zlo^in protiv ^ovje^nosti u savremenom krivi^nom pravu

ZLOÎN PROTIV ÔVJE^NOSTIU SAVREMENOM KRIVI^NOM PRAVU

AUTOR: Dr. Nermin Halilagi}

RECENZENTI: Prof. dr. Mile Matijevi}Prof. dr. Fuad Puri{evi}

IZDAVA^: Univerzitet u SarajevuInstitut za istraìvanje zlo~ina protiv~ovje~nosti i me}unarodnog prava

ZA IZDAVAÂ: Dr. Rasim Muratovi}, nau~ni savjetnik

UREDNIK: Nino Hasanovi}

LEKTOR: Aida Halilagi}

Tira`: 200 primjeraka

[tampa: Armis Print

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

_______________________

________________________

ISBN

COBISS. BH-ID

ZLO^IN PROTIV ^OVJE^NOSTI U SAVREMENOM KRIVI^NOM PRAVU 5

Nermin Halilagi}

Prof. dr. Fuad PuriševićDekan Pravnog fakulteta Sveučilišta/Univerziteta „Vitez” Vitez

Recenzija knjige Zločin protiv čovječnosti u savremenom krivičnom pravu

autora dr. Nermina Halilagića

Knjiga „Zločin protiv čovječnosti u savremenom krivičnom pravu”, autora dr. Nermina Halilagića, predstavlja obiman i složen rukopis koji je posvećen sagleda-vanju i analizi krivičnog djela zločin protiv čovječnosti kao zasebno krivično djelo koje je kao takvo prisutno u savremenim nacionalnim krivičnim zakonodavstvima, kao i u međunarodnim instrumentima. Tema ove knjige je izuzetno značajna i u teorijskom i u praktičnom kontekstu, s obzirom na to da se odnosi na problem od interesa i koristi kako za područje Bosne i Hercegovine i zemlje iz neposrednog okruženja, prvenstveno Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru, tako i za širu međunarodnu zajednicu. Zločin protiv čovječnosti kao i svaki zločin predstavlja tragediju za žrtve i njihove srodnike, svjedoke i zajednici kojoj pripadaju. To je posebno izraženo u BiH zbog postojanja teškog kulturno - historijskog nasljeđa. U tom kontekstu autor ukazuje da zločin protiv čovječnosti spada u grupu krivičnih djela protiv čovječnosti i drugih vrijednosti koje su zaštićene međunarodnim pravom, pa pored genocida i ratnih zločina predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela savremenog međunarod-nog prava, a koja se odnose na međunarodnu zajednicu kao cjelinu.

Prema autoru ovim krivičnim djelom su obuhvaćena ponašanja koja su nedo-pustiva po međunarodnom pravu koje je prihvaćeno u svim pravnim sistemima svi-jeta. Pored toga autor konstatuje da su ovim krivičnim djelom obuhvaćeni su akti koji su preduzeti kao dio širokog ili sistematičnog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, a kojim se napadaju vrijednosti koje su zajedničke za čovječanstvo kao cjelinu, odnosno općeljudske vrijednosti koje pripadaju pojedinci-ma, kao što su život, fizički i psihički integritet ličnosti, zdravlja, sloboda, sloboda kretanja, spolna sloboda, pravo na život na određenom prostoru, itd., dakle osnovna ljudska prava i slobode koje pripadaju pojedincima kao pripadnicima nekog civilnog stanovništva. Zaštita tih individualnih dobara pojedinaca prema autoru je smisao i cilj inkriminacije zločina protiv čovječnosti.

U knjizi autor obrađuje kako kontekstualne elemente krivičnog djela zločin pro-tiv čovječnosti, tako i specifična zabranjena osnovna djela koja predstavljaju kriv-ično djelo zločin protiv čovječnosti. Veoma je bitno da se razumiju šta su to opći kontekstualni zahtjevi u pogledu krivičnog djela zločin protiv čovječnosti, odnosno shvate da se ta osnovna djela vrše u okviru rasprostranjenog ili sistematičnog napada na civilno stanovništvo. Polazeći od predhodno navedenog, autor zaključuje da su te karakteristike zapravo ono po čemu se krivično djelo zločin protiv čovječnosti razlikuje od drugih ratnih zločina i krivičnih djela općeg kriminaliteta.

6 ZLO^IN PROTIV ̂ OVJE^NOSTI U SAVREMENOM KRIVI^NOM PRAVU

Nermin Halilagi}

Posmatrano u cjelini, knjiga pod naslovom „Zločin protiv čovječnosti u savre-menom krivičnom pravu” autora dr. Nermina Halilagića predstavlja samostalnu obradu veoma aktuelne problematike korištenjem adekvatnih naučnih metoda i rel-evantne kako domaće, tako i strane literature. Obavljenim istraživanjem i obradom teme došlo se do rada koji će imati svoje mjesto u stručnoj i naučnoj javnosti. Zato je sa zadovoljstvom predlažemo za objavljivanje, sigurni da će pobuditi pažnju čitalaca i dobiti visoku ocjenu.

Prof. dr. Fuad Purišević


Nermin Halilagi}

Prof. dr. Mile MatijevićDekan Pravnog fakulteta Univerziteta za Poslovne studije Banjaluka

RECENZIJA ZA PUBLIKACIJU „Zločin protiv čovječnosti u savremenom krivičnom pravu”

Publikacija autora dr. Nermina Halilagića pod naslovom “Zločin protiv čov-ječnosti u savremenom krivičnom pravu” već će svojim naslovom zasigurno izazvati veliko interesovanje profesionalne zajednice. Autor je za predmet publikacije izabrao problematiku koja je aktuelna, kompleksna i još uvijek nedovoljno istražena kako u domaćoj tako i u stranoj literaturi. Navedena publikacija problemski je vezana za krivično djelo zločin protiv čovječnosti čija je problematika u posljednjoj deceniji postala predmet polemisanja kako u Bosni i Hercegovini, odnosno u republikama bivše Jugoslavije tako i u svijetu, prvenstveno zahvaljujući krivičnim postupcima koji su se vodili ili još vode pred Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, ali i pred Sudom Bosne i Hercegovine. Zločin protiv čovječnosti spada u grupu kriv-ičnih djela protiv čovječnosti i drugih vrijednosti koje su zaštićene međunarodnim pravom, pa pored genocida i ratnih zločina predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela savremenog međunarodnog prava, a koja se odnose na međunarodnu zajednicu kao cjelinu. Njime su obuhvaćena ponašanja koja su nedopustiva po međunarodnom pravu koje je prihvaćeno u svim pravnim sistemima svijeta. Ovim krivičnim djelom obuhvaćeni su akti koji su preduzeti kao dio širokog ili sistematičnog napada usm-jerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, a kojim se napadaju vrijednosti koje su zajedničke za čovječanstvo kao cjelinu, odnosno općeljudske vrijednosti koje pri-padaju pojedincima, kao što su život, fizički i psihički integritet ličnosti, zdravlja, sloboda, sloboda kretanja, spolna sloboda, pravo na život na određenom prostoru, itd., dakle osnovna ljudska prava i slobode koje pripadaju pojedincima kao pripad-nicima nekog civilnog stanovništva. Zaštita tih individualnih dobara pojedinaca je smisao i cilj inkriminacije zločina protiv čovječnosti.

Autor se najprije osvrnuo na neka osnovna pitanja koja se odnose na međuna-rodno krivično pravo. Nakon toga, autor je ponudio svoja izlaganja o krivičnom dje-lu zločin protiv čovječnosti, polazeći od njegove pojave u međunarodnim dokumen-tima nakon Drugog svjetskog rata, preko rješenja koja su prisutna u statutima ad hoc međunarodnih krivičnih sudova i stalnog Međunarodnog krivičnog suda, do rješenja koja su prihvaćena u važećem krivičnom zakonodavstvu u BiH. U nastavku svojih izlaganja autor detaljno obraduje elemente općeg pojma zločina protiv čovječnosti. Potom je detaljno obradio pojedine oblike radnje izvršenja zločina protiv čovječno-sti uz brojne primjere iz međunarodne i domaće sudske prakse kojim je ilustrirao i potrkrijepio svoja zapažanja i zaključke do kojih je došao. Na kraju autor sumira rezultate svojih izlaganja, te konstatira da zločin protiv čovječnosti zajedno sa geno-cidom predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela međunarodnog krivičnog prava kojim se povreduju osnovni principi na kojima počiva međunarodna zajednica.


Nermin Halilagi}

Sagledavajući u cjelosti prezentiranu publikaciju može se zaključiti daje au-tor izborom i obradom teme uspio da ponudi argumentovane odgovore ne samo na osnovno pitanje koje se odnosi na to daje zločin protiv čovječnosti predstavlja novo krivično djelo u K.Z BiH, već i na čitav niz drugih istraživačkih pitanja kojim se na svojevrstan način kompletira slika ukupnog stanja elaborirane inkriminacije kako u domaćem krivičnom zakonodavstvu, tako i u pojedinim zemljama evropske unije, te u nama susjednim zemljama. U tome se i ogleda kvalitet ove publikacije. Pored osnovne dogmatskopravne metode, istorijskopravna i uporednopravna metoda su autoru omogućili da cjelovito kritički sagleda razmatranu problematiku. U obradi teme korištena je obimna domaća i strane literatura, brojni domaći i strani zakonski propisi, optužnice, presude i rješenja domaćih i međunarodnih sudskih instanci, a da je tema korektno sagledana i sa teorijske i sa praktične strane ukazuje i primjeren broj bilješki ispod teksta koje se odnose na pojedina sasvim konkretna pitanja. Iz tih razloga se može reći daje autor u izradu rada uložio veliki trud i na kraju ponudio vrijedan i kvalitetan doprinos sagledavanju problematike koja se odnosi na zločin protiv čovječnosti, te tako ova publikacija predstavlja značajan i stručan izdavački puduhvat, koji daje obilje podataka, a to sve motivira da se pažljivo pročita. Obav-ljenim istraživanjem i obradom teme došlo se do rada koji će imati svoje mjesto u stručnoj i naučnoj javnosti.

Prof. dr. Mile Matijević


Nermin Halilagi}

PREDGOVOR

Zvjerstva koja su počinjena za vrijeme ratnih zbivanja na području bivše Ju-goslavije, a posebno u Bosni i Hercegovini predstavljaju najsvirepija djela viđana u Evropi od Drugog svjetskog rata. Zločini u tome ratu su bili stravični, načini i okolnosti ubijanja bili su nezamislivi da se nešto tako može dogoditi na tlu Evrope, ali nažalost to je bila strašna realnost. Zbog toga istina o žrtvama, odnosno njihovom stradanju, ma koliko bolna bila, jedan je od snažnijih poticaja u procesu uspostav-ljanja povjerenja i izgradnji demokratskog društva kako u Bosni i Hercegovini tako i u regionu. Kao osoba koja je preživila opsadu Sarajeva (1992-1995), preživila svu patnju i bol koju je ta opsada prouzrokovala želim dati svoj doprinos na putu na kojem će se utvrditi činjenice o zločinima i identifikovati ko su žrtve i počinioci sa ciljem da se napravi historijski zapis zasnovan na istini, spriječi poricanje da su se zločini dogodili, kako bi se dostigao potpun osjećaj pravde i spriječilo počinjenje zločina u budućnosti. Mišljenja sam da kroz proces suočavanja sa prošlošću treba da se utvrde nepobitne činjenice vezane za stradanja ljudi. Dakle, ime i prezime žrtve, okolnosti pod kojima je stradala, počinioca ili grupu njih, vojnu jedinicu itd. Potra-ga za istinom i pravdom temeljni je preduvjet za izgradnju povjerenja, pomirenje i dugotrajni mir. Ovaj rad predstavlja nešto dopunjenu i prerađenu verziju doktorske disertacije, koja je odbranjena 2014. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Istovremeno sam nastojao da knjiga bude što pristupačnija i širem krugu čitalaca.

Na utvrđivanje istine će u velikoj mjeri doprinijeti i rad međunarodnog krivič-nog pravosuđa i Suda Bosne i Hercegovine, što će u budućem periodu onemogućiti stvaranje novih mitova, poticanje govora mržnje, ideološko-političkih koncepcija i vjerskih nesporazuma koji vode u nove sukobe. Zbog toga je cilj ove monografije nekad zaraćenim narodima na području bivše Jugoslavije, a posebno Bosne i Her-cegovine, poslati snažnu poruku o apsolutnim civilizacijskim vrijednostima koje se nikada i ni pod kojim uvjetima ne mogu kršiti, pa ni u vrijeme ratnih zbivanja, te da će osobe koje ih ne budu poštovale biti adekvatno kažnjene.

Suočeni sa teškim historijskim nasljeđem u kojem su čitavi gradovi i sela izbri-sani sa lica zemlje, muškarci i žene silovani, terorizirani u smještajnim logorima, be-spomoćni građani masakrirani, a veliki broj ljudi prisiljeni da napuste svoje domove u tzv. kampanji etničkog čišćenja svjestan sam da je proces utvrđivanja istine za sva-koga bolan, posebno ako se radi o osobi koja je u ratnim dešavanjima izgubila člana obitelji ili neku blisku osobu. Suočavanje s prošlošću je aktivan i kreativan odnos s prošlim događajima, a ne pomilovanje ili amnezija. Na putu utvrđivanja istine mišljenja sam da je Bosna i Hercegovina kao država premalo učinila na utvrđivanju istine o svim stravičnim zločinima koji su se dogodila za vrijeme rata 1992-1995 godine. Jer, kako objasniti zaista poraznu činjenicu da poslije toliko godina od kraja rata određeni broj zatočenih lica evidentiran kao nestala lica za kojima se i dan danas


Nermin Halilagi}

traga ili u odnosu na broj zločina koji se dogodio tako je mali broj osuđenih lica. Činjenica je da je svako ko je živio i preživio ratna stradanja u ovoj zemlji na neki način pogođen ratnim dešavanjima. Jedna od ključnih naučenih lekcija iz opsežne dokumentacije koja je obrađena tokom izrade ove monografije je snažna želja žrtava da saznaju istinu i dobiju mogućnost da se suoče sa svojim agresorom. Ovo je jedan od temelja prava na istinu, a utisak je da žrtve ne mogu zaboraviti šta su preživjele i ne mogu nastaviti sa svojim životom dok im se ne odgovori na njihove pozive na pravdu.

Suočavanje s prošlošću je neophodan proces u saniranju društvenih posljedi-ca rata. Prvi korak u suočavanju sa prošlošću jeste procesuiranje i kažnjavanje lica odgovornih za djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim hu-manitarnim pravom. Na ovaj način sprovodi se utvrđivanje invidualne krivice za počinjena djela kao i utvrđivanje istine u konkretnom slučaju. Ovaj rad je pokušaj da se da osobni doprinos uspostavljanju pravedenosti za sve žrtve ratnih zločina, a prvenstveno zločina protiv čovječnosti bez obzira iz kojeg naroda dolazili. Iz tih razloga ovaj rad bi mogao na svoj način doprinjeti da se uspostave što je mogući viši standardi u procesuiranju zločina protiv čovječnosti i njihovih počinitelja. Nužna pretpostavka za ispunjenje te zadaće je vjera javnosti u nepristranost i pravičnost sudova. Međutim i danas je nažalost u Bosni i Hercegovini prisutan negativan stav kod pojedinaca o radu pravosudnih institucija kada su u pitanju ratni zločini.

Primarni fokus proučavanja u ovom radu je na zločinu protiv čovječnosti kao međunarodnom krivičnom djelu i institutu međunarodnog krivičnog prava. Definici-je zločina protiv čovječnosti ne stoje samostalno u sistemu međunarodnog krivičnog prava. Zbog svega navedenog u ovoj monografiji prvenstveno je nastojano da se ob-jasne teška i složena pitanja vezana za zločin protiv čovječnosti kao inkriminatorne norme i sankcija za teško kršenje međunarodnih principa na jedan sažet, jasan ali koliko je to moguće i precizan način.


Nermin Halilagi}

UVOD

Predmet obrade u ovoj monografiji je zločin protiv čovječnosti kao zasebno krivično djelo koje je kao takvo prisutno u savremenim nacionalnim krivičnim za-konodavstvima, kao i u međunarodnim instrumentima. Ono spada u grupu kriv-ičnih djela protiv čovječnosti i drugih vrijednosti koje su zaštićene međunarodnim pravom, pa pored genocida i ratnih zločina predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela savremenog međunarodnog prava, a koja se odnose na međunarodnu zajednicu kao cjelinu. Njime su obuhvaćena ponašanja koja su nedopustiva po međunarodnom pravu koje je prihvaćeno u svim pravnim sistemima svijeta.

Izbor navedene teme je izraz želje da se utvrdi i objasni značaj ovog međun-arodnog krivičnog djela u svijetu, njegovo uvođenje u nacionalno krivično zakono-davstvo Bosne i Hercegovine, kao i njegova konkretna primjena. Tema ove mono-grafije je izuzetno značajna i u teorijskom i u praktičnom kontekstu, s obzirom na to da se odnosi na problem od interesa i koristi kako za područje Bosne i Hercegovine i zemlje iz neposrednog okruženja, prvenstveno Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru, tako i za širu međunarodnu zajednicu.

Za navedeno krivično djelo mišljenja smo da je to kompleksan pravni institut. Također za zločin protiv čovječnosti mogli bi slobodno reći da se nametnuo ne samo stručnoj već i laičkoj javnosti ratnim dešavanjima, prije svega na području bivše Jugoslavije, pa potom i Ruande. Zbog toga možemo reći da bavljenje krivičnim dje-lom zločin protiv čovječnosti predstavlja veliki izazov iz razloga što je ovo krivično djelo odnosno njegova problematika nažalost u posljednjoj deceniji postalo predmet polemisanja kako u Bosni i Hercegovini (dalje u radu BiH) odnosno u republikama bivše Jugoslavije tako i u svijetu, prvenstveno zahvaljujući krivičnim postupcima koji su se vodili ili još vode pred Međunarodnim tribunalom za gonjenje lica odgov-ornih za ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava izvršene na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, ali i pred Sudom Bosne i Hercegovine. To je posebno izraženo u BiH zbog postojanja teškog kulturno – historijskog nasljeđa. Zbog toga smo posebnu pažnju posvetili analiziranju savremene teorije i prakse, posebno prakse međunarodnih krivičnih sudova i Suda Bosne i Hercegovine da bi se došlo do iznalaženja i uobličavanja odgovora na pitanje da li zločin protiv čov-ječnosti predstavlja novo krivično djelo u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine (dalje u radu KZ BiH), što je i cilj ove monografije. U ovoj monografiji pokušano je da se odgovori na navedeno pitanje, te da se ponudi jedan opći pregled krivičnog djela zločin protiv čovječnosti u savremenom krivičnom pravu, kako u njegovoj teoreskoj dimenziji, tako i u praktičnim aspektima. Iz tih razloga se u monografiji daje pregled općih elemenata tog krivičnog djela, kao i specifična obilježja njegovih radnji izvršenja. Kada se govori o krivičnom djelu koje je predmet ove monografije neophodno je pojasnit da sam naziv djela zločini protiv čovječnosti upotrebljen u pluralu ne predstavlja terminološko već suštinsko pitanje s obzirom na to da isto u sebi sadrži više ponaosob određenih krivičnih djela. Činjenica jeste da je u orgin-alnim verzijama na engleskom ili francuskom jeziku termin dat u varijanti plurala. Međutim, u ovom slučaju plural treba razumijevati u konotaciji zločina protiv čov-ječnosti kao kolektivnog djela, pošto je počev od Nirnberškog statuta kreiran za veći broj osumnjičenih, ogroman broj pojedinačnih radnji izvršenja kao i za ogroman


Nermin Halilagi}

broj žrtvi. U teorijskom smislu zločin protiv čovječnosti se ipak posmatra kao jedan i jedinstven pojam.

Pitanje koje je također izazvalo polemiku, a vezano je za rad Suda Bosne i Hercegovine jeste rasprava o retroaktivnoj primjeni KZ BiH koji je stupio na sna-gu 2003. godine. Konkretno radi se o predmetima u kojima se postupak vodi pred Vijećem za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, a koji se odnose na optužbe za navodne zločine protiv čovječnosti počinjene tokom sukoba u periodu od 1992. do 1995. godine. Naime, u nekoliko predmeta su optuženi ili osuđeni za ratne zločine na Sudu Bosne i Hercegovine, pokušali dovesti u pitanje primjenjivost KZ BiH u slučajevima zločina počinjenih između 1991. i 1995., navodeći princip nullum cri-men, nulla poena sine lege (nema zločina i nema kazne bez zakona). Stoga će se u monografiji prezentovati odluke Suda Bosne i Hercegovine i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine vezane za zločin protiv čovječnosti koje imaju ustavnopravni osnov, te pokušati dati doprinos u stvaranju zakonite i jedinstvene sudske prakse, a sve u cilju jačanja efikasnosti sudskog sistema, na jednoj strani i zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda na drugoj strani. Na ovaj način se osiguravaju temelji pravne države, vladavine prava i demokratije, uređenog društva, sigurnosti, zakonitosti, slo-bode i pravde. Mišljenja smo da će ovakav pristup i sistematičan rad u toku izrade monografije rezultirati popunjavanju znatne praznine u obradi krivičnog djela zločin protiv čovječnosti u međunarodnom krivičnom pravu i u krivičnom pravu BiH, kao i domaćem sudovanju. S obzirom na sadržaj, mišljenja smo da će biti nedvojbeno od velike koristi mnogim stručnim subjektima, počev od pravosuđa, policije i advoka-ture, ali i znanstvenim istraživačima i studentima prava u izučavanju i savladavanju ove veoma, nažalost, aktuelne materije.

Razlozi za izbor teme “Zločin protiv čovječnosti u savremenom krivičnom pra-vu” za knjigu leže u sljedećem. Prvo, zločin protiv čovječnosti je kompleksan pravni institut, zbog čega postoji izrazita potreba analize prvenstveno nacionalnih i među-narodnih akata koji inkriminiraju ovo krivično djelo zbog polemika koje izaziva ovo krivično djelo kako kod domaćih tako i stranih autora. U tom kontekstu potrebno je naglasiti da zločin protiv čovječnosti u BiH, pa i u svijetu, nije u potpunosti istražen, ukoliko za polazište uzmemo općepoznatu činjenicu da određeni krivični postupci pred Haškim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Sudom Bosne i Hercegovine još nisu okončani, a neki nisu ni započeli. To direktno uslovljava ograničenost metodološ-kog okvira predmeta istaživanja. Drugo, iako postoji relativno obimna literatura o zločinu protiv čovječnosti, ona je nedovoljna, ako se uzme u obzir broj presuda pred Sudom Bosne i Hercegovine a koje se odnose na ovo krivično djelo. Pored toga, ve-likom dijelu domaće, ali i strane literature nedostaje detaljna analiza svih elemenata zločina protiv čovječnosti kao i svih njegovih radnji izvršenja. Zbog toga se nameće i nephodnost elaboriranja, analize i obrade općih instituta međunarodnog krivičnog prava u vezi sa ovim krivičnim djelom, počev od njegovog historijskog porijekla i nastanka tog krivičnog djela kao autonomne vrste zločina, zatim njegovog definisa-nja, odnosno normativnog određenja. Treće, ne postoji jedan cjeloviti rad, bar ne na području BiH koji daje jednu sadržajno sveobuhvatnu komparativnu analizu zločina protiv čovječnosti u međunarodnom i domaćem pravu. Nesagledive posljedice ovog zločina u državama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, posebno u BiH, a koje su i danas evidentne, direktno ukazuju da je svaki cjeloviti pokušaj istraživanja i anali-tičke obrade ove teme svrsishodan i opravdan. I posljednje, postoje brojni problemi u praksi čijem prevazilaženju rad treba da posluži. Između ostalog, poseban akcent je na davanju odgovora na mnogobrojne prigovore oko nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine (dalje u radu Sud BiH) za zločine protiv čovječnosti u odnosu na djela počinjena prije 2003. godine kada je usvojen novi KZ BiH koji je uključio odredbe kojima se inkriminišu ti zločini.


Nermin Halilagi}

GLAVA PRVA

ME\UNARODNO KRIVI^NO PRAVO

1. POJAM MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVATemelji međunarodnog krivičnog prava kako se ističe u nauci, postavljeni su

kroz kodifikaciju Nirnberških principa i definiranje novih krivičnih djela. Kada je riječ o međunarodnom krivičnom pravu neophodno je ukazati da još uvijek nije u teorijskom smislu sasvim i nesporno definirano da li je međunarodno krivično pravo dominantan dio međunarodnog ili krivičnog prava. Međutim, među domaćim auto-rima preovladava stav da je međunarodno krivično pravo dio međunarodnog prava. Tako prema Tomiću „kao posebna oblast međunarodnog javnog prava međunarodno krivično pravo predstavlja skup pravila koja su ustanovljena od strane međunarodne zajednice kroz međunarodne ugovore ili druge sporazume, kao i kroz međunarodne običaje, čija se povreda, ispoljena kroz napade na međunarodne odnose koji bi bili izraženi u narušavanju mira ili u povredama čovječnosti u miru i ratu, kao i napadi na druge vrijednosti koje su od značaja za cjelokupno čovječanstvo, određuju kao međunarodna krivična djela koja povlače individualnu krivičnu odgovornost i pri-mjenu krivične sankcije“.1

Kada govorimo o međunarodnom krivičnom pravu složili bismo se sa mišlje-njem Škulića „da ne može biti sporno da se radi o danas izuzetno važnoj pravnoj oblasti, pred kojom je svakako dinamična budućnost, za koju se treba nadati da će ići u pravcu osnaženja onih oblika međunarodnog krivičnog pravosuđa koji će u praksi pokazati neophodan nivo nezavisnosti, nepristrasnosti i pravičnosti“.2 Za međunarodno krivično pravo možemo reći da je to relativno novi korpus prava, a njegovi aspekti nisu ujednačeni, niti su općevažeći. Naprimjer, neki aspekti prava koji su jedinstveni za MKSJ ne odražavaju međunarodno običajno pravo, te se ta-kođer razlikuju od prava koje se primijenjuje pred MKS.3 Za međunarodno krivično pravo možemo reći da posebno stavlja odgovornost na individualna lica, a ne na države ili organizacije također, međunarodno krivično pravo propisuje i sankcioniše djela koja su prema međunarodnom pravu definisana kao krivična.4 Međunarodno krivično pravo povezano je sa drugim oblastima međunarodnog prava, uključujući i humanitarno pravo i pravo ljudskih prava. Najzad, valja spomenuti i stav da su i međunarodno humanitarno pravo i pravo ljudskih prava pomogli u razvoju me-

1 Tomić, Z.; Osvrt na nastanak i razvoj međunarodnog krivičnog prava, Poseban otisak iz Godišnjaka Pravnog fakulteta u Sarajevu, broj XLII, 1999. godina, str. 359.

2 Škulić,M.,etall; Ratni zločini i drugi osnovni instituti međunarodnog krivičnog prava, Zbornik radova, Beograd, 2011. godina, str. 5.

3 International Criminal Law Services (ICLS), Šta je međunarodno krivično pravo - Modul 2, Dio OS-CE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predmetima ratnih zloči-na MKSJ-a domaćim sudovima“, str. 4.

4 Ibid.


Nermin Halilagi}

đunarodnog krivičnog prava i nadalje doprinose njegovom tumačenju i primjeni (i obrnuto je također tačno).5

Pojam međunarodnog krivičnog prava6 u nauci nije jedinstveno određen.7 Njega je mnogo teže definirati nego što to izgleda na prvi pogled. Različito definiranje pojma međunarodnog krivičnog prava uvjetovano je različitim faktorima. Između ostalog, periodom u kome su nastale te definicije ali i činjenicom da se radi o pojmu sa više značenja. Različita definiranja međunarodnog krivičnog prava međusobno se nadopunjavaju i svako od njih izražava osobenu komponentu složene strukture i sistema međunarodnog krivičnog prava.8 U nastavku rada ćemo izložiti nekoliko definicija o pojmu međunarodnog krivičnog prava.

Kao najstarije shvatanje koje je nastalo još u 19. vijeku, pod pojmom među-narodnog krivičnog prava podrazumijeva se skup pravila o prostornom važenju nacionalnog krivičnog zakona s obzirom na mjesto izvršenja krivičnog djela ili s obzirom na državljanstvo njegovog učinioca.9 Tako je ovo poimanje međunarodnog krivičnog prava usmjereno ka pitanjima prostorne (teritorijalne) važnosti domaćeg krivičnog zakona.10 Svaka država ta pitanja uređuje po svojim domaćim pravnim propisima.

Nastalo prvobitno kao skup odredbi nacionalnih krivičnopravnih sistema koji su namijenjeni primjeni u predmetima sa inostranim obilježjem,11 međunarodno krivič-no pravo se danas profiliše i kao pravo koje obuhvata norme međunarodnog, naddr-žavnog, ali i norme nacionalnog prava koje prije svega uređuju određene skupine krivičnih djela, a zatim i druga pitanja cjelokupnog područja krivičnog prava u vezi sa međunarodnim odnosima.12

Interesantno je i shvatanje da međunarodno krivično pravo predstavlja sistem krivičnopravnih normi, određenih krivičnopravnim odnosima, sa inostranim ele-mentom, za koje se primjenjuju nacionalne norme i standardi.13

5 Ibid. str.17.6 Termin međunarodno krivično prvo se u literaturi pominje više od jednog vijeka. Njegova upotreba ve-

zuje se za engleskog filozofa JeremyBathama (1748-1832) te njegovo djelo „An introduction to thePrinciplesofMoralsandlegistation“iz 1789. godine. Potrebno je naglasiti da navedeni filozof u djelu „AnintroductiontothePrinciplesofMoralsandlegistation“navedeni termin koristi za međunarodno pravo, a ne govori o međunarodnom krivičnom pravu. Termin međunarodno krivično pravo na osnovu pisanih izvora prvi je upotrijebio francuz Foelix 1848. godine u svom djelu „Traitededroitinternationalprive“. Više o tome Radulović, D.; Međunarodno krivično pravo, Srpska pravna misao, Banja Luka, broj 1-4, 2001., str. 593-600.

Mada u literaturi postoji i drugačije mišljenje o tome kada se prvi put upotrijebio pojam „međunarodno krivično pravo“, imamo tvrdnju da se ovaj pojam prvi put pojavio još 1862. godine u naslovu njemačkog teoretičara FonBara (vonBar)– Više o tome Kambovski,V.; Međunarodno kazneno pravo, Skoplje, 1998., str. 163.

7 Pri tome treba istaći da u pravnoj teoriji postoje i takva mišljenja (List) koja smatraju da je pojam međun-arodnog krivičnog prava nelogičan i kao takav neprihvatljiv. (Meili,Lehrbuch des Internationalen Strafre-cht und Strafprozessrecht, Berlin, 1910. str. 8-16) Navedeno prema Jovašević,D.; Međunarodna krivična djela, Pravni fakultet u Nišu - Centar za publikacije, Niš, 2010., str. 13.

8 Profilisanje međunarodnog krivičnog prava kao samostalne pravne discipline je uvjetovano sljedećim razlozima: 1) sintetičkim pristupom, 2) razrađivanjem pojmova međunarodnog krivičnog djela i općih uvjeta primjene, 3) razvojem i univerzalizacijom koncepta ljudskih prava i 4) stvaranjem međunarodnih pravila postupanja i drugih pravila međunarodnog krivičnog prava u širem smislu riječi. (Crime sans frontieres, Edinburgh, 1998., str. 13-17) Navedeno prema Jovašević,D.; Međunarodna krivična djela, Pravni fakultet u Nišu - Centar za publikacije, Niš, 2010., str. 13.

9 H.H.Jescheck,LehrbuchdesStrafrechts,AllgemeinerTeil,2.Auflage,Berlin,1927. Navedeno prema Đurđić,V.,Jovašević,D.;Međunarodno krivično pravo, Beograd, 2003. godina, str. 15.

10 Degan, Đ.V., Pavišić, B.; Međunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 3.

11 Simović,M.,Blagojević,M.; Međunarodno krivično pravo, Banja Luka, 2007., str. 11. 12 Pavišić,B.; Kazneno pravo Vijeća Evrope, Zagreb, 2006., str. 13.13 Kambovski, V.; op. cit., str. 38.


Nermin Halilagi}

U nauci međunarodnog krivičnog prava, kao najčešće shvatanje ovog pojma jeste ono koje pod ovim pojmom podrazumijeva skup međunarodnih akata koji za države koje su ih prihvatile sadrže obavezu da inkriminiziraju određena ponašanja kao krivična djela u svom krivičnom zakonodavstvu.14 Prema ovim shvatanjima raz-likuju se dvije vrste međunarodnih krivičnih djela: u užem i širem smislu.

Važno je također istaći i mišljenje po kome se međunarodno krivično pravo može opisati kao ukupnost krivičnopravnih normi vezanih za međunarodne odno-se.15

Nešto šire shvatanje od prethodno navedenog je ono koje pored navedene sadr-žine obuhvata i pravila o pružanju međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvari-ma (izdavanje krivaca, važenje presuda inostranih sudova...).16 Države u nedostatku međunarodnih propisa samostalno uređuju važenje svojih krivičnih zakona u odnosu na djelo počinjeno u inostranstvu (kao i na strane državljane kao počinitelje krivič-nih djela na svojoj teritoriji), tako su se pojam i sadržina međunarodnog krivičnog prava adekvatno međunarodnom privatnom pravu ograničavali na rješavanje sukoba krivičnih zakona raznih država.17

Dalje se u pravnoj teoriji mogu pronaći i definicije prema kojima međunarodno krivično pravo obuhvata kako međunarodne pravne aspekte krivičnog prava tako i krivičnopravne aspekte međunarodnog javnog prava.18

Najzad valja spomenuti i da u posljednje vrijeme19 pojedini autori pojam među-narodnog krivičnog prava određuju na osnovu tri osnovna segmenta kategorijalnog sistema. Tako se pod ovim pojmom podrazumijevaju:

1. međunarodni aspekti nacionalnog krivičnog prava,2. krivični aspekti međunarodnog prava i 3. međunarodno krivično pravo strictosensu.Međunarodni aspekti nacionalnog krivičnog prava, odnosno prvi segment, se

odnosi na granice represivne vlasti i jurisdikcije države, te rješavanje sukoba zakona među državama. Drugi segment ovog pojmovnog određivanja najmlađe grane me-đunarodnog prava utvrđuje principe i pravila međunarodnog prava kojima se odre-đuju prava i obaveze država u krivičnom gonjenju i kažnjavanju učinilaca krivičnih djela, te uzajamnu saradnju između država na ovom nivou. Pod trećim segmentom podrazumijeva se pojam i karakteristike međunarodnih krivičnih djela.20

14 Stojanović,Z.; Međunarodno krivično pravo, Dosije, Beograd, 2003., str.1-215 Zlatarić,B.; Međunarodno krivično pravo, Zagreb, 1979., str. 24.16 Kohler,J.; Internationales Strafrecht, Stuttgart, 1917., str. 16-19. Navedeno prema Jovašević, D.; Međun-

arodna krivična djela, Pravni fakultet u Nišu - Centar za publikacije, Niš, 2010., str. 14.17 Cryer,R.; An introduction to international criminal law and procedure, Cambridge, 2007., str. 78 – 92,

Navedeno prema Petrović,B.,Jovašević,D.;Međunarodno krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010., str. 18

18 Stojanović,Z.,; op. cit., Međunarodno..., str. 3. 19 Kambovski,V.; op. cit., str. 19.20 Međunarodno krivično pravo stricto sensu označava pravo čije su normativne osnove u odredbama

međunarodnog prava. Tako shvaćeno međunarodno krivično pravo ima dvije značajne funkcije. To su: 1) da se primjenjuje univerzalno, nezavisno od mjesta izvršenja krivičnog djela, neposredno i direktno na njegovog učinioca bez obzira na njegovo svojstvo, državljanstvo i sl. 2) koordinirajuća funkcija koja znači povezivanje i usklađivanje nacionalnih krivičnih zakonodavstava. Tako se savremeno međunarod-no krivično pravo javlja kao pravo međunarodnih i nacionalnih organa krivičnog pravosuđa. Upravo ta sintetička koncepcija kroz parcijalnu kodifikaciju krivičnog prava dovodi do organizacije i djelovanja jedinstvenog međunarodnog krivičnog prava. Pavišić, B.,Grozdanić,V., Veić, P.; Komentar kaznenog zakona, op.cit. str. 401 - 402.


Nermin Halilagi}

Na osnovu navedenog razlikuju se tri oblika međunarodnog krivičnog prava.21 To su:

1. pravo koje obuhvata tradicionalne (klasične) probleme u ostvarivanju kri-vičnog pravosuđa između dvije ili više država u slučaju da državljanin jed-ne države izvrši krivično djelo u inostranstvu (dakle, to su pitanja koja se odnose na ustanovljenje nacionalne jurisdikcije i primjene nacionalnog kri-vičnog prava),

2. pravo koje se odnosi na međunarodno krivično pravo koje uvodi među-narodna zajednica predvođena Organizacijom ujedinjenih naroda (sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa) i

3. pravo koje se odnosi na određene geografske cjeline i međunarodnu sarad-nju između najmanje tri države. Stoga se ono naziva i regionalno krivično pravo.22

Važno je također istaći da se međunarodno krivično pravo u pravnoj teoriji odre-đuje i suprotno od ovog tumačenja. Prema ovom mišljenju ova najmlađa grana kri-vičnog prava određuje kao skup propisa međunarodne zajednice država ili ugovora između pojedinih država, kojima se radi zaštite međunarodnih odnosa (međunarod-nog mira i bezbjednosti čovječanstva) određuju međunarodna krivična djela i sank-cije prema njihovim učiniocima, kao i skup propisa kojima se predviđaju uvjeti o pružanju pomoći u pogledu primjene krivičnih sankcija prema učiniocima krivičnih djela.23 Ovim postupkom je stvoren i novi pojam - „međunarodnog krivičnog djela“. Radi se o veoma širokom konceptu koji obuhvata sad već značajan broj međuna-rodnih inkriminacija. Navedene inkriminacije se najčešće zbog svog broja i značaja dijele u različite kategorije, pa tako danas imamo međunarodne zločine, delikte i prestupe kao i međunarodna krivična djela u užem i širem smislu. Navedeni pojam podrazumijeva ponašanja čije inkriminisanje ima osnov u međunarodnom pravu, bilo direktno, bilo posredstvom nacionalnog prava.

Na kraju, kao posljednje shvatanje ovog pojma koje ćemo izložiti je i shvatanje koje podrazumijeva i drugačiju, najnoviju koncepciju da je međunarodno krivično pravo kao nadnacionalno (supranacionalno) krivično pravo koje u konkretnim slu-čajevima treba da primjenjuje Međunarodni krivični sud.24 O navedenom shvatanju pojma međunarodnog krivičnog prava u novije vrijeme se sve više govori. Tome doprinosi i njegovo potvrđivanje osnivanjem Stalnog Međunarodnog krivičnog suda u čijem Statutu su predviđeni „najteži međunarodni zločini priznati od strane me-đunarodne zajednice“ za koje će suditi ovaj supranacionalni sud. Tako se posli-je stupanja na snagu Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda (tzv. Rimsko krivično pravo) 1. jula 2002. godine može reći da je međunarodno krivično pravo sistem pravnih propisa utvrđenih ovim Statutom kojima se određuju međunarodna krivična djela, osnovi krivične odgovornosti i kažnjivosti njihovih učinilaca i sistem krivičnih sankcija, kao i postupak pred međunarodnim krivičnim sudom kao i prav-nih propisa sadržanih u nacionalnom krivičnom zakonodavstvu kojima se određuju osnovi i uvjeti pružanja međunarodne krivično pravne pomoći.25

21 Cortens,G.,Pradel,J., European Criminal law, Hague, 2002., str. 1 - 7. Navedeno prema Jovašević, D.; op. cit., str. 17.

22 SijerčićČolić,H.; Evropsko krivično procesno pravo - regionalna pravna pravila o krivičnom postupku, Pravo i pravda, Sarajevo, broj 1/2008., str. 7 - 11.

23 Čejović,B.; Krivično pravo, Opšti deo, Beograd, 2002., str. 51 - 52, Radovanović, M.; Krivično pravo, Opšti deo, Beograd, 1975., str. 10.

24 Stojanović,Z.; op. cit., Međunarodno..., str. 9-10.25 Jovašević,D.; op. cit., Leksikon..., str. 275-276.


Nermin Halilagi}

2. IZVORI MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVAIzvori međunarodnog krivičnog prava su u prvom redu međunarodne konvenci-

je i ugovori koji reguliraju pitanja koja se tiču međunarodnog krivičnog prava, statuti međunarodnih krivičnih tribunala, običajno pravo, opća načela međunarodnog kriv-ičnog prava, opća pravna načela, opća pravna načela koja poznaje zajednica država, pravilnici međunarodnih sudova, međunarodna i nacionalna sudska praksa i pravna nauka. Drugim riječima, pod izvorima međunarodnog krivičnog prava podrazumi-jevaju se oblici, načini ili faktori izražavanja ili konstatovanja pravih pravila ove kategorije prava.26 Kao što smo se mogli uvjeriti iz prethodnog nabrajanja izvori međunarodnog krivičnog prava su mnogobrojni te se mogu podijeliti na osnovu različitih kriterija.

Najvažnije su dvije podjele. Međunarodno krivično pravo svoje izvore prema porijeklu dijeli na međunarodne i nacionalne, te bi to bila prva podjela. O navedenoj podjeli detaljnije ću se pozabaviti u nastavku ovog rada.

Druga podjela je prema primjeni na neposredne i posredne izvore međunarod-nog krivičnog prava. Posredni izvori međunarodnog krivičnog prava dolaze do prim-jene samo u slučaju kada i ako ih pojedine zemlje potpišu i ratifikuju u nacionalnim parlamentima, pa tako dobiju snagu zakona.

Također, može se govoriti i o podjeli izvora međunarodnog krivičnog prava na formalne i materijalne. Formalni izvori su konkretni pravni akti kroz koje se man-ifestuju pravna pravila i postupak koji predviđa međunarodno pravo za nastanak pravnih normi. Ovi izvori odražavaju subjektivne elemente u pravu, te je njihova valjanost uvjetovana ispunjenjem uvjeta predviđenih postojećim pravnim poretkom. Pod izvorima u materijalnom smislu odražavaju se objektivni elementi, odnosno ono što čini objektivni osnov ukupnom pravnom poretku ili osnov sistemu normi određene grane prava.27

Također, prema dejstvu i karakteru možemo govoriti o glavnim ili osnovnim i sporednim ili dopunskim izvorima. Kao glavni izvori međunarodnog krivičnog prava smatraju se oni izvori koji imaju neposrednu primjenu u krivičnopravnim st-varima sa elementima inostranosti. Pod sporednim izvorima podrazumijevaju se oni izvori koji imaju pomoćnu ili dopunsku primjenu, a razlog tome je jer se primjenjuju samo onda i kada na njih upućuju glavni izvori.28

Najzad, valja spomenuti da u doktrini ima i drugih klasifikacija, van ovdje izlo-ženih.29 Također, postoje shvatanja prema kojima izvori ove grane prava predstav-ljaju kombinaciju krivičnopravnih i međunarodnih načela.30 U nastavku rada, kao što sam već napomenuo, bazirat ću se samo na međunarodne i nacionalne izvore međunarodnog krivičnog prava.

26 Zlatarić,B.; op.cit., str. 52.27 Radulović,D.; op.cit.,str. 24.28 Đurđić,V.,Jovašević,D.; op.cit., str. 40. 29 Quadri,R. razlikuje tri vrste izvora koje se hijerarhijski nižu: a) prvi i najviši stupanj su načela koja ne-

posredno proizlaze iz volje međunarodne zajednice; b) ta načela određuju postanak propisa ugovornog i običajnog prava; c) na trećem mjestu nalaze se norme čiji postanak određuju ugovori, npr. norme koje stvaraju međunarodne organizacije. Navedeno prema Andrassy,J.; Međunarodno pravo, Zagreb, 1984., str. 15.

30 Škulić,M.; op. cit., Istorijski...,str. 98.


Nermin Halilagi}

2.1. Međunarodni izvoriNajznačajniji, primarni i dugo vremena jedini izvor međunarodnog krivičnog

prava jesu međunarodni izvori. Međunarodni izvori predstavljaju formalni izvor. Ovi izvori imaju svoje korijenje u međunarodnopravnim aktima u kojima su sadrža-ne određene krivičnopravne norme. Ti akti mogu biti konvencije, protokoli, dekla-racije, rezolucije, sporazumi, garancije i drugi akti koji su donijeti od strane organa međunarodne zajednice. Međunarodni izvori u zavisnosti od organa koji je donio akt dijele se na univerzalne izvore i regionalne izvore. Međutim, osim prethodno nabrojane podjele potrebno je naglasiti da međunarodni izvori mogu biti sadržani i u ugovorima koji sadrže krivičnopravne norme zaključenim između pojedinih država (bilateralni, regionalni ili multilateralni).31

2.1.1.MeđunarodnekonvencijeiliugovoriKao najvažniji izvori međunarodnog krivičnog prava, posebno danas, sma-

traju se međunarodne konvencije, odnosno ugovori.32 Ugovori su sporazumi (obično u pisanoj formi) iz kojih proizlaze prava i obaveze, uglavnom između država. Neki ugovori također stvaraju dužnosti i predviđaju zaštitu individualnih lica. U nekim pravosudnim sistemima ugovorno pravo glavni je izvor međunarodnog krivičnog prava. Kolika je zaista važnost konvencija kao izvora međunarodnog krivičnog pra-va možda će nam najbolje pokazati statuti međunarodnih krivičnih sudova. Kao pri-mjer navest ćemo Rimski statut koji je također ugovor i primarni izvor prava za taj sud.33 Međutim, u MKSJ i MKSR ugovorno je pravo manje važno od običaja kao neposrednog izvora (iako su neka od krivičnih djela u njihovim statutima doslovno preslikana iz ugovora, npr. Konvencija o genocidu). Također, navest ćemo član 2. Statuta MKSJ koji daje tribunalu nadležnost za teška kršenja ženevskih konvencija iz 1949. godine, a član 5. za kršenje zakona i običaja ratovanja, član 4 MKTR se odnosi na kršenje člana 3 zajedničkog svim Ženevskim konvencijama i Dopunskom protokolu, dok se članovi 4. i 2. Statuta MKSJ i MKTR odnose na zločin genocida koji je kao što smo napomenuli definiran na isti način kao i u Konvenciji o genocidu.

Za Statut MKSR možemo reći da inherentno usvaja stajalište da se ugovori mogu koristiti kao izvor međunarodnog krivičnog prava, budući da isti inkriminiše povrede II Dodatnog protokola Ženevskim konvencijama za koji se nije smatralo da odražava u svim svojim dijelovima međunarodno običajno pravo u vrijeme njegova donošenja.34

Pažljivom analizom sudske prakse uočavamo da je MKSJ uspostavio jasna pra-vila u kojim slučajevima ugovori mogu biti neposredni izvor međunarodnog krivič-nog prava (barem na tom sudu), smatrajući da se ugovori mogu primjenjivati kada:

1. nedvojbeno obavezuju strane u sukobu u vrijeme počinjenja navodnog kri-vičnog djela; i

31 Đurđić,V.,Jovašević,D.; op.cit., str. 40.32 Međunarodni ugovori su glavni izvor partikularnog međunarodnog prava. Njima se ne mogu direktno

propisivati pravila općeg međunarodnog prava koja bi neposredno obavezala cijelu međunarodnu zajed-nicu država. Domaći krivični sudovi u pojedinim državama su obavezni da primjenjuju samo one među-narodne ugovore koje je prihvatila, potpisala i ratificirala njihova država.“ Navedeno prema Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 108.

33 Rimski statut Međunarodnog krivičnog tribunala (“Rimski statut”), usvojen u Rimu 17.7.1998. godine, PCNICCII 999/INF/3,

34 CRYER,R.,atall.;, An Introduction to international criminal law and procedure 4 / Uvod u međunarodno krivično pravo i postupak 4. (2. IZD. 2010.), str. 10.


Nermin Halilagi}

2. nisu u suprotnosti sa obavezujućim normama međunarodnog prava odnosno ne odstupaju od njih.35

U sudskoj praksi MKSJ, kada se govori o ugovorima, važno je napomenuti da je Žalbeno vijeće navedenog tribunala obazrivo primijetilo da iako se ugovori mogu primijeniti kao neposredan izvor MKP, „MKSJ u praksi uvijek traži potvrdu da je predmetna odredba ugovornog prava istovremeno i izraz običajnog prava“.36 Ovakvo rješenje specifično je za MKSJ i ne primjenjuje se nužno na drugim međunarodnim krivičnim sudovima (npr.ne primjenjuje se na MKS) ili u nacionalnim jurisdikcija-ma.37

Sve do stupanja na snagu Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora (BKPU) od 1969. godine, pitanja koja se tiču sklapanja, važenja i postojanja među-narodnih ugovora rješavala su se na osnovu običajnog prava. Navedenoj konvenciji je pristupio dovoljan broj država, tako da njene odredbe sada imaju autoritet. Tako-đer, BiH, Hrvatska i Srbija potpisnicesu Bečke konvencije i kao takve načelno sva pravila tumačenja navedena u ovoj konvenciji mogu se koristiti prilikom tumačenja ugovora. Prema Bečkoj konvenciji (član 2. stav 1.), međunarodni ugovor je „među-narodnisporazumzaključenpismenoizmeđudržavaikojijeregulisanmeđunarod-nimpravom,bilodajesadržanujednominstrumentuiliudvailivišeinstrumenatameđunarodnopovezanih,bezobzirananjegovposebannaziv“. U oblasti međuna-rodnog krivičnog prava postoji veliki broj konvencija odnosno ugovora (neki autori govore o preko 300 instrumenata međunarodnog krivičnog prava) od kojih se po značaju izdvajaju:

1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine;2. Ženevske konvencije iz 1949. godine sa dva dopunska protokola 1977. go-

dine;3. Konvencija za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba iz 1954.

godine;4. Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine;5. Evropska konvencija o kažnjavanju terorizma iz 1977. godine;6. Konvencija o zabrani razvoja, proizvodnje, skladištenja i upotrebe hemij-

skog oružja i njihovom uništavanju iz 1993. godine;7. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda; 8. Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kri-

minala sa dopunskim protokolima iz 2001. godine; Važenje međunarodnih ugovora oslanja se na osnovno načelo međunarodnog

prava pacta sunt servanda (dogovori koji se moraju poštovati). Države potpisnice ugovora dužne su da ispunjavaju odredbe ugovora u dobroj vjeri, jer u suprotnom će poricati samu osnovu međunarodnog prava.

35 Vidi,npr.,StanislavGalić, pred. br. IT-98-29-T, prvostepena presuda, 5.12.2003., para. 98.; DuškoTadić, pred. br. IT-94-1, Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost Suda, Žalbeno vijeće, 2.10.1995., para. 143.; DarioKordićidr., predmet br. IT-95-14/2-A, drugostepena presuda od 17.12.2004., para. 44.;

36 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Galić, para. 85.37 Više o tome International Criminal Law Services (ICLS), Šta je međunarodno krivično pravo - Modul 2,

Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predmetima ratnih zločina MKSJ-a domaćim sudovima“, str. 8.


Nermin Halilagi}

U odnosu na druge izvore međunarodnog krivičnog prava ugovori su više – ma-nje precizni, te nema sumnji u njihovu sadržinu. Također, za ugovore možemo reći da su i statični, da ne podliježu promjenama. Međunarodni ugovori predstavljaju sa-glasnost volja njegovih potpisnika sa ciljem proizvođenja određenih pravnih efekata koji se ogledaju u nastajanju određenih prava i obaveza. Realizacijom ovih ciljeva i obaveza žele se postići određeni ciljevi, odnosno određeno pravno dejstvo. Mogu se zaključiti u pismenom (najčešće) obliku, ali i na drugi način (što je zanemarljivo u međunarodnoj zajednici).38 Postoji izreka da postoji onoliko klasifikacija koliko je autora koji ih vrše, te tako postoje mnogobrojne podjele ugovora. Po jednoj od podjela u zavisnosti na koliko se zemalja odnose, odnosno po broju strana ugovor-nica možemo razlikovati dvostrane ili višestrane ugovore. Navedeni međunarodni izvor može imati legislativno (zakonsko) ili kontraktualno (pogodbeno) značenje. Međunarodni ugovori sa legislativnim (zakonskim) značenjem najčešće donose me-đunarodne konferencije. Ovi ugovori sadrže apstraktna pravila čiji je cilj da na trajan način, pravnom normom, reguliraju određene međunarodne odnose. Ovim ugovori-ma mogu pristupiti sve članice međunarodne zajednice. Najznačajniji ugovori ovog tipa su Povelja Ujedinjenih nacija, Opća deklaracija o pravu čovjeka, Konvencija o genocidu i drugim zločinima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i dr. međunarodne konvencije tj. ugovore u zavisnosti od toga ko je učestvovao u njihovom zaključivanju možemo podijeliti na:

• univerzalne međunarodne ugovore - ugovori su donijeti u okviru i pod okriljem Organizacije ujedinjenih nacija ili njenih organa (npr. Vijeće si-gurnosti),

• regionalne međunarodne ugovore - ugovori koji su donijeti od strane regi-onalnih organizacija (npr. Savjeta Evrope, kakva je Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine, Evropska konven-cija o sprečavanju mučenja i nehumanih ili ponižavajućih kazni ili postu-paka iz 1987. godine, Evropska konvencija o ekstradiciji iz 1957. godine, Evropska konvencija o međusobnom pružanju pravne pomoći u krivičnim stvarima 1959. godine, Konvencija o pranju, pretresu, zapljeni i konfiskaciji imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom iz 1990. godine) ;39

Kontraktuelni, odnosno pogodbeni ugovori jesu sporazumi suprotni legisla-tivnim odnosno zakonskim ugovorima koji uređuju jedno konkretno pitanje koje je vremenski ograničeno. Najčešće su to dvostrani ugovori. Navedeni ugovor jeste sporazum između subjekata međunarodnog prava kojim se uređuju njihovi obostrani interesi. Kontraktuelnim odnosno pogodbenim ugovorom očekuje se uz obostrano angažovanje da svaki od njih dobije ono što drugi pruža, odnosno da oba partnera ispune obećane prestacije.40

Veoma je zanimljiva podjela koja je zastupljena u francuskom udžbeniku iz 1994. godine u kojem se zastupa gledište da postoje dvije metode u klasifikaciji ugo-vora kao izvora međunarodnog prava. Prema prvoj podjeli od važnosti su materijalni kriteriji (sadržina ugovora i njihova funkcija), a druga polazi od formalnih obilježja (spoljni oblici ugovora).41

38 Crnić,Grotić,V.; Pravo međunarodnih ugovora, Rijeka, 2002., str. 341-368.39 Za međunarodno krivično pravo najvažnije su multilateralne konvencije od kojih neke datiraju još iz

XIX vijeka. Kao primjer navesćemo međunarodni ugovor koji je sklopljena još 1841. godine u Londonu, između pet država Evrope, po kojem se trgovina robljem izjednačava sa gusarstvom.

40 Đorđević, S.; Uvod u međunarodno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Javno preduzeće „Službeni glasnik“, Beograd, 2007., str. 169.

41 N.Q.Dinh,P.Daillier,A.Peellet, Navedeno prema Đorđević,S.; op. cit. Uvod..., str. 167.


Nermin Halilagi}

Ugovori mogu da uspostave tri vrste pravila. Ta pravila su:1. ugovorni propisi o čistoj kodifikaciji, 2. propisi koji čine progresivni razvoj međunarodnog prava i3. legislacija međunarodnog prava putem konvencija.42

Potrebno je naglasiti da prilikom obrade ove vrste izvora međunarodnog mate-rijalnog krivičnog prava u teoriji postoji saglasnost da se i danas ovi izvori umno-gome podudaraju sa klasičnim prikazom izvora međunarodnog prava označenim u članu 38. Statuta Međunarodnog suda pravde (MSP).43 Ta činjenica ne treba da čudi jer u početnoj fazi razvoja, razlika između izvora međunarodnog javnog prava i me-đunarodnog krivičnog prava praktično nije postojala, imajući u vidu da je ovo pravo nastajalo i razvijalo se isključivo kao grana šire pravne discipline. To su ustvari već navedeni izvori (međunarodne konvencije, međunarodni običaj, opća pravna načela priznata od strane civiliziranih naroda, kao i sudska praksa i doktrina) koji su prema shvatanju koje preovladava u savremenoj doktrini, izvori cjelokupnog međunarod-nog prava, te su izričito pobrojani. Pozivanje na član 38. Statuta suda može se kvali-fikovati kao opća orijentacija. Tako kao izvori međunarodnog krivičnog prava prema članu 38. Statuta kojeg s obzirom na njegovu osobitu važnost navodim u cjelini:

1. „Sud, čija je dužnost da svoje odluke u sporovima koji su iznijeti pred njega donosi saglasno međunarodnom pravu, primjenjuje:a) međunarodne konvencije,44 bilo opće, bilo posebne, koje predstavljaju

pravila izričito priznata od strane država u sporu;b) međunarodni običaj, kao dokaz opće prakse koja je prihvaćena kao

pravo45; c) opća pravna načela koja priznaju prosvijećeni narodi;d) u granicama odredbe člana 59. sudske odluke i učenja najpozvanijih

stručnjaka međunarodnog javnog prava različitih naroda, kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila;

2. Ova odredba ne ograničava pravo Suda da jedan spor rješava exaequoetbono,ako parnične stranke na to pristanu.“

Relevantnost i važnost navedenih izvora člana 38. u nacionalnim krivičnim pravosuđima razlikuje se od države do države. Naprimjer, u nekim pravosuđima neposredni izvor međunarodnog krivičnog prava je državno zakonodavstvo koje uključuje MKP. U tom slučaju ugovorno i međunarodno običajno pravo ne mogu se koristiti kao neposredni izvor. Međutim, u obrnutom slučaju, neki sudovi mogu 42 Degan,Đ.V.,Pavišić,B.; op.cit., str. 42 - 44.43 Međunarodni sud pravde je glavni sudski organ Ujedinjenih nacija, te je i jedan od šest glavnih organa te

svjetske organizacije. Njegovo sjedište je u Hagu u Nizozemskoj.44 Odnos međunarodnog krivičnog prava i unutrašnjeg krivičnog prava se ogleda u djelovanju međunarodnih

ugovora na sljedeće načine: 1) međunarodni ugovori koji predviđaju obavezu država da usvoje posebne propise o nezastarjelosti ili kažnjavanju nekih međunarodnih krivičnih djela, 2) međunarodni ugovori o ljudskim pravima, posebne odredbe o nediskriminaciji, pravičnom suđenju okrivljenom i zabrani torture prema njemu, 3) međunarodni ugovori o krivičnom (materijalnom i procesnom) imunitetu nekih lica i o nepovredivosti nekih objekata i 4) međunarodni ugovori o krivičnopravnoj saradnji koja uključuje: a) malu međunarodnu krivičnopravnu pomoć, b) prenos krivičnog postupka, c) priznanje i izvršenje stranih sudskih odluka i prenos nadzora nad uslovno osuđenim licima i d) izručenje osumnjičenih ili okrivljenih lica. Navedeno prema Degan,Đ.V.,Pavišić,B.; op. cit., str. 42-44.

45 Poznavanje pravila međunarodnog običajnog prava može da bude od koristi u mnogim situacijama, kada je posebno potrebno pozivanje na običajno međunarodno pravo. Ovo je izuzetno važno u radu sudova i međunarodnih organizacija, što možemo vidjeti na primjeru slučaja MKSJ.


Nermin Halilagi}

primijeniti ugovorno pravo, ali ne i međunarodno običajno pravo, dok drugi (sudovi) mogu primijeniti također i običajno pravo.46 Pored toga, čak i ako je unutrašnje zako-nodavstvo neposredan izvor mjerodavnog prava, ugovori međunarodnog krivičnog prava, njihovi komentari i međunarodna sudska rješenja često se koriste kao pomod-no sredstvo u tumačenju domaćih zakona, te se ponekad smatraju uvjerljivim (ne i obavezujućim) presedanima.47

Veoma zanimljiva činjenica, a koja se može primijetiti iz teksta član 38. Statuta Međunarodnog suda, jeste da navedeni član ne pominje izraz „izvori“. Međutim, kao što možemo zaključiti jasno je da je ovdje riječ o izvorima prava, a kao potvrda te konstatacije je i rečenica u prvom stavu ovog člana “...čija je dužnost da svoje odluke po sporovima koji su iznijeti pred njega donosi saglasno međunarodnom pravu...“. Ono što možemo primijetiti jeste da ugovori, običaji i opća pravna načela predstavljaju glavne i autohtone izvore, a sudska praksa i pravna nauka (doktrina, ju-risprudencija) – dopunske izvore međunarodnog javnog prava.48 Sa navedenom po-djelom ne slažu se svi autori, te iznose ozbiljne zamjerke i rezerve na ovako formu-lirane izvore međunarodnog prava. Po njima, ovdje se očigledno radi o uobičajenoj podjeli izvora krivičnog prava na zakone, sudsku praksu i nauku krivičnog prava, s tim što su zakoni, odnosno ugovori (konvencije) glavni izvor, a sudska praksa, nauka krivičnog prava kao i običaji sporedni izvori.49 U teoriji ima i autora koji potpuno odbacuju podjelu Statuta.

Naprijed navedeni izvori, međutim, ne obuhvataju i odluke međunarodnih or-ganizacija, čiji je značaj u novije vrijeme neosporan. Postoje različite vrste ovih od-luka, među kojima su najznačajnije odluke Organizacije ujedinjenih nacija i njenih organa. Posebno se ističu rezolucije Vijeća sigurnosti kojima su osnovani adhocTribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu te usvojeni njihovi statuti. Statuti MKSJ i MKSR nisu ugovori, već rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a usvojene prema obave-zujućim odredbama VII Poglavlja Povelje UN-a. Naime, Vijeće sigurnosti UN-a, po glavi VII Povelje UN-a, može da donosi obavezne odluke ako se suoči sa agresijom ili prijetnjom miru. Tako da obavezujuća snaga navedenih rezolucija proističe iz člana 25. Povelje UN-a, koja jeste ugovor.50 Odluke Vijeća sigurnosti su obično po-jedinačne i ne stvaraju mnogo općih pravila, ali među njima ima i onih koje sadrže čitav sistem općeobaveznih normi. U nauci međunarodnog krivičnog prava jedan dio autora osporava vrijednost rezolucija Vijeća sigurnosti kao izvora međunarod-nog krivičnog prava. Naše mišljenje dijeli stajalište druge grupe autora po kojima rezolucije Vijeća sigurnosti imaju značajnu ulogu za razvoj krivičnog prava, a utječe i na stvaranje običajnog prava, kao i potvrdu općih pravnih principa.

U vezi s izvorima međunarodnog krivičnog prava koji su nabrojani u članu 38. Statuta Međunarodnog suda, potrebno je podrobnije istaći određene napomene, što ćemo uraditi u nastavku rada.

46 CRYER,R.,atall.; An Introduction to international criminal law and procedure 4 / Uvod u međunarodno krivično pravo i postupak 4. (2. IZD. 2010.), str. 64.-84.

47 Više o tome International Criminal Law Services (ICLS), Šta je međunarodno krivično pravo - Modul 2, Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predmetima ratnih zločina MKSJ-a domaćim sudovima“, str. 6. i dalje.

48 Radulović, op. cit., str. 24 i 25., Avramov,S.,Kreća,M.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 2007., str. 35.

49 Čejović,B.; op. cit., str. 54., 50 Povelja UN-a član 25.


