (Gaius lulius Caesar, 100—44. p. n. e.); Lučić začud-no slabo crpi iz Cezarovih povijesnih zapisa: jedino se naovom mjestu poziva na nj. Uspoređeno izdanje, uz ono iz

394

Knj. I, pogl. IV

prethodne bilješke: Caius lulius Caesar, Commentarii BelliCivilis, A. KLOTZ, Leipzdg 19(26, Teubner. Cezar nipoštone svjedoči da su Iliri stajali uza nj, što više izričito bilježida su u građanskom ratu Delonati i drugi barbari bili nastrani Pompejeva legata Oktavdja. K tome u čitavoj trećojkn.iizi Bell. Civ. na koiu ge Lučić poziva uopće nema et-nika Illyrii. Cezar je, međutim, u Bell. civ. III, 9 istaknuovjernost Salondtanaca, i to je ono na što Lučić misli uovom kontekstu, držeći dosljedno Salonu deknatskim gra-dom.

fi Lučić namjerno za male brodove koristi termin kojim an-tički izvori nazivaju ilirska plovila. Time nagovješćujezaključke koje će doskora iznijeti o ilirskoj plovidbi, pa iz-raz valja zadržati i u prijevodu.

7 Plin. N. H. III, 26, 152, samo vrijedi primijetiti da se Pli-nijeva zamjerka tiče izmišljanja o otocima, a ne o kopnu.

* Plin. N. H. III, 21, 139 i III, 22, 142.11 Ps. Scyl. 24 — Μανιοί.

10 Opaska se tiče glavnih citata sve trojice autora, usp. uzC II bilješke 12, 25, 217 i 45.

11 Strab. VII, 5, 4.12 Plin. N. H. III, 22, 141.13 Ptol. Geo. II .16 (17), 10 i Plin. N. H. III, 22, 14B.14 »Peutingerova karta« (Tabula Peutingeriana, sačuvana re-

dakcija iz 2. pol. IV st.) zove se po Konradu Peutingeru učijoj se ostavštini nalazila prije objavljivanja. To je nepri-rodno izdužena karta koja u 11 segmenata prikazuje cesteu Rimskom Carstvu. Sačuvana je u prijepisu iz 12. ili 13.stoljeća. Usp. izdanja: Peutingeriana tabula itineraria, F.Ch. SCHEYB, Vindobonae 1753, Trattner; Die Weltkartedes Castorius, genannt die Peutingersche Tafel I, K. MIL-LER, Ravensburg 1887, O. Mayer Verlag; Peutingcrovakarta, G. A. SKRIVANIC, Monumenta cartographica lugo-slaviae l — Antičke karte, Posebna izdanja Istorijskog in-stituta knj. 17, Beograd 1974. Burnurn je na Tab. Peut. V,b = VI, 1.

15 Prokopije (Προκόίτιο?, o. 500— o. 565) iz Cezareje,jedan od najznačajnijih historičara ranobizantskog razdo-blja, napisao je tri po karakteru i namjeni vrlo različitadjela: objektivnu povijest »O ratovima«, panegirik »O gra-đevinama« i pamflet »Tajna povijest«, prvenstveno usmje-ren protiv cara Justinijana i carice Teodore. Lučić se ovdjepoziva na djelo »O ratovima« koje obuhvaća ratove s Per-zijancima (knj. I—II). s Vandalima (knj. III—IV) i s Os-trogotima (knj. V—VIII). Usp. izd.: Procopius, London-Cambriđge Massachusetts 1968, Loeb Olassical Library;Prokopije spominje Burnum u Bell. Rom. V, 16, 13—15, auz to i Skradin u Bell. Rom. V, 7, 32 d V, 16, 13.

19 Artemidor (Αρτεμίδωρος, prijelaz II/I st. p. n. e.), geo-graf i povjesničar iz Efeza. Izgubljeni spis Tfuypafofyevau 11 knjiga poznat je preko izvatka što ga je sastavio

395

Knj. I, pogl. IV

mnogo kasniji periegetičar Marcijan iz Hesrakleje o kojemuje ovdje već bilo riječi, i preko fragmenata koje prenosedrugi autori. Uspoređeno izdanje Stjepana Bizantinca izbilj. 12 uz C I.

17 Steph. Byz. s. ν. Νέστος, usp. izd. str. 472,18 »Anitoninov itinerardj·« (Itinerarium Antonini Augusti, sa-

čuvana redakcija iz oko g. 300); pod tim se imenom pod-razumijevaju Itinerarium provinciarum Antonini Augustii Itinerarium maritimum Antonini Augusti. Itinerari]! senazivaju Antoninovima jer su Izrađeni po naređenju ^jeđ-noga cara iz te dinastije. U obzir se uzimaju Marko Aoire-lije, Antonin Pije i Karakala. Kasnije su prepravljani. Sa_čuvana je redakcija iz Dioklecijanova doba. Usp. izd.: Iti-nerarium Antonini Augusti et Hierosolymitanum, G.PARTHEY — M. PINDER, Berlin 1848. Navedeno je mje-sto Itin. Ant. 387, 5.

19 Tob. Peut. V, c = VI, 1.20 Liv. XLIV, 31, 3.-' Ps. Scymn. 405—412; Steph. Byz. s. ν. "Γλλβκ, usp. izd.

str. 648.-2 Diomedov rt, Punta Planca, rt Ploče. Hridina koju Lučić

ne imenuje posebno ili je hrid Spopiza pred rtom, ili ne-što udaljeniji Mefewin.

23 Ps. Scymn, 406—412; Steph. Byz. s. ν. 'Τλλβίς, usp. Izd.str. 648.

24 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί; Ps. Scymn. 405—412; Dion. Pe-rieg. 385.

25 Plin. N. H. III, 22, 141.20 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί i 23 — Νάττοι.27 Ps. Scymn. 405—412; FHG I, Tim. fg. 42; Eratosth. f g. III,

B, 113, usp. izd. str. 356 (v. toilj. & uz C II).2S Ovo je jedan od rijetkih slučajeva igdje Lučić nasilno us-

postavlja kontinuitet s antikom. Radi se o Bosiljini, a za-misao je doista opširnije razradio u djelu »Memorie ddTragurio« koje ovdje naziva »kronikom domovine«. Usp.izdanje: Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, J.STIPIŠIĆ — M. KURELAC, Splitski književni krug — pi-sci XVII i XVIII stoljeća, knj. 2, Split 1979, Čakavski sa-bor. V. sv. I, pogl. 4. »O pripadnostima Bosiljine«, str. 120i 121.

29 Stupin i Rogoznica.30 Itin. Ant. 272, 5; Tob. Peut. V, b = VI, l/31 O. Arkanđel i današnja uvala Stari Trogir, u kojoj otočić

čuva ime Merara.32 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί.33 Ps. Scyl. 21 — λιβυρνοΐ.34 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί.33 Ps. Scyl. 23 — N«Wot*' Ps. Scyl. 23 — Ν&τοι i 24 — Μάνιοι.

Knj. I, pogl. IV

37 Diođ. XV, 14, 2.38 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί i 23 — Νεστοι.3a Strob. VII, 5, 5.40 Ps. ScyL 23 — Narrot41 Steph. Byz. s. v. Bperria, usp. izd. str. 185; Plin, N. H,

III, 26, 152; Itin. Ant. 51®, 4; Tab. Peut. V, c = VI, 3./l2 Tab. Peut. V, c = VI, 3; Itin. Ant. 519, 4, ali je oblik So-

lentia. Nije jasno je li greška bila u Lučićevu predloškuili je nastala u De Regno i ostala neopažena.

'•3 Strob. VII, 5, 5; Ptol. Geo. II. 16 (17), 14.v< Plin. N. H. III, 26, 152.45 Amm. Mare. 22, 3, 6 i 28, 1. 33. Usp. bilj. 41 uz C II."" Čiovo.47 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριό/.w Tab. Peut. V, b/c = VI, 2.49 Tiče se Ps. Scyl. 22 —Ιλλυριοί.50 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί.51 Ps. Scyl. 24 — Μοιχοί.3ϊ Odnosi se na tok izlaganja od Plin. N. H. III, 22, 142—22,

144.33 Apoll. Arg. IV, 516—518.54 Nikandar (Νίκακδρος, II st. p. n. e.), .grčka gramatđčar,

pjesnik i liječnik iz Kolofona u Maloj Aziji. Sačuvana su. dva spjeva stručnog farmaceutskog sadržaja. Lučić koristiΘεριακά, spjev o životinjskim otrovima i protuotrovima.Usp. izdanje: Nicandni Theriaca, Poetae bucolici et didac-tici, C. Fr. AMEIS — F. S. LEHRS — Fr. DUBNER — U.CATS-BUSSMAKER — A. KOECHLY, Pariš 1851, Didot,str. 127—144. Citirani su stihovi Nic. Ther. 604—Θ09.

35 Ps. Scyl. 24 —Μαυιοί.511 Kombinacija podataka o udaljenosti kolonija na istočnoj

jadranskoj obali iz Plin. N. H. III, 21, 140; III, 22, 141; III,22, 142; III, 22, 144.

57 Za Holstea usp. bilj. 3 uz C II.58 Ps. Scyl. 21 — ΛιβυρυοΛ39 Isaac Voss (issooc Vossiits, Leiden 1618 — Windsor 1689),

priređivač i izdavač brojnih antičkih i kasnijih tekstova.Neki njegovi komentari biblijskim, pa i antičkim, teksto-vima našli su se među zabranjenim štivom. Već u dobi od21 godine izdao je 1639. u Amsterdamu Pseudo Skilakov»Periplus« s latinskim prijevodom i bilješkama. Izdanjemje obuhvatio i Anonymi Peripltts Ponti Euxini, .gdje je upredgovoru atribuirao Sklmnu »-Periegezu« koja se dotadapripisivala Marcijanu iz Herakleje.

m Ps. Scyl. 23 — Νεστοι.111 Ps. Scyl. 21 — Λιβυρνοί.m Ps. Scymn. 418—423.

396397

Knj. I, pogl. IV, V

Kl Za razdoblje Demetrijeve i Pinesove vladavine ovim jenavodom evociran početak Polibijeva citata o II ilirskomratu (Polyb. III, 16, 2—4), ali je jasno da se navod odnosii na druge Polibijeve podatke o gusarenju u Demetrijevovrijeme koje Lučić nije reproducirao u De Regno (osob.Polyb. III, 16, 6 i ss, III, 19, 7 i SS.).

64 Theop. apud Ps. Scymn. 370: Teopomp je ondje spomenutkao autor najboljeg opisa Jadrana. Odatle do izvještaja otrima skupinama Ilira lijep je broj stihova, a u međuvre-menu su spomenuti i Timej i Eratosten. Pseudo Skimnonipošto ne svjedoči da je baš ove podatke o različitim sku-pinama Ilira uzeo od Teopompa.

M Liv. X, 2, 4.

V POGLAVLJE1 Strab. VII, 5, 4, što je obuhvaćeno glavnim citatom, ali i

Strab. VII, 5, 2, što je ondje ispušteno.2 App. Illyr. 10 (30).3 Dion. Hol. apud Steph. Byz. s. ν Ιαττοδες. U Loebovom

usp. izdanju Dionizija Halikarnašanina Stjepanov se izva-dak pribraja 16. Dionizijevoj knjizi.

4 Steph. Byz. s. ν. Ίώτοδες, usp. izd. str. 322.5 Ps. Scyl. 18 — Κελτοί. Govoreći o Japodima, Lučić se slu-

ži Pseudo Skilakovim odlomkom o Keltima, uvjeren dasu Japodi podrijetlom Gali. Pseudo Skilak uopće ne spo-minje Japode, a sam će Lučić upozoriti da u njegovuopisu obale nema nikakva trećeg naroda između Histra iLiburna.

8 Strab. V,l,8.7 Verg. Georg. III 474—475.8 Salustije (Gaius Sallustius Crispus, 86-35. p. n. e.), povje-

sničar iz Amiterna u srednjoj Italiji. Lučiću nisu poslužilesačuvane povijesne monografije o Jugurti i Katilini negofragment izgubljene Salustijeve »Povijesti·« što ga u bi-lješci uz Verg. Georg. III, 475 reproducira Vergilijev sho-lijast Servije. Usp. slijedeću bilješku.

9 Servije (Marius, Maurus ili Honoratus Servius, r. o. 370godine), gramatičar nepoznata podrijetla. U dvije ver-zije sačuvan je njegov komentar cjelokupnom Vergilijevuopusu. Lučić koristi dulju, tzv. Scholia Danielis. Usp. iz-danje: Commentarii in Virgilium Serviani, sive Commen-tarii in Virgilium qui Mauro Servio Honorato tribuuntur,H. A. LION, Gottingen 1826, Vandenhoeck & Ruprecht.Citirano je mjesto Serv. ad Verg. Georg. III, 475.

10 Plin. N. H. III, 18,127.11 Ps. Scyl. 18 — Κελτοί.12 Strab. IV, 6,10 i VII, 5, 2.13 Ps. Scyl. 18 — Κελτοί.14 Dio Cass. 49,35,1.

398

Knj. I, pogl. V

15 Plin. N. H. III, 19,129.1(i App. niyr. 10 (30).17 Fasti (Kosti Capitolini, sačuvana redakcija iz Oktavija-

nova doba, oko g. 30. p. n. e.), rimski -popisi magistrata —Fosti consulares i praetorii i vojskovođa koji su zavri-jedili trijumf — Fasti triumphales. Danas se jednim ime-nom zovu Fasti Capitolini prema mjestu gdj« se čuvaju.Usp. rađanje: Pasti" consulares et triumphales. A. DEG-RASSI, Inscriptiones Italiae XIII, fasc. I, Rim 1947, Uni-one accademica nazionale. Zapis o Tuditanu je FTC fgXXXII.

18 Plin. N. H. III, 19. 129.19 FTC, fg. XXXII.20 Sallttst. apud Serv. ad Verg. Georg. III, 475.21 Serv. ad Verg. Georg. III, 475.22 Plin. N. H. III, lt(| 129 d FTC, fg. ΧΧΧΠ.23 Plin. N. H. III, 5, 38.2/1 Liv. XLIII, 5, 3.25 App. Illyr. 18 (52) i 2.1 (61).2li Vrijedi za Strab, IV, 6, 10·; VII, 5, 2, i VII, 5, 4.27 Plin. N. H. III, 21,139 d Ptol. Geo. 11.16 (17), 2 i 8.28 Ps. Scj/mn. 331—403.29 Lučić se poziva na razdiobu Pseudo Skilakovih poglavlja

20 — "Ιστροι i 21 — Λφρνοί.30 Za Pseudo Skilaka kao u prethodnoj bilješci; Liv. X, 2, 4 i

Pomp. Mela II. 3.31 Ps. Scj/l. 22 — Ιλλυριοί.32 Ps. Scymn. 404—415 i Dion. Perieg. 385—387.:u Pomp. Mela II. 3.31 Ps. Scyl. 22 — Ιλλυριοί.:);> Plin. N. H. III. 22. 141.36 Podloga Lučićevu mišljenju je razdioba poglavlja Ps. Scyl.

20 — "Ιστροι, , 21 — Αφιρνοί i 22 — Ιλλυριοί.37 Liv. X, 2,4; Verg. Eclog. VIII. 6 i 7 d Aen. 1,243 i 244;

Pomp. Mela II. 3.38 Steph. BI/Z. s. ν. Λιβνρνοί, usp. izd. str. 416.:a Plin. N. H. III, 26, 151 i 132.40 Apoll Arg. IV, 562-576.41 »Sholije« uz ep Apolonija Rođanina sabran su rad više

tumača. Najstariji je Teon ( βίων), Artemddorov sin,aleksandrijski gramatičar Augustova doba. Slijedeći jeLukil (Λοιίκιλλος), gramatičar iz Kare na Kreti, čiji serad smješta u I st. n. e., prije Trajanove vladavine. Naj-mlađi je Sofoklo ( Σοφοκλη? ili Σοφοκλΐϊος ), iz II st. n.e. Njihove su-bilješke spojene, a korpusu sholija uz »Zgo-de Argonauta« bilješke su dodavane i nakon njih. Usp.izdanje: Scholia in Apollonirtm Rhođium vetera, C.

399

Knj. I, pogl. V

FRANKEL, Berlin 1935, Weidmann. Citirana je bilješkauz Apoll. Rhod. 564—566. Interesantno je da Lučić ne re-agira na činjenicu da je »Diskelad« u Apolonijevu tekstukoji prethodno citira preveden, pa ondje stoji kao epitetIse, a ovdje kao vlastito ime otoka.

43 Steph. Byz. s. ν. Λάδεστα f) Λ<ίδ εστοκ, usp. izd. str. 405.α Theop. aipud Steph. Byz. s. ν. Λαδεστα = FHG I, Theop.

ig. 141.44 Strab. VI, 2, 4.45 Rt je Planka odn. Ploče, otoci su današnji Tremiti, a

Diomed se smatrao osnivačem čitava niza naselja.48 Strab. VI, 2, 4: napokon je citirano mjesto koje je Lučić

već četiri puta bio naveo.47 Philippe Glouvier ili Chiver (Philippus Cluverius ili Clu-

verus, Danzig 1580 — Leiden 1623), plodan historijski ge-ograf i neumoran putnik. Sustavno je opisivao 'područjanekoć u sastavu Rimskog Cairstva, po mogućnosti oti-šavši teren o kojem će pisati. Na proputovanju Italijompratilac mu je bio Lućićev prijatelj Luka Holste koji jepripravljao i bilješke uz Clouvierovo djelo o Italiji. Lu-čić koristi dva povijesno-zemljopisna Clouvierova djela,Siciliae antiquae libri duo, Sardinia ac Corsica antiqua,tiskano prvi put u Leideou 1619, i vrlo opsežno /talio an-tiqua, tiskano neiposredno nakon autorove smrti 1624. uLeidenu, zajedno s djelom o Siciliji, Sardiniji i Korzici.To smo izdanje uspoređivali. Lučićev se navod odnosi naSicilia antiqua krnj. I, C XII, Syracusae urbs, str. 139. us-poređenog izdanja. Clouvier je mnogo precizniji od Lu-čića, jer je naveo i broj Tukiđidove knjige i donio uspo-redno tekst i prijevod mjesta po kojemu izvodi vremen-ski proračun. Time se bio pozabavio i uvodno, takođeruz valjano određene citate i navode, i na početku I knji-ge »-Drevne Sicilije«, u C II: De variis Siciliae nominibusatque incolis, usp. izd. str. 21 i 36—37.

48 Tukidid (Θουκυδίδης, o. 463—396. p. n. e.), atenski voj-akovođa i povjesničar. Jedino djelo Σ υγγρσφήττερ t του πολέμουτων Π€\σποννησίων και Ά&ηναίων — »Povijest peloponeskograta«. Usp. izdanje: Thucydidis Historia belli Pelopon-nesiaci, Ιο. M. STAHL, Leipzdg 1912, Tauchnitz. Podaci oosnucima Sirakuze, Naksa i Megare koji su poslužili pro-računu o osnutku Korkire sadržani su u Thuc. VI, 3, l;VI, 2 i VI, 4, 1.

49 lust. 20, l, 9 uz primjedbe iz bilj. 11 uz C I.50 Ps. Scyl. 16 — Όμβρικοί; 17 — Τνρρηνοί i 23 — Ιλλυριοί.

Odlomak o Umibrima gdje se spominje Ankona nije citi-ran nigdje u De Regno.

51 Strab. V, 4,2 spominje da je Ankona naseobina Sirakuža-na koji su odbjegli pred Dionizijevom samovladom. Strab.VII, 5, 5 za Far kaže samo da je osnuće Parana, a osni-vača Ise ne spominje. Bez navedenog Diodorovog mjesta

400

Knj. I, pogl. V

(Diod. XV, 13, 4) Strabonovi podaci ne bi imali smisla kojitreba Lučiću.

M Diod. XV, 13, 4 i Ps. Scj/l. 23 — Ιλλυριοί.r > 1 Strob. V, 4, 2; Firmum Picenum je u Strabona transkri-

birano, kao cjelovito ime naselja: ΦίρμονΠικηνόν,·* Plin. N. H. III, 14,112.55 Plin. N. H. III, 16,120.56 lust. 20,5,9; Liv. V, 33,11; Plin. N. H. 111,20,133.57 U skladu sa svojom interpretacijom, Lučić se poziva na

Strab. VII, 5,10.38 U prvom redu Diod. XV, 14,2 s 10.0QO Ilira koji napadaju

Far, ali i Diod. XV, 14, l i početak Diod. XV, 14,2, igdje seviše govori o ilirskom gusarenju.

59 Strab. V, l, 4, s tim da on svjedoči samo o nabavci konjau Veneta, a ne i o tome tko ih je prevezao, .pogotovo neLi'burni.

60 App. Illyr. 12 (34).61 Vegecije (Publiws ili Flauius Vegetius Renatus, kraj IV —

poč. V st.), o kojemu gotovo potpuno nedostaju biograf-ski podaci, autor je stručnog djela Epitomo rei militaris— »Sažetak o vojnoj vještini«. Pripisuje mu se još i spisMulomedicina. Lučić koristi »Epitomu«. Usp. izdanje:Flavi Vegeti Renati Epitoma rei militaris, C. LANG, Le-ipzig 1885, Teubner. Citirano je mjesto Veg. Epit. IV. 33,a kako ga Lučić još jedanput navodi s istom razlikom,vjerojatno se radi o različitom rasporedu teksta u upo-trijebljena m izdanjima.

62 Steph. Byz. s. ν. Λιβυρνοί, usp. izd. str. 4115.63 Hirt Bell. Alex. 4T, malo preformulirano da bi se nado-

knadio ispušteni kontekst. Cjelina: ...post diem tertiumcontendit in insulam Issam, quod eo se repepisse ex fugacredebat Octavium. Erat in ea. nobilissimum regionumearum oppidum coniunctissimumque Octavio.

84 Plin. N. H. III, 26,152.65 Hirt. Bell. Alez. 42.86 Plin. N. H. III, 21,140 i Ptol. Geo. II, 16 (17), 3.67 ČIL III 2907

IMP · CAESAR · DIVI · F · AVGPARENS · COLONIAE · MVRVMET · TVRRIS DEDITT · IVLIVS · OPTATVS-TVRRIS -VETVSTATE

5 CONSVMPTAS · INPENSA · SVA · RESTITVIT.U Lučićevim Inscriptiones Dalmaticae natpis je na tri-naestoj strani u skupini preuzetoj iz Gruterova izdanja itekst je točno raspoređen po recima.

(ίί< ČIL III 29>22' 9987MELIA · ANNIANA · IN MEMOR · Q · LAEPICI · Q · F ·

SERG · BASSI · MARITI · SVI

401

Kn}. I, pogl. V, VI

EMPORIVM · STERNI · ET · ARCVM · FIERI · ET · STA-

TVAS · SVPERPONI · TEST · IVSS · ΕΧ ·Ήβ-

"DČ-D ·χχ ·Ρ· RU Inscriptiones natpis je među preuizetdma od Grutera,na str. 15.

69 ČIL III 2909.9Θ83IMP · NERVA · TRAIAN [usPONTIF · ΜΑΧ · TR [lb pot...AQVAE · DVCTVM · COLON [is s ρ perfecitIN · QVOD · ANTE · IMPEN [derant iussu

5 SACRATISSIMI · PRINCI [pisU Inscriptiones natpis je na str. 26. među preuzetima odLučićeva zadarskog znanca Sime Lju'bavca.

70 Kopnena perimetar Liburnije proizlazi iiz Ptol. Geo. II,16 (17), 2; 3; dio 8; % l 10.

VI POGLAVLJE

1 Steph. Byz. s. ν. Δάλμιον, usp. izd. str. 2116/217.2 Strab. VII, 5, 5.3 Navod se u prvom redu odnosi na Polibijev citat o I đel-

matskom ratu, Polyb. XXXII, 9 (18), 4; App. Illyr. 11(32).

4 Steph. Byz. s. ν. Δελματώ, usp. izd. str. 224.5 Lukan (Marcus Annaeus Lucanus, 30-65), pjesnik iz Kor-

dube u Hispaniji. Spjev Pharsalia Ili De bello civili ostaoje nedovršen zbog autorove nasilne smrti. Usp. izdanje:Lucanus, De bello civili, C. HOSIUS, Leipzig 1905, Teu-bner. Citirano je mjesto Luč. Phars. IV, 404 i 405. Prijevodje prilagođen Lučićevu shvaćanju da je lader iz drugogstiha solinska rijeka. Ono se jasno vidi iz nastavka teksta.

6 Strab. VII, 5,5.7 Lučić Skardom ne naziva samo Sar-planinu. To se jasno

vidi iz II karte koju je priložio De Regno, a dolazi doizražaja i na nekim mjestima u tekstu, kao ovdje. Zbogtoga se u ovom kontekstu ne može upotrijebiti današnjioblik oronima.

8 Prijevod koji dajemo odgovara onome što se rnože ra-zumjeti iz Lučićeva čitanja. Natpise je'ispisao on sam namjestu gdje su se u njegovo vrijeme nalazili, uzidani utoranj sv. Duje u Splitu. Taj je podatak dao u izdanjuInscriptiones Dalmaticae, gdje su isti natpisi, uz manjeispravke, reproducirani kao br. 12,13,14 i 16 na str. 34, uskupini A me excripto ex ipsis lapidibus. Zbog toga štosu bili ugrađeni, Lučić je mogao pročitati manje no štose danas čita, a nije niti mogao opaziti da ono što re-producira kao prvi i zadnji natpis u stvari ade zajedno.To su dakle:

402

KnJ. I, pogl. VI

ČIL III 3198.10156 iz 16/17 g.a) AESAR · DIVI · AVGVSTI · F

-.... VSTVS · IMP · PONT · MAX.... POTEST · XIIX · COS · II.

A COLONIA SALONITAN5 VNIT S

b) NIT AD VM MONTEM DITIONVMVLCIRVM PER MILLIA PASSWM

A · SALONIS LXXVII DΡ DOLABELLA LEG PRO

5 PR

ČIL III 3201.10159 iz g. 19/20AESAR · DIVI · AVGVSTI · FGVSTVS · IMP · PONTIF · ΜΑΧTRIB · POTEST · XXI · .OS IIIVIAM · A · SALONIS AD HE... ASTEL

5 DAESITIATIVM PER M VVMCLVI · MVNIT

ET · IDEM · VIAM AD BA M.NQVOD DIVIDIHBIS IBVSA · SALONIS · MVNI SVVM

10 CLVIIIČIL III 3200.10158

CVIVS · VIAI · MILLIA · PASSVS · SVNTCLXVII · MVNIT · PER · VEXILLARIOS

LEG · VII · ET · XIITEM · VIAM · GABINIANAM

5 AB · SALONIS · ANDETRIVM · APERVITET · MVNIT · PER · LEG · VII

9 Ptol. Geo. 11,16(17),!—14.10 Veget. Epit. IV.33.11 Ptol. Geo. 11,14(15) i 15(16).12 Sekst Ruf (Sextus dla češće Festus Rufus, sred IV. st.);

zamjenjuje se s drugim autorima slična taiena, a pomi-ješani su im i oskudni biografski podaci. Sastavio jeBreviarium de victoriis et provinciis populi Romani, kra-će Breviarium rerum gestarum populi Romani. Pripisujemu se i jedan opis Rima. Lučić je koristio »Birevdjarij·«.Usp. izdanje HRSM str. i2!09i-l230. Navedeno je mjestoSex. Ruf. Brev. 8.

13 Sex. Ruf. Brev. 8.1/1 Amm. Mare. 19,11,4.15 Notitia dignitatum (Notitia dignitatum omnium, tam ci-

vilium quam militarium in partibus Or'.entis et Occiđentis,sac. redakcija iz oko 43Λ g.); katalog civilnih i vojničkihslužbi u obje polovine Carstva nastao je vjerojatno kon-cem IV st, a sačuvana verzija redigirana je između 425.i 430. g. Uspoređeno izdanje Lučićeva doba v. u bilješci20 uz ovo poglavlje. Notitia đipnitatum et administroti-onum omnium, quam civilium tam militoriwm in parti-

403

Knj. I, pogl. VI

bus Orientis et Occidentis I, II, E. BOOKING, Boran1839—1853. Citirano je mjesto Not. dign. occ II,lB,b,l—6.

16 Not. dign. occ. I,21,e i Not. dign. occ. XXXII.17 Sex. Ruf. Brev. 8.18 Plin. N. H. 111,25,148.19 Jordan (lordanes, lornandes, lordanis, VI st.), Got ili

Alan, vjerojatno biskup u Krotonu u južnoj Italiji, kasni-je u Carigradu. Autor je dragocjene povijesti Gota (Deorigine actibusque Getarum) koja je pretežno izvod izKasiodorova istoimenog ali izgubljenog djela (usp. bilj.30 uz ovo poglavlje), a također i jedne fcraitfee svjetskepovHesti (De summa temporum vel de origine actibusquegentis Romanorum). Usp. izd.: lordanis, de la successiondes royaumes et des temps, et De l'origine et des actesdes Gothes, M. A. SAVAGNER, Pariz s. a., Garnier. Lu-čić koristi oba Jorđanova djeda, a ovdje se pozvao nalord. Rom. XIX, usp, izd. sitr. 85

20 Guido Pancirolli (Guiđo Pancirollus, Retggio Emilia 1523— Padova 1500)·, ρο struci pravndik. Komentar »Notiraji«i samostalno izdanje spasa bilježe se među njegovim naj-važnijim djelima. Uspoređeno izdanje: Notitia dignitatumutriusque Imperii Orientis scilicet et Occidentis wltroArcođii Honortique tempora et in eam G. PANCIROLLII. U. D. celeberrimi ac in Patavina Academia interpretislegum primaru Commentarium, Genevae 1623, Steph. Go-monetus. Brojevi koje donosi Lučić pripadaju poglavljimaPancirollijeva opširna komentara koji pokazuje autoro-vu izvanrednu erudiciju. 62. poglavlje komentara »-Za-padnoj Noticiji« Panoirolli je naslovio De vicario IllyriciOccidentolis, a mišljenje o protezanju Savije na koje seLučić ipoziva iznio je u njemu na str. 90 usp. izdanja.

21 Wolfgang Latz ili Laz (Wotfgangus Lazius, Beč 1514—1565),, nadareni filolog, po tituid d službi kraljevski povje-sničar d liječnik. Lučdć koristi dva njegova djela, De gen-tium aliquot migrationibus, sedibus fixis, reliquiis, Zin-guarumque initiis et immutationibus ac dialectis libriXII, Basileae 1557. i 1572, Francoforti 1600. (Uspoređivalismo frankfurtsko izdanje iz 1600, dalje De migrationibus)i De ReipubZicae Romonoe in exteris prouinciis belloacqtiisitis consfitwtione commentarii, Basileae 1551, 1555;Franco/orti ,1558. (Uspoređivali smo baselsko izdanje iz1555, dalje De R. Rom.) Ovaj navod odgovara W. LATZ,De migrationibus knj. XI, De migrationibrts ac seđibttsGepedum, Vandalorum et Burgundionum, qui a GothispopuZi defluxerunt, usp. izd. str. 603.

22 G. PANCIROLLI, o. c, 63. poglavlje komentara »-Zapad-noj Noticiji«: De Consulari Pannoniae secundae, et cor-rectore Saviae, ac Praeside Pannoniae Primae utriusqueNorici, usp. izd. str. 90.

23 W. LATZ, De R. Rom. knj. I, cap. VII, usp. izd. str. 73.24 Kombinacija pet različitih i udaljenih mjesta »Noticije«:

— naslov Not. điffn. occ. ΧΧΧΙ,Ι; u krit. izdanju secttn-dae [et] ripariensis

404

Knj. I, pogl. VI

— naslov Not. digrn. occ. ΧΧΧΙΙ,Ι— dio Not. đipn. occ. XXXI,1E,4 i 5, spojeno zbog laku-

ne; u kritički uređenom izdanju [Praefectus] classisAegetensium

— dva dijela Not. dign. occ. X, X,l, C 2 i X,l, D 1.25 G. PANCIROLLI, o. c, kao u bilj. 22 .uz ovo poglavlje.26 Uspoređeno izdanje ne pruža odveć čvrstu podlogu ovoj

tvrdnji. Odjeljak Itin. Aut. 365,4 naslovljen je doduše DeItalia per Istriam in Dalmatias, ali je čitav naslov sum-njiv (u uglatoj je zagradi). Naslov Itin. Ant. 519,3 kritičkoizdanje donosi kao Inter DaZmotiam et Istriam, ali bilježii varijantu Inter Dalmatias et Istriam. U najmanju je<ruku očito da je Itin. Ant. u nekim varijantama doistatradirao pluralno ime Dalmacije.

27 Not. dign. occ. II, IB.b 3.28 Strab. VII,5,2 i Strab. VII,5,4.29 Strab. VII,5,5.30 Kasiodor (FZouius Mognus AureZius Cassiođorus, 1. pol.

VI st.) jedan od najznačajnijih pisaca svog vremena. Vi-soki državni službenik pod ostrogotskim kraljem Teodo-rihom, kasnije se povukao u samostan. U obimnom opusumisao vodilja mu je pomirenje rimskog svijeta i došljaka— Germana. Napisao je kroniku svijeta od Adama do 519.godine, povijest Gota sačuvanu samo u Jordanovim iz-vodima, zbirku viladinih raspisa (Variae) i udžbenik In-stitutiones diuinarum et saecularium litterarum. Usp.izd. Patr. L. sv. 69 i 70. Lučić je citirao naslove i mjestaiz četiriju poslanica: Cassiod. Var. VII,24, usp. izd. sv. 69,str. 722; Var. VIII.4, str. 7137; Var. VIII.12, str. 744; Var.IX,8, str. 773.

31 »-Kroniku« nepoznatog autora tiskao je u nastavku svogakomentara »-Fastima·« Onufrije Panvinije pod naslovomIncerti scriptoris Chronicon. To je vrlo kratka kronikakoja navodi događaje s kraja V i početka VI stoljeća. Usp.izd.: ONOPHRII PANVINII VERONENSIS FRATRISFostorum libri V, Sanctanđreona 1588. Paginacija za»•Kroniku« počinje nakon »Fasta« opet od l, te je mjestona koje se Lučić poziva u usp. izdanju na str. 56/57. Usp.i slijedeće dvije bilješke.

32 Onofrdo Panvinio (Onttphriits ili Onophrius Panvinius,Verona 1523 — Palermo 1568), eremit augusiinac, preda-vač teologije u Firenzi od 1554, putovao Italijom skuplja-jući starine. I umro je putujući na Siciliju. »Faste« je iz-dao u Veneciji 1557. (Fasti et triumphi Romanorum a Ro-mulo usque ad Carolum V, Venetiis 1557), a posebno jetiskao In fastos consulares appendix, prvi put u Veneciji1558, što je u kasnijim izdanjima spajano. Dodatak obu-hvaća i »-Kroniku« Komeša MarceMna s proširenjima, očemu v. i slijedeće dvije bilješke.

33 Komes Marcelin (MorcelZinws Comes, VI st.), prema Ka-siodorovim podacima rodom iz Ilirika, tajnik budućeg

405

Knj. I, pogl. VI

cara^/Justinijana. Živio je u Carigradu, a nakon činovnič-ke se karijere vjerojatno zaredio. Kasiodoru zahvaljuje-mo ipodatke o dvama izgubljenim djelima, jednom de-taljnom opisu Carigrada i Jeruzalema i jednom putopi-su. Sačuvana je latinska »Kronika« koja teče od 379 — 534.godine, a pridruženi su joj dodaci drugih, anonimnihautora do Θ66. godine. Usp. izdanja: Marcellini Comitisviri clarissimi Chronicon, Patr. L. 10; Marcellini viri cla-rissimi Comitis Chronicon ad a. 518, continuatum ađ a.534, cum additamento ad a. 548, MGH, Auctorum anti-quissimum vol. XI, Chronica minora saec. IV — VII sv. 2,Th, MOMMSEN, Berlin 1894, Weidmann. Ime Dalmacije umnožini javlja se u zapisu za g. 540, dakle izvan vlasti-tog Marcelinova teksta, u usp. izdanjima na str. 946/7 odn.106.

34 Giiacomo Sdrmond (lacobus Sirmondus, Rim 1559 — Pariz1©51), isusovac, profesor retorike, na visokom položaju usvom redu, ispovjednik Luja XIII. Sva njegova djela iz-dana su 169Θ. g. u pet svezaka folio formata. »-Kroniku·«Komeša Marcelina izdao je 16Λ9. u Parizu, prema boljemrukopisu negoli Panvinije, i razluči vši za razliku od nje-ga izvrsno što je vlastito Maroelinovo, a što dodatak. Us-prkos tome, Lučić baš prema njemu navodi Marcelina zapodatak koji nije njegov, kako se vidi iz prethodne bi-lješke.

35 »-Teodozijev kodeks« (Codex Theodosianus ili samo Theo-dosianus, se. liber, 438. g.), zbirka zakonskih edikata sa-stavljena na zapovijed cara Teodozija u periodu 425 — 437.godine, objavljena 438. Usp. izđ.: Theodosiani libri XVIcum constitutionibus Sirmondianis, vol. 1,1 i 2; vol. II, Th.MOMMSEN — P. M. MEYER. Berlin 1905, Weldmann.Nijansa u naslovima Teodozijevih konstitucija upućenihprefektima pretorija Ilirika i Italije (15,1,26; 15,1,28; 9;40,13; 1,1,12; 3,1,6) i relativno velikog broja upućenog pre-fektima pretorija Ilirika opravdava Lučićevo pozivanjena »Kodeks« i njegovo tumačenje (11414; 18,8,12; 11,14,3;4,12,7; 6,28,6; 154,49; 11,22,5; 12,1,1712; 7,4,32; 12,1,177;6,23,1; 16,8,2il; 16,2,45; 15i,S,4; 11,1,33; 8,4,30; 6,28,8; 12,1,187;novele 13 i 26).

36 Kombiniran citat od više različitih Prokopi jevih mjesta:Procop Bell. Rom. V,15,25— 28: V,16,8— 9; V46,12; V,3,10—1,5; VA2— 11; VII,33,12; VII,3343-^14; VII,34„17; VII,34,35i VII,4iO,3 — 7. Četvrti i peti dio nisu pravi citati već slo-bodno prepričavanje. Nigdje u izvoru ne stoji doslovno»Sinrndj i druge gradove Dalmacije«. Bitno odstupanje jeu tome što se u kritički uređenom izdanju umjesto »Dal-macije« spominje »Dakija«. Kako ie u Lučićevu tekstudošlo do greške, pitanje je ko.ie zahtijeva detaljnija istra-živanja. Vojskovođino ime u Prokopija je Οϋλιγίσαλος ·doslovce Uligisal.

37 Menandar Protektor (Μένανδρος 6 Προτήκτωρ, 2. pol. VIst.), nadimak zahvaljuje službi u carskoj gardi. Njegova

406

Knj. I, pogl. VI

»Povijest« nastavljala je djela Prokopija i Agatije, obu-hvaćajući 958—582. godinu, ali je sačuvana samo u frag-mentima kod drugih autora (Suida, izvaci za KonstantinaProfirogeneta, Euagrije Skolastik Teofilakt Simokata).Usp. izdanja: de Boor I i Viz. I: mjesto na koje se po-ziva Lučić: de Boor I,4i74,9—47640, kraj odlomka.

38 Anastazije Bibliotekar (Anastasius Bibliothecarius, o.800—879), rodom vjerojatno iz Rima, bio je bibliotekarrimske crkve i papinski tajnik. Znajući grčki, povijesnoje djelo Chronographia tripartita kompilirao i iz djelagrčkih pisaca. Na isti su način, po Bolesničkim teološkimspisima, nastala i Collectanea. Sačuvana su i brojna Ana-stazijeva pđsma. Usp. izđ.: Anastasius Bibliothecarius, Hi-storia de vitis Romanorum pontificum (dio Chronogra-phia) — S. Gregorius, Patr. L. 128, Pariz 1880. Mjesto nakoje se Lučić poziva v. na str. 655/656 usp. izdanja.

39 Teofilakt Simokata (Θεο^ύλαχτος ό Σιμοκάττης, VII st.), ro-dom iz Egipta, bio je tajnik i pravni savjetnik cara He-raklija (610—641), kasnije eparh. U djelu »Historija« na-stavio je izlaganje Menandra Protektora opisavši g. 582—602, ili Mauricdjevu vladavinu. Pisao je i o prirodnimznanostima (problemi alikemije) i retoričko-sofističke vjež-be. Usp. izdanja: Theophylacti Simocattae historiae, deBOOR, Leipzig 1887. i Viz. I. Toponim Βόγκβκ s varijan-tom BdjKtK u. Simocatt. VII.124 (Viz. I, str. 121). Teofanga spominje kao Βάλκτ)«;. .F. SlSIĆ Povijest Hrvata u dobanarodnih vladara I, Zagreb 1925. str. 225 pretpostavljada se igrad nalazio negdje u današnjoj Bosni, na putuSiirnij—Salona.

40 Georgije Cedren (Γεώργιο? Κεδρτ?μ«ίς, kraj XI—poč. XII st),vjerojatno kaluđer, napisao je »Kroniku« od stvaranjasvijeta do krunidbe Isalka Komnena 1057. godine. Za raz-doblje od 81il—10S7. godine prenio je .gotovo doslovnokroniku Ivana Stoiliee. Usp. izđ.: Georgii Cedreni loannisScylitzae Historia, Bonnae 1839, 1,69942^- Βίίλ/ta.

41 »Miješana povijest« (Historia miscella) naziv je za kraj-nji rezultat rada trojice historičara. Eutropije (v. bilj. 54uz C I) je svoje djelo doveo do 364, godine, Pavao Đakon(v. bilj. l uz C VIII) ga je upotrijebio za početak svoje»Rimske povijesti« (knj. I—X) koju je nastaivio do padagotske vlasti u Italiji, a oko g. 10/00 njegovo je djelo do8JJ3. godine nastavio u Carigradu Lanđolf. Sve se to uhumanističko doba tiskalo kao cjelina, pod spomenutimnaslovom. Usp. izđ.: Eutropi Breviarium ab Urbe conditacum versionibus Graecis et Pauli Landolfique additamen-tis, MGH, Auctorum antiquissimum T II, H. DROYSEN,Berlin 1879', Weidmann. Citirana mjesta u uspoređenomse izdanju ne mogu vidjeti, jer ono obuhvaća do 578. go-dine, odnosno do Justijana i Jusitina. Radi se očito o raz-ličitim shvaćanjima o dužini i cjelovitosti Landolfova tek-sta u naše i u Lučićevo doba, te je vjerojatno Lučić pri-pisao Landolfu i »Miješanoj povijesti« navedene tvrdnje

407

KnJ. I, pogl. VI

i citate, a kasniji su. ih iat-r-aživači pridodali nekom dru-gom autoru ili djelu. Njihiia ostalom navodi i sam Lučić,a oni u cjelini njegove »teplikacije nemaju odlučujućuvažnost pa ih nijie ni. bilo porijeko potrebno identificirati.Ime vojskovođe u Tesoiilalita Simokate glasi Γουδοΰις ,Guduin (Simocatt. VII,ll,6i ss; VIII,5,12 ss.).

42 Usp. prethodnu bilješku.43 U Prokopija se nigdje n.« či-ta da je Singidun »između

Save i Drave«, aM se sliče» može doznati iz Procop. V,15,27 i VII,33,13, gdje s« Sin jđun opet smješta u Dakiju.

44 Simocatt. VH11.6—745 Sv. Grgur I Veliki (540—βιβ . papa od 590), pisao je o pap-

skoj dužnosti, o reformi rnse, komentirao je starozavjetnupriču o Jofou, Za života jeđ_ao srediti svoju prepisku, oko850 pisama. Sačuvani su, nta žalost, samo sažeci u jvijeknjige, redigirani u VIII stoljeću. Pismo na koje se po-ziva Lučić v. u Račfci, Doc 225.

46 Steph. Byz. s. ν. Δελ^ατία., usp. izd. str. 224.47 Konstantin Porfiroge-net C (Κωνσταντίνοςά Πορ^υρο-γάνητος,

905—959, vladar od 9,13), bizantski car i pisac, autor jenekoliko historioigraiskih i geografskih djela važnih zaproučavanje najranije prošlosti Južnih Slavena uopće, anapose Hrvata. DjeLo iz kojega Je ova formulacija (Dethematibus — »O tematicia.«) opisuje vojno-upravne je-dinice Bizantskog Cajrstva— ternate. Usp. izd.: Constonti-nus Porphyrogenitus, De tlematibus, I. BEKKERUS, Cor.pus scriptorum histoirioe lyizantinae, Bonnae 1840. Točancitat Const. Porph. TViem. 5"7,20.

48 Steph. Byz. s. ν. Δ<ίλμ m>, ι»ρ·. izd. str. 2il6/7.49 Steph. Byz. s. v. l<wro, ia;pokon cjelovit citat. Usp. bilj.

1.2 uz C I.50 Partenije (Παρ*Α>ιοϊ, I st~ J. n. e_), pjesnik iz Nikeje u Bi-

tdniji. Slabo sačuvana ostarStina, pretežno u fragmentima.Za neka se djela zna samo naslov, kao i za pjesmuΗρακλή·: na koju se pozira Stjepan Bizantinac. Usp. iz-danje Stjepana Bizantinca iz bdlj. 12 uz C I — Partheniosapud Steph. Byz. s. v. "lerw., usp. izd. str. 339.

51 PtoZ. Geo. II,16(17),14.52 Steph. Byz. s. ν. "Ισσα — tipičan primjer kako Lučić po

potrebi pripisuje autorstv-c Stjepanu, odnosno Epitomato-ru, .da bi toni distinkcijoin potkrijepio svoje teze. Usp.bilj. 12 uz C I.

53 Povijesno-foiografsko djefo Konstantina PoirfiirogenetaHistoriae de vita et -rebus grestis Basilii inclyti imperato.ris, ili skraćeno Vita. avi Sasilii »(Povijest života i djelaslavnog cara Bazi'lija«) satavalo nam se kao V knjiga udjelu Chronographia drugog autora, tzv. Teofanovog na-stavljača. Usp. iad.: Constin^tinus Porphyrogenitus, Histo-ria đe vita et rebus gestis Basilii inclyti imperatori« (Vi-ta avi Basilii) u Theophars s continuatus, Chronographia,

408

Kni. I, pogl. VI, VII

I. BEKKERUS, Corpus scriptorum Historiae Byzantinae,Bonnae 1838. Točan navod Const. Porph. Bas. 293,16.

54 De ađministrando Imperio (»O upravljanju Carstvom«)najvažnije je djelo Konstantina Porfirogeneita za prouča-vanje južnoslavenske prošlosti. Oar ga je napisao kaouputu svome sinu, unoseći brojne važne podatke i iz po-vijesti, i iz zemljopisa. Usp. izd.: Constantine Porphyro-genitus, De admindstrando imperio, Gy. MORAVCSIK —R. J. H. JENKINS, Corpus fontium historiae Byzantinaevol. I, Washington/Col. 1967. Točan citat Const. Porph. Deadmin. Imp. 30,8- 13.

VII POGLAVLJE1 Misli se na Odoakara, koji je (pogrešno smatran Herulom.

Italija nije nikada bila pod vlašću Herula. Njihovu sudržavu uništili Langobardi u prvoj polovini VI st., a He-ruli su, pojedinačno, mogli do Italije doćd ili zajednos Langobardima u njihovoj seobi 568, ili služeći u bizant-skoj vojsci (v. npr. Procop. Bell. Rom. VI—VIII na višemjesta).

2 Usp. bilj. 3:0 uz C VI.3 Usp. mjesta iz bilj. 36 uz C VI, te čitav »Gotski rat«, po-

sebno posljednju knjigu Prokopijeva djela.4 Flavio Biondo (Flavius Blondus, Forli 1388 — Rim 1463),

službenik papinske kurije. Autor niza povijesnih djela.Lučić ovdje koristi općepovijesno djelo Historiarum abinclinatione Romani Imperii ad annum 1440 Libri III, ko-je Biondo nije dovršio, a izišlo je posmrtno prvi puta 1483.u Mlecima. Usp. izd.: BLONDI FLAVII FORLIVENSISDe Roma triumphante libri X, Romae instauratae libriIII, Italia illustrato, fiistoriarum ab inclinaiione Roma-norum Imperio Decades III, Basileae 1801, Froben. Luči-ćevu navodu odgovara mjesto iz Decadis I Libri VIII, usp.izd. str. 115; v. i str. .112.

5 Marcantonio Sabellico (Marcus Antonius Sobeliictis, 1436—150(6), pisac povijesnih djela Rerum Venetarum ab urbecondita libri XXXIII (1487), gdje obrađuje mletačku po-vijest do g. 1486; Enneades sive Rhapsodiae historiarum,gdje izlaže opću povijest u 92 knjige, i De vetustateAquileae, gdje posebno obrađuje povijest Akvileje. Usp.izd.: Marci Antonii Coccii Sabellici opera omnia I—IV,CAELIUS SECUNDUS CURIO, Basileae 1560, Ιο. Hervagy.Na ovom mjestu Lučić koristi »Eneade«, točnije VI knJKgu VIII »Eneade«, u usp. izdanju T II, str. 530 B.

6 Cesare Baronio (Caesar Baronius, Šora 1538 — Rim 1807),znanstveno vjerojatno najuspješniji djelatnik proturefor-macije. Umro je kao kardinal, odbivši u dva navrata iz-bor za papu. Istaknuo se sudjelujući od 1580. u komisijiza reformu rimskog martirologija, čiji je rad 1586. re-zultirao izdanjem nove službene verzije s Baronijevlm

409

Knj. I, pogl. VII

bilješkama. Dok se obavljao taj posao, prikupljao je gra-đu za svoju onkvenu povijest, Annales ecclesiastici aucto-re Caesare Baironio Šarano, Ćongregationis Oratorii Pres-bytero. Prvi je svezak tiskan 1588, a pod Baronijevim jeizravnim vodsitvom do 1607. izišlo još 11 svezaka, zah va-ti vši vremenski do 1,198. godine. Odorico Rinaldi (.1595—1656), Baronijev .nastavljač na tom poslu kojega će Lu-čić također kasnije citirati, za nekoliko se daljnjih sve*-zaka još služio građom koju je bio prikupio Baronije. Usp.izd.: Annales icclestiastici auctore CAESARE BARON1CSCTRANO, I—XII, Moguntiae 16011—tl6S2, loan. Gymicus— H. Coloniensis. Za ovaj Lučićev navod odgovara usp.izd. sv. VIII. columna 175.

7 Papa Grgur I čestita u ožujku 592. ilirskom prefektu Jo-binu što je provinciji pomogao da se oporavi od barbar-skih napadaja — Rački, Doc. 239. Dakle, u vrijeme Ma-urioija (582—602). Iz srpnja 600. je pismo saloniitanskombiskupu Maksimu koje će Lučić doskora citirati (Rački,Doc. 258). O dobu Foke nema takvih podataka.

8 Konstanta Porfirogenet niti u 29, a ni u 30. poglavljuDe admin. Imp. ne datira dolazak Avara i Slavena He-raklijem, ali tako datira podvrgavanje Hrvata pod vlastbizantskog cara (De admin. Imp. 31,17—20). Konstantinnigdje ne piše da su u protjerivanju Avara sudjelovali iSrbi. O dolasku Slavena u vrijeme Heraklija v. i bilj. l uzC IX.

9 Odoakar nije bio Herul, nego Rugijac, a vladao je kaovođa germanske ratničke skupine (476—493).

10 Sijagrije je pobijeđen tri godine ranije, dakle 486. Vjero-jatno je po srijedi tiskarska greška (izokrenuta šestica).

11 U Komeša Marcelina u zapisu za g. 502 ne stoji da suBugari pobijeđeni, nego da su bez ikakva rimskog otpo-ra opet opustošili Trakiju. Nigdje se ne spominju Teodo-rihove pretenzije na Panoniju. Za čitava Anastazijevavladanja Komes Maroelin uopće ne spominje Panoniju,a u čitavoj je »Kronici« zajedno s produžecima Panonijaizričito spomenuta samo u zapisu za g. 427, gdje stoji dasu »Rimljani iznova primili Panonije koje su 50 godinadržali Huni«. Valja stoga smaitrati da Lučić ne misli najedno određeno mjesto Mareelinove »Kronike·«, već da natemelju opće slike što je izvor daje o situaciji u Anasta·zijevo doba pretpostavlja uglavnom nominalno vrhovni-štvo Istočnog Carstva nad Panonijom.

12 Procop. Bell. Rom. V,12,23—32. Opisani događaji završa-vaju 534. godinom.

13 Prema Procop. Bell. Rom. V,12,32—54 i V,13,l—4.14 Procop. Bell. Rom. V,7,26—36; V,15,15; V„16,14—15.15 Procop. Bell. Rom. VI,22,il3—22, za sve što je navedeno

To se zbiva 539. godine. »Huni«, međutim, opljačkajuIlirik« tek 545. godine, što je opisano u Procop. Bell. Rom.VII„11,15. Ne događa se dakle istodobno!

410

Knj. I, pogl. VH

16 Procop. Bell. Rom. VII,40,3'1—33.17 F. BIONDO, o. c. str. 24, Decadis I liber II; o Atilimu se

pustošenju govori, ali su imenovani drugi primorski grai-dovi a ne Salona.

18 Anitonio Bonfini (Antonius Bonfinlus, Patrignone 1434 —Budim 15108), profesor retorike u Recanatiju i Rimu. Napoziv kralja Matijaša dolazi na ugarski dvor. Djelo Re-rum Hungaricarum decades libris XLV comprehensae do-vršio je tek za vladavine Vladislava Jagetovića. Usp. izd.:ANTONU BONFINII Rerum Ungaricairum decades quat-tuor cum dimidia, Hanoviae 1606, Wechel — Marn. Lu-čićevu navodu odgovara mjesto iz Dec. I, lib. VI, o.c. str. 85 i d.

19 Obično se smatra a je Lučić »Ugarske anale« poznavaoprema Thuroczyjevu djelu (Usp. F. SlŠIĆ, Priručnik iz.vora hrvatske historije dio I, čest i (do 1107. g.), Zagreb19il4, str. 4iliO). Međutim, u De Regno se kao dvije stvarispominju Annales Ungarici i Thuroczy, čak se naglašavada manuscriptus codex i Thuurocz o nekim događajimapišu iisdem fere verbis (usp. De Regno 1668,112,2,2 i d.),sto će reći da o nekim drugim ne pišu, pa prema tomei nisu isto. Lučić je vjerojatno raspolagao i posebnim ru-kopisom »Bečke slikane kronike« (Chronicon pictum Vin-dobonense — Kepes Kronika) stolnobiogradskog kustosaMarka de Kalta, dvoranina Ludovika I između 1368. i1376. godine. Jedan se njen rukopis čuva u Vatikanu, ajedan i u Padovi. Usp. izd.: Kepes Kronika — Chroniconpictum, B. DERCSENY — K. CSAPODINE-GARDONY —L. MEZEY — L. GEREB, sv. I i II, Budapest 1964, MagyarHelikon Konyvkiado. O Atilinu razaranju u Dalmacijiusp. sv. I (original) star. 13 i 14 i sv. II (transkripcija) pogl.14 (Fugat naciones) i osobito pogl. 15 (Rex Atyla expugnatcivitatem Aquilegiam), str. 78.

20 Dubrovčanin Mavro Orbini (Maurus Orbinus, sred. XVIst. — 161,1) tiskao je 1601. u Pesaru djelo »II Regno de gliSlavi hoggi corrottamenite deitti Schiavoni«. Dukljaninovje spis uključen kao drugo poglavlje. Usp. izdanja: M.ORBINI, II Regno de gli Slavi hoggi corrottamente dettiSchiavoni historia, Pesaro 16011; Mavro Orbin, Kraljev-stvo Slavena, S. ClRKOVIĆ — Z. SUNDRICA, Beograd1968, Srpska književna zadruga.

21 »Ljetopis Popa Duki'janina« ili »Barski rodoslcv« (Pres-byteri Diocleatis Regnum SU.vorum kod Lučića u priloguDe Regno 1668, str. 287 i d.) djelo je anonimnog barskogsvećenika, nastalo početkom druge polovice XII stolje-ća. Isprva je bilo napisano na slavenskom jeziku, ali gaje autor sam preveo na latinski. Djelo je sasvim nepouz-dano za političku povijest prije početka XI stoljeća, dokza kasnije razdoblje opisani događaji više odgovaraju isti-ni. Djelo je, međutim, izuzetno dragocjeno za proučavanjedržavnih i društvenih struktura, te mentaliteta suvreme-nih ljudi. Usp. izd.: Ljetopis popa Dukljanini, latinski

411

KnJ. I, pogl. VII, VIII

tekst s hrvatskim prijevodom d Hrvatska kronika, V. MO-ŠIN, Zaigrah 19150. Dalje: LJPD. Lučić točno interpretimaza Anastazija LJPD 1,40, za kraljeve Dalmacije i IstreLJPD 11,41.

22 Toma Arhiđakon (1200—1268) bio je svećenik u Splitu,školovao se u Bologni, gdje je stekao i visoku naobrazbu,što rnu je, između ostaloga, omogućilo da se prihvati pi-sanja prve, i ujedno najvažnije, srednjovjekovne dalma-tinske kronike, nazvane Historia Salonitana — »Saloni-tanska povijest« (Thomae Archidiaconi Spalatensis Hi-storia Salonitanorum pontificum, atque Spalatensium, kodLučića u prilogu De Regno 166®. str. 311 i d.). Namjeramu je bila da opiše (povijest salonitanske d splitske crkveod njezina postanka do svog vremena, ali je pri tom nuž-no unio mnoštvo podataka iz svjetovne povijesti svogagrada, Dalmacije u cjelini, pa, dakako, i hrvatskog zale-đa. Tomino je djelo, pored Konstantinova De admin. Imp.,najvažniji izvor za ranu hrvatsku pvijest. Usp. izđ.: TO-MA ARHIĐAKON, Kronika (Historia Salonitana), Split1977, dalje HS. Brojevi označavam stranice prijevoda istranice faksimila u izdanju. Lučić ovdje točno interpre-tira HS VII,217—218/32—33.

23 Dubrovčanin Jakov Lukarić ili Lukarević (lacobus Lucca-ri, 15S1—1615) napisao je Copioso ristretto de gli Annalidi Ragusa u četiri knjige, od osnutka Dubrovnika do 1604.godine. Djelo je prvi puta tiskano 1606. u Mlecima. Usp.izdanja: Copioso ristretto de gli Annali di Rausa, libriquattro di GIAGOMO DI PIETRO LUCCARI I i II, Ve-necija 1606, Leonardi; isto, Dubrovnik 1710, A. Trevisan.Pop Dukljaniin na popisu je Lukarićeve literature kao»Prete di Doolea«, a u 'tekstu se djela i poimence spomi-nje i jasno se razabdru anonimno preuzeti podaci.

VIII POGLAVLJE1 Pavao Đakon (Paulus Diaconus, o. 720 — o. 799), podrijet-

lom iz langobardske plemićke obitelji. Nakon propastilangobardske države redovnik u Monte Cassinu. Od višedjela, među kojima su i Historia Romana i biografija Gr-gura Velikog, najznačajnije je Historia Langobardorumkoju ovdje koristi Lučić. Usp. izd.: Pauli Diaconi HistoriaLangobardorum, MGH, Hannoverae 1878. Citirani tekst jeiz Paul. Diac. Hist. Lang. 11,26, a podaci i iz 11,6. O bo-ravku Langobarda u Panonija i pobjedi nad Gapidima odHist. Lang. IJ22, posebno u 1,27, ipa na citiranim mjestimaII knjige i drugdje.

2 Usp biilj. 45 uz C VI i biilj. 7 uz C VII. Općenito Rački,Doc. 239—262.

3 Točna interpretacija De admin. Imp. 29,17,33 i 36-37. Me-đutim, u 30,21—60 govori se samo o Avarima.

4 Euaigrije Skolastik (Εύάγρβς Σχολαστικός, o 536—593), izEpifanije u Siriji, napisao je »Crkvenu povijest« u šest

412

Knj. I, pogl. VIII

knjiga, za vrijeme od 431—493. godine. To je i najzna-čajniji izvor V stoljeća za tu oblast. Usp. izd.: Theodoritiet Euagrii Historia Ecclesiastica, Amsterdam 1695. Lučićcitira Euag. Schol. V,l, usp. izd. str. 420.

5 Euag. Schol. V,10, usp. izd. str. 452.6 Simocott. VII,7,14: Ούαρ καιΧσυννΙ.1 Nicefor Kalist Ksantopul(NtKiw><V>oi Κάλλιστος ό Βανΰάτουλος,

poč. XIV st.) napisao je povijest crkve u 18 knjiga. Sa-držaj dopire do smrti cara Foke Θ10. godine. Na to senastavlja još pet knjiga koje sadržajem sežu do ftll, alise sumnja da su djelo istog autora. Usp. izd.: NicephoriCallisti Ecclesiasticae Historiae libri decem et octo, Pa-riš 1574, citirano mjesto na str. 113S.

8 Paul. Diac. Hist. Lang. 1,27 i 11,10.9 Teofilakt Simokata, 1,3 govori o povišici od 20000 zlatnika

na ime danka u vrijeme Mauricija.10 Po numeriranju rukopisa to je doista Paul. Diac. Hist.

Lang. IV.25. Po tiskanom izdanju IV.24.11 Kao u prethodnoj bilješci.12 Rački, Doc. 258. Zbivanja iz srpnja 600. godine.13 Ivan ZonaraOIuxiwis ό Ζουαράς,Ι. pol. XII st.) napisao je

više djela među kojima se po značenju ističe »Kronikasvijeta« koja dopire do g. 1:118. Po bogatstvu građe i sa-mostalnom proučavanju izvora Zonarino je d jek) međuprvima bizantske historiografije. U opisu događaja s kra-ja VI stoljeća ponajviše se, međutim, služio TeofilaktomSimokatom i Monembasijskom kronikom (usp. Viz. I, str.107 d 285), te njegovi podaci nemaju za to razdoblje nekuveću vrijednost. Usp. Jadanja: Ιοαη-nis Zonora, Bonnae1897; Viz. IV.245—255.

14 Za Teofdlakta Simokatu, Cedrena i prvi dio citata »-Mi-ješane povijesti« usp. bilj. 39,40 i 41 uz C VI. Podaci ođ>-govaraju Teofanovima (usp. izd. Theophanis Chronogra-phia, de BOOR I, Lipsiae 1883, str. 2812). Nema znaka daje Lučić čitao Teofana Homologeta (Θεοφάνης, ο. 752—818) u čijem je dragocjenom djelu na temelju mnogihdanas izgubljenih izvora prikazano .razdoblje od 284. do8113. godine.

15 Teofilakt Simokata govori o 3000 Avara, a ostalih bar-bara pored 4000 još i 2200, te 8000 Slavena — Simocott.VIII,3,1,5. F. SISIĆ, Povijest Hrvata u doba narodnih vla-dara I, Zagreb 1925, str. 230 pogrešno citira Simokatu jerpiše da je Prisk zarobio 3000 Avara, .5000 Slavena i 3BOOdrugih barbara. Iste podatke kao Simokata daje i patri-jarh Focije (Φώτιος, o 820 — nakon 886), veliki teolog i je-dan od najsjajnijih predstavnika bizantske renesanseIX stoljeća, autor većeg broja spdsa teološkog i dr. sadr-žaja (usp. dzd. Photii SummaTta, de BOOR, str 18; v. iViz. 1,124).

18 Simocatt. VII,3,15 — Tomi, mjesto Ovidijeva progonstva.Danas Konstanta na Crnom moru.

413

Knj. I, pogl. VIII, IX

17 Usp. bilj. 45 uz C VI, 7 uz C VII i 12 uz C VIII. Lučićtočno prenosi podatke iz izvora, ali je pitanje koliko sena temelju ovih nepotpunih podataka može razlučiti »-za-uzeće« od dugotrajnih pljački.