Nermin Halilagi}

2.1.1.1.SudskeodlukeU formalno pravnom smislu sudske odluke ne predstavljaju izvor međunarod-

nog krivičnog prava, ali u praksi situacija je potpuno drugačija jer sudska praksa čes-to ima suštinski značaj za razvoj međunarodnog krivičnog prava. Tako poslije Dru-gog svjetskog rata, u prvo vrijeme, sudska praksa51 (precedent) se javlja kao izvor Međunarodnog krivičnog prava. Principi i pravila uspostavljena u Nirnberškoj pre-sudi su kroz odluku Generalne skupštine OUN-a iz decembra 1946. godine proglaše-ni za općevažeća načela međunarodnog prava.52 Na ovaj način je tzv. Nirnberško pra-vo dobilo obavezujuću snagu. Komisija za međunarodno krivično pravo UN-a je na kraju ove principe koristila pri izradi nacrta Kodeksa zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva.53 Pažljivom analizom rada adhoc tribunala odnosno MKSJ i MKSR uočavamo da se navedeni tribunali pozivaju i uopćeno govoreći, prate svoju pre-thodnu sudsku praksu, iako nisu uvijek obavezni to da čine. Važno je napomenuti da pretresna vijeća nisu obavezna da slijede odluke drugih pretresnih vijeća, ali moraju da slijede odluke žalbenih vijeća. Prethodni stav je naveden od strane Žalbenog vi-jeća u predmetu Aleksovski koje je stalo na stanovištu da: „Žalbeno vijeće smatra da odluke pretresnih vijeća, koja su tijela ravnopravne nadležnosti, nisu obavezujuća za druga pretresna vijeća, iako neko pretresno vijeće može slijediti odluku drugog pretresnog vijeća ako tu odluku smatra uvjerljivom“.54 Žalbena vijeća mogu odstupiti od svojih vlastitih prethodnih odluka, ali samo u izuzetnim situacijama kada je to u interesu pravde.55

Dva navedena adhoc tribunala u svom radu, a u šta ćemo se uvjeriti u nastavku rada, također su se pozivala na sudske odluke državnih sudova i drugih međun-arodnih sudova, uključujući i MSP, Međunarodni vojni sud u Nirnbergu (Nürnberš-ki sud), druge sudove osnovane nakon Drugog svjetskog rata, te Evropski sud za ljudska prava (ESLJP), obično u potrazi za dokazom o postojanju običajnog prava. Također, ovi sudovi su na sličan način ispitali i razne publikacije međunarodnih au-toriteta, uključujući naučne radove i izvještaje relevantnih tijela kao što su Komisija za međunarodno pravo i Međunarodni komitet crvenog krsta (MKCK).

Najzad, valja spomenuti da i drugi međunarodni, hibridni i nacionalni sudovi često usvajaju isti koncept. Odluke MKSJ i MKSR se ne primjenjuju kao zakon, mada često razmatraju naprimjer, stajališta MKSJ i MKSR o običajnom pravu ili o općim načelima prava,56 kakvo značenje su MKSJ i MKSR dali određenoj ugovornoj odredbi ili relevantnost i uvjerljivost obrazloženja MKSJ i MKSR pri tumačenju svog vlastitog prava.57 Važno je također istaći da su presude MKSJ bile od ogromne važnosti za Sud BiH na mnoštvo načina. One nesumnjivo predstavljaju važan iz-

51 Degen,V.,Đ.; op. cit., Domašaj..., str. 253 – 269.52 „Komisija za progresivni razvoj i kodifikaciju međunarodnog prava“ je 1947. godine od Generalne skup-

štine OUN-a dobila zadatak da uobliči tzv. „nirnberška načela“. Od sedam načela pet se odnosilo na krivičnu odgovornost, a dva na elemente krivičnih djela. Razlike između teksta ovog dokumenta i Statuta Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu neznatne su. „Imajući u vidu sve izloženo, može se bez rezerve konstatovati da su tako uobličena načela postavljena u nirnberškom procesu, podignuta na nivo općih principa međunarodnog prava...“ Navedeno prema Vasiljević,V.; Međunarodni krivični sud, Doktorska disertacija, Beograd, 1965., str. 183.

53 Đurđić,V.,Jovašević,D.; op.cit., str. 41.,Košutić,B.; Sudska praksa kao izvor prava, Beograd, 1973., str. 89 – 105.

54 Presuda Žalbenog vijeća (MKSJ) u predmetu Aleksovski od 24 marta 2000 godine, para. 114.55 Vidi također Georges AndersonRutaganda, predmet br. ICTR-96-3-A, drugostepena presuda, 26.5.2003.,

para. 26., 188. 56 Modul 2; op. cit. str. 14.57 Napomena da član 20. Statuta SSSL predviđa da se Žalbeno vijeće SSSL rukovodi odlukama žalbenih

vijeća MKSJ/MKSR. Statut Specijalnog suda za Sijera Leone, član 20.


Nermin Halilagi}

vor, s obzirom na to da je posebna pažnja posvećena ranijim presudama MKSJ koje potvrđuju običajni status izvjesnih krivičnih djela, poput zločina protiv čovječnosti.

2.1.1.2.Općapravnanačelapriznataodstraneciviliziranih (prosvijećenih)naroda

Opća pravna načela, priznata od strane civiliziranih (prosvijećenih) naroda su izveden izvor međunarodnog krivičnog prava iz nacionalnih pravnih sistema svijeta. Ovaj izvor međunarodnog prava je kako sam naziv kaže opće prirode jer ne sadrži konkretna pravila, nego načela koja treba primjenjivati ako podrobnijih pravila nema, te onda na osnovu njih postupati pri tumačanju drugih normi. Ona su nastala u du-gotrajnom historijskom razvoju i to prvo u unutrašnjem pravnom poretku pojedinih država.58 Za razliku od drugih izvora međunarodnog prava nisu nastala ni sa čijom namjerom da bi uredila neke konkretne pravne odnose između konkretnih subjekata u nekom vremenu, odnosno nisu nastala sa namjerom da urede i reguliraju konkretne odnose u međunarodnoj zajednici u određenom vremenskom periodu, a još manje da bi inkriminirala neka ponašanja koja bi se u međunarodnom pravnom poretku mora-la kažnjavati.59 Međutim, bez njih pravni poredak – međunarodni, transnacionalni, supranacionalni ili unutrašnji ne bi bio moguć, niti bi mogao efikasno djelovati.60 Opća pravna načela priznata od strane civiliziranih naroda omogućavaju da apstrak-tne norme primjenjene u unutrašnjem zakonodavstvu država posrednim putem dođu do izražaja u odnosima u međunarodnoj zajednici, s obzirom na to da je međun-arodni pravni poredak nepotpun i nedovoljno izgrađen. Kada je riječ o ovom izvoru međunarodnog krivičnog prava treba imati u vidu da je akcenat stavljen ne na nacio-nalnim pravima kao takvim, već na „nacionalnim pravima pravnih sistema svijeta.“ To dalje znači da će određeno načelo zadovoljiti kriterije ove vrste samo ukoliko se utvrdi da je zajedničko osnovnim pravnim sistemima svijeta. Ako se za neko načelo „ustanovi da ga većina država u svojim domaćim pravnim sistemima generalno pri-hvata kao temeljni propis domaćeg pravnog sistema, njegovo tumačenje kao pravila međunarodnog prava čini se u potpunosti opravdanim“.61 Ako su državni koncepti suviše različiti takav stav se isključuje. U te sisteme svakako spadaju kontinentalno i anglosaksonsko pravo, a prema značajnom dijelu autora i islamsko, kao i prava azi-jskog i afričkog kontinenta.62 Kada je riječ o ovim načelima, potrebno je naglasiti da nije dovoljno samo da odgovarajuća načela postoje u zakonodavstvu i praksi država u sporu, već se mora dokazati da se ona priznaju u većem broju država. Nije potreb-no da to budu sve države svijeta, ali se među njima moraju naći one koje pripadaju poznatim velikim pravnim sistemima. Način na koji se utvrđuju opća načela najbolje je definiralo Pretresno vijeće u predmetu Furundžija, koje je prihvatilo stanovište da: „Kad god neki pojam iz krivičnog prava nije definiran međunarodnim krivičnim pravilima, opravdano se osloniti na nacionalno zakonodavstvo, pri čemu trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:63

a) osim ako je u međunarodnom pravilu drugačije navedeno, ne valja se pozi-vati samo na jedan nacionalnopravni sistem, npr. samo na commonlaw ili samo na građansko pravo. Naprotiv, međunarodni sudovi moraju se crpiti iz općih pojmova i pravnih instituta koji su zajednički svim velikim pravnim

58 Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 107.59 Degan,Đ.V.,Pavišić,B.; op. cit., str. 22.60 Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 107.61 Komisija za ratne zločine Ujedinjenih nacija, Pravni izvještaji sa suđenja ratnim zločincima: SAD vidi

WilhelmL.,etal ; knjiga VIII, 34., 49. (1949.).62 Više o tome : KasezaA.; op.cit., Međunarodno..., str. 38., fn. 37.63 Presuda MKSJ od 10 decembra 1998. godine, para. 178.


Nermin Halilagi}

sistemima svijeta. To pretpostavlja proces identifikacije zajedničkih naziv-nika u tim pravnim sistemima, kako bi se utvrdilo koji su im temeljni poj-movi zajednički;

b) budući da “međunarodna suđenja pokazuju brojne odlike po kojima se ra-zlikuju od nacionalnih krivičnih postupaka”,64 kod korištenja pojmova iz nacionalnog prava mora se uzeti u obzir specifičnost međunarodnih kri-vičnih postupaka. Na taj se način prenebregava mehaničko presađivanje ili transpozicija iz nacionalnog prava u međunarodne krivične postupke, kao i iskrivljenje jedinstvenih karakteristika tih postupaka koje prate takvo pre-sađivanje“.

U samoj praksi kada se govori o općim pravnim načelima priznatim od strane civiliziranih naroda kao izvora važno je naglasiti da se ne mora ispitati sudska prak-sa svake države – već samo dovoljnog broja država da bi se pokazalo da većina drža-va u okviru raznih pravnih sistema (npr. Anglosaksonsko pravo i kontinentalno pra-vo) prihvata neko određeno pravno načelo.65 U situaciji kada nije postojalo pravilo u običajnom ili ugovornom pravu, MKSJ je povremeno – i obično sa dozom obazrivo-64 St. 5, Separate and Dissenting Opinion of Judge Cassese, Tužilac protiv Dražena Erdemovića, Judgement,

predmet br. IT-96-22-A, 7. okt. 1997.65 Naprimjer, Pretresno vijeće u predmetu Tadić, od 7. maja 1997. godine para. 535 – 538 ispitivalo je

sudsku praksu i propise više država te je konstatovalo sljedeće: „535. Odbrana tvrdi da se u građanskom pravu, za razliku od common law-a, traži određeni stepen nezavisnog kauzalnog potkrepljivanja dokaza. Pravilo unustestis,nullustestis(jedan svjedok nije dovoljan) bi se, kako tvrdi odbrana, trebalo primjen-jivati na predmete koji se vode pred Međunarodnim sudom kako bi se udovoljilo nečemu što je opisano kao “pravični i uvriježeni dokazni standardi”, a ne da se uspostavlja nešto što je pomalo ekstravagantno opisano kao “ ad hoc standardi koji treba da mu (Međunarodnom sudu) omoguće da donese osudu”.

536. Opći princip koji Pretresno vijeće mora da primijeni na osnovu Pravilnika je princip da se svaki relevant-ni dokazni materijal probativne vrijednosti može prihvatiti kao dokaz, osim ako potreba da se osigura pravično suđenje uveliko ne preteže nad njegovom probativnom vrijednošću. Jedino se pravilo 96(i) bavi pitanjem potkrepljivanja dokaza, i to samo u slučajevima seksualnih napada za koje, kako stoji u pravilu, nije potrebno potkrepljivanje dokaza. Svrha ovog pravila ispravno je navedena u priručniku AnInsider’sGuidetotheInternationalCriminalTribunalfor theFormerYugoslavia, autora MorrisiScharf. Tu se ob-jašnjava da navedeno potpravilo iskazu žrtve seksualnog napada daje istu presumpciju pouzdanosti kao i iskazima žrtava drugih zločina, što je commonlawdugo uskraćivao žrtvama seksualnih napada. Ovo pot-pravilo, dakle, zasigurno ne opravdava zaključak da se potkrepljivanje dokaza zahtijeva u slučajevima svih drugih zločina osim u slučajevima seksualnih napada. Ispravan zaključak je, zapravo, upravo suprotan. 537. No, bez obzira na Pravilnik, nije ispravno tvrditi da potkrepljivanje dokaza u današnjim sistemima građanskog prava ostaje opći uvjet. Ovlašćenja koja u procesu presuđivanja ima sudi-ja u sistemu građanskog prava najbolje se mogu opisati pozivanjem na princip slobodne proc-jene dokaza, koji je, ukratko rečeno, inherentno pravo sudije, kao osobe koja utvrđuje činjenice, da odlučuje samo na osnovu svog dubokog ličnog uvjerenja. Ovo vrlo široko diskreciono pra-vo podložno je određenom broju ograničenja. No, na princip izražen u latinskoj izreci unus tes-tis, nullus testis, koji zahtijeva potkrepljivanje svjedočenja jedinog svjedoka neke relevantne čin-jenice drugim svjedokom, više se ne poziva gotovo ni jedan moderni kontinentalni pravni sistem. 538. Još daleke 1864. godine, francuski Kasacioni sud je utvrdio da francuski sudovi više nisu obav-ezni primjenjivati princip unus testis, nullus testis. I belgijski Kasacioni sud je utvrdio da kada sudija procjenjuje dokaznu vrijednost izjava svjedoka “ne postoje zakonske odredbe koje bi sudiju sprečavale da svoju odluku donese jedino na osnovu izjava žrtve.” Ranije su njemačke sudije mogli neku činje-nicu smatrati dokazanom samo ako je, na primjer, optuženi djelo priznao ili ako su o činjenici posv-jedočila dva svjedoka čijim se iskazima nije mogla naći zamjerka, jer se svjedočenje jednog svjedo-ka smatralo samo “polovičnim dokazom”. Međutim, danas takve restrikcije koje ograničavaju slo-bodu sudije u procjeni dokaza više ne postoje. Član 342 Zakona o krivičnom postupku Nizozemske, koji izričito zabranjuje sudu da donese osudu na osnovu svjedočenja jednog jedinog svjedoka pred-stavlja izuzetak od preovlađujućeg pristupa u građanskom pravu. No, Hoge Raad je ovoj odredbi dao vrlo suženu interpretaciju prema kojoj bilo koji potkrepljujući dokaz, bilo da se radi o neposrednom svjedočenju ili kakvom drugom tipu dokaza, a koji podržava svjedočenje jedinog svjedoka o djeli-ma iz optužnice, može biti dovoljan osnov za formiranje dubokog ličnog uvjerenja sudije. Kodeksi građanskog prava donešeni u ovom stoljeću, dugo nakon što je princip unus testis, nullus testis nestao iz sudske prakse većine sistema građanskog prava, više se njime ne bave, te ga se u njima više ne može ni naći. Pišući o španskom Zakonu o krivičnom postupku, Miguel Fenech je utvrdio sljedeće: Važno je primjetiti da se dokazi u obliku iskaza moraju procjenjivati nezavisno od broja svjedoka, a kako o tome ne postoje nikakva pravila, moguće je da jedan svjedok bude vjerodostojniji od više svjedoka, te se mora reći da u većini slučajeva iskazi moraju da doprinesu procjeni vrijednosti iskaza. Slično tome,


Nermin Halilagi}

sti – razmatrao opća pravna načela u potrazi za mjerodavnim pravilom MKP. Opća pravna načela priznata od strane civiliziranih (prosvijećenih) naroda formulirana su kroz proces ocjene državnih zakona i pravne prakse glavnih pravnih sistema u svi-jetu da bi se odredilo može li Sud utvrditi zajednički koncept. Ukoliko zajednički koncept postoji, Sud bi mogao izvući opće načelo prava koje se može primijeniti u kontekstu MKP.66 Naprimjer, u zajedničkom izdvojenom mišljenju o presudi Žalben-og vijeća MKSJ u predmetu Erdemović, dvojica sudaca ispitala su propise i sudsku praksu 27 država67 prije nego što su utvrdili da ne postoji „konzistentno konkretno pravilo koje daje odgovor na pitanje da li prinuda može da predstavlja osnov za odbranu od optužbe za ubijanje nevinih lica“.68

2.1.1.3.MeđunarodnoobičajnopravoPrva pravna pravila u historiji međunarodnog prava stvorena su putem običaja.

Međunarodni običaji su najstariji izvori međunarodnog krivičnog prava, poznati još u Starom i Srednjem vijeku. Države koje su u tom periodu vodile ratove poštovale su općepriznate norme koje su na taj način stekle opinio juris o njihovoj obavezno-sti. Tako su međunarodni običaji kao nepisana pravila kroz dugogodišnju praktičnu primjenu u reguliranju određenih odnosa između pojedinih država općeprihvaćena i potvrđena kao općeobavezujuća za zaraćene strane.69 U 19. vijeku običajna pravi-la su kodifikovana na međunarodnim konferencijama i tako nastaje tzv. Haško i Ženevsko pravilo. Također, mnoga od običajnih pravila postaju postepeno sastavni dio niza međunarodnih ugovora zaključenih između pojedinih država. U zemlja-ma koje primjenjuju anglosaksonsko pravo, međunarodni običaji javljaju se kao neposredan izvor prava. Zemlje sa kontinentalnim pravnim sistemom sve do kraja 20. vijeka nisu poznavale međunarodni običaj kao izvor međunarodnog krivičnog prava. Da bi međunarodni običaj postao izvor prava potrebno je da se steknu dva el-ementa koje sam prethodno pomenuo, i od kojih se običaj sastoji. Kao prvi element, što sam već rekao, navodi se činjenični ili materijalni element. Činjenični element jeste postojanje općeg i konstantnog običaja u kontinuitetu, njegove primjene u vre-menu i općenitosti primjene u prostoru. U vezi sa navedenim elementom u teoriji međunarodnog javnog prava ističe se da taj elemenat mora „izražavati kroz jednoo-brazno, sukcesivno ponavljanje istog spoljnog akta, od strane članova međunarodne zajednice“, kao i da jednostrano ponavljanje „od strane samo jednog ili manjeg broja država ili povremeno ispresijecano, ne može stvoriti opće ili univerzalno običajno

ovaj princip ne postoji u marksističkim pravnim sistemima, uključujući i jugoslavenski i kineski, koji uglavnom slijede princip slobodne procjene dokaza iz sistema građanskog prava.

539. Iz navedenog slijedi da nema osnova za zaključak da se u međunarodnom običajnom pravu traži potkrepljivanje dokaza, te da bi to trebao tražiti i Međunarodni sud“.

66 International Criminal Law Services (ICLS), Šta je međunarodno krivično pravo - Modul 2, Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predmetima ratnih zločina MKSJ-a domaćim sudovima“, str. 13.

67 Francuska, Belgija, Holandija, Španija, Njemačka, Italija, Norveška, Švedska, Finska, Venecuela, Nika-ragva, Čile, Panama, Meksiko, bivša Jugoslavija, Engleska, SAD, Kanada, Južna Afrika, Indija, Malezija, Nigerija, Japan, Kina, Maroko, Somalija i Etiopija. Vidi uopćenoErdemović, Zajedničko izdvojeno mi-šljenje sudija McDonaldiVohrah, DP para. 66. – 72.

68 Ibid.para. 72.69 Kao primjer toga, u ranoj praksi krivičnih sudova (odmah poslije Drugog svjetskog rata) sudovi su pozi-

vajući se na običajno pravo bili uvjereni da primjenjuju pozitivno međunarodno krivično pravo. Sudovi su običajna pravila u vidu opinio iuris primjenjivali u postupcima prema poraženim licima, ali ne i prema svojim građanima. Adhoctribunali, pozivajući se na običajna pravila smatraju ih pozitivnim pravom i odabirajući stavove i pravna shvatanja iz ranije donijetih sudskih presuda oni zapravo samo potvrđuju iznova unaprijed zauzete stavove, odnosno odbacuju ih ili prosto ignorišu. Adhoctribunali su pronalazili opravdanje za ovakve stavove u činjenici da njihovi statuti i pravila postupka i dokazivanja imaju dosta praznina, pa su sudovi prisvojili i ulogu zakonopisca smatrajući da svojim presudama mogu da stvaraju međunarodno običajno pravo. (Degan,Đ.V.,Pavišić,B.;op. cit., str. 51-55.)


Nermin Halilagi}

pravo“.70 Ovo ponašanje se može ogledati u obavezi činjenja, ali i propuštanja činjen-ja. Drugi element je psihološki ili intelektualni element koji se sastoji u uvjerenju ili svijesti o obligatornosti običaja u prihvatanju tog obaveznog karaktera od samih sub-jekata međunarodnog prava. Radi se zapravo o svijesti donosilaca političkih odluka u pojedinim državama da je postavljena praksa i obavezna za njihovu državu. To je tzv. opinio juris, sine necessitatis kao nužni uvjet da se jedna, običajem ustaljena praksa, pretvori u obavezujuće pravno pravilo.71 Za navedeni element se često ističe da je „osnovni kriterijum razlikovanja običajnih pravnih pravila od prostih običaja, kao i pravila kurtoazije“.72 Naime, ako intelektualni element izostane, tj. ako se nešto čini dugo i stalno bez svijesti da se tako mora postupati, postoji samo „puki običaj“, ili pravilo učtivosti (kurtoazije).

Međunarodni običaj kao izvor međunarodnog krivičnog prava (kao uostalom i prava uopće) pojmovno i historijski prethodi međunarodnom ugovoru kao pisanom izvoru prava. Kao što smo već naveli, pravilo pactasuntservandana kome se zas-niva obaveznost međunarodnih ugovora običajne je prirode. Međunarodni običaj spada u posredne izvore međunarodnog krivičnog prava. O značaju običajnih pravila odnosno običaja u međunarodnom pravu govori i shvatanje Međunarodnog suda pravde prema kome: „Ne samo da akti o kojima je riječ predstavljaju stalnu praksu, već svojom prirodom ili načinom na koji poduzimani treba da svjedoče o tome da je riječ o ubjeđenju da je ova praksa postala obavezna na osnovu pravnog pravila. Nužnost takvog ubjeđenja, tj. postojanje subjektivnog elementa pretpostavlja se u samom pojmu opinioiurissivenecessitatis. Stoga zainteresovane države treba da se povinuju nečemu što odgovara pravnoj obavezi. Nisu dovoljni ni učestalost, ni uobičajenost takvih akata“.73

Za međunarodni običaj kao izvor međunarodnog prava može se reći da ima ograničen značaj i domet u međunarodnom krivičnom pravu. Tako se njegova uloga u međunarodnom pravu uopće, a posebno u oblasti međunarodnog krivičnog prava postepeno smanjuje, ustupajući prvenstvo međunarodnim konvencijama.74 Ako je međunarodni ugovor najvažniji, međunarodni običaj je svakako najzamršeniji izvor međunarodnog krivičnog prava.75 70 Avramov,S.,Kreća,M.; op. cit., str. 56. 71 Više o tome Čejović,B.; op. cit., str. 56.72 Avramov,S., Kreća,M.; op. cit., str. 56.73 Dimitrijević,V.etal, Osnovi međunarodnog javnog prava, str. 47- 49.74 Više o tome: Friedmann, W.,The Changing Structure of International Law, Bombay, 1964, p. 84-87.

Friedmann tako navodi da je običaj, kao osnovni izvor stvaranja prava u primitivnim društvima, mogao imati značajnu ulogu kada je međunarodno pravo stvarano za mali broj zapadnih sila, ali da danas, kada međunarodna zajednica broji veliki broj suverenih država, njegova uloga ne može ostati nepromjenjena. Navedeno prema: Miodrag,M.; Primjena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim pravnim siste-mima, Službeni glasnik, str. 67.

75 „Pored prava sadržanog u međunarodnim ugovorima kao što su četiri Ženevske konvencije iz 1949. godine i njihovi Dodatni protokoli, običajno međunarodno humanitarno pravo predstavlja glavni izvor pravila koja se primjenjuju u vrijeme oružanog sukoba. Dok se pravo sadržano u međunarodnim ugov-orima zasniva na pisanim konvencijama, običajno međunarodno humanitarno pravo izvodi se iz prakse pojedinih država kako je to iskazano u, naprimjer, vojnim priručnicima, državnom zakonodavstvu ili zvaničnim izjavama. Pravilo se smatra obavezujućim običajnim međunarodnim humanitarnim pravom ukoliko održava široko rasprostranjenu, reprezentativnu i jednoobraznu praksu država prihvaćenu kao pravo. Međuvladina grupa stručnjaka za zaštitu žrtava rata, koju je okupila švajcarska vlada, sastala se u Ženevi u januaru 1995. godine i usvojila niz preporuka usmjerenih ka poboljšanju poštovanja međunarod-nog humanitarnog prava. U Preporuci II predlaže se da se MKCK pozove da sačini izvještaj o običajnim pravilima međunarodnog humanitarnog prava koja se primjenjuju u međunarodnim oružanim sukobima i oružanim sukobima koji nemaju međunarodni karakter, te da se taj izvještaj dostavi zemljama potpisni-cama Konvencija i nadležnim međunarodnim organima. Krajem 1995. godine, 26. Međunarodna konfer-encija Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca prihvatila je ovu preporuku i zvanično dala mandat MKCK da pripremi izvještaj o običajnim pravilima međunarodnog humanitarnog prava. Istraživanje je obavilo pravno osoblje MKCK, te desetine stručnjaka koji su predstavljali različite regione i pravne sisteme, uključujući i naučne radnike i specijaliste iz vlade i međunarodnih organizacija. Stručnjaci su sagledali


Nermin Halilagi}

„Međunarodni običaj je stav i ponašanje subjekata međunarodnog prava pre-ma drugim subjektima međunarodnog prava u njihovim međusobnim odnosima, a određen je pravnim ubjeđenjem“. Član 38. Statuta Međunarodnog suda pravde određuje međunarodni običaj kao „dokaz opće prakse koja je prihvaćena kao pravo“. Sastavljen je iz dva elementa, što se može zaključiti iz navedene definicije: objektiv-nog i subjektivnog. Prvi elemenat, odnosno objektivni ili materijalni elemenat običa-ja je ustvari opća praksa koja sadrži dugo i stalno nesvjesno ponavljanje istih radnji od strane članova međunarodne zajednice. U praksi Stalnog suda međunarodne pra-vde odnosno Međunarodnog suda pravde ukazuje se na potrebu „konstantne“, „jed-noobrazne međunarodne prakse“, „na praksu gotovo univerzalnu“, na „kontinuiranu praksu“ ili „konstantnu praksu“.76 Drugi elemenat, odnosno subjektivni ili psihički elemenat običaja predstavlja svjesno ponavljanje određenih akata od strane činilaca međunarodne zajednice. „Prema tome, običajno pravo nastaje kada se sastanu ob-jektivni (ponovljeno i neprekidno vršenje) i subjektivni element (pravno uvjerenje) potrebni za stvaranje običajnog prava.“77

Razlikuju se dvije vrste običajnih pravila. Ta pravila su:a) opća pravila – koja obavezuju sve države ili najveći broj subjekata među-

narodne zajednice,b) partikularna pravila – koja obavezuju samo krug određenih država.78

Običajna pravila su podložna evoluciji, postepenom mijenjanju i preobraža-vanju. Međunarodni običaj je izvor prakse, zajedničke opće prakse. On proizlazi iz čestog ponavljanja. Ponavljanje neke radnje traje duže vrijeme, mada je moguće da se neko pravilo običajnog prava stvori u kratko vrijeme. Okvir u kome se javlja je praksa.

2.1.1.4.Statutmeđunarodnogkrivičnogsudakaoizvor međunarodnogkrivičnogprava

Kada govorimo o izvorima međunarodnog krivičnog prava neophodno je nave-sti i Statut međunarodnog krivičnog suda. Prije nego što nastavimo sa izlaganjem potrebno je naglasiti da je Rimski statut jedan od glavnih izvora međunarodnog kri-vičnog prava. Naime, formiranjem Stalnog Međunarodnog krivičnog suda pitanje izvora međunarodnog krivičnog prava dobija jednu novu dimenziju. Savremena faza razvoja međunarodnog krivičnog prava, donošenjem Statuta Međunarodnog krivič-nog suda pokazuje da se ova oblast i na nivou izvora sve više udaljava od opće prav-ne discipline.79 Interesantno je da Statut Međunarodnog krivičnog suda, kao najobu-hvatnija kodifikacija međunarodnog krivičnog prava do sad, u članu 21., drugačije definira primjenjivo pravo, navodeći:

1. Sud će primjenjivati:

praksu u gotovo 50 zemalja širom svijeta, kao i u međunarodnim izvorima, kao što su Ujedinjene nacije, regionalne organizacije i međunarodni sudovi i tribunali. Gotovo deset godina kasnije, 2005. godine, na-kon sveobuhvatnog istraživanja i opsežnih konsultacija sa stručnjacima, objavljena je studija o običajnom međunarodnom humanitarnom pravu. Studiju su uredili Jean-Marie Henckaerts iz Pravnog odjela MKCK i Louise Doswald-Beck sa Instituta za međunarodne institucije i Univerzitetskog centra za međunarodno humanitarno pravo u Ženevi. Cambridge Univesity Press je objavio ovu studiju.“ Navedeno prema Si-mović, N., M., Blagojević, M.; Međunarodno krivično pravo, Banja Luka, 2007., str. 45.

76 Avramov,S., Kreća,M.; op. cit., str. 48.77 Andrassy,J.,Bakotić,B.,Vukas,B.; Međunarodno pravo 1, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1995., str. 15.78 Jovašević,D.; op. cit., str. 118.79 Miodrag,M.; op. cit., str. 66.


Nermin Halilagi}

a) Na prvom mjestu ovaj Statut, Elemente zločina i Pravila procedure i dokazivanja;80

b) Na drugom mjestu, gdje je pogodno, primjenjive ugovore, principe81 i pravila međunarodnog prava, uključujući i utvrđene principe međuna-rodnog prava oružanih sukoba;

c) U nedostatku gore pomenutih, opće pravne principe koje je Sud izveo iz nacionalnih prava, pravnih sistema svijeta uključujući, kao pogodne, nacionalna prava država koje bi inače imale nadležnost nad zločinom, pod uvjetom da ti principi nisu u neskladu sa ovim Statutom, međuna-rodnim pravom i međunarodno priznatim normama i standardima.

2. Sud može primjenjivati principe i pravila, onako kako su interpretirani u njegovim ranijim odlukama.

3. Primjena i interpretacija prava prema ovom članu, mora biti u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima, i bez bilo kakvog negativnog razlikovanja zasnovanog na osnovama kao što je spol, kako je definirano u članu 7. paragraf 3., starost, rasa, boja, jezik, religija ili uvjerenje, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, etničko ili socijalno porijeklo, bogatsvo, rođenje ili drugi status.

Kao što možemo iz navedenog zaključiti, Statutom je definirana određena hi-jerarhija izvora međunarodnog krivičnog prava, što do sada, makar formalno nije bio slučaj. Hijerarhija izvora međunarodnog krivičnog prava, odnosno poredak po kome se ti izvori mogu koristiti, a koji je danas u velikoj mjeri kodifikovan u članu 21. Rimskog statuta kao što smo prethodno naveli je sljedeći: u slučaju da ugovori ili rezolucije sadrže odredbe o dodjeljivanju nadležnosti nekom sudu ili tribunalu, kao i pravila po kojem će postupiti, prvo se treba osloniti na ugovorna pravila kao i na ona pravila koja su sadržana u odnosnim međunarodnim instrumentima (razolucije Vijeća sigurnosti UN-a - to je slučaj u pogledu MKSJ i MKSR. Odredba člana 21. Statuta propisuje da u slučaju da u prethodno pobrojanim pravilima postoje određeni nedostaci, potrebno se osloniti na običajno pravo ili ugovore na koje implicitno ili izričito upućuju navedena pravila.

Opća načela međunarodnog krivičnog prava (koja se postupkom indukcije i uopćavanja mogu izlučiti iz ugovornih odredaba ili običajnih pravila) se koriste u slučaju da skup općih ili ugovornih pravila nije od pomoći. Ako ni to nije dovoljno tada koristimo opća pravna načela koja je sud izveo iz nacionalnih zakona pravnih sistema u svijetu. U slučaju kada je to opravdano sud može navedene principe iz-voditi i iz nacionalnih zakona država koje bi inače bile nadležne povodom konkret-80 Pravila procedure i dokazivanja imaju supsidijarni karakter u pogledu primjene u odnosu na Rimski

statut. Naime, ova pravila je utvrdila posebna komisija 30. juna 2000. godine na osnovu ovlaštenja iz Rimskog Statuta, a u granicama rezolucije „F“. Rezolucija „F“ je usvojena u Rimu jula 1998. godine u Konačnom aktu na Diplomatskoj konferenciji u Rimu. Pravila, procedure i dokazivanja stupa na snagu poslije usvajanja dvotrećinskom većinom članova Skupštine država članica. Navedena pravila se mogu mijenjati na prijedlog: 1) svake države članice, 2) sudija koji moraju da postignu apsolutnu većinu i 3) tužilaštva. Veoma zanimljiva je i činjenica da sudije stalnog Međunarodnog krivičnog suda mogu da donesu i privremena pravila postupka i dokazivanja i to: 1) u hitnom slučaju koji se odnosi na određenu procesnu ili faktičku neophodnost i 2) u slučaju postojanja pravne praznine u važećim pravilima ona se primjenjuju sve dok na redovnom ili vanrednom zasjedanju Skupštine država članica ne budu: 1) usvoje-na kao zvanična, 2) izmijenjena ili 3) odbijena. Navedeno prema Jovašević,D.; op. cit., str. 122.

81 „Principi međunarodnog prava su principi koji su izvedeni iz svih izvora međunarodnog prava. Oni pro-žimanju cjelokupni sistem međunarodnog prava i služe za održavanje cjelovitosti i sklada njegovog si-stema. Neke od ovih principa definirala je i sama Generalna skupšina OUN-a, npr. u svojoj Deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i saradnji država u skladu sa Poveljom OUN-a iz 1970. godine. Navedeno prema Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 111.


Nermin Halilagi}

nog krivičnog djela, ali samo pod uvjetom da ti principi nisu u suprotnosti sa Statu-tom suda, međunarodnim pravom i međunarodnim priznatim normama i standard-ima,82 odnosno da je u saglasnosti sa kontinentalnim, anglosaksonskim, islamskim pravom kao i pravom azijskog i afričkog kontinenta.83 Mišljenja smo da je kod ovog izvora akcenat ne na nacionalnim pravima kao takvim, već na „nacionalnim pravi-ma pravnih sistema svijeta“. Slična razmišljanja nalazimo i kod drugih autoriteta međunarodnog krivičnog prava.84 Ako pobliže sagledamo nevedene izvore koji su sadržani u članu 21. Statuta, možemo zaključiti da uprkos uspostavljanju formalne hijerarhije i nešto drugačije terminologije, navedeni član ipak ne vrši radikalni za-okret u ovoj sferi.

2.2. Nacionalni izvoriKao posljedica dosljedno sprovedenog načela zakonitosti ili legaliteta javljaju

se kao osnovni izvor ove grane prava svi zakoni, krivični i drugi, koji sadrže krivično - pravne odredbe sa elementom inostranosti, te je to jedna od novijih karakteristi-ka savremenog međunarodnog krivičnog prava, tako da je ova vrsta izvora međun-arodnog krivičnog prava sadržana u nacionalnom zakonodavstvu. Kao najvažniji izvor jesu nacionalni krivični zakoni, kako materijalnog tako i procesnog karaktera, u kojima su sadržane odredbe o osnovnim institutima krivičnog prava i pojedinim krivičnim djelima. To znači da se propisima koji imaju niži rang od zakona, odnosno podzakonskim aktima prava, ne mogu propisivati krivična djela niti pak instituti općeg djela krivičnog prava, to jeste, ne mogu biti formalni izvor međunarodnog krivičnog prava. Međutim, podzakonski propisi mogu biti dopunski izvori krivičnog prava onda kada krivični zakon upućuje na njih. To je razumljivo imajući u vidu da je krivični zakon osnovni, opći i glavni izvor svakog nacionalnog krivičnog prava.

Navedenu činjenicu, kao što smo već istakli izričito predviđa Statut Međun-arodnog krivičnog suda. Naime, Statut Međunarodnog suda u članu 21. poziva se na prava onih nacionalnih sistema koji bi inače imali nadležnost nad zločinom. Ovakvo rješenje navedeno u Statutu, iako je novo, nije potpuno nepoznato u međunarod-nom krivičnom pravu. Ovo stajalište nalazimo u Statutu Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Naime, u navedenom Statutu u članu 24. između ostalog, bilo je predviđeno da će se kod određivanja kazni u obzir uzeti „opća praksa određivanja kazni pred sudovima prethodne Jugoslavije“. Ipak, a što smo već prethodno naveli u radu uprkos članu 24. Statuta vijeće Tribunala je relativizovalo ovu odredbu u slučaju Blaškić. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je ipak i pored toga u pojedinim sluča-jevima uzimao u obzir nacionalna zakonodavstva i nacionalnu sudsku praksu. Kao potvrdu toga navodim žalbenu odluku u slučaju Tadić.Naime, prilikom ispitivanja postojanja individualne krivične odgovornosti za ratni zločin u nemeđunarodnom oružanom sukobu, vijeće Tribunala je uzelo u obzir i rješenja po ovom pitanju koja su sadržana u zakonodavstvima Savezne Federativne Republike Jugoslavije i Re-publike Bosne i Hercegovine.85

Pozivanja na opća pravna načela izvedena iz nacionalnih prava pravnih siste-ma svakako je potrebno razlikovati od direktnog pozivanja na konkretna naciona-

82 U slučaju Blaškić Vijeće tribunala je relativizovalo ovakvu odredbu navodeći da je „korišćenje jugo-slovenske prakse u izricanju kazne samo indikativno, a ne obavezujuće“. Vidi: TužilacprotivBlaškića,Presuda, IT-95-14-T, 3. mart 2000., para. 759.

83 Više o tome: KasezaA.; op.cit., Međunarodno.., str. 30. i Stojanović,Z.; op.cit., str. 33-34. 84 Više o tome : Majić,M.; op. cit., str. 71.85 Predmet MKSJ DuškoTadić,Decision on the Defence Motion for Interlocutory Appeal on Jurisdiction,

IT-94-1-AR72, 2. october 1995, para. 132.


Nermin Halilagi}

lna zakonodavstva. Razlog navedenog stava pronalazimo u činjenici da dok opća načela predstavljaju krivičnopravna rješenja koja su u izvjesnom smislu prošla „test prihvatljivosti“ u različitim pravnim sistemima, rješenja iz pojedinih nacionalnih zakonodavstava ponekad mogu biti značajno različita, pa i direktno suprotna. Kada kažemo suprotna, ne mislimo samo na opća načela zajedničkim pravnim sistemima svijeta, već i na osnovna načela međunarodnog krivičnog prava.86

Prilikom unošenja pojedinačnih nacionalnih rješenja u međunarodnu krivično pravnu sferu, te prilikom izbjegavanja njihove automatske inkorporacije, potrebno je izuzetno oprezno postupati. O potrebi opreznog postupanja, argumente je veoma detaljno iznio sudija Kaseze u slučaju Erdemović. Sudija Kaseze navodi da postoje tri osnovna razloga koja se protive mehaničkom unošenju pojedinačnih nacionalnih rješenja u postupke pred međunarodnim krivičnim sudovima. Međunarodni sudovi imaju tradicionalni stav prema pojmovima iz nacionalnog prava koji upućuju na to da se trebaju ispitati sva raspoloživa sredstva na međunarodnom nivou prije nego što se pribjegne nacionalnom pravu. Međunarodno krivično pravo je nastalo spajanjem kontinentalnog i common law sistema i njihovog postepenog „prelivanja u međun-arodnu posudu“. Međunarodno krivično pravo je „jedinstvena kombinacija ili amal-gam iz kojeg se rađa pravna logika kvalitativno različita od logike oba nacionalna krivična sistema“. Kao treći razlog sudija Kaseze ističe da „međunarodna krivična suđenja pokazuju brojne karakteristike po kojima se razlikuju od nacionalnih suđen-ja“, imajući u vidu da se „međunarodna krivična pravda dijeli u općem kontekstu koji se bitno razlikuje od konteksta nacionalnih sudova“. Iz ovoga možemo zakl-jučiti da nacionalno krivično pravo, čak i u situaciji kada bi saglasno statutu njegova primjena u međunarodnim krivičnopravnim okvirima došla u obzir, ne bi automatski moglo biti prenijeto na međunarodni nivo.

U BiH, odnosno domaćem krivičnom zakonodavstvu, s obzirom na složeno državno uređenje i njim uzrokovanu raspodjelu nadležnosti između BiH i entiteta, nacionalne izvore čine sljedeći zakoni:

• Krivični zakon Bosne i Hercegovine (KZBiH)87

• Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (KZFBiH)88

• Krivični zakon Republike Srpske (KZRS)89

• Krivični zakon Brčko distrikta90

• Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH)91

• Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (ZKP FBiH)92

86 U tom smislu, PerSaland navodi da „svakako postoji određena kontradiktornost između ideje izvođenja općih principa, što ukazuje da bi ovaj proces trebao da se odigra prije nego što određeni slučaj bude presuđen, i one koja također posmatra pojedina nacionalna zakonodavstva, značajna za određeni slučaj; ali ova cijena mora biti plaćena u cilju postizanja kompromisa. Saland,P.; InterrnationalCriminalLawPrinciples, in: R. Lee, ed., TheInternationalCrminalCourt,TheMakingoftheRomeStatute,Issues,Negotiations,Results,The Hague, 1999., str. 215. Navedeno prema Majić,M.; op. cit., str. 71.

87 Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br.: 03/2003, 32/2003, 37/2003, 54/2004, 61/2004, 08/2010.88 Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br.: 36/2003, 37/2003, 21/2004, 69/2004, 42/2010. 89 Službeni glasnik Republike Srpske, br.: 49/2003 i 108/2004.90 Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, br. 10/2003 i 45/2004.91 Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br.: 03/2003, 32/2003, 36/2003, 26/2004, 63/2004, 13/2005,

48/2005, 46/2006, 76/2006, 29/2007, 32/2007, 53/2007, 76/2007, 15/2008, 58/2008, 12/2009, 16/2009, 93/2009.

92 Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br.: 35/2003, 37/2003, 56/2003, 78/2004, 28/2005, 55/2006, 27/2007, 53/2007, 09/2009.


Nermin Halilagi}

• Zakon o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (ZKP BDBiH)93

• Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske (ZKP RS)94

Naprijed navedeni zakoni, a posebno KZ BiH propisuju određena međunarodna krivična djela. Tako u KZ BiH krivična djela koja su od značaja za međunarodno materijalno krivično pravo propisana su u Glavi XVII, koja nosi naziv “Krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom“ (član 171-203).

3. NAČELA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVAMeđunarodno krivično pravo se zasniva na određenim načelima koja su mu

svojstvena, te se na osnovu njih međunarodno krivično pravo razlikuje od drugih grana prava. Načela međunarodnog krivičnog prava prožimaju sadržinu ove grane pozitivnog prava i daju mu specifične karakteristike. Ta načela su danas čvrsto uko-rijenjena u međunarodnom pravnom sistemu. Pod načelom, odnosno principom, u nauci uopće, se podrazumijeva osnovni pojam iz kojega se može izvesti cjelokupna teorija ili filozofski sistem.

Pod osnovnim načelima međunarodnog krivičnog prava podrazumijevaju se određeni viši postulati. Ti viši postulati bi trebali da, u neku ruku, integrišu čitavu materiju. Zahvaljujući njima ta materija bi trebala da ima posebni, sopstveni karak-ter. Načela međunarodnog krivičnog prava treba da prožmu sve sektore međunarod-nog krivičnog prava i samo u tim osnovnim načelima ova grana prava postiže po-trebnu koherentnost i viši stepen naučne vrijednosti. Kao jedan od bitnih preduvjeta da se ovoj grani prava da samostalnost jesu i navedena načela.95

Načela koja su danas priznata u civiliziranim zemljama stvarana su u procesu koji je trajao vijekovima. Afirmacijom ovih načela započeo je razvoj jednog daleko racionalnijeg i humanijeg krivičnog zakonodavstva od onog koje je ranije postojalo. Također, njihovom afirmacijom započeo je i uspješan rad na izgradnji teorije kriv-ičnog prava i drugih krivičnih nauka, posebno kriminologije i kriminalne politike.96

Zajednička svrha načela međunarodnog krivičnog prava, odnosno načela kriv-ičnog prava je sprečavanje zlupotrebe u primjeni krivičnopravne represije i ograniča-vanje ove represije na mjeru koja isključuje potpunu obespravljenost čovjeka. Nače-la međunarodnog krivičnog prava, odnosno načela krivičnog prava su zbog svog općeg političkog značaja u mnogim zemljama posredno ili neposredno proglašeni ustavnim principima. Zbog toga možemo zaključiti da je budućnost međunarodnog krivičnog prava isključivo u njegovoj izgradnji na načelima koja su ustavna načela savremenih nacionalnih zakonodavstava.

U pravnoj teoriji se kao principi međunarodnog krivičnog prava naročito ističu sljedeći:

1. načelo legaliteta,2. načelo solidarnosti i saradnje među državama,

93 Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, br.: 10/2003, 48/2004, 06/2005, 12/2007, 14/2007, 21/2007.

94 Službeni glasnik Republike Srpske, br.: 50/2003, 111/2004, 115/2004, 29/2007, 68/2007, 119/2008.95 Više o tome Zlatarić,V.; op. cit., str. 10.96 Čejović,B.; op. cit., Principi..., str. 24.


Nermin Halilagi}

3. načelo uzajamnog povjerenja među državama,4. načelo eliminacije političke obojenosti,5. načelo organizovane borbe protiv kriminaliteta, načelo zaštite osnovnih pra-

va čovjeka,6. načelo humanosti,7. načelo pravednosti,8. načelo srazmjernosti,9. načelo individualne krivične odgovornosti i dr.97

U nastavku rada ćemo izložiti osnovna obilježja dva načela međunarodnog krivičnog prava koja su manje – više ista ona načela koja važe u krivičnom pravu, sa određenim specifičnostima. Načela međunarodnog krivičnog prava koja ćemo detaljnije obraditi u nastavku rada su:

1. načelo zakonitosti,2. načelo individualne krivične odgovornosti.Prilikom objašnjavanja ovih načela međunarodnog krivičnog prava izložit ćemo

odgovarajuće propise iz međunarodnih ugovora koji obavezuju i Bosnu i Hercegov-inu kao jednu od njihovih stranaka.

3.1. Načelo zakonitostiJedno od osnovnih načela, a po mnogim autorima i najvažnije načelo savre-

menog krivičnog prava je, načelo zakonitosti.98 Načelo zakonitosti danas predstavlja pozitivno pravo. Načelo zakonitosti važno je načelo u međunarodnom krivičnom pravu, imajući u vidu često nepreciznu prirodu izvora međunarodnog krivičnog pra-va (npr. međunarodno običajno pravo). U prilog tome ide i činjenica da je načelo zakonitosti uzdignuto u rang ustavnih načela. Načelo zakonitosti u međunarodnom krivičnom pravu razlikuje se od istog načela u nacionalnim pravnim sistemima. U međunarodnom krivičnom pravu postoji očigledna težnja za održavanjem ravnoteže između sprovođenja pravde i pravičnosti prema optuženom, pri čemu se uzima u obzir i očuvanje svjetskog poretka.99 Da bi se u potpunosti shvatio značaj i opseg ovog načela neophodno je dati nekoliko uvodnih napomena. Za načelo zakonito-sti oduvijek je postojalo veliko interesovanje pravnika i laika te je isto zauzimalo posebno važnu ulogu u svakom društvu. Razlog tolikog značaja može se pronaći u činjenici da zakonitost pripada onoj vrsti pojava koje su stalno „otvorene“, „u stalnoj promjeni“, u kojima se prepliće filozofija, pravna nauka i praksa, kao i svakodnevno životno iskustvo.100 Načelo zakonitosti danas predstavlja univerzalnu civilizacijsku vrijednost, neizostavnu odliku svih modernih i demokratskih pravnih sistema.101 Ono 97 Stojanović,Z.; op. cit., str. 5 – 14.98 Načelo zakonitosti je po prvi put normativno određeno u članu 8. Deklaracije o pravima čovjeka i građani-

na iz 1789. godine, a ponovljeno je u francuskom Ustavu iz 1791. godine te u CodePenalu koji je stupio na snagu iste godine. Nakon toga, načelo zakonitosti postalo je dijelom Bavarskog krivičnog zakonika iz 1813. godine, a smatra se da je Feuerbach, inače tvorac tog zakona i njemački profesor krivičnog prava, autor latinske maksime nullum crimen sine lege, nulla poena sine lege koja se i danas koristi kao sinonim za načelo zakonitosti.

99 DžonR.V.D.Džouns,Pauls,S.; Međunarodna krivična praksa, Fond za humanitarno pravo, Beograd, 2006., str. 402.

100 Stojanović,Z.; op. cit., str. 48.101 Babić,M.,Marković,I.; Krivično pravo - opšti dio, Pravni fakultet Banja Luka Univerzitet u Banja Luci,

Banja Luka, 2008., str. 119.


Nermin Halilagi}

je ugrađeno u same temelje savremenog krivičnog prava. Ovo načelo je osnovno, vodeće i najvažnije načelo krivičnog zakonodavstva sa aspekta zaštite ljudskih pra-va i osnovnih sloboda, pravde i pravičnosti, koje je po svojoj važnosti prešlo svo-je klasične okvire i smatra se posebnom tekovinom civilizacije. Njegov značaj je višestruk. Ovim načelom koje je danas općeprihvaćeno, krivično pravo obavlja svo-ju garantivnu funkciju koja je od velike važnosti sa aspekta prava i slobode građana kao i ostvarivanja principa pravne države. Znači, načelom zakonitosti se garanti-ra građanima da niko ne smije biti podvrgnut samovoljnom kažnjavanju, kao i da država (a pod tim podrazumijevamo nosioce političke vlasti, sudove i druge organe koji primjenjuju krivičnopravnu represiju) može pojedincu da oduzme ili ograniči slobodu ili druga važna dobra samo u slučaju i na način koji je predviđen zakonom. Prema tome njegova suština je obaveza da krivično djelo i njegova kazna moraju biti unaprijed propisani. Ovo znači da sud učinitelju krivičnog djela može izreći samo onu kaznu po vrsti i mjeri koja je propisana za to djelo.102 Navedenim opredjeljenjem obezbjeđuje se pravna sigurnost građana. Naime, građani su sa jedne strane prethod-no upoznati s tim koja su ljudska ponašanja određena kao krivična djela i koje su sankcije propisane za takva djela. Sa druge strane, ovim opredjeljenjem obezbjeđuje se da ne mogu krivično odgovarati niti biti kažnjeni pojedinci za ono što u vri-jeme izvršenja nije bilo određeno kao krivično djelo. Pravna država ne samo da štiti građane krivičnim pravom, ona ih mora zaštititi i od krivičnog prava onemoguća-vanjem da se ono pretvori u instrument za kršenje načela zakonitosti i ljudskih prava kroz neodređene opise krivičnih djela. Svako djelovanje suprotno načelu zakonitosti znači zloupotrebu ovlašćenja i po pravilu povlači odgovornost. Do usvajanja načela zakonitosti u krivičnom pravu su preovladavale samovolja i arbitrarnost.

Načelo zakonitosti shvaćeno na prethodno objašnjen klasičan krivičnopravni način, tipičan za kontinentalno - evropska zakonodavstva (što ćemo u nastavku po-jasniti), nije na isti način tumačeno i primjenjivano u međunarodnom krivičnom pravu, odnosno praksi vezanoj za određena suđenja povodom izvršenja međunarod-nih krivičnih djela. Takva situacija se zadržala sve do stupanja na snagu Rimsk-og statuta, čemu je doprinijelo međunarodno (javno) pravo. Naime, za javno pravo karakteristično je da njegove norme nisu sadržane samo u zakonima, već i u drugim izvorima prava. Ti drugi izvori kao što smo prethodno naveli su međunarodni ugov-ori, odnosno konvencije, čak i odluke određenih međunarodnih tijela, ili nepisano pravo, kao što su običaji. Načelo zakonitosti u međunarodnom krivičnom pravu, shodno ovome, smatra se ispoštovanim ako kažnjivost određenog ponašanja proi-zlazi iz pisanih pravila ili normi koje su bile na snazi u vrijeme takvog ponašanja. Tradicionalno međunarodno krivično pravo, načelom zakonitosti nije obuhvatalo krivične sankcije, već je prepustilo sudu da određuje vrstu i visinu kazne. Možemo reći da navedena činjenica predstavlja najveće odstupanje od prakse evropskih kon-tinentalnih zemalja.103

Riječ „zakonitost“ potječe od riječi zakon. Međutim, za razliku od zakona koji uobičajeno označava najviši pravni akt kada nema pisanog ustava ili pravni akt koji je formalno podređen pisanom ustavu, navedenim načelom se označava efikasnost pravnog načela ili stanje i kvalitet datog prava.104 Također riječ „legalnost“ koja je

102 Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 104.103 Novoselac,P.; Materijalnopravne odredbe Rimskog statuta i njihova implementacija u hrvatskom kazne-

nom zakonodavstvu: I.Josipović,D.KrapaciP.Novoselac, „Stalni međunarodni kazneni sud“, „Hrvat-ski pravni centar“, „Narodne novine“, Zagreb, 2001., str. 95.

104 Čejović,B.; op. cit., Principi..., str. 49.


Nermin Halilagi}

izvedena od latinske riječi „lex“ (zakon), često se koristi za isti pojam kao i riječ zakonitost.105

Za načelo zakonitosti uobičajeno je da se izražava u latinskoj formulaciji nul-lumcrimensinelegeinullapoenasinelega, mada pored navedene klasične defin-icije još čitav niz definicija obrađuje načelo zakonitosti. Ipak je po mišljenju većine stručnjaka iz ove oblasti kao i našem mišljenju, prethodna, odnosno Fojerbahova formulacija najbolja. Latinsko određenje ovog načela dao je njemački kriminolog AnselmPaulFojerbah,106 koji se smatra osnivačem njemačke krivičnopravne nauke. Nevedeno načelo Fojerbah je izgradio na karakteristikama njemačkog pravnog sistema i u ovom izrazu u punoj mjeri su oslikane specifičnosti kontinentalnopravnih sistema. Navedeni kriminolog bio je tvorac čuvenog Bavarskog krivičnog zakona iz 1813. godine, kao i čuvenog djela LehbruhdesgemeineninDeutschlandgultugenpeinlchenRechts koje je objavljeno 1781. godine.107

Engleski filozof DžonLok (1632-1704) „...postavlja u krivičnopravnoj oblasti princip zakonitosti, prema kome samo zakon može da bude osnov kažnjavanja.“108 Kao što smo već naveli, usvajanjem i garantiranjem načela zakonitosti osigurava se da niko ne može biti kažnjen za neko ponašanje, odnosno da prema njemu ne može biti primijenjena krivična sankcija ako prije nego što je učinjeno neko djelo ono nije bilo zakonom predviđeno kao krivično djelo i ako nije za isto bilo zakonom prop-isana kazna. Navedenom formulacijom izražava se ne samo zahtjev da se krivična djela i krivične sankcije mogu propisivati samo zakonom, već i da prije nego su učinjena moraju biti predviđena kao krivično djelo i za koje mora biti predviđena krivična sankcija. Načelo zakonitosti je najčvršća prepreka ispoljavanju samovolje u krivičnom pravu.

Zbog svih pobrojanih karakteristika načelo zakonitosti svrstano je u katalog os-novnih ljudskih prava. Navedeno načelo predstavlja načelo striktnezakonitosti. Kao što je poznato, krivično pravo u nacionalnim pravnim sistemima zasniva se ili na načelu materijalne pravde ili na načelu striktne zakonitosti. Najveći broj savremenih država evropsko - kontinentalnog pravnog sistema prihvata načelo striktne zakoni-tosti kao vrhunsko. I međunarodno krivično pravo, također, sve više usvaja princip striktne zakonitosti. Način usvajanja navedenog principa vrši se na dva načina. Prvi način usvajanja navedenog principa ispoljava se u tome što običajnom pravu daje pisanu (zakonsku) formu. Drugi način ispoljava se u tome da se pretežno, usvajaju međunarodne konvencije i statuti međunarodnih krivičnih sudova.

Historijski, stajalište striktnezakonitostiproizlazi iz otpora plemstva arbitrar-nom ponašanju monarha koje je karakterisalo srednjovjekovno krivično pravo, a iz-

105 U pravnoj literaturi susreću se i drugi izrazi za zakonitost. U francukom jeziku koristi se riječ „legalita“; u engleskom i američkom „Legality“,RuleofLaw,„GovermmentunderLaw“i„Dueproces“ (koji je karakterističan za američku pravnu terminologiju i praksu); u njemačkom „Legalitat“,„Rechtsstaat“i „Gesetzmaessigkeit“; u španskom „Legalidad“; u ruskom „zakonnost“itd.(Vidi: VujaklijaM., Leksi-on stranih riječi i izraza, Beograd, 1972. godine) Navedeno prema: Čejović,B.; op. cit., Principi..., str. 49

106 U nauci krivičnog prava krajem XVIII vijeka i početkom XIX vijeka posebno se ističe Anselm Fojerbah (PaulJohannAnselmRittervonFeuerbach, 1775-1833), čiji radovi u krivičnopravnoj nauci predstavljaju prvu sistematsku razradu krivičnog prava na naučnim principima i naprednim idejama. Stoga se smatra osnivačem tzv. klasične škole u nauci krivičnog prava. On je posebno poznat i značajan po tome što je postavio svoju teoriju o cilju kazne koja je nazvana „teorijom generalne prevencije psihološkom prinu-dom“. Više o tome Tomić, Z.; op. cit., Krivično..., str. 77 - 80.

107 Živanović,T.;Osnovi krivičnog prava, Opšti deo, Beograd, 1922. godine Navedeno prema Čejović, B.; op. cit., Principi..., str. 53.

108 Lazarević,Lj.,Srzentić,N.,Stajić,A.; Krivično pravo Jugoslavije, opšti dio, dvadesetprvo izmjenjeno izdanje, Beograd, 2000, str. 36.


Nermin Halilagi}

raženo je u članu 29. Magna Charta Libertatum (Magna karta).109 U njoj je doslovno rečeno: „Nijedan slobodan čovjek neće biti uhapšen ili zatvoren u tamnicu ili lišen posjeda, ili stavljen van zakona, ili izgan, ili na bilo koji drugi način oštećen, niti ćemo mi učiniti ništa protiv njega, sem po zakonskoj presudi njegovih perova, ili saglasno zakonu zemlje.“110 U daljem historijskom razvoju krivičnog prava, načelo zakonitosti se često pominje. Naime, načelo zakonitosti je historijski promatrano poteklo još iz Ustava nekih američkih država (Virđinija i Meriland, 1776.), kao i iz austrijskog Krivičnog zakonika Jozefa II od 1787. godine. Međutim, da bi se došlo do njegovog odgovarajućeg filozofskog i političkog utemeljenja trebalo je sačekati glavne mislioce prosvjetiteljstva. Moteskje (Montesqieu),111 proklamacija Američke (1774) i Francuske revolucije (1789)112 kao i Napoleonovo zakonodavstvo iz 1810. godine113 shvatili su tu doktrinu kao način za ograničavanje moći vladara. Prema njemačkom krivičaru FrancfonListu114 načelo „nullumcrimensinelega,nullapoe-nasinelege je bastion odbrane građana protiv državne svemoći, ona štite pojedinca od brutalne sile većine, od levitijana“.115 Navedeni filozof je istakao da su samo one radnje kažnjive koje zakon izričito ugrožava kaznom i da se ona može primijeniti samo u obimu koji je zakon izričito utvrdio.116 Prilikom historijskog prikaza puta kojim je nastajalo načelo zakonitosti bilo bi nepravedno ne pomenuti klasičnu školu koja je imala posebno mjesto i značaj, bolje rečeno ĆezareBekarija117 i prethod-no pomenutog PaulaAnselmaFojerbaha.118 Mislioci prosvjetiteljskog doba putem njega htjeli su da preovladaju samovolju i arbitrarnost srednjovjekovnog krivičnog prava. ĆezareBekarije je 1764. godine isticao važnost vezanosti sudske vlasti za-konom, jer po njemu samo kada se unaprijed zna šta je zabranjeno i kažnjivo i koja će kazna stići učinioca, građani će moći postići onu sigurnost koja je pravedna. Ljudi su se radi nje udružili u društvo koje je korisno jer im se omogućuje da unaprijed tačno proračunaju posljedice nekog djela.

109 Magna Charta Libertatum bila je ugovor između engleskog kralja Ivana bez Zemlje i pobunjenih engle-skih barona, sklopljen 15. juna 1215. godine na livadi Runnymede između Londana i Windsora. Magna Charta i danas predstavlja dio (nepisanog) britanskog ustavnog prava.

110 Ljudske slobode i prava – Deklaracija i osnovni dokumenti, Beograd, 1968., str. 20. Navedeno prema Čejović,B.; op. cit., Principi..., str. 49.

111 ŠarlMonteskije (CharlesdeSecondatMontesquieu,1689-1755) francuski filozof koji je u svom djelu „O duhu zakona“, kao pravnik – filozof i sociolog, razvio teoriju diobe vlasti radi ograničenja moći nad ljudima, čime je utemeljio i danas aktuelnu teoriju o trodiobi vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu. On se smatra prvim zagovornikom načela zakonitosti, jer je na vrlo radikalan način zahtijevao ograničavanje sudijske samovolje, tvrdeći da su sudije bića bez duše, odnosno samo usta koja izgovaraju riječi zakona. Više o tome Tomić, Z.; op. cit., Krivično..., str. 59-60.

112 Francuska deklaracija izražava bit toga načela u više tačaka: „...Sve što zakonom nije zabranjeno ne smije biti spriječavano...“ (tačka 5.); „Nijedan čovjek ne smije biti optužen, pritvoren, niti držan u zatvoru osim u slučajevima određenim zakonom, i prema uvjetima koje on predviđa“ (tačka7.) ; te“...nitko se ne smije kazniti osim na temelju ispravno primijenjenoga zakona, usvojenog i obnarodovanog prije počinjenja prijestupa“ (tačka 8.)

113 Tačnije 20. februara 1810. godine, Francuski krivični zakonik koji je donesen za vrijeme vladavine Na-poleona. Taj je kodeks, uz brojne kasnije izmjene u Francuskoj ostao je na snazi sve do 1994. godine.

114 Berlinski profesor FrancvonList(FranzvonLiszt,1851-1919) je jedan od trojice osnivača Međunarodne kriminalističke unije koja je imala za cilj da se na međunarodnom planu propagiraju nove kriminalnop-olitičke ideje i reforme tada postojećeg krivičnog prava. Unija je djelovala sve do Prvog svjetskog rata, da bi 1924. godine prerasla u Međunarodno udruženje za krivično pravo koje postoji i danas. Više o tome Tomić,Z.; op. cit., Krivično..., str. 85-87.

115 F.VonLiszt,„DiedeterministischenGegnerderZweckstrafe“13Zeitschrift furdie gesammteStra-frechtswienschaft (1893), str. 357. Navedeno prema Kaseze, A.; op. cit., Međunarodno..., str. 162-163.

116 F.VonLiszt,op.cit., str. 95. Navedeno prema Čojović,B.; op. cit., Principi..., str. 64.117 ĆezareBekarija je pod utjecajem francuskih filozofa XVIII vijeka u Italiji izdao poznatu knjigu pod

naslovom „O zločinima i kaznama“. Navedena knjiga se smatra prvim značajnim djelom iz oblasti krimi-nalne politike. On je sa svojim djelom najviše doprinio radikalnoj reformi tadašnjeg krivičnog prava koja je uslijedila ubrzo nakon francuske buržoaske revolucije. Više o tome Tomić, Z.; op. cit., Krivično..., str. 61-62.

118 Načelo zakonitosti prema Fojerbahovom učenju smatra se da je važan element opće prevencije, kao jedna vrsta unaprijed poznate prijetnje za slučaj izvršenja krivičnog djela.