18 Paul. Diac. Hist. Lang. IV,24. Događaje uistinu stavlja u602. godinu.

IX POGLAVLJE1 Djelomično točno interpretirano. O datiranju dolaska Ava-

ra i Slavena Heraiklijevom vladavinom vidi bilj. 8 uz CVII. Dolazak se Slavena u vrijeme Heraklija, ali nakonavarskih provala, može braniti podacima o Srbima (Deadmin. Imp. 3i2,l&—127), Dukljanima (isto, 35,6—9) i Paga-nima (isto, 36,7—9). Jedino se na navedenom mjestu u 35.glavi izričito kaže da su i ostale Sklavindje naseljene Sla-venima u doba Heraklija, ali pošto su te krajeve opusto-šili Avari.

2 V. bilj. 38 uz C VI.3 Vjerojatno misli na opis pada Salone što ga Konstantan

Porfirogenet donosi na dva mjesta (De admin. Imp. 29,14—53 i 30,14—60). O prijenosu tijela svetaca Konstantinuopće ne govori, nego dapače spominje kako su se tijelanekih svetaca čuvala u crkvama dalmatinskih gradova unjegovo vrijeme (De admin. Imp. 29,235; 241—242; 2:45;256—257; 269).

4 Točan navod HS VIII,223/36.5 Usp. bilj. 41 uz C VI.6 »Dok su Slaveni pustošili Heladu« — u originalu nesvršen

glagolski oblik, što govori o mnogobrojnosti i snazi sla-venskih upada. Helada je ovdje općenito teritorij Carstva.Men. Prot. u de Boor 1,209,3—.210,2.

7 Spoj više Porfirogenetovih mjesta. Prvo je samo točnoprepričano De admin. Imp. 2i>,3'6—46, iako" je prikazanokao citat. Slijede točni citati De admin. Imp. 29,222—227 i30,56—60.

8 Točno interpretirano. HS VII 218—222/33—37.9 Točno interpretirano. V. bilj. 21 uz C VII.

10_ Točan citat HS VIII,223/36—37.11 C. BARONIO, o. c., usp. izd. vol. VIII, colunina 458, ali

izričito za 641. godinu.12 Anast. Bibl. o. c., Patr. L. 128, str. 717—718.13 Konstantin Porfirogenet dakako spominje samo neke pri-

morske gradove (De admin. Imp. 29,49—53 l 29,258 -259).Split svoga doba spominje kao grad, a kao palaču ga opi-suje u Dioklecijanovo vrijeme (De admin. Imp. 28,237—238).

14 Not. dign. occ. X, 1E,3.15 Toma Arhiđakon u IX glavi HS uopće ne spominje Split,

nego piše samo o tome kako je pala Salona. U X glavi

Knj. I, pogl. IX, X

(HS Χ.226—227/39) opasuje useljenje Salonitanaca u pa-laču, za koju ne kaže izričito da je bila napuštena, alise to može zaključiti iz konteksta.

16 Točan navod HS IX, 225-226/3817 Točan citat De admin. Imp. 29, 203—205.18 Točan navod De admin. Imp. 29>, 222—230.19 Točan navod HS X. 226— 228/38—40.20 Točan navod De admin. Imp. 29, 17—18; 33; 36—37, ali te

identifikacije nema u 30. d 311. glavi, pa ni u ostalima. U30. glavi naglašavaju se dapače i fizičke razlike izmeđuAvara i Hrvata (Slavena — De admin. Imp. 30, 69-71).

21 Zonaira p<reu0imia podatke Teofilakta Simokate. Usp bilj113 ma C VIII.

22 Teofilakt Simokata u svojoj povijestii opisuje Mauricijevuvladavinu, konsekventno razlikujući Avare od Slavena.Zasebnog djedia »Mauricije« nema, te se Lučićev navod"mora shvatiti kao određenje 'podnaslovom.

X POGLAVLJE1 Usp. bilj. 18 uz C IX i bilj. 3 uz ovo poglavlje.2 Usp. bilj. 19 uz C IX.3 De admin. Imp. 29, 2,17—230.4 Točna interpretacija HS IX, 225/38.5 Točan citat HS X, 226—227/38—39, samo što uz ut ditiores

treba dodati šibi đomos, tako da bi prijevod trebao gla-siti »·... da bogatiji grade sebi 'kuće na vlastiti trošak«.

6 Točan citat De admin. Imp. 2Ά, 246—250.7 Točan citat De admin. Imp. 29, 258—260.8 Vidi bilj. 16 uz C IX.9 Točni navadi HS X, 227—2128/39—40, HS X 226/38 i HS XI

229/41.10 Podatak preuzet iz Teofana, za godinu 678. Zon. 356, 2—8.

Usp. Viz. I, 2123-4.11 Nicefor I ( NiKwrfpoc ), carigradski patrijarh 806-8115, te-

olog u doba borbe protiv ikona u Bizanitu. Uz ostalo, autor»Kronogirafije« koja navodi događaje od Adama do 829.godine. Usp. izdanje: Nicephori archiepiscopi Constanti.nopolitani opuscula historica, de BOOR, Lipsiae 1880,33, 7—12,

° Čitav odlomak temelji se na pisanju Tome Arhiđakona.On doista piše da su Hrvati bili ari jamci (HS VII, 2118/33).Međutim, valja napomenuti da nema osnova Lučđćevuzaključivanju kako je Toma svoju identifikaciju Hrvata sGotima preuzeo od Popa Dukljanina. Ni iz čega se, naime,ne vidi da se Toma služio Dukljaninovim djelom. S dra-ge strane, identifikacija Slavena i Gota starija je od XIIstoljeća i javlja se kod niza bizantskih pisaca.

414 415

Knj. I, pogl. XI

XI POGLAVLJE1 Točan citat De admin. Imp. 36.60—7Ί i gotovo točan citat

De admin. Imp. 31, 3—20.2 Točan citat De admin. Imp. 30, 71—73.3 Točni citati De admin. Imp. 31,83 i 32,5>—6.4 Točan citat De admin. Imp. 30,01—63.5 Abraham Ortel idi Oertell (Abraham Ortelius, Antwerpen

16ί27 — 1598), geograf, kartograf, historijski geograf i op-ćenito antikvar, jedan od obnovitelja geografije u novomvijeku. Znameniti atlas Theatrum orbis terrarum tiskanmu je iprvi put 1570. u Antwerpenu. Kasnije se uz njegatiskala d povijesno-geografska dopuna Theatri orbis terra-rum parergon, sive veteris geographiae tabulae. Usp. izd.:Abrahami Orteiii Theatrum orbis terrarum s. a. i 1.,(Γ595?), primjerak iz Kartografske zbirke NSB u Zagrebu.Lučićev navod odgovara karti na star. 100, Osiuieczimensisducatus.

6 Točna interpretacija De admin. Imp. 30, 71—75 i 31, 3—6.7 Marcin Kromer (Martin iz Kjromeia, Martinus Cromerus,

1512 — 1589), poljski biskup, dovršio je 1555. godine djedoPolonia sive de origine et rebus gestis Polonorum u tri-deset knjiga, a Oko Γ575. djelo Polonia sive de situ, popu-lis, magistratibiis et republica Regni Polonici u dvije knji-ge. Oba su djela zajedno tiskana 1589. u Kodnu. Usp. izd.:MARTINI CROMERI De origine et rebus gestis Polonorumlibri XXX, Basileae s. a, Ιο. Oporinus. Za ovaj Lučićev na-vod najbolje odgovara C II prve knjige, De origine Slavo-rum tres opiniones, usp. izd. str. 4, igdje su od čeških ipoljskih pisaca redom sipomenuti loannes Dtugossus, Mat-thias Miechouiensis i Venceslaus Hagecus, te dvojica kojespominje posljednji od njdh, Pribislaws i Cosmas. I straniinovovijeki autori koje Kromer tu navodi očito su obuhva-ćeni formulacijom »-pisci češke i poljske povijesti«. To suredom loannes Merignola, Philippws Callimachus, Alber-tus Crantius i Antonitis Bonfinius. Kromerov je reper-toar u tom poglavlju upotpunjen i s nešto antičkih i rano-srednjovjekovnih izvora, ali su oni strogo uzevši prerani

da bi potpadala pod Lučićev izričaj.8 M. KROMER, o. c. knj. I, C IX Vnde Slavorum gentes

prodierunt, usp. izd. str. 15.9 M. KROMER, o. c. knj. I, C IV Slavos non esse Dalmaias,

neque lllyrios, usp. izd'. str. 6 i 710 Jordan govori općenito o Slavenima naseljenim u podru-

čjima sjeverno od Dunava. Poistovećuje dh s Venetima iAntima, Usp. izd. lordanis, Gotengeschichte, Leipzig 1913str. 31, 33, 34-35, 1,1».

11 Ptol. Geo. V, 8,13.a M. KROMER, o. c., knj. I, C IX Vnde Slavorum gentes

prodierunt, usp. iad, str. 16.13 Herod Hist. IV, 44.

416

Knj. l, pogl. XI

14 Krobizd su u Ps. Skimnovoj »Periegezi« spomenuti na višemjesta: st. 7.13—717, 748—-760 i nakon latoune iza koje sestihovi kontinuirano broje u st. 751—757. Broj knjige kojiLučić navodi ne odgovara, međutim, niti ovoj »Periege-zd« čiji se sačuvani dijelovi ne rastavljaju na knjige nitifragmentima »Periegeze« pravoga Skimna gdje se ne spo-minju Krobizi. Nismo otkrili otkuda se broj pojavio, alineku je podlogu morao imati. Nema, naime, nikakva tra-ga da bi ga Lučić bio ispravljao, a dzvor odgovara sviisizbog koje je spomenut.

15 Strab. VII, 5,12; pogrešan broj Strabonove knjige, koja jeinače u De Regno ispravno citirana i navođena.

ie U odnosu prema ranijem načinu citiranja Ptolemeja uDe Regno ni s ovim navodom nešto nije u redu, ali po-kriće u izvoru ima. Ptolemej spominje Krotoize u Geo.III, liO, 9.

17 Točan navod De admin. Imp. 30,61—71 i 31,8—2,1.18 Nije jasno na koje »-gore navedeno« mjesto Lučić misli,

Na mjestima obuhvaćenim prethodnom bilješkom ne ka-že se da su Hrvati došli u Dalmaciju za vrijeme Heraklijanego samo da su se podvrgli njegovoj vlasti. Moguće je,međutim, zaključiti da su tada i došli (v. bilj, l uz C IX).

19 C. BARONIO, usp. izd. sv. VIII, columna 458, ali izričitoza g. 641.

20 Točan navod De admin. Imp. 30, 67—69.21 Prvi citat De admin. Imp. 31,15—42 uglavnom je točan,

osim toga što je izostavljeno spominjanje dozvole caraHerakiija Hrvatima da se nasele u Dalmaciji (isto, 31, 19),i što se spominje samo nadbiskup, a ne i biskup upućen izRima (isto, 301, 23). Također zbog položaja genitiva eorumispred Detts nije sigurno je Ili Lučićev predložak odgova-rao verziji originala koju donosi uspoređeno izdanje (Deadmin. Imp. 31,41: fra των Χρωβάτων ό Θεός ττροπολεμεϊ...),ili onome što stoji u jedinom sačuvanom rukopisu Por-firogenetova djela, ϊνα ό των Χρωβάτων ύ &eo<;...„ što biznačilo »Bog Hrvata«. O tome v. R. KATIČIC, «-Bog Hr-vata« u Konstantina Porfirogeneta, Melanges Skok, Zag-reb 1985. Drugo je točan citat De admin. Imp. 30, 71—90.Rečenicu o arhontu iliričko-jpanonskdh Hrvata, koji· šaljepoklone arhontu dalmatinskih Hrvata, moguće je premaizvorniku shvatiti, pa dakle i prevesti, na više načina.Latinski je prijevod kakav donosi Lučić jedan od mogu-ćih, a hrvatski je prilagođen njemu.

22 «-Pisac o djelima kralja Dagoberta« — Gesta Dogobertisu jedna od dopuna povijesnom djelu iz VII st. koje sesačuvalo pod Predegarovim imenom (Pseudo Fredegar).Ono je samo kronika pisana barbarskim latinskim jezi-kom, kompilacija koju su u različito vrijeme sastavljalirazličiti autori, ne osobito sistematična. Gradivo je raz-vrstano u četiri knjige, s dodacima iz prve pol. VIII st.Usp. izd.: Gestorum Dagoberti Scriptor, MG H, Scriptoresrerum Merovingicarum t. II, str. 408, 15—19.

417

KnJ. I, pogl. XI, XII Χ1Π

23 Gest. Dag. ibidem str. 410, 31—34.24 Paul. Diac. Hist. Lang. V, 21.25 W. LATZ, De migrationibus knj. VI, De Towriscis, Cornis,

Cranis, iapođibus, eorundemque popularum sedibus anti-qwis et westigiis, usp. izd. str. 148—220.

28 Točna interpretacija De admin. Imp. 30, 78—90.27 Radi se o Justinijanu II (665·—©9>5 i 705—711)·, koji 687—8.

ratuje protiv Bugara, a 688—9. preseljava slavenska ple-mena. Podaitke je Zonara preuzeo od Teoiana (Theoph.364, 5—15; usp. Viz. I, 226). Zon. o. c. 368, -10—12.

28 Ιο. Cedr. o. c., I, 7Θ5, 112; I, 766, 13.23 Točan navod De admin. Imp. 30.87—90 i 31', 21 H25.30 Točan navod De admin. Imp. 31, 21—25, ali se u 30. glavi

spominju samo biskupi, a ne d nadbiskup. Navod je točani za Tomu Arhiđakona, HS XI, 22»-ι22θ/40.

31 Konstantin Porfirogenet to ne piše izričito, ali se takomože zaključiti iz De admin. Imp. 31, 31—42.

32 Navod je točan (Toma Arhiđakon HS X, 228/40), ali inter-pretacija ne odgovara Tominu tekstu, jer ovaj ne kaže dasu se brakovi između Hrvata i Romana počeli sklapatinakon pokrštavanja, več ih smješta u vrijeme prije IvanaRavenjanina.

XII POGLAVLJE1 Navod De admin. Imp. 32, 21—36. djelomično točan. Kon-

stantin nigdje ne tvrdi da su Srbi naselili Duklju, dapačeje izostavlja iz popisa zemalja koje su naselili (isto, 32,21—23).

2 Konstantin Poriiirogeneit nigdje ne kaže izričito da suHrvati naselili zapadni dio Dalmacije, ali se to zaklju-čuje iz opisa njihovih zemalja (De admin. Imp. 30, 90—117i 31, 68—70).

3 Točan citat De admin. Imp. 30, 75—78, uz napomenu izbilj. 21 uz C XI. Citat je samo iz 30, a ne i iz 31. glave.

4 Zaključak, koji ne mora biti nužno ispravan, temelji sena točnim navodima De admin. Imp. 30, 8—11 i 30, 75—78.

5 Točan citat De admin. Imp. 30, 113—117.

XIII POGLAVLJE1 Točan cd tat De admin. Imp. 30, 100—104.2 To nije citat, ali su županije točno nabrojene prema De

admin. Imp. 30, 90—<94, s izvjesnom razlikom u grafijigacke županije.

3 Biograd na moru: Stolni Biograd (Szekesfehervar): Be-ograd.

4 Uz livanjsku ponornicu Bistricu nailazi se prema današ-njim specijalkama rječica Stuinba i na njoj istoimeno na-

418

Kn}. I; pogl. XIII, XIV

selje, sve vrlo blažu Livna. Vjerojatno Lučić misli na tenazive, a zamjenu-likvida mogao je izvesti sam da bi ihprilagodio obliku u Porfirogeneta, mogao je biti i krivoobaviješten, a moguće je i da su nazivi u njegovo vri-jeme glasili drugačije nego danas. Usp. npr. »Hrvatskuenciklopediju« s. v. Bistrica, 1. gdje se kao pritoka te li-vanjske ponornice spominje ponornica Studba.

5 Odrednica »blizu izvora Une« i grafija naziva upućuju daje Lučić pomišljao na naziv koji bi se morao povezati sdašnjim toponimima Gornji i Donji Zaklopac.

6 Točan citat De admin. Imp. 31, 68—7iO.7 Usp. drugi dio bilj. 21 uz C XI, i bilj. 3 uz C XII.

XIV POGLAVLJE1 Prvo je točan citat De admin. Imp. 29, l—7. Drugo nije

citat, nego uglavnom točno navedeno De admin. Imp.29, 46—53. U popisu gradova nedostaje Kotor, što je vje-rojatno posljedica očite greške u (rukopisu De admin.Imp., gdje nabrajanje gradova započinje s rd Si κάστρα.O tome v. Viz. II, str. 13 i bilj. 13. Kotor se ne spominjeniti u popisu gradova koji su Slavenima plaćali danak(De admin. Imp. 30, 132 -.'142), ali ga nalazimo navedenau opisu dalmatinskih gradova (isto, 29, 263—i27i), madana čudnom mjestu — između Trogira i Zadra. Treće jetočan citat De admin. Imp. 29, 285—285, s izvjesnim raz-likama u grafiji imena otoka.

2 Točna interpretacija za više mjesta u De admin. Imp.,npr. za 29, 3—7.

3 Usp. bilj. l i 6 uz ovo poglavlje.4 Ovakva oblika usp. jadanje uopće ne poznaje. Za Itin. Ant.

5120',! bilježi međutim varijantu Corura za ime Korkire,što je u nekoj verziji moglo dati i oblik kakav navodiLučić. Sto je pak on smatrao tim otokom, pokazuje tirećakarta priložena De Regno, gdje je ime Choara upisao uzotok koji je nesumnjivo Biševo. (Usp. i kartu Illyricumhodiernum).

5 Steph. Byz. s. v. AdSeara ή' AdBearov. usp. izd. str. 405;Tob. Peut. VI, b = VII, 1.

6 To nije citat, ali su otoci navedeni točno i istini redoslije-dom kao u De admin. Imp. 36, 14—23, s izvjesnim, pone-kad većim, razlikama u grafiji.

7 Naziv otoka uwscujemo u skladu sa zapažanjem kojesmo iznijeli u bilj. 4 uz ovo poglavlje.

8 Točan navod De admin. Imp. 36, 21—23.9 Točan citat De admin. Imp. 29, 233- 234.

10 Točna interpretacija Const. Porph. Bas. 28S, 11—12.11 Cedren preuzima čitav tekst od Ivana Skilice V. bilj. 40

uz C VI. Usp. izd.: loannis Scylitzae Synopsis Histori-arum, Ιο. THURN, Berlin 1973; upotrijebljeno mjesto je

419

Knj. I, pogl. XIV, XV

Cedr. VII, 26, u usp. izdanju str. 146. letd podatak navodii Konslantin Porfirogenet, De Thematibus; usp. Rački,Doc. 342—343.

12 J. LUKARIĆ, o. c., koristi naslov »re di Dalmazia« i ondjegdje prepričava LjPD, i samostalno. Usp. npr. str. 2, 3, 5,6, 1(1 i 14 starijeg uspoređenog ladanja. O postojanju takvanaslova u LjPD vidi, međutim, slijedeću bilješku.

13 Pop Dukljanin nigdje ne tvrdi izričito da su slavenskivladari u zaleđu nosili titulu kraljeva Dalmacije. Kolikonam je poznato, tek Marko Marulić 1910. naziva Duklja-ninovo djelo historijom kraljeva Hrvatske i Dalmacije,dok Rafael Levaković 1648. piše o »certe anticaie di Redi Dalmazia e Servia«. Tako bi titula kraljeva Slavonije(Hrvatske, Snbije) i Dalmacije bila odraz kasnijeg razvit-ka. O naslovima rukopisa i izdanja LjPD vidi komentarV. MOSINA U LjPD 12 -15.

14 Genealogija snpskih vladara u De admin. Imp. 32, 30—95.15 Ivan, po službama koje je obavljao kuropalat i drungarij,

ob'čno se spominje kao Ivan Skilica (Ιωάννης Σκυλίφκ,druga polovina XI stoljeća). Njegova je kronika sačuvanau latinskom prijevodu iz XVI stoljeća i u nešto original-nih fragmenata, ali je najbolje sačuvana u djelu GeorgijaCedrena koji ju je preuzeo u svoju -povijest. Obuhvaćalaje razdoblje od 811—1079. godine. Usp. izdanje iz bilj. 11uz ovo poglavlje, i izdanje Geongija Cedrena. V. slije-deću bilješku.

ie Opisujući ustanak Stjepana Voiislava u Duklji (1084——\1052) Cedren spominje i njegova sina Mihajla. Usp. izd.str. 5115—61017; Viz. III, 51—178.

17 Ana Komnena ("ΑΚΡΟ ή Κομνηνή, 1083 — nakon 1147),kći caira Aleksija I. Napisala je povijest svoga oca u 15knjiga, i to je prvo veliko literarno djelo književne rene-sanse u vrijeme dinastije Komnena. Razlozi što srpske(raške) vladare Bodina i Mihajla naziva »Daimatima«možda leže u želji za arhaiziranijem. Ona 1:2 puta spomi-nje »Dalmaciju« i 10 puta »Dailmate«, ali i relativno vje-rodostojno i pouzdano opisuje događaje vezane uz raškupovijest između 1081 — 1114. Usp. izđ·.: Anna Comnena,Alexias I i II, Leipzig 1884, na raznim mjestima; Viz. III,367—395,

18 Ivan Cinam (Ιωάννης Κίνναμος, poslije 1143 — oko12130), sekretar i povjerljiv prijatelj caira Manuela I Kom-nena (1143 — 1180). Napisao je povijesno djelo »Izvod«(Epitome) u kojem je obuhvatio vladavinu Ivana II (1125i——11143) i dio Manuelove do 11176, Cinam spominje Beloša,Primdslava, Desu, a indirektno i Stefana Nernanju. Usp.izđ1.: loannis Cinami Epitome, Bonn 1836, str. 203, 204,287, 288 i dir; Viz. IV, 1-407.

XV POGLAVLJE1 Karlo je pozvao papu Lava III u Paderborn, u Šašku, da

se opravda pred optužbama koje su do njega doprle odpapinih protivnika.

420

Kn). I, pogl. XV

2 Einhard (Eginhardus, o. 770—840), tajnik i prijatelj KairlaVelikog. Najznamenitije mu je djelo Karlova biografija, apripisuju mu se i anali karolinškog kraljevstva, iako au-torstvo nije dokazano. Sastavljao je i pjesme i teološketraktate, a sačuvana su i njegova pisma. Usp. izđ.: Ein-hard, Annales, MGH. Ovdje je citirana bilješka za g. 799,a ne 709, što je očevidno tiskarska greška. Eginh. Ann,799, usp. izđ. str. 108, općenito je preuzeto s manjim iz-mjenama. U Lučića npr. stoji »Huni«, a u Einharda »Ava-ri«. Tafsatika je današnji Trsat.

3 O Sigoniju usp. bilj. 96 uz C I. Ovdje Lučić koristi nje-govo povijesno djelo Historiarum de Regno Italiae libriquindecim (dalje: Hist.) koje smo uspoređivali prema ba-selskom izdanju iz 1575. godine. I citat je Sigonijev: C.SIGONIO, Hist. IV, poglavlje Idem Carolus cum filio Pi.pino Rex, usp. izđ. str. 159.

4 Radi se o g. 800. Karlo je okrunjen 25. prosinca, dakle naBožić, a razlike u datiranju koje preuzima i Lučić nastalesu zbog drugačijeg početka kalendarske godine. Ona je ta-da počinjala baš 25. prosinca. Eginh. Ann. 801, usp. izđ.str. 112.

5 Zbivanja iz prosinca 805 (nakon 25) Einhard, pa i Lučić,stavljaju u 806. godinu. Eginh. Ann. 806, usp. izđ. str. 120i 122. V. prethodnu bilješku.

6 »Oporuka Karla Velikog« — Lučić citira dokument kojimje Karlo 806. godine podijelio državu među sinove, i kojinije identičan posljednjoj volji koju je diktirao predsmrt. U usp. izdanju Einhards JahTbiicher, Leipzig 1888,dokument je u njemačkom prijevodu reproduciran u bi-lješci na str. 107/8, uz napomenu da je original tiskan uCapitula Regni Francorum I, 126, sqq.

7 Einhard, Vito Caroli Magni, Hannover 1905, cap. 15, str.16.

8 Sto se Einharda tiče, Lučić misli na gornji ulomak iz Vi-tae. Einhard inače Panoniju spominje 18 puta, Liburnijutri, a Dalmaciju devet puta. Lučić je u pravu. Franačkase terminologija općenito, pa i Einhardova u konkretnomslučaju, prilagođuju klasičnoj antičkoj. S obzirom na goreuočen primjer citata iz Sigonijeva povijesnog djela gdjesu parafrazirani franački anali (usp. bilj. 3 uz ovo po-glavlje), Lučićeva se opaska vjerojatno odnosi na Sigo-nijevo izlaganje u Hist. Sto se tiče Ptolemeja, opaska setemelji na slijedu pokrajina u njegovoj »Geografiji«.

I. G. — Β. Κ-Μ.9 Eginh. Vita kao u bilj. 7 i Ann. kao u bilj. 5 uz ovo po-

glavlje.10 Einhard nigdje ne spominje izrijekom bilo Hrvate, bilo

Hrvatsku. Međutim, o takvu rasporedu snaga na Jadranukakav opisuje Lučić izvještava Einhamđ na raznim mjesti-ma. V. Ann. str. 136, 151, 155, 161; Vita str. 16.

11 Eginh. Vito 15, usp. izđ. str. 16, 5—6.

421

Knj. I, pogl. XV

12 Niceta Honijat (NiKrfra? d Χωνιώτ)?, sred. XII st. — 1213)bio je državni činovnik u Carigradu, a nakon 1ΒΟΘ. u Ni-keji. Osim govora, nekoliko pisama, pjesme, te »Panop-lija« (važnog izvora za povijest religije u XII st.), napisaoje i »Kroniku«, gdje u 21. knjizi nastavlja Anu Komnenu iIvana Zonaru, obrađujući razdoblje od 1118—1206. godine.Usp. izd.: Nicetae Choniatae Chronica, Bonn 1835, str. 25,4 i 122, 18. Φραγγοχωρίον između Save i Dunava (Istra)prema tim mjestima zauzima Ivan Komnen, a ruši Ma-nojlo Komnen. Kontinuitet naziva »Frankohorij« danasse bez oporbe gleda u Pruskoj gori, a smatra se da se kaopokrajinski naziv odnosio na Srijem. S kojim bi današ-njim mjestom trebalo povezivati »Frankavilu«, procje-njuje se različito: u obzir dolaze Sremska Mitrovica iManđelos.

I. G. — Β. Κ-Μ.13 Albert iz Aixa (Aachena — Albertus Aquensis, prva pol.

XII st.), kanonik, napisao je u 12 knjiga najopsežniju po-vijest prvog križarskog rata i Jeruzalemskog Kraljevstvado 11121. godine. Usp. izd.: Alberici Aquensis Historia Hie-rosolymitanae expeditionis, Patr. L. 166. Radi se o mje-stu iz knj. II, cap. VI, usp. izd. str 414. Albert govori olocum qui dicitur Francavilla, a po kontekstu bi se mo-ralo nalaziti kraj ili blizu Drawa fluvium.

14 Tab. Peut. VI, 5.15 Točan navod prema De admin. Imp. 32, 15il.16 Eginh, Ann. 815, usp. izd. star. 142.17 Život cara Ludovika Pobožnog opisao je u prvoj polovina

9. stoljeća biskup Triera Thegan (Theganus). Istodobno jeLudovikov životopis sastavio i zapadnofranački svećenikdvorske kapele koji je ostao anoniman, a spominje sepod pseudonimom Astronom (Astronomus). Tako postojedvije verzije životopisa. Lučić koristi Theganovu. Usp.izd.: Thegan, Kaiser Ludwigs des Frommen Leben — Vi-ta Hludovici Pii, Berlin 1350, za god. 815—817, usp. izd.str. 30—32.

w Nepos može značiti i nećaka i unuka. Ovdje je najvjero-jatnije nećak, jer se Unrok spominje kao comes 811, a nezvuči vjerojatno da bi samo šest godina kasnije imaounuka koji ide na samostalan pohod.

19 Eginh. Ann. 817 i 819, usp. izd. str. 14S i 149. V. i bilj. 17uz ovo poglavlje..

20 Eginh. Ann. 817, usp. izd. str. 145.21 Theg. Vita 817, usp. dzd. str. 35.22 Eginh. Ann. 818 i 819, usp. izd. str. 149 i 151.23 Theg. Vita 8118 i 819, usp. izd. str. 38 i 40.24 Ptol. Geo. III, 10, 10 prema uspoređenim izdanjima ne sa-

država toponim Tirnak. Ona bilježe feoruptelu koja samoliiči na nj, a u tekstu ne predlažu čitanje koje bi potkri-jepilo Lučićevu tvrdnju.

Knj. I, pogl. XV

25 Plin. N. H. III, 26, 149.26 Tab. Peut. VII, a = VII, 4.27 Dok u tekstu spominje selo Gudusku (vicus Gudusca...

od flumen Mlauna), Lučić je na četvrtog karti priloženojDe Regno ucrtao rijeku »Mlavnu« ili »Gudusku« (Mlaunaf l . o Gudusca) kako se ulijeva u Moravu na položaju štobismo ga danas mirne savjesti dodijelili Resavi. Hidro-nim, što ga je u tekstu iz Mhauna preprav.o u Mlauna ikoji je, asocirajući Mlavu, naigoviještao rješenje za to štobi Lučiću mogao biti vicus Gudusca, time postaje nov pro-blem. Nešto se slična javlja, prema reprodukciji R. NO~VAKOVIĆA, Baltički Slaveni u Beogradu i Srbiji, Beograd196,5, Narodna knjiga, str. 23, i na karti Srbije GiacomaCantellija da Vignola, tiskanoj 1684. u Rimu, gdje se jed-nako ucrtana rijeka zove Mhauna ot Gudusca. Javlja sedakle oblik što ga je Lučić u svom tekstu ispravio uMlauna. Nastojeći otkriti o čemu se radi, imali smo prili-ke u kartografskim zbirkama NSB i Arhiva Hrvatske uZagrebu vidjeti nekoliko CanteMijevih karata, koje do-duše zahvaćaju isto područje, ali ne pokazuju ni takverijeke ni takvih hidronima. Lučićeva karta Illyricum ho.diernuin na žalost ne seže dovoljno za istok da bi ovoobjasnila. Tragajući pak za korijenima identifikacijeGuduscum — Kučevo koja je ušla i u »Enciklopediju Ju-goslavije«, prema starijoj literaturi koju u n. dj. navodi RNOVAKOVIĆ, mogli smo utvrditi samo jedan novovijefciputopis francuskog autora kao njen izvor, i to izvor kojise samo navodi, a ne i citira. Nije stoga moguće preciznoutvrditi kakvu antičku potkreipu ima toponim Guduscumni kako se i zašto u Lučićevo doba javlja odgovarajućihidronim. Međutim, na što misli Lučić, može se vrlo ja-sno utvrditi.

Spasonosan je za ovo pitanje podatak kojim na te-melju Lučićeve rukopisne ostavštine raspolaže prof. Mi-roslav Kurelac, a stavlja ga na raspolaganje za potrebeovoga izdanja. Lučić je naime izričito zapisao da »Gu-duskom« simatira Braničeve, a na četvrtoj je karti prilo-ženoj De Regno doista ponad svoje Mlavne — Guduske, uu četverokutu između nje, Morave, Dunava i bezimenekraće rijeke (Peka) upisao Braničeva, i to ne kao topo-nim, već kao pokrajinsko ime. Braničevski pak kraj u ši-rem smislu obuhvaća porječje Peka, «gdje u gornjem tokustoje na raspolaganju današnji toponimi Majdan Kučaj-na. Kučajna i Kučevo i hidronim Kučajna, a uz to i hd-dronim Gložana koji po našem mišljenju po lingvistič-kim kriterijima Lučićeva doba čak bolje odgovara za po-vezivanje s Guduskom. Obje su rijeke pritoke Peka, aupravo od Kučeva vode komunikacije između gornjih to-kova Peka i Mlave. Njihove gornje pritoke, dakle i Ku-čajna i Gložana, izviru u Homoljskim planinama koje surazvodnica Peka i Mlave. To bi moglo objasniti i zabu-ne s imenom rijeke. Upozoravamo na činjenicu da Lučićnije siguran u geografiji istočnog dijela današnje Jugosla-

422 423

Kuj. I, pogl. XV, XVI

vije: to se do ovog mjesta u tekstu pokazalo serijom is-pravki latinskog imena za Drim, ispravkom zabune okoTauruna i Singiduna i neispravljenom tvrdnjom da suFrankohorij i Frankavila (usp. bilj. 12 i 13 uz ovo po-glavlje) trans Danubium in Dacia. Uzevši u obzir da Lu-čić bez ikakve dvojbe smješta Tdmočane na Timok, a»•Guduskane« blizu njima, valja utvrditi da je prethodniksvim kasnijim tumačima podataka iz franačkih anala kojisu u »Gudusfeaniima« voljni gledalti Kučane, a ne Gačane.U skladu s time, opredjeljujemo se za prijevod »Kučani«koji najizravnije pokazuje u koji je predio Lučić smjestio»Guduskane«, ali naglašavamo da time nipošto nije rije-šen problem njegova neobičnog troisitva koje čine vicusGudusca, /lumen Mlauna o Gudusca — pritoka Morave iGudusca — Braničeva, pokrajina.

28 Egirih. Ann. 821, usp. izd. str. 155.29 Theg. Vita 821, usp. izd. str. 42.

:ln Eginh. Ann. 82:2 i 823, usp. izd. str. 156 i 161.31 Theg. Vita 822 i 823, usp. izd. str. 43 i 46.32 Eginh. Ann. 821, usp. izd. str. 155—456.33 Eginh. Ann. 8,24 i 826—828, usp. rad. str. 1Θ5—6, 170, 173,

174.34 Eginh. Ann. S3& i 824, usp. izd. str. 159 i 165. Einhard

Predenecentima naziva stanovnike Braničeva. Za Abo-drite Eginh. Ann. 795, usp. izd. str. 97. U prekodunavskojDakiji Lučić kao oslonac za identifikaciju sa sjevernimAbodritlma — Bodrićirna, kojima prilagođujemo prijevod,vjerojatno ima na umu toponim Bodrog, u njegovo vri-jeme aktualan u toj funkciji i uz to eponiman za bačko--bodirošku biskupiju, danas dijelom sačuvan u toponimuBodroški salaSi između Bezdana i Bačkog Monoštra.

I. G. — Β. Κ-Μ.35 Eginh. Ann. 796, usp. izd. str. 99

XVI POGLAVLJE

1 Datacijama uz koje vjerojatno treba vezati Sigonijevo imeodgovara za g. 638. otkup zarobljenika i pohranu sveta-čkih moći u Lateranu C. SIGONIO, Hist. knj. II, poglav-lje Flavius Rotharis Rex, usp. izd. str. 62, a za g. 649. inapad na Sipont isto poglavlje, usp. izd. str. 66.

2 Po brojanju rukopisa to je Paul. Diac. Lang. IV, 46,po usp. izdanju IV, 44.

3 Ovo je jedno od mjest§ u De Regno gdje se jasno vidida Lučić jadranski prostor sebi predočuje na antički nau-či n, protegnut gotovo bez odstupanja u pravcu istok-za-pad. Jedino tako Ravena može biti u zapadnom dijeluItalije, a Sicilija uz njen istočni kraj.

4 C. SIGONIO, Hist. knj. I. pogl. Flavius Autharis Rex, usp.izd. str. 21.

Knj. I, pogl. XVI

5 Paul. Diac. Lang. III, 27.0 Paul. Diac. Lang. IV, 25 po numeraciji rukopisa, po usp.

izdanju IV, 24.7 Paul. Diac. Lang. IV, 40.* C. SIGONIO, Hist. knj. I. pogl. Flavius Agilulfus Rex;

usp. dzd. str. 46.9 Gtrguir umire 604. i podatak o Θ05. godini ne može stajati,

ali su u osnovi Lučićevi zaključci apsolutno prihvaljivi.Slaveni prodiru u Istru (usp. bilj. 12 uz C VIII), ali jeto rečeno za godinu 600. Kontinuitet, pak, grčke vlastiodržao se kroz čitav rani srednji vijek, do dolaska Fra-naka krajem VIII st.

10 Paul. Diac. Lang. V, H2, doslovno.11 Atlasi. Bibl. II, Patr. L. 128, str. 791—7ΘΙ2, govori huius

temporibus, ali spominje Istru12 Eginh. Vita 15, usp. izd. str. 16.13 Papa Hadrijan I (77Br—7S6), saveznik Karla Velikog, umno-

gome pripremio Karlovo uzdizanje iz kraljevske u carskučast. Istovremeno, s propašću kraljevstva Langobardastvaraju se uvjeti za postojanje papinske države. Usp. izd.Hođrionus papa, Epistolae, Patr. L. 128; upotrijebljena jeEp. IV, usp. izd. str. 11177—1178.

14 Eginh. Vita 16, usp. izd. str. 16.15 Koparske laiude citira, spominjući i Lučićevo pozivanje

na njih, koparski biskup P. NALDINI, Corographia Ec-clesiastica, o sia descrittione della citta e della Dioecesidi Giustinopoli, detto volgarmente Capo d'Istria, Mleci1700, Albrizzi. U knj. I — »Della cattedrale di Giustino-podi«, u pogl. 3 — »Consecratione, e Reliquie di queKLa«na str. 55 i 56 reproducirani tekst lauda pokazuje da seLučić doista poziva samo na očuvani običaj, a ne i nasadržaj takvih pjevanih molitvi u Kopru: u njima se spo-minju dužd, biskup i mletački potestat — kapetan, nitkodrugi. Tako Lučića shvaća i Naldini, a on bi vjerojatnopoznavao, pa i spomenuo i kakvu arhaičniju varijantu sa-držaja lauda, da se o njoj čuvala svijest u njegovoj vlasti-toj stolnoj crkvi. Koparske laude. čini se, nisu u litera-turi privukle mnogo interesa, te zahvaljujemo prof. drDanilu Klenu po čijem smo naputku u Nalđinijevu djelumogli provjeriti Lučićev navod

16 Usp. bilj. l uz C VII.17 Papa Pavao (737i—767, u Lučića kriva godina kraja ponti-

fikata), protivnik ikonoboračkog pokreta u Bizantu zaKonstantina V, uspijeva se približiti i privući na svojustranu franačkog kralja Pipina Malog. Usp. izd.: Episto-Zorum PauZi Labbeana Sylloge, Patr. L, 89,, Ep. H str.1179—80; Ep. VII, 1184—5.

18 Popio je od II st. toponim u uporabi za ant. Ticinum, da-nas na prostoru Pavije.

19 Bernarde Giustiniani (Bernardus lustinianus, Mleci 1406—

424 425

Knj. I, pogl. XVI, Prilog

—1489) obavljao je visoke funkcije za mletačku državupri papinskom dvoru, i visoke službe u samim Mlecima.Umro je na položaju prokuratora sv. Marka. Najznačaj-nije djelo povijesnog sadržaja, De origine urbis Veneti-arum rebusque ab ipsa gestis historia, Mleci 1492, obuhva-ća u 15 knjiga povijest Mletaka od osnutka do 809. godi-ne. Nema sumnje da se Lučić na nj poziva, ali ga nismouspjeli pribaviti.

20 Eginh. Ann. 805 i 808, usip. izd. str. 120' i 1,27.21 Steph. Byz. s. ν. Δελματία, usp. izd. str. 224.

Const. Porph. De them. 57, 20 x

B. K-M. — N. Β. \22 Eginh. Ann. 821, usp. izd. str. 155—156.

PRILOG(Predgovor i uvod u De Regno Dalmatiae et Croatiae)

1 Ovaj predgovor i uvod predvidio je Lučić u prvoj ver-ziji djela De Regno, ali ga nije objavio. Sačuvan je u ru-kopisu unutar Lučićeve rukopisne ostavštine u Arhivusplitskog kaptola (Archivium Capituli Cathedralis Spa-latensis, sv. Nt 528, Ser. B, fol. 5—6 verso), Prdje ovogtelksta nalazi se nenumerirana naslovna stranica kojaglasi De Regnis Dalmatiae et Croatiae indagationum li.bri V. Nakon toga slijedi sadržaj knjiga i poglavlja ras-poređen u pet knjiga Predgovor i uvod u svemu odgo-varaju prvotnom Lučićevu nacrtu djela De Regno. Takose u naslovu i tekstu nalazi De Regnis i raspored u petknjiga, što je kasnije Lučić promijenio unijevši ispravkeu svoje rukopise. Usp. M. KUEELAC, Lučdćev autografdjela »-De Regno Dalmatiae et Croatiae·« u Vatikanskojbiblioteci i drugi novootkriveni Lučićevi rukopisi, PrilogI — Predgovor i uvod u De Regno Dalmatiae et Croatiae,Zbornik Historijskog instituta JAZU u Zagrebu 6/1969,str. ise—iiea

2 Lučić je ovdje prije svega imao u vidu tzv. »Kandijskirat« koji je u Dalmaciji trajao od 1654 — 1669. godine,kao i uspješne protuturske vojne operacije Zrinskih (Ni-kole i Petra) koje su naišle na odjek u Dalmaciji i usvijetu. Na evropske protuturske udružene snage (evrop-sku protutursku koaliciju) računali su Zrinski i njihovkrug, koji su za kandijskog rata pomagali Veneciju, anastojao je oko toga i Lučićev prijatelj Stjepan Gradić,koji je u tu svrhu poduzeo niz diplomatskih akcija i na-pisao poslanice pod naslovom De presenti statu Ottoma-nici Imperii (Bitaliotheca Vaticana: Ms. Reginenses la.tini 1476; Ms. Vaticani latini 6907; Ms. Ottoboni latini2480 — NSB u Zagrebu R 3232). Događaje u vezi s kan-dijskim ratom u Dalmaciji opisao je opširno FranjoDIVNIC, Historia della guerra di Dalmatia tro Vene-tiani e Turchi, koje je po smrti F. Divnića Lučić prire-dio za tisak. Za međunarodnu protutUTSku akciju zalagao

Prilog

se i J. Blaeu, izdavač Lučićeva djela De Regno u pred-govorima glasovitom svjetskom atlasu Atlas Maior siveGeographia Blaeviana. U vezi s time je i posveta Luči-ćeve karte Illyricum hodiernum banu Petru Zrinskomobjavljene uz djelo De Regno i u Atlas Maior.

' Lučić naglašava da piše indagationes — istraživanja, štoodgovara njegovu metodološkom postupku u De Regno.Lučić nije primijenio u dotadašnjoj hrvatskoj historio-grafiji uobičajeni pripovjedni način, već znanstveno-is-traživački pristup događajima, problemima i pitanjimapovijesnog razdoblja koje obrađuje. U više navrata Lučiću svojim pismima i sastavcima spominje indagationeskoje obavlja, piše i koje je objavio. Izdavač J. Blaeu upozdravnoj riječi u De Regno, Amsterdam 1668. godine,naziva Lučićevo djelo indagationes.

4 Marko Marulić ((1450—1524) preveo je s hrvatskog na la-tinski jezik povijesno djelo koje se u literaturi naziva»•Hrvatska kronika·« ild hrvatska redakcija »LjetopisaPopa Dutoljaridna·«. U Maruldćevu latinskom prijevodudjedo nosi naslov Regum Dalmatiae et Croatiae gesta.Prijevod je učinio Marulić na osnovi rukopisa koji jeSplićanin Dominik Papalić našao u Poljicima u kućiMarkovića 1500. godine. Lučić je prepisao tekst Maru-lićeva prijevoda iz rukopisa Splićanina Petra Oindra1638. godine. Lučić je posjedovao imkopis ovog djela pi-san hrvatskim jezikom (latinicom) koji je iz predloškapisanog »-haruaochim pismom-« prepisao 1546. g. JerolimKaletić. Posjedovao je i tzrv. latinsku redakciju ovogdjela koja je na osnovu uvoda dobila naslov PresbyteriDiocleatis Regnum Slavorum. Ovaj tekst koji se pripi-suje anonimnom svećeniku iz Bara ili biskupu barskomGrguru (ti 195) dobio je u literaturi naziv »Ljetopis PopaDukljanina·«. U njemu se opisuju povijesni događaji hr-vatske, srpske i bugarske povijesti do kneza Radoslavaoko 1160. godine. Hrvatska redakcija, koju je našao Pa-palić, a preveo na latinski Marulić, podudara se sa spo-menutom latinskom do smrti kralja Časlava (960. g.),nakon čega slijedi povijest hrvatskih kraljeva do smrtikralja Zvonimira 11189. godine. Lučić je uz De Regnoobjavio tekst latinske redakcije pod naslovom Presbj/teriDiocleatis Regnum Slavorum (str. 287—302) i Marulićevlatinski prijevod pod naslovom Regum Dalmatiae etCroatiae gesta a Marco Marulo Spalatensi patricio lati-nitate d'onata (str. 303—309), dok je rukopis J. Kaletićapohranio u Vatikanskoj biblioteci (Ms. Vat. lat. 7019).

5 Dominik Zavoravić (Dominicws Zavoreus, Zavoreo, Ši-benik oko 1540—1608), pisac je povijesnog djela De re-bus Dolmaticis libri quinque (octo), Šibenik 1603, kojeobuhvaća povijest Dalmacije do 1437. godine. Premdapisano s nedovoljno 'kritičnosti, Zavorovićevo djelo pred-stavlja prvu sistematski pisanu povijest Dalmacije. Dokse kod opisivanja ranijih razdoblja hrvatske povijestioslanja na Maruldćev prijevod hrvatske redakcije LjPD,

426 427

Prilog

Zavorovdćeva izlaganja kasnijih razdoblja pouzdanija sui često se osnivaju na dokumentarnoj građi. Zavorovićje osim toga dao određeni suvisli raspored vremenskihrazdoblja hrvatske povijesti srednjega vijeka. Napisaoje i djelo Trattato sopra le cose di Sebenico, Šibenik1597, koje obuhvaća povijest grada Šibenika do 1410. go-dine. Sačuvano je više rukopisa Zavorovićeva djela DeRebus Dalmaticis među kojima je jedan pisan Lučiće-vom rokom.

6 Mihovil Solinjanin (Michele Salonitano, Michele di Sa.tona, XV—XVI st), pisac izgubljena djela Trattato dellaDalmazia odn. Trattato dell'Ittirico. Djelo je u više na-vrata citirano kod M. Orbina u II Regno de gli Slavi ikod J. Lukarevića u Copioso ristretto degli annali diRagusa. Mihovil Soldnjanin spominje se i u grbovnikupod naslovom Arme dell'Illirico Stato di Dalmazia inti.tolato Notizie Historiche descritte dal Autentico di Dno.Michiel Salonitano sin dell'Anno 1010, nella Descritioneche fece del Regno di Slavi ad laudem Dei (rukopisXVIII st. iz ostavštine Pappafava u Naučnoj biblioteciu Zadru, Ms. 7145). Usp, F. SlSlC, Letopis popa Duklja.nina, Beograd 1928, str. 15—31; A. MAYER, LjetopisacMihovil Solinjanin, Nastavni vjesnik 40/1931—1932, Za-greb 1932, str. 281—287; A. MAYER, Dodatak članku oMihovilu SoSiinjaninu, Nastavni vjesnik 41/1932—1933,Zagreb 1933, str. 141; S. ClRKOVlC, Izvora Mavra Orbi-na, u Mavro Orbin, Kraljevstvo Slavena, Beograd 1968,str. 409.

7 Baltazar Splićanin (Baldassare di Spalato, B. Spalatino,XV—XVI st.), pisac izgubljena djela koje se citira kodM. Orbina i J. Lukarevića pod naslovom Origine di Spa-lato. Citati su u vezi s dalmatinskim gradovima i njiho-vim postankom, uključujući Kotor d Perast. Prema ŠimiLjubicu, neki Marko Alandi preveo je na talijanski dje-lo Baltazara Splićanina pod naslovom Delle cose dellanazione illirica. Usp. S. GLIUBICH, Dizionario biograficodegli uomini illustri della Dalmazia, Vienna — Žara 1856,str. 17; F. SlŠlC, Letopis popa Dukljanina, Beograd 1928,str. 13—il5; S. ĆIRKOVIĆ, Izvori Mavra Orbina, u MavroOrbin, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968, str. 390—391.

8 Matej Izaro (Mattheus Izarus, Matteo Izzaro), rođen uBaru početkom XVI stoljeća od majke Albanke i ocaSlavena. Sredinom XVI stoljeća napustio je Bar te do-šao u Dalmaciju, posebno u Zadar,, gdje je imao rodbi-nu i od ]15β5. godine kuću. Zaslužan zbog sudjelovanja uborbama protiv Turaka, dobivao je plaću od venecijan-skih vlasti, te se nalazio u mnogim diplomatsko—vojnimmisijama. Bio je komornik Gabrijela Ema, zadarskog ko-mita, radio u civilnoj kancelariji u Zadru, bio kancelaršibenskog kneza. Autor je povijesnih spisa Commenta-ria Illyrica (spomen kod D. Zavorovića) i Dissertatio in.torno le cose dell'Albania (sačuvano u rukopisu).

B I B L I O G R A F I J A

1. DJELA IVANA LUČICA — LUCIUSA

I VITA B. IOANNIS CONFESSORIS EPISCOPIS TRAGUBI-ENSIS ET EIUS MIKACULA.

Romae, Typis Thomae Colinii. 1657. Superiorurn permissu (8°,Θ2 + 2nn. str.).S a d r ž a j : Vita Beati loannie Episcopi, et confessoris Tra-guriensis, et eius Miracula: Impensis Reuerendi Damini lo-annis Statilii Traguriensis Praepositi Vrsien&is SerenissimiRegis Hungariae Secretarii excusa (sitr. 1—21). — ThomaeNigri Dalmatae Protonot. Apostolici in piam curam JoannisStatilii Traguratae (sitr. 32). — loamnis Lvcii Notae Historicaead vitam B. loannis confessoris episcopi Traguriensis (str.23—56). — Exemplum Hyimn. et Antiphon: antiqu: et oorret.(str. 57—82). — Errata-Corrige (str. 63 nm.).N a p o m e n a : Lučićev vlastiti primjerak ovog tiskanog dje-la čiuiva se u Naučnoj biblioteci u Zadiru (nekad »BibliotecaParavia·«), Ms. 766. Sadržava brojne Lučlćevom rukom une-sene korekture i dopune. Na kraju su ulijepljene četiri stra-nice raznog sadržaja pisane Lučićevom rulkom. (Fotografija55. stranice s Lučićevim ru'kopisnim dodacima, vddi prilog 6.radnji M. Kurelac, Bibliografija o Ivanu Lučiću-Luciusu injegovu djelu, «-Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol 6,Zagreb 1969.).

Kasnija izdanja:

1. Daniele Farlati, Illyricum Sacrum, Tomus IV, Venetiis1769, str. 310—322, Additamenita, str. 322—329. (Farlati jedjelo razdijelio na poglavlja i popratio ga bilješkama odkojih su neke Lučićeve a neke njegove. Postoje i njegoveintervencije u tekst djela.)

2. Franjo Rački, E vita b. Joannis episcopi traguriensis. UDocumenta historiae Chroaticae periodum antiquum illus-trantia, »Monumenta spectantia historiam Slavorurn Meri-đionalium«, vol. VII, Zagreb 1877, str. 4ΘΘ—453, (Objav-ljen prvi dio prema izdanju I. Lučića, bez Lučićevih bi-lježaka. Raeiki je intervenirao u tekst djela.)

3. Ferdo Sišić, Vita s. Joannis ep. Traguriensis auctore ano-nymo. Pars prima. Acta S. Joannis et obitus. Caput IV, V,VI. Priručnik izvora hrvatske historije, Dio I, Zagreb 1914,str. Θ19--622. (Prema izdanju D. Farlatija, bez Lučićevihi Farlatijevih bilježaka. Sišićev prijevod na hrvatski str565—568.)

4. Ferenc Albin Gombos, Vito s. loannis Ursini ep. Traguri-ensis auctore anonymo Excerpta. U »Caitalogus fontiumhi&toriae Hun'garicae aevo ducum et regum ex stirpe Ar-pad desoendentium...«, Budapestini, vol. II, 1937; vol. III,Budaipestini W&&.

428 429

5. Milan Ivanišević, Vita Beati loannis Episcopi et Confes-soris et eius Miracula... U Život svetog Ivana Trogirskog,Legende i kronike, »Splitski književni krug; Svjedočan-stva«, knjiga 2, Split 1977, str.. 1:03—121. (Prema izdanjuI. Lučića na osnovi Lučioeva primjerka iz Naučne biblio-teke u Zadru. Izostavljena isprava pape Eugenija iz 1438.g., himne i anitifone u čast sv. Ivanu i Lučićeve Notaehistoricae.)

G r a đ a : Lučićev rukopisni kodeks s prijepisima isprava,natpisa, odlomaka kronika, statuta, ofičija, antifona, pjesama,epigrama i drugih sastavaka vezanih uz vrijeme i čašćenjesv. Ivana Trogirskog, te Lučićeve Notae historicae. (Nacio-nalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu, R 6608, 94 fol.)

Q DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE.

Amstelaedami (Amsterdam), apud Joannam Blaeu, 1666;Francofurti (Frankfurt), apud Joannem Blaeu, 1666, 1667;Amstelodami (Amsterdam), apud Joannem Blaeu, 1668.O p i s i z d a n j a : Naslovna stranica ima u sredini poznatiamblem izdavačke kuće Blaeu: Globus — armilarne sfere saznakovima Zodijaka, s lijeve strane crtež starca s krilima dkosom u ruci, s desne strane Heraklo ubija lernejsku hidru.Između ta dva lika nalazi se deviza kuće Blaeu Indefessusagendo. (Neki primjerci iz 1666. i 1667. imaju u sredini samogeometrijski ornament.)Primjerci iz 1066. (s amblemom) imaju naslov loannis LvciiDalmatini De Regno Dalmatiae et Croatiae libri sex. RiječDalmatini dodao je izdavač. Na Lučićevo izričito traženje tariječ je izostavljena u izdanju iz 1668. g.Iza naslovne stranice slijedi posveta Ivana Blaeua Lučiću:Clorissimo mro D. loanni Lvcto loannes Blaev salutem. U iz-danju iz 1666. posveta je datirana s Amstelaedami, PridieIdus Septembri«, 1665, a u izdanju iz 1668. Amstelodami, Pri-die Idus Septembri« 1667. U izdanju iz 1668. nema Clorissimoviro ispred D. loanni Lvcio..., a u tekstu umjesto lucubroti-ones tuas praestantissimas stoji INDAGATIONES TVAS DAL-MAT1CAS, umjesto nullus dubito stoji Juturum nullus dubito.Ostali tekst posvete podudara se u oba izdanja. Slijedi zatimsadržaj knjige pod naslovom Argumenta rerum quae hocopere continentur. Ovdje se navode naslovi poglavlja pojedi-nih dijelova (»knjiga«) i naslovi pojedinih izvora koji su pri-dodani djelu pod zajedničkim naslovom Rerum Dalmaticarumscriptores. Na istoj stranici ispod sadržaja slijedi tekst im-primatura koji je Stjepan Gradić kao konzultor sv. Kongre-aigcije za indeks knjiga izdao u Rimu 6. lipnja 1662. g. Tekstglasi: Opus loannis Ludi Traguriensis de Regno Dalmatiaein sex libros divisum jussus a Reverendissimo Potre Hyacin-to Capizucco S. Palatii Apostolici Magistra legi diligenter, etrecensui, nec in eo quicquam offendi quod sanae doctrinaeaut bonis moribus adversum sit. Quamobrem dignum pwblicoluče omnino judico. Romae VI. Kal. lun. 1662. — Ita censeoEgo Stephanus Gradius S. Cong. Indicis Consultor.

430

S a d r ž a j : Sam tekst Lučićeva djela De Regno Dalmatiaeet Croatiae nalazi se na str. l—286. Raspored je pojedinihknjiga i poglavlja slijedeći: LIBER PRIMUS, Caput I. DeIllyrico, str. l—(Γ2; Oaput II. De Illyrici ora maritima, str.12—19; Caput III. De Finibus Illyrici regionumqe ejus nomi-nibus mutaitis, vel obsoletis; str. 19—123; Caput IV. De Illyriciordinationibus a Romanis factis, et navigationis Adriaticivaria/tione, str.23—29; Caput V. De Lilburnia, str. 29—33; Ca-put VI. De Daknatia, str. 33—37; Caput VII. Quomodo Dal-matia, a variis Banbaris vexata, ac possessa et a lustinianosimul cum Italia recuperata fuerit, str. 38—39; Caput IIX(VIII). QuomQdo Dalmatia a Slaviš populata fuerit, str. 40——41; Caput IX. Quando Dalmatia ab Abaribus, vel Slavišoccupata, et Civiitates maritimae destruotae fuerint, ®tr. 41——43; Caput X. De reaedificatione aliquot Civitatum Dalmati-carum, str. 43—44; Caput XI. De Groatis et eonum Baptisino,str. 44—47; Caput XII. De Distinctione Dalmatiae, Croatiaeet Serviae, str. 47; Caput XIII. De Zupaniis, sive ComitatibusCroartiae, str. 47—48:, Caput XIV, De Dalmatia speciali, sivepropria, str. 48—50; Oaput XV. Quomodo Croatia, cum ItaliaeRegno Carolo Magno, et posteris ejus paruerit, str. 50—54;Caput XVI. De Praefeotura Adriatici, et Ducatu Dalmatiae,str. 54t—57,.LIBER SECUNDUS. Caput I. De Duci'bus Croatorum eteoruim Sttnpe, str. 58—59; Oaput II. De rebus in Adriaticogestis Ducum Croatorum tempore, str. 69—66; Caput III. DeNarentaoiis, et eorum Baptismo, str. 66—69; Caput IV. Quo-modo Dalmatae a Slaviš pressi Venetorum tutelam consecutisint, str. 69—712; Caput V. De aequivocatione tributi Croatis,vel Narentanis pensi, str. 72—73; Caput VI. De Laudibus,str. 73—75; Caput VII. De titulo Ducatus Dalmatiae a DuceVeneto sumpto, str. 75—76; Capuit VIII. De Regibus, et BanisCroatorum, str. 76—8il; Caput IX. De titulo Regni Dalmatiae,et Regno Cresimiri Petri, str. 81—85; Caput X. De RegibusSlavizo, et Zuoniniiro, str. 85—87; Caput XI. An Zuonimirusfuerit ultimus Rex Dalm. et Croatiae, str. 87—88; Caput XII.De Regni Croatiae terminis, str. 88—89; Caput XIII. De RegniDalmatiae finibus, str. 89; Oaput XIV. De ArchiepiscopatuSalonitano, sive Spalatensi, str. 90—95; Caput XV. De mori-bus Croatorum, str. 95- 100; Caput XVI. De Moribus Dalma-tarum, str. 100—104.LIBER TERTIUS: Caput I. Quoniodo Ungari Ciroatiam adep-ti sunt, str. 105—1106; Capuit II. Quomodo Veneti DalmaticiRegni titulum conseouti sint, str. 106—111; Caput III. De ges-tis Colomani Regis Vngariae, et Croatiae, str. 111—114; Ca-put IV, Quomodo Colomanus Dalmatiam occupaverit, str.114-120; Caput V. Quomodo Veneti Dalmatiam recuperaverintet Croatiae partem acquisiverint, str. 121—123; Caput VI.Quomodo Dalmatiae et Croatiae partes ad Vngaros redierint,str. 123—125: Caput VII. Quomodo Veneti Adriaticam oramrecuperaverint, str. 125—126; Caput VIII. De Ungarorum etVenetarum rebus gestis in Dalmatia et Croatia, quae aScriptoribus non referuntur, str. 126—127; Caput IX. De re-

431

bus gestis Emanuelis Imperatords in DaL et Croat. str. 12i7.——1!28; Capu* X. De bello inter Emanuelem et Venetos ejus-que Oausis, str. 1,28—134; Caput XI. De Archiepisopatu la-drensi et Primatu Dalmatiae Patriarchae Gradensis, str. 134——il37; Caput XII. De pnma ladrensi defectione, str. 137—144;Caput XIII. De Pharen. Episcopatu, Aliisque Croatia Insti-totis, str. 144—449; Caput XIV. Quomodo post Imperii decli-naitionem, Adriaticae navigationis ratio mutata fuerit, str.14»—151.LIBEE QUARTUS. Capyi I. De ladrensi desolatione, str. 1:52—d:56; Oaput II. De ladrensi restauratione, str. 1:56—158; Ca-put III. De Ducatu Dalmatiae et Croatiae, rerumque et nomi-num alteratione, str. 158—159; Capot IV. De Ducatu Chulmiaeet piratica Aliriisanoruim, str. 159—163; Caput V. De secundaladrensi defeotlone, str. 163—1Θ5; Caput VI. De laidrensi re-cuperatione, Coloniaque ibi đeducta, str. 166—167; Caput VII.De Civibus ladrensibus in Civitate restitutas, etr. 167—172;Caput VIII. De Civitatum Maritimarum Comitiibus Venetis etCroaitis, str. 172—4'77; Caput IX. De Comitibus Breberiensibuset Piratica Almdsainorum renovata, str. 177—186; Caput X. Desuccessione Regum Andreae et Caroli, str. 186—189; CaputXI. De differentia inter mare Adriatioum et Culphum Veneti^cum, str. 189—Ί95; Caput XII. De Tertia ladrensi defectione,str. 195—201; Caput XIII. De potentia Breberien. in Tyran_nidem versa, str. 2101—205; Caput XIV. Quomodo Veneti re-liquas Civitetes conitinentis consecuti sint, Comitesque Cro-atiae proximos šibi devinxerint, sitr. 2015—215; Caput XV. Deobsidione ladrensi, ejusque causis, str. 216—226; Caput XVI.De iis quae ad parandum šibi Regnum Neapolitanum Ludo-vicus Rex Vngariae gessit, str. ,226- 228; Caput XVII. Quo-modo Veneti Daknatiam amiserunt, Insulisque et titulis ejusVngaris cesserunt, str. 229—238.LIBER QUINTUS. Caput I. De rebus gestis in Dalmatia vi-vente Rege Ludovico, str. 238—25iO; Caput II. De Caroli RegisCoronatione et marte Reginarumque captivitate, str. 250—255;Caput III. DeReglibus Bosnae Rebusque ab eisdem in Dalmatiaet Croatia attentatis, str. 255—259; Caput IV. De gestis Ladis-lavi Regis Neapolitani in Dataiaitia, str. 259—262; Caput V.Quomodo Veneti Dalmatiam recuperaverint, str. 262—270.LIBER SEXTUS. Caput. I. De moribus Croatorurn recentio-ri'bus, str. 271—272; Caput II. De rnoribus Dalmatarum recen-tioribus, str. 2712—277; Caput III. Dalmatiae et Croatiae fin.esreeenitiores, str. 278; Capuit IV. De Sclavonia, str. 278—281;Caput V. De Vlahis, str. 281—286.Poslije gore citiranog teksta Lučić je objavio tekstove· pisacaod 287^—474. str. Između teksta De Regno i tekstova pisacaumetnut je list s naznakom Post pag. 286. Na prednjoj stranitog lista stoji Rervm Dalmaticarvm scriptores nonđvm im-pressi cvm notis Joannis Lvcii. Na poleđini se nalazi Lučićevpredgovor s popisom ovdje objavljenih djela pisaca pod nas-lovom Joannes Lvcivs Lectori. Tekstovi djela pisaca Objavlje-ni su kako slijedi:a) Presbyteri Diocleatis Regnum Slavorum, sitr. 287—302;

432

b) Regum Dalmatiae et Croatiae gesta a Marco Marulo Spa-latensi patricio Latinitate đonata, str. 308—309;

c) Thomae Archiddaconi Spalatensis Historia Salonitanorumpontificum atque Spalatensiurn, str. 312—370:. (Na str. 311:Index Capitum Historiae Thomae Archidiaconi.)

d) Incipit Historia edita per Micham Madii de Barbazanis, deSpaleto, De gestis Romanorum Imperat. et Sunirn. Ponti-ficum, pars secundae partis de anno Domini MCCXC., str.371—3βα

e) Incjpit Summa historiarum Taibula a Cutheis, De gestiscivium Spalatinorurn, sub brevitate compilata ex diversischirographis de temiporibus retroactis, ut non pnaeceden-tes, sed posteri suis gradantibus narrabunt. et pirimo, str.381—385; Memoria Archiepiscoporuin Salonitanae et Spa-latioae Ecclesiiae, str. 385- 386,

f) Obsiddonds ladrensis libri duo, str. 387^—422.g) MemoriaJe Pauli de Paudo patritii Jadrensis, str. 423—438.h) loainnis Lucii, Notae ad Historiam Presbyteri Diocleatis

Regnum Slavonum dictam, str. 4)39—443.i) loannis Lucii, Notae ad Comentariolum Marci Maruli str

444—450.j) Palladiii Fusci Patavini, De situ orae Illyrici, str. 451—456.k) Marci Maruli Patritii Spalatensis, In eos qui Beatuni Hie-

ronymum Italum esse contendunt, str. 457—458; JoannisLucii, Notae, str. 459.