Nermin Halilagi}

Kao što smo već naveli, za razliku od navedenog načela, odnosno načela strik-tnezakonitosti, postoji i načelo materijalnepravde. Po ovom načelu pravni poredak prije svega mora imati za cilj da zabrani i kazni svako socijalno štetno ponašanje ili ono koje predstavlja opasnost za društvo, bez obzira na to da li je to ponašan-je bilo inkriminirano u vrijeme kad je do njega došlo. Kao osnovni interes prema načelu materijalne pravde je odbrana društva od svakog devijantnog ponašanja koje nanosi štetu ili ugrožava društveni i pravni sistem.119 Zbog toga to načelo u prvi plan stavlja društvo, a tek zatim pojedinca (favorsocietatis).Ekstremni i represivni oblici načela materijalne pravde mogu se naći u sovjetskom pravnom sistemu (1918-1958) i u nacističkom krivičnom zakonodavstvu (1933-1945). Neke varijante ove doktrine mogu se očitovati i u savremenoj Njemačkoj gdje se načelo „objektivne pravde“, podržava kao odgovor na akte despotskih vlada koje gaze osnovna ljudska prava – kada sudovi pribjegavaju čuvenoj „Radbruhovojformuli“. Radbruh, uvaženi njemački profesor teorije prava, izložio je tu formulu 1946. godine.120

Načelo zakonitosti, kao dinamičko pravno načelo u najširem smislu, može da se odredi kao oblik izvjesnosti u pravu. Na takav način određena zakonitost ima tri glavna značenja: filozofsko, sociološko-političko i normativno. Filozofsko značenje se odnosi na izvjesnost kao suštinu načela zakonitosti. Drugo, odnosno sociološko-političko, ukazuje na zakonitost kao „nametnutu“ izvjesnost sa njenim državno - pravnim oblicima. Te na kraju normativno, koje se odnosi na zakonitost kao normativni zahtjev za poštovanje zakona.

Načelo zakonitosti u međunarodnom krivičnom pravu najčešće se vezuje za Nirnberško suđenje.121 Razlog tome je u sljedećem:

1. prvo sprovedeno međunarodno krivičnopravno suđenje2. odbrana koja je direktno bila bazirana na načelu zakonitosti, tj. narušavanju

ovog načela,3. neophodnost zauzimanja stavova po konkretnim pitanjima, između ostalog

i po pitanju karakteristika načela zakonitosti u međunarodnom pravu.122

U pogledu zločina protiv čovječnosti na Nirnberškom suđenju načelo za-konitosti je zadovoljeno njegovim vezivanjem za ratni zločin.123 Osim navedenog stava, načelo zakonitosti smatra se zadovoljenim jer se sve radnje izvršenja koje su navedene u članu 6. pod nazivom zločin protiv čovječnosti pojedinačno pred-stavljaju krivična djela u nacionalnim krivičnim zakonodavstvima.124 Po okončanju Nirnberškog i Tokijskog suđenja mnoge zemlje su u svoja unutrašnja zakonodavst-va unijele zločin protiv čovječnosti. Shodno tome suđenja pojedincima za zločine protiv čovječnosti počinjene tokom Drugog svjetskog rata vođena pred nacionalnim sudovima nisu tretirana kao narušavanje načela zakonitosti.

Govoreći o načelu zakonitosti potrebno je naglasiti da je pitanje navedenog načela prije Nirnberga na međunarodnom nivou pokrenuto samo jednom i to pred Stalnim sudom međunarodne pravde, prilikom davanja savjetodavnog mišljenja o saglasnosti određenih zakonodavnih dekreta sa Ustavom slobodnog grada Denciga od 04. decembra 1935. godine. Stalni sud međunarodne pravde ovom prilikom zakl-119 Više o tome Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 160.120 Ibid.121 Bassiouni,M.,S.; op. cit., Crimes..., str. 145-155.122 Šurlan,T.; Zločin protiv čovječnosti u međunarodnom krivičnom pravu, Službeni glasnik, 2011, str. 49.123 Gallant,K.,S.; The Principle of Legality in International and Comparative Criminal Law, Cambridge,

2008. str. 38.124 Ibid.


Nermin Halilagi}

jučio je da kažnjavanje za radnje koje nisu predviđene kao krivična djela predstavlja kršenje Ustava slobodnog grada Denciga i time načela zakonitosti. Navedeno kršen-je postoji čak i u slučaju kada je to prihvatljivo sa stajališta općih ideja krivičnog prava i čvrstog uvjerenja građana.

Logika vezana za načelo zakonitosti koja je primljenjena na Nirnberškom su-đenju uticala je i na pristup u pogledu Adhoc sudova.125 Načelo zakonitosti nije di-rektno navedeno, ali logika načela, cilj i funkcija bazirani su na normativnom okviru humanitarnog prava i ugovornog i običajnog, kao i na općim principima međuna-rodnog prava, međunarodnog krivičnog prava, ali i na općim pravnim principima zastupljenim u glavnim pravnim sistemima.126

Načelo zakonitosti u krivičnom pravu ima četiri segmenta, pa se bez obzira na značajne probleme i prepreke koje stoje na putu, opravdava mišljenje da se to načelo shvati i u međunarodnom krivičnom pravu na taj način. Zahtjevi načela zakonitosti su : nullun crimen sine lega scripta (samo je pisani zakon izvor krivičnog prava) nullun crimen sine lega certa (zahtijeva se određenost krivičnopravnih nor-

mi da u što višem stepenu budu određene i precizne) nullun crimen sine lega preavia (nema zločina bez pisanog zakona) nullun crimen sine lega stricta (zabranjena je anologija u krivičnom pravu)Navedena četiri segmenta načela zakonitosti moraju biti ispunjena kao što se

to podrazumijeva u unutrašnjem krivičnom pravu. Razlog tome između ostalog, do-prinosi i činjenica da se po pravilu, radi o najtežim krivičnim djelima što zahtijeva strogo poštovanje načela zakonitosti i u međunarodnom krivičnom pravu, kao što se uostalom garantira Univerzalnom deklaracijom o pravima čovjeka. U nastavku ćemo izložiti pojedinačno sva četiri segmenta načela zakonitosti.

3.1.1.NullumcrimensinelegescriptaPrvi segment, nullun crimen sine lega scripta, apsolutizira primat pisanog nad

nepisanim pravom, isključujući primjenu ovog drugog, prvenstveno kada je riječ o običaju. Kao što možemo primijetiti isticanjem ovog zahtjeva načela zakonitosti htjelo se naglasiti da običajno pravo, odnosno običaji ne mogu imati snagu zakona. Dakle, samo pisanim krivičnim zakonom, a ne nepisanim pravom, odnosno običa-jem, mogu se propisivati krivična djela i sankcije za njihovo činjenje. Pisano pravo je preduvjet da se prilikom propisivanja krivičnih djela i krivičnih sankcija obezbi-jedi poštovanje i ostala tri segmenta načela zakonitosti.

Ovaj zahtjev načela zakonitosti, mada to na prvi pogled možda i ne izgleda tako, nedvosmisleno je ispunjen definiranim Rimskim statutom. Rimski statut, naime predviđa krivičnu odgovornost samo za krivična djela propisana Statutom. Prema članu 22. stav 1. Rimskog statuta niko nije krivično odgovoran za djelo koje u času počinjenja nije bilo zločin u nadležnosti ovog suda. Na ovaj način se zahtijeva da takva djela budu sadržana u Statutu, što je moguće samo u pisanom obliku. Zločini u nadležnosti ovog Suda su veoma opširno navedeni u člancima 6., 7. i 8. njegovog Statuta. Na ovaj način Rimski statut je prihvatio strogu koncepciju načela zakonito-sti i tako se distancirao od dosadašnjeg međunarodnog prava, ali i od anglosakson-

125 Šurlan,T.; op. cit., str. 51.126 Ibid.


Nermin Halilagi}

skog common law i približio tradiconalnom shvatanju u evropskim kontinentalnim zemljama.127 Potrebno je naglasiti činjenicu da je Rimski statut osnovni izvor prava za Međunarodni krivični sud. „Bez obzira, što same te inkriminacije u određenoj mjeri potiču iz određenih običaja međunarodnog prava, koji su kodifikovani, one samim tim što su striktno propisane odredbama Rimskog statuta, definitivno gube svoj karakter običajnog prava, te postaju i formalno pisano pravo.“128

3.1.2.NullumcrimensinelegecertaDrugi zahtjev ovog načela, odnosno načelo određenosti predviđa da krivično

pravne odredbe kojima se predviđaju krivična djela i krivične sankcije moraju biti što preciznije određene. Lexcerta (certus – određen) znači da krivičnim zakonom mora biti u što većoj mjeri precizno određeno ponašanje koje predstavlja krivično djelo i kazne za njega, odnosno nalaže se izbjegavanje neodređenih normi i gen-eralnih klauzula. Svrha ovog segmenta načela zakonitosti je da svima onima koji mogu pasti pod udar pravila unaprijed kaže koje je ponašanje dozvoljeno, a koje je nasuprot tome, zabranjeno. Ovaj zahtjev načela zakonitosti označava se latinskom maksimom nullumcrimensinelegacerta. Prilikom obrade ovog segmenta načela zakonitosti potrebno je istači činjenicu da smo još daleko od toga da ovo načelo bude u potpunosti sprovedeno u međunarodnom pravu. Razlog navedene konstataci-je pronalazimo u činjenici što su mnoga njegova pravila nedovoljno određena u po-gledu opsega ili svrhe. Kao primjer toga dovoljno je pomenuti – odredbu London-ske povelje (1945), koja se zatim ponavlja u mnogim međunarodnim instrumentima (Zakonu broj 10 Kontrolnog savjeta, statutima, po kojoj zločini protiv čovječnosti obuhvataju i „druga nečovječna djela“, te odredbe četiri Ženevske konvencije (1949) slično tome, među „teška kršenja“ ubrajaju i „mučenje i nečovječno postupanje“). Mnogi pojmovi sadržani u velikom broju međunarodnih pravila nisu definirani na „zakonodavnom“ nivou. Neki od tih pojmova su „silovanje“, „mučenje“, „pro-gon“, „zasnivanje ropskog odnosa“ itd. Dakle, najveći broj međunarodnih pravi-la koja zabranjuju neko ponašanje kao kriminalno ne sadrže ništa o subjektivnim elementima zločina. Običajna pravila o odbrani također, ne ukazuju na nesumnjiv način na moguće olakšavajuće ili ublažavajuće okolnosti.129 Imajući u vidu ovakvu neodređenost prava, kao i neizvjesnost koja iz toga proizlazi za moguće prekršioce međunarodnih krivičnih pravila, nacionalni i međunrodni sudovi imaju ogromnu ulogu u postepenom definiranju pojmova, objašnjavanju objektivnih i subjektivnih elemenata zločina, utvrđivanju općih pravnih pojmova, kao što su olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, itd.130

3.1.3.NullumcrimensinelegepraeviaPrema formulaciji, nullumcrimensinelegapreavia,garantira se da nema kriv-

ičnog djela, niti se može izreći krivična sankcija, ukoliko to djelo i ta kazna nije bila propisana zakonom prije nego što je učinjeno (previus – prethodan). Riječ je o tome da se na ovaj način uspostavlja zabrana retroaktivnog važenja krivičnih za-kona, odnosno mogućnost primjene krivičnog prava expostfacto. Danas je načelo zabrane retroaktivne primjene pravila krivičnog prava čvrsto utemeljeno u međun-arodnom krivičnom pravu. Načelo o zabrani retroaktivne primjene krivičnog prava u međunarodnoj zajednici, postepeno se razvijalo, a prije svega poslije Nirnberškog 127 Josipović,I.,Krapac,D.,NovoselecP.; op. cit., str. 97,128 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni..., str. 175. i 176.129 Ibid., str. 175. i 176.130 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 168.


Nermin Halilagi}

procesa, te je danas sadržano u brojnim ugovorima o ljudskim pravima,131 ali i u nekim ženevskim konvencijama (1949).132 Ne ulazeći u dublju polemiku želimo na-glasiti da postoje dva pristupa o suđenju u Nirnbergu. Po jednom mišljenju iznijete su dileme, čak i tvrdnje da je u toku procesa u Nirnbergu došlo do ozbiljnih kršenja i povreda načela zakonitosti. Međutim, suprotno iznijetim tvrdnjama, ima i mišljen-ja da u toku suđenja u Nirnbergu nije povrijeđen princip zakonitosti jer su zločini protiv čovječnosti istovremeno i ratni zločini pa Sud u Nirnbergu – nije prekršio zabranu retroaktivne primjene krivičnog zakona.133

Rimski statut, koji predstavlja vrhunac u tom razvoju, također predviđa zabra-nu retroaktivnog dejstva na način koji je klasičan i za većinu nacionalnih krivičnih zakonodavstava. Taj način je da se prvo utvrđuje načelna nemogućnost retroak-tivne primjene odredaba Rimskog statuta, da bi se potom ustanovljavala mogućnost izuzetnog retroaktivnog važenja novih (izmijenjenih) pravila ukoliko su ona povo-ljnija za okrivljenog. Navedena zabrana jasno proizlazi iz Rimskog statuta koji u članu 24. stav 1. pod naslovom „Neretroaktivnost rationepersonae“ izričito kaže da niko prema ovom Statutu ne može da bude krivično odgovoran za krivično djelo koje je izvršeno prije stupanja na snagu Statuta. Navedena odredba člana 24. znači da je ovim ispunjen i zahtjev lexpraevia. Ovom odredbom se naravno misli samo na krivična djela koja spadaju u stvarnu nadležnost Međunarodnog krivičnog suda, što proizlazi iz pozivanja na osudu „prema“ ili „shodno“ Rimskom statutu.134

3.1.4.NullumcrimensinelegestrictaPosljednji, četvrti zahtjev, sadrži zabranu stvaranja prava putem analogije.135

Nacionalni sudovi naročito u zemljama evropskog - kontinentalnog pravnog siste-ma, kao i međunarodni sudovi obično se uzdržavaju od primjene analogije u međun-arodnom krivičnom pravu.136 Ovaj segment načela zakonitosti označava se latins-kom maksimom nullumcrimensinelegastricta.Lexstricta(strictus – tanak, uzak, izričit) znači da krivični zakon obuhvata samo ono na šta se odnosi, a ne i neke slične situacije, dakle, ne širi opseg i značenje krivičnog pravila na predmete koji nisu reg-ulirani. To je i suština navedenog načela - tačnost. Znači, načelo zakonitosti isključu-je primjenu analogije u krivičnom pravu tako da niti jedan državni organ nema pravo da utvrđuje krivična djela po sličnosti obilježja drugih krivičnih djela utvrđenih u zakonu. U tom smislu, krivično pravo se može primjenjivati samo na tačno, usko određene slučajeve, bez mogućnosti širenja njegove primjene na situacije koje su sa ovim slične. Ovo se posebno odnosi na to da se ta krivična djela ne utvrđuju na osnovu pravnih principa ili načela krivičnog prava.

Navedena zabrana jasno proizlazi iz člana 22. stav. 2. Statuta Međunarodnog krivičnog suda koji zahtijeva da „definicija zločina bude jasno izgrađena i da ne smije biti proširena po analogiji“. Ova definicija u slučaju dvosmislenosti se tumači

131 Vidjeti: Evropska konvencija o ljudskim pravima od 1950. godine (član 7.), Pakt UN-a o građanskim i političkim pravima od 1966. godine (član 15.), Međunarodna konvencija o ljudskim pravima (član 9.) i Afrička povelja o pravima ljudi i naroda (član 7. stav 2.)

132 Vidjeti, naprimjer, član 99. Treće konvencije i član 67. Četvrte konvencije 133 D.DeVabres, Le jugement de Nuremberg et le principe de legalite des delits et des peines, Revue de droit

penal et de criminologie, 1946-1947. godine, str. 826. Navedeno prema Čojović,B.; op. cit., Principi..., str. 114.

134 Više o tome Škulić,M.; op. cip., Međunarodni..., str. 175.135 Pod analogijom se podrazumijeva metod zaključivanja i rješenja na osnovu sličnosti. 136 Kaseze,A.; op. cip., Međunarodno..., str. 177.


Nermin Halilagi}

u korist lica koja su pod istragom, protiv kojih se vodi krivični postupak ili im se izriče presuda i tako kodifikuje postojeće običajno pravo.137

U međunarodnom krivičnom pravu analogija je slično nacionalnom krivičnom pravu zabranjena, ali ipak uz određene uvjete. Analogija je u međunarodnom kriv-ičnom pravu uvjetovana na tri načina.

Kao prvi uvjet javlja se činjenica da je međunarodnim pravom zabranjena samo analogija legis (tj. širenje pravila tako da obuhvati i nešto što nije formalno reg-ulirano pravom). Međutim, ovom odredbom ne zabranjuje se uređenje nečeg što nije obuhvaćeno nekom posebnom odredbom pravila tako što će se pribjeći općim načelima krivične pravde ili načelima koja su zajednička glavnim pravnim sistemi-ma svijeta. Upotrebu tih općih načela da bi se utvrdilo da li je neko konkretno pitanje koje je predmet spora obuhvaćeno nekim međunarodnim pravilom dopuštaju nacio-nalni i međunarodni sudovi i tribunali. Njihova upotreba se postavlja uvijek kao pitanje tumačenja, a ne kao primjena analogije. Bez obzira na to koja se terminologi-ja upotrebljava činjenica je da se praznine popunjavaju oslanjanjem na ta načela. Potrebno je jasno naglasiti činjenicu da se oslanjanje na opća načela nikad ne smije koristiti tako da se inkriminiše ponašanje koje nije ranije bilo zabranjeno krivičnim pravom. „Oslanjanje“ može samo poslužit tome da izrazi ili razjasni ili da jasne pravne obrise zabranama koje su već postojale u običajnom pravu ili u ugovorima. Kraće rečeno, „metod analogije“ se može koristiti za tumačenjepostojećih pravila, ali ne i za inkriminiranje novih radnji. Insistirati suprotno od prethodno iznesenog stava znači ozbiljno se udaljavati od načela nullumcrimensinelegastricta i istupati protiv tendencije razvoja međunarodnog krivičnog prava.138

Međunarodna pravila često se sama pozivaju na analogiju ili traže da joj se pribjegne putem tumačenja eiusdemgeneris (po kome kada u pravnom pravilu pos-lije nabrajanja pojedinih vrsta lica ili stvari slijede opće formulacije, one se moraju shvatiti tako da se odredba primjenjuje na lica ili stvari iste vrste kao ona nabrojana), te bi to bio drugi uvjet. Kao primjer navedenog drugog uvjeta se koristi slučaj kada običajna i ugovorna pravila zabranjuju „ostala nečovječna djela“ kao zločine protiv čovječnosti i predviđa njihovo kažnjavanje na način da zahtijeva od sudskog tijela koje ih tumači da pronađe djela i ponašanja odgovarajuće težine kao i ona koja su navedena.139

U nekim slučajevima međunarodno pravo dopušta logički pristup koji na prvi pogled izgleda kao izigravanje zabrane analogije, ali koji je zbog toga što se odnosi na opća načela dopušten. To bi bio treći uvjet.140

3.1.5.NačelozakonitostipremapojedinimmeđunarodnimdokumentimaPrisutni su napori da se i u međunarodnom krivičnom pravu po svom značaju

i sadržaju da ono mjesto načelu zakonitosti koje ono ima u nacionalnom krivičnom pravu, tim prije jer je ovo načelo sadržano gotovo u svim krivičnim zakonima država članica Ujedinjenih nacija. Iz ovog proizlazi da kvalitet načela zakonitosti u međun-arodnom krivičnom pravu ne može biti ispod nacionalnog nivoa. Obaveza poštivan-ja načela zakonitosti propisana je i u temeljnim međunarodnopravnim dokumentima o pravima čovjeka – Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (čl.

137 Ibid. str. 178.138 Više o tome Kaseze,A.; op. cip., Međunarodno..., str. 178.139 Ibid. str. 179 - 180.140 Više o tome : Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno...., str.178. i 180.


Nermin Halilagi}

15.), Općoj deklaraciji o pravima čovjeka (čl. 11. st. 2.) i Konvenciji za zaštitu ljud-skih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (čl. 7.).141 U nastavku rada ćemo izlo-žiti komparativni pregled načina određivanja načela zakonitosti na međunarodnom planu.

Niko ne smije biti osuđen za krivično djelo zbog činjenja ili propuštanja koja nisu predstavljala krivično djelo po nacionalnom ili međunarodnom pravu u vrijeme kada su učinjena. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla prim-ijeniti u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno. Ovom odredbom koja je sadržana u Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka, a usvojena i proklamovana rezolucijom Generalne Skupštine Ujedinjenih nacija, 217 A (III), od 10. decembra 1948. godine u članu 11. stav 2. obuhvaćeno je načelo zakonitosti , te je to prvi put u novijem dobu da se ono pojavljuje u međunarodnom krivičnom pravu.

Govoreći o načelu zakonitosti nužno je napomenuti da skoro identičnu odredbu kao Univerzalna deklaracija UN-a sadrži i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms – EKLJP) od 4. novembra 1950. godine u članu 7.:

„1. Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili ne-činjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Isto tako, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjiva u vrijeme izvršenja krivičnog djela.“

„2. Ovaj član ne utječe na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema općim pravnim načelima priznatim kod civiliziranih naroda.

Kao što možemo vidjeti ova konvencija u stavu 2. precizira da načelo zakoni-tosti ne sprečava osudu i kažnjavanje nekog lica za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme izvršenja smatralo krivičnim djelom prema općim načelima priznatim od civiliziranih naroda. Na navedenu Konvenciju u svom radu posebno se poziva Sud BiH prilikom tumačenja primjene člana 172. KZ BiH.

U Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (International Con-venant on Civil and Political Raghts - MPGPP)142 od 16. decembra 1966. godine u članu 15. načelo zakonitosti je navedeno:

141 Izvori međunarodnoga prava, bez obzira na to je li riječ o konvencijskom pravu, međunarodnom običa-jnom pravu ili općim načelima međunarodnoga prava, kao i unutarnji pravni poreci priznaju načelo za-konitosti krivičnoga djela i kazne. Ono podrazumijeva da nema krivičnog djela bez zakona (nullumcri-mensinelege), nema kazne bez zakona (nullapoenasinelege) i da nema expostfacto primjene zakona. Time je načelo zakonitosti i u međunarodnom krivičnom pravu našlo svoju primjenu kao neprikosnoveno načelo zaštite pravne sigurnosti. Načelo zakonitosti u međunarodnom krivičnom pravu osobito je zanim-ljivo i s obzirom na obavezu prema lex certa. Opisi krivičnih djela u izvorima međunarodnog krivičnog prava nisu, naime, tako precizno određeni kao u katalozima inkriminacija unutarnjih krivičnopravnih poredaka. Osim toga, samo rijetki izvori međunarodnog krivičnog prava sadrže tzv. opći dio u kojem se definira načelo zakonitosti, kao i ostala načela na kojima se temelji primjena tzv. posebnog dijela međunarodnog krivičnog prava. Analiza izvora međunarodnoga krivičnog prava (ukupno 274 konvencije koje sadrže krivične elemente) potvrđuje da norme toga prava uglavnom ne udovoljavaju zahtjevu za određenošću zakonskih opisa i da je to problem koji u budućnosti treba riješiti s obzirom na položaj međunarodnog krivičnog prava i njegovu izravnu primjenu u nacionalnim pravnim sistemima. Više o tome Bassioni 2003., navedeno prema Teorija zajedničkog zločinačkog poduhvata i međunarodno kazne-no pravo – izazovi i kontroverze, Akademija pravnih znanosti Hrvatske, Zagreb, 2007., str. 66.

142 Usvojen Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 2200 A (XXI) od 16. decembra 1966. go-dine


Nermin Halilagi}

„1. Niko se ne smije osuditi za činjenje ili nečinjenje koje nije ni po domaćem ni po međunarodnom pravu bilo krivično djelo u doba izvršenja. Isto tako se ne može odrediti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo izvršeno. Ako poslije izvršenja djela zakon odredi blažu kaznu, izvršilac će se koristiti tom blagodati“.

„2. Ništa u ovom članu ne sprečava da se sudi ili kazni bilo koje lice za činjenje ili nečinjenje prava priznatim od zajednice naroda“.

Načelo nullumcrimennullapoenasinelegenije izrekom potvrđeno u Statutu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.143 Međutim, u Izvještaju Glavnog sekretara navedeno je da “primjena načela nullum crimen sine lege nalaže da Međunarodni sud primjenjuje pravila međunarodnog humanitarnog prava koja su izvan svake sumnje postala dio običajnog prava, kako se ne bi pojavio problem da se samo neke, a ne sve države pridržavaju pojedinih konvencija”. U praksi MKSJ-a je potvrđeno da određena pravna norma mora predstavljati mjerodavno pravo u vri-jeme počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik tereti jer bi u suprotnom moglo doći do kršenja fundamentalnog načela prema kojem se materijalno krivično pravo ne može primjenjivati retroaktivno. Time je potvrđen običajni status načela zakoni-tosti.144

Za razliku od Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju Rimski statut u glavi pod naslovom „Opća načela krivičnog prava“ potvrđuje i raz-rađuje navedeno načelo veoma detaljno i to u tri svoja člana. O tome sam govorio u prethodnom dijelu rada.

Na temelju navedenih dokumenata, odnosno odredaba tih dokumenata koji zais-ta predstavljaju u okviru međunarodne zajednice važne sporazume može se spoznati značaj načela zakonitosti i obaveza svih onih koji dođu u bilo kakvu vezu sa njima da ga poštuju do kraja. Također, želim napomenuti da su navedene odredbe trasirale dalji pravac razvoja, odnosno prisutnosti načela zakonitosti u međunarodnom kriv-ičnom pravu. Taj pravac vidljiv je u dva dokumenta:

• na osnovu Statuta koji se odnosi na Međunarodni sud za gonjenje lica od-govornih za ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava izvršene na teritoriji bivše Jugoslavije,

• Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda. Završavajući izlaganje o načelu zakonitosti potrebno je dati još nekoliko na-

pomena o položaju navedenog načela u međunarodnom krivičnom pravu. Mišljenja smo da treba uvijek imati u vidu da navedeno načelo u međunarodnom krivičnom pravu ne može biti preslikano iz nacionalne krivičnopravne sfere. Potvrdu ove teze pronalazimo u činjenici da u međunarodnoj krivičnopravnoj ravni zakon kao izvor prava ne postoji.145 Dalje, načelo zakonitosti i u međunarodnom krivičnom pravu

143 Izvještaj Glavnog sekretara Vijeću sigurnosti UN-a, od 19. aprila 1993. godine, koje valja uzeti auten-tičnim tumačenjem teksta tog Statuta, ukazuju da se o tom načelu vodilo računa pri formiranju zločina iz članaka 2 -5. za koje je Tribunal nadležan (v. stavak 34. tog izvještaja). Zbog tog razloga članak 2. Statuta ne obuhvaća teška kršenja Protokola I. iz 1977., iako su sve države sljednice bivše SFRJ njegove stranke. Više o tome Degan,Đ.V.;op. cit., Međunarodno..., str. 66.

144 Izdvojeno i suprotno mišljenje suca Casseseana presudu Žalbenog vijeća u predmetu Erdemović, (MKSJ) para. 11: „...kada se u kaznenom pravu primjenjuje praktično motivirani pristup, to se kosi s temeljnim običajnim načelom nullum crimen sine lege.“

145 U odluci Tribunala za bivšu Jugoslaviju u slučaju Tadić, na tvrdnje odbrane da Tribunal nije bio „ustanov-ljen u skladu sa zakonom“, između ostalog se navodi: „Žalbeno vijeće je u riješavanju navedenog pitanja, koje je po odbrani u suprotnosti sa članom 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, prvo razmatralo prirodu nacionalnih demokratskih sistema, u poređenju sa prirodom Ujedinjenih nacija.“


Nermin Halilagi}

mora biti jedno od osnovnih načela. Razlog tome pronalazimo i u tome da je ovo načelo sadržano u svim krivičnim zakonima država članica Ujedinjenih nacija. Zbog toga kvalitet ovog načela ne može biti ispod nacionalnog nivoa. Njegova dosljedna primjena treba da stvori uvjete da međunarodno krivično pravo bude prihvaćeno kao izraz htjenja cjelokupnog čovječanstva, kao i da bude oslobođeno svih političkih primjesa i da djeluje jednako prema svima.146

Slažemo sa pojedinim autorima prema kojima u međunarodnom krivičnom pravu ne treba insistirati na donošenju zakona „već na adekvatnom međunarodnom pravnom aktu koji mora ispunjavati sva četiri uvjeta koja načelo zakonitosti postav-lja pred zakon u krivičnom pravu lexcerta,lexprevia,lexscriptailexstricta.“147

3.1.6.NačelozakonitostiililegalitetaudomaćemkrivičnomzakonodavstvuNačelo zakonitosti kao najznačajnije pravno načelo u domaćem krivičnom za-

konodavstvu, formulisano je tako da ispunjava najviše međunardnopravne standar-de. U svom punom značenju ono ispunjava pet zahtjeva:

1. samo je zakon izvor krivičnog prava (nullumcrimensinelegescripta);2. zabranjena je analogija u krivičnom pravu (nullumcrimensinelegestricta);3. zabranjena je retroaktivnost krivičnog zakona (nullum crimen sine lege

praevia);4. zahtjeva se određenost zakonskih opisa bitnih elemenata krivičnih djela

(nullumcrimensinelegecerta);5. zahtjeva se zakonitost u kažnjavanju (nulla poena sine lege);148

U nastavku ćemo navesti članove koji definiraju načelo zakonitosti u krivičnom zakonodavstvu BiH te član Krivičnog zakona SFRJ koji predviđa ovo načelo.

3.1.6.1.NačelozakonitostiuKrivičnomzakonSFRJ149

Krivični zakona SFRJ predviđao je načelo zakonitosti te je u članu 3. navede-nog zakona glasilo: „Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za djelo, koje prije nego što je učinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično djelo, i za koje nije bila zakonom propisana kazna“.150 Član 3. sadrži tri elementa:

1. Krivično djelo može biti utvrđeno samo zakonom; 2. Kazna za krivično djelo može biti samo zakonom propisana; i 3. Da bi se učiniocu mogla izreći krivično - pravna sankcija, krivično djelo

mora biti zakonom određeno prije nego što je učinjeno.151

U Komentaru Krivičnog zakona SFRJ pojašnjeno je da načelo zakonitosti u krivičnom pravu uslovljava da krivična djela moraju biti predviđena zakonom, a ne nekim drugim normativnim aktom. Komentar se također poziva na međunarodno

146 Nogo,S.; Međunarodni krivični sud, Branič, broj 1/2006, str. 95.147 Stojanović,Z.; Ad hoc Tribunal za bivšu Jugoslaviju i međunarodno krivično pravo, referat na Međuna-

rodnoj konferenciji o suđenju za ratne zločine, u organizaciji Fonda za humanitarno pravo, Beograd, 7. i 8. novembar 1998., str. 39.

148 Bačić, F.; Kazneno pravo – Opći dio, Informator, Zagreb 1998. godine, str. 72.149 Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Krivični zakon iz 1976. godine je bio na snazi u cijeloj zemlji. Ostao

je na snazi u Federaciji BiH do 1998. godine, a u Republici Srpskoj do 2000 godine. 150 Krivični zakon SFRJ, Službeni list SFRJ br.44/76, 36/77, 34/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90.151 Komentar KZ SFRJ, str. 15.


Nermin Halilagi}

pravo. Oslanja se na član 11. stav 2. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima u kojem stoji: „Niko se ne smije osuditi za djela ili propuste koji nisu predstavljali kriv-ično djelo po unutrašnjem ili međunarodnompravuu vrijeme kada su izvršena“.152

3.1.6.2.NačelozakonitostiuKrivičnomzakonuBosneiHercegovine153

Načelo zakonitosti predviđeno je članom 3. Krivičnog zakona BiH: 1. Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo zakonom. 2. Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za

djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna.

Ako uporedimo član 3. KZ BiH sa članom 3. SFRJ uočićemo određenu razliku. Naime, za razliku od člana 3. KZ SFRJ, član 3. KZ BiH se izričito poziva na međun-arodno pravo. Time se naglašava status i značaj međunarodnog prava u BiH.

3.1.6.3.NačelozakonitostiuKrivičnomzakonuFederacijeBosneiHercegovine(‘’Sl. list FBiH’’, broj 43/98)

Načelo zakonitosti

Član 3.

1. Krivična djela i krivične sankcije propisuju se samo zakonom.2. Nikome ne može biti izrečena sankcija za djelo koje, prije nego što je uči-

njeno, nije zakonom bilo propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana krivična sankcija.

3.1.6.4.NačelozakonitostiuKrivičnomzakonikuRepublikeSrpske(‘’Službeni glasnik RS’’, broj 22/00)

Nema krivičnog djela i kazne bez zakona

Član 3.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivična sankcija za djelo koje, prije nego što je učinjeno, nije zakonom bilo određeno kao krivično djelo i opisana njegova obilježja i za koja nije bila zakonom propisana kazna.

3.1.7.OdstupanjeodnačelazakonitostiU objašnjenju ovog pitanja, važna su dva međunarodna dokumenta. Prvi doku-

ment je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koja pred-viđa odstupanje od načela zakonitosti u djelu „Kažnjavanje samo na osnovu zako-na“, tako što određuje u članu 7. stav 2., „Ovaj član ne utiče ne suđenje i kažnjavanje

152 Ibid.str. 17.153 Krivični zakon Brčko Distrikta BiH (Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH, broj 10/03 i 45/04) na iden-

tičan način, kao i entiteti, određuje načelo zakonitosti i vremensko važenje krivičnog zakona.


Nermin Halilagi}

nekog lica za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme izvršenja smatralo krivičnim djelom prema općim načelima koja priznaju civilizovani narodi.“

Drugi dokument je Međunarodni Pakt o građanskim i političkim pravima. Naime, ovaj međunarodni dokument u članu 2. stav 1. predviđa odstupanje od nače-la zakonitosti iz člana 15. stav 1. jer određuje da se „ništa po ovom članu ne protivi suđenju ili osudi, svakog pojedinca zbog radnje ili propuštanja koji su u vrijeme kada su izvršeni smatrani za krivična djela prema općim pravnim načelima priznatim od međunarodne zajednice“.

3.2. Načelo individualne krivične odgovornostiU savremenom krivičnom pravu opće je prihvaćeno načelo individualne i sub-

jektivne odgovornosti. Ovo načelo proizlazi iz samog pojma i prirode krivice. Nače-lo individualne krivične odgovornosti je najjasnije furmulirano od strane Žalbenog vijeća MKSJ u slučaju Tadić(žalba).154 Načelo individualne krivične odgovornosti ustvari ima svoja dva dijela. Prvi dio se odnosi na to da neko lice može biti krivično odgovorno samo ako je na neki način krivo za kršenje nekog krivičnog pravila. Dru-gim riječima, neko može odgovarati za svoje postupke samo ako postoji subjektivni odnos prema učinjenom djelu (subjektivna krivična odgovornost, dakle odbačena je objektivna krivična odgovornost). Odnosno, pojedinac se može smatrati odgovo-rnim ako ima određeni mentalni odnos prema učinjenom djelu, ili je iz nehata (ili s umišljajem) propustio da spriječi izvršenje zločina svojih potčinjenih, ili da ih kaz-ni.155 Načelo individualne krivične odgovornosti znači zahtijeva da svako odgovora za svoje postupke prema kojima ima određeni psihički odnos i zbog kojih mu se može izreći krivična sankcija. Nedostatak svjesne radnje kod učinioca, neminovno dovodi do nemogućnosti njegovog kažnjavanja.

Drugo, niko se ne može smatrati odgovornim za krivično djelo kojeg su izvršila druga lica, tj. svako odgovara samo za svoje postupke, za ono što je on učinio (in-dividualna odgovornost). Savremeno krivično pravo više ne prihvata ideju kolek-tivne svijesti pa je iz tog razloga aktuelna navedena pretpostavka. Drugim riječima, želimo reći da nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa kojoj neko pripada nije odgovorna za djela koja on počini kao pojedinac. Također, ni član neke takve grupe nije krivično odgovoran za protivpravna djela koja su izvršila njene vođe ili neki drugi pripadnici grupe sa kojima nije u vezi.156 Ovaj dio navedenog načela je u tijes-noj vezi sa prvim dijelom. Nasuprot iznesenom stajalištu objektivna i kolektivna odgovornost su negacija savremenog krivičnog prava zasnovanog na principu kriv-ice koji podrazumijeva subjektivnu i individualnu odgovornost. Navedeno stajalište je dostignuće krivičnog prava iz novijeg perioda.157

154 „Rečeno je da se – prije nego utvrdi da li je žalilac kriv za učestvovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu – niko ne može smatrati krivično odgovornim za radnje ili poslove u kojima se nije lično angažovao ili na neki drugi način učestvovao. U međunarodnom pravu, kao i u nacionalnim pravnim si-stemima, osnovna pretpostavka za postojanje krivične odgovornosti je načelo individualne krivice. Niko ne može biti krivično odgovoran za radnje ili poslove u kojima nije lično učestvovao ili se na neki drugi način angažovao (nulla poena sine culpa). U nacionalnim pravnim sistemima to je načelo sadržano u usta-vima, zakonima ili sudskim odlukama. U međunarodnom krivičnom pravu to je načelo, između ostalog, postavljeno u članu 7. (1) Statuta Međunarodnog tribunala, gdje se kaže: „Lice koje planira, podstrekava, naređuje, izvrši...(zločin) ... biće individualnoodgovornoza zločin“. Navedeno prema Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 156. i 157.

155 Ibid.156 Ibid.157 Stojanović,Z.; op. cit., Međunarodno..., str. 23.


Nermin Halilagi}

U nastavku ćemo navesti nekoliko međunarodnih dokumenata koji tretiraju načelo individualne odgovornosti da bismo dobili predstavu koliko je važno i koliki mu se značaj pridaje u međunarodnim okvirima.

Tako Statut Haškog tribunala u članu 7. („Pojedinačna krivična odgovornost“) predviđa:

„1. Lice koje je planiralo, naredilo, ili izvršilo ili na drugi način pomoglo ili učestvovalo u planiranju, ili pripremi ili izvršenju zločina navedenih u čla-novima 2-5 ovog statuta, lično je odgovorno za taj zločin.“

Sljedeći dokument koji ćemo pomenuti je Statut MKS koji u članu 25. („Indi-vidualna krivična odgovornost“) predviđa:

„1. Sud ima nadležnost nad licima, u skladu sa ovim statutom.2. Lice koje izvrši zločin koji je u nadležnosti Suda biće individualno odgo-

vorno i podlijegat će kazni u skladu sa ovim statutom.“U istom Statutu samo u članu 30. („Psihički elementi“) kaže se:„1. Ukoliko nije drugačije predviđeno, lice je krivično odgovorno i podložno

kazni za zločin iz nadležnosti Suda, samo ako su materijalni elementi zloči-na učinjeni s namjerom i svjesno.“

Uprkos prethodno navedenim dokumentima gdje načelo individualne krivične odgovornosti zauzima veoma važno mjesto, savremeno krivično pravo poznaje iz-vjesne izuzetke u smislu da ovo načelo nije sasvim dosljedno sprovedeno. Naime, u nekim slučajevima dolazi do izvjesnog odstupanja od ovog načela. U pravilu je riječ o opravdanim kriminalno – političkim razlozima koji stoje u pozadini takvih odstupanja (naprimjer, odgovornost za krivična djela učinjena putem štampe i dru-gih sredstava javnog informiranja) te njih treba, ako ne sasvim izbjeći, onda bar svesti na najmanju moguću mjeru.158

4. OPĆI POGLED NA HISTORIJU MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA

Razvoj međunarodnog krivičnog prava striktno je vezan za krivično gonjenje ratnih zločina. O začecima međunarodnog krivičnog prava se može govoriti još u antičkom Rimu u vremenu drevne Grčke kao i u srednjovjekovnom pravu. Ideja o postojanju nekih općeprihvaćenih pravila ponašanja, čak i u najekstremnijim situa-cijama kao što je oružani sukob, potvrđuje filozofska i religiozna uvjerenja o funda-mentalnim vrijednostima ljudskog duha; tako se rani zakoni i običaji ratovanja mogu naći u djelima klasičnih autora i historičara. Protiv onih koji bi prekršili ta pravila vođen je sudski postupak i određivana kazna.159 Kao potvrdu te ideje kroz historiju susrećemo različite događaje na mnogim mjestima, između ostalog pravo koje je AbrahamLinkoln primjenjivao na Ujedinjenu vojsku u toku Američkog građanskog rata – propisuje šta je to nehumano ponašanje i određuje sankcije, uključujući i smrt-

158 Stojanović,Z.; op. cit., Međunarodno..., str. 25.159 Tako u Uredbi o vladanju vojske koju je 1386. objavio kralj Engleske RičardII postavljena su ograničenja

za ponašanja u vrijeme sukoba - koja vode smrtnoj kazni - akti nasilja protiv žena i sveštenika, spaljivanje kuća, uništavanje crkava su bili zabranjeni. Odredba istog karaktera je uključena u kodeks koji je objavio FerdinandII 1526., Car Maksimilijan 1570. (ljudska prava se nalaze u članu 8. i 9.) i švedski Kralj Gus-tavusIIAdolphus u 1621. član 100 članova Ratnog Dekreta koji je izdao Gustavus II Adolphus predviđao je da nijedan čovjek ne bi trebao “tiranisati bilo koje svešteno lice, stare osobe muškarca ili ženu i djecu”


Nermin Halilagi}

nu kaznu za pljačkanje, silovanje civila, zlostavljanje zatvorenika i slična okrutna djela.160

Razvoj međunarodnog krivičnog prava odvijao se veoma sporo jer se neminov-no stalno sukobljavao sa strogim poimanjem državnog nacionalnog suvereniteta. Taj razvoj bi se s obzirom na historijske specifičnosti mogao podijeliti na nekoliko vre-menskih perioda. Tako prema pojedini autorima Tomiću postoje četiri faze u razvoju međunarodnog krivičnog prava.161 Međutim, u radu će biti riječ o posljednje tri faze u razvoju međunarodnog krivičnog prava čije su prijelomne tačke Nirnberško i Tokijs-ko suđenje. Razlog tome pronalazimo u činjenici da se međunarodno krivično pravo intezivno razvija od suđenja za ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata u pravcu jednog nadnacionalnog krivičnog prava. Želimo naglasiti da nirnberški precedent nije samo prijelomna tačka u razvoju međunarodnog krivičnog prava. Naime, Nirn-berško i Tokijsko suđenje su i lekcija o neprihvatljivosti mita o apsolutnoj suvereno-sti, svemoći i samovoljnosti nacionalnih krivičnopravnih sistema.162 U tom smislu su od velikog značaja za takav razvoj međunarodnog krivičnog prava odredbe Statuta prema kojima su vođe, organizatori, podstrekači ili saučesnici, koji su učestvovali u sastavljanju ili izvršenju nekog zajedničkog plana ili zavjere radi izvršenja nekog od krivičnih djela određenih Statutom, odgovorni za sva djela izvršena u izvođenju takvog plana ma kojeg lica (član 6. stav 3.).

Iako je problematika kojom se bavi međunarodno krivično pravo nešto šira od problematike koja se odnosi na rat i s obzirom na to da su njom obuhvaćene i neke djelatnosti koje nisu ni u kakvoj vezi s ratom, ipak na osnovu izloženog možemo zaključiti da je međunarodno krivično pravo u velikoj mjeri vezano sa međunarod-nim ratnim pravom, koje je također dio međunarodnog javnog prava. „Cilj međun-arodnog ratnog prava je da spriječi vojnički nekorisna djela koja su očigledno ne-humana“.163 Zbog toga možemo reći da se i razvoj te dvije oblasti međunarodnog javnog prava u velikom dijelu uporedo odvijao.

4.1. Razvoj međunarodnog krivičnog prava između dva svjetska rata Druga faza u razvoju međunarodnog krivičnog prava započinje sa završetkom

Prvog svjetskog rata koji je bio prvi ratni sukob svjetskih razmjera. U tom suko-bu došlo je do teških zloupotreba i kršenja pravila ratovanja. Zloupotrebe i kršenja pravila ratovanja ogledaju se ne samo u načinu vođenja rata nego i u primjeni sred-stava i oružja koja su bila izričito isključena, kao što su otrovni gasovi. Također, u toku Prvog svjetskog rata vršeni su zločini prema civilnom stanovništvu i zaro-bljenicima na naročito okrutan način. Sve navedeno je doprinjelo da je bio sve veći pritisak da se granica pomjeri i da se krivično goni ne samo za kršenja zakona i običaja ratovanja, već i za pokretanje rata koje samo po sebi predstavlja kršenje

160 Za vrijeme Američkog građanskog rata (1861-1865) Predsjednik AbrahamLinkoln je objavio LieberCode (Instrukcija za Vladu Armije US, Generalna Naredba, br. 100, 24. april 1863.). Pripremio ga je Francis Lieberod, profesor prava na Univerzitetu u Kolumbiji, New York, a preispitan je od strane odbora oficira, ovaj tekst predstavlja prvi pokušaj da se kodificiraju zakoni ratovanja. U skladu sa članom 44 sva drska kršenja počinjena protiv osoba u napadnutim državama, “sva uništenja imovine” “sve pljačke, sva razbojništva, sva pustošenja ili silovanja, ranjavanja ili sakaćenja ili ubijanja tih stanovnika” su kažnji-va (ove radnje su jasno određene u oblasti ratnih zločina). U članu 47 krivična djela kažnjiva po svim krivičnim zakonima kao ”ubistvo sakaćenje, nasrtaj, razbojništvo, krađa, provalna krađa, prevara krivot-vorenje i silovanje” koje počini američki vojnik na teritoriji neprijateljske države, smatrat će se kao da ih je počinio “kod kuće” i strogo će se kažnjavati. Iako je bio namjenjen samo američkim vojnicima i samo za njih obavezujući Lieber Code je imao važan uticaj na vojnu regulativu drugih zemalja.

161 Zvonimir,T.; op. cit., Osvrt..., str. 338.162 Miodrag,M.; op. cit., str. 20-21.163 Tomić,Z.; op. cit., Osvrt..., str. 338.


Nermin Halilagi}

međunarodnih sporazuma. Sve prethodno pobrojane činjenice utjecale su na stva-ranje svijesti o potrebi da se izgradi međunarodno pravosuđe koje bi bilo garant mira budućim generacijama. Inspirirana ovakvom željom, 1919. godine održana je Mirovna konferencije u Versaju kojom je učinjen kraj Prvom svjetskom ratu. To je i ujedno najznačajniji momenat u razvoju međunarodnog krivičnog prava poslije Prvog svjetskog rata. Na ovoj mirovnoj konferenciji nije postojla saglasnost među Saveznicima, te su pojedini među njima osporavali pravni osnov takvih suđenja. Sjedinjene države se nisu slagale sa tom idejom, tvrdeći da bi to predstavljalo ex post facto pravdu. Odgovornost za kršenje međunarodnih konvencija i iznad svega “za-kona čovječnosti” – a koja se odnose na okrutna djela počinjena protiv civila unutar granica jedne države – pitanje je morala a ne prava, tvrdila je Američka delegacija. Na toj konferenciji, obrazovana je Komisija (25. 01. 1919. godine) od strane drža-va – članica Antante (eng. CommissiononResponsibilityoftheAuthorspftheWarandEnforcementofPenalties), pobjednica u tom ratu, koja je imala za cilj da ispita:

1. „odgovornost rukovodećih lica onih država koje su započele rat, 2. postojanje prekršaja međunarodnih pravila i običaja o vođenju rata izvršenih

od strane vojnih snaga Njemačke na suhom, moru i vazduhu,3. stepen krivične odgovornosti izvršilaca prekršaja bez obzira na njihov

položaj,4. mogućnost stvaranja Međunarodnog suda za suđenje licima koja su izvršila

ratne zločine“.164 Ta posebna međunarodna komisija bila je sastavljena od po dva predstavnika

SAD-a, Japana, Velike Britanije, Francuske, Italije, te po jednog predstavnika Belgi-je, Grčke, Srbije, Poljske i Rumunije. Navedeni prijedlozi su prihvaćeni od Konfer-encije, te su postali sastavni dio Versajskog mirovnog ugovora, kao posebne odredbe u članovima 227. i 230. Međutim, navedene odredbe nikad nisu realizovane u praksi.

Ovim mirovnim ugovorom bilo je predviđeno i obrazovanje posebnog suda međunarodnog karaktera (HighTribunal) s osnovnim načelima postupka pred njim koji će suditi najvećim zločincima uz sve garancije na odbranu. Ovo predstavlja prvi korak u organizacionom smislu da se obrazuje prvi međunarodni sud koji će biti stvarno nadležan da sudi izvršiocima krivičnih djela.165 Sastav tog suda trebao je da čini po jedan predstavnik Velike Britanije, Italije, Japana, SAD-a i Francuske. Prema članu 228. Versajskog ugovora njemačka vlada se obavezala da isporuči saveznici-ma sva lica koja su optužena za neki od ratnih zločina u Prvom svjetskom ratu.166 Navedenim članom Versajskog167 mirovnog ugovora predviđeno je da savezničke sile – pobjednice u ratu imaju pravo suditi pred vojnim sudovima osobama okrivl-jenima za kršenje zakona i običaja rata. Članom 230. njemačka vlada se obavezuje da stavi na raspolaganje Visokom sudu sva neophodna dokumenta i materijale koji 164 Zlatarić,B.; Haška konvencija od 1907. i invidualna odgovornost za ratne zločine, Jugoslovenska revija

za međunarodno pravo, br. 2., 1958. str. 334. Navedeno prema Čejović,B.; op. cit., Međunarodno..., str. 40.

165 Koristeći terminologiju međunarodnog prava takva ćemo krivična djela nazivati zločinima.166 I u prijedlozima mirovnih ugovora između članica Antante sa drugim poraženim zemljama: Austougar-

skom, Turskom, Mađarskom i Bugarskom također su bile predviđene odredbe o utvrđivanju krivične odgovornosti političkih i vojnih rukovodilaca za izvršene zločine u toku Prvog svjetskog rata, ali su te odredbe iz konačne redakcije mirovnih ugovora izostavljene.

167 Taj mirovni ugovor je sa Njemačkom zaključen 28. juna 1919. godine. Odgovarajući ugovori zaključeni su i s ostalim poraženim državama, Austrijom u Saint-Germain-en-Layeu (10. septembra 1919.), Bugar-skom u Neuilly-sur-Seine (27. novembara 1919.), Mađarskom (4. juna 1920.), a pregovori sa Turskom u Sevresu nisu završeni potpisivanjem mirovnog ugovora. Navedeno prema: Josipović,I.; op. cit., Odgo-vornost..., str. 9.


Nermin Halilagi}

mogu poslužiti kao dokaz za utvrđivanje krivične odgovornosti okrivljenih lica.168 Iako je formalno pravni okvir ove obaveze od strane Njemačke bio mirovni spo-razum, jasno je da navedena obaveza iz člana 230. proizašla iz diktata sila pobjed-nica. Zbog tadašnjih međunarodnih i unutarnjemačkih političkih odnosa, te otpora njemačke vlade, saveznici su sa Njemačkom dogovorili kako će za zločine počinjene u proteklom ratu suditi njemački Vrhovni sud u Lajpzigu. Saveznici su od Njemačke tražili 896 ratnih zločinaca, međutim samo je protiv 45 osoba vođen sudski proces od strane Vrhovnog suda u Lajpcigu 3. februara 1920. godine.169 Od tih 45 optuženih osoba samo je protiv 12 vojnih komandanata pokrenut postupak, od kojih je 6 oslo-bođeno opužbe.170 Izrečene kazne u odnosu na posljedice prouzrokovane izvršenjem djela za koja su odgovarali bile su malobrojne i male. Naime, samo je jedan od optuženih osuđen na kaznu lišenja slobode u dužem trajanju – 10 godina, dok su ostali kažnjeni na kratke kazne, oko šest mjeseci zatvora.171 Međutim, ova takozva-na „Lajpciška suđenja“,172 pored svog generalnog neuspjeha, ipak predstavljaju prva suđenja izvršiocima ratnih zločina shvaćenih kao međunarodna krivična djela.

Odredbom člana 227. Versajskog mirovnog ugovora predviđena je krivična odgovornost njemačkog cara Welhelma II Hohenzollena. On je optužen za „najveći zločin protiv međunarodnog morala i svetosti ugovora“, što je sadržajno odgovaralo zločinu protiv mira. Njegova je odgovornost utvrđena i kao vrhovnom komandantu oružanih snaga (komandna odgovornost) za zločine koje je počinila njegova vojs-ka. Ovakav zaključak, da je njemački car odgovoran zajedno sa nizom njemačkih vojnih funkcionera za izvršene ratne zločine donijela su dvojica stručnjaka Lar-naude i Lapradelle, kojima je Komisija povjerila zadatak da ispitaju meterijale i utvrde odgovornost. Oni su zaključili da je car odgovoran uporedo sa odgovornošću njemačke države i to ne samo krivično, nego i građanski, dok je njemačka država odgovorna samo građanski zbog prekršaja odredbe iz člana 3. IV Haške konvencije. Neprikosnovenost ličnosti šefa države nije dovoljna da ga zaštiti i sakrije od međun-arodne odgovornosti za zločine koji padaju na njegovu savjest. Bilo je predviđeno da mu sudi međusaveznički, a ne nacionalni sud, što bi bila neka vrsta ad hoc173 međunarodnog krivičnog suda, koji će sam da odredi kaznu koju smatra da treba da izrekne.174 Do sudskog procesa njemačkom caru ipak nije došlo, prije svega zbog različitih interesa saveznika nakon završenog rata, ali i zbog odbijanja Holandije da ga izruči savezničkom sudu. Naime, on je dobio azil u Holandiji.175 Holandska vlada je tako odlučila iz dva razloga: kao prvi razlog, navodi se da krivična djela za koja se tražilo njegovo izručenje nisu predviđena ugovorima koje Holandija ima sa drugim zemljama i drugi, da je prema zakonima i tradiciji svoje zemlje Holandija uvijek pružala azil pobijeđenim u međunarodnim sukobima, te da ne postoje razlozi

168 LaPaixdeVersailles,Responsabilites des Auteurs de la Guerre et Sanctions. Les editions inter. Paris, 1930, p. 480-482. Navedeno prema Lopičić,Đ.; Međunarodno krivično pravo, Zbornik radova, Beograd, 2006., str. 25.

169 Pored sudskih procesa održanih u Lajpcigu, i u drugim evropskim zemljama održano je suđenje u odsu-stvu njemačkim oficirima za učinjene zločine, ali izrečene kazne nikad nisu izvršene.

170 Više o tome Josipović,I.; op. cit., Odgovornost..., str. 9. i 10. 171 Vasiljević,A.V.; Međunarodni krivični sud, Institut za kriminološka i kriminalistička istraživanja, Beo-

grad, 1968., str. 16.172 Više o „Lajpciškim suđenjima“ Despot,M.; Omisivna krivična djela kao ratni zločin, JRMP, broj 1-2/96,

str. 165-176. 173 Lat. adhoc– za to, s posebnom svrhom174 Milojević,M.; Osnivanje međunarodnog krivičnog suda, Međunarodno krivičnopravna pitanja i Haški

tribunal, Beograd, 1997., str. 92-93. 175 Više o tome Bassiouni,S.M.; „World War I: The War to End All Wars and the Birth of a Handicapped

International Criminal justice System“, Denver Journal of International Law and Policy, Summer 2002, str.. 244-291.


Nermin Halilagi}

zašto bi se od toga odstupilo u slučaju njemačkog cara Wilhelma II.176 Iznijeti stav je bio veoma sporan. Potrebno je imati u vidu da u to vrijeme nije bio na snazi, odnosno nije ni postojao nikakav međunarodni dokument kojim bi bio zabranjen agresivni rat.177 Iako do suđenja njemačkom caru nikad nije došlo, ova odredba Ver-sajskog ugovora je veoma značajna za razvoj međunarodnog krivičnog prava. Sve do Prvog svjetskog rata krivična odgovornost pojedinaca se praktično i ne pojavljuje kao međunarodni problem.178 Naime, ovom odredbom Versajskog ugovora prvi put u međunarodnom pravu zauzet je izričito stav o individualnoj krivičnoj odgovorno-sti zbog povreda normi međunarodnog prava.179 Individualna krivična odgovornost treba da bude postavljena uporedo sa odgovornošću države i da se kod primjene krivične odgovornosti ličnost koja je proglašena krivom ne može zaštititi pozivajući se na neprikosnovenost koju mu pruža suverenitet ili na funkciju koju je vršila u poretku vojne hijerarhije.180

Versajski ugovor je istakao nekoliko principa koji su odigrali značajnu ulogu za stvaranje međunarodnog krivičnog prava. Ti principi predstavljaju osnove krivične odgovornosti i kažnjivosti u međunarodnom pravu, a oni su sljedeći:

1. ratovi mogu biti pravedni i nepravedni, a agresivni rat predstavlja zločin,2. za ratne zločine trebaju da odgovaraju i fizička lica, a ne samo država kao

pravno lice,3. ratni zločinci nisu više odgovorni pred sudovima svoje države, već prije

svega pred sudovima onih država na čijem su teritorijama izvršili krivična djela,

4. položaj i funkcija učinilaca ratnih zločina ne daju izvinjenje ili opravdanje za učinjene zločine.181

176 Ignjatović,A.; Genocid u međunarodnom i nacionalnom krivičnom pravu, Novinsko – izdavačka ustano-va „Vojska“, Beograd, 1996., str. 45.

177 Britanski i američki predstavnici na Konferenciji u Parizu što je veoma zanimljivo smatrali su da u Ugo-voru o miru ne treba predviđati kažnjavanje počinilaca ratnih zločina, pod izgovorom da su silom prilika zaraćene države bile izložene istim pretjeranostima. Predstavnici ove dvije države naročito su bili protiv kažnjavanja njemačkog cara, pozivajući se na odsustvo presedana u pogledu kažnjavanja šefa države. Međutim, Komisija za proučavanje ratnih odgovornosti ipak je zauzela stav da se obavezno mora pristu-piti kažnjavanju ratnih zločinaca. Za članove ove Komisije odgovornost njemačkog cara neminovno je proizlazila iz samog načela koje su oni postavili u vezi sa pitanjem odgovornosti na međunarodne zločine. Međutim, američka delegacija je insistirala na stavu da su šefovi država odgovorni samo pred svojim narodom i da oni ne mogu odgovarati ni pred jednom drugom stranom suverenošću. Na taj način, ova delegacija se suprostavila izvođenju pred sud Wilhelma II, ali je pristala da on odgovara za povredu poli-tičkih ugovora. Vrhovni savjet Konferencije mira usvojio je američko gledište i odlučio da njemački car ne odgovara za ratne zločine već za „najveću povredu međunarodnog morala i osvještenog poštovanja ugovora“, kako je istaknuto u članu 227. Versajskog ugovora. Amnestija od krivične odgovornosti i njeno svođenje na političku dalo je osnov Holandiji da odbije izručenje ovog njemačkog suverena. Navedeno prema Vučinović,Z.; Međunarodno ratno i humanitarno pravo, Službeni glasnik, Beograd, 2006., str. 452.

178 Kao prvi slučajevi kažnjavanja lica odgovornih za određene ratne zločine, odnosno međunarodna krivič-na djela kojima su se kršila pravila ratovanja kroz historiju, javljaju se suđenja u Napulju i njemačkon gradu Brajsahu. U Napulju je 1268. godine za vrijeme Šarla Anžujskog izrečena smrtna kazna nad Kon-radinom za krivično djelo vođenje nezakonitog rata i za ratne zločine protiv civilnog stanovništva. Za zločine protiv civilnog stanovništva koji su izvršeni u njemačkom gradu Brajsahu 1474. godine osuđen je na smrtnu kaznu guverner grada Peter fon Hagenbah od strane ad hoc formiranog krivičnog suda koji su činili 28 sudija iz saveznih gradova (to je vrijeme kada svaki grad u podijeljenoj Njemačkoj predstavlja samostalnu zemlju). Više o tome Đurđić,V.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 24.

179 U literaturi se daje veliki značaj ovom neuspjelom pokušaju suđenja Welhelmu II upravo u smislu ustanov-ljavanja individualne krivične odgovornosti u krivičnom pravu. Vidi na primjer Werle,G., Volkerstrafre-cht, Tubingen, 2003., str. 6. Navedeno prema Stojanović,Z.,; op. cit., Međunarodno..., str. 3.

180 Lopičić, Đ.; Međunarodno krivično pravo, Zbornik radova, Beograd, 2006., str. 26.181 BroomhallB.; Develpments in criminal law and criminal justice, Criminal law Forum, Dordrecht, broj

2/1997. godine, str. 317-334. Navedeno prema: Degan,Đ.V.,Pavišić,B.; op. cit., Međunarodno..., str. 28.


Nermin Halilagi}

Iako mirovni sporazum nije ostvaren u pogledu primjene krivične odgovornosti ipak značaj i utjecaj Versajskog ugovora kao i samih Lajpciških procesa uistinu je ogroman na međunarodno krivično pravo. Ovaj sporazum je doprinio da se oformi nedvojbeno i nepovratno shvatanje o neophodnosti krivične odgovornosti za kriv-ična djela počinjena tokom rata, zločin protiv mira, te afirmira komandna odgovo-rnost. Progres je učinjen i kada je u pitanju odgovaranje ratnih zločinaca. Naime, ratni zločinci nisu više odgovorni samo pred sudovima svoje države nego i pred su-dovima država na čijim teritorijama su počinili zločine. Navedeni ugovor je također utjecao da se u domaći pravni sistem kao njegov sastavni dio u Njemačkoj, što je bio presedan i za druge države, uvede korpus međunarodnog krivičnog prava („LawofNations“). Uvedeni korpus međunarodnog krivičnog prava se odnosio na pravila vođenja rata i odgovornosti za njihovo poštivanje.182

Načela sadržana u Versajskom ugovoru preuzeta su od strane Pakta Društva naroda koji je usvojen na Mirovnoj konferenciji 1919. godine, te su ona bila istovre-meno i njegova osnova. Ova načela su preuzeta skoro bez promjena. Izuzetak je što je Pakt predviđao da ni odbrambeni rat, iako pravedan i dozvoljen, ne može biti opravdan ako nisu iskorištena sva sredstva za mirno rješavanje spora između država koje se nalaze u sukobu. Ta sredstva su predviđena u članovima 12., 13. i 15. Pakta Društva naroda.

Ovaj sukob svjetskih razmjera pokazao je niz praznina i nedostataka u do tada važećim međunarodnim instrumentima, zbog čega se nakon njegovog završetka pristupilo njegovom revidiranju.183 Tako je u relativno kratkom peridu između dva svjetska rata, energičnu aktivnost u pravcu razvijanja međunarodnog krivičnog pra-va i krivičnog pravosuđa ispoljila međunarodna zajednica. Kad kažemo međunarod-na zajednica prvenstveno mislimo na univerzalne međunarodne organizacije, kao što su Društvo naroda184 (kao prve opće međunarodne organizacije koju su stvorile pobjedničke sile poslije Prvog svjetskog rata) i Interparlamentarna unija (iz kojih je poslije Drugog svjetskog rata nastala Organizacija ujedinjenih nacija), ali nije ni zanemarljiv doprinos u ovom pravcu koji su dali Udruženje za međunarodno pravo i Udruženje za krivično pravo. Naime, pripreman je, a u većem broju slučaja i usvojen veći broj konvencija, deklaracija i paktova koji su od važnosti za međunarodno ratno i međunarodno krivično pravo u kojima je osuđivan napadački (agresivni) rat, kao i povreda ratnih pravila i običaja rata u doba oružanog sukoba. U ovoj fazi razvoja međunarodnog krivičnog prava u prvom periodu došlo je do parilanog regulisanja, a potom i do kodifikacije pravila obočajnog prava u obliku općih konvencija u ko-jima su postavljeni neki osnovni principi ratnog prava.185 Među ovim dokumentima za izgradnju međunarodnog krivičnog prava, te humanizaciju rata od posebnog su značaja sljedeći međunarodni pravni akti:

1. Ženevske konvencije o zaštiti ranjenika, bolesnika i ratnih zarobljenika iz 1919. godine,

2. Ženevski protokol o zabrani upotrebe zagušljivih i otrovnih gasova i bak-terioloških sredstava iz 1925. godine. (ovaj protokol se nadovezao na II

182 Josipović,I.; op. cit., Odgovornost..., str. 10. 183 Tomić, Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 12.184 Pakt Društva naroda je usvojen na Mirovnoj konferenciji 28. aprila 1919. godine i njime je bila predviđe-

na obaveza za države članice da poštuju nezavisnost i teritorijalni integritet drugih država. Ovaj Pakt je predlagao državama članicama da svoje sporove rješavaju mirnim putem, u slučaju da u tome ne uspiju, odlože pribjegavanje ratu na tri mjeseca poslije arbitraže, sudske odluke ili izvještaja Savjeta Društva naroda.

185 Tomić, Z.; op. cit., Osvrt..., str. 339.


Nermin Halilagi}

Protokol Haške konferencije iz 1899. i pravila običajnog prava o zabrani otrova i drugih supstanci koji dovode do nepotrebnih stradanja i patnji. Navedeni ugovor je ratificirao veliki broj država.),

3. Pariski pakt poznat kao Brijan – Kelegov pakt koji je donesen 27. augusta 1928. godine i koji zabranjuje rat kao sredstvo međunarodne politike i stavlja ga van zakona (Ovaj ugovor je poznat kao ugovor o odricanju od rata kao sredstva nacionalne politike. Smatra se da je efikasnije da se usvoje pravila po kojima bi rat bio potpuno zabranjen – iusadbellumumjesto pravila o vođenju rata – iusinbello. Ovaj pakt je u početku pot-pisalo samo 15 država da bi se kasnije, prilikom izbijanja rata u 1939. godini, taj broj popeo na ukupno 63 države uključujući Njemačku, Italiju i Japan),186

4. Londonski protokol iz 1936. godine o pravilima za vođenje podmorničk-og rata i zaštiti pomoraca.

Ovaj period obilježen je velikom aktivnošću od strane univerzalne međunarodne organizacije kao što su Društvo naroda i Interparlamentarna unija na uspostavljanju i izgradnji međunarodnog krivičnog prava i krivičnog pravosuđa.

4.2. Razvoj međunarodnog krivičnog prava u toku i poslije Drugog svjetskog rata

Kao grana, odnosno kao dio međunarodnog javnog prava, međunarodno kriv-ično pravo počelo se intezivno razvijati poslije Drugog svjetskog rata. Teški zločini počinjeni od pripadnika Sila osovine nad civilnim stanovništvom okupiranih država, nad ranjenicima i ratnim zarobljenicima, te do savršenstva razrađenom strategijom genocida, posebice u formi holokausta podstakli su saveznike da ova nehumana ponašanja energično sankcionišu, odnosno da preuzmu konkretne mjere da se izve-du pred sud i kazne svi oni koji su odgovorni za te zločine.187 Tako je došlo do usva-janja Moskovske deklaracije (tzv „Deklaracije o zvjerstvima“) na konferenciji koja je održana od 19. do 30. oktobra 1943. godine od strane predstavnika vlade SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije. Navedena deklaracija kojom se izražava rješenost tri ve-like sile da po završetku Drugog svjetskog rata preduzmu krivično gonjenje ratnih zločinaca Sile osovine za izazivanje ratnog požara i za počinjena zvjerstva koja su prevazišla najmračnija krivična djela svih vremena sa stanovništva međunarodnog krivičnog prava je od najvećeg značaja. Moskovskom deklaracijom se utvrdilo da će se ratnim zločincima suditi u zemljama na čijim su teritorijama izvršili zločine po zakonima tih zemalja, dok se zločincima čiji zločini nemaju posebnu geograf-sku opredjeljenost, odnosno ne mogu biti lokalizirani, predviđa kažnjavanje na os-novu posebne odluke savezničkih vlada.188 Dakle, ratni zločini čija djela prevazilaze 186 U uvodu sile Potpisnice su izjavile da su: „Duboko svjesne svoje svečane dužnosti da unapređuju blago-

stanje čovječanstva; da su uvjerene da je došlo vrijeme, kada otvoreno odricanje od rata, kao instrumenata nacionalne politike, treba da bude sprovođeno u cilju da bi miroljubivi i prijateljski odnosi koji sada postoje između njihovih naroda vječno trajali... da sve promjene u njihovim odnosima međusobno imaju rješavati samo miroljubivim sredstvima... i da sjedinjuju tako civilizirane narode svijeta u zajedničkom odricanju od rata, kao instrumenta nacionalne politike...“ Navedeno prema Tomić, Z.; op. cit., Nirnberš-ka..., str. 104.

187 Drugi svjetski rat trajao je 6 godina. Od 67 država samo ih je 6 ostalo neutralno. Rat se vodio na području 40 država. Poginulo je oko 50 miliona ljudi, a oko 35 miliona je ranjeno. Više o tome Perić,I.; Hrvatska i svijet u XX stoljeću, Školska knjiga, Zagreb, 1995., str. 159.

188 Deklaracija, u dijelovima koji se odnose na ta pitanja, glasi: „Njemački oficiri i vojnici, kao i članovi nacističke stranke koji su bili odgovorni ili koji su dali svoj pristanak za svireposti, ubijanja i strijeljanja...biće upućeni u zemlje u kojima su izvršili svoja gnusna zločinstva radi suđenja i kažnjavanja, shodno zakonima tih oslobođenih zemalja. Ova deklaracija ne odlučuje o slučaju njemačkih ratnih zločinaca


Nermin Halilagi}

geografske okvire jedne zemlje treba da budu osuđeni kao međunarodni zločini. U navedenoj deklaraciji između ostalog navedeno je: „Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjed-injene Američke Države i Sovjetski Savez primili su iz mnogih izvora dokaze o zvjerstvima, pokoljima i hladnokrvnim masovnim pogubljenjima koja se vrše od strane Hitlerovih snaga iz mnogih zemalja od njih pregaženih i iz kojih se oni sada postojano istjeruju...“189 Mada Moskovska deklaracija nije riješila brojna pitanja među kojima se posebno ističu pravna pitanja, bila je odlučan akt političke volje na kojem su se kasnije temeljila suđenja ratnim zločincima.190 Također, opredjeljenje koje je sadržano u Deklaraciji, da će učinioci ratnih zločina po njihovom hapšenju biti vraćeni u zemlju gdje su te zločine izvršili da im se sudi je zaista veoma važ-no. Državi nije ostavljena mogućnost da sudi pripadnicima svojih oružanih snaga i političkim ličnostima za zločine izvršene tokom rata, već se ta kompetencija prenosi na povrijeđene države. Ratni zločini su priznati kao međunarodna krivična djela, te će za njih biti nadležan međunarodni sud. Za sve vrste zločina proglašen je princip pune i neposredne lične odgovornosti.191 Odluka o kažnjavanju japanske agresije bila je usvojena 1. decembra 1943. godine na Konferenciji u Kairu.192

Moskovska deklaracija je potvrđena na Konferenciji održanoj u Krimu, na Jalti 12. februara 1945. godine kada je istaknuta „nepokolebljiva namjera trojice šefo-va SAD-a, SSSR-a i Velike Britanije da se svi ratni zločinci podvrgnu pravednoj i brzoj kazni“. Također, kasnije na Postdamskoj konferenciji koja je održana nešto kasnije u Berlinu juli - august 1945. godine potvrđena je Moskovska deklaracija. Na ovoj konferenciji su saveznici još jednom manifestovali svoju odlučnost da što prije pristupe ostvarenju te zamisli da se svi ratni zločinci podvrgnu pravednoj i brzoj kazni. Potrebno je naglasiti da se značaj postdamskih dokumenata ogleda u činjenici da su oni utvrdili krivicu Njemačke za izazivanje i vođenje Drugog svjetskog rata, učinili je odgovornom za međunarodni delikt agresije i odredili sankcije za sve pro-tivpravnosti učinjene izvršenjem tog delikta. Istovremeno, njime su utvrđeni i uvjeti i postupak stvaranja demokratske miroljubive Njemačke koja više nikad neće doći u mogućnost da ugrozi mir u svijetu i koja jedino takva treba da nađe svoje mjesto među miroljubivim narodima Evrope.

Moskovska deklaracija kao i dvije poslije nje konkretizirane su Sporazumomosudskomgonjenjuikažnjavanjuglavnihratnihzločinacaevropskeosovine poznati-jem kao Londonski sporazum koji je zaključen između velikih sila pobjednica koji se vodio u Londonu u periodu od 26. VI do 8. VIII 1945. godine.193 Londonski spo-razum predstavlja prvi međunarodni pravni akt koji je donijet poslije Drugog sv-jetskog rata. On je od presudne važnosti za međunarodno krivično pravo. Njegova važnost ogleda se ne samo za to vrijeme, već i danas. Londonskim sporazumom i pridruženim mu pravnim aktima (Londonska povelja – Statut Međunarodnog vo-jnog suda i kasniji Zakon br. 10. Kontrolnog savjeta za Njemačku od 20. XII 1945.) operacionalizirane su postavke Moskovske deklaracije u pogledu suđenja glavnim nacističkim ratnim zločincima. Ovim sporazumom je usvojen Statut Međunarod-

čiji zločini nisu vezani za jedno određeno geografsko mjesto. Oni će biti kažnjeni zajedničkom odlukom savezničkih vlada.“ Navedeno prema: Vasiljević,A.V.; Međunarodni krivični sud, Institut za kriminološ-ka i kriminalistička istraživanja, Beograd, 1968., str. 22.

189 Ujedinjene nacije - Zbirka dokumenata, 1941-1945. godine, Beograd, 1948., str. 14-18. Navedeno prema Đurđić,V.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 28.

190 Josipović,I.; op. cit., Odgovornost..., str. 12. 191 Lopičić,Đ.; op. cit., Međunarodno..., str. 29.192 Na njoj su sudjelovali američki predsjednik Roosevelt, kineski predsjednik Čang Kaj Šek i britanski

ministar Churchill. Sve pojedinosti o tokijskom suđenju bile su precizirane u Aktu o japanskoj predaji, od 2. septembra 1945. godine, kojom je završen Drugi svjetski rat.

193 Prljeta,LJ.; Zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Beograd, 1992., str. 35 - 46.


Nermin Halilagi}

nog vojnog suda koji je bio temelj suđenja u Nirnbergu koje je imalo međunarodni karakter. Navedeni Statut iako je imao samo rudementarne odredbe, izvršio je veliki utjecaj na dalji razvoj međunarodnog krivičnog prava. Krivično pravo primjenjeno u Nirnbergu je i formalno postalo okosnica međunarodnog krivičnog prava, jer je na prvoj sjednici Generalne skupštine OUN Rezolucijom broj 95. od 11. decembra 1946. godine, proglašenom dijelom Općeg međunarodnog krivičnog prava. Želimo posebno istaći član 6. Statuta gdje su u tačkama a), b) i c) tog člana normirane tri kat-egorije međunarodnih krivičnih djela. Ova podjela je uz kasnije usvojenu Konvenci-ju o genocidu i danas temelj posebnog međunarodnog krivičnog prava, odnosno ono obuhvata međunarodna krivična djela u užem smislu.194 Značaj Statuta kao što smo već rekli i Nirberškog procesa bio je velik i višestruk, a pogotovo se ta važnost ogleda na praktičnom potvrđivanju i određivanju novog krivičnog djela – zločinaprotivčovječnosti. Naime, u obrazloženju Nirnberške presude, a o čemu ćemo detal-jnije u nastavku rada, nisu date samo radnje izvršenja, već i mnogi drugi elementi i karakteristike zločina protiv čovječnosti, za koje se može reći da su bitniji i od samih radnji izvršenja koje su i u samom Statutu jasno označene.

Londonskim sporazumom usvojen je Statut međunarodnog vojnog suda i formi-ran Međunarodni vojni sud u Nirnbergu za suđenje ratnim zločincima čiji zločini nemaju posebnu geografsku određenost.195 Nešto kasnije, na osnovu istog sporazuma formiran je i međunarodni vojni sud za Daleki istok (Tokijski sud) od 19. januara 1946. za suđenje japanskim zločincima za teške i do tada nezapamćene zločine u čovjekovoj historiji počinjene u Drugom svjetskom ratu. On je ustanovljen Poseb-nim proglasom Vrhovnog zapovjednika svih savezničkih snaga – generala Douglasa McArthura. Međunarodni vojni sud u Tokiju osnovale su četiri velike sile (SAD, SSSR, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo), s ciljem kažnjavanja Japanaca, poči-nitelja teških zločina tokom Drugog svjetskog rata. Također, na osnovu Nirnberšk-og statuta, zabrana zločina protiv čovječnosti i pripisivanje individualne krivične odgovornosti za njihovo počinjavanje su sadržani i u Statutu Međunarodnog vojnog suda za Daleki Istok (“Tokijska povelja”). Tokijski sud je ustanovio i standard pre-ma kojem se nadređeni može smatrati odgovornim da je imao saznanja za krivična djela koja su počinili njegovi podređeni, kao i obveze koje iz toga proizlaze. Nave-deni sudovi su bili adhockaraktera i nadležni za suđenje ratnim zločincima dvije države, tako da su donošenjem presude i okončali svoj mandat.196 Karakteristika na-vedenih adhoc sudova jest da oni nisu bili isključiva tvorevina ratnih sukoba tokom Drugog svjetskog rata. Naime, ti sukobi su bili inicijalna kapsula koja je pospješila njegovo osnivanje. Međunarodni vojni sud je sublimirao cjelokupna dostignuća iz oblasti međunarodnog krivičnog prava do tog perioda, koja su ujedno i njegov iz-vor.197 Mada su upućene brojne kritike na rad Međunarodnog vojnog suda, između ostalog da nosi epitet „pobjedničke pravde“,198 te da li je Nirnberški sud zaista bio međunarodni sud u pravom smislu te riječi, u ovom radu nećemo ih analizirati, jer bi

194 Stojanović,Z.; op. cit., Međunarodno..., str. 38.195 Prof. Krapac sasvim opravdano smatra Međunarodni vojni sud epohalnim događajem u međuanrodnom

kaznenom pravu.196 Nirnberški i Tokijski sudovi kao prvi međunarodni krivični sudovi nisu imali univerzalni karakter

budućnosti budući da su osnovani odlukama pobjedničkih sila u Drugom svjetskom ratu, te da su pro-vodili „pravdu zemalja pobjednica“, a ne od strane međunarodne zajednice kao takve ili nekog njenog organa. Navedeno prema Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Krivično/Kazneno... str. 71.

197 Nogo, S.; Saradnja sa međunarodnim krivičnim sudovima, str. 100.198 Tako npr. A.Esernavodi: “Mada ja to kao Njemac činim sa izvjesnim oklijevanjem, ostaje mi da ukažem,

da sudovi u Nirbergu i Tokiju nisu osnovani od cjele svjetske zajednice, već nažalost od pobjedničkih sila Drugog svjetskog rata i da se stoga njihova nepristrasnost kao tzv. “pravde pobjednika” može dovoditi u pitanje.” Eser,A.; op. cit., str. 344.


Nermin Halilagi}

analiza prevazilazila njegove okvire. O navedenim međunarodnim sudovima ćemo detaljnije u nastavku rada.

U cilju ujednačavanja principa za suđenje licima odgovornima za počinjene ratne zločine tokom Drugog svjetskog rata, Kontrolni savjet za kažnjavanje lica odgovornih za ratne zločine, zločine protiv mira i zločine protiv čovječnosti je 20. decembra 1945. godine donio „Zakon broj 10“. Na ovaj način su se spriječili even-tualni sukobi stvarne nadležnosti između Međunarodnog vojnog suda i nacionalnih sudova.

Na osnovu Nirnberškog statuta, zabrana zločina protiv čovječnosti i pripisiv-anje individualne krivične odgovornosti za njihovo počinjavanje su sadržani i u Za-konu br. 10 Kontrolnog savjeta za Njemačku („Zakon br. 10 Kontrolnog savjeta“).199 Inače, ovim je Zakonom, u odnosu na Londonski sporazum, proširen i krug osoba kojima će se suditi (od glavnih krivaca do svih osoba koje su počinile inkriminirana djela), kao i krug djela za koja će se suditi, jer se izričito naglašava da zločini na koje se odnosi obuhvaćaju one navedene u članku 6. Statuta Međunarodnog vojnog suda, ali nisu na njih ograničeni. Nekoliko značajnih suđenja je održano u skladu sa odred-bama Zakona br. 10 Kontrolnog savjeta u periodu od 1946 – 1948 pred američkim vojnim tribunalima. Ona su bila fokusirana na grupe optuženih, kao što su sudije, doktori, birokrati i vojne vođe.200 Navedeni zakon primjenjivao je i Međunarodni vo-jni sud, ali i drugi sudovi u okupacionim zonama Njemačke,201 tako da je na osnovu ovog Zakona u Nirnbergu održano više sudskih procesa (tzv. naknadni procesi) u periodu od oktobra 1946. godine do aprila 1949. godine, gdje je od 185 optuženih političkih i vojnih rukovodilaca za ratne zločine i zločin protiv čovječnosti, 24 op-tuženo na smrt, a veći broj na dugovremene zatvorske kazne.202

Ono što je posebno zanimljivo za ovaj rad jeste činjenica da je Zakonbr.10Kontrolnogsavjetazakažnjavanjelicaodgovornihzaratnezločine,zločineprotivmira i zločineprotivčovječnostikojeg su usvojile sile pobjednice kao povelju za vođenje sudskih postupaka pred njihovim nacionalnim sudovima za počinjene ratne zločine, definicije zločina protiv čovječnosti nisu preuzete prostim prepisivanjem već je proširio listu radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti i dodalo joj i zločine zatvaranja, mučenja i silovanja uz ostavljanje slobode da se i druge nečovječne rad-nje mogu smatrati radnjama izvršenja kada su uperene protiv civilnog stanovništva. Shodno tome definicija zločina protiv čovječnosti navedena u Zakonu br. 10 Kon-trolnog savjeta za kažnjavanje lica odgovornih za ratne zločine, zločine protiv mira 199 Službeni list Kontrolnog savjeta za Njemačku, br. 3, str. 22; Službeni list vojne vlade, Njemačka, Britans-

ka zona kontrole, br. 5, str. 46; Journal Officiel du Commandement en Chef Français en Allemagne, br. 12. od 11. januara 1946; član II (c) (“Zakon br. 10 Kontrolnog savjeta”).

200 Presude u predmetim kao i mnogo drugog materijala i dokaza objavljeni su u dvije serije jedna Vlade SAD-a sa naslovom “Suđenja ratnim zločincima” (15 tomova) i druga izdata od Ujedinjenog Kraljevstva sa naslovom “Pravni izvještaji o suđenju ratnim zločincima” (15 tomova).

201 Bartoš,M.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 1954., str. 481 – 488.202 Do početka devedesetih godina XX. stoljeća nije bilo suđenja za zločine protiv čovječnosti na međun-

arodnoj razini. Na nacionalnoj razini, posebno se izdvaja odluka Vrhovnog suda Izraela u predmetu Eich-mannn iz 1962. godine. Oslanjajući se na presudu IMT-a, taj je Sud naveo da su ratni zločini, genocid i zločini protiv čovječnosti međuzavisni, i da ih zato, u svrhu našeg obrazloženja, možemo u ovom trenutku skupiti u širu kategoriju zločina protiv čovječnosti. Francuski Kasacijski sud jedan je od rijetkih naciona-lnih sudova koji je pokušao pružiti preciznu definiciju zločina protiv čovječnosti. U predmetu Barbie, u kojem je 1984. godine odlučivao o krivnji nacističkoga SS oficira KlausBarbie-a zbog mučenja i smrti hiljada židova i pripadnika Pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata, Sud je našao da zločini pro-tiv čovječnosti predstavljaju: nečovječna postupanja i progone počinjene na sustavni način u ime države koja provodi politiku ideološke superiornosti, i to ne samo protiv osobe na osnovi njihove pripadnosti rasnoj ili vjerskoj skupini, nego i protiv protivnika takve politike, bez obzira na vid njihovog suprotstavl-janja. Treba istaknuti da je Kasacijski sud zauzeo stajalište prema kojem je odlučujući faktor u definiranju zločina bila činjenica da su zločini prikazani kao politički opravdani u svrhe ideologije nacionalsocijaliz-ma od strane onih u čije ime su činjeni.


Nermin Halilagi}

i zločine protiv čovječnosti se razlikuje u odnosu na ranije definicije navedene u Statutu Nirnberškog i Tokijskog suda. Prva krupna razlika u odnosu na ranije defi-nicije zločina protiv čovječnosti ogleda se u potpunom izostavljanju općeg pojma, zajedničkih elemenata ili bilo kojeg načina u propisivanju dodatnih elemenata koji bi predstavlajli rezon djela. Također bitna razlika ogleda se i u odustajanju od zahtjeva veze sa ratom i veze sa druga dva zločina. Kontekst je potpuno promjenjen, što je značajno vodilo potpunoj emancipaciji ovog djela.203

Dalji razvoj međunarodnog krivičnog prava odvija se u okviru i pod okriljem Organizacije ujedinjenih nacija (OUN). Naime, Ujedinjeni narodi su već u početku svog postojanja kao jedan od svojih ciljeva odredili razvoj i kodifikaciju međun-arodnog prava, uključivši i međunarodno krivično pravo. Kao rezultat tih napora je i afirmacija načela Nirnberškog suda kao izvora međunarodnog krivičnog prava koje je Generalna skupština OUN-a na prijedlog Kube, Indije i Paname 11. decembra 1946. godine u Rezoluciji broj 96 (1) potvrdila, proglašavajući ih kao općevažeća načela međunarodnog prava. Ovom Rezolucijom odnosno Rezolucijom pod naslo-vom Afirmacija principa međunarodnog prava Generalna skupština je potvrdila da je postojao određeni broj općih principa koji su dio običajnog prava, a koje su Nirnberški Statut i Presude “prepoznali” i za koje se pokazalo jako važnim da budu inkorporirani u najznačajnije instrumente kodifikacije (bilo putem opće kodifikacije “krivičnih djela protiv mira i sigurnosti čovječanstva” ili pak kroz “međunarodno krivično pravo”). Tako je Generalna skupština u svojoj rezoluciji koju priznaje Statut Nirnberškog suda potvrdila i zabranu zločina protiv čovječnosti.204 Drugim riječima rezolucija je prepoznala običajno pravnu prirodu odredaba Londonskog sporazuma.

Komisija za međunarodno pravo UN-a je 1950. godine obradila i formulira-la načela međunarodnog krivičnog prava koja se zasnivaju na Statutu Međunarod-nog suda i ne razlikuju se bitno od njegovih odredaba. Osnovna pretpostavka ovih principa je da nijedna osoba, bez obzira na svoj položaj ne može da bude iznad međunarodnog prava, tj. bez obzira na okolnosti i tok sukoba, pojedinci su ti koji su odgovorni za svoje postupke. Nirnberški principi su dali veliki doprinos razvoju međunarodnog krivičnog prava, a pored definiranja međunarodnih krivičnih djela ovi principi daju i osnov postojanju međunarodnih krivičnih sudova odnosno poslije su poslužili kao međunarodno – pravni temelj za osnivanje savremenih međunarod-nih sudova, jer predviđaju odgovornost prema međunarodnom pravu, a ne samo prema nacionalnom.205 Za ovaj rad je posebno važno Šesto nirnberško načelo koje je kao i ostala načela pripremila Komisija UON-a za međunarodno pravo. Razlog njegove važnosti leži u tome da to načelo sadrži definiciju međunarodnih krivičnih djela, kao nešto uopćeniju interpetaciju člana 6. Statuta Međunarodnog vojnog suda. Nirnberško načelo 6. c) predviđa da je zločin protiv čovječnosti kažnjiv kao zločin prema odredbama međunarodnog prava. U prvom od Nirnberških načela također je odobreno i pripisivanje pojedinačne krivične odgovornosti za činjenje zločina protiv čovječnosti kako ga je primjenjivao Nirnberški sud. Pa tako Nirnberška načela pred-viđaju da je „lice koje učini djelo koje predstavlja zločin prema odredbama međun-arodnog prava odgovorno i podložno kažnjavanju“. Pojam zločina protiv čovječnosti u ovom načelu je definiran na način kao i ono u članu 6. stav c) Nirnberškog statuta:

203 Boot,M.; Genocid, Crimes Against Humanity, War Crimes: nullum crimen sine lege and the Subject Matter Jurisdiction of the International Criminal Court, International Criminal Court, Intersentia, 2002., str. 204.

204 U.N.G.A. res. 95 (I) od 11. decembra 1946.205 Krapac, sasvim opravdano, osnivanje MVS-a smatra epohalnim događajem u međunarodnom krivičnom

pravu.


Nermin Halilagi}

Zločini protiv čovječnosti: ubistva, istrebljenje, porobljavanje, deportacija, i druga nečovječna djela izvršena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva ili progan-janja zasnovana na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, kada su takva djela ili takva proganjanja činjena u izvršavanju ili u vezi s bilo kojim zločinom protiv mira ili ratnim zločinom.

Navedena definicija zločina protiv čovječnosti kao što možemo vidjeti je u pot-punosti u skladu sa članom 6. Statuta Nirnberškog vojnog suda. Međutim, za razliku od Statuta gdje je navedena mogućnost „drugim nečovječnim djelima“ jer se u to vrijeme nije pouzdano znalo o kojim se tačno djelima radi, da li će ih Međunarodni vojni sud dokazati i potvrditi potvrđeno načelo od strane Komisije je izostavilo na-vedenu formulaciju. Naime, prilikom usvajanja Nirnberških načela, tačno se znalo da se pod navedenim terminom podrazumijevaju mjere izlaganja nepodnošljivim životnim uvjetima, bolnom eksperimentiranju, mučenju, bakteriološkom ispitivanju, itd.206

Također, pojam „bilo koje civilno stanovništvo“ koji je upotrijebljen u Nirnberš-kom načelu o definiciji zločina protiv čovječnosti ukazuje na još jednu podudarnost sa Statutom. Navedeni pojam ukazuje nam mogućnost da zločin protiv čovječnosti može biti izvršen nad domaćim stanovništvom, odnosno nad državljanima države kojoj pripada počinilac kao i nad strancima. Ovo krivično djelo se može prema navedenim osobama počiniti bilo na teritoriji počinioca, teritoriji strane države ili okupiranoj državi.

Jedna od karakteristika zločina protiv čovječnosti kako je koncipiran od strane Komisije je i „proganjanja na političkim, rasnim ili vjerskim osnovama“, što je ta-kođer preuzeto iz Statuta.207

Šesto nirnberško načelo ne ograničava zločine protiv čovječnosti na povrede „prije ili za vrijeme rata“ za razliku od Statuta. Naime, Statut se isključivo ograničio na zločine počinjene prije ili tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, navedeno načelo kao što smo prethodno naveli ne ograničava ovo krivično djelo, već dozvol-java mogućnost da bude počinjeno i poslije rata, odnosno može da bude počinjeno kako u ratu tako i u miru, ne ograničavajući se samo na period poslije rata. Komisija za međunarodno pravo u suštini dajući konačan oblik rješenjima iz Statuta kao i onim koji su izgrađeni tokom procesa u Nirnbergu skoro da ih nije ni mijenjala. Kad kažemo skoro to znači da je ipak bilo nekih manjih promjena. Te promjene ogledaju se u tome da su one otklanjale neminovne prizvuke konkretnog slučaja prisutne u Statutu Nirnberškog suda, u skladu sa njegovom ulogom.208

Na razvoj međunarodnog krivičnog prava doprinijelo je više međunarodnih akata koji su izrađeni i usvojeni poslije Drugog svjetskog rata. Među tim aktima po svom značaju i doprinosu posebno se ističu:

1. Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine,2. Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. godine,3. Ženevske konvencije iz 1949. godine (mada ove konvencije spadaju u me-

đunarodno ratno pravo, jer sadrže veliki broj pravila tog prava, one su po-sebno značajne za međunarodno krivično pravo po tome što svaka od ovih

206 Ignjatović,A.; Komandna odgovornost u Međunarodnom krivičnom pravu, Vojnoizdavački zavod, Beo-grad, 2002., str. 35 – 35.

207 Pajić,Z.; Međunarodna odgovornost za zločine protiv čovječnosti, str. 119. 208 Vasilijević,V.; op. cit., Suđenje... str. 323.


Nermin Halilagi}

Konvencija sadrži i krivičnopravne odredbe prema kojima su sve države potpisnice obavezne da svojim nacionalnim krivičnim zakonima odrede kri-vične sankcije prema licima koja svojim djelima prekrše propise tih Kon-vencija)209 i to:a) Konvencija o postupanju sa ratnim zarobljenicima,b) Konvencija za poboljšanje sudbine ranjenika, bolesnika i brodolomni-

ka oružanih snaga na moru,c) Konvencija o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata i d) Konvencija za poboljšanje sudbine ranjenika i bolesnika oružanih sna-

ga u ratu,4. Jedinstvena konvencija o opojnim drogama iz 1961. godine,5. Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966. godine,6. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine,7. Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.

godine,8. Konvencija o neprimjenjivanju zakonske zastarjelosti za ratne zločine i zlo-

čine protiv čovječnosti (ova konvencija je usvojena Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija od 26. novembra 1968. godine),

9. Konvencija o suzbijanju nezakonitih otmica vazduhoplova iz 1970. godine (tzv. Haška konvencija),

10. Konvencija o suzbijanju nezakonitih akata protiv civilnog vazduhoplova iz 1971. godine (tzv. Montrealska konvencija),

11. Konvencija o suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda iz 1973. godine,12. Konvencija protiv trgovine opojnim drogama i psihotropnim supstancijama

iz 1988. godine,13. Međunarodna konvencija za sprečavanje terorističkog bombardovanja iz

1997. godine,14. Međunarodna konvencija o suzbijanju finansiranja terorizma iz 1999.

godine,15. Konvencija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala iz 2000.

godine,16. Konvencija protiv korupcije iz 2003. godine i dr.Za razvoj međunarodnog krivičnog prava osim međunarodnih konvencija od

značaja su i neki drugi akti, kao što su rezolucije i deklaracije Generalne skupštine UN-a. Tako je najznačajniji faktor za nagli razvoj međunarodnog krivičnog pra-va uspostava ad hoc210 Međunarodnog krivičnog Tribunala za bivšu Jugoslaviju211

209 Više o tome Tomić,Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 18 -19.210 Lat. adhoc→za to, s posebnom svrhom.211 Koliki je značaj Adhoc suda za bivšu Jugoslaviju možda nam najbolje pokazuju riječi predsjednika

Tribunala Patrik/PatrickaRobinsona. “Potvrdili smo da je Tribunal proizveo izvanredni i dubok uticaj na sve vidove međunarodne pravde”, zaključio je odlazeći predsjednik Tribunala Patrik/PatrickRobinson na kraju dvodnevne konferencije o globalnom nasljeđu Međunarodnog krivičnog suda za zločine poči-njene u bivšoj Jugoslaviji. Predsjednik Robinson je zaključujući konferenciju rekao da su “zahvaljujući


Nermin Halilagi}

i Tribunala za Ruandu.212 Taj velik pomak u razvoju međunarodnog krivičnog prava učinjen je upravo rezolucijama Vijeća sigurnosti kojima su osnovana ta dva adhoc tribunala. Postojanje dva navedena tribunala Ujedinjenih nacija pokrenulo je bitne promjene u polju međunarodnog krivičnog prava.213 Naime, statuti adhoctribunala predstavljaju velik napredak u poređenju sa Nirberškom poveljom. No, kako su ti sudovi – i to kako onaj za Jugoslaviju, tako i onaj za Ruandu – tek adhocsudovi koji svoje postojanje zahvaljuju određenim historijsko-političkim prilikama, pa sto-ga imaju ograničenu nadležnost, nedostaje im stalnost i to kako u teorijskom, tako i u praktičnom pogledu. Međutim, ova dva međunarodna suda samim tim što predstavl-jaju civilne krivične sudove sigurno mogu obezbijediti nepristrasnije i objektivnije utvrđivanje istine o ratnim zločinima nego vojni sudovi osnovani po završetku Dru-gog svjetskog rata.

Osnivanjem navedenih sudova međunarodno krivično pravosuđe je po prvi put došlo do mogućnosti da razmotri učinkovitost i korisnost takve institucije sa ciljem ostvarivanja pravde u vidu poštivanja međunarodnih zakona i kažnjavanja teških zločina čije bi ispunjenje trebalo zadovoljiti međunarodnu zajednicu. Tako se veliki broj autora slaže da su ova dva adhoc tribunala utjecali, odnosno ubrzali osnivanje Međunarodnog krivičnog suda.214 Za razvoj međunarodnog krivičnog prava ključni značaj pored osnivanja prethodno nabrojanih adhoc tribunala svakako je vezan i za donošenje Statuta Međunarodnog krivičnog suda.215

Stalni Međunarodni krivični sud osnovan je u Rimu konvencijom kojoj države pristupaju dobrovoljno, pa je to jedna od važnih razlika u odnosu na adhocsudove za bivšu Jugoslaviju i Ruandu koja se reflektira i na implementacijsko pravo. Važno je također istaći da u odnosu na tribunale za bivšu Jugoslaviju i Ruandu koje je UN osnovao na temelju rezolucije koju je Vijeće sigurnosti donijelo u skladu sa Glavom VII Povelje UN-a, Stalni međunarodni krivični sud osnovan je ugovorom između pojedinih država na diplomatskoj konferenciji.

Statut Međunarodnog krivičnog suda stupio je na snagu 1. jula 2002. godine, te predstavlja do sada najznačajniji korak na dugom i teškom putu stvaranja međunarod-

radu suda, utvrđene granice međunarodnog običajnog prava” i definirani elementi najtežih zločina, od koristi za sudsku praksu u regionu i na međunarodnom nivou. Tribunal je razvio sistem koji je mješavina anglosaksonskog i kontinentalnog prava, doveo je do uspostavljanju sudova za Ruandu, Sijera Leone i Kambodžu i utjecao je na odluku o osnivanju Međunarodnog krivičnog suda, zaključio je Robinson. - Više o tome na http://www.sense-agency.com/tribunal_%28mksj%29/nasledje-hag-je-simbol-sveta-ko-ji-ne-prihvata nekaznjivost.25.html?cat_id=1&news_id=13389

212 Američki zvaničnik nezavisne Koalicije za Međunarodni krivični sud, DžonVošburn (John Washburn), izjavio je kako su, zahvaljujući radu MKSJ-a i MKSR-a, zločini poput masovnog silovanja opširno obra-đeni već u MKS-ovom osnivačkom dokumentu.

213 Adhoc međunarodni sudovi predstavljaju jedan od mehanizama artikulacije ideje kažnjivosti ratnih zlo-čina putem kojih međunarodna zajednica neposredno provodi norme međunarodnoga kaznenog prava i kažnjava počinitelje zločina –Više o tome Josipović,I., Haško...,

214 Više o raznim aspektima razvoja međunarodnog krivičnog sudstva: Bassiouni Cherif: Introduction to International Criminal Law, Transnational Publisher Inc., Ardsley, New York 2003, pp. 387-494; Ka-seze Antonio: Međunarodno krivično pravo, Beograd 2005., str. 385-427; 524-539; Stojanović Zoran: Međunarodno krivično pravo, Beograd 2006., str. 169-197; Meron Teodor: Međunarodno pravo čovečno-sti potiče iz davnina, Beograd 2004., str. 204-211. i (hronološkim redom): Avramov Smilja: Međunarodno krivično pravo i Povelja UN, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu 5/1994., str. 479-497; Stojanović Zoran: Međunarodni krivični sud: sukob prava i politike, Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo 1/1997., str. 23-28; Radulović Drago: Međunarodno krivično pravo, Podgorica 1999, str. 39-51; Inter-national Criminal Law, Oxford Univ. Press, 2001., pp. 17- 27; Škulić Milan: Istorijski osvrt na međun-arodno krivično pravosuđe i osnovne odlike postupka pred stalnim Međunarodnim krivičnim sudom, Prvi međunarodni naučni skup: “Relevantna pitanja međunarodnog krivičnog prava”, Tara 2003., str. 77-112; Škulić Milan: Međunarodni krivični sud, Beograd 2005., str. 23-161; Nogo Sreto: Saradnja sa međun-arodnim krivičnim sudovima, Beograd 2005., str. 95-129; Ristivojević Branislav: Razvoj međunarodnog krivičnog prava, Pravni život 9/2008., str. 667-681.

215 Tomić,Z.; op. cit., Osvrt..., str. 349.


Nermin Halilagi}

nog krivičnog prava i međunarodnog krivičnog pravosuđa. On predstavlja prekret-nicu posebno u razvoju općeg dijela međunarodnog krivičnog prava jer je većina instituta općeg dijela krivičnog prava bila nepoznata u međunarodnom krivičnom pravu.216 Međunarodni krivični sud je zamišljen kao stalni međunarodni sudski organ koji će imati nadležnost nad „najtežim zločinima priznatim od strane cjelokupne međunarodne zajednice“.217 Na ovaj način stvaranjem Međunarodnog krivičnog suda ostvarena je skoro jedan vijek stara ideja o potrebi za institucijom nadležnom za kažnjavanje najtežih međunarodnih krivičnih djela čije posljedice prevazilaze na-cionalne okvire. O Međunarodnom krivičnom sudu ćemo detaljnije u nastavku rada.

Većina autora smatra da navedena tri međunarodna suda predstavljaju najvažni-ji elemenat za razvoj međunarodnog krivičnog prava. Tako prema pojedinim autori-ma za razvoj međunarodnog krivičnog prava ključni značaj imaju tri momenta: prvi se odnosi na osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, drugi na osnivanje Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu, a treći je vezan za donošenje Statuta Međunarodnog krivičnog suda.218

216 Stojanović, Z.; op. cit., Međunarodno..., str. 41.217 Vidi preambulu Statuta Međunarodnog krivičnog suda218 Tomić,Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 23.


Nermin Halilagi}

GLAVA DRUGA

ZLOÎN PROTIV ÔVJE^NOSTI PREMA

STATUTIMA ME\UNARODNIH KRIVI^NIH SUDOVA, NACRTIMA

KODEKSA ZLOÎNA PROTIV MIRA I SIGURNOSTI I KRIVI^NOG ZAKONA BiH

1. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA STATUTU MEĐUNARODNOG VOJNOG SUDA U NIRNBERGU 219

Presudni korak u razvoju i usavršavanju međunarodnog krivičnog prava učinjen je nakon Drugog svjetskog rata, suđenjem u Nirnbergu.220 Naime, procedura pred Sudom u Nirnbergu kao i njegova bogata pravna praksa i pravni stavovi imali su izuzetnu važnu ulogu za utemeljenje i institucionaliziranje ideje međunarodnog krivičnog pravosuđa.221 Suđenje u Nirnbergu zajedno sa suđenjem u Tokiju i danas predstavljaja polazišne osnove većine izlaganja o korijenima međunarodnih kriv-ičnih sudova. Također, iskustva iz njihovog rada se smatraju nezaobilaznim u anal-iziranju prakse međunarodnog krivičnog pravosuđa. Stoga ovi sudovi predstavljaju temelje osnivanja MKSJ-a i MKSR-a,222 a kasnije, ostalih hibridnih međunarodnih sudova i stalne institucije Međunarodnog krivičnog suda. To je posebno vidljivo u suđenjima Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Ovaj proces također je podvu-kao značaj principa pravde i zaštite žrtava.

Tokom Drugog svjetskog rata postalo je jasno, pogotovo nakon što su saveznici počeli pobjeđivati u ratu da će doći do gonjenja onih koji su započeli rat, bili u njemu i činili ratne zločine. Također nezapamćeni zločini nacista i fašista koji su se između ostalog ogledali i u sistematskom i planskom istrebljenju čitavih naroda, stvaranju koncentracionih logora i posebno tzv. logora smrti (kada je riječ o njemačkim rat-

219 IMT je kratica za International Military Tribunal (Nirnberški sud) a IMTFE za International Military Tribunal for Far East (Tokijski tribunal).

220 O Nirnberškom procesu vidi, pored ostalog: Vasilijević,V.; Suđenje pred Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu i razvoj međunarodnog krivičnog prava, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo 3/1971, str. 305-332; Marković,M.;: Nirnberško suđenje – primena novih načela u međunarodnom krivičnom pravu, Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja 2/1973, str. 173-185, reprintovano u: Lopičić,Đ.; Međunarodno krivično pravo, Beograd 2006., str. 419 - 431.

221 Prvi slučaj suđenja za ratne zločine u historiji desio se davne 1474. kada je guverner teritorije Vreisbach PetervonHeighbach suđen i poslije pogubljen za zločine: ubistvo, paljevinu, razbojništvo koje je na-redio da se vrše dok je komandovao. Guverner je osuđen od strane međunarodnog tribunala koji je bio sastavljen od strane švajcarskih, njemačkih i alzaških sudija, nakon Švarcajskog – Burgundijskog rata (1474 – 1477).

222 MKTJ je kratica koja označava Međnarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju/International Criminal Tribunal for former Yugoslavia a MKTR je kratica koja označava Međunarodni krivični tribunal za Ru-andu/International Criminal Tribunal for Rwanda.


Nermin Halilagi}

nim zločincima),223 odnosno masovnu uništenju civilnog stanovništva na okupiranim teritorijama (mučenja i silovanja, naročito u jednom periodu rata na Filipinima u Manili), kada su u pitanju japanski ratni zločinci, zločina prema ratnim zarobljenici-ma, ranjenicima i bolesnicima, bili su povod da se još u toku Drugog svjetskog rata od strane savezničkih sila pristupi donošenju odluke o suđenju i kažnjavanju lica odgovornih za izvršene zločine. Godine 1942. u palati Sent Džejms u Londonu saveznici su potpisali sporazum kojim su ustanovili Komisiju UN-a za ratne zločine. Ova Komisija UN-a za ispitivanje ratnih zločina koju su činili predstavnici većine savezničkih država formirana je kako bi pripremila teren za poslijeratno krivično gonjenje. Komisiju su činili 17 predstavnika savezničkih sila. Komisija je pripremila “Prijedlog Konvencije za uspostavljanje Suda Ujedinjenih Nacija za ratne zločine” u velikoj mjeri bazirajući tekst na sporazumu Lige naroda iz 1937. Također, Komisija je sačinila 8178 predmeta (dosijea) o licima koja su osumnjičena za najteže međun-arodne zločine izvršene u Drugom svjetskom ratu. Komisija je sačinila i listu od 750 talijanskih ratnih zločinaca koji su osumnjičeni za izvršene zločine upotrebom zabranjenih gasova, ubistva civila i zarobljenika u Abisiniji (Etiopiji) za vrijeme kratkotrajnog rata 1935. godine.224 Tokom svog rada Komisija je prikupljala i dokaze i o počiniteljima zločina u doba talijanske okupacije Grčke, Jugoslavije kao i Libi-je.225

Potom su savezničke sile na konferencijama u Moskvi (održana 30. oktobra 1943. godine), u Teheranu (održana u periodu od 28. novembra do 1. decembra 1943. godine), na Jalti (održana od 4. do 11. februara 1945. godine) i u Postdamu (održana od 17. jula do 2. augusta 1945. godine) usaglasili stavove o potrebi suđenja glavnim njemačkim ratnim zločincima.226 Tako je još u toku najžešćih ratnih okršaja donijeta čvrsta politička odluka da se ratni zločinci nacističke Njemačke krivično kazne za učinjene zločine. Također, odlučeno je da zločinci koji ne mogu da budu lokalizirani treba da budu kažnjeni zajedničkom odlukom savezničkih vlada, dok će drugi biti upućeni u zemlje u kojima su učinili zločine i odgovarat će pred njihovim sudovima.

Nakon Postdamske konferencije zaključen je i Londonski sporazum koji pred-stavlja prvi međunarodni pravni akt donijet poslije Drugog svjetskog rata kojemu je pridodat Statut Međunarodnog vojnog tribunala kao njegov sastavni dio. Statut

223 Kada je riječ o koncentracionim logorima neophodno je ukazati da oni ipak nisu originalni njemački “izum”. Njih su masovno praktikovale engleske odnosno britanske oružane snage tokom Burskog rata (1899–1902), u odnosu na civilno stanovništvo koje je u tim logorima bilo izloženo teškom stradanju i izuzetno brutalnom postupanju, tako da je samo u oktobru 1900. umrlo 3.156 od 111.600 bijelaca Bura i 698 od 43.800 Bura crnaca. Više o tome: F.W.SeidlerundA.M.deZayas(Hrsg),KriegsverbrecheninEuropaundimNahenOstenim20.Jahrhundert,“Verlag E. S. Mittler & Sohn“, Hamburg, Berlin, Bonn, 2002, str. 15. Međutim, nezavisno od ovih historijskih činjenica, nesporno je da klasičan tip koncentra-cionih logora, kao važnog dijela mehanizma fizičkog uništenja nepoželjnih naroda i etničkih grupa, kao i ideoloških protivnika (logori smrti), ipak nije kao takav postojao, sve dok nije nastao odlukama i praksom nacističke Njemačke.

224 Jovašević,D.; op. cit., Međunarodna..., str. 75.225 Komisija nije imala nikakvu službenu vezu sa Međunarodnim vojnim tribunalom u Nirnbergu. Organi

ovog tribunala su sami prikupljali dokaze u okupiranoj Njemačkoj. Dokazi i ostale informacije koje je Komisija prikupila su 1948. godine bili pohranjeni u Ujedinjene nacije i pali su u zaborav sve dok se nije pokazalo zanimanje za dossiere Eichmanna, Barbiea, Mengelea i Waldheima. Od 1987. godine pristup arhivama je liberaliziran. Više o tome Degan,Đ.V.,Pavišić,B.; op. cit., Međunarodno..., str. 383

226 Britanci su u početku bili neprijateljski raspoloženi prema ideji suđenja tako da je njihov prvi ministar Churchillprvobitno predlagao da ne treba gubiti vrijeme i da je dovoljno uhapsiti i povješati one koji su snosili najveću odgovornost za stvaranje i sprovođenje nacističke politike. Churchillje predlagao da sitnije kriminalce treba izvesti pred specijalne sudove. Tome su se suprostavili Amerikanci sa Trumanom, a kasnije i Staljin. Naime, na Jalti, februara 1945. godine, prvobitno je Staljin pomenuo potrebu da se likvidira oko 50.000 nacista. Poslije je u julu i augustu 1945. godine promijenio svoje mišljenje i dao je saglasnost kao i ostali učesnici Konferencije za osnivanje Međunarodnog vojnog suda.


Nermin Halilagi}

Međunarodnog vojnog tribunala predstavlja Aneks Sporazuma.227 Londonski spo-razum je predvidio stvaranje adhocMeđunarodnog vojnog suda čiji će se sastav, nadležnost i funkcije regulirati posebnim Statutom. Statut Međunarodnog vojnog suda po nepodijeljenom mišljenju koje vlada u krivičnopravnoj literaturi predstavl-ja pravni dokument materijalnopravne i procesnopravne naravi koji ima historijski značaj za dalji razvoj međunarodnog krivičnog prava. Ovaj međunarodni dokument prije početka suđenja u Nirnbergu potpisalo je pored četiri velike sile potpisnice, još 19 država, izražavajući time podršku procesuiranju, iako nijedna od njih nije imala aktivno učešće u samom suđenju.228 Statut ovog Međunarodnog vojnog suda je imao snagu zakona koju je sud morao primijeniti prilikom suđenja. Njegov kvalitet ogleda se u tome što je u cjelosti odgovorio na zahtjeve savremenog krivičnog prava, a to je da nema krivičnog djela i kazne prije nego što je utvrđeno u zakonu i da samo sud može utvrditi krivnju i odrediti kaznu.

Londonski sporazum potpisan je 8. augusta 1945. godine od strane SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, SSSR-a i Francuske. Na-vedeni sporazum predstavlja najznačajniji dokument koji je od presudne važnosti za međunarodni krivični sud. Naime, kao što smo već naveli ovim sporazumom upravo je osnovan Međunarodni vojni sud koji će suditi tzv. velikim njemačkim ratnim zlo-čincima Evropske Osovine.229 Prilikom iznalaženja pravnog osnova za suđenje nacis-tičkim vođama, autori Statuta Nirnberškog tribunala pošli su od međunarodnih akata legislativnog karaktera - Haških i Ženevskih konvencija, Brijan - Kelogovog pakta i Versajskog ugovora, kao i dvostranih ugovora Njemačke sa Holandijom, Danskom, Luksemburgom i SSSR-om iz 1926., 1929. i 1939. godine o mirnom rješavanju spo-rova i nenapadanju.

Za Sud u Nirnbergu230 možemo reći da je to bio prvi međunarodni sud koji je u ime svjetske zajednice, na brz i pravičan nastup te nastupajući sa pozicija zaštite univerzalnih svjetskih vrijednosti, donio pravosnažnu presudu.231

Suđenje u Nirnbergu imalo je veliki značaj za dalji razvoj međunarodnog kriv-ičnog prava, te je prevazišlo značaj početnih ciljeva sa kojima je međunarodni sud bio osnovan. Preciznije rečeno, stavovi koji su došli do izražaja u Satutu Međun-arodnog vojnog suda i u Nirnberškoj presudi imali su poseban značaj za razvoj i kodifikaciju Međunarodnog krivičnog prava nakon Drugog svjetskog rata.232 Ovi stavovi poprimit će karakter načela, te su poznati kao „nirnberška načela“ i nalaze se u osnovi međunarodnog krivičnog prava. Nirnberška načela nisu posebno posvećena

227 Sporazum o krivičnom gonjenju i kažnjavanju glavnih ratnih zločinaca, uspostavlja Povelju Međunarod-nog vojnog tribunala, Anex (1951) 82 UNTS 279. Vidi Izvještaj, Robert H. Jackson, Predstavnik Sjedin-jenih država na konferenciji za vojna suđenja, Vašington, Izdao US Zavod za Publikacuju, 1949

228 To su bile sljedeće države: Jugoslavija, Grčka, Danska, Holandija, Čehoslovačka, Poljska, Belgija, Eti-opija, Australija, Honduras, Norveška, Panama, Luksemburg, Haiti, Novi Zeland, Indija, Venecuela, Urugvaj i Paragvaj.

229 Pojam veliki ratni zločinac određen je Moskovskom deklaracijom iz 1943. godine. Navedenom deklara-cijom, odnosno ovim pravnim aktom, bilo je predviđeno kako će počinitelji ratnih zločina odgovarati u zemljama u kojima su počinili zločine (uz obaveznu ekstradiciju), dok će počinitelji geografsko neodre-đenih zločina (veliki ratni zločinci) biti suđeni pred posebnim međunarodnim kaznenim sudom.

230 Sud u Nirnbergu su sačinjavale četiri sudije i četiri zamjenika koje su imenovale vlade SAD-a, SSSR-a, Velike Britanije i Francuske. Predsjednik suda je biran naizmjenično po državama. Prvi predsjednik suda je bio britanski sudac LordLawrence. Presude su donošene većinom glasova. U slučaju kod jednakog broja glasova odlučivao je glas predsjednika suda. Svaka od prethodno pobrojanih država je također imenovala i po jednog javnog tužioca.

231 Palević,M.; Značaj Nirnberških dokumenata za konsolidaciju pravnog pojma genocida, Pravni život, 2005., vol. 54, br. 12, str. 398.

232 U pogledu ovog načela u Nirnberškoj presudi se navodi da „zločine protiv međunarodnog prava vrše ljudi a ne apstraktna bića, i samo kažnjavanjem pojedinaca koji ovakve zločine vrše, mogu da se sprovedu odredbe međunarodnih zakona“. Vidi: Nirnberška presuda, Beograd, 1948., str. 89.


Nermin Halilagi}

zločinima protiv čovječnost, no ona predstavljaju nezaobilaznu etapu u proučavanju zločina protiv čovječnosti, kao i genocida. Navedena načela su:

1. vođe, organizatori, podstrekači ili saučesnici koji su učestvovali u sastavlja-nju ili ostvarivanju nekog zajedničkog plana ili zavjere radi izvršenja nekog od navedenih zločina (međunarodnih krivičnih djela) odgovorni su za sva djela koja su izvršena u izvođenju plana ma od kog lica,

2. službeni položaj optuženih bilo kao šefova države ili kao odgovornih služ-benika u državnim nadležnostima ne smatra se kao razlog za oslobođenje od odgovornosti ili pak za ublaživanje kazne,

3. činjenica što nacionalno zakonodavstvo ne kažnjava za neki akt koji pred-stavlja međunarodno krivično djelo ne oslobađa od odgovornosti lice koje ga je učinilo,

4. činjenica da je učinitelj radio po naređenju svoje vlade ili pretpostavljenog ne oslobađa ga od odgovornosti, ali je to razlog za ublaživanje kazne ako sud nađe da je to pravično,

5. ko god bio optužen za zločin u smislu međunarodnog prava ima pravo na pravičan sudski postupak, kako u pogledu činjenica, tako i u pogledu prava,

6. prilikom suđenja bilo kom članu grupe ili organizacije za vršenje među-narodnih krivičnih djela sud može proglasiti da je ta grupa ili organizacija kojoj on pripada kao član bila zločinačka organizacija,

7. u slučaju kada je sud neku grupu ili organizaciju proglasio za zločinačku može se zahtijevati od svake države da izvede pred svoj nacionalni sud: građanski, vojni ili okupacioni, pojedinca zbog samog članstva u toj organi-zaciji. Tada se zločinački karakter organizacije smatra dokazanim i ne može biti osporavan (pretpostavka krivice) i

8. sud može da vodi krivični postupak za neki od zločina utvrđenih ovim sta-tutom i prema optuženom koji je u odsustvu ako je to nužno i u interesu pravde.233

Presude iz Nirnberškog procesa dale su značajan doprinos međunarodnom hu-manitarnom pravu, naročito za stav o individualnoj krivičnoj odgovornosti za kriv-ična djela prema međunarodnom pravu:

Krivična djela počinjena protiv međunarodnog prava počinili su pojedinci, a ne apstraktni subjekti i samo kažnjavanjem pojedinaca koji su počinili takva krivična djela provode se odredbe međunarodnog prava (…) pojedinci imaju međunarodne dužnosti koje prevazilaze nacionalne obaveze pokornosti koje nameću pojedinačne države.234

Stoga, načelo individualne krivične odgovornosti ima posebnu težinu po međunarodnom pravu, kada se definitivno napušta do tada važeći princip klasičnog međunarodnog prava da subjekti tog prava mogu biti samo države i međunarodne organizacije. Zaslugom navedenog načela subjekt međunarodnog krivičnog prava postaje i pojedinac u smislu da može neposredno odgovarati pred međunarodnom zajednicom za djela koja međunarodno pravo odredi kao krivična djela, pri čemu

233 Nirnberška presuda, Beograd, 1948., str. 13 – 19; Tomić, Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 15 - 32.234 Nirnberški tribunal, Presude i kazne, (1947.) 41 AM. J. INT’L. L. 172.


Nermin Halilagi}

se odbacuje krivična odgovornost države i međunarodne organizacije kao pravnog lica.235

Prethodno pobrojana načela potvrđena su na prvom zasjedanju sjednice Gener-alne skupštine Ujedinjenih nacija Rezolucijom broj 95. od 11. decembra 1946. go-dine kao „Nirnberška načela“. Krivično pravo primijenjeno u Nirnbergu je i formal-no postalo okosnica međunarodnog krivičnog prava a načela usvojena na suđenjima u Nirnbergu i Tokiju tako postaju temelj međunarodnog krivičnog prava. Komisija za kodifikaciju međunarodnog prava (što smo već prethodno pomenuli i objasnili detaljnije) je pozvana da kao pitanje od prvorazredne važnosti razmotri planove za formuliranje načela priznatih Statutom i presudom Nirnberškog suda, bilo u okvi-ru opće kodifikacije zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva, bilo u okviru međunarodnog krivičnog kodeksa. Na taj način načela usvojena u Statutu i presudi praktično su postala načela međunarodnog krivičnog prava, a krivično pravo koje je primijenjeno u Nirnbergu je i formalno postalo okosnica međunarodnog krivičnog prava. Prema profesoru Branimiru Jankoviću pravna načela prihvaćena u Statutu i presudi Nirnberškog suda su već u vrijeme njihove primjene bili „opći principi demokratskog međunarodnog prava, a jednoglasnom rezolucijom Generalne skupš-tine, ta su načela postala opća načela međunarodnog prava, međunarodni izbor i tako dobila univerzalni karakter“.236 Načela iz Nirnberga su po prvi put definirala „vezu“ međunarodnog prava i individue, kroz individualnu krivičnu odgovornost za međunarodne zločine.237

Statut Međunarodnog vojnog tribunala usvojen je nakon što su zločini počinjeni i upravo je iz tog razloga osporavan smatrajući da se time stvara ex post facto inkrim-inacija. U odbacivanju takvih argumenata Tribunal se pozvao na Haške konvencije za ratne zločine, i na Kellogg – Briand pakt iz 1928. godine, za zločine protiv mira.238 Također, dogovoreno je da je zabrana retroaktivnog inkriminiranja princip pravde, ali da bi se vratio kao šamar u lice samoj pravdi ukoliko bi nacistički zločini ostali nekažnjeni. Navedeni problem je razmatrao i njemački sud u Britanskoj okupacionoj zoni, te je povodom toga zauzeo stav: „Retroaktivno kažnjavanje bilo bi nepravedno onda kada bi ono, u vrijeme počinjenja radnje, bilo protivno ne samo pravilu pozi-tivnog krivičnog prava nego i moralnom zakonu (Sittengesetz). Ovo nije slučaj sa zločinima protiv čovječnosti. Po shvaćanju svake moralne osobe, velika nepravda (schweres Unrecht) je odricanje države od svoje pravne obveze da kazni počinitelja. Lijek za onemogućavanje takvog odricanja primjenom retroaktivnog kažnjavanja u skladu je s pravdom. To ne povlači za sobom krčenje pravne sigurnosti (Rechtssi-cherheit), već potvrđivanje njenih osnovnih pretpostavki.”. Kanadski Vrhovni sud 1994. godine u predmetu Finta također se izjasnio o tome je li Poveljom IMT-a povrijeđeno pravilo zabrane retroaktivnosti u krivičnom pravu. Oslanjajući se na mišljenje HansaKelsena, većinsko mišljenje ovog Suda ukazuje da londonski spora-zum, kojim je kreirana Povelja IMT-a, predstavlja izuzetak od zabrane retroaktivno-sti s obzirom da je sporazumom samo osigurana individualna krivična odgovornost za djela koja su, u vrijeme kada su počinjena, predstavljala povredu međunarodnog prava, a za koja je tada postojeće pravo predviđalo samo kolektivnu odgovornost.239 Ovaj argument je bio veoma važan kada je u pitanju kategorija zločina protiv čov-

235 Više o tome Tomić, Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 18.236 Janković,B.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 1981., str. 138.237 Majić,M.;op. cit., str. 43. 238 Kellog-Briand pakt je međunarodni ugovor koji je odstupio od upotrebe rata kao sredstva za rješavanje

međunarodnog sukoba. Prvobitno rat kao takav nije bio zabranjen međunarodnim pravom.239 Navedeno prema Pavišić,B.; Kaznena djela po međunarodnom pravu, Anali Pravnog fakulteta u Zenici,

broj 10., godina 5., fusnota 56.


Nermin Halilagi}

ječnosti za koje je postojalo malo precedenata. Kod pojedinih optužnica za ratne zločine Tribunal je odbijao da osudi optužene nakon što je saslušao dokaze o istov-jetnom ponašanju britanskih i američkih vojnika.240

Suđenje pred Međunarodnim vojnim tribunalom241 u Nirnbergu održano je u periodu od 20. novembra 1945. do 01. oktobra 1946. godine.242 Na pretresu koji je trajao sa prekidima skoro godinu dana odlučivalo se o optužnici savezničkih tuži-laca podnijetoj protiv 22 vodeća funkcionera nacističkog režima u Njemačkoj, na čelu sa Geringom i šest zlogasnih organizacija koje su djelovale u toj državi za djela koja su u ovom aktu označena kao zločinačka. Tribunal je održao 403 javne sjed-nice na kojima je usmeno svjedočilo 33 svjedoka optužbe i 61 svjedok odbrane.243 Presudom Tribunala od 01. oktobra 1946. godine postupak je okončan i izrečene su sljedeće sankcije: na smrtnu kaznu osuđeno je 12 optuženih, na doživotnu robiju 3, na vremenske kazne 4, dok su 3 oslobođeni odgovornosti. Istom odlukom po prvi put proglašeni su odgovornim za počinjena nedjela i proglašeni zločinačkim organizacijama i vodstva četiri od šest optuženih: SS (nezavisne jedinice nacističke partije), SA (vodstvo Nacionalističke partije), SD (Služba sigurnosti) i Gestapo (Ta-jna državna policija).244 Osuđeni su kazne zatvora izdržavali u zatvoru Špandau nad kojim su zajedničku upravu imale sve četiri sile pobjednice.245 Potom su uslijedili i procesi protiv nacističkih liječnika, pravnika i vodećih privrednika, koji će trajati sve do 1949. godine, u Nirnbergu, pa se svi ovi sudski procesi zajedno i zovu „Nirn-berški procesi” („Nurnberger prozesse”). Prvi „Nirnberški proces” se odvijao pred novoformiranim Međunarodnim vojnim sudom (International military tribunal), a potom su „Nirnberški procesi” isključivo odvijaju pred američkim vojnim sudom.

Prema članovima 27. i 28. Statuta za krivična djela navedena Nirnberškom statutu mogu se izreći sljedeće kazne:

1. smrtna kazna,2. druga vrsta kazne (zatvor), 3. konfiskacija imovine.Na osnovu člana 6. Statuta Tribunal u Nirnbergu bio je nadležan za tri kategori-

je međunarodnih krivičnih djela: a) Zločiniprotivmira, poimenice planiranje, pripremanje, poticanje ili poduzi-

manje agresivnoga rata ili rata poduzetog kršenjem međunarodnih ugovora, sporazuma ili jamstava, ili sudjelovanje u zajedničkom planu ili zavjeri za izvršenje bilo čega što je naprijed rečeno.

240 Massidda, P.; Međunarodni krivični sudovi i njihov uticaj na nacionalnu jurisdikciju, „EVROPSKI PRO-STOR PRAVDE“ Tempus projekat Evropske Unije, Zbornik radova, Centar za obuku sudija Republike Crne Gore, Podgorica, 2006., str. 320-255

241 „Mir putem pravde” je bilo geslo prvog procesa nacističkim glavešinama u Nirnbergu.242 Na osnovu odredbe člana 22. Statuta stalno sjedište suda bilo je u Berlinu, gdje su održani i prvi sastanci.

Međutim, istim članom Statuta je određeno da se prvo suđenje održi u Nirnbergu, a ostala u mjestima koja sud odredi. Odluka o održavanju prvog suđenja u Nirnbergu donijeta je zbog simboličnog značaja Nirnberga za nacistički pokret, jer su njegovi početak i kraj vezani za to mjesto. SSSR je inače insistirao da se procesi vode u Berlinu, ali je prevagnulo to što je Palača pravde u Nirnbergu nekim čudom ostala neoštećena u „savezničkim bombardiranjima”, a imala je i veliki zatvor. Osim toga, Nirnberg je bio i grad NSDAP - partijskih kongresa i masovnih okupljanja, pa je imalo i simboličnu dimenziju suditi nacistima baš u ovom gradu.

243 Optužba je priložila 2630 dokaznih materijala, te priložila k tome i 300.000 pravomoćnih izjava nacistič-kih žrtava.

244 Tomić, Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 58.245 Marković,M.; op. cit., Nirnberško... str. 173 – 185.