1) Appiand Alexandrini Roni. Hist. De belMs Ilyricis, -Ste-phano Gradio Patriitao Raigtusino abbatte Bibliothecae Vati-canae custode interprete, str. 460—468.

m) loannis Luču, Notae ad His;t. Thomae Archid. Slpaiaiten.,str. 469—473; Notae ad Memoriam Archiepiscoporum Salonitanae Ecclesiae, str. 474.

Na kraju djela na nenumeriranim stranicama nalazi se Indexrerum notabilium in opere Joannis Lucii De Regno Dalmatiaeet Croatiae (str. 1—9) te Index in notas Joannis Lucii — Adhistoriam Presbit. Diocleatis Regnum Slavorum dictam; — Adcommentariolum Marci Maruli Regum Dalmat. et Croatiaegesta; — In ejusdem notas ad Mareum Marulum de patriaS. Hieronymi; — Ad Hist. Thomae Archid. Spalat, et me-moriam Episcop, Salonit. Ecclesiae (str. HO—;lil nn.) Na krajuse nalazi Errata sic corrigenda (str. 12—13 nn.)Kao prilog djelu De Regno objavio je Lučić geografsko-his-torijske karte i genealoške table. Ove se mogu nalaziti nakraju djela» ali su češće ulijepljene na početku. Broj karatai tabli u mnogim primjercima nije potpun, jer su se nak-nadno doštampavale poslije 1666. g. Ispred geqgrafsko-his-torijskih karata obično se nalazi njhov sumarni opis podnaslovom Dispositio tabularum geographicarum. Zatim slijedišest karata pod naslovima: Tabula prima: Illyricum et Li-burnia; Tabula secunđa: Regnum Illyiricum et Illyricum aRomanis addltum; Tabula tertia: Illyricum Monarhiae Ro.

433

manae; Tabula quarta: Dalmatia post Imperii declinationemin Croatiam, Serviam et Dalmatiam ipsam distincta; Tabulaquinta: Croatia maritima, Dalmatia et par s Serviae; Tabulasexta: Illyncum hodiernum. Legenda ove karte glasi Illyricumhodiernum, Quod Scriptores communiter Sclavoniam, ItaliSchiavoniam nuncupare solent in Dalmatiam, Croatiam, Bos-nom et Slavoniam distinguitur. Sed cum ejus majorem partemTurcae obtineant, in Praefectures eorum more Sanzacatusdictas divisum est, reliquum autem Veneti, Vngari, et Ragu-sini tenent. Sanzacatus sunt Bosna, Residentia Bassae; Poxe-ga; Cernik; Bihak; Lika et Grbava; Clissa; Herzegowina.«U gornjim uglovima ove karte nalaze se ukrašeni grbovi. Slijeve strane Bosna, Dalmatia, s desne Slavonia, Croatia. Iz-nad svakog grba nalazi se kruna. U sredini dolje nalazi seposveta banu Petru Zrinskom od J. Blaeua. Posveta glasi:III. mo et Excell. mo Domino, D. no Petro comiti perpetuo deZrin, regnor. Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae bano, BanoHereditario Maritimo, Presidii Legradiensis et peninsulaeMarakoz Hereditano Capitaneo, et D. no Comiti Hereditariode Lijca, Odoria, Corbavia, Almiso, Cilissa Scardona, Ostro-vizza, Breberio, etc. Argentifodinarum in Gosdansio et Kost-hanizza Libero Domino, Sacrae Caesareae Majest. is Consili-ario et Camerario. Tabulam hane. Ό.Ό.Ό. loannes Blaeu.Genealoške table, priložene također uz De Regno, otisnute suna dva folija. Fol. 1: Reges Vngariae (od Gejze 986. g. doMaksimilijana, 1573. g.). U izdanju iz 1668. ova tabla ima na-slov: Reges Ungariae Christiani (od Gejze 989. g. do Ladis-lava Napuljskog 14)15. g. i Sigismunda 1437. g.). Fol. 2: Co-mites Breberienses de genere Svbich (od Stephanus Subichde Lika do Mladinus odnosno Georgius 1340. g.). Dopune ovojgenealogiji dao je Lučić u tiskanim primjercima vlastitomrukom i to u vlastitom primjerku (Biblioteka samostana sv.Frane u Šibeniku), primjerku Jeronima Paštrića (BibliotekaSplitskog kaptola), u primjerku Biblioteke Casamatense u Ri-mu i u primjerku Vatikanske biblioteke. — Na istom folijunalazi se genealoška tabla pod naslovom Comites Tininii (odIsanus do loannes Comes Cetine, Clissi et Ramae 1410. g,).Fol, 2 verso: Comites Corbaviae de genere Gussich (od Curi-acius Comes Corbaviae do Thomas 1387. g.); Reges Bosnae(od Stephanus Batnus Boenae 1310. g. do Stephanus ThomasSpurius 1465. g.).Izdanja De Regno (1666, 1667, 1668) ne razlikuju se u pogleduosnovnog teksta (str. 1—286, 287—474) već samo u pogledunaslovne stranice, posvete J. Blaeua Lučiću, i u pogledu pri-loga.Izdanje iz 1668. g. je najpotpunije. Ono uz Index rerum nota-bilium i Errata sic corrigenda sadržava sve geografsko-his-torijske karte, genealoške table, korigiranu naslovnu stranicu(bez Dalmatini), izmjenu u tekstu posvete (Indagationes tuasDalmaticas i dr.), naslovnu stranicu za Rerum Dalmaticarumscriptores (post pag. 286) te posvetu banu Petru Zrinskom nakarti Ittyricum hodiernum. Lučić je smatrao da je to izda-nje onakvo kakvo je on želio da bude,

434

Ađdenđa vel corrigenda in opere Đe Regno Dalmatiae etCroatiae

Pod gornjim naslovom izdao je Lučić unutar svog djela Ins-criptiones Dalmaticae, Venecija 1673, (1674), str. 58—72, do-datike i ispravke djelu De Regno Dalmatiae et Croatiae. Lu-čićev vlastiti primjerak ovog djela čuva se u Naučnoj biblio-teci u Zadrtu (signatura Ms. 767). U ovom tiskanom primjer-ku nalaze se daljnje korekture i dopune ispisane Lučićevomrukom. Kao addenda djelu De Regno mogu se smatrati i dvateksta Lučićeva pod naslovom loannes Lucius Lectori na str.73—74, 77—81 u Inscriptiones Dalmaticae. Ovdje donosi Lu-čić podatke o rukopisima Tome Arhiđakona i ostalih pisacakao i o rukopisu Ugarske kronike, koje je pohranio u Vati-kanskoj biblioteci.Lučićev vlastiti primjerak djela De Regno Dalmatiae et Cro-atiae (izdanje Amsterdam 1666) sadržava također njegovenaknadne dopune i ispravke. Osim ispravaka Lučićevom ru-kom, u štampanom tekstu ovdje se nalaze umetnuti čitavilistovi ili ceduljice s dodacima. Dio toga objavio je Lučić uAddenda vel corigenda... ali ima i takvih koje je kasnije,tj. poslije 1673. g., uvrstio. Ovaj primjerak čuva se u Biblio-teci samostana sv. Frane u Šibeniku (signatura Z—X—8). O-pisao ga je P. Kaeir, Aggiunte e comezioni autografe di Gio-vanni Lučio al »De Regno Dalmatiae et Croatiae«, »RivistaDalmatioa·«, Nuova Serie, Anno V, fasc, 2, Zadar 1910—1911,str. 213—253. (Poseban otisak: Zadar 19110, str. 1—41, s Errata— corrige na omotu.) Kaer nije uočio sve Lučićeve ispravke,Pogrešno je protumačio rukopisne dodatke na kanti Illyricumhodiernum, misleći da posveta banu Petru Zrinskom nikadanije bila štampana.

Kasnija izdanja:1. Joannis Lucii, De Regno Illyrici liber, (Lugduni Batavo-

runi, 1725).Objavljeno u zbirci »Thesaurus antiquitatum et histori-

arurn Siciliae«, vol. XIII, ed. J. Graevius et P. Burmannus,Lugduni Batavorum 1725. Pod gore navedenim naslovomobjavljena su I—IV poglavlje prve knjige Lučićeva De Regnoi to zajedno s djelom Palladii Fusci Patavini, De situ oraeIllyrici, libri duo, Notis Joannis Lucii, Dalmatini, illustrati, snapomenom Editio Novissima, auctior et correctior, LugduniBatavorum, sumptis Petri Vauder, Bibliopolae civitatis atqueAcademiae Typographi. Uz to su objavljene prva, druga i tre-ća geografsko-historijska karta iz Lučićeva De Regno, te In-dex nominum et rerum notabilium. Tisak na folio-formatu udvije kolone sa zasebnom paginacijom za djela PalladijaFusca i J. Lučića. Djelo Lučića na str. 11—54.2. loannis Lucii, Dalmatae Traguriensis, De Regno Dalmatiae

et Croatiae libri sex, recogniti et emendati a loanne Geor-gio Schwandtnero, Austriaco Stadelkirchensi.Objavljeno u zbirci J. G. Schwandtner, »Scriptores rerum

Hungaricarum ...«, Tomius terMus: Scriptores rerum Hungari-

435

carum, Dalmaticarum, Croaticarum, ei Sclavonicarum veteresac genuini, partim primum partim antehac quidem edlti,nunc «ero ex rarissimis et optimis eđitionibits aliorumqueauctorum commentariis ab innumeris mendis vindicati, acpassim necessariis obseruationibus illustrati. Proeterea ađcura-tissmis mappis geographicis exornati, et cum amplissimapraefatione Matthiae Belii, nec non instructissimo rerumverborumque inđice, in nitiđissimam hane formam redacti,Tomus tertitts cura et studio loannis Georgii SchwandtneriAustriaci Stadelkirćhensis. Impensis loannis Pauli Kraus,Bibliopolae Vindobonensis, MDCCXLVIII (LipsSae, IStterisEisfeldianis), str. l—78|1. (dn Mio).N e p o m e n a : Izdanje čitava djela De Regno priredili suprema izdanju iz 1ββ6. g. Matija Bel i J. G. Schwanditner.Kod toga nisu uzeta u otozir Lučićeva Addenda vel corrigendain De Regno Dalmatiae et Croatiae objavljena 1673. g. Unije-te su međutim mnoge izmjene, ispravci i dopune, ne uvijekuspješne i bez upozorenja na prvotni Lučićev tekst. PosvetaJ. Blaeua Lučiću uzeta je iz izdanja 1668. g., a na šestoj geo-graf sko-historijskoj karti lllyricum hodiernum nema posvetebanu Petru Zrinskom.. M. Bell autor je predgovora (str. I——XLII) s opširnim osvrtom na Lučićev život i djelo i poseb-nog sastavka u kojem objašnjava potrebu uvrštenih dodatakaLučićevu djelu (»Consultatio litteraria epistolica quemadmo-duni partim novis accessionibus locupletari, partim, ubi, autbrevior, aut obsaurior est, illustrari possit lohannds LutiiDalmatia, Ciroatda, et rerum Dalmaticarom scriptores reliqui:ad illustrissknum,, reverendissimuin Dominum lohannem An-toniuin de Benzony, episcopum Segnienseni et Corbaviensemseu Modruschiensem fautoreni venerandum suspiciendum«)str. 790i—793. Sama additamenta objavljena su na str. 466—473,781—79».3. loannis Luču, De Regno Dalmatiae et Croatiae, libri sex,

Editio nova atque emendata, MDCCLVIII, Vindobonae,Typis loannis Thomae Trattner, Sac. Caes. Reg. MaiestatisAulae Typogr. et Bibliop. Neki primjerci nose naslov:

loannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae historiarum li-bri sex, — quos Mariae Theresiae augustae honoribus humi-lime consecravit Franciscus Stephanus L. B. Patachich deZaiezđa, AA.L.L. et philosophiae Magister, nec non absolu-tum pandectarum aoditor academicus, dium idem sub augus-tissimis auspiciis, in Ducali Sabaudica nobiliuni Academia,disputationem publdcam ex Jure civili universo subiret. Annoreparatae salutis MDCCLVIII, mense Octobri. — Vindobonae,Typis loannis Thomae Trattner, Sac. Caes, Reg. MaiestatisAulae Typogr. et Bibliop.N a p o m e n a : Ovo izdanje nema zbirke Rerum Dalmatica-rum Scriptores ni geografsko-historijskih karata. Posjedujemeđutim genealoške table na 2 folija, U primjercima s pos-vetom carici Mariji Tereziji na početku se nalazi tekst Fra-nje Patačića ad Zajezde upućen. Mariji Tereziji, I ovo izdanjenije vodilo računa o Lučićevitn Addenda vel corrigenda iz

436

1673, a ima inače -dosta pogrešaka. Tekst Lučićeva De Regnonalazi se na str. 1—276. Iza toga slijedi Argumenta rerum,quae hoc Opere continentur s impriniaturom S. Gradića.

Prijevodi:1. G. Lučio, Dalmazia e Croazia: Doimati e Croati. »II Nazio-

nale«, God, V, Zadar 1866, nr. 25, str. 98^99.N a p o m e n a : Talijanski prijevod odlomaka iz De Reg-

no objavljen bez imena prevodioca.2. Giovanni Lučio, Del Regno di Dalmazia e di Croazia, libri

sei. Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia di Giovan-ni Lučio Traguriense, libri sei. Prima versione ttaliana(dal latino) cominciata da Monsignor Paolo Clemente Mi-ossich Vescovo delle Diocesi di Spalato e di Macarsca,morto nel 1837, continuata, compiuta e pubblicata da Lu-igi Cesare Cav. Dottor đe Pavissich protonotario aposto-lico — prelato dom. di Sua Santita — canonico di Macar-ca etc., Trieste, Štab. Art. — Tipogr. e Cromo LitograficoE. Sambo et Co., 1896.

2a. Reprint izdanje, Trieste 1983, Edizioni Lint.Tekst Lučićeva De Regno na str. l—678. Slijede genealoš-

ke table: I.I Conti Brebiriensi, str. 679, ILI Conti Tininii, III.I Conti di Corbavia, sitr. 680; IV I Re di Bosnia, str. 681; V.I Re d'Ungheiria, str. 682; Nakon toga slijedi raspored geo-grafsko-historijsikih karata: Disposizione delle sei tavole geo-grafiche, čemprese nell'edizione di Amsterdam del 1668., str.683—688; i saune karte I—VI (nenumerirane sitrane). Na krajuse nalazi Inđice alfiabetico «legli autori e documenti citati dalLučio nella sua Storia, str. 689—696. — Caitalogo degli asso-ciati, str. 697—703.N a p o m e n a : Prijevod L. C. Pavissicha — P. C. Miossichačesto je pogrešan i nepotpun. Izdanje vrvi tiskarskim greška-ma, Karta VI Illyricum hodiernum nema posvete banu PetruZrinskom. Portret koji je donesen na početku djela ne pred-stavlja I. Lučića, kako se navodi, već je to portret KoriolanaCippica. Izostavljeni su Rerum Dalmaticarum scriptores.Ovaj prijevod pobudio je zbog nekritičnosti i tendencioznoguvodnog članka L. C. Pavissicha veliku polemiku u kojoj jeuz ostale najviše sudjelovao B. Poparić.Reprint izdanje ima kao uvod (Saggio introđuttivo) studijuVitaliana Brunellija: Giovanni Lučio, preuzetu iz »RivistaDalmatioa«, Anno I, Zadar 1809. Objavljena su poglavlja I——V, a izostavljena poglavlja VI—VIII, izašla u Anno II, 1900.g. Ponovljena je iz prvog izdanja pogrešna slika, tj. portretKoriolana Cippica pod imenom »Giovanni Lučio — Nato aTrau nel MDCIV, Morto a Roma nel MDCLXXIX«.3. Ivan Lučić, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske.

Prijevod Vedran Gligo. Ulomci objavljeni u antologiji»Hrvatski latinisti — Croatici auctores qui Latine scripse-runt«, vol. II, Zagreb 1970, str. 50—65. (»Pet stoljeća hrvat-ske književnosti·«, kolo VII)

437

Naslovi prevedenih ulomaka: I O Jadranskoj prefekturi i Du-katu Dalmacije; II O običajima Hrvata; III O pustošenjuZadra; IV O kneževini Hum i omiškom gusarenju; V O bri-birskim knezovima i obnovi omiskqg gusarenja; VI O novi-jim običajima Hrvata.N a p o m e n a : Uvod uz ovaj prijevod napisao Veljko Ocr-tan.

R u k o p i s i :a) Autograf djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae« pohra-nio je I. Lučić u Vatikanskoj biblioteci. Nalazi se u BibliotecaApostolica Vaticana u tri u pergamenu uvezana kodeksa podsignaturom Vat. Lat. 69(58, 6959, 6960.Kodeksi Vat. Lat. 6959 i 6960 sadržavaju tekst djela De Regnopod naslovom: IOANNIS LVCI1, DE REGNIS (!) DALMA-TIAE ET CROATIAE INDAGATIONUM LIBRI SEX.U kodeksu Vat. Lat. 69Θ9 iza naslovne stranice sli jadi tekstimpriniatura pisan rukom Stjepana Gradića, Na fol. 2—3 na-lazi se tekst Dispositio Tabularum Geographicarum. Na fol.4—8 nalaze se ikarte (I—IV) nacrtane i opisane Lučićevom ru-kom. Karte V. i VI. nedostaju. Slijede genealoške table nafol. 9—11 Reges Vngariae, Comites Breberienses đe genereSubich, Comites Tininii, Comites Corbaviae i Reges Bosnae.Na fol. 12. nalazi se Index Capitum Libri Primi, a na fol. 12verso započinje tekst De Regno. Liber I. (fol. 12 verso — Ii21),Liber Secundus (fol. 122—202), Liber Tertius (fol. 203—286).U kodeksu Vat. Lat. 6960 nalazi se na prvih šest nenumeri-ranih stranica sadržaj četvrte, pete i šeste knjige De Regno.Zatim slijedi tekst: Liber quartus (fol. l—111), Liber Quin-tus (fol. 112—156), Liber sextus (fol. 1Θ7—181 verso).U kodeksu Vat. Lat. 6958. nalazi se tekst Rerum Dalmatica-rum scriptores nondum impressi. Na fol. l navedeni naslov ipopis izvora koji slijede. Na fol. l verso predgovor pod na^-slovom Joannes Lucius Lectori (u De Regno odštampan nafol. post. pag. 28l6). Na fol. 2—254 nalaze se tekstovi izvora sLučićevini kritičkim bilješkama Notama. Redoslijed nije istikao u štampanom izdanju, do čega je došlo vjerojatno prili-kom uveza rukopisa.Pobliže o ovim kodeksima i njihovu sadržaju, koji se inačeu osnovi podudara s onim u štampanom izdanju, a pisani surukom Ivana Lučića ili njegovih kopista, ali uvijek pod nje-govim nadzorom (o čemu svjedoče Lučićevi interventi i mar-ginalne bilješke), vidi: Miroslav Kurelac, Lučićev autografdjela »De Regno Dalmatiae et Croatiae-χ u Vatikanskoj bib-lioteci i drugi novootkriveni Lučićevi rukopisi, »Zbornik His-torijskog instituta JAZU u Zagrebu«, vol. 6, Zagreb 1969, str.155—158.b) Rukopisna građa I. Lučića za De Regno (i ostala Lučićevadjela) čuva se u 14 svezaka u Arhivu Splitskog kaptola uSplitu, pod signaturom: No. 528, 529, 531—542, Scr. B. (for-mat 223—170 mm) Dio građe nalazi se u Arhivu Hrvatske(biv. Arhivama skupina Garagnin Fanfogna); Arhivu JAZU,

438

Sign. I c 5(6; Naučnoj biblioteci u Zadru; Vatikanskoj biblio-teci Vat. Lat. 7019, 6961, 6970—6971; i u Biblioteca NazionaleMarciana, (Addenda vel corrigenda in De Regno Dalmatiae etCroatiae, Sign. Ms. Cl. X. Cod. CCXLI /Ms. 336/) u Veneciji.0 ovim i drugim rukopisima I. Lufiića v. M. Kurelac, Luči.ćev autograf djela De Regno..., »Zbornik Historijskog in-stituta JAZU«, vol. 6, str. 135 -158.

III MEMORIE ISTORICHE Dl TRAGVRIO ORA DETTOTBAV.

Di Giovanni Lučio. Dedicate AH'Eminentissimo, e Reueren-dissimo Signor Pietro Basadonna Cardinale đela S.R.C.In Venetia, Presso Stefano Curti, MDCLXXIII, (1673), 544 str.Izdanje iz 1674. g. identično je s gornjim osim što ima druga-čiju naslovnu stranicu:HISTORIA Dl DALMATIA Et In particolare đelle Citta điTRAV, SPALATRO, E SEBENICO; Nella quale si oontengonole Guerre seiguite per Ja causa del detto Regno, e delle detteCitta, et insieme la discendanza de'Re d'Vngaria, et altriPrencipi, che vi hanno dominato. Descritta da GiovanniLVCIO. — Dedicata ali' Eminentiss. mo e Reuer. mo SignorPietro Basadonna Cardinale S.R.C, In Venetia, Presso StefanoCurti. MDCLXXIV (1674), 544 str.S a d r ž a j : Na prvoj nenumeriranoj stranici nalazi se pos-veta štampara Stefana Curtija Pietru Basadonni. (Venecija,20. juna 16713). Nakon toga slijedi popis trogirskih biskupa,kneževa, potestata, vikara i kapetana, kronološkim redomsvrstanih sinkrono u tri kolone (8 str.).Zatim se nalazi imprimatur za Lučićevo djelo Memorie diTragurio hora detto Trau i dozvola štamparu S. Curtiju damože djelo objaviti. (Data 9. Decembre 167:2. — Angelo CorrerK. Proc. Reform. — Pietro Basadonna K. Proc. Refor. — An-gelo Nicolosi segretario). Iza toga slijedi sadržaj djela podnaslovom Indice de capi. Naikon toga dolazi predgovor IvanaLučića pod naslovom Prefatione. Iza predgovora na str. l za-počinje tekst djela pod naslovom Delle Memorie di Traguriohora detto Trau. Libro primo.1 ovo djelo zasnovao je Lučić u šest knjiga. Raspored je slije-deći: Libro primo, str. il—18; Libro secondo·, str. 19—64; Lib-ro terzo, str. 65—171; Libro quarto, str. 172.—244; Libroquinto, str. 245—3)24; Libro šesto, str. 325—536. Indice, str.537—544.Djelo Memorie ... ima u prilogu tri geografsko-historijskekarte: — Teritorij Trogira i Splita — Teritorij Dalmacije odZadra do Stobreča, prema Peutingerovoj karti, — Tlocrt gra-da Trogira sa vedutom Trogira na donjem dijelu ikarte. Osimtoga priložena je i genealoška tabla Reges Vngariae, od Gejze976. do Maksimilijana 1577 g.

439

Kasnija izdanja:1. Odlomci iz Memorie istoriche di Tragurio: a) Come e statoscoperto nel 1650 in Trau il frammento della cena di Trimal-chione di Tito Petronio Arbitra. »Archivio Storico per la Dal-mazia«, Anno I, str. 21—24, 41—44. b) Lingua latina e linguavolgare italiana e slava in Dalmazia, »Archivio storico per laDalmazia·«, Anno I. Roma 1925, str. &—12, 29—32, 33—36.2. Repirint izdanje pod naslovom: Giovanni Lvcio, Historiadi Dalmatia, Ristampa delTedizione di Venezia 1674, Bolog-na, Arnaldo Forni editore, 1977. Objavljeno unutar serije:»Historiae urbium et regionum Italiae rariores«, CXXVII,Nuova serie XLIV.Pretisak s naslovnom stranicom Historia di Dalmatia et inparticolare delte Citta di Trau, Spalatro e Sebenico...Pri j e vod:1. Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, I—II, Split,Čakavski sabor, 1979. Preveo Jakov Sitipišić, suradnik Miros-lav Kurelac. (Objavljeno u seriji »Splitski književni krug«;Pisci XVII i XVIII stoljeća, iknjiga 2, sv. 1,2.)Svezak I Povijesnih svjedočanstava o Trogiru sadržava: Ja-kov Stipišić, Uvodna riječ prevodioca, str. 7—12; MiroslavKurelac, Ivan Lučić — povjesničar; Život i djelo, str. 13—42,Bibliografija o Ivanu Lučiću i njegovu djelu, str. 42—61.Prijevod Lučićeva teksta s kritičkim aparatom, str. 63—707.Knjige I—V. Prilog: Genealoška tabla Reges Vngariae, por-tret I. Lučića, geografsko-historijske karte: — Karta sred-nje Dalmacije, — Karta trogirske komune i Splita, — Tlocrti panorama grada Trogira. Svezalk II sadržava: knjigu VI, str.733—ilil29; kronološki pregled trogirskih biskupa, kneževa, po-testata, vikara i kapetana, str. 1131—114)2; Indeks (izradilaMirjana Matijević), Indeks osobnih imena str. 1143—1199;Indeks geografskih pojmova, str. 1199—12120. Prilog: fotogra-fije: — Portal palače Lučić s obiteljskim grbom, — Naslov-na stranica izdanja Povijesnih svjedočanstava o Trogiru iz1673, — Naslovna stranica Lučićeva djela Insciiptđones Dal-maiticae s prilozima, Venecija 197,3>, — Naslovna stranica iz-danja Povijesnih svjedočanstava o Trogiru iz 1974.

G r a đ a :Rukopisna građa za $jelo Memorie istoriche di Tragurio ču-va se u Arhivu Splitsikog kaptola unutar gore kod De Regnospomenute cjelokupne građe I. Lučića.IV INSCRIPTIONES DALMATICAE — NOTAE AD ME-

MORIALE PATILI DE PAULO — NOTAE AD PALLADI-UM FUSCUM — ADDENDA VEL CORRIGENDA IN

', OPERE DE REGNO DALMATIAE ET CROATIAE —VARIAE LECTIONES CHRONICI VNGARICI MANUS-CRIPTI CUM EDITIS.Venettis, MDCLXXILI (167S), Typis Stephani Cutftid. (»lstr.)

440

S a d r ž a j : Djelo je izašlo napose, ali se često nalazi uveza-no zajedno sa Memorie istoriche di Tragurio ora detto TrauVenecija 1673. i 1674. Unutarnji raspored je slijedeći: Ins-criptiones Dalmaticae s Lučićevim predgovorom, str. 3—36;loaimis Lucii Notae ad Memoriale Pauli de Paulo, str. 37—52;loannis Lucii, Notae ad Palladium Fuscum De satu orae II-lyrici, str. 53—57; Addenda vel corrigenda in opere De Reg.Dal. et Croait., str. 5®—72; loannes Lucius Lectori (o rukopisuTome Arciđakona, Mihe Mađijeva, Tabulae a Cutheis, Memo-ria Archiep. Salonitanae Eoclesiae, o rukopisima hrvatskeredalkcije »Ljetopisa Popa Dukljanina« — latinski prijevodM. Marulića i hrvatski tekst, te na kraju prijepis salonitari-skih inskripcija) str. 73—74; loannes Lucius, Lectori (Variaelectiones codicis manuscripti Chronicae Vngaricae) str. 77——9Ί.

K a s n i j a izdanja:1. Reusch, E., u djelu Alter und neuer Staat des Konigreich

Dalmatiens, Nurnbeng 1718, str. 496—562.2. Graevius, J. et Burmannus, P., Thesaurus antiquitatum

et historiarum Siciliae, vol. XIV, Lugduni Batavorum 1725.Pod naslovom Joannis Lucii Dalmatini, Inscriptiones Dal-maticae, odštampano je ovo Lučićevo djelo. Nisu isprav-ljene tiskarske greške.

3. Reprint izdanje. Objavljeno zajedno sa reprint izdanjemdjela G. Lvcio, Historia di Dalmatia, Bologna, ArnaldoFomi editore, 1977.

R u k o p i s :Lučićev autograf: Biblioteca Nazionale Marciana, Venecija,signatura Ms. Lat. Cl. X. Cođ. CCXLI (Morelli No. 336), Col-locazione: 3540. (S uputama štamparu I. Lučića na fol. 3^—4verso.)U Naučnoj biblioteci u Zadru čuva se pod signaturom Ms.767, Lučićev vlastiti primjerak Inscriptiones Dalmaticae snjegovim naknadnim dopunama, iapravcima i bilješkama namarginama ili umetnutim listićima.

V STATVTA ET REFORMATIONES CI V: TRAG VRH

Dicata Illustriss. et Execellentiss. D.D. Aloysio Pisani, Equiti,ac Senatori Praestantissimo, Olim apud ChristianissimumGalliarum Regem Ludovicum XIV, Ordinario, Nuper ad Mag-nae Britaniae Reginam Serenissimae Reipublicae Venete ex-traordinem Legato.Venetiis, MDCCVIII (1708), Apud Hieronymurn Albriccium.N a p o m e n a : Djelo je posthurnino objavio Jerolim Cippicona temelju Lučićeva autografa. O radu I. Lučića na Statutugrada Trogira i njegovu pripremanju za tisak v. I. Strohal,Statut i reformacije grada Trogira, »Monumenta historico--iuridica Slavoruni Meridionalinrn«, vol. 10, Zagreb 1915 strXXIV—XXIX.

441

R u k o p i s :

Lučićev rukopis Statuta grada Trogira (iz ostavštine obiteljiVrančić) čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Za-grebu, sign. R 5724.