Nermin Halilagi}

b) Ratnizločini, poimenice kršenje zakona i običaja rata. U Statutu za ta krše-nja je navedeno da uključuju, ali se na njih ne ograničavaju: ubistvo, zlo-stavljanje ili deportaciju na robovski rad ili u bilo koju drugu svrhu civilnog stanovništva okupiranog područja ili na okupiranom području, ubistvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, ili osoba na moru, ubijanje talaca, pljačka-nje javne ili privatne imovine, namjerno razaranje gradova, mjesta ili sela, ili pustošenje neopravdanom vojnom potrebom.246

c) Zločini protiv čovječnosti, poimenice ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deportacija i ostala nečovječna djela, počinjena prema bilo kojem civilnom stanovništvu prije ili za vrijeme trajanja rata, ili progoni zbog političkih, ra-snih ili vjerskih razloga počinjeni u izvršenju nekog zločina koji spada pod nadležnost Tribunala ili u vezi s njime, bez obzira na to da li se time vrše ili ne vrše povrede zakona one zemlje gdje su zločini izvršeni.

Za ovaj rad je posebno interesantan član 6. stav 2. tačka c. ovog Statuta kojim se propisuje krivično djelo zločiniprotivčovječnosti. Glavne karakteristike zločina protiv čovječnosti navedenog u članu 6. Statuta Nirnberškog suda jesu:

1. upućivanje na (bilo koje) civilno stanovništvo, znači da su kažnjivi zločini koji su počinjeni nad vlastitim stanovništvom,

2. postojanje zločina protiv čovječnosti vezano je istovremeno za postojanje druga dva krivična djela u nadležnosti Tribunala u Nirnbergu, tj za ratne zločine i/ili zločine protiv mira,

3. za zločine protiv čovječnosti prije Statuta Nirnberškog suda moglo se pro-goniti i kažnjavati samo u kontekstu rata ili otpočinjanja nezakonite agre-sije, što znači da je izostalo kažnjavanje koje je bilo u interesu pojedinca u vrijeme mira.

Iako „zakoni čovječnosti“ nisu bili precizno pravno definirani u periodu između dva svjetska rata, „na podlozi te ideje i zahtjeva za zaštitom najelementarnijih ljud-skih dobara od najgorih zločina, utemeljenog na strahotama Drugog svjetskog rata, u postupku pred Međunarodnim vojnim sudom podignuta je optužnica i za zločine protiv čovječnosti“.247 Odluka da se zločini protiv čovječnosti uključe u Nirnberški statut i time Međunarodnom vojnom sudu da nadležnost nad ovim zločinima re-zultat je odluke Saveznika da ne ograniče svoja krivična ovlašćenja na one koji su počinili ratne zločine u tradicionalnom smislu, već da uključe i one koji su počini-li druge teške zločine koji spadaju izvan djelokruga tradicionalnih ratnih zločina, kao u slučajevima kada je žrtva lice bez državljanstva, kada je istog državljanstva kao i počinilac ili ima državljanstvo države koja je u savezu sa državom počinioca. Naime, prilikom prikupljanja materijala i dokaza o počinjenim zločinima izdvojila se jedna grupacija pojava koje su bile okarakterisane specifičnim dodatnim elemen-tom – zločini su vršeni u odnosu na sopstvene državljane, kao i lica bez državljanst-va.248 Ovi elementi suštinski su prevagnuli ka izdvajanju zločina protiv čovječnosti iz općeg i dobro poznatog koncepta ratnih zločina. Na ovu odluku utjecale su izjave pojedinih vlada, Londonske međunarodne skupštine i Komisije Ujedinjenih nacija

246 Nirnberški sud je utvrdio da su ova djela bila priznata kao zločini i prije Drugog svjetskog rata i to po običajnom međunarodnom pravu, koje je kodifikovano Četvrtom haškom konvencijom i Ženevskom konvencijom o ratnim zarobljenicima iz 1929. godine.

247 Krapac,D.; Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava, Hrvatski pravni centar, Zagreb, 1995., str. 35.

248 Šurlan,T.; op. cit., str. 202.


Nermin Halilagi}

za ratne zločine,249 a posebno je zaslužan predstavnik SAD-a HerbertPel u Prav-nom komitetu Komisije koji je smatrao da zločin protiv čovječnosti kao samostalno djelo može pod chapeau obuhvatiti i ove aspekte zločina.250 Tako imamo da Statut pored zločina protiv mira i ratnih zločina u užem smislu koji su u glavnim crtama i ranije bili obuhvaćeni pojedinim dokumentima, utvrđuje i novu kategoriju zločina – zločineprotivčovječnosti. Naime, u odnosu na zločine protiv mira i ratnih zlo-čina koji su uglavnom bili već predviđeni Haškim konvencijama iz 1907. godine i Ženevskim konvencijama iz 1929. godine, zločinprotivčovječnosti se prvi put javlja kao međunarodni delikt tek u Statutu i presudi Nirnberškog suda.251 Važno je također istaći činjenicu da je Statut Nirnberškog tribunala prvi međunarodni dokument koji je objedinio sve tada poznate oblike međunarodnih krivičnih djela protiv humanosti i međunarodnog prava.

Zločin protiv čovječnosti u Nirnberškom statutu predstavlja novinu u pravnom reguliranju. Ovo krivično djelo je rezultat pojave masovnog ubijanja pojedinih naro-da i rasa za vrijeme Drugog svjetskog rata,252 a posebno je na utvrđivanje novog krivičnog djela utjecala činjenica da su dotle zakoni ratovanja zabranjivali samo ona kršenja koja su se ticala neprijatelja ili neprijateljskog stanovništva, dok su Nijemci vršili nečovječne akte iz političkih ili rasnih razloga i protiv svojih građana (Jevreja, članova sindikata, socijaldemokrata, komunista, Cigana itd.), kao i protiv drugih lica koja nisu bila zaštićena zakonima ratovanja. Uz to, akti, kao što je proganjanje zbog političkih i ratnih ciljeva, nisu 1945. godine bili zabranjeni, čak ni ako su vršeni pro-tiv civila na okupiranim teritorijama.253 Naime, nedjela koja su počinjena od strane njemačkih zločinaca „u tolikoj su mjeri povrijeđivala osnovne principe humanosti da nisu mogla proći nekažnjeno samo zbog činjenice da, kao takva, nisu bila ukl-jučena, u usku oblast pravila ratnih zločina i isključivu primjenu istih na kontekst međunarodnog vojnog sukoba i na određene kategorije zaštićenih osoba. Zato je analogna primjena Statuta na određene nove modele zabranjenog ponašanja (zločini protiv čovječnosti) bio logičan i potreban korak“.254

Definicija zločina protiv čovječnosti koja je navedena u članu 6. Nirnberškog statuta nesumnjivo je najkarakteristična i najspominjenija definicija ovog krivičnog djela. Međutim, navedena definicija gledano sa stanovišta današnjeg definisanja zločina protiv čovječnosti, oskudna je. Naime, definicija zločina protiv čovječno-sti navedena u Nirnberškom statutu ne sadrži opći pojam, tj. shapeau i posmatrana izolovano ne oslikava specifičnost ovog djela. Karakteristika ove definicije je i to da ona ne upućuje na širi kontekst. Da bi došli do dodatnih karakteristika navedene formulacije neophodno je da bude posmatrana u širem kontekstu cjelokupnog člana 6. koji navodi ne samo zločine protiv čovječnosti nego i druga dva krivična djela. Na osnovu toga dolazimo i do mane ovakvog pristupa jer te karakteristike se protežu i na druga dva krivična djela, te tako može doći i do njihovog preklapanja.

Funkciju općeg pojma zločina protiv čovječnosti vrši stav 1. člana 6. Navede-nim stavom inače uska i nedovoljno određena definicija zločina protiv čovječnosti 249 Vidjeti Schwelb, E.; Crimes Against Humanity, 1946., str. 183-187; vidjeti također Komisija za ratne

zločine para. 174-177.250 Schabas,W.A.; Genocide in International Law, Cambridge, 2000. godine, str. 31.251 Za zločine protiv čovječnosti pojedini autori smatraju da oni ne predstavljaju novu kategoriju međuna-

rodnih krivičnih djela, već samo sublimaciju najvećeg broja njih. Po njima najveću sličnost zločini protiv čovječnosti imaju sa ratnim zločinima, koji su predviđeni u Haškim konvencijama. Profesor Markovićzločine protiv čovječnosti tretira kao „završnu tačku“ već postojećeg prava - Marković,M.; op. cit., Me-đunarodna..., str. 39.

252 Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Krivično..., str. 71. 253 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 78.254 Bassiouni,M.,S.; op. cit., Crimes..., str. 48.


Nermin Halilagi}

dobija objedinjujući element. Stavom 1. člana 6 određuje se da je Sud ustanovljen “kao sud za suđenje i kažnjavanje glavnih ratnih zločinaca zemalja Evropske osovi-ne“. U nastavku rečenice navedeno je također da je Sud “nadležan da sudi i kažnjava lica koja su bilo kao pojedinci, bilo kao članovi organizacije“ izvršili ma koji od navedenih zločina direktno. Navedenim izrazom direktna implicirana pojedinačna odgovornost dodatno je akcentovana. Članom 6. naglašeno je da se ne radi o bilo kojim pojedincima već o „glavni ratni zločinci“. Navedena formulacija dodatno je naglašena zahtjevom da su aktivnosti koje su pojedinci preduzimali bili u „interesu zemalja Evropske osovine“.255 Formulacija „interes zemalja“ prema Bassionu ima funkciju elementa koji u današnjoj redakciju zločina protiv čovječnosti određujemo kao plan ili politika, odnosno zadatak da zločine protiv čovječnosti prikaže ne kao izolovano, sporadično djelo “običnog“ pojedinca, već kao organizovanu akciju drža-ve protiv pojedinca.256 Navedenom formulacijom kao element činjenja zločina protiv čovječnosti uvedeni su plan, politika i klima kao dopunski elementi koji ukazuju na kolektivni karakter ovog djela.257 Uporište za navedenu tvrdnju dodatno pronalazi-mo u posljednjem stavu člana 6. u kome stoji: “vođe, organizatori, podstrekači ili saučesnici, koji su učestvovali u sastavljanju ili izvršenju nekog zajedničkog plana ili zavjere radi izvršenja bilo kojeg od gore pomenutih zločina, odgovorni su za sva djela izvršena u izvođenju takvog plana ma od kojeg lica”.

Prema Bassionuelement zločina protiv čovječnosti koji ga određuje kao međun-arodni zločin jest upravo „state action or policy“. Navedeni autor po postojanju ovog elementa u nirnberškom određenju zločina protiv čovječnosti je izrazito rezolutan. Prema njemu kao najizrazitiji primjer ovoga jeste proganjanje na način na koji je predviđeno u članu 6. Statuta Nirberškog statuta.258 Naime, Bassionuje mišljenja da je kroz proganjanje nadomješteno odsustvo direktnog uvođenja uloge države, kao i neke druge vrste organizovanja i omasovljanja neophodnog za nastanak zločina protiv čovječnosti.259

Mada je ovo prva defincija zločina protiv čovječnosti u cjelini, što smo već naveli, može se slobodno reći da je ona obuhvatila konture, ne samo najtežih kriv-ičnih djela iz ove grupe, kao što je genocid, već i svih drugih krivičnih djela koja će se kasnije pojaviti u međunarodnom i domaćem krivičnom pravu. Radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti predstavljaju prvi spisak konkretnih radnji koje su nabra-jane za ovo djelo. U vrijeme definiranja krivičnog djela zločini protiv čovječnosti nije se znalo ni za jedno konkretno krivično djelo, osim što su za navedene radnje ovog krivičnog djela u cjelini dati dovoljni okviri za njihovo kasnije reguliranje i određivanje, koje još, a čemu smo svjedoci, uvijek traje.260 Statut kao što smo mogli vidjeti poslužio se metodom nabrajanja, ali je definiciju ostavio otvorenom, upuću-jući i na druga nečovječna djela. Gledano kroz historiju navedeni katalog radnji iz-vršenja u svakoj novoj verziji definisanja zločina protiv čovječnosti će biti proširivan od verzije do verzije. Već u prvom sljedećem definisanju zločina protiv čovječnosti odnosno u Zakonu br. 10 Kontrolnog savjeta uvode se zatvaranje, mučenje i silo-vanje.

Statut je predviđao u definiciji zločina protiv čovječnosti dvije kategorije ovog djela i to: kategoriju „ubistvo“ i kategoriju „progona“. U prvu kategoriju „ubistvo“

255 Više o tome Šurlan,T.; op. cit., str. 204.256 BassiouniM.,S.; op. cit., International..., str. 448 - 450.257 Šurlan,T.; op. cit., str. 205.258 BassiouniM.,S.; op. cit., International..., str. 256.259 Ibid., str. 259.260 Ignjatović,A.; op. cit., Pravo..., str. 61.


Nermin Halilagi}

uključena su osnovna djela kao što je ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deport-acija i druga nečovječna djela počinjena protiv civilnog stanovništva. Djelom je nadruginačin ostavljena mogućnost za uvođenje drugih radnji u prvu kategoriju. Prva kategorija radnji izvršenja obuhvata djela koja su uperena na egzistenciju i fizički integritet osobe. Radnje prve kategorije uglavnom trebaju da karakterišu brutalnost, nečovječnost, monstruoznost i sl., te je stoga i njihovo nabrajanje otvoreno u sk-ladu sa pojavljivanjem novih vidova zvjerskog ponašanja prema ljudima.261 Kate-gorija „progon“ odnosno druga kategorija obuhvata ista ova djela ali počinjena na političkim, rasnim ili religijskim osnovama. Navedena tri osnova uvrštena su u nirn-berškoj definiciji, dok je u tokijskoj definiciji zločina protiv čovječnosti izostavljen religijski element kao osnova za proganjanje. Progon podrazumijeva dodatni osnov za krivičnu odgovornost u vezi sa krivičnim djelom zločin protiv čovječnosti, što bi ovdje bio mensreau formi diskriminatorne namjere.262 Također, karakteristika pro-gona jest da po definiciji ne mora sadržavati elemente fizičkog zlostavljanja ljudi. Naime, ukoliko su pojedinci zbog straha od onog što bi ih moglo zadesiti ukoliko ostanu, napuste zemlju smatraće se da su prognani.

Na osnovu Nirnberškog inkriminisanja zločina protiv čovječnosti donijete su i niz posebnih konvencija. To je ponajprije Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine. Navedena Konvencija se danas općenito smatra iskazom općeg običajnog međunarodnog prava.263 Kada govorimo o genocidu neo-phodno je ukazati na činjenicu da Nirnberški statut ne pominje izričito navedeno krivično djelo, ali ga deskriptivno postavlja unutar jedne šire pravne kategorije – zločini protiv čovječnosti.264 Ako uporedimo Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine, odnosno opis radnje koju daje ova konvencija sa radnjom genocida koju daje Nirnberški statut, može se zaključiti da je ova konvenci-ja u pogledu osnovnih elemenata genocida preuzela rješenja iz navedenog statuta. Preciznije rečeno Konvencija je gotovo na istovjetan način odredila genocid na koji je i u Statutu određen.265

Većina od prethodno opisanih radnji izvršenja iz člana 6. stav 3. Statuta Nirn-berškog vojnog suda koje čine supstancu navedenog krivičnog djela, međusobno se prožimaju i prelivaju, stvarajući poteškoće oko uzajamnog razgraničavanja, kako po vrsti tako i po obimu odgovornosti, koju svaka od kategorija propisanih delikata nosi sa sobom.266 Radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti onako kako su opisane u Statutu uglavnom se mogu naći i kod opisa ostala dva krivična djela iz člana 6. Statu-ta, naročito ratnih zločina, a to su: ubistva, zlostavljanje ili odvođenje na prisilni rad civilnog stanovništva ili zbog nekog drugog cilja, stanovništva okupirane teritorije, ubistvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika, ubijanje talaca, namjerno razaranje gra-dova – kao i druge radnje koje se navode u opisu ratnih zločinaca, a koje se svakako mogu podvesti pod „ostala nečovječna djela“.

261 Šurlan,T.; op. cit., str. 208.262 Olusanya,O.; Sentencing War Crimes and Crimes against Humanity under the International Criminal

Tribunal for the Forner Yugoslavia, Europa Law Publishing, Groningen, 2005. godine, str. 30., navedena premaSeizović,Z.; Pojam, bitni elementi i oblici zločina prema čovječnosti prema statutu i praksi Haškog Tribunala, Pravna misao, Sarajevo, 2006., broj 5 – 6, str. 20.

263 Degan, V.,Đ.; op. cit., Međunarodno..., str. 547. 264 U vrijeme definiranja i uvođenja zločina protiv čovječnosti, u Statutu Nirnberškog tribunala se nije znalo

ne samo za genocid, već za bilo koje drugo djelo protiv čovječnosti. Navedeno prema Simović,N.,M.,Blagojević,M.; op. cit., Međunarodno..., str. 22.

265 Kao što navode SimovićiBlagojevićkoncepti genocida i zločina protiv čovječnosti služe zaštiti vitalnih interesa čovjeka koji mogu biti ugroženi različitim vidovima protiv pravnih akata. Simović,N.,M.,Bla-gojević,M.;op. cit., Međunarodno..., str. 22.

266 Palević,M.; op. cit., Značaj..., str. 399.


Nermin Halilagi}

Problem sa ovakvom definicijom zločina protiv čovječnosti je bio u tome što su zločini protiv čovječnosti iako su definisani kao posebno, samostalno djelo morali biti počinjeni u ili u vezi sa izvršenjem zločina protiv mira ili ratnih zločina što je u praksi značilo da su ti zločini mogli biti procesuirani samo u kontekstu rata ili ot-počinjanja nezakonite agresije.267 Tako da je slaba strana ove definicije to što u ovim odredbama zločin protiv čovječnosti stavlja u kontekst druga dva zločina, što nije jasno izvršeno razgraničenje unutar pojedinih grupa, odnosno pojedine kriminalne radnje i postupci se prepliću što neki autori smatraju razumljivim jer „većina ratnih zločina su i zločini protiv čovječnosti, dok su zločini protiv čovječnosti istovremeno i ratni zločini“.268 Drugim riječima, po članu 6. c) - da bi zločini protiv čovječnosti bili u nadležnosti Tribunala u Nirnbergu trebalo je da bude počinjen “u izvršenju ili u vezi sa izvršenjem“ ratnih zločina ili zločina protiv mira. Prema Švelbu (Schwelb) ta međusobna veza znači da su kažnjive samo one zločinačke aktivnosti koje su „neposredno utjecale na interese drugih država“. Funkcija navedenog rješenja jeste u nastojanjima da se zločin protiv čovječnosti stavi pod dejstvo ratnog prava. „Kako je materijalnoprava baza bila u pravilima Haškog prava i (posebno značajno) Mar-tensove klauzule, te kako je preovladalo shvatanje da zločini protiv čovječnosti počinjeni prema sopstvenim državljanima ne mogu figurirati samostalno jer za to nema materialnopravnog utemeljenja, rješenje je pronađeno u vezivanju za ratne zločine prevasodno, a posredno i za zločine protiv mira“.269 Tokom suđenja Nirn-berški sud je nastojao da izbjegne utvrđivanje jasne granice između ratnih zločina i zločina protiv mira, pa je umjesto toga radije utvrdio da su optuženi odgovorni za oba. To je najbolje vidljivo iz broja osuđenih. Naime, samo su dva optužena (Štra-jher – Streicher270 i fon Širah – von Schirach271) krivi za zločine potiv čovječnosti. Za Štrajhera je u presudi rečeno „Štrajherovo proganjanje Jevreja je samo po sebi ratni zločin kao i zločin protiv čovječnosti“. Sa ovom formulacijom se slagao i glavni tužilac Francuske, FransoadeMantona.

Zakoni ratovanja tog vremena su zabranjivali samo ona kršenja koja su se ticala neprijatelja ili neprijateljskog stanovništva, dok su nacisti vršili zločine iz političkih i rasnih razloga, kao i protiv drugih osoba koja nisu zaštićena zakonima ratovanja. Tako su u Statutu po prvi put u jednom međunarodnom aktu navedena nedjela jas-no zabranjena, odnosno okvalifikovana kao protivpravna zbog toga što su učinjena na „političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi“ (član 6. tačka c). Do unošenja elementa diskriminacije u definiciju zločina protiv čovječnosti došlo se pod uticajem jevre-jskih nevladinih organizacija, odnosno zbog diskriminacije koja je bila sprovođena prevashodno prema Jevrejima.272 U tom smislu navedeni element je tipačan primjer

267 Kaseze,A.;op. cit., Međunarodno..., str. 76 – 85.268 Marković,M.; op. cit., Pitanje..., str. 39. 269 Šurlan,T.; op. cit., str. 206.270 Streicher je 25 godina govorio, pisao i propovijedao mržnju protiv Jevreja. Zbog svojih nedjela i općenito

mržnji prema Jevrejima bio je općepoznat kao „neprijatelj Jevreja broj 1.“ Glavni tužitelj u svom slučaju pravosuđa RobertJackson nije tvrdio da je optuženik ubio nekoga, niti da je on osobno počinio bilo koji nasilni čin. Također, optužba nije utvrdila da Streicher imao posebno važno mjesto u njemačkoj vladi. Njegovo podsticanje na ubijanje i istrebljivanje bilo je u ulozi izdavača / urednika tabloida bavarske pod naslovom “Der Stürmer“ tijekom ranih do sredine 1930-ih godina prije nego što je nacistički genocid zapravo počeo. U tom svojstvu, on je napisao dugi niz virulently anti-Semetic editorijala i ‘’vijesti”. Priče, obično uz karikature i druge slike grafički prikazuje Židove na veoma ružan način. To je, prema tu-žiteljstvu, učinilo mnogo na “dehumanizaciji” ciljeva kao i njegovo izobličenje u umu njemačke javnosti. Tako da je to je očigledno gonjenje iz političkih i rasnih razloga, a u vezi sa ratnim zločinima, definiranim Statutom, a to je zločin protiv čovječnosti.

271 VonSchirach je opužen za zločine protiv čovječnosti počinjene u Beču. On je učestovao u deportiranju Jevreja iz Beča mada je znao kakva ih sudbina čeka.

272 Gonjenje Jevreja odnosno mučenje, ubistva, progoni koji su se sastojali iz paljenja i rušenja sinanoga kao i druge svirepe radnje bile su dokazane pred Sudom u svim pojedinostima. O uticaju jevrejskih or-ganizacij, počev od 1942. godine na koncept međunarodnih krivičnih djela i njihovog rada na proširenju


Nermin Halilagi}

unošenja elementa u definiciju zločina protiv čovječnosti na osnovu već postojeće realne, faktičke situacije. Opravdanje za uvođenje elementa diskriminacije pronalaz-imo u činjenici da ovaj element zapravo upućuje prema kome se konkretno sprovode nasumična ubistva, protjerivanje, zatvaranje i sl. odnosno radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Međutim, navedena odredba člana 6. Statuta nikako ne navodi na zaključak da se ranija ubistva, istrebljenja i uništenja nisu vršila na navedenim i sličnim osnovama. Naprotiv, ona su vršena, međutim nisu ni u jednom međun-arodnom dokumentu na način kako je to učinjeno u Nirnberškoj presudi dokazana, obrazložena, niti je za njihove izvršioce određena kazna. Prema dr. AleksandruIg-njatoviću „u nirnberškim načelima su za označavanje zločina koji se vrše i na osn-ovu nacionalnog i etničkog porijekla morala naći mjesto adekvatnija rješenja, jer su nacisti u suštini vršili zločine i na tim osnovama, bez obzira na to što se u njihovim zvaničnim programima ljudi ne dijele na nacionalnoj osnovi. Ustvari, prihvatajući podjele na rase, oni su ljude dijelili po nacionalnoj pripadnosti, što su u praksi svojih zločina i potvrdili“.273 Običajnopravno pravilo ne poznaje diskriminaciju kao konsti-tutivni element općeg pojma zločina protiv čovječnosti. Takav rezultat je proizvod savremenog perioda.274

Druga bitna osobenost definicije zločina protiv čovječnosti odnosi se na njeg-ovu vremensku osobenost. Istina, u Statutu kao što možemo vidjeti nigdje se izričito ne kaže da zločini protiv čovječnosti mogu biti učinjeni u ratu i miru, već „prije ili za vrijeme trajanja rata“. Iz ove odredbe proizlazi, odnosno može se izvući zaključak da je u vrijeme donošenja Statuta bilo sasvim jasno da se zločin protiv čovječnosti može učiniti i u miru odnosno mimo ratnog stanja. Tako se na osnovu navedene formu-lacije „prije ili za vrijeme trajanja rata“ izvodi zaključak da je u vrijeme donošenja Statuta bilo sasvim jasno da se pobrojani zločini mogu vršiti i u miru.275 Ovo je bilo jedino međunarodno krivično djelo iz nadležnosti Međunarodnog vojnog suda koje se moglo izvršiti nezavisno od rata ili oružanog sukoba. Međutim, postoje različita tumačenja na koje se konkretne radnje izvršenja odnosi navedena odrednica. U Kon-trolnom zakonu br. 10 ovakav pristup je napušten. Naime, prevagnulo je shvatanje da je zločin protiv čovječnosti djelo koje se može počiniti i u mirnodopsko vrijeme.

kategorije ratnih zločina vidjeti u : Blozhan,D.; Genocide on Trial – War Crime Trials and Formation of the Holocaust History and Memory, Oxford, 2001, str. 18 – 21.

273 Ignjatović,A.; op. cit., Komandna..., str. 39 - 40.274 Šurlan,T.; op. cit. str. 288 – 289.275 Autori Statuta su bili upoznati sa činjenicom da se zločin protiv čovječnosti može vršiti i nezavisno od

ratnih okolinosti odnosno da se mogu izvršit i u miru. Kao potvrda te činjenice bili su im zločini izvršeni u Njemačkoj, od dolaska nacista na vlast (1933) do 1. septembra 1939. godine, koji se uzima kao zvanič-ni datum početka Drugog svjetskog rata. Ti zločini (Statut ih iznačava kao predratne zločine) su vršeni u sklopu sveobuhvatnijeg plana nacista, koji se odnosio na ostvarivanje tri najvažnije tačke njihovog političkog programa, objelodanjenog u februaru 1920. godine u Minhenu. Riječ je o: 1) ujedinjenju svih Nijemaca u Veliku Njemačku (što je podrazumijevalo potpunu reviziju međunarodnog poretka i ponište-nje odluka Versajskog i Sen-Žermanskog mirovnog ugovora iz 1919. godine); 2) ostvarivanju potpune dominacije arijevske rase u Njemačkoj i 3) proširenju životnog prostora za prehranu i kolonizaciju viška stanovništva Njemačke („prodor na istok“ i zauzimanje žitnica istočne i jugoistočne Evrope). Operativni plan nacista je na internom planu podrazumijevao: 1) učvršćivanje prigrabljene političke vlasti (kroz eliminaciju političke opozicije nacističkom režimu; putem zabrane rada pojedinih stranaka; ukidanjem prava na političko organizovanje; formiranjem logora za političke neistomišljenike; sprovođenjem repre-sije nad članovima drugih političkih organizacija i sindikata, uključujući i politički motivirana ubistva itd.) i 2) sprovođenje rasističke politike (koja se ogledala, između ostalog, i u oduzimanju državljanstva, imovine, rušenju kulturnih i vjerskih objekata, zastrašivanju i ubistvima pripadnika jevrejske zajednice i drugih „nižih rasa“ i grupacija u Njemačkoj). „Opšta ocjena predratnih zločina svela bi se na konstataciju o njihovoj političkoj, rasnoj i vjerskoj motivisanosti koja je determisana karakterom postavljenih ciljeva nacističkog rukovodstva. Oni su činjeni u sklopu šireg plana za ostvarivanje povoljnih vojnopolitičkih i ekonomskih uvjeta za internacionalizaciju „njemačkog pitanja“. Zato se po svojoj kvalitativnoj, ideološ-koj i ciljnoj utemeljenosti oni ne razlikuju od zločina izvršenih u ratnim uslovima. Naprotiv, između njih postoji visok stepen kauzaliteta i komplementarnosti“. Navedeno prama Palević,M.; op. cit., Značaj..., str. 402.


Nermin Halilagi}

Nije slučajno odnosno ne može se smatrati slučajnošću što je u Statutu upotrebljena riječ „prije rata“, jer je Statut rađen u specifičnoj situaciji. Naime, tada se trebalo pri-premiti za suđenje nacističkim zločincima čiji su zločini, odnosno njihov obim kao i njihova vremenska komponenta bili poznati. Tako je bila veoma poznata činjenica da su zločini protiv čovječnosti činjeni još od dolaska Hitlera na vlast 1933. godine, dakle prije rata. Nema sumnje da su politički neistomišljenici odnosno protivnici režima u Njemačkoj ubijani prije rata, da su u velikom broju držani u koncetracionim logorima pod nehumanim uvjetima. Na osnovu navedene formulacije, zločin protiv čovječnosti dobija sasvim novu težinu, odnosno ima daleko širu dimenziju u odnosu na ratne zločine. Nova dimenzija zločina protiv čovječnosti ogleda se u činjenici da se oni mogu vršiti i u doba mira, pa čak i prema sopstvenim građanima. Određeni zločini i prema sopstvenim građanima, odnosno protiv lica koja su bila državljani države kojoj je pripadao i počinilac smatrani su zločinima protiv čovječnosti što je bila inovativna crta u Nirnberškoj povelji. Presudom je potvrđeno da su nacisti u skladu sa svojom rasističkom ideologijom činili zločine prema Jevrejima, Cigani-ma i drugima na rasnoj i vjerskoj osnovi, kao i prema svojim neistomišljenicima u Njemačkoj na političkoj osnovi. To implicitno znači da se ratni zločini mogu vršiti samo prema neprijateljskoj strani, dok s druge strane, zločin protiv čovječnosti i u praksi i u procesu kodifikacije ima tendenciju da se proširi, prije svega u vremenu, a samim tim i u prostoru. Tako da djela koje se podvode pod zločin protiv čovječnosti mogu biti izvršena u bilo koje vrijeme i u bilo kojim uvjetima, bez obzira da li se radi o oružanom sukobu ili ne. Međutim, zbog toga što nisu bili predviđeni ni u ka-kvim konvencijama prije 1945. godine, bilo je predviđeno da nadležnost Tribunala bude akcesorne naravi i to ukoliko su oni bili počinjeni u izvršenju zločina agresije ili ratnih zločina. Nirnberški sud je na taj način praktično ograničio navedenu os-obenost definicije zločina protiv čovječnosti na način što je u odnosu na događaje prije rata stao na stajalište da nije bilo zadovoljavajućih dokaza koji bi potvrdili da je ovo krivično djelo činjeno prije rata u njemačkoj agresiji ili u vezi s njom.276 Naime, Nirnberški sud je tada zauzimajući stav prema kojem nisu pruženi dokazi o tome da su zločini protiv čovječnosti činjeni prije rata u vršenju njemačke agresije ili u vezi s njom, suzio opseg zločina protiv čovječnosti. Tako su svi zločini koje su počinile na-cističke vlasti u Njemačkoj prije 1. septembra 1939. godine do njemačke kapitulacije u maju 1945. godine bili isključeni iz Nirnberškog suđenja.277 Razloge za ovakvo postupanje Nirnberški sud je obrazložio u svojoj presudi.278 Na ovaj način zločini protiv čovječnosti dobijaju specifičnu vremensku dimenziju, tj vezujući ih isključivo za doba rata, Nirnberški sud je ovu kategoriju međunarodnih krivičnih djela gotovo 276 Nirnberški sud je u presudi istakao: „Da bi predstavljale zločine protiv čovječnosti, radnje izvršene prije

izbijanja rata moraju biti neki od zločina u nadležnosti IMT-a ili povezane s takvim zločinom. IMT smatra da, bez obzira na to koliko su mnogi od tih zločina bli odvratni i strašni, nije na zadovoljavajući način dokazano da su vršeni u vezi s bili kojim od ovih zločina. Zbog toga IMT ne može izreći načelnu tvrdnju da radnje izvršene prije 1939. predstavljaju zločine protiv čovječnosti u značenju koje im daje Povelja”.

277 Vasiljević,V.; op. cit., Suđenje..., str. 305 – 334.278 Što se tiče zločina protiv čovječnosti, nema sumnje da su politički protivnici u Njemačkoj bili ubijani

prije rata, da su mnogi od njih držani u koncentracionim logorima u uvjetima velikog užasa i svireposti. Politika terora je svakako izvođena u velikoj razmjeri i u mnogim slučajevima bila je organizovana i sis-tematska. Proganjanje Jevreja je također utvrđeno da se odvijalo u periodu prije rata. Međutim, da bi sve te navedene radnje, odnosno zločini učinjeni prije rata, predstavljali zločine protiv čovječnosti, trebalo bi da su učinjeni radi izvršenja ili u vezi sa ma kojim od zločina za koje je nadležan ovaj Tribunal. Tribunal je mišljenja da, ma koliko uzbuđujući i gnusni bili zločini počinjeni prije početka rata, nije dovoljno do-kazano da su oni činjeni u izvršenju ili u vezi sa bilo kojim od takvih zločina. Zbog toga Tribunal ne može izreći opću tvrdnju da su djela, izvršena prije 1. septembra 1939. godine, bili zločini protiv čovječnosti u smislu ovog Statuta. Ali od početka rata 1939. godine, ratni zločini su vršeni u velikoj razmjeri i oni su također bili zločini protiv čovječnosti. Zločini koji su počinjeni poslije početka rata, a koji se u opužnici navode i stavljaju na teret optuženim, ukoliko nisu sačinjavali ratne zločine, oni su svi onda činjeni radi vršenja ili su u vezi sa agresorskim ratom i stoga predstavljaju zločine protiv čovječnosti. Navedeno pre-maZvonimir,T.; op. cit., Nirnberška..., str. 136 - 137.


Nermin Halilagi}

izjednačio sa ratnim zločinima. Međutim, upravo bi izvjesna „vremenska univerzal-nost“ zločina protiv čovječnosti mogla biti onaj suštinski element koji ih odlikuje i odvaja od ratnih zločina.279 A, kada je u pitanju rasprostranjenost, veoma je važna mogućnost da se međunarodnopravno može odgovarati i za zločine koje politički i vojni organi izvršavaju na svojoj teritoriji, prema svojim građanima.280

U Nirnberškoj definiciji zločina protiv čovječnosti kao njegov element usvojen je i primat međunarodnog prava te bi to bio treća važna karakeristika ovog zločina. Kada je riječ o trećoj važnoj karakteristici zločina protiv čovječnosti, ona se uočava tek pažljivom analizom neupadljive odredbe člana 6. Statuta, kojom se propisuje nadležnost suda za „zločine koji spadaju u nadležnost suda... bez obzira da li se time vrše ili ne vrše povrede zakona one zemlje gdje su izvršeni“, odnosno da li ovi zločini predstavljaju krivično djelo po zakonu države po kojoj su počinjeni, kao i po zakonu države učinioca djela. Shodno tome za procusuiranje je nevažno da li je radnjama izvršenja došlo do povrede zakona zemlje u kojoj su zločini izvršeni. Navedeno obilježje zločina protiv čovječnosti je direktna posljedica zakonodavne podloge za izvršenje zločina protiv čovječnosti u nacističkoj Njemačkoj. Naime, nacisti su u predratnom periodu u Njemačkoj donijeli veći broj zakona kojima je bila omogućena lege artis diskriminacija Jevreja, njihovo ubijanje, protjerivanje, oduzimanje imovine. Tako da je bilo neophodno u definiciji zločina protiv čovječno-sti poništiti dejstvo tih zakona.281 Zahvaljujući ovom elementu u definiciji zločina protiv čovječnosti koji je dobio status konstitutivnog elementa Nirnberškom presu-dom su osuđeni zločinci nacističke Njemačke, bez obzira što je njihova odbrana bila da po zakonima Njemačke i države u kojima su zločini počinjeni, ovi zločini nisu bili predviđeni kao krivična djela.282 Navedenim elementom zločina protiv čovječno-sti se uspostavlja princip supremacije međunarodnog prava u odnosu na nacionalna zakonodavstva, odnosno još preciznije rečeno, utvrđuje se prioritet međunarodnog prava u odnosu na domaće zakonodavstvo države učinioca međunarodnog krivičnog djela, što također predstavlja i bitnu karakteristiku genocida.283 Ovaj princip će biti ugrađen u pojam genocida i predstavljat će jednu od njegovih najvažnijih karakteris-tika,284 dok se u definicije zločina protiv čovječnosti koje su nastale poslije nirnberšk-og suđenja više nije unosio.

Zbog svega navedenog, kao i zbog masovnosti, sistematičnosti i orginalnosti vršenja, mišljenja smo da je zločin protiv čovječnosti imao posebnu težinu u obil-ježavanju epohe Drugog svjetskog rata. Osim toga definicija zločina protiv čov-ječnosti prema Statutu Suda u Nirnbergu služi kao potvrda običajnopravnog statusa zločina protiv čovječnosti u radu Tribunala za bivšu Jugoslaviju.285

Najzad, valja spomenuti i još neke odredbe Statuta koje su od principijelnog značaja. Tako prema članu 8. Statuta okrivljenog ne oslobađa od odgovornosti čin-jenica da je radio po naređenju svoje vlade ili svog pretpostavljenog, ali se ta okol-nost može uvažiti kao razlog za ublažavanje kazne. Član 9. Statuta propisuje da sud može prilikom suđenja bilo kojem pojedinom članu bilo koje grupe ili organizacije, proglasiti da je grupa ili organizacija kojoj je pojedinac pripadao kao član bila zlo-

279 Pajić,Z.; Tumačenje zločina protiv čovječnosti na Nirnberškom procesu, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Univerzitet u Sarajevu, broj XXXVIII, Sarajevo, 1991., str. 130

280 Ibid.281 Šurlan,T.; op. cit. str. 207.282 Ignjatović,A.; op. cit., Pravo..., str. 62.283 Ignjatović,A.; op. cit., Komandna..., str. 36-37.284 Palević,M.; op. cit., Značaj..., str. 402.285 Pogledati predmet Tadić koji se smatra kamenom temeljecem u savremenom procesuiranju zločina protiv

čovječnosti.


Nermin Halilagi}

činačka organizacija. U takvom slučaju nadležna državna vlast svake od potpisni-ca Sporazuma ima pravo da izvede pojedinca zbog članstva u toj organizaciji pred građanski, vojni ili okupacioni sud.

Važno je također istaći da je prema članu 19. Tribunal imao pravo za slobodnu ocjenu dokaza i u tome nije bio vezan formalnim pravilima dokaznog postupka. Zah-valjujući članu 12. Statuta, Tribunal je bio ovlašten voditi postupak protiv optuženi-ka u njegovoj odsutnosti.286 U pogledu mjesne nadležnosti Tribunal je bio ovlašten za suđenje počiniocima ratnih zločina tokom Drugog svjetskog rata „čija krivična djela nemaju neku posebnu geografsku opredjeljenost i bez obzira na to da li će biti optuženi pojedinačno, ili kao članovi organizacije ili grupe, ili u oba svojstva“.287

Na kraju ćemo još jednom istaći veliki doprinos Nirnberškog i Tokijskog suda razvoju međunarodnog krivičnog prava, koji se ogleda u sljedećem:

1. Po prvi put napušta se pravilo da jurisdiksija za gonjenje i kažnjavanja me-đunarodnih zločina pripada isključivo državama;

2. Nirnberškom poveljom propisuju se nova krivična djela: zločin protiv čo-vječnosti i zločin protiv mira;

3. Ukida se mogućnost odbrane po osnovu izvršenja pretpostavljenog starješine;4. Utvrđuje se odgovornost šefa države čime se doprinosi razvoju principa

vladavine prava na međunarodnom nivou.Također, velika zasluga navedenih sudova ogleda se i u tome da oni predstavl-

jaju temelje osnivanja MKSJ-a i MKSR-a, a kasnije ostalih hibridnih međunarodnih sudova i stalne institucije Međunarodnog krivičnog suda.

2. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA NACRTIMA KODEKSA ZLOČINA PROTIV MIRA I SIGURNOSTI

Komisija UN za međunarodno pravo je 1991. godine izradila Nacrt kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva. Navedeni Nacrt je sadržavao ra-zličit katalog mađunarodnih krivičnih djela u odnosu na uobičajeni i općeprihvaćeni. Karakteristično za zločin protiv čovječnosti definisan u Nacrtu kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva jest da se on ne pojavljuje pod tim imenom. Naime, krivično djelo koje je pandam zločinu protiv čovječnosti u ovom nacrtu nosi naziv „sistematsko i masovno kršenje ljudskih prava“. Navedeno krivično djelo je predviđeno u članu 21. Nacrta kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čov-ječanstva sljedećom formulacijom:

„Lice koje počini ili naredi činjenje bilo koje od sljedećih kršenja ljudskih pra-va:

a) ubistvo,b) mučenje,

286 Takvo suđenje je bilo održano MartinuBormanu, kojem je bila izrečena smrtna kazna. Tek naknadno je nepobitno utvrđeno da je on poginuo pri povlačenju iz Berlina.

287 Grupa autora, Građa međunarodnog javnog prava, Novi Sad, 1980. godine, str. 537-570. Navedeno prema Nikač,Ž.; Saradnja Republike Srbije (SCG) sa Haškim tribunalom, sa osvrtom na mjesto i ulogu MUP-a Republike Srbije, Primjena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim zakonodavstvima, Tara, 2005., str. 434.


Nermin Halilagi}

c) uspostavljanje ili održavanje nad licima robovskog položaja, služenja ili prisilne radne snage,

d) protjerivanje na socijalnoj, političkoj, rasnoj, religijskoj ili kulturnoj osnovi sistematskog manira ili na masovan način,

e) deportacija ili prisilno premještanje stanovništva biće, ukoliko je presuđe-no, osuđeno na...“

Također, za ovo djelo jeste karakteristično da u svojoj listi radnji izvršenja nije sadržavao i aparthejd uprkos tome da je Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina aparthejda odredila aparthejd kao zločin protiv čovječnosti. Naime, aparthe-jd je bio definisan u članu 20. Nacrta kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva, te ni na koji način nije bio povezan sa krivičnim djelom „sistematsko i masovno kršenje ljudskih prava“ koje je kao što smo rekli pandam zločinu protiv čovječnosti.

Komisija za međunarodno pravo je 1996. godine predložila novu verziju Nacrta kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva. U ovom prijedlogu vra-ćena je terminologija zločina protiv čovječnosti. Zločin protiv čovječnosti u novoj verziji Nacrta kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva određen je u članu 18. na sljedeći način:

“Zločin protiv čovječnosti označava bilo koju od sljedećih radnji kada je počin-jena na sistematičan način ili u velikom obimu i kada je podsticana ili naređena od strane vlade ili bilo koje organizacije ili grupe:

a) ubistvo,b) istrebljenje,c) mučenje,d) porobljavanje,e) protjerivanje na političkoj, rasnoj, religijskoj ili etničkoj osnovi,f) institucionalizavana diskriminacija na rasnoj, etničkoj ili religijskoj osnovi

koja dovodi do kršenja fundamentalnih ljudskih prava i sloboda i rezultira u ozbiljnom djelu populacije,

g) samovoljno deportovanje ili prisilno premještanje stanovništva,h) samovoljno zatvaranje,i) prisilno nestajanje lica,j) silovanje, prisilna prostitucija i drugi oblici seksualnog zlostavljanja,k) drugi nehumani postupci koji dovode do ozbiljnih oštećenja psihičk-

og ili mentalnog integriteta, zdravlja ili ljudskog dostojanstva, kao što su osakaćenja ili ozbiljne tjelesne povrede”.

Navedena definicija zločina protiv čovječnosti predstavlja definiciju koja na na-jbolji način oslikava ovo krivično djelo kao pojavu koja se često ponavljala u savre-menom životu međunarodne zajednice.288 U odnosu na definiciju zločina protiv čov-ječnosti iz Nirnberškog Statuta, definicija Nacrta kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva iz 1996. godine rasterećenija je konkretnih događaja koje

288 Više o tome Šurlan,T. ; op.cit., str. 219.


Nermin Halilagi}

bi trebalo da obuhvati, te tako slobodnija i izričitija.289 Kada posmatramo definiciju zločina protiv čovječnosti u Rimskom statutu u odnosu na nju drskija je i rezolutni-ja, odnosno označava pristup za koji je međunarodna zajednica u vrijeme kreiranja Rimskog statuta nije bila spremna.290

Mada navedeni nacrti nikad nisu ozvaničeni oni su ipak ostavili traga u razvoju zločina protiv čovječnosti. Trag se ogledao ne samo kao dopuna materijala za teori-jsko uobličavanje i analizu, već i u rezonovanju suda.291 U više predmeta ad hoc Tri-bunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu sudska vijeća su se pozivala na Nacrt kodeksa iz 1996. godine. Kao primjer toga navest ćemo stav vijeća u predmetu Furunđija u kojem se u paragrafu 227. kaže:

“Pretresno vijeće smatra da je nacrt kodeksa autoritativan međunarodni instru-ment koji, zavisno od konkretnog pitanja o kome se raspravlja, može (1) predstavl-jati dokaz o tome što je običajno pravo ili (2) osvjetliti pravila običajnog prava čiji sadržaj nije izvjestan ili je tek u fazi formiranja ili, ako ništa drugo (3) ukazati na mišljenja eminentnih autora koji predstavljaju velike pravne sisteme svijeta…”

3. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM SUDU ZA TEŠKA KRŠENJA MEĐUNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA NA PODRUČJU BIVŠE JUGOSLAVIJE OD GODINE 1991. (HAŠKI SUD, MKSJ, ICTY)292

Događaji na području bivše Jugoslavije i Ruande imali su izuzetno jak utje-caj na razvoj običajnog humanitarnog prava i njegovu primjenu na nemeđunarodne oružane sukobe. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju293 i Međunarodni 289 Ibid.str. 219.290 Ibid.str. 219.291 Bassiouni,M.,S. ; op. cit., Crimes..., str. 178.292 Naziv ovoga suda na engleskom jeziku je The International Tribunal for the Prosecution of Persons Res-

ponsible for Serious Violations of International Humanitarian Law Committed in the Territory of Former Yugoslavia since 1991., stoga i kratica ICTY.

293 Literatura o Haškom tribunalu i njegovom radu je ogromna u šta se možemo uvjeriti u nastavku rada. Općenito o međunarodnim krivičnim ad hoc tribunalima za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, vidi primjerice sljedeće autore: ShragaDaphna,ZacklinRalph: The International Criminal Tribunal for the Former Yu-goslavia, European Journal of International Law 1/1994, pp. 360-380, www.ejil.org/pdfs/5/1/1248.pdf; Arbour,Louise,The International Tribunals for Serious Violations of International Humanitarian Law in the Former Yugoslavia and Rwanda, McGill Law Journal, vol. 46, br. 1, 2000., str. 195 – 201; Id., The Prosecution of International Crimes: Prospects and Pitfalls, Washington University Journal of Law & Policy, vol. 13, 1999., str. 13 – 25; Bassiouni,M.Cherif, The Law of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Transnational Publishers, New York, 1996., str. 293 – 337; Blewit,T.Graham,Ad Hoc Tribunals Half A Century After Nürnberg, Military Law Review, vol. 149, 1995., str. 101 – 105; Cassese, Antonio, On the Current Trends towards Criminal Prosecution and Punishment of Breaches of International Humanitarian Law, European Journal of International Law, vol. 9, br. 1, 1998., str. 5 – 6; Cissé, Catherine, The International Tribunals for the Former Yugoslavia and Rwanda: Some Elements of Comparison, Transnational Law & Contemporary Problems, vol. 7, 1997., str. 103 – 118; Dörmann,Knut,Contributions by the Ad hoc Tribunals for the Former Yugoslavia and Rwanda to the Ongoing Work on Elements of Crimes in the Context of the ICC, American Society of International Law Proceedings, vol. 96, 2002., str. 284 – 286; Fenrick, William J., The Application of the Geneva Convention by the Interna-tional Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, International Review of the Red Cross, vol. 81, br. 834, 1999., str. 317 – 329; Hochkammer,A.Karl, The Yugoslav War Crimes Tribunal: The Compatibility of Peace, Politics and International Law, Vanderbilt Journal of Transnational Law, vol. 28, 1995., str. 119 – 146; Jones,JohnR.W.D., The Practice of the International Criminal Tribunals for the Former Yugosla-via and Rwanda, Transnational Publishers, New York, 1998., str. 4 – 7; Lakatos,C.Alex, Evaluating the Rules of Procedure and Evidence for the International Tribunal for the Former Yugoslavia: Pored ostalog vidi i: VukasovićVid: International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Međunarodni problemi 1/1994, str. 9-22; VasilijevićVladan: The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia: a


Nermin Halilagi}

krivični sud za Ruandu294 (MKSR, ICTR)295, kao i ostali ad hoc sudovi osnovani pot-kraj prošlog stoljeća otvorili su gotovo napušteni proces uspostavljanja odgovornosti za ratne zločine pokrenut u Nirnbergu poslije Drugog svjetskog rata. Za razliku od Nirnberškog i Tokijskog suda koji su sudili malom i pažljivo odabranom broju na-jviših državnih i vojnih dužnosnika poraženih zemalja (Njemačka i Japan), MKSJ je utemeljen s potpuno različitom namjerom. Naime, navedeni tribunal utemeljen je s prvobitnom namjerom da sudi svim učiniteljima krivičnih djela predviđenih u njegovom Statutu ili da nadgleda njihovo suđenje pred domaćim sudovima.296

Rezimirajući cjelokupnu djelatnost Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Ju-goslaviju da se uočiti da su neki od primjenjivanih pravnih instituta izazvali veliku pažnju ne samo stručne javnosti nego i samih sudskih vijeća. Kao prvi međunarodni tribunal nakon nirnberških i tokijskih suđenja održanih po okončanju Drugog svetsk-og rata, MKSJ je obavio mnogo pripremnog posla za procese koji su usljedili u Ru-andi, Sijera Leoneu, a sada i pred Međunarodnim krivičnim sudom (MKS) – prvim univerzalnim svetskim sudom za ratne zločine. Donoseći presude u predmetima u kojima su postupali, ne samo da su bili u prilici da budu prvi koji će riješiti određeno pravno pitanje, odnosno primjeniti neki pravni institut, te na taj način ostaviti trajan utjecaj na njegovu primjenu u budućnosti, već i da u odsustvu konkretnih rješenja u šta ćemo se uvjeriti u nastavku rada i sami stvaraju pravila. Kao primjer toga navest ćemo predmet KordićiČerkezgdje je Pretresno vijeće bilo prvo od međunarodnih sudova pozvano da da definiciju zatvaranja. Također, posebno bi smo naglasili ulogu Tribunala na utvrđivanju historijskih činjenica. Naime, neki nalazi u presudama Tri-bunala su prihvaćeni kao istina u skoro cijelom regionu.297 Najočigledniji primjer je,

Challenge to the World Community and a Conformation of the Value of its Legal Order, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo 1-2/1994, str. 33-57; FenrickW.J.: Some International Law problems relat-ed to prosecution before the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, Duke Journal of Comparative & International Law, 6/1995, pp. 103-125; VasilijevićVladanA. (ur.): Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju: karakteristike i procedure, Beograd 1996; MilojevićMomir: Osnivanje međunarodnog krivičnog suda, Međunarodno krivičnopravna pitanja i Haški tribunal, ur. S. Taboroši, Beograd 1997, 91-114; VasilijevićVladan: Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju i kažn-javanje za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava, u Humanitarno pravo - savremena teorija i praksa, ur. K.Obradović, Beograd 1997; str. pp. 365-421; RobinsonPartickL.: Ensuring Fair and Ex-peditious Trials at the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, European Journal of International Law 3/2000, pp. 569-589, www.ejil.org/pdfs/11/3/543.pdf; AckermanJ.E., O’Sullivan E.: Praksa i procedura Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Sarajevo 2002; JovanovićIvan: Rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, saradnja sa Srbijom i Crnom Gorom, suđenja za ratne zločine pred domaćim pravosuđem, Godišnjak Udruženja za međunarodno pravo Srbije i Crne Gore 2000-2003, Beograd 2004, str. 187- 222; BandovićIgor (prir.): Rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i domaćih sudova za ratne zločine, Beograd 2005; i dr.

294 Više o tom sudu i samom genocidu u Ruandi: ShragaDaphna,ZacklinRalph: The International Crim-inal Tribunal for Rwanda, European Journal for International Law 4/1996, pp. 501-518, www.ejil.org/pdfs/7/4/1390.pdf; AkhavanPayam: The International Criminal Tribunal for Rwanda: The Politics and Pragmatics of Punishment, American Journal of International Law 3/1996, pp. 501-510; KrivokapićBo-ris: Međunarodni krivični tribunal za Ruandu, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo 1/1997, str. 73-89; Chris Maina Peter: The International Criminal for Rwanda: bringing the killers to look, Interna-tional Review of the Red Cross No. 321/1997, pp. 695-704.

295 Engl. TheInternationalCriminalTribunalforRwanda(ICTR).296 Cilj Tribunala za bivšu Jugoslaviju je bio da se sudi onima koji su osumnjičeni da snose najveću odgo-

vornost za zlodela počinjena tokom balkanskih ratova vođenih početkom devedesetih. Time bi se žrtvama obezbedila pravda, dalji zločini bi se sprečili, a doprinelo bi se miru i pomirenju u regiji.

297 Dana 6. jula 1995, srebreničku enklavu napala je vojska bosanskih Srba. U to vrijeme, enklava je na osnovu Rezolucije 819 Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija bila proglašena zaštićenom zonom koja ne smije biti izložena nikakvoj vojnoj ofanzivi, niti kakvom drugom neprijateljskom činu. Napad je trajao do 11. jula 1995, kojeg datuma je Srebrenica pala u ruke snaga bosanskih Srba. Nakon pada enklave uslijedio je bijeg hiljada muslimanskih civila: jedni su potražili sklonište u bazi UN-a u Potočarima, a drugi, njih oko petnaest hiljada, bježali su kroz šumu u pravcu Tuzle, odnosno teritorija pod kontrolom bosanske vlade. Nakon što su ih pripadnici vojske i policije bosanskih Srba odvojili od žena i djece, jedan je broj muslimanskih muškaraca, koji su potražili sklonište u Potočarima, autobusima iz enklave odvezen na razne lokacije kako bi tamo bio pogubljen. Od onih muškaraca koji su bježali u pravcu Tuzle,veliki je broj uhvatila vojska ili policija bosanskih Srba ili su se predali. Neki su pogubljeni na licu mjesta, a drugi su


Nermin Halilagi}

naravno, genocid u Srebrenici.298 U svojoj historijskoj presudi u predmetu RadislavKrstić,299 sudije Tribunala su potvrdile da zločini počinjeni u Srebrenici 1995. godine predstavljaju genocid.300 Skoro niko na području bivše Jugoslavije danas to ne ospo-rava. Uz to, velika zasluga Tribunala ogleda se u tome što je sačinio i autoritativan prikaz korijena sukoba na području bivše Jugoslavije i detaljno opisao sistematsku politiku progona bosanskih Muslimana od strane srpskih policijskih i vojnih vlasti u Bosni. Ova slika je opširnija od bilo kojeg dosadašnjeg razmatranja domaćih suđen-ja za masovne zločine. Imajući u vidu doseg presude Tadiću, historičar i svjedok ekspert MKSJ RobertDonia kaže sljedeće: „Ova vijeća su napravila historije koje su ne samo vjerodostojne i čitljive, već i preko potrebne za razumijevanje toka konf-likata u 1990.-im godinama na prostoru bivše Jugoslavije“.301

Mišljenja smo da krivično gonjenje i sudsko procesuiranje odgovornih za teške zločine konkretno zločina protiv čovječnosti i drugih međunarodnih zločina prop-isanih statutima ad hoc tribunala i Međunarodnog krivičnog suda do sada se pokaza-lo veoma sporim ukoliko se uzme u obzir činjenica da se npr. general VRS-a Ratko Mladić kao i bivši predsjednik RS-a i Srpske demokratske stranke RadovanKarađićposlije sedamnaest godina nakon genocida u Srebrenici tek nalaze na optuženičkoj klupi. Za sve žrtve u BiH to je zaista poražavajuća činjenica.

U periodu od 1991. prilikom raspada Socijalističke Federativne Republike Ju-goslavije njena teritorija bila je poprište oružanih sukoba u kojima su učinjena teška, sistematska i masovna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, a kao posljedica

razvrstani u grupe i na kraju ubijeni na raznim lokacijama. Riječ je, ponajprije, o farmi Branjevo u Pilici, gdje su, prema iskazu optuženog na raspravi, vojnici jedinice kojoj je pripadao i sam optuženi pogubili oko 1.000 Muslimana; DraženErdemovićje priznao svoje učešće u tim masakrima. Ekshumacijama koje su vršene na licu mjesta otkrivena su 153 leša, od kojih je polovica imala ruke vezane na leđima, te lične karte koje su pripadale žrtvama, bosanskim Muslimanima rodom iz srebreničke regije. Istragom na licu mjesta došlo se i do “određene količine odjeće, cipela, ljudskih ostataka, što sve ukazuje na to da se u bliz-ini nalazi masovna grobnica.”Postojanje te masovne grobnice je uostalom potvrđeno i zračnim snimcima koji su sačinjeni na dan kad su se desili događaji, a Vijeću su prikazani na raspravi 19. novembra. Drugo takvo mjesto je društveni dom u Pilici u opštini Zvornik gdje su pripadnici X diverzantskog odreda, pre-ma iskazu optuženog, pogubili oko 500 Muslimana. Ujutro 16. jula, DraženErdemovići sedam pripadni-ka X diverzantskog odreda vojske bosanskih Srba dobili su naređenje da napuste bazu u Vlasenici i odu na farmu u Pilicu, sjeverozapadno od Zvornika. Po dolasku na određeno mjesto, njihovi nadređeni su ih obavijestili da će iz Srebrenice tokom cijelog dana stizati autobusi sa civilima, bosanskim Muslimanima, starim od 17 do 60 godina, koji su se predali policiji ili vojsci bosanskih Srba. U 10 sati ujutro, pripadnici vojne policije počeli su iz prvih autobusa u grupama po deset izvoditi civile, sve muškarce, i sprovoditi ih do polja u blizini gospodarskih zgrada gdje su ih zatim postrojili leđima okrenute streljačkom vodu. Streljački vod u sastavu pripadnika X diverzantskog odreda, među kojima je bio i DraženErdemović, ih je zatim streljao, i to, u slučaju optuženog, iz automatskog oružja. Smaknuća su se nastavila do otpri-like 15 sati.Optuženi je procijenio da je bilo ukupno dvadesetak autobusa s otprilike po 60 muškaraca i dječaka. Takođe procjenjuje da je on sam ubio oko 70 osoba. - Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Erdemović, str. 32-33.

298 12 decembra 2012 godine Pretresno vijeće Haškog tribunala osudilo je ZdravkaTolimira na doživotnu kaznu zatvora za učešće u genocidu, istrebljenju, progonu i prisilnom premještanju Bošnjaka iz Sre-brenice i Žepe u julu 1995. godine. Prema presudiTolimiru, snage VRS-a su sistematski pogubile oko 7.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice na više lokacija u okolini Zvornika i Bratunca u danima pošto su 11. jula 1995. zauzele tu enklavu koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN). “Sudačka većina je uzela u obzir doprinos optuženog stravičnim masovnim strijeljanjima muškaraca i dječaka, te krajnju patnju 30 do 35 hiljada žena i djece u Srebrenici”, rekao je predsjedavajući Pretresnog vijeća ChristophFlügge.

299 General RadislavKrstićje jedan od prvih visokorangiranih počinilaca koje je 1998. godine NATO uhap-sio i odveo u Hag.

300 Nakon sto je Srebrenica pala u ruke Srpskih snaga, koje su je do tada opsjedale, u julu 1995 godine, zaista užasan masakr dogodio nad Muslimanskom populacijom. Dokazi koji su predočeni tužiocu opisuju scene nezamislivog divljaštva. Hiljade muškaraca smaknuto i zakopano u masovne grobnice, stotine živih za-kopanih, žene i muškarci mučeni i zaklani, djeca ubijena pred očima svojih majki, djed koji je natjeran da jede jetru svoga unuka. Ovo su scene iz pakla, napisane na najtamnijim stranicama ljudske istorije - ovo su riječi sudca Fuada Riada, Haški trubunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

301 Donia, R.; “Encountering the Past: History at the Yugoslav War Crimes Tribunal”, 11 J.Int’l Institute 2, 2004.


Nermin Halilagi}

rata izgubljeni su mnogi ljudski životi, brojno stanovništvo je izbjeglo ili raseljeno, veliki broj osoba se još uvijek vode kao nestali, te su učinjene i druge teške povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda.

Bosna i Hercegovina, Ahmići, 1993. godina

Oružani sukobi ugrožavali su ne samo mjesno stanovništvo, izloženo brutalnim nasiljima, nego i osoblje Ujedinjenih naroda. Sva ta stradanja nezamisliva da se opet dešavaju u Evropi navele su UN na aktivnosti radi zaštite normi međunarodnoga humanitarnog prava. Vijeće sigurnosti je rezolucijom 764 (1992) od 13. jula 1992. potvrdilo kako su sve strane u sukobu dužne postupati u skladu sa svojim obveza-ma prema međunarodnom humanitarnom pravu, a osobito prema Ženevskim kon-vencijama od 12. augusta 1949, podsjećajući kako se odgovornima za protupravno ponašanje smatraju osobe koje teško krše te konvencije ili naređuju njihovo kršenje. Ženevske je konvencije i Dopunske protokole I i II bivša SFRJ ratificirala 21. aprila 1950. odnosno 11. juna 1979., a temeljem sukcesije one su ostale obveznima i za države nastale nakon njezina raspada, tako da ih je i BiH preuzela 31. decembra 1992. Međutim, obim zločina kao i nespremnost nacionalnih pravosuđa da progone počinitelje tih zločina doveo je do osnivanja prvog međunarodnog krivičnog suda za ratne zločine nakon Drugog svjetskog rata koji će suditi pojedincima za teška kršenja međunarodnog prava,302 do kojih je došlo na teritoriji bivše Jugoslavije od

302 Prilikom glasanja o osnivanju MKSJ 25. maja 1993. godine veoma je upečatljiva izjava koju je tom prilikom dala MadeleineAlbright, ambasador SAD : “Ovim činom žrtvama poručujemo: vaša agonija,


Nermin Halilagi}

1. januara 1991. godine.303 Sve fizičke osobe, bez obzira na državljanstvo podliježu sudbenosti MKSJ.

Tribunal je osnovan jednoglasnom Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti od 25. maja 1993. godine, a temeljem prijedloga Glavnog Sekretara Ujedinjenih naroda,304 sa ciljem „zaustavljanja počinjenja takvih krivičnih djela i poduzimanja efikasnih mjera u dovođenju osoba koje su odgovorne za iste pred lice pravde“ i „doprinošenju obnovi i održanju mira“.305 „Petnaest glasova za, nijedan protiv, nema suzdržanih, Rezolucuja je jednoglasno prihvaćena“. Tako je 25. maja 1993. godine Ruski am-basador koji je presjedavao Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija najavio stvaranje Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Zaista, gledano na sve zasluge MKSJ na međunarodno krivično pravo, a posebno za kažnjavanje odgovornih za krvoproliće na području bivše Jugoslavije to je bio historijski trenutak.

Na osnovu Rezolucije kojom je osnovan MKSJ možemo zaključiti da je misija Haškog tribunala četvorostruka:

vaša stradanja i nada u pravdu nisu zaboravljeni. A za one koji su počinili te strašne zločine imamo veoma jasnu poruku: ratni zločinci će se krivično goniti i pravda će biti izvršena.”

303 Vidjeti Rezoluciju 827 (1993) 32 ILM 1203 Savjeta sigurnosti UN-a, Poglavlje VII Povelje UN-a i član 1. i 8. Statuta Haškog suda (nalazi se na http:www.un.org/Haskisud/legaldoc/index.htm).

304 Općenito o osnivanju i radu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju v. primjerice u: Bassiouni,M.Cherif, Establishing an International Criminal Court: Historical Survey, Military Law Re-view, vol. 149, 1995., str. 49 – 63; Bassiouni,CherifM., Former Yugoslavia Investigating Violations of International Humanitarian Law and Establishing an International Criminal Tribunal, Fordham Interna-tional Law Journal, vol. 18, br. 4, 1995., str. 1191 – 1211; Degan,VladimirĐ., Međunarodno pravo, str. 563 – 567; Josipović,Ivo, Haško implementacijsko kazneno pravo, Hrvatski pravni centar, Zagreb, 2000., str. 3 – 14;Josipović,Ivo, Pravni i politički aspekti nastanka Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Ju-goslaviju, u: Šimonović, I., et al. (urednici), Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996., str. 183 – 195; Degan,VladimirĐ,Pavišić,Berislav, Međunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet, Rijeka, 2005., str. 399 – 423; Cassese,Antonio, International Criminal Law, Oxford University Press, New York, 2003., str. 335 – 340; Krapac,Davor, Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava/Hrvatski pravni centar, Zagreb, 1995., str. 3 – 58; Shraga,Daphna,Zacklin, Ralph, The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, European Journal of International Law, vol. 5, br. 3, 1994., str. 360 – 380

305 Rezolucija Vijeća Sigurnosti 827, Preambula, U.N. DOC. S/RES/827 (6.10.1993.).


Nermin Halilagi}

1. dovesti pred lice pravde osobe odgovorne za kršenje međunarodnog huma-nitarnog prava,

2. obezbijediti pravdu žrtvama,3. obeshrabriti dalje činjenje zločina i spriječiti revizionizam, 4. doprinijeti ponovnom uspostavljanju mira i podstači pomirenje na području

bivše Jugoslavije.306

Prema pojedinim autorima odluke Vijeća sigurnosti o formiranju međunarodnih tribunala za Jugoslaviju i Ruandu su bila jedna vrsta očajničke mjere „da se ta vrsta sukoba žigoše, i počinioci kazne, kao i da te kazne posluže kao primjer i prevencija, koja će spriječiti takve zločinačke akte u budućim sukobima“.307

Ovaj međunarodni adhocsud osnovan je u vrijeme kada nacionalne institucije u bivšoj Jugoslavije nisu mogle ili nisu htjele da vode pravična suđenja. Želimo istaći činjenicu da se radi o adhocsudu budući je njegova misija prostorno (područje bivše SFRJ) i vremenski (zločini počinjeni od 1. januara 1991. godine) ograničena. Teritorija na koju se prostire nadležnost Tribunala za bivšu Jugoslaviju se odnosi na teritoriju SFRJ. Vremenska nadležnost ovog tribunala se odnosi na određeni vre-menski period u kome su na teritoriji bivše SFRJ, učinjena krivična djela, u periodu od 1. januara 1991. godine. Na ovaj način je određen njen početak ali ne i završetak, što navodi na zaključak da su tvorci Statuta Haškog tribunala na određeni način anti-cipirali i buduću potrebu djelovanja te institucije.308 Međunarodnitribunalzaprogonosobaodgovornih za teškakršenjameđunarodnogahumanitarnogpravanapod-ručjubivšeJugoslavijeod1991. u BiH se obično naziva Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, odakle potječe i općenito prihvaćeni akronim MKSJ što odgovara engleskomu ICTY.309 U medijima i u svakodnevnom govoru svjedoci smo da se još češće koristi kolokvijalni naziv „Haški sud“.310

Važno je također istaći da je MKSJ prvi međunarodni sud koji je nakon Međun-arodnog vojnog tribunala u Nirnbergu (1945-1946) i Međunarodnog vojnog tribu-nala za daleki istok u Tokiju (1946-1948) utvrđivao krivičnu odgovornost osoba, tačnije onih sa najvišim stepenom odgovornosti zbog počinjenih ratnih zločina i prvi sud koji je uspostavio UN, mada s jasnim vremenskim i prostornim ograničenjem djelokruga.

Međunarodni krivični adhocTribunal za bivšu Jugoslaviju, a kasnije i Tribunal za Ruandu osnivani su temeljem Glave VII Povelje Ujedinjenih naroda kao mjera zaštite međunarodnog mira i sigurnosti. Poglavlje VII Povelje UN-a definira djelo-306 Prema MichailWladimiroffu, braniocu na MKSJ: Tribunal nije osnovan samo da bi zadovoljio žrtve, već

da bi se izvršila pravda, i to za sve, uključujući i za optužene. On treba da ignoriše javnu poviku kojom se traži da se kazni prvi optuženi kojem se sudi. Naprotiv, on treba da osigura pošteno suđenje, ma kako se ono završilo.

307 Obradović, K.; Humanitarno pravo danas, u: Pravo ljudskih prava, Nove teme, Beograd, 1996, str. 93-94.308 Škulić,M.; op.cit., Međunarodni..., para. 71.309 Službeni naziv tog tijela Ujedinjenih naroda na engleskom jeziku glasi: TheInternationalTribunalforthe

ProsecutionofPersonsResponsibleforSeriousViolationsofInternationalHumanitarianLawCommit-tedintheTerritoryoftheFormerYugoslaviasince1991. Osim dominantnog engleskog, još je samo fran-cuski službeni jezik u upotrebi pred MKSJ-om. Na njemu se sudište zove Tribunal international chargé de poursuivre les personnes présumées responsables de violations graves dudroitinternationalhumanitairecommisessurlaterritoiredel’ex-Yugoslaviedepuis1991.

310 Kada je riječ o MKSJ činjenica je da on redovito naziva “sudom“, mada svakako bi bilo prikladnije MKSJ nazivati sudištem ili tribunalom, budući da se (u terminologiji koja se naslanja na francusku pravnu preda-ju) pod pojmom tribunala shvaća sudište koje objedinjuje tužiteljstvo i sudbena tijela (sudska vijeća), dok bi pojam suda isključivao organsku povezanost sudbenih tijela i tužiteljstva. Iako i engleski i francuski jezik imaju uobičajene nazive za sud (court odnosno cour), očito je da su tvorci MKSJ-a nesumnjivo svjesno odlučili MKSJ nazvati tribunalom.


Nermin Halilagi}

vanje UN-a u slučaju prijetnje miru, narušenja mira i čina napada (agresije).311 Prema izvještaju Generalnog Sekretara Tribunal mora da primjenjuje pravila međunarod-nog prava koja su „izvan svake sumnje dio običajnog prava”.312 Glava VII Povelje Ujedinjenih naroda predstavlja osnovu temeljem koje je Vijeće sigurnosti odlučilo da vršenje krivičnih djela,313 koja su navedena u Statutima međunarodnih krivičnih adhoctribunala predstavlja prijetnju miru i sigurnosti. Time je odluka o ustanovlja-vanju Tribunala i usvajanju njihovih Statuta postala obavezna za sve članice Ujed-injenih naroda.314 Opća dužnost pune saradnje s Tribunalom za bivšu Jugoslaviju i njegovim organima obuhvaća po prirodi stvari i obavezu prilagodbe domaćeg prav-nog sistema obaveza prema MKSJ-u (t.4. Rezolucije 827 i član 29. stav 1. Statuta). Također, obaveza saradnje uključuje saradnju u hapšenju i transferu optuženih osoba jer sud nema vlastite policijske snage. Odredbe ove glave Povelje ovlašćuju Vijeće sigurnosti da punom snagom interveniše onda kada su u pitanju sprečavanje i suzbi-janje akata agresije, ugrožavanja mira i prijetnje miru. Navedeni osnov za osnivanje Tribunala kasnije je često osporavan, naročito u Srbiji.315

Ustroj suda, pravni položaj stranaka, tok postupka i druga postupovna pitanja regulirana su Statutom Tribunala za bivšu Jugoslaviju.316 Statut Tribunala za bivšu Jugoslaviju jeste osnovni izvor prava koji se odnosi na postupak pred ovim Tribuna-lom. Statutom sam postupak nije detaljnije regulisan, već je objašnjen samo u osnov-nim crtama. Međutim, u članu 15. Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju propisano donošenje Pravila Međunarodnog tribunala o postupku i dokazivanju (PoPiD). Na 311 Povelja Ujedinjenih naroda. Prijevod s uvodom i bilješkama izradio Institut za međunarodno pravo i

međunarodne odnose u Zagrebu, Zagreb, 1964., 52-57.312 Odluka o nadležnosti u predmetu Tadić, para. 5, u kojoj se navodi: “…thisInternationalTribunalisnota

constitutionalcourtsetuptoscrutinisetheactionsoforgansoftheUnitedNations.Itis,onthecontrary,acriminaltribunalwithclearlydefinedpowers,involvingaquitespecificandlimitedcriminaljurisdicti-on.Ifitistoconfineitsadjudicationstothosespecificlimits,itwillhavenoauthoritytoinvestigatethelegalityofitscreationbytheSecurityCouncil.”

313 Povelja UN-a propisuje u Poglavlju VI ovlasti UN-a da osigura „održavanje međunarodnog mira i sigur-nosti“. Kako bi osigurali „održavanje međunarodnog mira i sigurnosti“, nakon pribavljanja odobrenja Vijeća sigurnosti, UN može poduzeti vojne akcije i/ili akcije neke druge prirode.

314 Vidi članove 2. i 25. Povelje Ujedinjenih naroda. Obaveza na suradnju jasno je izražena u odredbi člana 29. Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i odredbi člana 28. Statuta Međuna-rodnog krivičnog tribunala za Ruandu, koje nedvosmisleno propisuju dužnost svih država da surađuju sa tribunalima u istrazi i krivičnom progonu te izvršavaju zahtjeve za pravnom pomoći.

315 Tako naprimjer pojedini autori iz Srbije poput Zorana Stojanovića smatraju da je „svrha formiranja Tribu-nala za SFRJ bila ’’disciplinovanje malih naroda i neposlušnih režima, kao i da se nije smelo ovom poslu pristupiti improvizatorski i uz kršenje nekih osnovnih principa krivičnog i međunarodnog prava’’, autor još zaključuje: ’’da je u Statutu Tribunala uneto više preciznih krivičnopravnih odredbi, ili da je upućivao na supsidijarnu primenu krivičnog prava bivše SFRJ, te da je Tribunal osnovan u skladu s normama međunarodnog prava ugovornim putem i uz saglasnost involviranih strana, pravna situacija bi bila dru-gačija i neki osnovni prigovori Haškom tribunalu bi otpali.“- ZoranStojanović, Međunarodno krivično pravo, Pravna knjiga, Beograd, 2008.; Još radikalniji u svojim komentarima je LjubišaLazarević profesor Pravnog fakulteta u Beogradu koji je iznio svoju ocjenu na temu Haškog tribunala ’’Sigurno je da je taj sud formiran za suđenja svim učiniocima za ratne zločine na teritoriji bivše Jugoslavije. Međutim ako se dobro analizira materijal nema sumnje da je taj sud prvenstveno namenjen Srbima i Jugoslaviji“.- Laza-rević,Lj; Međunarodni krivični sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, Stručna knjiga d.o.o. Beograd. Međutim, potrebno je naglasiti da ovaj negativan stav nije zajednički za sve autore iz Srbije, te da postoje i autori koji o osnivanju Haškog tribunala smatraju da je napravljen veliki korak u smislu tranzicione pravde. Takav je naprimjer i stav ĐorđaĐorđevića koji navodi da je formiranjem i djelovanjem Haškog tribunala: ’’napravljen veliki korak u smislu tranzicione pravde, što pokazuje i činjenica da je većina pri-mera intervencija i osvrtanja na ratna zbivanja iz drugih sredina iz neposredne prošlosti od kraja hladnog rata’’.- Đorđević,Đ.; Suđenje za ratne zločine u Srbiji – istorijski i uporedni okvir, UNDP,Vreme br. 687, 4. mart 2004.

316 Tekst Statuta je usvojen Rezolucijom br. 827 Vijeća sigurnosti, od 25. maja 1993. godine, a izmjenjen i dopunjen Rezolucijama; br. 1166, od 13. maja 1998. godine, br. 1329, od 30. novembra 2000. godine i br. 1411 od 17. maja 2002. godine. Rezolucijom br. 1166 izvršene su izmjene i dopune Statuta MKTJ kojima je dodato treće pretresno vijeće i predviđeno troje novih sudija (članovi 11, 12 13). Rezolucijom 1329 izmjenama i dopunama je osnovana grupa adlitem sudija i povećan broj sudija u žalbenim vijećima, u cilju postizanja veče efikasnosti rada tribunala (članovi 12, 13 i 14 Statuta). Rezolucijom 1411 izmjenama i dopunama regulisano je pitanje dvostrukog državljanstva sudija (član 12 Statuta).


Nermin Halilagi}

osnovu člana 15 Statuta, Tribunal za bivšu Jugoslaviju na općoj sjednici održanoj 11. februara 1994. godine usvojilo „Pravilnik o postupku i dokazima“ (RulesofPro-cedureandEvidence; skraćeno Pravilnik). Ova Pravila su stupila na snagu 14. marta 1994. godine. Navedenim Pravilima se detaljnije reguliše krivični postupak pred Haškim sudom.317 Haški sud je prvi sud koji nije osnovan sporazumom pobjedničkih država nakon nekog rata, nego kao što smo naglasili rezolucijom na temelju glave VII Povelje UN-a.318

Druga karakteristika Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju jeste to da je uspostavljen još dok su oružani sukobi na teritoriji SFRJ bili u punom jeku. Teritorijalna nadležnost Tribunala je ograničena na teritoriju bivše SFRJ. Na osnovu toga osnovna namjera prilikom ustanovljavanja Tribunala bila je privesti pravdi osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava u su-kobu u bivšoj Jugoslaviji, kako bi se na taj način odvratilo od budućih kršenja i doprinijelo ponovnoj uspostavi mira i sigurnosti na tome području.319

Tribunal za bivšu Jugoslaviju kao međunarodni tribunal nema mandat da pri-mjenjuje nacionalno pravo bilo kojeg pravnog sistema, već ima zadatak da primi-jeni već postojeće humanitarno pravo (međunarodne konvencije, običajno pravo i opća pravna načela).320 Primjena nacionalnih krivičnoprocesnih pravila je isključena, čak i kada su u pitanju pravne praznine. Vijeća Tribunala za bivšu Jugoslaviju neće biti vezana nacionalnim pravilima o dokazima, a ukoliko neki slučaj nije predviđen Pravilima o postupku i dokazima, vijeće će primjenjivati pravila dokazivanja koja najbolje odgovaraju predmetu suđenja i koja su u skladu sa Statutom i općim pra-vim načelima (Pravilo 89 A i B). Navedeni tribunal je nadležan za krivična djela počinjena tokom međunarodnih oružanih sukoba321 i unutrašnjih oružanih sukoba u skladu sa članom 3. Statuta.322 Shodno tom, stvarna nadležnost Haškog tribunala se u osnovi odnosi na tzv. Ženevsko pravo, Haško pravo, Genocid, shodno Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju tog zločina, te zločin protiv čovječnosti, u smislu tzv. Martinsove klauzule (sadržane u IV haškoj konvenciji o zakonima i običajima rata). Međunarodni zločini koji su u nadležnosti Tribunala za bivšu Jugoslaviju, proizlaze iz općeg običajnog međunarodnog prava, a ne iz posebnih ugovornih obaveza bilo bivše SFRJ ili njezinih država nasljednica. Povrede međunarodnog humanitarnog prava počinjene na području bivše Jugoslavije od 1991. na koje se nadležnost Tribu-nala proteže podijeljene su na četiri vrste međunarodnih zločina koji su formulirani u članovima 2. do 5. njegovog Statuta:

1. teška kršenja Ženevskih konvencija iz 1949. godine;323

317 International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, Rules of Procedure and Evidence, U.N. Doc.IT/32/Rev. 7 (1996), entered into force 14 March 1994, amend,ents adopted 8 January 1996. – University of Minnesota, Human Rigts Library – http://www1.umn.edu/humants/icty/ct-rules7.html.

318 Prizivno vijeće Tribunala u presudi Tadiću od 2. oktobra 1995. godine s uvjerljivim pravnim razlozima odbacilo je mnogobrojne argumenta odbrane optuženika kojima se osporavala nadležnost UN da ustanovi taj ad hoc krivični sudski organ ( para. 9-48).

319 Vidi Rezoluciju Vijeća sigurnosti sa 3217 sjednice, od 25. juni 1993. S/RES/827 (1993) i Izvještaj Glav-nog sekretara UN, S/257074, od 3. juni1993., para. 19–20. O ustanovljenju Tribunala v. više u: Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 337.

320 DžonR.V.D.DžounsiStivenPauls, ; op. cit., str. 403.321 Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, član 2. (propisuje nadležnost za teške povrede

Ženevskih konvencija).322 Ibid., član 3. (propisuje nadležnost za kršenja određenih zakona ili običaja rata, i prema tumačenju u pred-

metu Tadić primjenjuje se u unutrašnjim sukobima); Predmet MKSJ DuškoTadić,br.IT-94-I-A, Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, 2.10.1995, para. 79 – 80.

323 Član 2. Statuta - Radi se o povredama Ženevskih konvencija o humanizaciji rata iz 1949. godine koje se povrede smatraju ratnim zločinima. Ove se povrede, dakle ratni zločini mogu počiniti za trajanja rata, oružanog sukoba ili okupacije i to protiv civilnog stanovništva, ranjenika i bolesnika ili protiv ratnih zarobljenika. Mogu se sastojati u ubijanju, mučenju ili nečovječnom postupanju, namjernom nanošenju


Nermin Halilagi}

2. kršenja zakona i običaja rata;324

3. genocid325 i4. zločine protiv čovječnosti počinjene protiv civila, neovisno o karakteru su-

koba.326

U odredbama o stvarnoj nadležnosti tribunala Vijeće sigurnosti obuhvatilo je samo one norme međunarodnog prava koje su bez sumnje postale dijelom međun-arodnog običajnog prava, tako da je Haški tribunal stvarno nadležan samo u pogledu određene vrste krivičnih djela koja spadaju u tzv. međunarodna krivična djela. Kako je istaknuto i u Izvještaju Glavnog sekretara Ujedinjenih naroda sukladno paragrafu 2 Rezolucije 808 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda “Ženevske konvencije čine pravila međunarodnog humanitarnog prava i jezgra su običajnog prava primjenjivog na međunarodne oružane sukobe.”327 Isto se može reći i za četvrtu Hašku konvenci-ju o zakonima i običajima ratovanja na kopnu iz 1907. godine i pravila u dodatku toj konvenciji. Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine također je postala dijelom međunarodnog običajnog prava što nedvojbeno proizlazi iz Savjetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde o rezervama na tu konvenciju.328 Krivično djelo zločin protiv čovječnosti također je potvrđen kao dio međunarodnog običajnog prava u Načelima međunarodnog prava priznatim u Statu-tu Međunarodnog vojnog tribunala u Nirnbergu i Presudi koju je sastavila Komisija za međunarodno pravo na svojoj drugoj sjednici održanoj 1950. godine i podnijela na usvajanje Općoj skupštini Ujedinjenih naroda.329 Pri tome, domaći sudovi imaju uporednu nadležnost prilikom procesuiranja navedenih krivičnih djela, ali Tribunal za bivšu Jugoslaviju ima prvenstvo u postupanju nad domaćim sudovima. U članu 9. stav 2. Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju predviđa se: „Međunarodni će tri-bunal imati prednost pred nacionalnim sudovima. Međunarodni tribunal u svakoj fazi postupka može od nacionalnog suda službeno zatražiti da prepusti nadležnost Međunarodnom tribunalu, sukladno ovom Statutu i Pravilima o postupku i dokazima Međunarodnog tribunala“. To znači prije svega da u svakom trenutku od njih može preuzeti vođenje postupka i da, ako je Tribunal za bivšu Jugoslaviju započeo pos-tupak, nacionalni sudovi to ne mogu učiniti. Međutim postoje izuzeci od načela nebisinidem, a to su u slučaju kada je nekome već suđeno od strane nacionalnog suda, može se od strane Tribunala ponovo suditi za isto krivično djelo. Naime, Tribunal za bivšu Jugoslaviju može i ponoviti postupak pravomoćno dovršen pred nacionalnim

velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja, u primjeni mjera zastrašivanja i terora, prisilja-vanjem ratnih zarobljenika ili civila na služenje u neprijateljskim snagama, uzimanju talaca, nezakonitom protjeravanju ili premještanju civila ili njihovo nezakonito zatvaranje, kolektivnom kažnjavanju, pljački stanovništva i sl.

324 Ibid., član 3.- kršenje zakona i ratnih konvencija određenih kao zločin u Haškim konvencijama (1907), koje se usredotočuju na metode ratovanja i kažnjavanja djela kao što su napadi na nebranjene gradove, upotreba otrova ili drugog oružja čijim se korištenjem unosi nepotrebna patnja, pljačkanje javne ili pri-vatne imovine, … u sklopu međunarodnoga oružanog sukoba.

325 Ibid., član 4.- zločini genocida kodificiran u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948), koji je definiran kao djelo počinjeno s namjerom uništavanja nekog naroda, etničke, rasne ili vjerske skupine. Pred MKSJ je, 2002. godine, donesena prva presuda kojom je general vojske Republike Srpske, RadislavKrstić, proglašen krivim za genocid.

326 Ibid., član 5- zločini protiv čovječnosti kodificirani u Londonskom ugovoru (1945) i statutima Međun-arodnih vojnih sudova kao ubistvo, istrebljenje, deportacija, porobljavanje, progoni iz političkih, rasnih i vjerskih razloga te silovanje.

327 Report of the Secretary-General Pursuant to Paragraph 2 of Security Council Resolution 808(1993), 22. Februar 1993., U.N. Doc. S/25704

328 Reservations to the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, Internation-al Court of Justice, Advisory Opinion of 28 may 1951.

329 Principles of International Law Recognized in the Charter of the Nürnberg Tribunal and in the Judgment of the Tribunal, International Law Commission, International Law Commission, 1950, Yearbook of the International Law Commission, 1950, vol. II, para. 97.


Nermin Halilagi}

sudom, ako je taj postupak bio vođen, a da krivično djelo nije bilo kvalificirano kao ratni zločin ili ako postupanje nacionalnog suda nije bilo nepristrano i neovisno, ako je bilo usmjereno na zaštitu okrivljenika ili ako postupak nije bio propisno vođen (član 9. i 10. Statuta). Osim toga, odredba 9. Pravila postupka i dokazivanja predviđa da Tribunal može preko prvostepenog vijeća tražiti ustupanje predmeta od nacio-nalnog suda kada se radi o pitanjima koja su u bliskoj vezi i od značaja za vođenje istrage i krivičnih postupaka pred Tribunalom. U Statutu Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu navodi se da “Međunarodni sud ima prednost pred nacionalnim sudovima svih država”,330 dok se u Statutu Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju navodi samo dio ove odredbe, koja glasi: “Međunarodni sud ima prednost pred nacionalnim sudovima”.331

Kad govorimo o BiH nadležnost Haškog suda je također priznata u članu IX i Aneksu IV, član II, stav 8. Dejtonskog mirovnog sporazuma koji utvrđuje: „Svi nadležni organi vlasti u BiH surađivat će sa... Međunarodnim sudom za bivšu Jugo-slaviju i omogućiti mu neograničen pristup (a naročito će postupati po naredbama koje su izdate u skladu sa članom 29 Statuta ovog suda)“.

Posljednja etapa razvoja Haškog tribunala pokrenuta je objavljivanjem njegove izlazne strategije. Naime, glavna tužiteljica,332 sekretar MKSJ333 i predsjednik MKSJ334 2002. godine pripremili su izvještaj koji je poslat generalnom sekretaru UN-a i Vijeću sigurnosti u kojem predlažu Strategiju okončanja rada Haškog tribunala.335 Haški tri-bunal odnosno MKSJ je u 2003. godini usvojio Strategiju okončanja rada. Na izlaz-nu strategiju Tribunala za bivšu Jugoslaviju direktno su se nadovezale dvije rezolu-cije Vijeća sigurnosti, 1503. od 28. augusta 2003. godine336 i 1534 od 26. marta 2004. godine.337 Strategija okončanja rada trebala bi da osigura blagovremeno okončanje mandata i koordinacije budućih suđenja sa pravosudnim sistemima u bivšoj Jugo-slaviji.338 Sve istrage Tribunala za bivšu Jugoslaviju okončane su 31.12.2004. godine. U cilju poštivanja rokova iz Strategije okončanja rada, Tribunal za bivšu Jugoslaviju je generalno svoj rad usmjerio na „krivično gonjenje osoba najvišeg ranga za koje se sumnja da su najodgovornije za učinjena krivična djela“ iz svoje nadležnosti.339 Nacionalni sudovi procesuiraće počinioce srednjeg i nižeg ranga odgovornosti.340 Strategija okončanja dovela je do nekoliko inovativnih izmjena Pravilnika o postup-ku i dokazima kako bi se dostigao cilj predviđen izlaznom strategijom.341

330 Član 8. stav 2. Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu.331 Član 9. stav 2. Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.332 U to vrijeme glavna tužiteljica Tužilaštva MKSJ bila je CarladelPonte (Karla del Ponte).333 U to vrijeme sekretar Sekretarijata MKSJ bio je HansHolthuis (Hans Holcius).334 U to vrijeme predsjednik MKSJ bio je ClaudeJorda(Klod Žorda).335 S/2002/678 http://daccessdds.un.org/doc/UNDOC/GEN/N02/434/47/IMG/ N0243447.pdf?OpenEle-

ment http://www.undemocracy.com/S-2002-678.pdf336 S/RES/1503(2003)http://daccessdds.un.org/doc/UNDOC/GEN/N03/481/70/PDF/N0348170.pd-

f?OpenElement337 S/RES/1534(2004) http://daccessdds.un.org/doc/UNDOC/GEN/N04/286/29/PDF/ N0428629.pdf?Open

Element338 Rezolucija Vijeća sigurnosti 1503, U.N. DOC. S/RES/1503 (28.8.2003.), i Rezolucija Vijeća sigurnosti

1534, U.N. DOC. S/RES/827 (26.3.2004.).339 Rezolucija Vijeća sigurnosti 1534, U.N. DOC. S/RES/1534 (26.3.2004.).340 Godišnji izvještaj MKSJ-a iz 2002. g., S/2002/985, para. 7, 218.; Prebacivanje predmeta sa MKSJ u

BiH započete su 29. septembra 2005. godine, prebacivanjem prvog optuženog u skladu s Pravilom 11bis, RadovanaStankovića. Nakon predmeta Stanković, još pet predmeta, sa devet optuženih, ustupljeno je Sudu BiH na procesuiranje. Prema redoslijedu ustupanja, to su bili sljedeći: predmet protiv Gojka Jan-kovića, ustupljen 8. decembra 2005. godine; predmet protiv ŽeljkaMejakića,MomčilaGrubana,DušanaFuštara,iDuškaKneževića(Mejakić i ostali), ustupljen 9. maja 2006. godine; predmet protiv PaškeLju-bičića, ustupljen 22. septembra 2006. godine; predmet protiv Mitra Raševića i Save Todovića, ustupljen 3. oktobra 2006. godine; i predmet protiv MiloradaTrbića, ustupljen 11. juna 2007. godine.

341 Naprimjer, pretresna vijeća dobila su ovlaštenja da od tužilaštava traže da povežu slučajeve, da se fokusir-aju samo na određene tačke optužnice, da skrate listu svjedoka, da u većoj mjeri razmatraju pisane izjave


Nermin Halilagi}

Vijeće sigurnosti UN-a 22. je decembra 2010. godine donijelo odluku da 31.de-cembra 2014. godine bude datum zatvaranja Haškog tribunala, gdje će nakon toga biti osnovani rezidualni mehanizmi – tijela koja će se baviti hapšenjem preostalih bjegunaca, osuđenim licima koja služe kaznu, zaštitom podataka i svjedoka. Ne-vedeno okončanje mandata suda je osigurano Rezolucijom 1966. Vijeća sigurnosti UN-a. Navedena rezolucija 1966. Vijeća sigurnosti UN-a je prema Poglavlju VII Povelje UN-a. Ova rezulucija osigurava da će se mandat suda okončati uspostavom Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS), odnosno adhocmehanizma koji ima za cilj da obavlja osnovne rezidualne funkcije MKSJ-a i MKSR-a.342 Među osnovnim funkcijama MRMKS-a je vođenje postupaka protiv pojedinaca osumnjičenih da su najodgovorniji za krivična djela nakon okončanja mandata suda.343 MRMKS ima četverogodišnji mandat sa mogućnošću produženja dva puta po 2 godine.344 Slično je planirano je i za Adhoc tribunal za Ruandu.

Kada je riječ o ovom tribunalu neophodno je još ukazati da pravo i praksa Tri-bunala za bivšu Jugoslaviju imaju veliki utjecaj na razvoj međunarodnog krivičnog prava,345 a posebno je značajna praksa ovog Tribunala jer je značajno promjenila karakter zločina protiv čovječnosti.346 Dokazi pribavljeni u skladu sa Statutom i Pravilnikom o postupku i dokazima Tribunala za bivšu Jugoslaviju mogu se koristiti i koriste se pred sudovima u BiH. Važno je također istaći da je opći rad Tribunala za bivšu Jugoslaviju veoma važna poruka međunarodnoj zajednici, a posebno novonas-talim državama na području bivše Jugoslavije, koja glasi da ovaj sud želi kazniti zločine tko god da ih je počinio i poručiti da se neke stvari ne mogu činiti nikada, pa ni kada se branite od agresije. Prema profesoru RicharduAshbyWilsonu347 pre-sude koje je izrekao Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju opovrgavaju pretpostavku koja dugo postoji u društveno - pravnoj nauci da sudovi nisu nadležni da iznose široka historijska objašnjenja konflikata iz prošlosti. Složili bi se sa zak-ljučkom dvodnevne konferencije o globalnom nasljeđu Međunarodnog krivičnog suda za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji da je “Hag simbol svijeta koji odbija da prihvati nekažnjivost”.

Zločin protiv čovječnosti predstavlja krivično djelo predviđeno u članu 5. Statu-ta Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je do sada u više

svjedoka itd.342 Rezolucija Vijeća sigurnosti 1966, U.N. DOC. S/RES/1966 (22.12.2010.).343 Ibid.344 Ibid.345 LouiseArbour Glavni tužilac (1996-1999): “Raspad, smrt Jugoslavije bio je zemljotres koji je pogodio

tu zemlju i cio region. Mislim da je Tribunal bio zemljotres koji je zadesio međunarodno pravo, i to iste snage i razmjera, po talasima koje je izazvao. Tribunal je, verujem, stvorio tačku sa koje nema povratka u smislu odgovornosti, kraja kulture nekažnjivosti i očekivanja sveta da vojne i političke vođe moraju da odgovaraju za svoja djela. Raspravljaće se o tome da li je neka odluka bila ispravna ili neispravna u pravnom smislu, ali to neće ukloniti nasljeđe koje ostaje iza činjenice da je Tribunal uspeo, uprkos svim“.

346 Bassiouninaglašava i visoko vrednuje uticaj Tribunala za bivšu Jugoslaviju na formulaciju definicije zločina protiv čovječnosti u Nacrtu kodeksa zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva iz 1996. godine, kao i na formiranje definicije Rimskog statuta. Više o tome BassiouniC.,M.; op.cit., Crimes..., str. 193.

347 RichardAshbyWilson je Gladstein profesor na Katedri za ljudska prava i direktor Instituta za ljudska prava na Univerzitetu Konektikat. Autor je knjiga Maya Resurgence in Guatemala: Q’Eqchi’ Experience (Norman: Oklahoma University Press, 1995) i The Politics of Truth and Reconciliation in South Africa: Legitimizing the Post-apartheid State (Cambridge: Cambridge University Press, 2001). Bio je urednik ili jedan od urednika brojnih kolekcija o ljudskim pravima: Human Rights, Culture and Context (London: Pluto Press, 1997), Culture and Rights (Cambridge University Press, 2001), Human Rights in Global Perspective (Routledge, 2003) i Human Rights and Terrorism (Cambridge University Press, 2005). Tre-nutno radi na dugoročnoj historijskoj studiji o humanitarizmu i međunarodnom humanitarnom pravu u devetnaestom i ranom dvadesetom vijeku. On je urednik časopisa Anthropological Theory, a nalazi se u uredničkim odborima u časopisima Critique of Anthropology, Journal of the RAI i Human Rights Jour-nal. Članak ‘’Presuđivanje istoriji: Istorijski zapis Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju’’ objavljen je u časopisu Human Rights Quarterly, Univerziteta Džons Hopkins, br. 27, 2005.


Nermin Halilagi}

predmeta odlučio kako su optuženici počinili zločin protiv čovječnosti.348 Definici-ja zločina protiv čovječnosti iz člana 5. Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju je prva savremena i pozitivno pravna definicija usvojena poslije Drugog svjetskog rata. Međutim, usvojena definicija u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju odstupa od običajnopravnog određenja u nabrajanju chapeauelemenata. U članu 5 Statuta se kaže:

“Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe odgovorne za sljedeća krivična djela kada su počinjena u oružanom sukobu, bilo međunarodnog bilo un-utrašnjeg karaktera, i usmjerena protiv civilnog stanovništva”. Citirani paragraf sa-država opće uvjete za zločin protiv čovječnosti. Statut predviđa sljedeća krivična djela koja spadaju u kategoriju zločina protiv čovječnosti:

a) ubistvo,b) istrebljenje,c) porobljavanje,d) protjerivanje,e) zatvaranje,f) mučenje,g) silovanje,h) progon na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi,i) druga nehumana djela. Navedeni katalog radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti prelazna je verzi-

ja između radnji izvršenja ovog krivičnog djela predviđenih u Statutu Nirnberškog suda i radnji izvršenja predviđenih u Statutu Međunarodnog krivičnog suda.

Elementi zločina protiv čovječnosti prema definiciji člana 5. Statut Tribunala za bivšu Jugoslaviju su:

1. da se djelo može počiniti u okviru oružanog sukoba,2. da je upereno protiv civilnog stanovništva.Od četiri bazična elementa zločina protiv čovječnosti u rješenju Statuta Tribu-

nala za bivšu Jugoslaviju pojavljuje se samo jedan - da je upereno protiv civilnog stanovništva.

Za zločin protiv čovječnosti prema Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju karakteristično je da u opisu bića izričito navedeno da se njegova radnja može pre-duzeti samo za vrijeme oružanog sukoba (međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera) prema civilnom stanovništvu. Znači da bi se neko od navedenih djela karakteriziralo kao zločin protiv čovječnosti prema navedenom Statutu, potrebno je da bude počin-jeno „u oružanom sukobu“, dakle, bilo međunarodnom, bilo unutrašnjem.349 Nave-dena karakteristika određuje materijalnopravnu podlogu odnosno bazu na kojoj će se temeljiti radnje izvršenja djela i određuje opseg pojedinaca koji učestvuju u krei-348 Na primjer u predmetu Kunarac,Kovač iVuković (IT-96-23) (IT-96-23/1). Predmet je dostupan je na

adresi: www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm., u predmetu Kupreškićidrugi(IT-95-16), Predmet je do stupan na adresi: www.un.org/icty/bhs/frames/cases.htm.

349 Kao razlog zbog čega su kreatori Statuta opredjelili se za vezivanje zločina protiv čovječnosti za oružani sukob navodi se strah kreatora da bi drugačiji pristup stvorio proctor za kritikovanje i konstataciju nepoštovanja principa legaliteta. Više o tome Bassiouni,M.,S. ; op.cit., Crimes..., str. 195.


Nermin Halilagi}

ranju instituta, kako počinilaca, tako i žrtava. Riječ je o ograničenju nadležnosti Međunarodnog suda koje nije dio definicije zločina protiv čovječnosti u međun-arodnom običajnom pravu.350 Njime se zahtijeva samo postojanje oružanog sukoba u relevantno vrijeme i na relevantnom mjestu.351 Međutim, prema običajnom međun-arodnom pravu ne postoji uvjet koji traži da su zločini protiv čovječnosti počinje-ni u oružanom sukobu. Ta okolnost dovodila je do izvjesnih previranja u primjeni definicije, pa je prevagnuo pristup koji je bio usmjeren na posmatranju elemenata običajnopravnog određenja. Shodno tome u praksi ovog Tribunala ispravljeno je bespotrebno sužavanje koncepta zločina protiv čovječnosti, pa je tako i ovaj uvjet prevaziđen. Pozivom na običajno pravo i tradicionalni koncept Tribunal predupređu-je eventualne prigovore nelegalnosti što je vidljivo iz presude u predmetu Tadić. Naime, prema ovom tumačenju zločin protiv čovječnosti ne mora biti u tjesnoj vezi sa oružanim sukobom, tj. dovoljno je da je djelo geografski i vremenski povezano sa oružanim sukobom.352 Na ovaj način prošireno je procesuiranje za zločin protiv čovječnosti i na one radnje koje su počinjene na teritorijama država koje zvanično nisu bile u oružanom sukobu. Takav stav Tribula za bivšu Jugoslaviju je zauzeo u predmetu Šešelj. Naime, Žalbeno vijeće je zauzelo stav „u vrijeme trajanja oružanih sukoba u bivšoj Jugoslaviji zločin protiv čovječnosti mogao biti počinjen i u onim državama i područjima na tom prostoru u kojima nikakvog oružanog sukoba nije bilo. Tako su zločini protiv čovječnosti mogli biti počinjeni u Vojvodini, pod uslo-vom da je postojala dovoljna veza između sukoba koji se vodio u drugim dijelovima bivše Jugoslavije i navodnih zločina u Vojvodini“.353

Također, bazični element zločina protiv čovječnosti „rasprostranjen i sistemats-ki“ u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju je u potpunosti izostavljen. Prema mišl-jenju pojedinih autora iz ove oblasti bez ovog elementa, ovako koncipiran zločin protiv čovječnosti prije bi se mogao svatiti kao prost zbir pojedinačnih krivičnih krivičnih djela koje povezuju okolnosti da su počinjena prema civilima tokom rata, nego što se ukazuje na specifičan i samosvojan međunarodni zločin, nesumnjivo različit u odnosu na druga krivična djela ili međunarodne zločine.354

Međutim, Tribunal za bivšu Jugoslaviju u svom radu nije odustao od navedenog elementa. Iako se element „rasprostranjen i sistematski“ ne pojavljuje u definiciji zločina protiv čovječnosti Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju, ipak ga navedeni Tribunal poznaje. U svom radu kao što smo naveli Tribunal za bivšu Jugoslaviju se nije strogo pridržavao definicije zločina protiv čovječnosti navedene u Statutu. Naime, Tribunal je zločin protiv čovječnosti procesuirao u kategorijama običajno-pravnog određenja, pozivom na Nirnberški statut, nacrte kodeksa, te teorijske ra-dove. U predmetu Tadićsudsko vijeće je konstatovalo: „iz riječi usmjerena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva u članu 5. Statuta može se izvesti zaključak da djela optuženog moraju biti dio obrasca rasprostranjenih ili sistematskih zločina protiv civilnog stanovništva...“355 Osim toga Tribunal je u praksi i drugom metodom im-plementirao element „rasprostranjen ili sistematski“ posredstvom pojma „napad“. Posredstvom koncepta „napad“ rješavan je problem izolovanosti slučaja i njegovo pozicioniranje u opći kontekst kao specifikum zločina protiv čovječnosti.356 Na ovaj

350 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 249.351 Ibid., para. 249, 251; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 83.352 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac i drugi, para. 84.353 Žalbeno vijeće u predmetu Šešelj, MKSJ, Odluka o interlokutornoj žalbi o nadležnosti, avgust 2004.,

para. 14. 354 Više o tome Šurlan,T.; op. cit., str. 224.355 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 248.356 Šurlan,T.; op. cit., str. 226.


Nermin Halilagi}

način Tribunal za bivšu Jugoslaviju je ispravio bespotrebno sužavanje koncepta zlo-čina protiv čovječnosti. Tako prema uvriježenoj praksi ovog Međunarodnog suda, neko krivično djelo predstavlja zločin protiv čovječnosti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:357

a) mora postojati napad,358

b) djela optuženog moraju biti dio tog napada,359

c) napad mora biti usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva,360

d) napad mora biti rasprostranjen ili sistematski,361

e) optuženi mora znati da njegova djela čine dio obrasca rasprostranjenih ili sistematskih zločina usmjerenih protiv nekog civilnog stanovništva, kao i da se njegova djela uklapaju u taj obrazac.362

Kada uporedimo praksu Tribunala za bivšu Jugoslaviju vezanu za zločin protiv čovječnosti i njegovu definiciju navedenu u članu 5. Statuta uočićemo da postoji razlika, odnosno da postoje dvije kategorije ovog krivičnog djela. Prva kategorija jeste zločin protiv čovječnosti kako je određen u članu 5. Statuta, te za ovu kate-goriju možemo reći da je uža. Druga kategorija, odnosno šira kategorija jest zločin protiv čovječnosti kako je određen u praksi Tribunala. Osnovno opredjeljenje i up-ustvo dato Tribunalu u pogledu primjene prevashodno običajnog prava Tribunal je proširio, te je primjenjivao i običajnopravnu definiciju zločina protiv čovječnosti.363

4. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM TRIBUNALU ZA RUANDU (MKTR, ICTR)364

Pored Međunarodnog krivičnog tribunala za teritoriju bivše Jugoslavije savre-menu krivično pravnu historiju obilježilo je i formiranje adhoc Tribunala za Ruan-du.365 Međunarodni Tribunal za Ruandu (MKSR, ICTR) je osnovan na isti način kao

357 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 85; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kun-arac, para. 410; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krstić, para. 482; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočka, para. 127; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 53; Tužilac protiv Mitra Vasiljevića, predmet br. IT-98-32-T, Presuda, 29. novembar 2002. (dalje u tekstu: Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević), para. 28. Što se tiče prakse MKSR-a, vidi Tužilac protiv Jean-Paul Akayesua, predmet br. ICTR-96-4-T, Presuda, 2. septembar 1998. (dalje u tekstu: Prvostepena presuda u predmetu Akayesu), para. 565-584; Tužilac protiv Alfreda Museme, predmet br. ICTR-96-13-T, Presuda, 27. januar 2000. (dalje u tekstu: Prvostepena presuda u predmetu Musema), para. 199-211; Tužilac protiv Georges Anderson Nderubumwe Rutagande, predmet br. MKSR -96-3-T, Presuda i kazna, 6. decembar 1999. (dalje u tekstu: Prvostepena presuda u predmetu Rutaganda), para. 64-76; Tužilac protiv Clementa Kayisheme i Obeda Ruzindane, predmet br. MKSR -95-1-T, Presuda, 21. maj 1999. (dalje u tekstu: Prvo-stepena presuda u predmetu Kayishema), para. 119-134; Tužilac protiv Jean-Paula Akayesua, predmet br. MKSR -96-4-A, Presuda, 1. juni 2001. (dalje u tekstu: Drugostepena presuda u predmetu Akayesu), para. 460-469.

358 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 251; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 85-89.

359 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 248; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 85, 99-100.

360 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 85, 90-92.361 Ibid.para. 85, 93-97.362 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 248; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu

Kunaracidrugi, para. 85, 102-104.363 Šurlan,T.; op. cit., str. 232.364 Skraćeno: MKSR, eng. The International Criminal Tribunal for Ruanda, krat. ICTR.365 Između 1997. i 2002. godine Ruanda je sudila pred svojim sudovima devet hiljada osoba za genocid, od

kojih je 20% oslobođeno. Da bi se riješilo pitanje oko sto hiljada optuženika tada u zatvorima Ruande,


Nermin Halilagi}

i Međunarodni krivični sud za Jugoslaviju. Naime, Tribunal za Ruandu uspostavljen je u skladu sa ovlastima iz Poglavlja VII Vijeća sigurnosti UN-a nakon genocida koji se dogodio u Ruandi 1994. godine.366 Vijeće sigurnosti je osnovao MKTR rezo-lucijom 955, 8. novembra 1994. godine kao odgovor na građanski rat i genocid u Ruandi. Međutim potrebno je naglasiti da ipak postoji jedna razlika prilikom osniv-anja Međunarodog krivičnog suda za Ruandu u odnosu na Međuanrodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. Naime, vlada Ruande se obratila Vijeću sigurnosti UN sa zahtjevom za osnivanje međunarodnog krivičnog suda koji bi procesuirao pojedince odgovorne za genocid i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.367 Donošenju rezolucije prethodilo je podnošenje više izvještaja koji su ukazivali da je u Ruandi izvršen genocid, kao i da je bilo mnogo slučajeva kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je dovelo Vijeće sigurnosti do zaključka da takva situacija predstavlja prijetnju za međunarodni mir i bezbijednost. Na ovakvu odluku svakako je utjecao Izveštaj o stanju ljudskih prava u Ruandi koji je podnio ReneDenji-Segi, specijalni izvjestilac Komisije za ljudska prava imenovane od strane Generalnog sekretara UN-a, a isti je ukazivao da je u toku tri meseca u 1994. godini u Ruandi sproveden genocid u kome je ubijeno između 500 000 i milion ljudi.

Kao i u slučaju Haškog tribunala, najbitniji akt MKTR predstavlja Statut koji je usvojen rezolucijom 955 Vijeća sigurnosti dana 8. novembra 1994. godine. Statut MKSR-a veoma je sličan Statutu MKSJ-a, a i sudovi imaju sličnu strukturu. MKSR dijeli žalbeno vijeće sa MKSJ-om i ono je smješteno u Hagu, kako bi se osiguralo da sudovi imaju dosljednu sudsku praksu.368

Statut MKSR je mijenjan i dopunjavan tri puta rezolucijama Vijeća sigurnosti: br. 1165 od 30. aprila 1998. godine,369 br. 1329 od 30. novembra 2000. godine 370 i br. 1411 od 17. maja 2002. godine.371 Vremenska nadležnost MKSR je ograničena, a odnosi se na period od 1. januara 1994. do 31. decembra 1994. godine.

U članu 1. Statuta Tribunala za Ruandu 372 navodi se da je Tribunal nadležan da krivično goni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava učinjena na teritoriji Ruande kao i građane Ruande odgovorne za takve povrede učinjene na teritoriji susjednih država od 1. januara 1994. godine do 31. decembra 1994. godine. Tribunal za Ruandu je smješten u Aruši, Tanzanija i nadležan je za kažnjavanje triju skupina međunarodnih zločina. Prema Statutu to su bila sljedeća krivična djela: zločini protiv čovječnosti, genocid,373 te po članu 4. Statuta Tribunala za Ruandu međunarodni sud je nadležan da goni lica koja vrše ili naređuju da se vrše ozbiljna „kršenja člana 3. zajedničkog Ženevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godine za zaštitu žrtava rata i Dopunskog protokola II od 8. juna 1977. godine.

Kigali se odlučio za narodne sudove, nazvane sudovima gacaca, koji su počeli djelovati u proljeće 2005. godine.

366 Puni naziv ovog suda je Međunarodni krivični sud za gonjenje lica odgovornih za genocid i druga teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji Ruande i građana Ruande odgovornih za genocid i druga teška kršenja počinjena na teritoriji susjednih država od 1. januara 1994. do 31. decem-bra 1994.

367 U Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN 955 od 8. novembra 1994. Ovaj zahtjev označen je brojem S/1994/115.368 Statut MKSR, član 12. stav (2).369 Ovim izmjenama je omogućeno osnivanje trećeg pretresnog vijeća. U tu svrhu izmijenjeni su čl. 10, 11 i

12 Statuta MKTR 370 Ovim izmjenama povećao se broj sudija u žalbenim vijećima, odnosno omogućilo se međunarodnim tri-

bunalima da svoj rad što brže privedu kraju. U skladu sa tim, izmijenjeni su čl. 11, 12 i 13 Statuta MKTR. 371 Ove izmjene i dopune bave se samo pitanjem dvostrukog državljanstva sudija. Član 11 Statuta je izmije-

njen u tu svrhu i dodat mu je novi stav 2. 372 UN-ov sud za Ruandu osudio je na doživotni zatvor prvu ženu koja je bila optužena za genocid.

PaulineNyiramasuhuko je bivša ministrica u vladi. Presuda je donesena 14 godina nakon njenog hap-šenja.

373 Statut MKSR, članovi 2. do 4.


Nermin Halilagi}

Član 4. Statuta Tribunala za Ruandu navodi da će se ta kršenja odnositi, ali se na njih neće ograničavati, sljedeća djela:

a) napadi na život, zdravlje te fizičku ili mentalnu dobrobit osoba, naročito ubistva kao i okrutno postupanje poput mučenja, sakaćenja ili bilo kojeg oblika tjelesnog kažnavanja;

b) kolektivno kažnjavanje;c) uzimanje talaca;d) čini terorizma;e) nasilje nad osobnim dostojanstvom, naročito nečovječno ili ponižavajuće

postupanje, silovanje, prisilno prostituiranje i bilo koji oblik nečasnih na-pada,

f) pljačka;g) izvršenje kazni ili smaknuće bez prethodne presude izrečene po redovito

ustanovljenom sudu uz sva sudska jemstva, priznata od civiliziranih naroda kao neophodna;

h) prijetnje izvršenja bilo kojega od gornjih akata“. Prema Statutu Tribunala za Ruandu uz kaznu učiniocu djela se mogu izreći i

dvije mjere i to: 1. povraćaj imovine njihovim pravim vlasnicima (restitucija),2. oduzimanje dobiti koja je pribavljena kriminalnom djelatnošću.Tribunal za Ruandu ima primarnu nadležnost u odnosu na nacionalne sudove,

ali je također započeo sa ustupanjem predmeta domaćim sudovima.374 Tribunal za Ruandu je počeo sa radom 1995. godine i do sada je podigao op-

tužnice protiv 92 osobe u vezi s genocidom Tutsija i umjerenih Hutua koji se dogo-dio od aprila do jula 1994. godine u Ruandi, a osudio je 38 osoba, oslobodio krivnje 8, te se trenutno vodi postupak protiv deset osoba, a u toku je žalbeni postupak u 19 predmeta.375

Između adhoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu postoje i određene raz-like. Razlika se najprije ogleda u činjenici da je nadležnost MKTRrationetemporis ograničena precizno i odnosi se na navedena krivična djela, pod uvjetom da su učin-jena na teritoriji Ruande u periodu između 1. januara i 31. decembra 1994. godine, dok su ova pitanja u slučaju MKSJ uređena na drukčiji način. Naime, u stavu 2 Rezolucije Vijeća sigurnosti broj 827 utvrđeno je da se nadležnost MKSJ vremenski prostire na period od 1. januara 1991. godine pa do dana koji utvrdi Vijeće sigurnosti po uspostavljanju mira.376

374 Vidi npr.,LaurentBucyibaruta, predmet br. ICTR-2005-85-I, Odluka o zahtjevu tužilaštva za ustupanje optužnice protiv LaurentBucyibaruta Francuskoj prema Pravilu 11bisPravilnika o postupku i dokazi-ma; MichelBagaragaza, predmet br. ICTR-05-86-AR11bis, Odluka o Pravilo 11 bisžalbi, 30.8.2006.; IldephonseHategekimana, predmet br. ICTR-00-55B-R11bis, Odluka o žalbi tužilaštva protiv odluke o ustupanju prema Pravilu 11bis, 4.12.2008.; YussufMunyakazi, predmet br. ICTR-97-36-R11bis, Oduka o žalbi tužilaštva protiv odluke o ustupanju prema Pravilu 11bis, Žalbeno vijeće, 8.10.2008.

375 Web stranica MKSR-a, dostupnonahttp://www.unictr.org/Cases/StatusofCases/tabid/204/Default.aspx (otvoreno 3.8.2011.).

376 Više o tome Simović,N., M .; Skripta: Međunarodno krivično pravo, str. 12.


Nermin Halilagi}

Druga razlika ogleda se u tome što MKSJ ima nadležnost za krivična djela učinjena u međunarodnom ili unutrašnjem oružanom sukobu, dok je nadležnost Tri-bunala za Ruandu ograničena samo na unutrašnji oružani sukob. Obzirom da se pre-ma pravnoj kvalifikaciji Vijeća sigurnosti OUN ovdje nije radilo o međunarodnom oružanom sukobu, Tribunal za Ruandu nije nadležan za krivično djelo kojei se sas-toji u „teškom kršenju Ženevskih konvencija iz 1949. godine“, kao ni za „kršenja za-kona i običaja rata“. Zbog ove razlike, krivična djela iz nadležnosti Tribunala za Ru-andu vezana za ratne zločine, i jesu određena tako da u svom obilježju obuhvataju samo kršenja pomenutog člana 3. o zaštiti žrtava rata, zajedničkog za sve četiri Ženevske konvencije, kao i dodatnog Protokola II uz te konvencije. Na taj način se, dakle, može objasniti zašto biće ovog krivičnog djela iz nadležnosti MKTR (član 4 Statuta) glasi: Međunarodni tribunal za Ruandu ima nadležnost da goni lica koja su učinila ili naredila da se učine ozbiljna kršenja člana 3. zajedničkog Ženevskim konvencijama od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava rata, kao i Dopunskog protokola II uz te konvencije od 8. juna 1977. godine.

Bitnarazlikaizmeduovadvatribunalavezanajeizasamudefinicijukrivičnogdje-lazločinprotivčovječnosti,aočemućemodetaljnijeunastavkurada.Međutim,postojeisuprotnistavovipremakojimasudefinicijezločinaprotivčovječnostisadržaneuadhoctribunalimaslične,tedasurazlikemeđunjimazanemarljive.377

Član 3. Statuta Tribunala za Ruandu definira krivično djelo zločin protiv čov-ječnosti. Prema navedenom članu Međunarodni sud za Ruandu je nadležan da kriv-ično goni navodne počinitelje sljedećih krivična djela, kada su počinjena kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv bilo kojeg civilnog sta-novništva na osnovu nacionalne ili političke, etničke, rasne ili vjerske pripadnosti:

a) ubistvo; b) istrebljivanje; c) porobljavanje; d) deportacija; e) zatvaranje; f) mučenje; g) silovanje; h) progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; i) druga nehumana djela. Navedena definicija zločina protiv čovječnosti u odnosu na definiciju Tribunala

za bivšu Jugoslaviju bliža je općem pojmu zločina protiv čovječnosti iz razloga što je sadržavala sve suštinske elemente. Međutim, radnje izvršenja navedene u članu 3. Statuta Tribunala za Ruandu se u potpunosti podudaraju sa listom radnji navedenih u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Međutim, radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti navedene u članu 3. Statuta Tribunala za Ruandu, iako pripadaju ustal-jenom spisku, poprimaju drugačiji karakter zbog dodatnog elementa koji se mora uvrstiti prilikom razmatranja elementa diskriminacije.

Prema članu 3. Statuta Tribunala za Ruandu elementi zločina protiv čovječnosti su:

1. krivično djelo se može počiniti bilo u doba mira bilo u doba rata (obzirom da se ovakva odrednica izričito ne navodi u članu 3. važno je da se ona

377 Vidjeti Crzer,R.,Friman,H.,Robinson,D.,WimshurstE ; An Introduction to International Criminal Law and Procedure, Cambridge, 2008., str. 189.


Nermin Halilagi}

konstatuje, s obzirom na to da je moguće da dođe do izvjesnih varijacija u navedenom elementu;

2. krivično djelo je upereno protiv bilo kojeg civilnog stanovništva;3. krivično djelo je počinjeno kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napa-

da;4. krivično djelo je počinjeno na nacionalnoj, političkoj, etničkoj, rasnoj ili

religijskoj osnovi. Tribunal za Ruandu u svom radu baveći se elementima zločina protiv čovječ-

nosti došao je do zaključka da se navedeno krivično djelo sastoji od četiri elementa:1. djelo je dio rasprostranjenog ili sistematskog napada;2. počinjeno je protiv bilo kojeg civilnog stanovništva;3. počinjeno je na diskriminatornoj osnovi;4. nehumano je po prirodi i karakteru i izaziva ozbiljne povrede tjelu ili men-

talnom ili psihičkom zdravlju.378

Na kraju ćemo navesti treću bitnu razliku između ova dva tribunala, a koja je vezana za zločin protiv čovječnosti. Naime, Tribunal za Ruandu definira krivično djelo zločin protiv čovječnosti različito od Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Defi-nicija zločina protiv čovječnosti Statuta Tribunala za Ruandu bogatija je od defi-nicije Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju za element koji u običajnopravnom određenju ne figurira, a taj element je element diskriminacije. Naime, ovaj element diskriminacije se zasniva na razlikovanju po nacionalnoj, političkoj, etničkoj, rasnoj ili religijskoj osnovi. Statut Tribunala za Ruandu nalaže da zločin protiv čovječno-sti mora biti počinjen iz diskriminatornih razloga, odnosno ovaj Statut nalaže da napad mora imati diskriminirajući element. Radnje izvršenja navedene u članu 3. Statuta iako pripadaju ustaljenom spisku radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti, poprimaju drugačiji karakter upravo zbog elementa diskriminacije. Zbog navedenog elementa radnje izvršenja moraju zadovoljiti kriterijum diskriminacije.379 Za razliku od Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju kao i u Nirnberškog statuta diskriminacija odlučujući element samo za radnju progona, u prema Statutu za Ruandu sve radnje izvršenja moraju zadovoljiti element diskriminacije. Međutim, samo radnja progona nije određena na istim diskriminatornim osnovama kao opći pojam jer je izostavljen etnički osnov. Prema Schabasu na procjenjivanje progona kao radnje izvršenja zloči-na protiv čovječnosti element diskriminacije ipak posredno utiče posredstvom općeg uticaja koji vrši na sve radnje izvršenja.380

Tribunal za Ruandu je tokom procesuiranja davao tumačenja zločina protiv čovječnosti pa je tako Žalbeno vijeće ovog suda odlučilo da se ograničenje u vezi sa diskriminatornim razlozima u Statutu MKSR odnosi isključivo na taj sud, odnosno da to nije obaveza u međunarodnom običajnom pravu.381 Također, Tribunal za Ruan-du je usvojio stanovište da iako diskriminatorski element jest naveden kao sastavni dio člana 3., moguće je počiniti zločin protiv čovječnosti i prema pojedincu koji ne pripada ni jednoj navedenoj grupi ukoliko je počinilac svjesno želio da počini zločin protiv čovječnosti.382 Diskriminacija prema članu 3. Statuta suda za Ruandu je kao 378 Više o tome u predmetu MKSR MusamaCase, para. 209.379 Više o tome Kittichaisaree, K.;InternationalCriminalLaw,Oxford,2001.,str.89.380 Schabas,W.A.; op.cit., The..., str. 195.381 Jean-PaulAkayesu, Predmet br. ICTR-96-4-A, Presuda Žalbenog vijeća, 1. 6. 2001., para. 461-9.382 Više o tome u predmetu MKSR MusamaCase, para. 209.


Nermin Halilagi}

što smo naglasili obilježje zločina protiv čovječnosti, međutim kao konstitutivan ele-ment tipično je obilježje krivičnog djela genocida. Prema Schabasu obzirom na to da je diskriminacija usmjerena ka grupi, neophodno je usvojiti kriterijum za procjenu postojanja grupe.383

Razlika se također ogleda i u tome što Tribunal za bivšu Jugoslaviju u vezi sa zločinom prema čovječnosti ima nadležnost samo ako je učinjen u toku oružanog sukoba. Statut Tribunala za Ruandu u pogledu ovog elemen-ta nema određenje. Prema Bassiouniju Vijeće sigurnosti nije želilo da se unosi u problematiku procjene karaktera sukoba i njegove egzistencije. Po njemu u definiciju zločina protiv čovječnosti ovaj međunarodni element oportunije je bilo uvesti posredstvom masovnosti i organizovanosti na-pada.384 Za Tribunal za Ruandu možemo reći da je imao velikog utjecaja na razvoj međunarodnog krivičnog prava te da je kao što smo već naglasili njegova definicija zločina protiv čovječnosti bliža općem pojmu ovog krivičnog djela nego definicija Tribunala za bivšu Jugoslaviju iz razloga što je uvrstila sve njegove suštinske ele-mente. Taj uticaj ogleda se u tome što je Tribunal za Ruandu prilikom procesuiranja konkretnih djela zauzimao stavove koji su u pojedinim slučajevima principijelnog karaktera. Ti stavovi kao takvi dobijaju status sudske prakse i mogu se smatrati iz-vorom međunarodnog prava u smislu člana 38. Statuta Međunarodnog suda pravde. Također, sasvim neopravdano za ovaj sud možemo reći da se u javnosti mnogo man-je govorilo nego što je to slučaj sa Tribunalom za bivšu Jugoslaviju.

5. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA STATUTU MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA

Statut Međunarodnog krivičnog suda (dalje Rimski statut MKS) rezultat je procesa dugog osamdesetak godina. To je tipičan legislativni multilateralni ugov-or otvorenog karaktera. Koliki je njegov značaj možda nam najbolje oslikava stav pojedinih autora da je to „posljednji međunarodni dokument koji ima neprocjenjiv značaj za razvoj međunarodnog javnog, a posebno međunarodnog krivičnog prava, svakako je Rimski sporazum o uspostavljanju Međunarodnog krivičnog suda (dalje MKS, ICC)“.385

Međunarodni krivični sud istražuje i procesuira osobe koje su optužene za na-jozbiljnija i najteža krivična djela od međunarodnog značaja, uključujući genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. To je stalna institucija uspostavljena ugov-orom, odnosno Rimskim statutom 17. jula 1998. godine i nije dio sistema Ujedin-jenih nacija. Redaktori Statuta imali su istorijat procesa stvaranja međunarodnog krivičnog suda i iskustva adhoc sudova. Statut Međunarodnog krivičnog suda, tzv. Rimski statut sadrži odgovore na mnoga pitanja za koja nije bilo rješenja u pravu koje su primjenjivali dotadašnji Tribunali. Međunarodni krivični sud također sadrži obuhvatan rad na tom polju prava koji tek predstoji prije svega na izgradnji meh-anizama kojima bi se otklonili nedostaci koji su primijećeni u sličnim suđenjima kojima historija obiluje. Činjenica da Stalni međunarodni krivični sud predstavlja relativno mlad organ ukazuje koliko je teškoća bilo u izgradnji jedne takve instituci-je. Osnivanje Međunarodnog krivičnog suda značilo je da se osiguralo da se najgori zločini – kao zločin protiv čovječnosti – koji se nažalost u svijetu iznova i iznova

383 Schabas,W.A.; op.cit., Genocide.., str. 102-150.384 Bassiouni,M.,S. ; op. cit., Crimes..., str. 456.385 Tomić, Z.; op. cit., Nirnberška..., str. 27.


Nermin Halilagi}

čine adekvatno kazne.386 Osim navedenog, svrha Međunarodnog krivičnog suda ukl-jučuje i postizanje pravde za sve, okončavanje nekažnjivosti, i preuzimanje predme-ta od nacionalnih sistema koji nisu u mogućnosti ili ne žele da postupe, odvraćanje od takvih djela i pomoć radi okončanja sukoba. MKS ima ulogu i da procesuira osoblje na visokim položajima odgovorno za najteže oblike krivičnih djela. Prema tome, Međunarodni krivični sud je stvoren da djeluje kao jedan mehanizam između mnogih za izgradnju odgovornosti u izgradnji mira, tako da bi pravda i mir bolje služile. Kasezerazmatrajući svrsishodnost međunarodnog tribunala utvrđuje neko-liko osnovnih razloga zbog kojih su međunarodni tribunali potrebni. Prema ovom uvaženom stručnjaku na takvom se sudu utvrđuje prije svega individualna odgovo-rnost; redovnim i ravnopravnim kažnjavanjem teških zločina podupire se vladavina međunarodnoga prava, a činjenica da je tribunal nezavisan smiruje tenzije među suprotstavljenim stranama, te čini odvajanje od prošlosti, istodobno producirajući nepristran i objektivan opis događaja.387

Aktivnosti na osnivanju Međunarodnog krivičnog suda oživljene su osamde-setih godina prošlog vijeka. Naime, tokom opće sjednice UN–a posvećene suzbi-janju zloupotreba droga, latinoameričke države predvođene Trinidadom i Tobagom predložile su da se zbog suzbijanja međunarodnog ilegalnog prometa droga osnuje Međunarodni krivični sud.388 Taj zahtjev je bio konačan poticaj za nastanak instituci-je sa potpuno drugačijim ciljem, nepovezan s zloupotrebom droga. Ono što je intere-satno jeste činjenica da očito predlagatelj ovog zahtjeva nije imao u vidu osnivanje suda kakav je predviđen Rimskim statutom jer on ni ne predviđa njegovu nadležnost za zločine povezane sa međunarodnim prometom i zloupotrebom droga.