VI OSTALA DJELA:

Lučić je sudjelovao kod priređivanja izdanja trogirsfeog od-lomka djela Petronija Arbitra koje je priredio u suradnji saStjepanom Gradićem i osigurao objavljivanje kod J. Blaeuau Amsterdamu, te napisao predgovor ovom izdanju. Usp. TitiPetronil Arbitri Equitis Romani, Satyricon, cum fragmentanuper Tragurii reperto, Amstelođami 1669, 1670.0 tome je pisao članke u časopisu »Giomale de'Letterati«,vol. 8, Romae 1668.Lučić je izradio kartu Illyricum hodiernum ne samo za djeloDe Regno Dalmatiae et Croatiae, već i za Atlas Maior siveGeographia Blaeviana. Ova karta je u Atlasu kolorirana. Lu-čić je napisao komentar karti pod naslovom IN TABULAMILLYRICI HODIERNI — ILLYRICUM SIVE SCLAVONIA.Sačuvano je više rukopisa ovog teksta. Prema rukopisu iz os-tavštine Luči deve u Arhivu Splitskog kaptola, sign. 52S, Scr.B, foL 91—>94, objavljen je ovaj tekst kao prilog II radnje M.Kurelac, Lučićev autograf djela »De Regno Dalmatiae et Cro-atiae« ..., »Zbornik Historijskog instituta JAZU u Zagrebu«,vol. 6, Zagreb 1969, str. 16—468.Prilozi I. Lučića izašli su također u okviru većih edicija uzsudjelovanje više autora. Tako je za izdanje A. Bauđranđapriredio Notae ad Thesaurum Geographicum Abrahami Or-telii i priloge za Lexicon M. A. Bauđranda izašao u Parizu.Lučić je izradio, ali nije objavio, predgovor i uvod u DeRegno Dalmatiae et Croatiae. Taj značajan tekst nosi naslov:Lectori Dalmatae veritatem amanti — Operis introductio.Prema rukopisu iz ostavštine Lučića u Arhivu Splitskog kap-tola tekst je objavljen kod M. Kurelac, Lučićev autograf...,»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, Zagreb, 1969,str. 161—163.Za tisak je priredio Lučić djelo Pranje Divnića Historia dellaguerra di Dalmazia tra Venetiani e Turchi, del dottor Fran-cesco Difnico dal'anno 1645 šino alla pače e separatione deconfini. Rukopis tog djela čuva se u Naučnoj biblioteci uZadru (sign. Mss. 837), a sadržava brojne Lučićeve ispravke1 dodatke ikao i redakcijske initervente. Čistopis tog djela pri-premljen za tisak nalazi se u Muzeju grada Splita, takođers Lučićevitn autografskim napomenama. Djelo je objavljeno(u nastavcima bez kritičkog aparata) u »La Domenica«, Za-dar 1880, Anno II, no. 5—33 (Libro I) Anno II (1889), No.34 51, Anno III (1890), No, l—fi» (Libro II); Anno III (1890)No. ai—51, Anno IV (1891) No. 7- 40 (Libro III); Anno IV(1891) No. 41—45. »La Domenica Zaratina«, Zadar 1891, br.l, 2 189S, br. 4—7 (Libro IV).

442

2. LITERATURA O IVANU LUClCU I NJEGOVU DJELU

1. SPON, Jacob — WHELER, Georg, Voyage d'ltalie, deDalmatie, de Grece et du Levant, Fait aux annees 1675et 1676. Par Jacob Spon Docteur Medicin Aggregš a Lyon,et George Wheler Gentilhomme Anglois. —Tome I, A Lyon, Chez Antoine Cellier le fils nie Mer-ciere a la Constance, MDCLXXVIII, Avec Privilege duRoy. str. 44, 91—95. —A Amsterdam, Chez Henry et Theodore Boom,MDCLXXIX, str. 34, 7,1 72 —Haag, 1680, 1724, 1789.

talijanski prijevod:Viaggi di Mons. Spon per la Dalmazia, Greda e Levante.Portati dal Francese da D. Casimiro Freschot Casinensededicati all'Illustrissimo Signore Lodovico Boccaferri.In Bologna, per Giacomo Monti, 1688. str. 12, 13.

njemački prijevod:Italianische, Dalmatische, Griechische und OrientalischeReise-Beschreibung. Worinn Allerhand merkwurdige vor-mals in Europa unbekannte Antiquitaten enthalten —welche Jacob Spon Med. doctor und Georgius WhelerEnglicher von Adel — Als sie obbennannte Lande imJahr 1675. und 1676, durchreiset fleissig zusammen getra-gen und der Welt zu nutzlicher Nachricht vn tden Druckbefordet. — Erster Theil. — Anjetzo a'ber aus Franzosi-schen ins Teutsche ubersetzt durch J. Jenudrier, desHochfiirstl. Bayreuth. — Collegii Christian-ErnestiniΡτοί Publ. Numberg, In Verlegung Johann Ho&nannsBuch und Kunsthandlers Daselbst gedruckt bey AndreasKnortzen seel. Mittib. Im Jahr Christi MDCXC.str. 10, lilO, 1,10 c.

2. WHELER, George, A Journey into Grece by GeorgeWheler Esq. In Company of dr Spon of Lyon. LondonMDCLXXXII.

francuski prijevod:Voyage de Dalmatie de Grece et du Levant par Mr.George Wheler enrichi de Medaille, et de Figures desprincipales Antiquitez qui se trouvent dans ces lieux,avec Description des Coutumes, des Villes, Rivieres,Ports de Mer et de će qui s'y trouve de plus remarqu-able. — Traduit de l'Anglais. —Tome premier. A Anvers, Chez la Veue de Henrv Dune-wald, MDCLXXXIX, str. 33, 34. —Aia (Haag), 1723, str. 38—39.

3. RITTER, Paulus [VITEZOVlC, Pavao], Apographum exJoanne Lučio aliisque nonnulis approbatis historicis, Decomitibus Corbaviae, qui fuerunt ex genere Gussich,

443

Collectum opera generosi Pauli Ritter de Segna NobilisCroatae. Labaci, Typis Joannis Baptistae Mayr, Incly-toruin Statuum Cannioliae Typographi. Anno 1681.

4. FRESCOT, Casimiro, Memorie historiche e geografichedella Dalmazia. Raccolte da D. Casimiro Frescot Bene-dittino, Bologna, 1687. —Geinova, 1688.

5. RITTER, Pauius [VITEZOVIĆ, Pavao], Offudae JoannisLudi, de regno Dalmatiae et Croatiae, Reiutatae ab Equi-te Paulo Ritter, S. C. R. Majest. Consiliario. — Rukopis.Djelo nastalo oko 1706. g.»Original: Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagre-bu, Sign. R-3483.

6. RESTI, Junije, Chronica Ragusina. »Monumenta spec-tantia historiani Slavorum Meridionalium«, vol. 25(soriptores vol. 2), Zagreb, 1893, str. Θ—{13.*Uvod o I. Lučiću i njegovu djelu De Regno Dalmatiae.Tekst se pripisuje Vialdislavu Gučetiou (Gozze) napisanoko ,1730 -1740. g.

T. DU FRESNE «tanini DU CANGE, Carolus, Illyricum ve-tus et novum sive Historia Regnorum Dalmatiae, Croa-tiae, Slavoniae, Bosnlae, Seroiae atque Bulgariae, loču-pletissimis accessionibus aucta, atque ad nostram continu-ata aetatem. Posonii, Tyipis Haeređum Royerianorum,Anno MDCCXLVI. str. VIII.

8. BEL, Mathias [BELIUS, Mathias], Predgovor — (Prae-fatio) u zbirci: I. G. Schwandtner: Scriptores rerumHungaricarum, Dalmaticarum, Croaticarum et Sclavoni-carum veteres ac genuini... cum amplissima praefatio-ne Matthiae Belii... Tomius III. Cura et studio loannisGeorgii Schwandtneri... Impensis loannis Pauli Kraius,Bubllopolae Vindofoonensds, MDCCXLVIII (Lipsiae, lit-teris Eisfeldianis) str. I—XLII.

9. FARLATI, Daniele, Illyricum sacrum, Tomus III. Vene-tiis, 1765, str. 282 i dalje.

10. ENGEL, Johan Christian, Staatskunde und Geschichtevon Dalmatien, Croatien und Slavonien nebst einigenungedrukten Denkmalern ungarischer Geschichte. Halle,1798. (Sv. 2 djela: Geschichte des ungarischen Reichs undseiner Nebenlander.)

1Ί. KREGLIANOVICH-ALBINONI, Giovanni, Memorie perla storia della Dalmazia, Zadar, 180B, vol. II, str. 233.

12. CATTALINICH, Giovanni, Storia della Dalmazia, Zadar,1834—4835.

13. CASOTTI, Marco, Giovanni Lučio. »Gazzetta di Žara·«,Zadar, 1835, Nr. 77—78, str. 305—310.

14. CAPOR, Maitrteo, Giovanni Lučio — Biografia d'illustriDalmati. »Gazzetta di Žara«, Zadar, 1837, Nr. 15, str. 49.

15. VALENTINELLI, Giuseppe, Specimen bibliographicumde Dalmatia et agro Labetium. Zagreb, 1842.

444

16. VALENTINELLI, Giuseppe, Bibliographia Dalmata trattada'codici della Marciana di Venezia. Venezia 1845, Za-greb, 1846—1848, 1855, (Erganzungen zu den Werke »Bi-bliographia Daknata, tratta da codici della Marciana diVenezia. Notizenblatt: Beilage zum Archiv fur Kundeosterreichischer Geschichtsquellen di Vienna, c. III, 1853,nn. l e 2, jpp. l—6, 23—26.)

17. FABIANICH, Donato, Patrioti illustri — Giovanni Lučio.Venezia, (1846, str. 33.

18. KUZMANICH, Antun, Xivotopis slavnih Dalmatinah —Ivan Lučio. «-Zora Dalmatinska«, Zadar, 1847, Nr. 4 (IVgod.) 26. I. 1847, str. 30—32.

19. VALENTINELLI, Giuseppe, Bibliografia della Dalmaziae del Montenegro. Supplemento I. Zagreb, 1855, str. 266——3012. (Supplemeiiiti al Saggio bibliografico della Dal-mazia e dell Monteinegro. Suipplemenito II + SupplementoIII, Zagreb, 1863, str. 1—80, 81—106.)

20. GLIUBICH, Simeone, Lučio Giovanni, Dizionario bio-grafico degli uomini illustri della Dalmazia, Vienna —Žara, 18156, str. 187—190.

21. KUKULJEVIĆ, Ivan, Izvorna pisma Ivana Lucija. »Ar-kiv za povjestnicu jugoslavensku«, knj. IV, Zagreb, 1857,str. 126- 135.

(22. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Laurea di Giovanni Lu-čio. »Rivista Dalmata«, Anno I, no 5 (14. V. 185Θ.), Za-dar, 1859, str. 49—50.

23. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Giovanni Lučio e U go-verno veneto. Al chiarissinio signor abfoate Dr. AntonioLubin professore nell'Universita di Graz. »La voće Dal-niatioa«, Zadar, 1862, Anno III, nr. 55 (22. XI. 1862) i96 (26. XI. 1862).

24. VALENTINELLI, Giuseppe, Supplementi al Saggio bib-liografico della Dalmazia e del Montenegro. Zagreb, 1862.

25. LUBIN, Antonio, Gio. Lwcio e U governo Veneto — GiiSchiavoni di Plutarco dell'Adriani — La liturgia slavasecondo Kreglianovich (Risposta al chiarissimo signoreG. Ferrari-Cupilli in Žara). »La voće Dalmatica«, Zadar,1863, Anno IV, Nr. 9 (31. I. 1863) str. 2 -3, Nr. 10 (4. II.1863) str. 1—2.

26. RICEPUTI, Filippo, Memorie di cose Dalmatiche nellastoria della vita di San Giovanni Orsini vescovo di Traupublicata da Stefano Paulouich — Lucich, Zadar, 1864.

127. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Divozione della Citta diŽara per Giovanni Orsini, con due poesie latine ineditead encomio del Santo della citta dl Trau. — Appendicequauto. U knjizi: F. Riceputi, Memorie di cose Dalmati-che..., Zadar, 1864, str. 206—2121.

28. ANONIM, I. Lucius, De regno Dalmatiae et Croatiae.«•II Nazionale«, Anno V, Zadar, 1866, Nr. 35, str. 98—99.Prijevod na talijanski, poglavlja: Dalmazia e Croazia,Dalmati e Oroati.*Uz to stoji komentar prevodioca.

449

29. LJUBIO, Šime, Inscriptiones latinac antiquae Salonis re-pertae a Marco Marulo Spalatensi collectae et illustratae.»Rad«, knj. 36, Zagreb, 1876, Prilog str. 83—90; »Rad«,knj. 37, Zagreb, 1876, Prilog str. 91—102.*U uvodu o Lučićevu djelu Inscriptiones Dalmaticae.

30. TKALČIĆ, Ivan, Izvještaj o arkivarskih istraživanjih uDalmaciji. »Rad«, knj. 35, Zaigreb, 1876, str. 168—174(173—1174).*Uz ostalo o Lučićevoj rukopisnoj ostavštini u Arhivusiplitslkog kaptola.

34. RACKI, Franjo, Povijestnik Ivan Lučić Trogiranin.»Rad«, knj. 4<9, Zagreb, 18179, str. «5—1)02.

32. RAČKI, Franjo, Notae Joannis Lucii. »Starine JAZU«,knj. 13, Zagreb, 1881, str. 211—268.

33. [ALAČEVIĆ, Franjo], Note cronologiche e documentiraccolti da Giovanni Lučio Traguriense. »Bulletino diarcheologia e storia dalmata«, Split, Vol. 4 (18»1), fasc.5, str. 70—711; fasc. 6, str. 86—87; fasc. 7, str. 102—103;fasc. 8, str. 119—121; fasc. 9, Str. 134—136; fasc. 11, str.171- 173, — Vol. 5 (1882) fasc. 2, str. 23—24; fasc. 3, str.38—42; fasc. 4, str. 55—56; fasc. 10, str. 153—,155; fasc. 11,str. 163—166; — Vol. 6 (1883) fasc. l, str. 7—10; fasc. 2,str. 25—29; fasc. 3, str. 41—43; fasc. 4, str. 55—88; fasc.5, str. 77—78.

34. LJUBIC, Sitne, Dva popisa listina glasovitoga manastirasv. Krševana u Zadru (Compendiiuin scripturarum ar-chivii S. Chrysogoni de Jadra od I. Lučića). »StarineJAZU«, knj. 19, Zaigreb, 1887, str. 8,1—171.

35. FERRARI-CUPILLI, Giuseppe, Cenni biografici di alcu-ni uomini illustri della Dalmazia. Zadar, 1887, str. 97.

36. ČBNClĆ, Ivan, Paoporuka Ivana Lučića Trogiranina na-šega povjestnika od 1679 godine. »Starine JAZU«, knj.26, Zagreb, 1898, str. 20—26.

37. GLIUBICH, Sitneone, Giovanni Lučio, Galleria dei Dal-mati illustri. Split, 1896, izd. Martechini. (Sa portretomI. Lučića).

38. PAVISSICH, Luigi Cesare de, Brevi cenni intorno la vi-ta, le opere e il valore storico di Giovanni Lučio Tra-guriense. Come albbia avuto vita questa prima versione

italiana della storia De Regno Dalmatiae et Croatiae diGiovanni Lučio Traiguriense.Uvod u izdanje: Luigi Cesare Cav. Dottor de Pavissich,Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia di GiovanniLučio Traguriense, libri sei. — Prima versione italiana(dal latiino) eominciata da Msgr. Paolo Clemente Mios-sich, Trieste, 1896, str. VII—XLVII.Reprint izdanje: Giovanni Lučio, Storia del Regno diDalmazia e di Croazia. (Saggio introduttivo dl VitalianoBrunelli). Trieste, ed. Lint, 1983. str. VII—XLVII.

39. ANONIM, La istoria del Lučio. »II Dalmata«, AnnoXXXI, Zadar, 2. V. 1896, Nr. 36, str. 2.*Povodom talijanskog prijevoda C. L. Pavissicha.

446

40. LUBIN, Antonio, La storia del Lučio. »II Dalmata«, AnnoXXXI, Zadar, 1896, 17. VI. Nr. 49.*Povodom talijanskog prijevoda C. L. Pavissicha.

411. VITEZ, L. C., Lučić Ivan. »Dubrovnik«, g. V, Dubrovnik,1896, br. 23, str. 2.*Povodom izdanja — prijevoda C. L. Pavissicha De Reg-no Dalmatiae et Croatiae.

42. POPABIĆ, Bare, O talijanskom prijevodu Lučićeva DeRegno Dalmatiae et Croatiae, C. L. Pavissicha Trst, 1896,»Vienac«, g. 28, Zagreb, 1896, br. 36, str. 575—576.Posebno ladanje: Split, 1896, izd. društva »Bihać«.

43. PAVISSICH, C. L., Epistola al signor Β. Ρ. professore alginnasio di Spalato, autore d'un opuscolo slavo sulla pri-ma versione italiana dell'Opera De Regno Dalmatiae etCroatiae, di Giovanni Lučio Traguriense. Udine 1896,24 str.

44. POPARIĆ, Bare, Opet o talijanskom prevodu Lučićevadjela De Regno Dalmatiae et Croatiae. (Odporuka na»Epistolu« Mons. Pavissicha). Split, 1896, 32 str.

45. CHIUDINA, Giacoino [ĆUDINA, Jakov], Illustri traurini— Giownni Lučio. »II Dalmata«, Anno XXXIII, Zadar,1898, Nr. 103 (28. XII), Nr. 104 (31. XII. 1898).

46. BRUNELLI, Vitaliano, Giovanni Lučio. »Rivista Dalina-tica«, Anno I vol. I, Zadar 1899, str. 5—24, 119—1139; vol.II, Zadar 1899, str. 24—51; Anno II, vol. III, Zadar 1900,str. 30—5,2, 27:1—286; vol. IV, Zadar, 1900—1901, str. 17——24.2. izdanje: Samo poglavlja, I—V izašla u »Rivista Dal-matica«, Anno I. Zadar, 1889. Izostavljena poglavlja VI——VIII, izašla u Anno II, Zadar, 190|0t—1901."Objavljeno Ikao uvod u reprint izdanje talijanskog pri-jevoda Lučićeva De Regno Dalmatiae et Croatiae od C.L. Pavissicha, Trieste, 1896. Naslov reprint izdanja: Gio-vanni Lučio, Storia del Regno di Dalmazia e di Croazia,Trieste, ed. Lint, 1983, Studija V. Brunelija na str. 1—46.Kao u izdanju iz 1<896. pod naslovom G. Lučio pogrešnoje donijet portret Koriolana Cippica.

47. KLAIĆ, Vjekoslav, Povijest Hrvata, knjiga I. Zagreb,1189®, str. 3—6; Zagreb, 19752, str. 19—22.»Poglavlje: Glavna djela o hrvatskoj povjesnici, IvanLučić. Portret Lučića, str. 5, odnosno prilog I.

48. KAER, Petar, O pravom auktoru »-Vita S. Joannis epis-copi et patroni civitatis Tragurii versibus latinis cons-cripia« i o jednomu nepoznatomu rukopisu Ivana Lučića.»Prosvjeta«, XII, Zagreb, 1904, 15 (1. VIII) str. 474—475;16 (15. VIII) str. 90(2—503; 19 (1. IX) str. 599—603.Posebno izdanje: Zaigreb, 1904, Tisak A. Scholza, 22 str.

49. POPARIĆ, Bare, Pisma Ivana Lučića Trogiranina. »Sta-rine JAZU«, knj. 31, Zagreb, 1905, str. 276—320; knj. 32,Zagreb, 1907, str. 1—91.

Posebno izdanje: Pisma Ivana Lučića Trogiranina.Priredio i uvodom popratio Prof. Bare Popario. Zagreb,

447

1907, 137 str.*Uvod Β. Poparića, »Starine JAZU·«, knj. 31. str. 276——297, posebno izdanje: str. 1—22.

50. BRUNNELLI, Vitaliano, Appunti bibliografici. »RivistaDalmatica«, Anno IV, Zadar, ,1900, str. 134—157.*Povodom izdanja B. Poiparića, Pisma Ivana Lučića Tro-giranina, «-Starine« knj. 31 i polemika u vezi s prijevo-dom Lučićeva De Regno Dalmatiae et Croatiae na tali-janski od L. C. Paviesicha.

51. BRUNELLI, Vitaliano, Historia ecclesiae ladrensis auc-tore Valerio Fonte archiđiacono. »Rivieta Dalmatica«, IV,Zadar, 19i07, str. 11011—133, 19il—232; V, Zadar, 1909, str.64—109.

52. PEROJEVIĆ, Marko, Životopis Pavla Anđreisa — Odno-šaj Pavlov s Ivanom Lučićem. Predgovor djelu: PaoloAnđreis, Storia đella citta di Trau. Split, 1908. str. I——XXVIII.

53. KAER, Pietro, Aggiunte e correzioni autografe di Gio-vanni Lučio al »De Regno Dalmatiae et Croatiae·«. »Ri-vista Dalmatica«, Nuova serie, Anno V, Zadar, 1910——lail, str. 013-H253.Posebni otisak: Zadar, 1910, str. l—41, sa Errata-Corrigena omotu.

54. ŠIŠIĆ, Ferdo, Ivan Lucius, U: »Priručnik izvora hrvats'kehistorije«, Dio I. Zagreb, 1914, str. 51—60.

55. STROHAL, Ivan, Statut i reformacije grada Trogira.Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium«,vol. X.Uvod — poglavlje V. O radu trogirskog historika Giov.Lueija oko spoznaje trogirskog prava. Zagreb, 1915, str.I—XLII. (XXIV—XXIX).

56. SLADE-ŠILOVIĆ, Roko, Rodna kuća povjesničara IvanaLueija u Trogiru. »-Narodna starina«, knj. III (sv. 7), Za-greb, 1924, str. 80^84.

57. LASZOWSKI, Emilije, Lučić Ivan: U: »Znameniti i za-služni Hrvati«, Zbornik povodom tisuć godišnjice hrvat-skog kraljevstva, Zagreb, 1925, str. 166.»Reproducirani portret ne predstavlja Ivana Lučića.

58. RUBCIĆ, Ivan, Za obljetnicu Ivana Lučića. »Novo do-ba«, Split, 1925, God. VIII, br. 227, str. 2; br. 228, str. 2.

59. ANONIM, Pisma iz Rima — Rimski život XVII stoljeća.Lučić Ivan Trogiranin, J. J. Strossmayer, J. Križanić,«•Novosti«, God. XX, Zagreb, 1926, br. 330, str. 14.

60. BACOTICH, Arnollo, Della vita e delle opere di PaoloAnđreis. »Archifvio storico per la DaLmazia«, Roma, 19B7,vol. III, fasc. 18, str. 281—292; vol. IV, fasc. 19, str. 4.1—- 52, str. 149Γ-4Β6; fasc. 22, str. 249—254; fasc. 23, str.2991—3106.

61. NOVAK, Viktor, Lucius Ivan (Lučić, Lučio). U: St. Sta-nojević, »Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slove-načka«, vol. II, Zagreb—Beograd, 19127, str. 693—695.

448

62. ESIH, Ivan, Hrvatski povjesničar Ivan Lučić Trogiranin.»Obzor«, God. LXX, Zagreb, 1928, br. 12i5, str. 2.

63. PRAGA, Giuseppe, Lučio Giowanni. U: »EnciclopediaItaliana«, vol. 21, Roma, 1934, str. 588.

64. PEROJEVIĆ, Marko: Trogirski rukopis Trimalchionovevečere — Petronius Arbiter. »Obzor«, LXXV, Zagreb,1934, str. 272^-276.

65. DESNICA, Boško, Proces prilagođavanja Dalmacije mle-tačkoj dominaciji. »Novo doba«, Split, 1936, br. 86,(12. IV) str. 27.

66. SISIĆ, Ferdo, Hrvatska historiografija od XVI—XX sto-ljeća. — Ivan Lucius. »Jugoslavenski istoriski časopis«,vol. I, Zagreb—Beograd—Ljubljana, 1936, str. 29i—35.

67j PRAGA, Giuseppe, Poesie latine di Marco Marulo daSpalato. »Archivio storico per la Dalmazia«, Rim, 1936,vol, 21, str. 212—221.*O rukopisu »Codex Lucianus« P. i I. Lučića.

Θ8, DELALLE, Ivan, Trogir, vodič. Trogir, 1936, Beograd,19i53, Split, 1956, Trogir 1966.

69. DESNICA, Boško, Zadranin Simun Ljubavac. Jedan dal-matinski erudit XVII vijeka. »Glasnik Primorske bano-vine«, Split, (1938. 1. IX, str. 173—181.

70. BELAS, Ante, Crkvica sv. Jerolima na otoku Ciovu. »Ja-dranski dnevnik«, 15. X. 1938, Split 1938.

71. FISKQVIC, Ovito, Palačo historičara Lučića u Trogiru.»Hrvatski glasnik«, Split, 8. IV. 1939, (Uskrsni broj);»Jadranski dnevnik«, Split 193», 9. IV.

72. FISKOVIĆ, Cvito, Oporttfea povjesničara Ivana Lučića.»Hrvatski glasnik«, (Uskrsni broj), Split 1940, br. 70.,str. 21—23.

73. BARADA, Miho. Skup splitskih povijesnih izvora. »Na-stavni vjesnik«, knj. 49, Zagreb, 1940/1941, str. 81—C2.

74. FISKOVIĆ, Cvito, Oporuka i kodicil Ivana Lučića. »Viest-nik Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu«, vol. 9—10,Zagreb, 19*1, str. 69 -84.

75. SlSlĆ, Ferdo, Izvori bosanske povijesti: — Lucius, L, No-tae, ed. Fr. Rački, »-Starine«, vol. XIII, Zagreb, 1881; —Lučio Giovanni Note storiche ed. Alačević. »-Bulletino distoria dalmata«, vol. IV, V, VI, Split 1881—1883. »Poviesthrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine«, knjiga prva,Sarajevo, 1942, str. 17.

76. ANONIM, 340. god. rođenja jednog od najvećih hrvatskihpovjesničara. »Novine — Nedjeljnje vijesti«, 4/1944, br.15i(\ str. 6.

77. RADONIĆ, Jovan, Jeronim Paštrić, istorik XVII veka.»Glas Srpske akademije nauka«, CLX, Drugi razred, 95,Beograd, 1946, 155. str.»O Lučiću, Križaniću, Mrnaiviću.

78. MAVER, Giovannni, La raccolta dalmata Cippico-Baco-tich nella Biblioteca del Senata — Inaugurazione. — 11.

449

febbraio 1951. II discorso del prof. Maver G. »La raccoltadabnata Cippico-Bacotich nella Biblioteca del Senato«,Roma, 1991.*Uz ostalo o I. Lučiću.

79. G(RGIC), I(van), Trogiranin Ivan Lučić. »Naprijed*,God. IX, Zagreb, 1952, br. 10, str. 4.

8lO. PETROVICH, Michael, Dalmatian historiography in theAge of Humanism (— J. Lucius, Lučić, Lučić). »Medie-valia et Humanistica«, vol. 12, Colorado, 1968. str. 84——103.*J. Lucius, str. 991—103.

81. SIDAK, Jaroslav, Historiografija (— Ivan Lucius). »En-ciklopedija Jugoslavije«, sv. 4, Zagreb, 1960, str. 10.

82. BARlSlC, Franjo, Vizantijski izvori u dalmatinskoj is-toriografiji XVI i XVII veka. »Zbornik radova vizanto-loškog instituta«, kuj. 7, Beograd, 1961, str. 240—246.

83. MOROVIĆ, Hrvoje, Marulićev epigon Trogiranin PetarLučić (oko 1550—1614), »Prilozi za književnost, jezik, is-toriju i folklor«, XXVIII, Beograd, 1962, str. 234—243.

84. KURELAC, Miroslav, Ivan Lucius-Lučić, život i djelo(povodom izložbe). »Bulletin Zavoda za likovne umjet-nosti JAZU«, God. XIII, Zagreb, 1965, br. 1—3, str. 1—9.

85. ŠIDAK, Jaroslav, Lucius (Lučić ili Lučić, tal. Lučio)Ivan. U: »Enciklopedija Jugoslavije«, Zagreb, 1962, vol.5, str. 5601.

86. KOSTRENCIĆ, Marko, Ivan Lucius-Lučić, De RegnoDalmatiae et Croatiae (Predgovor katalogu izložbe u po-vodu 300-godišnjice djela »-De Regno ...« 1666—1966.).Trogir—Zagreb, 1966, str. 7—10.

87. KURELAC, Miroslav — STIPlSlC, Jakov, Izložba u po-vodu 300-godišnjice djela Ivana Luciusa-Lučića De Reg-no Dalmatiae et Croatiae 1666—1966. Trogir—Zagreb,1966, 23 str.»Katalog. Opis izložene .građe s bibliografijom i kratkimživotopisom I. Lučića.

88. CVITANIĆ, Antun, Trogiranin Ivan Lučić kao pravnihistoričar. »Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu«,sv. IV, Split, 1966, str. 7—15.

89j KRIZOMALI, Urban, Ivan Lučić kao trogirski crkovinar.»Crkva u svijetu«, God. I, Sjplit, 1966, sv. 5, str. 56—61.

90. KLAIĆ, Nada, Historia Salonitana Maior, Beograd, 1967,str. 1—9.*Lučićev rad aia rukopisima i ocjena djela.

91. MIJUSKOVIĆ, Slavko, Ljetopis popa Dukljanina. Tito-grad, 1967.*O Lučićevu izdanju i rukopisu Ljetopisa popa Duklja-mina. Prilog: Fotokopija Lučdćeva rukopisa iz Vatikanskebiblioteke, Vat. lat. 6958.

9(2. MOROVIĆ, Hrvoje, Pjesme Marulićeva epigona Trogira-nina Petra Lučića. U knjizi: H. Morović, Sa stranica sta-rih knjiga, Split, 1968, str. 63—86.

93. CVITANIĆ, Antun, Lučićev doprinos poznavanju trogir-skog prava u njegovom Memorie istoriche di Tragurio.»Zbornik Historijskog instituta JAZU«, vol. 6, 1969, str.38^44.

94. ĆULINOVIĆ, Ferdo, Trogirski statut i rad Ivana Lučićana njemu. Ibidem, str. 1,1—32.

95. FISKOVIČ, Cvito, Lučićeva rodna kuća. Ibidem, str. 45——60.

96. GORTAN, Veljko, Ivan Lučić i Trogirski kodeks Petro-nijev. Ijbidem, str. 10»—114.

97. KOSTRENCIĆ, Marko, Ivan Lucius-Lučić — povodom300-godišnjice djela De regno Dalmatiae et Croatiae,1666—1966. Ibidem, str. 5—9.

98. KURELAC, Miroslav, Bibliografija o Ivanu Luciusu-Lu-čiću i njegovu djelu. Ibidem, str. 169—180.

99. KURELAC, Miroslav, »-Illyricum hodiernum« Ivana Lu-čića i ban Petar Zrinjski. Ibidem, str. 143—154 + kartaTabl. VI.

ΙιΟιΟ. KURELAC, Miroslav, Lučićev autograf djela »De regnoDalmatiae et Croatiae« u Vatikanskoj biblioteci i druginovootkriveni Lučićevi rukopisi. Ibidem, str. 155—166 +fotokopija naši. str. iz rukopisa Vat. Lat. 6959.

1011. KURELAC, Miroslav, Suvremenici i suradnici Ivana Lu-čića. Ibidem, str. 1,33—142.

102. LUĆIĆ, Josip, Povijest Dubrovnika u djelima Ivana Lu-ciusa. Ibidem, str. 115i—132.

103. STIPISIĆ, Jakov, Tragom jedne bilješke Ivana Luciusao jednoj hrvatskoj vladarskoj ispravi. Ibidem, str. 75——96.

104. ŠAMSALOVIĆ, Miljen, Isprave iz vremena hrvatskih na-rodnih vladara u djelu Ivana Luciusa-Lučića. Ibidem,str. 61—73.

105. GORTAN, Veljko, Ivan Lučić — Joannes Lucius (1604——1679). »Hrvatski latinisti — Croatici auctores qui lati-ne scripserunt«, sv. II, »Pet stoljeća Hrvatske književno-sti«, kolo VII, Zagreb, 1970, str. 45—49.

1)06. BANASEVIĆ, Nikola, Letopis popa Dukljanina i narod-na predanja. Beograd,, 1971.*S osvrtom na Lučićevo izdanje i falksimilima pojedinihstranica djela De Regno.

107. KURELAC, Miroslav, Povijesni zapis nazvan »Anonim-na kronika« u rukopisu Naučne biblioteke u Zadru.»Historijski zbornik«, God. XXIII—XXIV, 1970i—1971,Zagreb, 1972, str. 363—374.*Takst iz Lučićevog kodeksa s osvrtom na njegove bi-lješke.

108. KEĆKEMET, Duško, Dva odlomka iz »Povijesti kandij-skog rata u Dalmaciji·« Šibenčanina Frana Divnića (Dif-nica). »Mogućnosti«, br. 8>, Split, 1973, str. 876—886.