Međunarodno pravno povjerenstvo je 1993. godine pripremilo izvještaj, te ga predložilo Generalnoj skupštini UN-a, no tome su se suprostavile SAD. Generalna skupština je zatim 1996. godine osnovala Pripremni komitet za osnivanje međun-arodnog krivičnog suda,389 kraće nazvano PrepCom „Pripremnu komisiju“. Prep-Com je bilo tijelo otvoreno za učestvovanje svih država članica UN-a i njegovih specijaliziranih agencija kao i za različite nevladine i međunarodne organizacije, a trebalo je prirediti prihvatljiv nacrt statuta suda uzimajući u obzir različite poglede na budući sud. „Nakon mnogih poteškoća u radu na konsolidiranju teksta statu-ta, PrepCom je pod vodstvom nizozemskog diplomata i pravnika AdriaanaBosa, predsjedatelja PrepComa i njegovih saradnika, otklonio najkrupnije razlike i otpore pojedinih država, te sastavio izvještaj koji je sadržavao i Nacrt statuta Međunarod-nog krivičnog suda. Efikasnosti rada doprinio je i rad u posebnim radnim skupinama, koje su razmatrale svaka određeno specifično područje: sastav i upravljanje sudom, ustanovljenje suda i odnos prema UN-u, primjenjivo pravo, non bis in idem, itd.“390 PrepCom je pripremio i Nacrt statuta za Diplomatsku konferenciju koja je održana u Rimu u periodu od 15. juna 1998. do 17. jula 1998. godine,391 a sudjelovalo je 161 državno izaslanstvo sa oko 2000 članova, veliki broj predstavnika međunarodnih i nevladinih organizacija, drugih organizacija i entiteta, te predstavnici medija. Dip-

386 Engl. TheInternationalCriminalCourt(ICC).387 Kaseze,A..; op. cit., On..., str. 9 - 13;388 Trinidad i Tobago potpisao je Konvenciju 23. marta 1999. godine, a ratificirao 4. aprila iste godine. 389 Ad Hoc Committee for the Establishment of an International Criminal Court390 Josipović,I.,Krapac,D.,Novoselac,P.; op. cit., Stalni..., str. 63.391 RomStatuteoftheInternationalCriminalCourt od 17. jula 1998. u engleskom i francuskom izvorniku

kao i u njemačkom prijevodu otisnut je u: GesetzentwurfderBundesregierungzumRömischenStatutdesInternationalenStrafgerichtshofs(IStGH-Statutgesetz), Bundesdruckerei. Zajedno sa naknadnim is-pravcima od 10. novembra 1998. i 12. jula 1999. kao i s ElementsofCrimeiRulesofEvidenceandPro-cedure Statut je objavljen na francuskom, engleskom i španjolskom u svesku Cour Pénale Internationale u: Revue Internationale de Droit Pénal 71 (1/2/2000).


Nermin Halilagi}

lomatska konferencija je 17. jula 1998.392 godine usvojila Staut Međunarodnog kriv-ičnog suda i Završnog akta393 kojim je predviđeno formiranje Pripremne komisije. Konferenija je održana u sjedištu Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO). Na konferenciji se naporno radilo, no svejedno je bilo teško dogovoriti se o mno-gobrojnim pitanjima. U procesu stvaranja Međunarodnog krivičnog suda i stručnim komentarima sudjelovali su mnogi eksperti međunarodnog prava.

Pod vodstvom predsjedavajućeg Pripremnog povjerenstva nizozemskog diplo-mata i pravnika AdriaanaBosa i njegovih saradnika, Pripremno povjerenstvo je ot-klonilo najkrupnije razlike i otpore pojedinih država, te kao što smo napomenuli sačinilo izvještaj koji je sadržavao Nacrt Statuta Međunarodnog krivičnog suda.394 Komisiji su povjereni različiti zadaci od kojih je najznačajniji bio izrada Pravilnika o postupku i dokazima395 koji obezbijeđuje detalje vezane za mnoga proceduralna i dokazna pitanja i Elemente krivičnih djela396 kojima se elaboriraju definicije krivičnih dijela date u članovima 6., 7. i 8. Statuta.397 Komisija je ispoštovala rok predviđen Završnim aktom i do 30. juna 2000. godine izradila Pravilnik i Elemente krivičnih djela.398 Ostali zadaci su uključivali i izradu sporazuma sa Ujedinjenim Nacijama o odnosima između dvije organizacije i sporazuma sa Holandijom o zemlji domaćinu, gdje će biti i sjedište Suda.

Unatoč pokušaju SAD-a i Indije da amandmanima prekinu konferenciju, te bro-jnim navedenim problemima koji su otežavali postizanje konsenzusa, posljednjeg dana konferencije ipak se pristupilo glasanju. Od 147 država, 120 je bilo za, 7 protiv (SAD, Iran, Irak, Kina, Izrael, Sudan i Libija), dok je 20 država bilo suzdržano. U tom pogledu bila je od osobite važnosti odlučnost takozvane „države koje slično misle“ odnosno Like-Minded Group koju su činile države iz svih dijelova svijeta. Navedenu grupu je činilo oko 60 država iste orijentacije, a kojoj je pod vodstvom Kanade i Australije svakako pripadala i Njemačka i koja je napokon omogućila i prihvaćanje Rimskog statuta, i to čak s impozantnim uspjehom jer je od oko 147 zemalja koje su sudjelovale u konačnom glasovanju kao što smo naglasili, ukupno 120 glasovalo za, a samo 7 protiv, pri čemu su se SAD kao oponent našle na strani gubitnika u neobičnom društvu s Narodnom Republikom Kinom i Irakom. Potrebno je naglasiti da je od 7 država koje su bile protiv, dvije bile članice Vijeća sigurnosti – Sjedinjene Američke Države i Kina. Tako je učinjen potez koji se može označiti kao kruna svih dosadašnjih nastojanja, no tek nakon ratifikacije 66 zemalja 1. jula 2002. Statut Međunarodnog krivičnog suda399 je stupio na snagu.400 Naime, da bi sud počeo da funkcionira prema članu 136. bilo je potrebno da Statut potpiše i ratificira 392 UN dokumenat, C.N.557.1998, Sporazum - 8 (10, novembar 1998.) i UN dokumenat C.N.604.1999.

Sporazum 18 (12. jul 1999.).393 UN dokumenta A/CONF.183/10.394 Više o tome Josipović,I.,Krapac,D.,Novoselac,P.; op. cit., Stalni..., str. 46 i dalje. 395 Predviđeno članom 51 Statuta Međunarodnog krivičnog suda.396 Predviđeno članom 9 Statuta Međunarodnog krivičnog suda.397 Vidi Elemente krivičnih djela MKS na http://www.icc-cpi.int/N R / r d o n l y r e s / 3 3 6 9 2 3 D 8 - A 6

A D - 4 0 E C - A D 7 B - 4 5 B F 9 D E 7 3 D 5 6 / 0 /ElementsOfCrimesEng.pdf398 Izvještaj Pripremne komisije Međunarodnog krivičnog suda, Addendum, Finalizirani prijedlog teksta

Elemenata krivičnog djela, UN dokumenat PCNICC/2000/INF/3/Add.2; Izvještaj Pripremne komisije Međunarodnog krivičnog suda, Addendum, Finalizirani prijedlog teksta Pravila postupka i dokazivanja, UN dokumenat PCNICC/2000/INF/3/Add. 3;

399 Izjava koja se nalazi u preambuli i članu 1. Rimskog statuta kojom se utemeljuje Međunarodni krivični sud “Države stranke ovoga Statuta, potvrđujući da najteža krivična djela koja se tiču međunarodne za-jednice kao cjeline ne smiju ostati nekažnjena te da se učinkovit krivični progon njihovih učinitelja mora osigurati putem mjera na nacionalnoj razini i putem jačanja međunarodne suradnje, odlučne stati na kraj nekažnjivosti učinitelja tih krivičnih djela i tako pridonijeti njihovom sprečavanju suglasile su se kako slijedi“.

400 Račić,O.; Jedan pogled na stalni Međunarodni krivični sud, Međunarodna politika, Beograd, 1998., broj 1072, str. 16.


Nermin Halilagi}

najmanje 60 država. Stupanjem na snagu Rimskog statuta401 Međunarodni krivični sud kao stalna institucija uspostavljena ugovorom mogao je početi sa radom. Na ovaj način nastao je sud koji se počeo baviti zločinima koji proizlaze iz tamne strane ljudske prirode. Važno je također istaći da je sud nadležan samo za djela učinjena nakon 1. jula 2002. godine, a svaki učinilac krivičnog djela iz nadležnosti ovog suda podložan je krivičnom gonjenju od strane Suda poslije ovog datuma. S obzirom na borbu za prevlast između država koje su bile ozbiljno zainteresirane za Međunarodni krivični sud i onih koje su otvoreno ili prikriveno nastojale spriječiti njegovo osniv-anje, Rimska je konferencija pokazala da tamo gdje postoji volja, postoji i put za njezino ostvarivanje. Statut MKS (za razliku od statuta adhocmeđunarodnih sudova za bivšu SFRJ i za Ruandu) međunarodni je ugovor koji je nastao ugovornom vol-jom država stranaka. Želimo naglasiti i to da je i BiH od samog početka uspostavl-janja MKS članica Rimskog statuta.402

Sud je svečano otvoren 11. marta 2003. godine, kada su sudije položile za-kletvu. Naime, u prisustvu predstavnika 89 država (potpisnica Statuta) i generalnog sekretara OUN-a KofiAnana 11. marta 2003. godine inaugurisano je osamnaest su-dija ovog suda na čelu sa predsjednikom suda, kanadskim sudijom FilipomKiršom, koji je svojevremeno bio predsjedavajući Rimske konferencije 1998. godine kada je i usvojen Rimski statut.403 Tim činom otvorena je nova stranica u historiji ljudske ci-vilizacije. Prvo suđenje počelo je 26.1.2009. godine. Do sada je pred Međunarodnim krivičnim sudom vođen postupak u slučajevima: Demokratska Republika Kongo404, Sjeverna Uganda, Centralno Afrička Republika i Darfur (Sudan).

Prema uvaženom profesoru Simoviću Rimski statut ima višestruko značenje za razvoj međunarodnog materijalnog krivičnog prava, zbog čega predstavlja svo-jevrsnu krunu u tom procesu.405 Najzad, valja spomeniti i to da Rimski statut kao 401 Statut se sastoji od preambule i 13 dijelova. Prvi dio (čl- 1-4.) – Osnivanje Suda – navodi tri ključna

polazišta: Sud kao trajna institucija, komplementarnost, nadležnost nad osobama kao mogućim poči-niteljima najtežih zločina koji se tiču čitave zajednice. Drugi dio (čl. 5-21.) – Nadležnost, dopustivost i primjenjivo pravo – kao ključni dio Statuta, navodi listu i definicije zločina, definira nadležnost, određu-je ulogu Tužitelja, te determinira dopustivost i primjenjivo pravo. Treći dio (čl. 22-33.) – Opća načela krivičnog prava – određuje stvarno krivično pravo Statuta, uključujući i temelje individualne krivične odgovornosti, te pravila o izuzeću krivične odgovornosti. Četvrti dio (čl. 34-52.) – Sastav Suda i sudska uprava – navodi općenite norme o ustroju sudskih organa, njihovim zadaćama, načinu izbora članova Suda, te normama koje reguliraju njihovo načelno djelovanje i odgovornost. Peti dio (čl. 53-61.) – Istraga i krivično gonjenje – navodi korake pri pokretanju istrage, pravila osoba pod istragom, te ostale uvjete koji se moraju ispuniti prije suđenja. Šesti dio (čl. 62-76.) – Suđenje – određuje tok suđenja, prava okrivl-jenika, zaštitu žrtava i svjedoka, te dostupnost dokaza. Sedmi dio (čl. 77-80.) – Kazne – navodni norme vezane uz kažnjavanje te Fond u korist žrtava. Osmi dio (čl. 81-85.) – Žalba i revizija – određuje postupak u povodu žalbi, te kriterije za naknadu. Deveti dio (čl. 86-102.) – Međunarodna suradnja i sudska pomoć – određuje opseg suradnje država sa Sudom. Deseti dio (čl. 103-111.) – Izvršenje – gdje se određuje uloga država u izvršenju kazne, sam postupak izvršenja kazne, te uvjeti i nadzor izvršenja kazne. Jedanaesti dio (čl. 112.) – Skupština država stranaka – određuje ulogu Skupštine država stranaka. Dvanaesti dio (čl. 113-118.) - Finansiranje – određuje način finansiranja Suda. Trinaesti dio (čl. 119-128.) – Završne odredbe – sadrži općenite norme o rješavanju sporova, izmjenama te povlačenju države iz članstva (kako prikazano u: Mahnoush H. Arsanjani, The Rome Statute of the International Criminal Court, American Journal of International Law; vol. 93, no. 1 (1999.), na, na 22-43);. Statut je temeljni izvor prava Suda, no određena pitanja uredit će se posebno, u radu Preparatory Commission-a, u čiju nadležnost spada donošenje: Pravilnika o postupku i dokazima, Ugovor o odnosima Suda i UN-a, Financijska pravila, Sporazum o privilegijama i imunitetima Suda, Poslovnik o radu Skupštine država stranaka, Rezolucija Skupštine država stranaka o osnivanju Odbora za proračun i financije te Rezolucija Skupštine država stranaka o kriterijima za dobrovoljne priloge Sudu (više o tome Josipović, I., Krapac, D., Novoselec, P.; op. cit., Stalni..., str. 78); Statut dostupan na: www.icc-cpi.int\index.html ;

402 Zakon o primjeni Rimskog statuta ICC i saradnji s ICC Parlamentarna skupština BiH je usvojila 2009. godine. Objavljen je u „Službenom glasniku BiH“ broj 84/09.

403 Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Međunarodno..., str. 85.404 Pokretanje istrage o teškim zločinima koji su od 1. jula 2002. počinjeni na teritoriji Demokratske Repu-

blike Kongo, glavni tužilac MKS, Argentinac LuisMoreno-Okampo/Ocampo ocijenio je kao “značajan korak napred za međunarodno pravo, suzbijanje nekažnjivosti i zaštitu žrtava.”

405 Više o tome Simović,N.,M,.Blagojević,M., Simović,M.,V.; op. cit., Međunarodno..., str. 53.


Nermin Halilagi}

vrhunac svih dotadašnjih napora svjetskih organizacija u težnji ka uspostavi mira i sigurnosti predstavlja iscrpan dokument koji nastoji obuhvatiti sve sporne situaci-je: od podizanja optužnice, istrage, hvatanja i procesuiranja zločinca do izricanja i odsluženja kazne.406 Njegov historijski značaj je u tome što je s njim prvi put usta-novljen univerzalni međunarodni osnov za kraj nekažnjivosti za najteže zločine po međunarodnom pravu.407

Međunarodni krivični sud može procesuirati krivična djela iz svoje nadležnosti u tri slučaja, odnosno kada:

1) država stranka Rimskog statuta uputi tužiocu slučaj,2) Vijeće sigurnosti na osnovu ovlaštenja iz Poglavlja VII uputi slučaj tužiocu,

te 3) tužilac pokrene istragu prema vlastitoj inicijativi uz odobrenje vijeća za

prethodni postupak.Implementacija Stauta zahtijeva da države stranke inkorporiraju “krivična djela

Suda” u svoje nacionalne zakone, da uklone bilo kakve prepreke za krivično gon-jenje počinioca ovih djela i da garantuju svim optuženim licima pravično suđenje “u skladu sa principima pravičnog suđenja shodno međunarodnom pravu”.

Personalna i teritorijalna nadležnost MKS-a također su ograničene. Teritorijal-na nadležnost MKS se prostire na teritoriji država na kojoj je učinjeno neko međun-arodno krivično djelo ili na teritoriji države čiji je optuženi državljanin, ali samo pod uvjetom da se radi o državi koja je potpisala Rimski statut.408 Međutim, neophodno je ukazati da postoji izuzetak u odnosu na navedeno pravilo. Naime, u slučaju da Vijeće sigurnosti UN-a uputi predmet MKS-u, ova ograničenja se ne primjenjuju i MKS može postupati u predmetima za krivična djela koja su počinjena na teritoriji ili od strane državljanina država koje nisu strane Rimskog statuta. Vijeće sigurnosti UN-a na osnovu ovlasti iz Poglavlja VII (koja se primjenjuju samo u slučaju prijetnje miru, povrede mira ili čina agresije), također može tražiti od MKS-a da odgodi istragu ili krivično gonjenje na period koji se može produžiti najviše do dvanaest mjeseci.409

„Konačan nacrt teksta krivičnih djela“ usvojila je pripremna komisija za Me-đunarodni krivični sud na svojoj 23. sjednici 30. juna 2000. godine. Sudije Među-narodnog krivičnog suda, tužioci, kao i države članice mogu predlagati izmjene i dopune tih elemenata koje se usvajaju dvotrećinskom većinom članova Skupštine država članica. MKS ima sličnu strukturu kao MKSJ i MKSR, ali postoje i neke bitne razlike. Sudsko odjeljenje, pored pretresnih i žalbenih vijeća, uključuje i vijeća za prethodni postupak; MKSJ, MKSR nemaju vijeća za prethodni postupak. Tako-đer, za razliku od MKSJ i MKSR, MKS može procijeniti i dodijeliti naknadu štete žrtvama, „bilo da je povrat imovine, medicinsku pomoć ili naknadu za štetu koju su pretrpjele“.

406 Vidi MKS Statut na http://www.icc-cpi.int/NR/rdonlyres/ADD16852-AEE9- 4757-ABE7-9CDC-7CF02886/283503/RomeStatutEng1.pdf

407 Više o ideji stalnog međunarodnog krivičnog suda i postojećem stalnom Međunarodnom krivičnom sudu: Škulić, M.: op. cit., Međunarodni.., str. 156-577; RadulovićD.: op. cit., str. 125-184; Vasilijević,V.: op. cit.., Međunarodni...,

408 Rimski statut, član 12. stav (2). ViditakođerRimski statut, član 124. (koji glasi „Bez obzira na član 12. stavove 1. i 2., država koja postaje članica Statuta, može da izjavi u periodu od sedam godina od stupanja ovog Statuta na snagu za tu državu, neće prihvatati nadležnost Suda u odnosu na kategoriju krivičnih dela iz člana 8. kada se navodi da su krivično djelo učinili njeni državljani ili da je učinjeno na njenoj teritoriji. Izjava data saglasno ovom članu može se povući u bilo koje vrijeme. Odredbe ovog člana preispituju se na Revizionoj konferenciji koja se saziva u skladu sa članom 123. stav 1.“).

409 Ibid., član 16.


Nermin Halilagi}

Rimski statut predviđa stvarnu nadležnost Međunarodnog krivičnog suda (član 5 – 8.) samo za „najteža krivična djela značajna za cijelu međunarodnu zajednicu“.410 To su krivična djela koja zadiru u srž („core crimes“) prema međunarodnom pravu.411 U članu 5. Statuta navedena su sljedeća međunarodna krivična djela za koje je ovaj Sud kao stalno pravosudno tijelo nadležan:

1. zločin genocida, 2. zločini protiv čovječnosti, 3. ratni zločini i 4. zločini agresije.412

Za sva prethodno pobrojana djela osim zločina agresije dati su elementi na osn-ovu Ženevskih konvencija iz 1949. godine i dopunskih protokola iz 1977. godine. S obzirom na to da su elementi uglavnom dati iz Konvencija o kodifikaciji humanitar-nog prava, oni nisu uvijek napisani u obliku krivičnih djela podesnih za sudsku prim-jenu.413 Statut ne predlaže neku formalnu hijerarhiju između četri kategorije krivičnih djela. Član 5. predviđa da je nadležnost Suda ograničena na „najteže zločine od značaja za međunarodnu zajednicu kao cjelinu”, a posebno na zločine genocida, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge zločine agresije.

Zločin protiv čovječnosti je određen članom 7. Rimskog statuta.414 U pitanju je stara odredba zločina protiv čovečnosti, poznata iz Nirnberškog statuta ili statuta Haškog tribunala, ali sa novom idejom i smislom. Njen novi smisao je da normira sankcionisanje masovnih kršenja ljudskih prava.415 Oko odluke da se zločin protiv

410 Rimski statut, član 5. stav (1), član 11. stav (1)-(2). Ako neka država postane članica ovoga Statuta nakon njegovog stupanja na snagu, Sud može biti nadležan samo za krivična djela počinjena nakon stupanja Statuta na snagu za tu državu, osim ako se država ne izjasni drugačije.

411 Simović,N.,M,.Blagojević,M., Simović,M.,V.; op. cit., Međunarodno..., str. 53.412 Krivično djelo zločin agresije je dobilo veliku podršku na Konferenciji, te se nastojalo da se ovo krivično

djelo stavi pod nadležnost suda. Taj zahtjev nije prihvaćen zbog razmimoilaženja oko definicije kriv-ičnog djela agresije i oko pravne uloge Vijeća sigurnosti u određivanju da li je taj zločin bio počinjen. Kao kompromis je prihvaćeno rješenje u članu 5. stav 2., da će Sud vršiti nadležnost nad tim zločinom kada se usvoji odredba koja će definirati to krivično djelo i navodi uvjete prema kojima će sud vršiti svoju nadležnost u odnosu na to krivično djelo. Tako da agresija dugo nije bila definirana u Rimskom statutu, kao ni u Obilježjima krivičnih djela (kao dopunjujućem izvoru materijalnog krivičnog prava uz Rimski statut). Rezolucijom broj 6. od 11. juna 2010. godine, koja je donijeta na 13. Plenarnoj sjednici Prve revizione skupštine Međunarodnog krivičnog suda, agresija je konačno definisana u smislu samog Rimskog statuta, odnosno za njegove potrebe, iako inače, navedena definicija još uvijek nije postala sastavni dio Rimskog statuta, s obzirom da nisu ispunjeni ratifikacioni uvjeti. Dakle, obilježja agresija iako ovo krivično djelo spada u stvarnu nadležnost stalnog Međunarodnog krivičnog suda, još uvek nisu utvrđena u Rimskom statutu, pa se stoga i sada do daljeg, može govoriti samo o „goloj“ normi. Međutim, ipak je napravljen važan korak i treba se nadati da će u dogledno vrijeme biti ispunjeni potrebni uvjeti da se Rimski statut u ovom pogledu efektivno novelira.

413 Degan,Đ.V.,Pavišić,B,Beširević,V.; op. cit., Međunarodno..., str. 53.414 „Rimski statut, po prvi put nakon Nirnberškog statuta, kodifikuje zločine protiv čovječnosti u multila-

teralnom sporazumu. Nirnberški i Tokijski statut, kao i statutu ICTY i ICTR, sadrže spisak postupaka koji predstavljaju zločine protiv čovječnosti, a Rimski statut je proširio spisak dodavši sljedeće: prisilna premještanja stanovništva, teška oduzimanja fizičke slobode, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, pri-silnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi vid seksualnog nasilja koje ima približnu težinu; progoni na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno priznata kao nedopuštena po međunarodnom pravu; prisilni nestanci i zločin aparhejda. Ova definicija obuhvata i opću odredbu: “druge nečovječne postupke sličnog karaktera i kojima se namjerno nanosi teška patnja, ili ozbiljne povrede tjelesne prirode ili oštećenja psihičkog ili fizičkog zdravlja”. Ovo zasigurno ostavlja prostora da se obuhvate i neki neuvršćeni zločini. ICC će imati takve zločine, bilo da su oni počinjeni u oružanim sukobima ili u miru i bez obzira na to da li su počinioci država ili nedržavni akteri. Iz ovog proističe da se, npr. za “mučenje” (član 7 stav 1 tačka (f)), ICC udaljava od definicije sadržane u članu 1 Konvencije o mučenju koja zahtijeva uključivanje države. Navedeno prema Simović,M.,Blagojević,M.; op. cit., Međunarodno..., str. 32.

415 Cjelina svakog međunarodnog, pa tako i međunarodnog krivičnog prava je u današnje doba potpuno prožeta pravom o ljudskim pravima: Jessberger,F.;Bad ; Torture – Good Torture? What International


Nermin Halilagi}

čovječnosti uvrsti u Statut Međunarodnog krivičnog suda nije bilo suprostavljenih strana.416 Navedeni član Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda po ocjeni T.Merona daje sveobuhvatnu i multilateralno prihvaćenu definiciju krivičnog djela zločina protiv čovječnosti.

Složili bi se sa pojedinim autorima da je to prvi dokumenat, ako se ostave po strani kratke odredbe sadržane u članu 6.c) Nirnberške povelje i odredbe o zločini-ma protiv čovječnosti u statutima međunarodnih tribunala za Jugoslaviju i Ruandu – „koji daje članove o zločinima protiv čovječnosti, uz ratne zločine, na posvećen, pouzdan i savremen način“.417 Odredbe o ovom krivičnom djelu u članu 7. su veoma opširne, s obzirom na to da sadrže svojevrstan spisak radnji izvršenja o čemu ću detaljnije u nastavku rada kao i da su data pojašnjenja značenja datih izraza. Kada je riječ o ovom krivičnom djelu važno je napomenuti da je inkriminizacija zločina protiv čovječnosti u Rimskom statutu znatno izmijenjena i osuvremenjena u odno-su na ostale izvore međunarodnog krivičnog prava, u prvom redu Statuta Međun-arodnog krivičnog suda za bivšu SFRJ i Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu. Jedan od razloga tome svakako je i bogata jurisprudencija adhoctribunala koja je dobrim dijelom definirala kriterije i standarde prema kojima su se određe-na ponašanja učestala u praksi nametnula kao modalitet zločina protiv čovječnosti (npr. seksualno ropstvo ili prisilna prostitucija). Donošenjem Statuta Rimskog suda definicija krivičnog djela zločina protiv čovječnosti tako dobija potpuni oblik i sa-držinu. Tvorci Rimskog statuta pošli su od pretpostavke da samo krivična djela koja po težini, brojnosti, divljaštvu ili činjenici da su izvršena po unaprijed izrađenoj politici, zgražavaju savjest čovječanstva odnosno ugrožavaju međunarodnu zajedni-cu zaslužuju da budu označena kao zločini protiv čovječnosti.418

Tokom pregovora oko izrade Rimskog statuta bilo je delegata koji su snažno zagovarali da se zločin protiv čovječnosti treba vezati isključivo za rat. Također, bilo je i onih koji su zagovarali da zločin protiv čovječnosti treba isključivo vezati samo za međunarodni sukob.419 Stavovi prema kojima je neophodno zločin protiv čovječnosti vezati za oružani sukob temeljeni su na rješenjima usvojenim u Nirn-berškom i Tokijskom statutu, kao i u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Suprot-ni stavovi prema kojama za zločin protiv čovječnosti može se počiniti i u doba mira baziraju se na primjerima Zakona br. 10. Kontrolnog savjeta, na Statutu Tribunala za Ruandu, kao i na praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju koji je značajno promjenio karakter ovog elementa.420 Na kraju Redaktori Statuta izostavili su element „rat-mir“. Za razliku od član 5. Statuta MKSJ prema kojem zločin protiv čovječnosti mora biti počinjen u oružanom sukobu (što, međutim, nije obilježje bića djela, već jurisdikci-jska odredba), član 7. Statuta MKS ne predviđa taj element inkriminacije, odnosno kao što smo već naveli izostavljen element „rat – mir“, mada neki autori koji se bave ovom problematikom kao element zločina protiv čovječnosti upravo navode ovaj

Criminal Lawyers May Learn from the Recent Trial of the Police Officers in Germany, Journal of Inter-national Criminal Justice, 2005., n. 5, p. 1071–1072.

416 Habel,H.,Robinson,D.; Crimes Within the Jurisdiction of the Court, str. 90, y: Lee,R.,S., (ed). The International Criminal Court. The Making of the Rome Statute. Issues-Negotiations-Results, Kluwer Law International, 2002, str. 79-126.

417 Vidi na primjer Vukoje,D.; Zločin protiv čovječnosti, Neobjavljen magistarski rad, Panevropski univer-zitet Apeiron, Fakultet pravnih nauka, Banjaluka, str. 40.

418 Ristivojević,B.; „Opšti elemenat” zločina protiv čovječnosti, Zbrornik radova, Pravni fakultet u Novom Sadu, Novi Sad, broj 2, 2010., str. 232.

419 Habel,vonH.,Robinson,D.; Crimes..., op. cit., str. 92 – 93.420 Robinson,P., The Elements of Crimes against Humanity, y:Lee,R.,S., (ed.), The International Criminal

Court: Elements of Crimes and Rules of Procedure and Evidence, Transnational Publisher, 2001., str. 65 - 70.


Nermin Halilagi}

nedostatak,421 tako da je zločin protiv čovječnosti moguće počiniti i izvan oružanog sukoba. Shodno tome zločin protiv čovječnosti se može učiniti kako u vrijeme rata, tako i tokom mira. Izostavljanje ovog elementa nosi poruku da nisu važne okolnosti u kojima se neki događaji dešavaju, već sami događaji.422 Razlog ne uvrštavanja ovog elementa u definciju zločina protiv čovječnosti pronalazimo u činjenici da je danas isticanje ovog elementa ostatak starijeg načina izražavanja, kada je ovaj element utemeljivan, kada je materijalnoprava baza bila samo u normama ratnog prava i prin-cipima međunarodnog prava dejstvujući u oblastima ratnog prava.423 Ova činjenica je veoma važna za razvoj krivičnog djela zločin protiv čovječnosti jer kad se prvi put pojavio pojam zločina protiv čovječnosti u međunarodnom krivičnom pravu on je bio neodvojivo povezan sa pojmom ratnog zločina. Vremenom takav stav se sve više smatrao neprihvatljivim da bi se usvajanjem Statuta Rimskog suda – konačno na-pustio. Međutim, obzirom na uvjet da se odgovarajuća radnja izvrši kao dio raspros-tranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva, može se pretpostaviti da će se ovo djelo po pravilu činiti za vrijeme rata ili oružanog sukoba, mada se naravno, ne može isključiti mogućnost realizacije takvog napada i tokom mira, iako bi se tada, zavisno od masovnosti napada, moglo postaviti pitanje da li još uvijek mir postoji, ili je on takvim napadom narušen.424 Shodno tome budući da Statut ovo krivično djelo ne veže samo za oružani sukob, bilo međunarodne ili un-utrašnje prirode, on se na taj način opredijelio da se norme koje se odnose na zločin protiv čovječnosti jednako primjenjuju i u doba mira, kao i za vrijeme rata. Zahval-jujući ovom elementu člana 7. Rimskog statuta pred ovim Međunarodnim krivičnim sudom moguće je pokretanje postupaka i za krivična djela izvršena u vrijeme teških kršenja humanitarnog prava koja nemaju veze s oružanim sukobom – naprimjer, u slučaju ubistva ili mučenja koju vlada sprovodi nad svojim političkim protivnicima (ali samo ako se to čini u okviru rasprostranjenog i sistematskog napada na civil-no stanovništvo).425 Gledajući razvoj ovog krivičnog djela uočavamo da je došlo do njegovog posebnog pravnog oblikovanja, njegovog izdvajanja i razgraničenja od ratnih zločina. Stvara se kristalizacija tih zločina baš u odnosu na ratne zločine povlačenjem među njima crte razgraničenja i utvrđivanja vlastitog pravnog inden-titeta zločina protiv čovječnosti.

Proučavajući Rimski statut uočili smo da za razliku od jurisprudencije MKSJ navedeni statut ne zahtijeva dokaz o diskriminaciji civilnog stanovništva što je iziskivalo dokazivanje namjere za diskriminaciju. Naime, član 7. Rimskog statuta saobrazno nirnberškom modelu ističe da je namjera diskriminacije potrebna samo za krivična djela progona (član 7. (1)(h)).

Kao što smo naveli za ovo krivično djelo nije uvjet da je djelo počinjeno u vrijeme oružanog sukoba, nego u sklopu „rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva“. Odredbom bilo koje civilnostanovništvo Rimski statut je definirao žrtvu ili cilj zločina protiv čovječnosti. Na taj način prihvaćen je stav sličan onom sadržanom u statutima MKSJ (član 5) i MKSR (član 3) kojim su lica koja nisu civili, odnosno koja su vojnici isključena kao cilj zločina protiv čovječnosti, te možemo slobodno reći ograničio svoje djelovanje. Ob-421 Habel,vonH.,Robinson,D.; Crimes within the jurisdiction of the Court, str. 92. y: Lee,R.,S., (ed). The

International Criminal Court. The Making of the Rome Statute. Issues-Negotiations-Results, Kluwer Law International, 2002., str. 79 – 126.

422 MacleodC., Towards a Philosophical Account of Crimes Against Humanity, European Journal of Interna-tional Law, Vol. 21, No. 2, 2010, str. 281 – 302.

423 Shaw,M.; International Law, Cambridge, 2003., str. 594., Schabas,W.,A.; An Introduction to the Interna-tional Criminal court, Cambridge, 2002, str. 36., Navedeno prema Šurlan,T.; op. cit., str. 245.

424 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 250.425 Dimitrijević,V.,atall; Osnovi Međunarodnog javnog prava, Beograd, 2005., str. 229.


Nermin Halilagi}

zirom na navedenu odredbu u slučaju da je neko od krivičnih djela koja su nabrojana u članu 7. stav 1 tačke c) do k) izvršeno protiv neprijateljskih boraca, predstavljaće samo ratni zločin ili teško kršenje Ženevskih konvencija od 1949. godine.426

Pojam napad usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva je ponašanje koje uključuje višestruko činjene djela iz stavke 1. protiv civilnog stanovništva, na temel-ju ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se takav napad počini. Napad na temelju ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije, tj. organi-zacije koja defactoilideiure ima političku moć predstavlja uvjet na osnovu kojeg je zločin protiv čovječnosti dobio karekter međunarodnog krivičnog djela, te se na os-novu njega razlikuje od drugih krivičnih djela. U Rimskom statutu taj uvjet je nave-den u odredbi člana 7. stava 2a koja pod napadom usmjerenim na civilno stanovništ-vo podrazumijeva da je takvo ponašanje izvršeno u okviru politike neke države ili organizacije. Prema Kasezu „ovi zahtjevi idu ispod onog što zahtijeva međunarodno običajno pravo i da neopravdano ograničavaju pojam o kome je riječ“.427 Navedeni autor dalje navodi „elementi zločina ta ograničenja čak čine eksplicitnim i širim. Tu se kaže da je, da bi se moglo govoriti o „(politici) da se izvrši takav napad“ potrebno da „država ili organizacija aktivnounapređujeilipodstiče takve napade na civilno stanovništvo“.428

U smislu odredbi ovog statuta pod „zločinima protiv čovječnosti“ prema čla-nu 7. stav 1. smatra se bilo koja od sljedećih alternativno označenih radnji koje su preduzete kao dio rasprotranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva:

a) ubistvo;b) istrebljenje;c) porobljavanje;d) deportacija ili nasilno premještanje stanovništva;e) zatvaranje ili druga stroga lišavanja slobode narušavanjem osnovnih pravila

međunarodnog prava;f) mučenje;g) silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, nasilna trudnoć, prisilno

sterilisanje ili bilo koji drugi oblik seksualnog ugrožavanja;h) progon bilo koje grupe ili kolektiva po političkoj, vjerskoj, rasnoj, nacio-

nalnoj, etničkoj, kulturnoj ili spolnoj osnovi kako je definirano u stavu 3, ili druga postupanja koja su opće nedopuštena po međunarodnom pravu, u vezi sa bilo kojom radnjom predviđenom ovim stavom ili bilo kojim drugim zločinom u nadležnosti Suda;

i) nestank lica;j) aparthejd429 k) ostala nečovječna djela kojima se namjerno prouzrokuju teške patnje ili oz-

biljno ugrožavanje fizičkog ili mentalnog zdravlja.

426 Više o tome Kasseze, A.; op.cit., Međunarodno..., str. 106.427 Ibid.str.108.428 Ibid.429 Zločin aparthejda definisan je i opisan u Međunarodnoj konferenciji o uklanjanju i kažnjavanju zločina

apartheida iz 1973. godine. Na osnovu ove konvencije zločin aparthejda je proglašen zločinom protiv čovječnosti.


Nermin Halilagi}

Za svrhu člana 7. Rimskog statuta pojašnjeni su njegovi elementi u stavu 2. istog člana:

a) „napad usmjeren na civilno stanovništvo“ podrazumijeva takvo ponašanje koje povlači sa sobom višestruka izvršenja djela predviđenih stavom 1., a protiv civilnog stanovništva, naređena od strane države ili kao dio organizo-vane strategije da se takav napad izvrši;

b) ,,istrebljenje” podrazumijeva namjerno podvrgavanje takvim životnim usv-jetima kojima se onemogućava korišćenje hrane i lijekova, a takvi uvjeti vode uništavanju djela populacije;

c) ,,porobljavanje“ podrazumijeva primjenu bilo koje sile usmjerene na treti-ranje lica kao privatne svojine ili izvršenje bilo kakve upotrebe sile u cilju trgovine licima, a posebno ženama i djecom;

d) ,,deportacija ili nasilno premještanje stanovništva“ podrazumijeva nasilno premještanje lica u smislu istjerivanja ili ostalih prinudnih mjera sa pod-ručja na kome su lica zakonito nastanjena, suprotno pravilima utemeljenim međunarodnim pravom;

e) ,,mučenje“ podrazumijeva namjerno prouzrokovanje teških patnji, bilo fizičkih bilo mentalnih, nad licem koje je u pritvoru ili pod kontrolom okrivljenog, s tim što se pod mučenjem neće podrazumijevati bol ili patnja, prouzrokovani slučajno ili kao nerazdvojna posljedica zakonskih sankcija;

f) ,,nasilna trudnoća” podrazumijeva nezakonito zatvaranje žena i izazivanje nasilne trudnoće, sa ciljem uticanja na etnički sastav stanovništva ili izvrša-vanje ostalih teških kršenja međunarodnog prava. Ova definicija neće ni u kom slučaju biti tumačena kao uticaj na nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na trudnoću;

g) ,,progon” znači namjerno ili teško lišavanje osnovnih prava, suprotno međunarodnom pravu, iz razloga pripadanja drugoj grupi ili kolektivu;

h) „aparthejd“ znači nehumane radnje sličnog karaktera sa radnjama sadrža-nim u stavu 1, počinjene u kontekstu jednog institucionalizovanog režima sistemaskog ugnjetavanja i dominacije jedne rasne grupe nad bilo kojom drugom rasnom grupom sa namjerom održavanja takvog režima;

i) „nestanak lica“, znači hapšenje, zadržavanje ili otmicu lica od, ili sa odo-brenjem, podrškom ili pristankom, države ili političke organizacije, koje odbijaju da daju informacije o lišenju slobode ili informacije o sudbini ili boravištu tih lica, sa namjerom da takvim licima na duži vremenski period uskrate zaštitu koja im pripada“.

U stavu 3. člana 7. Rimskog statuta pod pojmom „pol“ u smislu odredbi Statuta, podrazumijevaju se muški i ženski pol i to sa značenjem koje im se pridaje u društvu. Pojam „pol“ ima isključivo gore pomenuto značenje.

U poređenju sa prijašnjim definicijama zločina protiv čovječnosti navedena definicija Rimskog statuta jest upadljivo složenija i potpunija.430 Ona se sastoji iz tri stava. Prvi stav je opće određenje zločina protiv čovječnosti, te sadrži nabrajanje konkretnih radnji izvršenja. Drugi stav daje pojašnjenje upotrebljenih termina, dok stav 3. sadrži tumačenje termina „rod“. U Rimskom statutu lista krivičnih djela je proširena u odnosu liste izvršenja zločina protiv čovječnosti Nirnberškog statuta, Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Statuta Tribunala za Ruandu, te bismo na os-novu ovoga mogli pripisati navedenoj definiciji karakteristiku progresivnog razvoja, 430 Bassiouni,M.,S. ; op. cit., Crimes..., str. 461.


Nermin Halilagi}

ali ne i općem pojmu.431 Rimski statut na temelju razvoja međunarodnog humani-tarnog prava od Nirnberga naovamo daje suvremeniju i detaljniju definiciju zločina protiv čovječnosti, kao i povećanje ukupnog popisa radnji izvršenja. Naime, lista krivičnih djela zločina protiv čovječnosti Rimskog statuta sadrži jedanaest krivičnih djela jer je MKS uključio i sljedeća djela u zločine protiv čovječnosti:

• seksualno ropstvo,• prisilna prostitucija;• prisilna trudnoća;• drugi oblici seksualnog nasilja;• prisilno premještanje stanovništva;• nestanak lica; i• aparthejd. Lista radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti sadržana u članu 7. Rimskog

statuta izgrađena je na nirnberškoj listi, međutim u odnosu na nirnberšku listu, ova lista je znatno proširena. Naime, kao što smo naglasili, član 7. Rimskog statuta širi opće međunarodno pravo. Lista ili katalog radnji izvršenja koja su nabrojana kao mogući oblici zločina protiv čovječnosti u članu 7. Rimskog statuta obogaćena je prvenstveno razvojem međunarodnog humanitarnog prava, odnosno prvenstveno razvojem korpusa ljudskih prava, kojim je značajno proširena materijalnopravna baza za propisivanje konkretnih radnji.432 Navedena lista izvršenja predstavlja na-jiscrpniji spisak do sada, kako u okviru kategorija radnji tako i u vrstama radnji. Određena krivična djela odgovaraju specifičnom tipu zločina protiv čovječnosti koja su već bila predmetom zabrane u međunarodnom pravu, poput aparthejda, mučenja i prinudnog nestanka. Također, određena krivična djela sa liste krivičnih djela pod-vedenih pod zločine protiv čovječnosti su bili prepoznati već u vrijeme Nirnberga. Vremenom je došlo do razvoja i proširenja navedenih krivičnih djela. Na primjer, uz „deportaciju“ su dodate riječi prisilno preseljenje stanovništva. Navedeni pojam u posljednje vrijeme poznajemo kao „etničko čišćenje“ (ethniccleansing), posebno kad se ono odvija unutar sopstvene državne granice.433

Statut Međunarodnog krivičnog suda kao što smo već naveli dodaje „prisil-na preseljenja stanovništva“ kao alternativu „deportacijama“ odnosno protjerivan-jima.434 Kad je riječ o „zatvaranju“ Statut Međunarodnog krivičnog suda uveliko proširuje ovo djelo na taj način što uključuje i druga teška lišavanja slobode protivno principima međunarodnog prava.435 Krivičnom djelu silovanja Statut je dodao i „sek-sualno porobljavanje, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju kao i bilo koju drugu vrstu seksualnog nasilja iste težine“.436 Na ovaj način seksualni zločini su po prvi put definisani u ovom obimu. Rimski statut je sa listom krivičnih djela podvedenih pod zločin protiv čovječnosti posebno tzv. džender zločina (gandercrime) proširio listu krivičnih djela podvedenih pod ovim krivičnim djelom. To se najprije ogleda na primjeru silovanja. Naime, za razliku od Nirnbeške povelje koja ekscplicitno nije čak poznavala silovanje kao oblik zločina protiv čovječnosti, mada

431 Kasseze, A., op. cit., Međunarodno..., str. 105 - 109.432 Šurlan,T., op. cit., str. 251.433 Vukoje,D., op. cit., str. 41.434 Član 7. Statuta ICC435 Član 7. stav e) Statuta ICC436 Član 7. stav g) Statuta ICC


Nermin Halilagi}

je to bilo korigovano ispravnim tumačenjem od strane sudija u tekstovima kasnijih definicija, Rimski statut je ne samo podveo silovanje pod zločin protiv čovječnosti nego je i unio veliko poboljšanje glede ovog zločina. To poboljšanje ogleda se u tome što Rimski statut još navodi i: seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, prinud-na trudnoća, prisilna sterilizacija, ili bilo koji drugi oblik seksualnog zlostavljanja ovakve ili slične prirode.437 Također, veoma širok spektar seksualnih zločina, mada ne i indentičan, pojavljuje se u Statutu Specijalnog suda za Sijera Leone. Što se tiče progona Statut zahtjeva da djelo bude počinjeno protiv određene grupe ili kolek-tiva na diskriminatornoj osnovi (pol, nacija, kultura, ili neki drugi osnov koji je, kao takav, nedozvoljen prema odredbama međunarodnog prava). Kao što možemo vidjeti diskriminatorne osnove značajno su proširene u ovaj radnji izvršenja zloči-na protiv čovječnosti. Rimski statut po prvi put uvodi u članu 7. stav i) – „prisilni nestanak“ i j)- zločin „aparthejda“ kao posebnu formu zločina protiv čovječnosti.438

S obzirom na činjenicu da se radi o krivičnom djelu koje sadrži široke spiskove radnji izvršenja kao i da je dugo vremena smatrano sastavnim dijelom međunarod-nog običajnog prava, što bi moglo dovesti do različitog tumačenja i primjene pojed-inih elemenata ovog krivičnog djela, usaglašena su i usvojena pravila za tumačenje pojedinih elemenata ovog krivičnog djela tzv. „Elementi krivičnih djela“.439 Elementi krivičnih djela koje sud koristi u tumačenju i primjeni zakona, sadrže pojašnjenja osim krivičnog djela zločin protiv čovječnosti i pojašnjenja za druga krivična djela sadržana u Statutu. Kako bi pružio sigurnost, te izbjegao pitanje načela zakonitosti, Međunarodni krivični sud dakle veoma detaljno definira krivična djela iz svoje na-dležnosti.

Elementi koji karakterišu zločin protiv čovječnosti u članu 7. Statuta jesu:1. da postoji rasprostranjen ili sistematski napad,2. da je djelo počinjeno kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada,3. da je počinilac imao svijest, tj. saznanje o rasprostranjenom ili sistemat-

skom napadu, 4. da je napad usmjeren protiv bilo kog civilnog stanovništva.440

Na kraju ćemo navesti određene kontraverze koje je Rimski statut izazvao stupanjem na snagu. Naime, za ovaj rad je posebno zanimljiva činjenica da je prili-kom usaglašavanja teksta Rimskog statuta u vezi zločina protiv čovječnosti, došlo do značajnih kontroverzi:

1. jedna od značajnih kontroverzi je i posebnost u odnosu na opći graničnik, koji ovo krivično djelo odvaja od drugih krivičnih djela navedenih u Statutu,

2. kao posebno značajno pitanje koja se ističe odnosi se na (ne)mogućnost egzistencije ovih djela samo u okvirima oružanog konflikta,

3. neophodnost postojanja određene diskriminatorske osnove prilikom kon-flikata,

437 Više o tome Vukoje,D.; op. cit., str. 41.438 NelsonMendelaopisao je aparthejd kao „liniju koja razdvaja ljude po boji kože i koja prečesto određuje

ko je bogat a ko siromašan...ko živi u luksuzu a ko u bijedi ...ko će dobiti hranu, odjeću, medicinsku njegu...ko će živjeti a ko će umrijeti“, citat prema Gatman,R., i Rif,D.; Leksikon ratnih zločina – Ono što bi javnost trebalo da zna, Samizdat B92, Beograd, 2003., str. 34.

439 Ovakve elemente ne sadrže statuti međunarodnih krivičnih tribunala za bivšu Jugoslaviju, odnosno ua Ruandu, niti su ih poznavali tribunali u Nirnbergu i Tokiju.

440 Bassiouninavedenim elementima pridružuje i element politike, posrestvom člana 7. stav 2, više o tome; Bassiouni,M.,S. ; op.cit., Crimes..., str. 462.


Nermin Halilagi}

4. neophodnost postojanja određene diskriminatorske osnove prilikom izvrše-nja ovakvih djela,

5. da li treba elemente razdvajanja ovakvih zločina od drugih „običnih“ krivič-nih djela, shvatiti na konjuktivan (npr. široko i sistematsko), ili disjunktivan način (npr. , široko ili sistematsko), pri čemu su najvažniji precedenti Statuti međunarodnih vojnih sudova u Nirnbergu i Tokiju, te adhocTribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, kao i prethodni zakonski nacrti, te relevantna jurisprudencija, u mnogim su aspektima bili nekonzistentni, što je vodilo dubokim neslaganjima.441

6. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA KRIVIČNOM ZAKONU BOSNE I HERCEGOVINE

6.1. Osnova inkrimisanja zločina protiv čovječnosti u Krivični zakon BiHU skladu sa svojim posebnim ovlastima,442 Ured visokog predstavnika je 24.

januara 2003. godine nametnuo Krivični zakon BiH 2003. godine. Njega je naknad-no usvojila i Parlamentarna skupština BiH.443 Krivični zakon BiH stupio je na snagu 1. marta 2003. godine. Novi KZ BiH u sebi je apsorbirao dostignuća savremene teorije i prakse krivičnog prava, osobito u dijelu koji se odnosi na streloviti razvoj međunarodnog krivičnog prava.444 Navedenom reformom krivičnog zakonodavstva u BiH izvršene su određene izmjene i u posebnom dijelu krivičnog zakonodavst-va.445 Te izmjene, odnosno novine u krivičnom zakonodavstvu uglavnom su rezultat usaglašavanja BiH zakonodavstva sa savremenim tendencijama i kretanjima u kriv-ičnom zakonodavstvu, kao i sa obavezama proisteklim iz međunarodnih konvencija koje je BiH potpisala. U Krivični zakon BiH iz 2003. godine pored ostalog ugrađena je srž međunarodnog krivičnog i humanitarnog prava čiji veliki dio počiva na Rims-kom statutu, međunarodnim konvencijama, kao i Statutu MKSJ-a i sudskoj praksi nastaloj na MKSJ-u od njegovog osnivanja 1993. godine. Izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH omogućeno je suđenje i kažnjavanje onih lica čija su činjenja ili nečinjenja predstavljala krivično djelo u skladu s općim načelima međunarodnog prava. Kao rezultat toga, među tim promjenama jeste i uvođenje krivičnog djela 441 Više o tomeŠkulić,M.; op. cit., Međunarodni..., str. 248.442 Za više informacija o ovim ovlastima, koje su također poznate pod nazivom “Bonske ovlasti”, vidi mišl-

jenje Venecijanske komisije o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlastima Visokog predstavnika. (dokument CDL-AD(2005)004 od 11. marta 2005)

443 Službeni list Bosne i Hercegovine br. 3/03, 37/03, 32/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10. 444 Šimić,G.; Suđenje za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2013., str. 75.445 Nakon raspada SFRJ, BiH je preuzela krivično zakonodavstvo bivše SFRJ, Krivični zakon SFRJ (Do-

nesena je uredba sa zakonskom snagom; Službeni glasnik RBiH, br. 2/92 od 11.4.1992. godine; Uredba sa zakonskom snagom o primjeni Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine i Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije preuzetog kao republički zakon za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme rata (Službeni glasnik RBiH br. 6/92); Zakon o potvrđivanju uredbi sa za-konskom snagom (Službenu glasnik RBiH br. 13/94); Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona SFRJ (Službeni glasnik Republike Srpske br. 12/93) kojim se naziv Krivični zakon SFRJ mijenja u naziv Krivični zakon Republike Srpske. Federacija BiH je 1998. godine, nakon rata, donijela svoj Krivični zakon (Službeni glasnik Federacije BiH, br. 43/98). Republika Srpska je 2000. godine donijela svoj Kriv-ični zakon (Službeni glasnik Republike Srpske br. 22/00). Ovi zakoni bili su na snazi do 2003. godine, kada su doneseni novi Krivični zakoni Bosne i Hercegovine, Federacije BiH, Republike Srpske i Distrikta Brčko (Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/03 i 37/33; Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik FBiH br. 36/03 i 37/03; Krivični zakon Republike Srpske, Službeni glasnik RS br. 49/03; Krivični zakon Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine br. 10/03). Krivični zakon BiH (jedini od novih zakona iz 2003. godine) reguliše krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Nadležnost za provedbu ovog zakona dodijeljena je Sudu BiH.


Nermin Halilagi}

„zločin protiv čovječnosti“ u KZ BiH. Uvođenjem pravne norme kojim se omo-gućava procesuiranje i kažnjavanje u skladu s općim načelima međunarodnog pra-va, KZ BiH omogućio je krivično gonjenje, procesuiranje i kažnjavanje za krivič-no djelo zločin protiv čovječnosti. Ovim promjenama zakonodavac jasno ukazuje koliki se značaj sve više, kod nas kao i u svijetu pridaje zaštiti osnovnih ljudskih, bioloških, spolnih, socioloških i uopće civilizacijskim vrijednostima. Krivično djelo zločin protiv čovječnosti 446 (crimen juris gentium) se bazira na kršenju osnovnih zakona čovječnosti odnosno prava svake osobe na život i pravo svake etničke grupe na njeno postojanje kao takve.447 Karakteristično za novi Krivični zakon BiH koji nije stupio na snagu do 2003. godine jeste činjenica da je prošlo relativno mnogo vreme-na nakon navodnog počinjenja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti.448 Naime, u vrijeme počinjena djela, zločin protiv čovječnosti nije eksplicitno bio predviđen krivičnim zakonima u BiH. Navedena činjenica je izazvala mnogo polemika kako u BiH tako i izvan njenih granica.

Republika BiH je, slijedom odvajanja BiH od bivše Jugoslavije, nastavila kon-tinuitet države BiH i kao takva donijela je uredbu o primjeni Krivičnog zakona Re-publike BiH i Krivičnog zakona SFRJ za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme ratnog stanja na teritoriji Republike BiH. Krivični zakon SFRJ ostao je na snazi u Federaciji BiH do 1998. godine, a u Republici Srpskoj do 2000. (kada je stavljen van snage i zamijenjen entitetskim zakonima). Prema tom Zakonu, ratni zločini su se kažnjavali kaznom zatvora u trajnju 5-15 godina ili, u najtežim slučaje-vima, smrtnom kaznom; umjesto smrtne kazne također se mogla izreći kazna dugo-trajnog zatvora od 20 godina (vidi članove 37, 38 i 142 tog Zakona). Krivični zakon SFRJ koji se primjenjivao na području BiH nije poznavao zločin protiv čovječnosti kao samostalno krivično djelo, iako se glava XVI Krivičnog zakona SFRJ nazivala Krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Mada su neki oblici zločina protiv čovječnosti sadržajno identični i ranije bili inkriminirani u okviru krivičnog djela ratnog zločina, ipak kao posebna kategorija delikta, bar ne u smislu kako se ono danas shvata u savremenom međunarodnom pravu ovo krivično djelo nije bilo sa-držano u krivičnom zakonodavstvu BiH. Iako se nekim svojim objektivnim elemen-tima poklapa sa ratnim zločinom i genocidom, ali pod uvjetom da su počinjeni za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, budući da se zločini protiv čovječnosti mogu počiniti i za vrijeme mira, ovo krivično djelo se ipak razlikuje od njih. Mišlje-na smo da su neosnovani prigovori, da je preuzeti Krivični zakon SFRJ bio blaži za počinioce sa aspekta zaprijećene kazne, odnosno nalazimo navedene prigovore ire-levantnim, obzirom da predmetno krivično djelo nije ni bilo propisano u KZ SFRJ.

Važno je također istaći činjenicu da je KZ BiH izmijenjen i dopunjen 2004. godine kako bi obuhvatio član 4a) koji se bavi procesuiranjem i kažnjavanjem kri-vičnih djela u skladu sa općim načelima međunarodnog prava.449 Primjena KZ-a BiH na krivično djelo zločin protiv čovječnosti temelji se na odredbi člana 4a) KZ BiH. Član 4a) KZ BiH glasi: „Članovi3.i4.ovogzakonanesprečavajusuđenjeilika-žnjavanjebilokojeglicazabilokoječinjenjeilinečinjenjekojejeuvrijemekadajepočinjenopredstavljalokrivičnodjelouskladusopćimnačelimameđunarodnogprava“. Ovom odredbom je, zapravo učinjen izuzetak od općih načela navedenih u članovima 3. i 4. KZ-a BiH u smislu da ovi članovi ne dovode u pitanje suđenje i kažnjavanje neke osobe za svako činjenje ili nečinjenje koje predstavlja krivično

446 Pajić,Z.; op. cit., Zločin..., str. 304 – 316.447 Matijević,D.; Zaštita prava žrtava rata, Odvjetnik, Zagreb, broj 3 – 4, str. 83 – 92. 448 Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj: 37/03.449 Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, broj 61/04.


Nermin Halilagi}

djelo zločini protiv čovječnosti, a koje kao takvo nije bilo propisano krivičnim zako-nom koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Navedenom odredbom su faktički u krivično pravni sistem BiH preuzete odredba člana 7. stav 2. EKLJP i člana 15. stav 2. MPGPP, te je omogućeno izuzetno odstupanje od principa iz člana 4. KZ BiH, za suđenje i kažnjavanje neke osobe za svako činjenje ili nečinjenje koje predstavlja krivično djelo zločinprotivčovječnosti. Prema mišljenu profesora Šimića član 4a) KZ BiH pragmatični je pokušaj olakšavanja procesuiranja počinita-lja teških krivičnih dječa počinjenih u sukobu BiH.450 Želimo istaći i činjenicu da je član 4a) KZ BiH primjenjiv samo u pravnim situacijama kad određena činjenja ili nečinjenja nisu bila uopće propisana kao krivično djelo zločin protiv čovječnosti u nacionalnom (krivičnom pravu), niti su za njega bile propisane krivične sankcije, a predstavljalo je krivično djelo u skladu s općim načelima međunarodnog prava. Na osnovu navedenog člana 4a) KZ BiH omogućena je primjena KZ BiH na krivično djelo zločin protiv čovječnosti počinjen u periodu 1992 – 1995. godine, odnosno omogućena je retroaktivna primjene krivičnog zakona. Proučavajući sudsku praksu uočili smo da i Tužilaštvo BiH i predsjedavajuća vijeća Suda BiH su uveliko pribje-gli korištenju ove odredbe. 451 Na ovaj način, smatraju optuženici pred Sudom BiH, ali i neki drugi pravni stručnjaci, krše njihova prava u dijelu koji određuje vremen-sko važenje krivičnog zakona i obaveznu primjenu blažeg krivičnog zakona, jer, smatraju oni, na njih se treba primjenjivati Krivični zakon SFRJ, koji je u to vrijeme bio na snazi u BiH.452

Član 4. KZ BiH (načelo vremenskog važenja krivičnog zakona) propisuje vre-mensko važenje krivičnog zakona na način da se na učinitelja krivičnog djela prim-jenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme učinjenja krivičnog djela, osim ako se poslije učinjenja krivičnog djela jednom ili više puta izmijeni zakon, kada se na učinitelja primjenjuje blaži zakon.

Član 3. KZ BiH propisuje načelo legaliteta, odnosno da nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što je učin-jeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje zakonom nije bila propisana kazna (nullumcrimensinelege,nullapoenasinelege).

Shodno navedenom odredba 4a) KZ BiH predstavlja odnosno omogućava odstupanje od predhodno navedenih odredbi članova 3. i 4. KZ BiH kada je u pitanj krivično djelo zločin protiv čovječnosti. Naime, ovom odredbom je, zapravo učin-jen izuzetak od općih načela navedenih u članovima 3. i 4. KZ-a BiH u smislu da ovi članovi ne dovode u pitanje suđenje i kažnjavanje neke osobe za svako činjenje ili nečinjenje koje predstavlja krivično djelo zločin protiv čovječnosti, a koje kao takvo nije bilo propisano krivičnim zakonom koji je bio na snazi u vrijeme izvršen-ja krivičnog djela. Navedeno odstupanje se opravdava općom podrškom međun-arodne zajednice izražene kroz, kako to zakonodavac u BiH navodi, opća načela međunarodnog prava.453 S obzirom na to Sud BiH se u radu na predmetima u kojima se optuženi terete za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, oslanja na član 4a). Naime, vijeća Suda BiH uvidjela su da krivično djelo zločin protiv čovječnosti nije predviđeno Krivičnim zakonom SFRJ. Stoga, pošto je krivično djelo zločin protiv čovječnosti u relevantnom periodu činilo dio običajnog međunarodnog prava, Sud

450 Šimić,G.; op. cit.; Suđenje..., str. 75.451 Vidi npr., Dragoje Paunović (predmet broj: X-KRŽ-05/16, Drugostepena presuda, 27. oktobar 2006.

godine).452 Više o tome Šimić,G.; op. cit.; Suđenje..., str. 62.453 Ibid.str. 76.


Nermin Halilagi}

BiH je primijenio KZ BiH koji eksplicitno predviđa zločin protiv čovječnosti kao krivično djelo, a nije primijenio KZ SFRJ koji ne sadržava takvu odredbu.454 Sud BiH je u mnogim svojim presudama naglasio da455 su osude za zločin protiv čovječnosti moguće bez obzira koji je zakon na snazi budući da je ovaj zločin bio dio međun-arodnog običajnog prava tokom sukoba u periodu od 1992. do 1995. godine. Takav zaključak je naprimjer konstatovan u Prvostepenoj presudi u predmetu Šimšić od 11. jula 2006. godine, gdje je Sud je zaključio “da su ove institucije ocijenile da kažnji-vost zločina protiv čovječnosti predstavlja imperativnu normu međunarodnog prava ili juscogens,pa se čini nespornim da je u 1992. godini zločin protiv čovječnosti bio dio običajnog međunarodnog prava”.456

Da bi premostio jaz između stanovišta koji prevladava u Krivičnom zakonu SFRJ i gledišta međunarodnog običajnog prava, Sud BiH se u svom radu oslanjao na odredbe člana 7. stav 2. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP) i člana 15. stav 2. Međunarodnog pakta o građanskim slobodama i političkim pravima (u daljem tekstu Međunarodni pakt ili MPGPP). Stav 2. člana 7. EKLJP sadrži značajan izuzetak u odnosu na stav 1. istog člana, gdje kaže da “ovajčlanneutječenasuđenjeilikažnjavanjebilokojeosobekojajekrivazačinjenjeilinečinjenje,akojetodjelouvrijemeizvršenjapredstavljalokrivičnodjelopremaopćimpravnimnačelimapriznatimkodciviliziranihnaroda”. Članom 15. stav 1. i 2. Međunarodnog pakta o građanskim slobodama i političkim pravima UN-a osigura-vaju se slične međunarodne odredbe koje se trebaju smatrati lexsuperiorisu vezi sa “…općim pravnim načelima koje priznaje međunarodna zajednica”.457 Oba člana sa-drže odredbe koje omogućavaju da se lice proglasi krivim za djela koja su se prema međunarodnom pravu ili općim principima međunarodnog prava smatrala krivičnim djelima u vrijeme kada su izvršena. Naime, navedena dva međunarodna ugovora uopćeno govoreći propisuju da nedoumice oko retroaktivnosti i zastare ne smiju da dovedu u pitanje suđenje i kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koji propust koji je bio kažnjiv u vrijeme počinjenja, shodno općim načelima koja priznaju civilizo-vane nacije. 458 Za član 7. stav 2. EKLJP možemo reći da je preuzeo tzv. nirnberškuklauzulu, odnosno načelo zakonitosti prema dotadašnjem, fleksibilnom shvatanju principa legaliteta u međunarodnom krivičnom pravu zbog čega neke zemlje nisu ratifikovale ovaj član (npr. Njemačka). Nirnberška klauzula navedena je u presu-di Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu od 01.10.1946. godine: „Planiranje ili vođenje agresorskog rata ili rata kojim su kršeni međunarodni ugovori je zločin. Pravedno je kažnjavanje expostfacto onih koji, uprkos ugovorima i garancijama, napadnu susjedne države bez opomene. Optuženi su, s obzirom na svoje položaje u njemačkoj vladi, morali znati za ugovore koje je Njemačka potpisala i koji su

454 Vidi, npr.,Raševićidr., drugostepena presuda, str. 30-31; Paunović, predmet br. X-KRZ 05/16, drugoste-pena presuda od 27.2.2006., str. 7.

455 Vidi, naprimjer presude u predmetu RadovanStanković (predmet broj: X-KR-05/70, 14. novembar 2006. godine, strana 32., 33.) i predmetu BobanŠimšić (predmet broj: X-KR-05/04, 11. juli 2006. godine, tačka 56).