450 451

109. DADIĆ, Žarko, Trogir i egzaktne znanosti. »Radovi Me-đunarodnog simpozija održanog prigodom proslave 700.obljetnice spomena ljekarne u Trogiru«, Zagreb, 1973,str. 67—80.»Povjesničar Ivan Lučić, njegovo sudjelovanje u znan-stvenim krugovima u Rimu i odnosi sa zadarskim znan-stvenim krugovima.

110. Β ABIC, Ivo, Povjesničar Trogira. O potrebi prevoda Lu-cđusovih Memoria. »Nedjeljna Dalmacija·«, Split, 12. I.1975.

llil, KURELAC, Miroslav, Pučki ustanci i bune u djelimaIvana Luciusa-Lučića. »Radovi Instituta za hrvatsku po-vijest«, sv. 10, Zagreb, 1977. str. 239—247.

112. KURELAC, Miroslav, Prilog Ivana Luciusa — Lučića po-vijesti roda Zrinskih i njegove veze s banom PetromZrinskim. »-Zbornik Historijskog zavada Jugoslavenskeakademije«, vol. 8, Zagreb, 1977. str. liOil—132.

113. RISMONDO, Vladimir, Pavao Andreis. Uvod u knjigu:Pavao Andreis, Povijest grada Trogira, vol. I. Split, 1977,str. 7—.11, »Splitski iknjiževni krug«, Kolo I.

114. IVANIŠEVIC, Milan, Život svetoga Ivana Trogirskoga.»Čakavska rič«, God. VIII, br/2, Split, 1978, str. 14,1——165.*O Lučićevu izdanju i popratnim bilješkama, posebno nastr. 142, 149—150. O kasnijim izdanjima, str. 150—152.

11.5. KASANDRIĆ, Ivo, Ivan Lučić i baština Paladini. U knji-zi: Hrvatski pučki ustanak«, Split, 1978. str. 62—71.

116. KURELAC, Miroslav, Ivan Lučić povjesničar, život i dje-lo. (S bibliografijom o I. Lučiću i njegovu djelu). U knji-zi: Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, Split,1979, str. 13—61. prijevod J. Stipišić. »Splitski književnikrug — pisci XVII i XVIII. stoljeća«, knjiga 2, svezak 1.)

119. STIPIŠIĆ, Jakov, Ivan Lučić. U: Povijesna svjedočanstvao Trogiru. Prijevod djela: G. Lučio, Memorie istoriche diTragurio. Split, 19T9, sv. l, str. 7—12.*Uvodna riječ prevodioca.

118. LAUSIC, Ante, Autor šest knjiga »De regno...«. »Vjes-nik«, 1979. (23. X), Zagreb, 1979, str. 14.

119. IVANIŠEVIC, Milan, Sveti Ivan Trogirski biskup. »Croa-tica Christiana periodica«, God. IV, Broj 5, Zagreb, 1980.str. 41—33.

120. KOLUMBIĆ, Nikica, Rukopisni trogirski zbornik latins-kih pjesama nastalih od kraja XV do početka XVII sto-ljeća. »Mogućnosti«, God. XXVII, broj 10/11, Split, 1980.str. 1089—1106.*Opis rukopisa »Codex Lucianus« — spomen Ivana Lu-čića vlasnika ovog kodeksa.

121. STIPIŠIĆ, Jakov, Povijest oca povijesti. »Start«, br. 286,9-123. I. 1980, Zagreb, 1980, str. 68—70.

122. FORETIC, Vinlko, Pogled o Ivanu Lučiću. »Radovi Insti-tuta za hrvatsku povijest«, vol. 14, Zagreb, 1981. str. 43——90.

452

123. ANTOLJAK, Stjepan, Vransko običajno pravo. »Zbor-nik Filozofskog fakulteta«, Zadar, 1982, str. 167—220*O Lučićevim rukopisima, prijepisima, ostavštini u Kap-tolskom arhivu u Splitu i dr.

124. DADIĆ, Žarko, Znanstvene informacije u srednjoj Dal-maciji u 17. stoljeću i uloga Ivana Lučića. U knjizi:Povijest egzaktnih znanosti u Hrvata. Sv. l, Zagreb, 1982,str. 205r—009.

125. IVANIŠEVIC, Milan, San Giovanni vescovo di Traii.»Vita religiosa, morale e sociale ed i ooncili di Split(Spalato) dei secc. X—XI« (Atti del Symposium inter-naizionale di storia ecclesiastica, Split, 2:6—30. settembre1978). »Medioevo e umanesimo«, vol. 49, Padova, 1982,str. 541—563.

126. MATANIĆ, Atanazije J., Lo storico croato Giovanni Lu-čić (1679) ed il primata della Chiesa di Spalato. »Vitareligiosa, morale e sociale ed i concili di Split...«, (Split26—3|0 settembre 1978). »Medioevo e umanesimo«, vol.49, Padova, 1982, str. 373—387.

127. PLANCIĆ, Stjepan, Nepoznato pismo Ivana Lučića. »Za-darska revija«, 1982, br. 4, Zadar, 1982, srpanj—kolovoz,str. 332—3i3i6.

128. SLADE-ŠILOVIĆ, Mirko, Dalmacija u preživjeloj verziji.»Marulić«, God. XVI, br. 6, Zagreb, 1983, str. 673—674.*U povodu anastatskog izdanja talijanskog prijevoda Lu-čićeva djela »De Regno Dalmatiae et Croatiae« L. C. Pa_vissicha s pretiskom studije V. Brunellija Giovanni Lu-čio iz Rivista Dalmatica 1899).

129. FISKOVIĆ, Cvito, Iz Duknovićeva kruga u Trogiru i uMađarskoj. »Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji«, 23,Split, 1983, str. 198 205.

130. ANTOLJAK, Stjepan, Veza povjesničara Ivana Luciusa(Lučića) sa Zadrom. Radovi Zavoda Jugoslavenske aka-demije znanosti i umjetnosti u Zadru«, sv. 29—30 Zadar,1984, str. 85—100.

131. KUNTIĆ-MAKVIĆ, Bruna, Antička povijest Dalmacijeu djelu »De Regno Dalmatiae et Croatiae Ivana LučićaTrogiranina. Antički izvori. (Magistarska radnja), Zagreb,1984.

132. KUNTIĆ-MAKVIĆ, Bruna, Tradicija o našim krajevimau antičkom razdoblju kod dalmatinskih pisaca XVI iXVII stoljeća. »Živa antika«, God. 34, sv. l—2, Skoplje,1984, str. 155—164.*O Lučiću na str. 161—162.

133. KURELAC, Miroslav, Stjepan Gradić i rimski znanstve-ni krug XVII stoljeća. »Zbornik radova o dubrovačkomučenjaku Stjepanu Gradiću«, Zagreb, 1985, str. 17—33.

134. KUNTIĆ-MAKVIĆ, Bruna, Kako je Ivan Lučić prikazaodolazak Slavena u djelu »De Regno Dalmatiae et Croa-tiae«. »Historijski zbornik«, God. XXXVIII(l), Zagreb,1985, str. 131—136

Miroslav Kurelac

453

KAZALO

U kazalu su navedeni brojevi stranica prijevoda i obliciriječi koji se javljaju u Lučićevu prevedenom tekstu. Kazaloprati Luičićevo kazivanje, bilježeći prije svega ona imena ipojmove kojima se autor sam (posebnu bavi i poštujući nje-gova tumačenja. Kazalo također obuhvaća sve izvore i lite-raturu koje je upotrijebio za prvu knjigu De Regno. Te suriječi otisnute masnim slovima. U zagradama su navedeneinačice koje se javljaju saimo u izvornim tekstovima. Objaš-njenja priređivača utisnuta su običnim tipom slova bez za-grade.

Adrija, Atrija — grad: 75,77, 227, 229, 235

Afrika: 251, 265, 269, 341, 343,345

Agravoniti: 101, 209Agrijanci: 151, 173Akarnanci: 85, 87Akcij: 233Akvileja: 219, 221Albert iz Aixa — pisac: 327

i bilj. 13 uz pogl. XV(Altoij) — planina: 147, 249;

v. i Bebij, Kapela, Plješe-vica

Alpe: 73, 107, 147, 217, 219,323

Amantini: 245, 247Amijan Marcelin — pisac:

161, 209, 245 i bilj. 41 uzpogl. II

Ana Komnena — spisateljica:314 i bilj. 17 uz pogl. XIV

Anastazije Bibliotekar —pisac: 253, 277, 283, 345 ibilj. 38 uz pogl. VI

Ankona: 75, 147, 227, 229Antiohija: 265, 279»Antoninov itinerarij« —

izvor: 199, 203, 209, 249,317 i bilj. 18 uz pogl. IV

Apijan — pisac: 71, 75, 77, 91,95, 103, 105, 107, 109, 111,113, 117, 119, 121, 123 127,131, 151, 169, 171, 173, 177,181, 217, 218, 221, 233, 239i bilj. l uz pogl. I

Apijanov prvi prevodilac:121 i bilj. 91 uz pogl. I

Apolonija: 87, 93, 119, 137,143, 151, 153, 155

Apolonije Rođanin — pisac:73, 211, 255 i toilj. 7 uzpogl. I

Apolonijev Sholijast: 225 ibilj. 41 uz pogl. V

Apolonjani: 123, 173, 175Arapi (Aigareni): 279, 317, 319,

343Arđija — područje: 177Arđijejci, Sarđijejci, Varaliji

(Sardijanci, Vardeji): 87,89, 105, 107, 145, 149, 151,153, 157, 163, 165, 169, 173,175, 177, 179, 187

Argonauti: 73, 169, 211, 225Arhanđel, o., Sv. Mihovil

Arhanđel: 209Arijan — pisac: 71, 173 i bilj.

4 uz pogl. I(Artamiidor) — pisac: 199 i

bilj. 16 uz pogl. IVAtila: 267, 269, 285Atintani: 87, 93, 97, 117, 137,

167, 169, 173, 175, 179, 183,187

atrij: 77Autarijati (Autarijeji, Auta-

riji, Tario'ti): 137, 149, 151,157, 159, 161, 167, 169, 171,173, 179, 209

Avari (Abari, Huni, Un'ir,V'er): 253, 255, 261, 271,273, 275, 277, 279, 281, 283,285, 293, 295, 299, 301, 307,321, 325, 345

Azija: 79, 263, 277, 279, 281

454

Β

(Bagiibareja) — prema Luči-ću naziv za Karpate: v.Karpati

Balkan — planina: 169, 175,177

Baltazar Splićanin — pisac:363 i bilj. 7 uz Prilog

ban (boan): 309Barbana — rijeka Bojana:

99, 101, 199Barbare, Ermolao — znan-

stvenik: 161 i bilj. 39 uzpogl. II

Baronio, Cesare — znanstve-nik: 259, 283, 299 i bilj. 6uz pogl. VII

Belizar: 265, 267, 349Beograd, Alba u Srbiji, Bu-

garska Alba, Grčka Alba,Singidun (Singidon): 253,255, 257, 311, 327

Besi: 169, 175, 297Biograd, Alba mariš, Belgra-

đum, Žara vecchia (Beli-grad): 311

Biondo, Plavio — pisac: 259,267 i bilj 4 uz pogl. VII

biskupiDuklje — Petar 277istarski — Firmin 277

(Maurioije) 347Justinijane Prime — Ivan

277Salone — (Maksim) 273Skadra — Konstantin 277Zadra — Donat 323, 325v. i pokrštenje Hrvata

Biševo, Kora (Hoara): 317Blaeu

Cornelius — amsterdamskitiskar, Lučićev prijatelj:69

Joan — amsterđams'kd tis-kar, izdavač De Regno:69, bilj. l uz poslanicu ibilj. 2 uz Prilog

Wilhelm i Pieter — Joano-vi sinovi: 69

Bođrići, Abođriti, Abotriti,Predenecenti: 331, 335, 339,341

Bojana — v. Barbana

Boka Kotorska, Rizonički za-ljev (Rizički, Rizonijski za-ljev, rijeka Rizon, zaljevRizejaca): 84, 145, 149, 153,163, 175, 177

Bonfini, Antonio — pisac:267 i biij. 18 uz pogl. VII

Borna: 331, 333, 335, 337, 339Bosanci: 297Bosna: 259, 297, 309, 327Brač, Brahija, Bratija, Krati-

ja: 135, 159, 161, 163, 207,315

Bribir (Brebera, Varvarija):165, 309

Brindisi (Brunduzij): 107,139, 155, 175, 343

brodovi, lađe, plovila — vr-ste koje koriste u plovidbiJadranom: stanovnici oba-le 191, 193; stanovnici oto-ka 113, 191, 193; stranci191, 193, 199, 205; suvre-meni moreplovci 191; v. ilembi, liburne

brodovlje, mornaricabugarsko na Dravi 339, 341Etolaca 117Etruščana Atrijanaca 231franačko 355galsko 115grčko, bizantsko 291, 325,

343, 351, 353, 355ilirsko, stanovnika uz Jad-

ran 79, 85, 113, 115, 117Isejaca, isejsko 189, 231langobarđsko 345makedonsko Filipa V 123rimsko 87, 115, 117

ravensko 195, 341riječno 247Zapadnog Carstva 341

sirakuško, Dionizijevo 81,113, 121, 189, 231

Budva, Butama, Butoja (Bu-tua): 137, 157, 163, 199, 211,317, 319

Bugari: 263, 269, 279, 297, 303,331, 335, 339, 341, 353, 355

Bugarska: 341Bulini (Buliomi): 135, 139,

141, 143, 145, 203, 205, 207,209, 223

Burgunđi: 263

455

Burgunđija: 263Burnum: 165, 197Busilina — Bbsiljina kod

Trogira: 203

carevirimski, klas.: 147, 195, 21^,

233, 299August (Cezar, Cezar A-

uguist) — 27. p.n.e. —14. <n.e.: 83, 111, 131,147, 151, 153, 167, 179,181, 183, 185, 189, 195,217, 219, 221, 233, 235,239, 241, 341

Tiberije (Tiberije CezarAugust, Cezar August)— 14—37: 111, 131, 151,153, 185, 189, 241

Trajan (Nerva Trajan)98—117: 237

Antonin Pije 138—161:249

Dioklecijan 284—305:245, 289, 293, 299, 311,315

Konstantni I Veliki306—337: 251

rimski, podijeljenog Car-stva :Teodozije II 408—459 —

zakonik kao izvor: 251rimski, istočni, bizantski,

konstantinopolitanski:253, 267, 273, 291, 293, 323,343, 347, 349, 355Zenon 474—491: 263Anastazije 491—SI8: 263,

265, 269Justin I 518—527: 265,

269Justinijan I 527—565:

251, 259, 265, 267, 269,271 341

Justin II 565—578: 271Tiberije I 578—582: 253,

271, 281Mauricije 582—602: 253,

255, 261, 271, 273, 275,285, 297

Foka 602—610: 261,285

Heraklije Stariji 610——641: 261, 277, 279, 281,285, 293, 295, 299, 301,303

Konstantin Pogonat —Konstantin IV, 668——685: 291, 303

Heraklije Mlađi — Justi-nijan II, 685—695 i705—711: 303, 305

Leon III Izaurijski, Iko-nomah 717—741: 343

Konstantin V Kopronim741—775: 343

Nicefor I Logotet 802——811: 323, 325, 355

(Leon) V Armenac813—820: 329

Mihovil II Mucavac A-morijski 820—829: 357

Bazilije I 867—886: 257,317

Konstantin VII Porfiro-genet 912—595 — pi-sac: 255, 257, 261, 271,277, 279, 281, 283, 285,287, 289, 293, 295, 297,299, 301, 303, 305, 307,309, 311, 313, 315, 317,319 327, 345, 347, 355,kodeks 285 i bilj. 47,53 i 54 uz pogl. VI

zapadni, franački, nje-imačko-rimski: 323, 327,329, 331, 333, 335, 337

Karlo Veliki — kralj od768, car 800—814: 319,321, 323, 325, 345, 347,353

Ludovik Pobožni — car814—840: 323, 325, 327

(Oton) I (veliki kraljFranačke) — njem.kralj od 936, italski od951, car 962—973: 301

Carigrad, Bizantij (Konstan-tinopol): 251, 291, 329, 339,343, 355

carstvorimsko, klas-.: 71, 131, 165,

167, 181, 185, 195, 215, 237,239, 243, 245, 247, 249, 251,259, 261, 315, 325, 341, 349,361, 363

456

istočno, klas.: 245, 263, 267,355

istočno, 'bizantsko: 277, 291,319, 321, 325, 327, 331, 337,341

zapadno, klas.: 245, 249,251, 259, 261, 263, 267,341, 355

zapadno, sr. vij.: 303, 319,321, 323, 325, 327, 329, 331,341

otomansko: 361Casaubon, Isaac — znanstve-

nik: 119, 121, 129, 171, 173,175 i bilj. 79 uz pogl. I

Cavtat, Epidaur (Pitaur):157, 163, 185, 201, 209, 211,213, 241, 281, 283, 285, 287

Cedren, Georgije — pisac:253, 275, 303, 305, 317, 319i bilj. 40 uz pogl. VI

ceste, rimske: 189, 241Egnacijeva, Ignacijeva (Ig-

nacija): 151, 153(Gabinijanska): 243

Cetina, Centina, Nest, Tilur(Zentina) — rijeka: 129,131, 199, 201, 307, 309; hrv.županija (Cencena): 309

Cezar — vojskovođa i pisac:107, 109, 127, 129, 131. 189,233, 235 i bilj. 5 uz pogl.VI

Ciceron — pisac: 127, 129 ibilj. 116 uz pogl. I

Cinam, Ivan — pisac: 319 ibilj. 18 uz pogl. XIV

Clouvier, Philippe — znan-stvenik: 227 l bilj. 47 uzpogl. V

Cođropio, Kodropol — grad:153

crkva, salonitanska, metro-poli ja Dalmacije: 243

Češka: 297Čiovo, Boa, Bove, Bua, Bu-

bua (Bavo, Boas, Bova, Bu-tous, otok Tragurij): 159,161, 163, 209, 291

D

Daći ja: 323, 327, 335, 339, 341Dalechamps, Guillaulme —

znanstvenik: 159 i bilj. 28uz pogl. II

Dalmacija: 71, 83, 107, 111,127, 129, 131, 143, 145, 149,157, 159, 163, 165, 167, 175,179, 181, 183. 185, 215, 237,239, 241, 243, 245, 249, 251,253, 255, 257, 261, 263. 265,267, 269, 271, 275, 277, 279,281, 283, 293, 299, 301, 305,307, 309, 313. 315, 317, 321,323, 325, 329, 331, 333, 335,337, 339, 343, 347, 349, 355,359, 361, 363; ime u mno-žini: 245, 247, 249, 257, 259;plemenski teritorij Delma-ta: 129, 131; unutarnja po-djela u okviru RimskogCarstva: 249; primorska:249, 259, 317, 327; kopnena:249, 259, 327; u užem smi-slu, posebna, prava: 259,313, 339; istočna: 317; za-padna: 317, 325; bizantska:317, 325; vojvodstvo: 341 v.i vojvodstvo; kraljevstvo:285 v. i kraljevstvo

Dalmatinci: 231, 277, 281,291, 293, 299, 305, 307, 311,315, 317, 323, 325, 329, 331,345, 349, 353, 357

Daorsi, Daorizi (Daursiji):Ί01, 103, 149, 153, 157, 163

Dardanci: 85, 149, 173, 169Dardanija (dardanska zem-

lja): 101, 149Dasareti (Dasarenzi, Dasare-

itiji, Disareti): 101, 149, 153,169, 175, 177, 181

Decembrio, Piercandido — v.Apijanov prvi prevodilac

Belfi: 75, 171Delmati, Dalmati, Dalmijen-

zi (Dalmate, Dalmatei):101, 103, 105, 107, 109, 110,127, 129, 131, 147, 149. 155,157, 173, 175, 177, 181, 183,187, 195, 197, 233, 239, 251,257

457

Delminij, Đalma, Đalmij,Dalminij: 105, 127, 129, 147,165, 239, 255

Demetrije Farski: 87, 89, 91,93, 95, 103, 117, 119, 123,125, 127, 147, 179, 187, 215

Dimal: 95, 123, 187Dinara (Ardij): 149, 179, 249,

259Diođor Sicilski — pisac: 71,

79, 81, 113, 121, 171, 173,187, 207, 227, 231 i bilj. 3uz pogl. I

Dioklecijanova palača: 285,289, 299 v. i Split

Diomed: 75, 77, 79, 143, 145,189, 225, 227

Diomedov rt: 157, 163, 201,207

Dion Kasije — pisac: 89, 95,111, 117, 119, 121, 123, 153,175, 177, 219 i bilj. 33 uzpogl. I

Dionizije Halikarnašanin —pisac: 75, 217 i bilj. 13 uzpogl. I

Dionizije Afrički, Aleksan-drijski, Perieget — pisac:143, 201, 223 i bilj. 11 uzipogl. II

Đirahijci (Epidamnjani): 93,99, 123, 173, 183

Dolabela, Publije Kornelije:185

Dominij, sv.: 243Drač, Dirahij, Epidamno (An-

tiibari): 17, 87, 89, 91, 93,99, 109, 117, 131, 137, 143,149, 151, 153, 167, 175, 199,253, 257, 259

Drava: 245, 247, 255, 257, 307,339, 341

Drim, Drilon: 121, 12'5, 127,131, 149, 153, 157, 163, 169,177, 179, 181, 183, 185, 187,211, 239, 259

Drvenik, Protera — otok:135, 163, 207, 209

Dubrovčani (Lausini, Rausij-ci, Rausiini): 283, 287, 319

Dubrovnik, Lausij, Rausij(Lau, Ragusij): 209, 285,287, 291, 309, 313, 317, 319,347

458

Dugi Otok (Pisuh): 313Duklja (Dokleja): 165, 305Dunav, Istar (Danubij, Ister):

135, 151, 155, 171, 175, 203,217, 241, 243, 245, 247, 249,251, 255, 257, 265, '271, 275,277, 297, 299, 307, 323, 327,335, 339, 341

đuždevi: 349, 355(Vilarije i Beat) — 806.kod Karla Velikog: 323

E

egzarh, Italije, Longin: 350;ravenski: 271, 349

egzarhat, ravenski: 321, 343v. i egzarh i Ravena

Einhard — pisac: 321, 323,325, 327, 331, 337, 339, 341,347, 355 i bilj. 2 uz pogl.XV

Elijan — pisac: 171 i bilj. 12uz ipogl. III

Enheleji (Enheleejci, Enheli,Enheliji): 73, 137, 143, 153,155, 181, 183, 211

Epetij: 101, 113, 119, 129, 163,193, 195, 231

Epidaurani: 285, 287Epir: 79, 85, 91, 121, 137

Novi Epir: 179Epirani (Epiro<ti): 79, 85, 91,

151Eratosten — pisac: 141, 203 i

bilj. 9 uz pogl. IIErmolao v. Barbare, ErmolaoEtolci: 83, 85, 87, 113, 117,

123Etrurija (Tirenija): 75, 133,

229, 271Etruščani (Tireni, Tuski): 77,

133, 217, 229Etruščani Atrijanci: 77, 79,

189, 195, 215, 225, 227, 229,231, 235, 357

Euagrije Skolastik — pisac:271 i bilj. 4 uz pogl. VIII

Entropije — pisac: 107, 111i bilj. 54 uz pogl. I

Evropa: 139, 163, 263, 267,281, 297, 361

Farani: 89, 113, 119, 121»Fasti« — izvor: 219, 221,

249 i biilj. 17 uz pogl. VFeačani: 153, 181, 183Fenice — grad: 85, 115, 117Flor — pisac: 105, 107, 111,

127, 177 i bilj. 47 uz pogl. I»Franački anali·« v. EinhardFranci: 263, 265, 267, 271, 273,

301, 303, 321, 325, 327, 329,335, 337, 339, 341, 343, 347,349, 351, 355

Francuska: 321, 323Franka vila — grad: 327Frankohorij — pokrajina: 327Furlanija, langobardsko voj-

vodstvo: 271, 273, 303; fra-načka marka (forojulijska):331, 341

Gali, Kelti: 73, 75, 77, 79, 93,97, 107, 115, 133, 171, 189,217, 219, 221, 223, 227, 229,231, 315; Cimbri: 171; Se-nonci: 81, 227; Skordisci:149, 151, 171, 175

Galija: 261, 263; Ovostran-ska: 79, 153, 271

Gepiđi: 253, 259, 269, 271, 275,277, 279

Geti: 109, 171Giustiniani, Bernarde — pi-

sac: 353 i bilj. 19 uz pogl.XVI

gospodstvo, vlast, posjednad Jadranom: 121, 131,

231, 233, 257Pelazga Spinećana: 75Diomedovo: 75, 225liburnsho: 169, 225, 227,

233Etruščana Atrijanaca:

77, 227, 229sicilsko, sirakuško: 81,

111, 115, 189, 231isejsko: 113, 231Pir ovo: 113ilirsko: 113, 117rimsko: 189, 195bizantsko, grčko: 291,

317, 325, 343, 347, 349,351

mletačko: 357Dalmatinaca: 345

u unutrašnjostirimsko: 241, 251franačko: 327

gostoljublje, ilirsko: 141, 215Goti: 249, 251, 253, 259, 263,

265, 267, 269, 283, 293, 343,349

Gradić, Stjepan — znanstve-nik: 91 i bilj. 34 uz pogl. I,bilj. 2 uz Prilog

granice, međeBizanta i Franačke u Dal-

maciji: 325, 327, 329, 331Bosne: 327Dalmacije: 71, 83, 111, 129,

165, 181, 239, 243; Pri-morske Dalmacije: 259

dalmatinskih i slavonskihHrvata: 307

Delmata: 239dunavske: 247Franaka: 265, 331; Frana-

ka s Bugarima: 341Hrvatske: 307, 309Ilira i Liburna: 209Ilirika: 71, 73, 83, 111, 151,

153, 167, 179, 181, 185, 223,243; ilirske obale: 133,153, 167, 185; pokrajinau Iliriku: 167

Liburnije: 159, 221, 223, 237Panonija, Panonske: 243,

33Spodručja Ardijejaca: 173područja Autarijata: 169pokrajina općenito: 257

Grciklas.: 71, 73, 81, 85, 89, 111,

121, 123, 189, 193, 199,201, 203, 205, 207, 223,225 227

biz.: 1291, 281, 291, 295, 317,319, 321, 325, 327, 343,345, 347, 349, 351, 353,355, 357

Grčka, Aheja: 79, 87, 223, 281Guđuska — selo: 335gusarstvo, pomorske pljačke,

pomorsko razbojništvo: 131arapsko: 357ardijejsko: 89, 177

459

ilirsko: 79, 81, 83, 97, 115,187, 215, 231

liburnsko: 131slavensko: 357

H

Hanibal (Punjanin): 93, 95,123, 125

Herođot — pisac: 133, 297 ibilj. l uz pogl. II

Heruli: 253, 259, 263, 349Hijerastamni: 135, 205, 209,

223Hili, Hilini: 135, 141, 143, 145,

203, 205, 223Hiliđa — poluotok: 141, 157,

199, 201, 203, 205, 207, 209,223 v. i Diomeđov rt

Hircije, Aulo — vojskovođai pisac: 187, 233, 235 i bilj.4 uz pogl, IV

Hispanija: 261, 263Histri (Istri, Istri Jani) — ilir-

ski narod: 83, 97, 135, 141,145, 147, 151, 153, 155, 157,217, 219, 221, 223, 233

(Histri, Histrijci) — stanov-ništvo Istre u sr. vij.: 345,347

Holste, Luka — znanstvenik:133, 139, 213, 215 i ibilj. 3 i6 uz pogl. II, bilj. 59 uzpogl. IV

Homer — pisac: 183 i bilj. 48uz ipogl. III

Hrvati, Hrobati, Hrouati(Krobati): 259, 261, 293, 295,297, 299, 301, 303, 305, 307,309, 311, 325, 327, 3129, 331,341, 357, 361; ime: 295; Bi-jeli i(Beli Hrva'ti, Belohro-bati, Bijeli Hrobati, BdliHrvati): 293, 295, 297, 301;Veli, Veliki: 295

Hrvatska, Kreacija (Hrofoaci-ja): 71, 259, 293, 295, 297,301, 305, 307, 311, 319, 323,325, 335, 339; kneževina:339; kopnena: 311; primor-ska: 311; Velika, Bijela:295; zvana Slavonijom: 311

Huni (Un'ir, V'er): 259, 265,26i9, 271, 273, 285

460

Hvar, Far, Fara (Farija, No-vi Far, Par, Phara): 79, 81,91, 93, 95, 97, 113, 117, 121,123, 135, 141, 147, 149, 155,159, 161, 165, 175, 177, 205,207, 209, 213, 227, 231, 315

I

Iliri (Ilirici, Indijci — korup-tela kod Elijana): 71, 73,79, 81, 83, 85, 87, 93, 97, 99,101, 103, 105, 107, 109, 111,113, 115, 117, 119, 121, 127,135, 137, 139, 145, 147, 149,151, 153, 165, 171, 175, 177,187, 189, 193, 207, 209, 215,217, 221, 223, 231, 233, 253;općim imenom: 153; u pra-vom smislu: 153, 157, 165,181

Ilirik (Ilirida): 71, 73, 79, 81,83, 87, 89, 91, 93, 95, 97, 101,103, 105, 107, 109, 111, Ί19,123, 125, 131, 133, 141, 145,147, 151, 153, 155, 157, 159,163, 165, 167, 169, 171, 173.175, 177, 179, 181, 199, 215,217, 223, 233, 239, 243, 245,249, 251, 253, 255, 257, 265,267, 271, 273, 281, 301, 303,307; prije dolaska Rimlja-na: 167; provincija: 101,183, 187; uređenje: 187, 189,193, 195, 215, 2(23; u pra-vom smislu: 181, 183, 185;općenito: 155, Ί59; Gornji:185, 249; Donji: 185, 249;Istočni, prefektura: 251,253, 277, 297; Zapadni, dioitalske prefekture: 245, 249,251, 253, 257, 277, 297, 299,325; primorski: 243

Isa — grad na Lezbu: 255,257

Isejci (Esijci): 87, 89, 91, 93,97, 101, 111, 113, 115, 117,119, 123, 127, 129, 157, 189,193, 231, 233

isprave kao izvor: 319, 359,361

Istok: 265, 279, 281Istra, Istri ja (Histri ja) : 83,

147, 153, 155, 163, 167, 181,

183, 199, 201, 205, 213, 219,221, 223, 237, 251, 257, 259,269, 273, 277, 307, 309, 321,323, 341, 343, 345, 347

istraživanja: 69, 363Italija: 73, 75, 77, 79, 83, 85,

93, 113, 115, 123, 139, 147,151, 153, 163, 177, 229, 239,251, 255, 259, 261, 263, 266,267, 269, 271, 273, 279 281321, 323, 337, 341, 343, 345,347, 349, 355; italska pre-fektura: 255

Ivan, vojvoda Zadra, prefektDalmacije: 339, 355

Izaro, Matej — pisac: 363 ibilj. 8 uz Prilog

Jađertini: 235, 237Jadro, solinska rijeka: 195,

239, 241Japidija: 155, 165, 185, 217,

219, 247, 259; podjela: 219,221, 249; (Prva Japidija):217, 219

Japodi (Japidi, Japudi): 107,147, 153, 155, 163, 217, 219,221, 233, 237, 249; (preko-alipski): 22:1

jezerona rijeci Krki: 197na rijeci Naronu: 137, 167Ohridske (Lih-nit): 143, 175u području Labeata (Labe-

atlda, Labeatsko): 99, 101,199

Jordan — pisac: 247, 297 ibilj. 19 uz pogl. VI

Justin — pisac: 71, 73, 75, 81,187, 227, 229 i bilj. 3 uzpogl. I

K

Kadmo: 73, 137, 143, 145, 183,211

Kalimah — pisac: 73, 155,159 i bilj. 6 uz pogl. I

kan (kagan, kajan): 253, 273,275, 277, 279

Kapela, Velika i Mala: 249,

259 v. i Albij, Bebij, Plje-ševica

Karantanci, Karnunti: 303,341

Karin, Korinij (Kori): 155,163, 311

Karni: 147, 151, 153, 179, 217,221

Karpati, Babje planine, Bab-lje gore, Starice, PlanineStarica (Bagibareja, Bagi-barija): 293, 297

Kartažani: 79, 93, 115Kasiotior — pisac: 249, 259 i

bilj. 30 uz pogl. VIKeraunske planine, gorje:

127., 133, 137, 139, 143, 145,149, 151, 153, 167, 179, 181,183

Kleempor — isejski poslanikIlirima: 91, 119

Kleonim, Kleomen — vođaGrka: 83, 215

Knin, Tininij (Tenen, Tne-na): 309, 311

kolonije, grčke u Jadranu:79, 81, 111, 113, 117, 119,121, 135, 137, 141, 143, 147,149, 189, 193, 227; rimskena istočnoj jadranskoj o-bali: 155, 157, 163, 165, 187,189, 193, 211, 213, 235 241,313, 315

Kolšani: 73, 145, 155, 157, 211,225

Komes Marcelin — pisac:249, 263 i bilj. 33 uz pogl.VI; v. i bilj. 32

Konavljani: 305Konstancijan — biz. vojsko-

vođa u Dalmaciji: 265konvent: 193; naronitanski:

157, 187, 241; salonitanski:187; skarđonitanski: 155,187

Kopar: 347Korčula, Crna Korkira, Kor-

kira, Melena (Korkira Me-lena, Kuer, Kurikra): 137,141, 149, 155, 159, 163, 165,181, 213, 216, 225, 227, 315

Korkirani: 87, 123, 131, 143,149, 173, 183

Koruška: 297

461

Koruški Slaveni: 303Kotor (Askrivij, Dekatera):

157, 163, 319kraljevi

Burgunđa: 263Dalmacije, kod Popa Duk-

1 janina: 269, 319, 363epirski, Pir 306—302. d 297

—293. p,n.e.: 73, 91, 113,125

Franaka: 263Klođovik I 481—511: 263Teođebert 533—548: 265Hildebert II Austrazijstei

575—596: 271Dagobert I 629—639: 279,

301, 303Hilperik 743—751: 321Pipin Mali 751—768: 321,

351Pipin, sin Karla Velikog,

kralj Italije t 810: 323herulski i gotski u Italiji

— Odoakar i ostrogotskivladari: 355Odoakar 476—493: 263Teodorih 493-J526: 249,

263Vitigis 536—540: 251, 265Totila 541—552: 265,267,

27ΘIlira, Ilirika, ilirski: 71, 73,

83, 111, 115, 183, 187, 361Barđilej t 359. ili 358. p.

n.e.: 71Klit vladar 335. p. in. e.:

71Glaukija Vladar Taula-

nata 335, Ilira 3Ί7—302.p.n.e.: 71, 73, 125

Agron vladar 231/230. p.n.e.: 83, 89, 91, 93, 97,111, 113, 115, 11Θ, 123,179, 187, 215

Teuta regentica 229/228.p.;n.e.: 83, 85, 87, 89,95, 111, 115, 117, 119,123, 127, 175, 179, 187

Pines 230—217. p. n. e.: 89,93, 95, 97, 125, 215

Pleurat, Gencijev otac206—180. p. n. e.: 97,103, 125, 127, 187; v. iPleurat

462

Gencije 180—168. p.n.e.:97, 99, 101, 103, 125, 127,177, 183, 187

langobardski:Alboin o. 565—572: 269Autar 584—590: 271, 345AgiluM'591—615/6: 271,

273 279Rotar'ije 636—652: 279Liutprand 712—744: 351Deziderije 757—774: 321,

351, 353makedonski:

Aminta III, Filipov otac393—370. p. n. e.: 71

Filip II 356—336. p. n. e.:71, 187

Aleksandar III Veliki336—323. p. n. e.: 71,73, 171, 187

Kasandar 306—296. p. n.e.: 73

Demetrije II 242—232. p.n. e.: 83, 115

Filip V 221—178. p. n. e.:83, 97, 123, 125, 179

Perzej 178—168. p. m. e.:97, 99, 103, 125

perzijski, Hozroje II 590——628: 279

u Saloni i Istri, kod PopaDukljanina: 269

kraljevstvobavarsko: 303Dalmacija: 317Dalmacije i Hrvatske: 71,

305epirsko: 73gotsko u Italiji: 263Hrvata: 71, 363, 366; Hr-

vatske: 365ilirsko: 101, 111, 117, 125,

Γ27, 175, 177, 179, 183, 187italsko: 269, 319langobardsko: 271, 347(Liburna): 73makedonsko: 73, 125Slavena — djelo Mavra

Oribinija, v. Orbini, Ma-vro

ugarsko: 341Kranjci: 303Kranjska: 297, 341

Krf, Korkira, Sherija: 77, 83,87, 91, 93, 99, 113, 117, 119,135, 143, 145, 151, 183, 225,227

Krk (Bekla, Kiurik, Kurikta):165, 313

Krka (Arbatis, Katarbatis,Titij): 131, 135, 155, 163,169, 197, 199, 201, 209, 213,219, 223, 237, 239, 259

Krobizi: 297Kromer, Martin — pisac: 297

i >bilj. 7 uz pogl. XI»Kronika·« anonimnog auto-

ra — izvor: 249 i bilj. 31uz ppgl. VI

»Kronika domovine« — Lu-čićev radni naziv za djelo»Memorie istoriche di Tra-gurio...«: 20-3

kršćanstvoarijansko: 263, 293dalmatinsko: 243

Kučani, Guduskani (Kodus-,kani): 331, 333, 335, 341

Kupa (Kalapij, Kolapij, Ko-lapis): 247, 249, 333

Kuropalat, Ivan — Ivan Ski-lica: 319 i bilj. 15 uz pogl.XIV

Laba: 339(Labeati): 99, 101, 157Labeatiđa: 199Langobardi (Longbarđi,

Longobardi): 253, 265, 267,269, 271, 273, 279, 281, 303,321, 343, 345, 347, 349, 351

Lastovo, Ladesta, Ladestris,Laudestina (La'dest, Lasto-bon): 225, 317

Latini: 317, 327, 343, 351Latz, Wolfgang — znanstve-

nik: 247, 303 i tailj. 21 uzpogl. VI

laude — pjevane molitve, iz-vor: 347 i bilj. 15 uz pogl.XVI

lembi — ilirski brodovi: 81,83, 85, 87, 89, 91, 93, 99, 113,115, 117, 123, 191, 193

Liburna — grad, koruptela uStrabona: 147, 197

liburne (liburnske lađe): 233,243

Liburni (Liburnici): 75, 77,79, 81, 83, 107, 131, 135, 141,145, 153, 155, 159, 165, 167,169, 181, 189, 203, 205, 209,213, 221, 223, 225, 227, 229,231, 235; Liburni Tarsati-čani: 321

Liburnija: 133, 155, 157, 159,163, 165, 167, 183, 185, 189,197, 215, 217, 219, 223, 233,237, 239, 241, 243, 247, 251,253, 259, 265, 319, 321, 323,325, 335

Ligurija: 265Lika (Lica) — hrv. županija:

309Lingus: v. OhridLisijci: 101, 119Litva: 297Livije, Tit — pisac: 77, 83,

97, 101, 105, 119, 123, 125,127, 133, 155, 175, 183, 199,215, 221, 223, 229 i bilj. 20uz pogl. I

Livno (Hlebijana, Hlebna) —hrv. grad i županija: 307,309, 311

Lizimah: 173Lombardija (Langobardija):

323, 353Lukan — pisac: 239 i bilj. 5

uz pogl. VILukarić, Lukarević Jakov —

pisac: 269, 319 i bilj. 23 uzpogl. VII

LJ

Lješ, Lis: 79, 81, 89, 93, 99,119, 121, 149, 153, 157, 163,167, 211

»Ljetopis Popa Dukljanina-«:v. Pop Dukljanin

Ljuđemis! (Lindemusl) —Bornin ujak: 337, 339

Ljudevit (Leutevit, Lindevit)— panonski knez: 331, 333,337

463

M

Makedonci: 71, 73, 103, 113,149, 155, 167, 187

Makedonija: 71, 73, 99, 101,109, 125, 151, 153, 157, 165,221, 251, 259

manđija, liburnska odjeća:233

Marcijan iz Herakleje — pi-sac: 139 i bilj. 5 uz pogl.II; v. i Skimuo

markgrofi, furlanski: 331Balderik (Baldrih, Bald-

rik): 333, 339, 341Erik (Henrik): 321Kadaloh (Hadalo, Kadalo,Kadolah, Kadolaj): 321,329, 331

Marulić, Marko — pisac: 363i bilj. 4 uz Prilog

Menandar Protektor — pi-sac: 253, 281 i bilj. 37 uzpogl. VI

Mezeji (Mazeji): 157, 163, 181Mezija (Mizija): 163, 297;

Gornja: 335Mihovil Solinjanin — pilsac:

383 i bilj. 6 uz Prilog»Miješana povijest« — izvor:

253, 275, 279 i bilj. 41 uzpogl. VI

Mirara: 205Mlavna — rijeka: 335Mleci, mletački grad: 195, 355Mlečani: 195, 229, 325, 343,

357Mljet, Meleta, Melitine (Ma-

lozeate, Melita): 135, 159,165, 181, 207, 213, 225, 315

Molat (Meleta): 313Morava, Velika, Bugarska:

335more

(Akvilejske): 143Baltičko: 329Crno (Pont, Pontsko): 135,

139, 203, 271Dalmatinsko, Dalmatičko

(Dalmata): 75, 255, 257,259

Egej, Egejsko: 123, 257Ilirsko, Iliričko: 73, 75, 169,

227, 255, 257

464

Jadran, Jadransko, Adrija-tičko, Atrijatičko, Hatri-jatičko (Gornje): 71, 73,75, 77, 79, 81, 83, 103, 111,115, iai, 123, 133, 139, 141,143, 145, 147, 149, 151, 153,155, 177, 179, 187, 189, 191,193, 195, 197, 201, 203, 215,217, 223, 227, 231, 233, 235,237, 239, 247, 257, 259, 291,317, 325, 339, 341, 343, 345,349, 353, 355, 357

Jonsko: 73, 79, 81, 91, 97,109, 113, 117, 137, 139, 143,145, 149, 159, 203, 251

Liburnsko: 227Tirensko (Tiuščansko, Do-

nje): 77, 115, 133, 341, 343Mund — bizantski vojskovo-

đa u Dalmaciji: 265

N

nadbiskupipostavljeni Hrvatima pri

pokršten ju: 299ravenski, Sergije: 351splitski, Ivan Ravenjanin:

305Najs — Niš: 335 ·Napulj: 265Narona: 127, 129, 131, 153,

157, 161, 165, 193, 1195 211,241,281; trgovište: 207

Narzet — biz. vojskovođa:267, 343, 349

natpisi kao izvor: 185, 219,221, 235, 237, 239, 241

Neretva (Nar, Naron): 105,127, 129, 135, 137, 149, 153,155, 157, 163, 165, 169, 181,187, 201, 203, 207, 209, 211,213, 223

Neretvani, Pagani: 305, 309,315, 317, 319, 343, 357

Nesti: 135, 137, 207, 213Nicefor Kalist — pisac: 271

bilj. 7 uz pogl. VIIINiceta, patricij — zapovjed-

nik biz. brodovlja: 323, 327Niceta, Honijat — pisac: 327

i bilj. 12 uz pogl. XVNikandar — pisac: 211 i bilj.

54 uz pogl. IV

Nin, Nona (Enona, Nina):155, 163, 309, 311

Norik: 245, 249, 251, 257, 325»Notitia dignitatum« — iz-

vor: 245, 247, 285 i bilj, 15uiz pogl. VI

Nufles đe Valladoliđ, Ferdi-nande — znanstvenik: 159,161, 163 i bilj. 30 uz pogl.II

Nutrija — grad na obali Ili-rika: 89, 173

NJ

Njemačka, Franačka, Germa-nija (Saksonija): 243, 265,295, 297, 301, 321, 323, 339

Oobala

Ardijejaca, ardijejska: 149,165, 175

(Bulina): 143(Dalmata), dalmatinska:

147, 153, 165Ilirika, ilirska, ilirskog ko-

pna: 79, 131, 133, 145, 151,153, 155, 157, 167, 185, 189,195, 197, 199, 201

(Istre): 147italska, talijanska: 83, 191Jadrana, jadranska: 81, 141,

145, 189, 207, 215, 223, 227,229

(Japoda): 147, 249Karna: 217Liburnije, liburnska: 143,

147, 163, 197(Plereja): 149Veneta: 217

Odoakar: v. kraljeviOertell, Ortel Abraham —

znanstvenik: 297 i bilj. 5uz pogl. XI

Ohrid, Lingus — koruptelakod lJivija, (Litaid): 125,151, 179

Olib (Aloep): 313Ombla, Arion: 137, 209Omiš (Onej): 163, 199»Oporuka Karla Velikog« —

izvor: 323 i bilj. 6 uz pogl.XV

Orbini, Mavro — pisac: 269,363 i bilj. 20 uz pogl. VII

Orsini, Fulvio — znanstve-nik: 119 i bilj. 82 uz pogl.I

Osor (Absor, Apsirtida, Aps-irtij, Apsor, Obsara, Opča-ra): 135, 155, 165, 313

otoci(Apsirtide, Apsirtovi): 139,

145, 147, 157, 213Dalmacije, đalmatički, dal-

matinski: 257, 317, 343;istočni: 343, 347; zapad-ni: 347

Diomeđovi (Diomedeja): 75,143, 145, 155

(Etektrlde): 135, 139, 155,159, 213

grčki: 207Ilirika, ilirski: 191, 223Jadrana, jadranski: 157,

159, 161, 189, 257; zapad-ni: 291, 315, 317; istočni,Pagana, neretvanski: 315,317, 345

japodski: 165(Kiklađi): 93, 139liburnski, liburnički, za-

padni Dalmacije (Libur-nide): 139, 145, 147, 159,161, 165, 199, 205, 207, 209,225, 227, 229, 231, 257, 347

(Mentoriđe): 135, 213

Pad (Eridan): 75, 77, 97, 133,141, 229, 351

Paflagonci: 133Pag, Cisa (Gisa): 155, 313Paganija: 30£, 315Pancirolli, Guiđo — znan-

stvenik: 247 i bilj. 20> uzpogl. VI

Panonci: 147, 149, 167, 171,175, 177, 179, 181, 239, 245,251, 271

Panonija, Panonije: 131, 145,175, 177, 181, 237, 243, 245,251, 263, 269, 271, 301, 307,321, 323, 325, 337, 339, 341;Prva, Gornja, Zapadna: 185,243, 245, 247, 249, 339; Dru-

465

ga, Donja, Istočna: 243, 245,247, 249, 331, 339, 341; Sa-vija, Suavija, Međurječna,Sirmijska (Priobalna): 243,245, 247, 249, 251, 253, 255,257, 259, 307, 325, 327; Va-lerija (Priobalna): 243, 245,247

Panonske planine, planinePanonaca: 129, 179

Panvinio, Onofrio — znan-stvenik: 249 i bilj. 31, 32uz pogl. VI

pape: 299, 301, 321, 343, 349,351 353Grgur I Veliki, sv. 590—604

— pisma kao izvor: 255,259, 271, 273, 277, 345

Ivan IV 640—642: 277, 281,283, 299

Stjepan II ili III 752—757:351

Pavao I sv. 757—767 — pi-sma kao izvor: 351

Hađrijan I 772—795 — pi-sma kao izvor: 347

Parani: 79, 121, 141, 147, 149Parteni (Partini): 87, 123, 125,

153, 157, 173, 175, 179, 181,183, 187

(Partenije) — pisac: 257 ibilj. 50 uz pogl. VI

patrijarsicarigradski, Nicefor — pi-

sac: 291 i bilj. 11 uz pogl.X

građeški, Fortunat: 339Pavao, vojvoda Zadra: 323,

325, 355Pavao Đakon — pisac: 269,

271, 273, 277, 303, 343, 345i bilj l uz pogl. VIII; v. i»Miješana povijest«

Pavija: 353Pelagonci: 141, 221Pelazgi, Pelazgi Spinećani:

75, 77, 79, 83, 189, 195, 229Peloponez: 135, 141, 199, 203Pelješac, poluotok Nest, po-

luotok Stagnum: 207, 209,213 241

Pentapol: 321, 351, 353Perotti, Nicolao — prevodi-

lac: 173 i bilj. 89 uz pogl. I

466

Perzijanci: 265, 279, 281»Peutingerova karta« — iz-

vor: 197, 199, 203, 209, 317,327, 335 i bilj. 14 uz pogl.IV

Picen: 229Pireja: 155Pirusti (Tirusti): 165, 181pisac »Povijesti kralja Dago-

berta« — Pseudo Frede-gar: 301 i bilj. 22 uz pogl.XI

Plereji (Palariji, Pireji): 105,149, 153, 155, 157, 181, 223

Pleurat, izgnanik na make-donskom dvoru: 99, 125;Skerdilaidin sin: 125; v. ikraljevi

Plinije Stariji — pisac: 75,77, 153, 155, 159, 161, 163.165, 177, 179, 181, 183, 187,193, 197, 201, 207, 209, 211,217, 219, 221, 229, 235, 245,335; rukopisi: 159, 161, 163,335; bilj. 18 uz pogl. I

Pliva (Pleba) — hrv. župa-nija: 309

plovidba Jadranom: 113, 145,187, 351; promjene: 215;stanovnika van Jadrana:191, 199, 205; stanovnikauz Jadran: 191; težište, sje-dište: 195, 231; ustrojstvoi način: 189, 233sirakuška: 189Isejaca, isejska: 113, 117,

189Etruščana Atrijanaca: 229stanovnika Zadra: 235rimska, rimskog doba: 191,

195Dalmatinaca: 349, 355, 357mletačka, Venecijanaca:

197, 349, 351, 353, 355, 357suvremena: 191, 195, 197

Plutarh — pisac: 73, 113 ibilj. 5 uz pogl. I

Plješevica: 249, 259 v. i Al-bij, Bebij, Kapela

pokrštenjeFranaka: 263Hrvata: 293, 299, 301, 305Slavena: 345Srba: 305

Polibije — pisac: 83, 89, 93,99, 101, 111, 113, 115, 117,119, 121, 123, 125, 127, 129,133, 169, 173, 175, 177, 187,215, 239 i bilj. 32 uz pogl. I

Polibijev prvi prevodilac:121 i bilj. 89 uz pogl. I; v.i Perotti, Nicolao

Polien — pisac: 171, 173 ibilj. 16 uz pogl III

Poljska, Sarmatija: 295, 297pomorstvo, jadransko: 115,

195Delmata: 195Etruščana Atrijanaca: 231galsko: 79grčkih kolonija u Jadranu:

113ilirsko, stanovnika Ilirika:

79, 193Isejaca, isejsko: 115Salone i đr. primorskih

gradova: 195, 279Pompej Trog — pisac: 73 i

bilj. 3 uz pogl. IPomponije Mela — pisac:

153, 155, 161, 163, 165, 181,183, 223 i bilj. 19 uz pogl.II

Pop Dukljanin — pisac: 269,293, 319 i bilj. 21 uz pogl.VII; bilji. 4 uz Prilog

povijest, češka i poljska: 297;dalmatinska: 71, 261, 361;Diomedova: 79; EtruščanaAtrijanaca: 79, 189; franač-ka: 269; hunska: 269; ilir-ska: 111; jadranska: 227;langobarđska 269; Libur-na: 79, 189; mletačka: 235;Pelazga: 79

prefektiDalmacije: 339pretorija Italije: 355

Pretorij — grad: 203Primorje, Maritima (Paratha-

lasija — hrv. županija: 309Prokopije — pisac: 197, 251,

253, 255, 259, 263, 265, 267i bilj. 15 uz pogl. IV

Piomina: 131Promona: 107, 131, 233Provansa: 263, 265

Pseudo Fredegar — pisac: v.pisac »Povijesti kralja Da-goberta«

Pseudo Skilak — pisac: v.Skilak iz Karijanđe

Pseudo Skimno — pisac: v.Skimno s Hija

Ptolomej, Klaudije — pisac:161, 163, 165, 167, 179, 181,185, 197, 209, 221, 235, 237,243, 257, 297, 325, 335 i bilj.36 i 44 uz pogi. II

Pula (Pola): 147, 155, 199, 211

Rab (Arba, Arbe, Arva): 155,165, 313

Rama: 259Raša (Arsija): 155, 167, 183,

185, 259Raška: 259ratovi

bizantski s Bugarima: 353,355

burgundski: 263gotski: 251, 265, 267građanski kod Franaka:

273histarski: 83makedonski: 97, 99, 103,

123, 125, 178rimski građanski: 77, 131,

151, 153, 187, 189, 193,233, 235

rimski s Kartagom: 115,123, 125

rimski u Iliriku: 73, 83,111, 179, 187, 233, 241I: 83—92, 111—119, 187,

215, 223, 231II: 93—97, 123—125III: 97—101, 125, 127IV = I delmatski: 101—

—105, 113, 119, 127, 129,195, 239

V: 105—107, 177VI: 107, 219VH = II delmatski: 107,

129, 195, 239VIII = III delmatski:

107, 129IX = IV delmatski:

107—109, 131, 233

467

Χ = V delmatski: Ί09——111, 131, 181

trojanski: 75, 169Ravena: 195, 251, 267, 321,

343, 345, 349, 351, 353 ν. iegzarhat

Uecija: 231, 263Republika, Rimska: 71, 187,

235, 315, 361Ret — eporaim Reeije: 231Rialto, Rivus altus: 355Rim: 69, 79, 81, 83, 87, 89, 93,

97, 101, 103, 105, 107, 109,227, 267, 273, 277, 283, 293,299, 305, 313, 321, 351

Rimljani — amt: 71, 81, 83,85, 87, 89, 91, 93, 95, 97, 99,101, 103, 111, 115, 117, 119,121, 123, 125, 127, 147, 149,151, 153, 167, 173, 175, 177,179, 183, 187, 189, 193, 195,205, 211, 215, 221, 223, 229,231, 233, 235, 239, 251, 257,273, 361

— podanici IstočnogCarstva, Bizantinci:249, 253, 255, 267, 271,273, 275, 279, 283, 291,317

— građani Rima: 321Risan (grad Rizejaca, Riza-

ma, Rizin, Rizmij, Rizon,Rosa): 89, 149, 157, 163,165, 319

Romani: 285, 287, 291, 293,299, 307, 311, 313, 315, 317,329, 331

Sabellico, Marcantonio —pisac: 259 i bilj. 5 uz pogl.VII

Salamanka: 161Salona, Salone: 107, 129,

147, 153, 157, 163, 187, 193,195, 211, 239, 241, 243, 251,265, 267, 269, 279, 281, 283,285, 289, 291, 299, 317

Saloni tanci: 285, 287, 289.291

Salustije — pisac: 217, 219,221 i bilj. 8 uz pogl. V

Samnij: 271, 343Sardinija: 343, 345Sarmatija, azijska: 297Sasi: 265, 269, 279Sava: 163, 181, 185, 241, 245,

247, 249, 255, 259, 307, 327Sekst Ruf — pisac: 243, 245

i bilj. 12 uz pogl. VIServije — pisac: 217, 219,

221 i bilj. 9 uz pogl. VSestrunj (Estiunez): 313Sever, Veliki — ugledni Sa-

lonitanac: 287, 291»Sholije« uz ep Apotondja

Rođanina: v. ApolonijevSholijast

Sicilija: 79, 115, 121, 225,263, 265, 321, 343, 345

Sigonio, Carlo — znanstve-nik: 123, 321, 325, 343, 345i bilj. 96 uz pogl. I

Sijagrije: 263Silba (Selbo): 313Simokata, Teofilakt — pi-

sac: 2.53, 255, 271, 275,277, 285 i bilj. 39 uz pogl.VI

Sipont: 343sirakuški tirani

Dionizije Stariji: 79, 81,111, 113, 121, 189, 215,227, 229, 231

Dionizije Mlađi: 81, 111,113, 189, 215

Agatoklo: 113Sirakuza: 81, 225, 345Sirakužani: 81, 121, 141Sirija: 109, 279Sirmij: 245, 247, 253, 255Sirmond, Giacomo — znan-

stvenik: 249 i bilj. 34 uzpogl. VI

Sisak, Segestika, Siscija: 217,247, 337

Skerdilaiđa, Skerdilet: 85,123, 125, 215

Skilak iz Karijatide — Pseu-do Skilak, pisac: 71, 81,121, 133, 139, 163, 167, 169,183, 193, 201, 203, 205, 207,209, 211, 213, 215, 217, 219,221, 223, 227 i bilj. 2 uzpogl. I

468

Skllica, Ivan — v. Kuropalat,Ivan

Skimno s Hi ja — PseudoSlkiimno, pisac: 121, 143,139, 183, 199, 201, 203, 215,221, 223, 297 i bilj. 87 uzpogl. I; v. i Marcijan izHerakleje

Skodra — Skadar: 99, 101,157, 165

Skodro, Skardo planina: 99,101, 163, 169, 241 v. i Sar--planina

Skradin, Skarđona (Skardon,Skordona): 147, 157, 163,169, 193, 195, 197, 281, 311

Slaveni (Sklaveni, Sklavini,Slavini): 253, 259, 261, 267,269, 271, 273, 275, 277, 279,281, 283, 285, 287, 289, 291,293, 295, 297, 299, 301, 303,305, 307, 313, 315, 325, 327,329, 331, 337, 339, 341, 343,345, 349, 357, 361

Slavonija: 259, 297, 307, 311,327

Solun (Tesalonika, Thesalo-nika): 151, 153, 253, 303

Splićani: 291Split (Aspalat, Spalat): 285,

287, 289, 291, 299, 305, 313,317, 325, 347; v. i Diokle-cijanova palača

Srbi, Serviji, Sorabi (Serbli,Srbli): 261, 293, 297, 299,305, 307, 319, 327, 331, 337,341

Srbija (Serblija): 259, 295,297, 306, 307, 309, 319, 327,339; u užem smislu: 259

srpski vladari: 319Stjepan Bizantinac — pisac:

119, 183, 199, 201, 207, 217,223, 225, 233, 239, 255, 257,317, 355 i bilj. 12 uz pogl.I; uisp. i Stjepanov Epito-mator

Stjepanov Epi toma tor — pi-sac: 75, 171, 223, 255 i bilj.12 uz pogl. I; usp. i Stje-pan Bizantinac

Stolni Biograd, Ugarska Al-ba, Kraljevska Alba: 311

Ston: 207

Strabon — pisac: 73, 75, 77,79, 81, 119, 133, 145, 151,153, 155, 159, 161, 165, 169,171, 173, 175, 177, 181, 183,197, 207, 209, 217, 219, 221,223, 225, 227, 229, 231, 239,249, 297 i bilj. 6 uz pogl. I

Stupini, Strupini: 203sv. Krševan — crkva i grad-

ska vrata u Zadru: 235

Sar-planina: 167, 177, 185 v.i Skodro

Skarđa, Skirđa (Sverda): 313Šolta, Bolentija, Olinta, So-

lent, Solentij: 135, 163, 209Siajerci: 303Štajerska: 297

Tarant: 263, 343Taulanti: 71, 101, 125, 137,

153, 157, 181Taurun: 163, 247, 327»Teođozijev kodeks« — iz-

vor: 251 i bilj. 35 uz pogl.VI

Teopomp — pisac: 79, 139,215, 225 i bilj. 24 uz pogl I

Thegan — pisac: v. »Životo-pis Ludovika Pobožnog·«

Timak, Veliki i Mali — gra-dovi: 335

Timav: 73, 75, 157, 217, 219,221

Timej — pisac: 141, 203 ibilj. 8 uz pogl. II

Timočani, Timotijani: 331,335, 341

Timok: 335Tisa, Tibisk (Tirs): 275, 341Tit, sv., učenik sv. Pavla: 243Toledo: 161Toma Arhiđakon — pisac:

269, 279, 283, 285, 287, 291,293, 305, 363 i bilj. 22 uzpogl. VII

Tomi: 277Tračani: 141, 147, 149, 151,

221

469

Trakija: 253, 263, 303Trebinje: 305trgovina, isejska: 193; Ro-

mana sa Slavenima: 291,293; venecijanska: 351, 353

Tribali: 149, 151, 169Trogir, Tragurij (Surij, Te-

trangurij, Tetrangurija):101, 113, 119, 129, 147, 153,155, 157, 159, 161, 163, 165,193, 195, 207, 209, 231, 289,291, 313, 317, 325, 347; Sta-ri Trogir: 207

Troja (Ilij): 143, 2,27Trst (Tegeste, Tergest, Ter-

geste): 143, 153, 155, 181Trukoni — vjetr. otočko ime

u Jadranu: 155, 159, 161Tuđitan, Gaj Sempronije:

107, 219, 221Tukiđiđ — pisac: 227 i bilj.

48 uz pogl. V

U

Ugarska, Turska: 293, 297»Ugarski anali·« — izvor: 287

i bilj. '19 uz pogl. VIIUgri (Turci): 301, 327Ulcinj (Kolhinij, Olhinij, Ul-

cinij): 157, 163Umbri: 75, 133, 139, 227, 229Umbrija: 227, 271 -Una: 311

Vallađoliđanin — v. Nufiesde Vallađoliđ, Ferdinande

Varon — pisac: 77, 157, 187,193 i bilj. 23 uz pogl. I

Vatikanska knjižnica: 91, 159Vatinije (Atinije) — vojsko-

vođa, pisma kao izvor: 109,127, 129 i bilj. 116 uz pogl.I

Vegecije — pisac: 233, 243 ibilj. 61 uz pogl. V

Velej Paterkul — pisac: 131i bilj. 120 uz pogl. I

Velika (Balba, Balea, Bange,Belika): 253, 255, 273

Venecija, venetska pokraji-na: 267, 279, 323

Venecijanci, Veneti (Veneti -ci) — stanovništvo Vene-cije: 267, 349, 351, 353, 355

Veneti, Heneti — narod: 81,115, 133, 135, 141, 217, 251

Vergilije — pisac: 73, 83, 155,217, 223 i bilj. 8 uz pogl. I

Vis, Isa (Es, Bsij, Jes): 79,81, 85, 87, 89, 91. 93, 95, 99,113, 117, 121, 135, 141, 147,155, 159, 161, 165, 173, 175,189, 193, 195, 201, 203, 205,209, 225, 227, 231, 233, 235,255, 257, 317

Vizigoti: 263, 265vodovod, Epiđaura: 213; Ja-

đera: 237; Salone: 239vojvodstvo

Dalmacija: 341, 349, 355italska: Benevent: 271, 313;

Furlanija v.; Spoleto:271; Toskana: 271; Tren-to (Triđent): 273, 345;rimsko: 353

Volga: 297Voss, Isaac — znanstvenik:

213 i bilj. 6 iuz pogl. II;bilj. 59 uz pogl. IV

Vrgađa (Lumbrikat): 313

Kadar, Iđasa, Jađer, Jađert,Jadra (Diodora, Jađera, ja-dertinsiki grad): 135, 153,155, 157, 159, 163, 185, 211,215, 235, 237, 241, 243, 285,291, 313, 317, 323, 325, 339,347, 349, 355

Zahumljani (Zaiklumljani):305, 309

zaljevilirski — v. morejadranski — v. moreKvarnerski (Flanatički):

155, 219, '221, 223Manijski: 135, 203, 207, 209,

213Nest: 135, 2,05, 207(Polatički): 153

470

Rizonički: v. Boka Kotor-ska

Skradinski: 197Zavorović, Dominik — pisac:

363 i bilj. 5 uz PrilogZonara, Ivan — pisac: 273,

285, 291, 303, 305 i bilj. 13uz pogl. VIII; usp. i bilj.37 uz pogl. I

Zrmanja (Tedanij): 155, 163,219, 259

»•Životopis Luđovika Pobož-nog« — izvor: 327, 331, 337i bilj. 17 uz pogl. XV

županijeetimologija: 311hrvatske prema Konstan-

tinu Porfirogenetu: 307,309, 311

zagrebačka: 255

471