456 Predmet broj: X-KR-05/04, 11. juli 2006. godine, tačka 56.457 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Usvojen Rezolucijom 2200A (XXI) Generalne

skupštine 16. decembra 1966. godine, Stupio na snagu 23. marta 1976. godine, u saglasnosti sa članom 49., član 15: „1. Nikosenećesmatratikrivimzadjelailipropuštanjakojanisupredstavljalakrivičnodjelopremadomaćemilimeđunarodnompravuuvrijemekadasubilapočinjena.Istotako,nećeseizrećitežakaznaodonekojasemoglaprimjenitiutrenutkukadajekrivičnodjelobiloizvršeno.Akokasnije,poslijeizvršenjadjela,zakonskomodredbombudepredviđenaprimjenalakšekazne,prijestupnikćesetimekoristiti.2.Ništaseuovomčlanuneprotivisuđenjuiosudilicazbogradnjiiliropuštanjakojasuseuvrijemekadasupočinjena,smatralazakrivičnadjelapremaopćimpravnimnačelimakojapriznajemeđunarodnazajednica.

458 Više o tome Kreso,M.; Prenošenje običajnog prava i sudske prakse MKSJ-a na sudove Bosne i Hercego-vine, Zbornik radova Procjena nasljeđa MKSJ, 2010. godina, str. 276. i dalje.


Nermin Halilagi}

isključili zakonitost pribjegavanja ratu u cilju rješavanja međunarodnih sporova te se zbog toga u ovom slučaju ne primjenjuje načelo nullumcrimensine lege“.459 S obzirom na pravno naslijeđe koje je ostalo nakon suđenja poslije II Svjetskog rata i Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, primjena KZ BiH koji zločine protiv čovječnosti karakteriše kao krivično djelo i kodifikuju u skladu je sa međunarodno prihvaćenim standardima pravednog suđenja.

Važno je također istaći da se BiH 10.06.1994. godine izjasnila da kao država nasljedica bivše Jugoslavije prihvata sve međunarodne ugovore koji su bili obavezu-jući za nju i vlasti BiH, uključujući i sudove, moraju ih primjenjivati. Iz navedenog proizlazi da je BiH ratificirala EKLJP i MPGPP, te su ovi međunarodni ugovori za nju obavezujući. Zbog toga što su ovi ugovori obavezujući za državu BiH, organi BiH ih moraju primjenjivati.

Princip legaliteta propisan je na sličan način i odredbama Evropske konvencije o ljudskim pravima (Konvencija). Garancije sadržane u članu 7. Evropske konvenci-je predstavljaju jedan od osnovnih činilaca vladavine prava i zauzimaju istaknuto mjesto u sistemu ostvarivanja prava zaštićenih Evropskom konvencijom. Član 7. Konvencije glasi:

1. „Niko se ne može smatrati krivim za krivično djelo nastalo činjenjem ili ne-činjenjem koje nije predstavljalo krivično djelo u vrijeme izvršenja, prema nacionalnom ili međunarodnom pravu. Isto tako, izrečena kazna neće biti teža od one koja se primjenjivala u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

2. Ovaj član ne utječe na suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe koja je kriva za činjenje ili nečinjenje, ako je to djelo u vrijeme izvršenja predstavljalo krivično djelo prema općim pravnim načelima priznatim kod civiliziranih naroda.’’

Navedena konvencija je primjenjiva u BiH jer čini sastavni dio njenog Ustava, pa tako prema izričitoj odredbi člana II (2) Ustava BiH, prava i slobode predviđeni u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim pro-tokolima se direktno primjenjuju u BiH i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Mišljenja smo u vezi sa dejstvom EKLJP, da je na pravno zanimljiv i jedinstven način normama Konvencije koje se odnose na pojedinaljudskapravaislobodedata ustavna snaga. Prof. dr RadomirV.Lukić govoreći o normi iz člana II. 2. Ustava BiH koja uređuje neposrednu primjenu EKLJP u BiH, s pravom ukazuje na to da je „...pravi pravni značaj ove norme (je) određivanje pravne snage onih normi Evropske konvencije i njenih protokola koji određuju pojam, uslove i granice korišćenja po-jednih ljudskih prava i osnovnih sloboda, tako da materijalne pravne norme ovog međunarodnog ugovora imaju nadzakonskupravnusnagu, zapravopravnusnaguustava,baškaodasusametenormeinkorporisaneutekstsamogUstava(naš kur-ziv)“.460 Shodno navedenom mišljenja smo da su zločini protiv čovječnosti zločini po međunarodnom pravu u univerzalnom smislu nadležnosti za procesuiranje tako da i osuda za takva djela, prema zakonu koji je naknadno propisao i utvrdio ovo djelo kao krivično djelo i propisao posebnu krivičnu sankciju nije suprotno članu 7. stav (1) EKLJP. Ovakav stav je zauzet i u predmetu broj 51 891/99, NaletilićprotivHrvatske.

459 Više o tome Zvonimir, T.; op. cit., Nirnberška...,460 Lukić,V.,R.: Pravni status Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u ustavnom

pravu Bosne i Hercegovine, Pravni život, broj 12/2006., tom IV, Udruženja pravnika Srbije, Beograd, 2006, str. 903.


Nermin Halilagi}

Kao što smo naveli u svom radu Sud BiH primjenjuje i Međunarodni pakt o građanskim slobodama i političkim pravima (MPGPP) koji je dio ustavnopravnog sistema BiH i direktno se primjenjuje sa svim međunarodnim konvencijama nave-denim u Aneksu 1. Ustava BiH – Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji će se primjenjivati u BiH.461 Naime, Međunarodni pakt u članu 15. stav 1. propisuje da: „Niko ne može biti proglašen krivim za krivično djelo počinjeno činom ili propu-stom, koje u vrijeme počinjenja nije predstavljalo krivično djelo prema domaćem i međunarodnom pravu“. Isto tako ne može se izreći teža kazna za počinjeno krivično djelo od kazne koja se mogla izreći u trenutku kada je krivično djelo počinjeno. Uko-liko „nakon što je djelo počinjeno, zakonskom odredbom bude predviđena primjena blaže kazne, počinitelj će se time koristiti“. Međutim, isti član 15. stav 2. Međuna-rodnog pakta sadrži odredbe koje su izuzeci u odnosu na pravila utvrđena u stavu 1. navedenog člana te propisuje da „Ništa u ovom članu ne dovodi u pitanje sudski postupak koji je u vrijeme počinjenja predstavljao krivično djelo po općim pravnim načelima koja priznaje zajednica naroda“.

Član 7. stav 2. EKLJP i član 15. stav 2. MPGPP sadrže odredbe koje su izuzeci u odnosu na pravilo utvrđeno članom 7. stav 1. EKLJP i članom 15. stav 1 MPGPP.

Običajni status kažnjivosti zločina protiv čovječnosti i pripisivanje individu-alne krivične odgovornosti za njegovo počinjenje u periodu 1992. godine, potvrđen je u više prilika. Između ostalog potvrđen je od strane Generalnog sekretara UN,462 Komisije za međunarodno pravo,463 kao i jurisprudencijom MKSJ i MKSR.464 Shod-no tome Sud BiH se u svom radu poziva na sudsku praksu MKSJ i MKSR.465 Na-vedene institucije ocijenile su da kažnjivost zločinaprotivčovječnosti predstavlja imperativnu normu međunarodnog prava ili juscogens,466 zbog čega je nesporno da je u 1992. godini zločinprotivčovječnosti bio dio običajnog međunarodnog prava. Ovaj zaključak je potvrdila i Studija o međunarodnom humanitarnom pravu467 koju je izradio Međunarodni komitet crvenog križa/krsta. Prema toj studiji „teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava predstavljaju ratni zločin“ (pravilo 156), „po-jedinci su krivično odgovorni za zločine koje počine“ (pravilo 151) i „Države mora-ju istraživati ratne zločine koje su navodno počinili njihovi državljani ili njihove

461 Međunarodni pakt o političkim i građanskim pravima spada među najobuhvatnije višestrane ugovore o ljudskim pravima, jer ima 132 ratifikacije i pet potpisa.

462 Izvještaj GS UN-a u vezi sa stavom 2. Rezolucije Vijeća sigurnosti br. 808, 3.maj 1993. para. 34-35 i 47-48

463 Komisija za međunardono pravo, Komentar na Nacrt zakona o zločinima protiv mira i sigurnosti čov-ječanstva (1996), član 18.

464 Apelaciono vijeće u predmetuTadić, MKSJ, Odluka o prijedlogu odbrane za interlokutorni prigovor na nadležnost, 2. oktobar 1995. para. 141; MKSJ, Pretresno vijeće, presuda Tadić od 7. maja 1997. para. 618-623;

465 U skladu sa svojim posebnim ovlastima, Ured visokog predstavnika je 12. novembra 2000. godine namet-nuo Zakon o Sudu BiH kojim se uspostavlja Sud BiH. Zakon je stupio na snagu 8. decembra 2000. Zakon je bio naknadno donesen i od Parlamentarne skupštine BiH. U sklopu izlazne strategije Haškog tribunala iz tačke 9. u gornjem tekstu, početkom 2005. godine su na Sudu BiH uspostavljena vijeća za ratne zlo-čine. - Prečišćena verzija Zakona je objavljena u Službenom listu BiH br. 49/09, a izmjene i dopune su objavljene u Službenom listu br. 74/09 i 97/09.; Tokom prijelaznog perioda, koji je okončan 31. decembra 2012, jedan broj međunarodnih sudija je bio uključen u sastav tih vijeća. U početku ih je imenovao Ured visokog predstavnika u skladu sa sporazumom sa vlastima u BiH iz 2004. godine. Mandat tih sudija je bio na dvije godine i bilo ga je moguće obnoviti. - Službeni list BiH, Međunarodni sporazumi, br. 12/04, 7/05 i 8/06.; U septembru 2006, Ured visokog predstavnika i BiH su revidirali postupak imenovanja međunarodnih sudija u Sud BiH međunarodne sudije je nakon toga imenovalo specijalno profesionalno tijelo, Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH, također na period od dvije godine uz mogućnost obnavljanja. - Službeni list BiH, Međunarodni sporazumi, br. 93/06 and 3/07.

466 Komisija za međunarodno pravo, Komentar na nacrt teksta članova o odgovornosti država za međunarod-no protupravna djela (2001), član 26.

467 Henchaerts, J.,M.,Doswald-Beck; L.; Međunarodno običajno pravo, MKCK, Cambridge University Press, 2005.


Nermin Halilagi}

oružane snage, ili koji su počinjeni na njihovoj teritoriji, te u slučaju potrebe, krivič-no goniti osumnjičene. Također, moraju istraživati i druge ratne zločine koji su u nji-hovoj nadležnosti, te, u slučaju potrebe, krivično goniti osumnjičene.“ (Pravilo 158)

Član 4a) KZ BiH govori o “općim načelima međunarodnog prava”. Član 7. stav 2. EKLJP govori o „općim pravima priznatim od civiliziranih naroda“, a član 15. stav 2. MPGPP o „općim pravnim principima koja priznaje međunarodna zajedni-ca“. Sud BiH izvodi ovlaštenje za ova “opća načela međunarodnog prava” ne samo iz inkriminacije zločina protiv čovječnosti u skladu sa običajnim međunarodnim pravom nego i iz uvrštavanja “načela međunarodnog prava” u Rezoluciju broj 95 (1) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija i izvještaj Komisije za međunarodno pravo iz 1950.468 Također, u svom radu Sud BiH se poziva na “principe međunarodnog prava priznate u statutu Nirnberškog suda i u presudi Suda” koje je Komisija za međunarodno pravo usvojila 1950. godine.469 Principi međunarodnog prava prizna-tog Rezolucijom broj 95 (1) Generalne skupštine Ujedinjenih nacija kao i od strane Komisije za međunarodno pravo iz 1950. godine odnose se na „Nirnberšku povelju i presude suda“, te stoga na ratne zločine općenito. „Principi međunarodnog prava priznati Poveljom Nirnberškog suda i presudama Suda“, usvojeni od strane Komisije za međunarodno pravo 1950. godine i dostavljeni Generalnoj skupštini propisuju u principu br. I: „Svako ko počini neko djelo koje po međunarodnom pravu predstavl-ja zločin smatraće se odgovornim, te stoga podliježe kažnjavanju“. Princip II također propisuje: „Činjenica da se domaćim zakonom ne izriče kazna za djelo koje prema međunarodnom pravu predstavlja zločin ne oslobađa odgovornosti osobu koja je djelo počinila prema međunarodnom pravu“. Principom VI.c. predviđen je zločin protiv čovječnosti kažnjiv kao zločin po međunarodnom pravu.

Vodeći se navedenim uticajnim izvorima Sud BiH470 je u predmetu BobanŠimšićzaključio da se zato krivično djelo zločin protiv čovječnosti može podvesti pod “opća načela međunarodnog prava” iz člana 4a) KZ BiH, neovisno od toga da li bi oni bili mjerodavni prema običajnom međunarodnom pravu ili “principima međunarodnog prava”.471 Sud BiH retroaktivno primjenjuje sankcije predviđene KZ BiH iz 2003. godine, dok se većina ostalih sudova u BiH, uključujući entitetske vrhovne sudove,

468 Predmet BobanŠimšić, Sud BiH broj: X-KR-05/04, presuda, 11. juli 2006. godine, tačka 56.469 Ibid., tačka 57.470 U okviru svoje krivične nadležnosti, Sud BiH je nadležan za krivična djela utvrđena Krivičnim

zakonom BiH i drugim zakonima BiH (član 13. ZoS BiH i član 23. ZKPBiH). Sud je dalje na-dležan za krivična djela utvrđena zakonima Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrik-ta BiH kada ta krivična djela: ugrožavaju suverenitet, teritorijalni integritet, političku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i međunarodni subjektivitet BiH; mogu imati ozbiljne reperkusije ili štetne posljedice na privredu BiH ili mogu izazvati druge štetne posljedice za BiH ili mogu izazvati ozbil-jnu ekonomsku štetu ili druge štetne posljedice izvan teritorija datog entiteta ili Brčko distrikta. U krivičnoj naležnosti Suda je, također, da:zauzima konačan i pravno obavezujući stav u vezi sa pro-vođenjem zakona BiH i međunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg suda i entiteta ili bilo kojeg suda Brčko distrikta BiH kojem je povjereno provođenje zakona BiH; donosi praktična uputstva za primjenu krivičnog materijalnog prava BiH iz nadležnosti Suda u vezi sa krivičnim djelima genocida, zločina pro-tiv čovječnosti, ratnih zločina i kršenja zakona i običaja rata, te pojedinačne odgovornosti u vezi sa ovim djelima, po službenoj dužnosti ili na zahtjev bilo kojeg entitetskog suda ili Brčko distrikta BiH; odlučuje o pitanjima koja se tiču provođenja međunarodnih i međuentitetskih krivičnih propisa, uključujući i odnose s Interpolom i drugim međunarodnim policijskim organima, kao što su transfer osuđene osobe, izručenje i predaja osoba, koji se zahtijevaju od bilo kojeg organa u BiH od druge države, odnosno međunarodnog suda ili tribunala;

a) rješava sukob nadležnosti između sudova entitta i Suda Brčko distrikta BiH, te između Suda BiH i bilo kojeg drugog suda;

b) odlučuje o ponavljanju krivičnog postupka za krivična djela predviđena zakonima države BiH. 471 Predmet BobanŠimšić, fusnota 28, tačka 58.


Nermin Halilagi}

zalaže za primjenu krivičnih odredbi Krivičnog zakona SFRJ, obzirom da je bio na snazi u vrijeme kada su djela počinjena.472

Sud BiH je u više presuda dao tumačenje člana 4a) KZ BiH. U nastavku rada centralno mjesto imaju odluke Suda BiH, u kojima je zauzet stav o primjeni člana 172. KZ BiH. Tako je u predmetu ZijadKurtović, Žalbeno vijeće bilo mišljenja da je član 4a) KZ BiH primjenjiv na krivično djelo zločini protiv čovječnosti učin-jeno u vrijeme dok je na snazi bio KZ SFRJ, budući da taj zakon tada uopće nije propisivao krivična djela.473 Vijeće je istaklo da bi primjenom člana 4. stav 2. KZ BiH (koji zagovara primjenu blažeg zakona), proizlazilo da je KZ SFRJ blaži za učinioca, jer uopće ne inkriminira radnju koju je optuženi počinio, pa samim time učiniocu ne bi moglo biti suđeno niti bi isti mogao biti kažnjen za navedeno djelo.474 Vijeće je smatralo da je stoga neophodno ili primijeniti član 4a) KZ BiH ili direk-tno primijeniti član 7. stav 2. EKLJP, koja se u skladu sa članom 2/II Ustava BiH, neposredno primjenjuje u BiH i ima prioritet nad ostalim zakonima.475 Ovi članovi ne dozvoljavaju da neinkriminiranjem određenih radnji koje predstavljaju krivična djela prema općim načelima međunarodnog prava, učinioci takvih djela izbjegnu suđenje i kažnjavanje.476

Stav Žalbenog vijeća u predmetu ZijadKurtović (Sud BiH) jeste sljedeći: „(…) Član 4a) KZ BIH omogućava izuzetno odstupanje od principa iz članova 3. i 4. KZ BiH, da bi se obezbijedilo suđenje i kažnjavanje za one postupke koji predstavlja-ju krivična djela prema međunarodnom pravu, odnosno koja predstavljaju kršenje normi i pravila koja imaju opću podršku od svih naroda, koja su od općeg značaja, odnosno koja se smatraju ili predstavljaju univerzalne civilizacijske tekovine savre-menog krivičnog prava, u situaciji kada takva postupanja nisu bila predviđena kao krivična djela u nacionalnom, odnosno unutrašnjem krivičnom zakonodavstvu u vri-jeme kada su učinjena“.477

Žalbeno vijeće dalo je isto obrazloženje u drugim predmetima poput predmeta Stuparidr., PetarMitrović,RaševićiTodović.478

Povodom ovog pitanja navest ćemo i presudu Suda BiH u predmetu VeselinVlahović„Batko“ u kojoj se veoma detaljno obrađuje primjena člana 172. KZ BiH. Stav Vijeća u navedenom predmetu je sljedeći: „Prema tome, krivično djelo Zločin protiv čovječnosti može se u svakom slučaju podvesti pod „opća načela međunarod-nog prava“ iz člana 4a) KZ BiH. Dakle, bez obzira da li posmatrano sa stanovišta međunarodnog običajnog prava ili stanovišta „principa međunarodnog prava“, ned-vojbeno je da je Zločin protiv čovječnosti predstavljao krivično djelo u inkriminisa-nom periodu, odnosno da je zadovoljen princip legaliteta. Konačno, u vezi sa članom 7. stav 1 EKLJP, sud zapaža da primjenu člana 4a) dodatno opravdava činjenica da je izrečena kazna u svakom slučaju blaža od smrtne kazne koja je bila u primjeni iz-vršenja djela, čime je zadovoljena i primjena principa vremenskog važenja krivičnog zakona, odnosno primjena zakona koji je blaži za počinitelja.“479

472 Šimić,G.; op. cit.; Suđenje..., str. 74.473 Drugostepena presuda Suda BiH u predmetu Kurtović, para. 120474 Ibid.475 Član 7. stav 2. EKLJP je skoro identičan članu 4(a) KZ BiH.476 Ibid.477 Ibid. para. 121.478 Drugostepena presuda Suda BiH u predmetu Stuparidr., para. 509-512; Drugostepena presuda Suda BiH

u predmetu Mitrović, para. 202-205; Drugostepena presuda Suda BiH u predmetu Raševićidr., str. 30-31.479 Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu VeselinVlahović„Batka“, broj S1 1 K 004659 11 Kri od

29.03.2013. godine, para. 83.


Nermin Halilagi}

Mišljenja smo da ovdje zaista nije sporno da je zločin protiv čovječnosti bio dio međunarodnog običajnog prava tokom 1990-ih godina. Kao potvrda toga navest ćemo i izvještaj Generalnog sekretara UN-a Vijeću sigurnosti o osnivanju MKSJ-a. Naime, u svom izvještaju Generalni sekretar UN-a je naglasio da smatra da MKSJ treba “primjenjivati samo ona pravila međunarodnog običajnog prava koje su van svake sumnje dio običajnog prava”480 i da “su zločini protiv čovječnosti prvi put priznati u statutu i presudi Nirnberškog suda kao i zakonu broj 10 Kontrolnog sav-jeta za Njemačku.”481 U odnosu na konflikt u bivšoj Jugoslaviji određuje ga kao nehumane akte koji su poprimili tzv. „etničkog čišćenja“, kao i rasprostranjeno i sistematsko silovanje i druge oblike zlostavljanja, uključujući prisilno prostituisan-je. Shodno navedenom mišljenja smo, a što je potvrdila i sudska praksa u BiH da su zločini protiv čovječnosti počinjeni u vrijeme ratnih sukoba na području bivše Jugoslavije odnosno u inkriminisanom periodu nesumnjivo predstavljali krivično djelo prema ,,općimpravnimnačelimapriznatimkodciviliziranihnaroda’’,odnosno ,,općim načelimameđunarodnogprava’’.

Stav o običajnopravnom biću zločina protiv čovječnosti u međunarodnom pravu ima svoja uporišta u nizu međunarodnopravnih akata kao što su Nirnberški principi iz 1950,482 Konvencija o nezastarjevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnos-ti iz 1968,483 Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina aparthejda iz 1973,

480 Izvještaj generalnog sekretara u skladu sa stavom 2. Rezolucije broj 808 Vijeća sigurnosti, S/25704, 1993., tačka 34.

481 Ibid. tačka 47.482 10. Komisija za međunarodno pravo je 1950. godine usvojila Nirnberške principe: „Princip I: Svaka osoba koja učini djelo koje se po međunarodnom pravu smatra zločinom odgovorna je

i podložna kazni. Princip II: Činjenica da domaće pravo ne propisuje kaznu za djelo koje se po međunarodnom pravu sma-

tra zločinom ne oslobađa osobu koja je učinila djelo od odgovornosti po međunarodnom pravu. Princip III: Činjenica da je osoba koja je učinila djelo, koje se po međunarodnom pravu smatra zločinom,

to djelo učinila u vršenju dužnosti šefa države ili nadležnog zvaničnika ne oslobađa tu osobu odgovorno-sti po međunarodnom pravu

Princip IV: Činjenica da je osoba postupala po naređenjima vlasti ili nadređenog ne oslobađa je odgovo-rnosti po međunarodnom pravu, pod uslovom da je imala mogućnost moralnog izbora.

Princip V: Svaka osoba optužena za zločin po međunarodnom pravu ima pravo na pravično suđenje ute-meljeno na činjenicama i pravu.

Princip VI: Zločini koji su ovdje i nadalje navedeni su kažnjivi kao zločini po međunarodnom pravu: c. Zločini protiv čovječnosti: ubistvo, istrebljenje, stavljanje u ropski položaj, deportacija i drugi nečov-

ječni zločini počinjeni protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, ili progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, kada su ta djela učinjena ili su ti progoni sprovedeni u vršenju ili u vezi sa vršenjem bilo kojeg zločina protiv mira ili bilo kakvog ratnog zločina.

Princip VII: Saučesništvo u izvršenju zločina protiv mira, ratnog zločina ili zločina protiv čovječnosti koji su navedeni pod Princip VI predstavlja zločin po međunarodnom pravu.“

483 U novembru 1968. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je usvojila ovu Konvenciju kao odgovor na izraženi strah da bi navodni ratni zločinci (Drugog svjetskog rata) koji još nisu bili uhapšeni, protekom vremena mogli izbjeći suđenje. Konvencija je stupila na snagu 11. novembra 1970. godine. Rat-ificirana je od strane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije 9. juna 1970. godine. Relevantan dio Konvencije glasi kako slijedi:

“Države ugovornice ove Konvencije ... Smatrajući da ratni zločin i zločin protiv čovječanstva spadaju među najteže zločine u međunarodnom pravu,

Uvjerena da efikasno kažnjavanje ratnih zločina ili zločina protiv čovječanstva predstavlja važan element sprječavanja takvih zločina, zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, jačanja povjerenja, daljnjeg razvi-janja suradnje među narodima i unapređenja međunarodnog mira i sigurnosti,

Konstatirajući da primjena pravila domaćeg prava na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, a u vezi perioda zastare koji se primjenjuje za obične zločine, predstavlja pitanje od posebnog značaja za svjetsku javnost, budući da spriječava gonjenje i kažnjavanje osoba odgovornih za takve zločine,

Uviđajući da je potrebno i da je vrijeme da se u međunarodnom pravu potvrdi, putem ove Konvencije, princip vremenskog nezastarijevanja ratnih zločina i zločina protiv čovječanstva i da se osigura njegova univerzalna primjena, usuglasile su se o slijedećem:


Nermin Halilagi}

Konvencija o zaštiti od prisilnog nestajanja lica iz 2006, kao i niz rezolucija UN i slučajeva pred Međunarodnim sudom pravde u kojima se zločin protiv čovječnosti spominje u kontekstu općeprihvaćenog koncepta. Uvođenje zločina protiv čovječno-sti u Statute ad hoc tribunala predstavlja dodatnu potvrdu navedenog stava.484 U na-vedenim dokumentima zločin protiv čovječnosti je spominjan ili dotican.

Pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju u predmetu Tadić analizirano je pitanje običajnopravnog statusa zločina protiv čovječnosti. Tribunal je zauzeo i stav prema kojem je običajnopravni status zločina protiv čovječnosti postojao u vrijeme nas-tanka Statuta Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu, te da od Nirnberškog statu-ta običajnopravni status zločina protiv čovječnosti nije ozbiljno dovođen u pitanje. Prema tome, iako u KZ BiH koji je važio u vrijeme počinjenja zločina, zločin protiv čovječnosti nije bio izričito propisan kao krivično djelo, mišljenja smo da ipak pos-toji obaveza njegovog procesuiranja.

Na kraju veoma je bitno je spomenuti i da je Praksom Evropskog suda za ljud-ska prava naglašena je primjena odredbe stava 2. člana 7. u odnosu na primjenu stava 1. člana 7. EKLJP u nekoliko sličnih predmeta u kojima je predmet rasprave upravo bilo postojanje i kažnjivost zločina protiv čovječnosti kao krivičnog djela. U predmetu KolkiKislyiyprotivEstonije, Evropski sud „se prisjeća da tumačenje i primjena domaćeg zakona u načelu spada u nadležnost domaćih sudova,485 a što je primjenjivo i kada se domaći zakon odnosi na pravila općeg međunarodnog prava ili međunarodnih sporazuma. Neophodno je navesti i da je 10.04.2012. godine vijeće Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu donijelo presudu po aplikaciji osu-

Član 1. Ne postoji vremensko zastarijevanje u pogledu slijedećih zločina bez obzira na datum kada su počinjeni: ... (b) zločini protiv čovječnosti bilo da su počinjeni u doba rata ili u doba mira prema definiciji u Povelji Međunarodnog vojnog suda, Nirnberg, od 8. augusta 1945., kao što je potvrđeno rezolucijama 3 (I) od 13. februara 1946. i 95 (I) od 11. decembra 1946., koje je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija, ... čak i kada takva djela ne predstavljaju povredu domaćeg zakona zemlje u kojoj su izvršena.

Član 2. U slučaju da se počini bilo koji od zločina navedenih u članu 1., odredbe ove Konvencije primjen-juju se na predstavnike državne vlasti ili na pojedince koji kao glavni akteri ili kao saučesnici sudjeluju u izvršenju ili koji neposredno potiču druge osobe da počine bilo koji od spomenutih zločina, ili koji kuju zavjeru da ih počine, bez obzira na stupanj počinjenog zločina, kao i na predstavnike državne vlasti koji tolerišu vršenje tih zločina. Član 3. Države ugovornice ove Konvencije obavezuju se da usvoje sve potrebne mjere u svojoj zemlji, bilo da se radi o zakonodavnim ili drugim mjerama, kako bi omogućile izručenje osoba navedenih u članu II ove Konvencije ...”

484 Više o tome Šurlan,T. ; op. cit., str. 196.485 Vidjeti Papon protiv Francuske br. 54210/00, ESLJP 2001-XII i Touvier protiv Francuske, br. 29420/95,

odluka Komisije od 13.1.1997. godine.


Nermin Halilagi}

đenog lica BobanŠimšić,486 broj 51552/10 kojom se ista odbija kao neosnovana.487 Navedena presuda je veoma važna za suđenje za krivično djelo zločin protiv čovječ-nosti naveden u članu 172. KZ BiH. U navedenoj presudi se ističe:

„Sud opaža da je sadašnji aplikant bio osuđen 2007. godine za progon kao zlo-čini protiv čovječnosti s obzirom na djela koja su se desila 1992. godine. Kako po-bijana djela nisu sadržavala zločine protiv čovječnosti prema domaćem pravu sve do stupanja na snagu Krivičnog zakona, evidentno je iz dokumenata citiranih u gore navedenim stavcima od 8-13 da su pobijana djela, u vremenu kada su bila počinjena, sadržavala zločine protiv čovječnosti prema međunarodnom pravu. U tom smislu, primjećuje se da su svi sastavni elementi zločina protiv čovječnosti ispunjeni u ovom slučaju: pobijana djela su izvršena u kontekstu šireg i sistematičnog napada s ciljem na civilno stanovništvo i aplikant je bio svjestan ovih napada (suprotno slučaju Kor-bely, gore navedeni stavci, SS 83 85).

1. Aplikant je tvrdio da nije mogao predvidjeti da su njegova djela mogla sadr-žavati zločine protiv čovječnosti prema međunarodnom pravu. Primijećeno je, također, da je aplikant počinio ova djela kao policijski službenik. Sud drži da se osobe koje obnašaju profesionalnu dužnost moraju procesuirati s najvećim stupnjem opreza slijedeći njihovo zanimanje, te se može očekivati da dobiju posebnu pažnju u procjeni rizika koju je ta aktivnost povlačila sa sobom (vidjeti Kononov, gore navedeno, 235). Nadalje, imajući u vidu strahovitu, nezakonitu prirodu njegovih djela, koja uključuju ubistva i mu-čenja Bošnjaka unutar konteksta šireg i sistematičnog napada Bošnjačkog civilnog stanovništva Općine Višegrad, čak bi i površna reakcija od strane aplikanta navela da su djela riskantna sadržavajući zločine protiv čovječno-sti za koje bi se on mogao držati odgovornim.

2. Sud zaključuje da su djela aplikanta, u vremenu kada su izvršena, sadržav-ala krivično djelo definirano s dovoljno dostupnosti i predvidivosti prema međunarodnom pravu.

Ova je žalba, zbog toga, očigledno neosnovana i mora se odbiti prema članu 35. stavkama 3(a) i 4. Konvencije“.

486 Bivši pripadnik rezervnog sastava policije u Višegradu, poslijeratni policajac, je proglašen krivim za sudjelovanje u napadima na sela Kuka i Velji Lug u junu i julu 1992. godine. U ovim napadima, više civila Bošnjaka je poginulo, a preživjeli su protivzakonito zatvarani u improvizovane pritvorske objekte u Višegradu. Šimšića je Apelaciono vijeće osudilo i za “podvođenje žena i djevojaka” koje su bile zaro-bljene u Osnovnoj školi “Hasan Veletovac” drugim pripadnicima srpske vojske. Sud jeŠimšića oslobodio optužbi za napad na selo Žlijeb, te hapšenje i odvodenje Bošnjaka iz ovog sela 17. juna 1992. godine. Os-lobođen je i optužbi za silovanje deset mladih žena u Vatrogasnom domu u Višegradu, kao i za odvođenje grupe Bošnjaka iz Vatrogasnog doma, od kada im se gubi svaki trag. Apelaciono vijece je Šimšića takoder oslobodilo optužbi za “prisilno oduzimanje novca i nakita” od zarobljenih civila u Osnovnoj školi “Hasan Veletovac”, kao i ucestvovanje u premlaćivanju zarobljenih Bošnjaka u ovoj školi. Boban Šimšić (39) dobrovoljno se predao u januaru 2005. godine. Optužnica protiv njega potvrđena je 8. jula 2005, a glavni pretres je počeo dva mjeseca nakon toga. U julu 2006. godine prvostepeno sudsko vijece Suda BiH, osudilo ga je na pet godina zatvora, ali je presuda odlukom apelacionog vijeca poništena u januaru 2007. godine te je pokrenut obnovljeni postupak vec u martu. Ovo je bila sedma pravosnažna presuda pred Odjelom za ratne zločine Suda BiH. 2. 24. decembra 2007. godine odbrana podnosi apelaciju Ustavnom sudu BiH. Ustavni sud je 14. aprila 2010. godine preispitao slučaj u vezi sa čl. 6., 7. i 13. Evropske kon-vencije o ljudskim pravima, kao i članom 2. Protokla br. 7. Ustavni sud BiH tom prilikom nije utvrdio povredu navedenih odredbi. 3. 26. augusta 2010. godine, BobanŠimšić, posredstvom branioca VeljkaCivše, advokata iz Sokoca, podnosi apelaciju Evropskom sudu za ljudska prava. Apelant je uložio žalbu na osnovu člana 7 Konvencije iz razloga što zločini protiv čovječnosti, za koje je oglašen krivim, nisu predstavljali krivično djelo prema domaćem zakonu koji je bio na snazi u periodu rata 1992-95.

487 Evropski sud za ljudska prava (Četvrto Odjeljenje) - u Vijeće u sastavu: Lech Garlicki, Predsjednik, Da-vid Thór Björgvinsson, Päivi Hirvelä,George Nicolaou, Zdravka Kalaydjieva, Nebojša Vučinić, Ljiljana Mijović,sudije, i Lawrence Early, Registrar,


Nermin Halilagi}

Prema tome, krivično djelo zločin protiv čovječnost može se u svakom slučaju podvesti pod „opća načela međunarodnog prava“ iz člana 4a) KZ BIH. Dakle, mišl-jenja smo da bez obzira da li promatrano sa stanovišta međunarodnog običajnog prava ili stanovišta „principa medunarodnog prava“, nedvojbeno je da je zločin pro-tiv čovječnosti predstavljao krivično djelo u inkriminisanom periodu, odnosno da je zadovoljen princip legaliteta.

6.2. Zločin protiv čovječnosti prema članu 172. KZ BiHZločin protiv čovječnosti kao novo krivično djelo propisano je u članu 172. KZ

BiH tačka a)-k), za koje je zaprijećena kazna zatvora najmanje deset godina zatvora ili kazna dugotrajnog zatvora, te se na taj način posve uklapa u opću koncepciju zločina protiv čovječnosti.488 Ovo krivično djelo pripada grupi krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz glave XVII KZ BiH.489 Osnov inkriminacije krivičnog djela zločina protiv čovječnosti u KZ BiH je Rims-ki statut Međunarodnog krivičnog suda. Zbog toga je ovo krivično djelo uz manja odstupanja određeno na gotovo istovjetan način kako je zločin protiv čovječnosti propisan i u članu 7. Rimskog statuta. Odnosno sa stanovištva obima krivice, defi-nicije i općih principa zločina protiv čovječnosti, nema nikakva razlike u njihovom određivanju, kako u KZ BiH, tako i u Rimskom statutu. Također, radnje izvršen-ja zločina protiv čovječnosti u KZ BiH odgovaraju radnjama iz člana 7. Rimskog statuta koje su tamo sadržane u 11 naslova. Svako uskraćivanje osnovnih ljudskih prava koje se dogodi u kontekstu rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo moglo bi da predstavlja zločin protiv čovečnosti.

Radnja izvršenja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti je određena alter-nativno i sastoji se od kompleksa različitih djelatnosti kojima se ovo krivično djelo

488 Veselin Vlahović Batko osuđen je 29. marta 2013. godine na 45 godina zatvora za zločine koje je počinio u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići tokom 1992. godine. Radi se o maksimalnoj kazni zatvora u Bosni Hercegovini, a izrekao ju je Sud BiH. Vijeće Apelacionog odjeljenja Odjela I za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine otpremilo je 13. juna 2014. godine drugostepenu presudu u predmetu Veselin Vlahović, zbog krivičnog djela zločini protiv čovječnosti iz Krivičnog zakona kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 42 godine.Vlahović je bio optužen da je kao pripadnik paravojnih snaga takozvane Srpske Republike BiH, a kasnije Republike Srpske, vršio progon civilnog nesrpskog stanovništva u naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići, općina Novo Sarajevo. U svojim radnjama koje su predstavljale dio širokog i sistematskog napada usmjerenog prema civilnom stanovništvu nesrpske nacionalnosti u navedenim naseljima u općini Novo Sarajevo, osumnjičeni je nad civilnim osobama, na brutalan i krajnje ponižavajući način počinio niz ubistava, silovanja, protivpravnog zatvaranja, teškog zlostavljanja, odvođenja u ropstvo te pljački, koje radnje su proizvele veoma teške posljedice u vidu velikog broja osoba lišenih života te velikog broja osoba sa trajnim fizičkim i psihičkim posljedicama. Veselin Vlahović, zvani Batko, Sarajlijama je poznat kao “monstrum s Grbavice“ je, prema navodima optužbe koja je današnjom presudom i dokazana, tokom 1992. i 1993. godine u ovom sarajevskom nasel-ju kao pripadnik srpskih oružanih formacija ubijao, mučio i nečovječno postupao sa civilnim stanovništ-vom, silovao, uzimao taoce, kolektivno kažnjavao, protizakonito zatvarao i pljačao ljude. Ovaj zločinac uhapšen je početkom marta 2010. godine u španskom gradu Alicanteu.

489 U ovoj grupi propisana su ova krivična djela: genocid, zločini protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civil-nog stanovništva, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, ratni zločin protivr atnih zarobljenika, ograni-ziranje grupe ljudi i podsticanje na izvršenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja,protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih i ran-jenih na ratištu, povreda zakona ili običaja rata, individualna krivična odgovornost, povreda parlamenta-raca, neopravdano odgađanje povratka ratnih zarobljenika, uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika, zloupotreba međunarodnih znakova, zasnivanje ropskog odnosa i prijevoz osoba u ropskom odnosu, trgovina ljudima,međunarodno vrbovanje radi prostitucije, nezakonito uskraćivanje identifik-acijskih dokumenata, krijumčarenje osoba, mučenje i drugi oblici surovog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, uzimanje talaca, ugrožavanje osoba pod međunarodnopravnom zaštitom, neovlašteni pro-met oružjem i vojnom opremom, neovlašteno pribavljanje i raspolaganje nuklearnim materijalom, neovlašteni promet opojnih droga, piratstvo, otmica zrakoplova ili broda, ugrožavanje sigurnosti zračne ili morske plovidbe, uništenje i uklanjanje znakova koji služe sigurnosti zračnog saobraćaja, zloupotreba telekomunikacionih znakova, terorizam, finansiranje terorističkih aktivnosti, neizvršavanje naredbi i pre-suda međunarodnog krivičnog suda (glava XVII.)


Nermin Halilagi}

može izvršiti. Shodno tome prema članu 172. stav 1. KZ BiH, zločin protiv čov-ječnosti čini onaj ko, kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, znajući za takav napad, učini koje od sl-jedećih djela:

a. lišenje druge osobe života (ubistvo); b. istrebljenje; c. odvođenje u ropstvo; d. deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva; e. zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim

pravilima međunarodnog prava; f. mučenje; g. prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na

njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni od-nos ili s njim izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji dru-gi oblik teškog seksualnog nasilja;

h. progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva po međunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog stava ovog člana, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovom zakonu ili bilo kojim krivičnim djelom u nadležnosti suda Bosne i Hercegovine;

i. prisilni nestanak osoba; j. zločin aparhejda, ik. druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri nanošenja velike

patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja.490 Ove radnje nisu navedene limitativno kao kod nekih drugih krivičnih djela, npr.

genocida jer spisak radnji izvršenja nije zatvoren, obzirom da je navedena i tzv. gen-eralna klauzula kojom se obuhvataju i sva „druga nečovječna djela slične prirode“ izvršena sa diskriminatornom namjerom. Naime, posljednja radnja izvršenja je prop-isana na relativno neodređen način. No i tu se mora raditi o tome da krivično djelo zločin protiv čovječnosti može biti učinjeno osim prethodno pobrojanim radnjama i sa drugim radnjama koje ispunjavaju navedene uvjete, odnosno kojima je cilj iza-zivanje velikih patnji ili ozbiljnih povreda tijela, mentalnog ili fizičkog zdravlja.

Na osnovu prethodno izloženog vidimo da je zločin protiv čovječnosti jedna zbirna inkriminacija koja obuhvata niz posebnih krivičnih djela, kao što je ubistvo, silovanje, mučenje, aparthejd i dr. Kada kažemo zbirna ikriminacija potrebno je na-glasiti da ovo djelo nije obični zbir tih djela već predstavlja sasvim novu i autonom-nu kriminalnu (ne) vrijednost, jedan sasvim novi kriminalni kvalitet koji izuzetno podiže stepen opasnosti i nevrijednosti ovom krivičnom djelu i čini ga jednim od

490 Službeni glasnik BiH, br. 03/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 08/10, prečišćena verzija, dostupno na www.sudbih.gov.ba.


Nermin Halilagi}

najtežih zločina protiv humanosti i čovječnosti, protiv interesa cjelokupne međun-arodne zajednice.491

Definicija zločina protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH obuhvata sljedeće elemente:

a) mora postojati napad;b) napad mora biti rasprostranjen ili sistematski;c) napad mora biti usmjeren protiv bilo kog civilnog stanovništva;d) djela počinioca moraju biti dio tog napada; ie) počinilac mora znati da njegova djela ulaze u okvir niza rasprostranje-

nih ili sistematskih zločina usmjerenih protiv civilnog stanovništva, te da se njegova djela uklapaju u taj obrazac.

Odredbe stava 2. ovog člana sadrže značenje pojedinih upotrebljenih pojmova koji se odnose na radnju učinjenja, te je na taj način zakonodavac učinio „uslugu“ sudu i olakšao primjenu ove odredbe. Prema članu 172. stav 2. KZ BiH a u smislu stava 1. ovog člana sljedeći pojmovi imaju ovo značenje:

a) Napadusmjerenbiloprotivkojegcivilnogstanovništvajest ponašanje koje uključuje višestruko činjenje djela iz stava 1. ovog člana bilo protiv kojeg civilnog stanovništva na osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se učini takav napad.

b) Istrebljenjeuključuje namjerno nametanje takvih životnih uvjeta, a poseb-no uskraćivanje pristupa hrani i lijekovima, koji mogu posljedovati unište-njem dijela stanovništva.

c) Odvođenjeuropstvojeste vršenje nad osobom bilo kojeg ili svih ovlašćenja inače vezanih za pravo svojine, uključujući vršenje takvog ovlašćenja pri trgovanju ljudima, posebno ženama i djecom.

d) Deportacijailiprisilnopreseljenjestanovništvajest prisilno iseljenje osoba s teritorije na kojoj su zakonito prisutne protjerivanjem ili drugim mjerama prisile, bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu.

e) Mučenje jest namjerno nanošenje snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje osobi zadržanoj od strane počinioca ili pod nadzorom počinioca, izuzimajući bol ili patnju koja je posljedica isključivo izvršenja zakonitih sankcija.

f) Prisilnatrudnoćajeste nezakonito zatočeništvo žene kojoj je prisilno pro-uzrokovana trudnoća, s namjerom da se utiče na etnički sastav bilo kojeg stanovništva ili da se učine druge teške povrede međunarodnog prava.

g) Progonjeste namjerno i teško, međunarodnom pravu suprotno uskraćivanje osnovnih prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.

h) Prisilni nestanak osoba jest hapšenje, pritvaranje ili otimanje osoba, od strane ili s dopuštenjem, podrškom ili pristankom države ili političke or-ganizacije, uz odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se pruži informacija o sudbini ili o mjestu gdje se nalaze takve osobe, s namjerom da se uklone od zaštite zakona na duže vrijeme.

491 Babić,M.,Marković,I.; op. cit., Krivično..., str. 360.


Nermin Halilagi}

i) Zločin aparthejda su nečovječne radnje slične prirode radnjama iz stava 1. ovog člana, učinjene u kontekstu institucionaliziranog režima sistemat-skog potlačivanja i dominacije jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama ljudi, učinjene s namjerom održavanja ta-kvog režima.

Da bi se neko djelo moglo okarakterizirati kao „zločin protiv čovječnosti“ pre-ma Sudu BiH, potrebno je da prije svega budu ispunjeni opći elementi, koji obuh-vataju sljedeće:492

1. napad mora biti rasprostranjen ili sistematski;2. napad mora biti usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva; 3. djela počinitelja moraju biti dio toga napada; i 4. počinitelj mora znati da njegova djela ulaze u okvir niza rasprostranjenih ili

sistematskih krivičnih djela usmjerenih protiv civilnog stanovništva, te da se njegova djela uklapaju u taj obrazac.

Svaki elemenat pojedinačno će biti obrađen u nastavku rada pri čemu će cen-tralno mjesto imati odluke Sud-a BiH, MKSJ, MKSR i MKS. Analiza pojedinih dijelova tih odluka (onih koji se odnose na pitanje kojim se bavim u radu) pokazaće nam evoluciju zločina protiv čovječnosti kroz historiju, te će nam također pomoći da sagledamo detaljno sve elemente koji ga čine.

Učinilac krivičnog djela zločin protiv čovječnosti može biti svaka osoba. Za kriv-ičnu odgovornost potreban je direktni umišljaj. Umišljaj treba da obuhvata svijest da se radnja preduzima u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo.

Djelo se može izvršiti kako za vrijeme rata tako i za vrijeme mira.Zakonom je izričito propisano da za ovo djelo, krivično gonjenje i kažnjavanje

ne zastarjevaju (v. član 19 KZ BiH). Posebno se kažnjava organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na vršenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina (član 176. KZ BiH). Veoma je važna i činjenica da je za ovo krivično djelo primjena instituta pomilovanja izričito isključena (v. čl. 3 Zakona o pomilovan-ju BiH, „Sl. glasnik BiH“, br.42/04).

492 Vidjeti npr. Savić, Prvostepena presuda, str. 29 (str. 26-27 BHS); Marko Samardžija, Predmet br. X-KRZ-05/07, Drugostepena presuda, 15.10.2008., str. 9 (str. 9 BHS); Paunović, Prvostepena presuda, str. 15 (str. 13 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Mirko Todorović, Predmet br. X-KRZ-07/382, Drugostepena presuda, 23.1.2009., para. 103; BobanŠimšić, Predmet br. X-KRZ-05/04, Drugostepena presuda, 7.8.2007., str.14 - 15 (str. 13 BHS); Palija, Prvostepena presuda, str. 25 (str. 24-25 BHS) (potvr-đeno i u žalbenom postupku); Sud BiH, ŽeljkoMejakićidrugi, Predmet br. X-KRŽ-06/200, Prvostepena presuda, 30.5.2008., str.192 (str. 180 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); Sud BiH, KrešoLučić, Predmet br. X-KRZ-06/298, Drugostepena presuda, 16.12.2008., para. 31; Sud BiH, Željko Lelek, Predmet br. X-KRŽ-06/202, Prvostepena presuda, 23.5.2008., str. 14 (str. 16 BHS) (odgo-varajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Kovačević, Prvostepena presuda, str. 20 (str. 18-19 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Z.Janković, Prvostepena presuda, str. 15 (str. 14 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); G.Janković, Prvostepena presuda, str. 35 (str. 34) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku); D.Damjanović, Prvostepena presuda, str. 12 (str. 11 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Božićidrugi, Prvostepena presuda, str. 25-26 (str. 24 BHS) (potvrđeno i u žalbenom postupku); Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 39 (str. 38 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).


Nermin Halilagi}

GLAVA TRE]A

POJAM I OSNOVNI ELEMENTI ZLO^INA

PROTIV ^OVJE^NOSTI

1. HISTORIJSKI OSVRT NA NASTANAK KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI

Da bi se ova materija što bolje shvatila neophodan je jedan jasan prikaz his-torijskog nastanka i razvoja međunarodnog javnog prava i međunarodnog krivičnog prava i njegov odnos naspram krivičnog djela zločin protiv čovječnosti. Naime, uobličavanje zločina protiv čovječnosti pratilo je faze razvoja međunarodnog javnog prava, te se kroz genezu zločina protiv čovječnosti može pratiti i geneza međunarod-nog prava.

Termin zločin protiv čovječnosti ima bogatu prošlost koji svoje korijenje ima još u Haškim konvencijama (prva konvencija 1899. godine i druga 1907. godine) koje su zabranjivale postupke koje uključuju ove zločine kao jedne od najtežih kriv-ičnih djela protiv međunarodnog prava, jer su njime obuhvaćena ponašanja koja su nedopustiva po međunarodnom pravu koje je prihvaćeno od međunarodne zajednice. Prema pojedinim autorima dublje zalaženje u historiju vodi nas čak do konstatacija da je zločin protiv čovječnosti star koliko i koncept čovječnosti.493

Za ovaj rad je posebno interesantna IV Haška konvencija o zakonima i običa-jima rata na kopnu, koja je usvojena 18. oktobra 1907. godine. Ova konvencija, zajedno sa običajnim pravom predstavljala je okosnicu za kreiranje zločina protiv čovječnosti u Statutu Međunarodnog suda u Nirnbergu.494 Naime, ova konvencija između ostalog sadrži i jednu specifičnu vrijednost koja je upravo u evoluciji prav-nog pojma zločina protiv čovječnosti stavljena na posebno mjesto. Mada u teoriji međunarodnog prava postoje mnogobrojni primjeri u kojima se „čovječnost“ ističe kao općeljudsko dobro – istina je da je IV Haška konvencija iz 1907. godine, međun-arodni ugovor u kome se po prvi put pojam čovječnosti stavlja u kontekst vrijed-nosti koje zaslužuje međunarodnu zaštitu. U Paragrafu 8. Preambole (poznat kao „Martensenova klauzula“495) Haške konvencije o zakonima i običajima rata na kopnu (IV) se između ostalog navodi: „U očekivanju da će obuhvatniji kodeks zakona rata biti moguće proglasiti, Visoke strane ugovornice smatraju opurtunim ustanoviti da u slučajevima koji nisu obuhvaćeni odredbama koje su usvojile, stanovništvo i ratnici ostaju pod zaštitom i vladavinom principa međunarodnog prava, koji proizilaze iz običaja koji su ustanovljeni među civiliziranim narodima, iz principa humanosti i

493 Graven,J.; Les crimes contre l’humanite, Recueil des Cours, No. 76, 1950, str. 433 – 601.494 Zlatarić, B; Haške konvencije od 1907. godine i individualna krivična odgovornost za ratne zločine,

Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 2/1958, str. 334-341.495 Klauzula je nazvana po svom predlegaču F.VonMartensu, ruskom delegatu na Haškoj mirovnoj konfe-

renciji 1907. godine


Nermin Halilagi}

zahtjeva javne svijesti“.496 Tako je u odredbama ove Konvencije prvi put „zakoni čovječnosti“ istaknuti kao jedan od elemenata na kojima počiva zaštita osnovnih vrijednosti međunarodne zajednice,497 određujući napad na njih kao napad na cijelo čovječanstvo. U njegovoj osnovi je De Martensovo pozivanje na zakone čovječnosti i zahtjeve javne svijesti, što je nametnulo potrebu ograničavanja dejstva samo na vo-jne potrebe i izbjegavanje nepotrebnih žrtava, zaštitu ljudi i njihovog dostojanstva.498 Martensenova klauzula predstavlja normiranje principa humanosti i daje mu snagu ugovorne odredbe,499 te se u međunarodnom pravu smatra prekretnicom u formiranju prava oružanih sukoba. Ova klauzula je pokrila zločine protiv čovječnosti, koji kao takvi nisu bili poznati formiranom običajnom pravu. Za navedenu klauzulu također možemo reći da predstavlja normiranje principa humanosti i daje mu snagu ugovo-rne odredbe.500 Na osnovu navedenog možemo zaključiti da se čovječnost i čovječan-stvo u početku vezivalo za pojam rata, ograničavanjem njegovih okrutnosti.

Kao sljedeći važan događaj u historiji zločina protiv čovječnosti navodi se datum - 28. maj 1915. godine. Naime tog datuma došlo je do masovnog ubijanja, deport-acije, stavljanje pod nehumane životne uslove, izgladnjavanje, zatvaranje, mučenje Jermena u Otomanskom carstvu, te su povodom tog pokolja vlade Francuske, Velike Britanije i Rusije kao i sile saveznica u Prvom svjetskom ratu dale zajedničku izjavu i osudile ga kao „zločin protiv čovječnosti i civilizacije“.501 Ovaj datum odnosno trenutak je izuzetan važan za krivično djelo zločin protiv čovječnosti jer je tada prvi put u modernom poimanju navedenog djela uočena uobličena pojava i nazvana tim imenom, odnosno tada su prvi put povezani pojava i pojam. Za nastanak običajno-pravnog pravila 28. maj 1915. godine jeste početak procesa uobličenja zločina protiv čovječnosti. Od te 1915. godine pa do danas mijenjano je materijalnopravno utemel-jenje, te je u onoj mjeri u kojoj je dolazilo do materijalnopravnih promjena u spektru obaveza i prava mijenjan i obim zločina protiv čovječnosti, ali ne i srž pojma.502 Za ovaj zločin navedene države odgovornim su smatrali sve članove turske vlade kao i njene povjerenike, te su smatrale da je turska država izvršila masakar.503 Navedeni stav po kome je država izvršila masakar kao i da su članovi vlade lično odgovorni je izuzetno značajan obzirom da se i danas pojavljuju kao elementi zločina pro-

496 Ibler,V.; Riječnik Međunarodnog javnog prava, Informator, Zagreb, 1987., str. 150.497 Pajić,Z.; op. cit., Istorijski..., str. 233. 498 Martensova klauzula iz 1899. godine u orginalu glasi:“Until a more complete code of the lawa of war is

issued, the High Contracting Parties think it right to declare that is cases not included in the Regulations atpoted by them, populations and belligernts remain under the protection and empire of the principles of international law, as they result from the usages established between civilized nations, from the laws of humanity, and the requirements of the public conscience.“ U verziji iz 1907. godine došlo je do presti-lizacije i promjene određenih termina (umjesto populations – inhabitans, umjesto law of nations – inter-national law; umjesto reguirnements – dictates). Više o tome Aldrich,G.,H.; The Laws of War on Land, SYMPOSIUM, str. 42- 63.

499 Martensova klauzula i danas zauzima poziciju važnog elementa međunarodnog humanitarnog prava. Od kada je donijeta pa do danas predstavlja temeljni princip, definiciju principa humanosti, kristalisanu i ka-snijim elementima. U Nirnberškom procesu predstavljala je oslonac. Više o tome Meron,T.; The Martens Clause, Principles of Humanity and Dictates of Public Consciense, American Journal of International Law, Vol. 94, No. 1, 2000, str. 78 – 89.

500 Navedeni stav je zauzeo i Tribunal za bivšu Jugoslaviju pa tako u predmetu Martićkonstatuje da je za-brana napadanja civilnog stanovništva kao takvog, kao i pojedinaca, te opći principi kojima se ograničava upotreba načina i sredstava ratovanja, deriviraju iz osnovnih osjećanja humanosti definisanih Marten-sovom klauzulom i predstavljaju temelj cjelokupnog bića međunarodnog humanitarnog prava koje se primjenjuje u oružanim sukobima – predmet Martić, MKSJ, IT-95-II-R61, Presuda 13. mart 1996, para. 13.

501 Shabas,W.,A.; op. cit., An ..., str. 34.502 Šurlan,T. ; op. cit., str. 192.503 Citat Dekleracije u kome je navedeno iskazano glasi: „in the presence of these new crimes of Turkey

against humanity and civilisation, the allied Governments publicly inform the Sublime Porte that they will hold personally responsible for the said crimes all members of the Ottoman Government as well as those of its agents who are found to be involved in such massacres“...


Nermin Halilagi}

tiv čovječnosti. Ponašanje je evidentno takvo da ga samo država svojim aparatom prisile može sprovesti. Osim navedenog elementa u kreiranju pojma zločina protiv čovječnosti važan je i stav da pored odgovornosti koju država snosi odgovornost je i lična – svih onih koji državu predstavljaju i učestvuju u vođenju takve politike. Interesantan je podatak da „zločin protiv čovječnosti“ nije bio sadržan u prvobitnom prijedlogu koji je dao ruski ministar inostranih poslova Sazonov koji je smatrao da se trebalo protestvovati zbog „zločina protiv hrišćanstva i civilizacije“. Među-tim, takvom zahtjevu se suprostavio francuski ministar inostranih poslova Delkase (Delcasse). Francuski ministar je strahovao da bi se muslimansko stanovništvo pod francuskom i britanskom kolonijalnom dominacijom moglo pobuniti, odnosno mog-li bi se smatrati diskriminiranim. Zbog navedenih bojazni je predložio da se umjesto izraza „zločin protiv hrišćanstva“ kaže „zločini protiv čovječanstva“. Izraz „hrišćan-stvo“ je bio preinačen u izraz „čovječanstvo“, riječ koja je po svom tipu dovoljno apstraktna, ali i pritom i dovoljna opisna.504 Sa njegovim prijedlogom su se složili ruski i britanski ministri inostranih poslova, tako da je taj izraz unijet u Zajedničku deklaraciju.505 U tom trenutku ova tri ministra odnosno ove tri države koje su oni predstavljali, po svemu sudeći, zaokupljeni traženjem rješenja za trenutni politički problem nisu bili svjesni općih filozofskih implikacija upotrebljenog izraza kakav je „zločin protiv čovječnosti“. Prema Kasezu (Cassese) ove države nisu odlučile da li pod izrazom „čovječanstvo“ podrazumijevaju „sva ljudska bića“, „osjećanje humanizma koji dijeli ljude i žene modernih država“ ili, možda „pojam čovječnosti koji zastupa drevna i moderna filozofija“.506

U literaturi se naglašava vezano za taj događaj da se tada pojam zločin pro-tiv čovječnosti prvi put javlja u modernom shvatanju. Iz navedenog ratnog zločina može se izvesti nekoliko elemenata:

1. desio se tokom ratnih dešavanja,2. nad civilnim stanovništvom,3. veliki broj žrtava,4. organizovan od strane državne strukture.Upotreba termina “zločinprotivčovječnosti” 28. maja 1915. godine od strane

sila saveznica u Prvom svjetskom ratu imala je za cilj da ratna stradanja nazove pra-vim imenom (ime bazirano na materijalnopravoj podlozi).507

Izvještaj Komisije iz 1919. godine o odgovornosti tvoraca rata i primjeni kazne koji su formulirali predstavnici nekoliko država i podnijeli ga Pariškoj mirovnoj konferenciji također govori o „povredama zakona čovječnosti“.508 Na ovoj konfer-

504 Schabas, A.,W.; op. cit., Genocide..., str. 17.505 „Vidi ruski dopis od 11. maja 1915. godine, objavljen u A.Beylerian, Les Grandes Puissances,lEmpire

OttomanetlesArmeniensdanslesarchivesfrancaises (1914-1918)- Recueildedocuments (Paris, 1983), p. 23 (doc. no. 29). Ruski nacrt je govorio o „zločinima protiv hrišćanstva i civilizacije“ („crimesdelaTurquiecontrelachretienteetlacivilisation“). Francuski ministar inostranih poslova Delkase izmijenio je taj izraz u „zločini protiv čovječnosti“ („crimescontal“humanite“); uz to, izvršio je i jednu drugu, manje važnu izmjenu. Političke razloge za ovu izmjenu, prije svega za izbacivanje upućivanja na hri-šćanstvo, francuski ministar je iznio u noti upućenoj 20. maja 1915. godine Britanskoj ambasadi (isto, p. 26, doc. 34: „Línteret quíl y a menager le sentiment des populations musulmanes qui vivent sous la souverainete de la France et de lÁngleterre fera sans doute estimer au gouverment britannique comme au gouverement francais quíl convient de sábstenir de specifier que línteret des deux puissances parait ne se porter que du cote des elements Chretiens“). Obje francuske primjedbe se usvojile Velika Britanija i Rusija te je tekst u tom smislu izmijenjen.“ Navedeno prema KasezaA.; op. cit., Međunarodno..., str 77.

506 KasezeA.; op. cit., Međunarodno..., str. 76 -77.507 Više o tome Šurlan,T. ; op. cit. str. 90.508 Džouns,R.V.D.Dž.,Pauls,S.; op. cit., str. 181.


Nermin Halilagi}

enciji najavljeno je uspostavljanje međunarodnog krivičnog suda, koji bi između ostalog bio nadležan i za „povrede zakona čovječnosti“. Taj prijedlog je spriječen od strane SAD-a sa obrazloženjem da još uvijek nema „utvrđenih i univerzalnih stan-darda čovječnosti“, te se ostalo pri formulaciji, općijoj i klasičnijoj, povrede zakona i običaja rata.509

Ovaj stav predstavnika SAD-a će ubrzo biti promijenjen, već tokom i nakon Drugog svijetskog rata. Naime predstavnici SAD-a zajedno sa saveznicima su zak-ljučili da mnogi zločini koje su Nijemci i njihovi saveznici učinili tokom rata nisu, do tada, bili zabranjeni pozitivnim međunarodnim pravom.510 Tako se pojam zločina protiv čovječnosti iskristalisao praktično tek poslije Drugog svjetskog rata. Pojam zločina protiv čovječnosti kao nezavisni pravosudni pojam i pripisivanje individu-alne krivične odgovornosti za njihovo činjenje prvi put su priznati u članu 6(c) Nir-nberškog Statuta (Aneks Sporazuma o krivičnom gonjenju i kažnjavanju glavnih ratnih zločinaca evropske Osovine (Londonski sporazum)511) („Nirnberški Statut“), koji je Međunarodnom vojnom sudu za suđenje glavnim ratnim zločincima („Nirn-berški sud“) dao nadležnost nad ovim zločinom.512 Sve do tada proces međunarod-nog pravnog uobličavanja zločina protiv čovječnosti dugo je bio obilježen njegovim vezivanjem za pojam ratnog zločina. Shodno tome je da se sa definisanjem zločina protiv čovječnosti u Nirnberškom statutu prvi put dolazi do toga da za ovo djelo od-govaraju pojedinci i to na međunarodnom nivou, pred međunarodnom sudu.

Stupanjem na snagu Statuta Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu zločin protiv čovječnosti kao međunarodno krivično djelo prvi put je čvrsto definisano čl-anom 6. (c) ovog statuta odnosno prvi put je u pismenoj formi pod nazivom zločin protiv čovječnosti određena ova pojava. Ipak, iako je to bila prva tehnička upotreba tog izraza, on nije smatran novim pojmom.513 Međutim, sigurno je da je Statutom ipak stvorena nova kategorija zločina pa se zbog toga u literatiri nastanak zločina protiv čovječnosti gotovo po pravilu vezuje za Nirnberško suđenje.514 Statut je ubrzo primijenjen u praksi poslije njegovog usvajanja na suđenju u Nirnbergu i drugim procesima u Njemačkoj i Japanu.

Značaj navedenih suđenja na praktičnom i potvrđivanju i određivanju novog krivičnog djela bio je velik i višestruk. U obrazloženju Nirnberške presude pored radnje izvršenja navedeni su i mnogi drugi elementi i karakteristike zločina protiv čovječnosti. Elementi i karakteristike krivičnog djela zločin protiv čovječnosti ni jednim do tada međunarodnim aktom, na način kako je to učinjeno u Nirnberškoj presudi nisu dokazani i obrazloženi. Karakteristika definisanja zločina protiv čov-ječnosti u Nirnberškom statutu ogleda se i u tome da po prvi put dolazi do toga da za ovo djelo odgovaraju pojedinci pred međunarodnim krivičnim sudom.

Definicija zločina protiv čovječnosti Nirnberškog statuta sa određenim modifik-acijama preuzeta je i u Statutu Tribunala u Tokiju, kao i Zakon broj 10. savezničk-og Kontrolnog savjeta za Njemačku od 20. decembra 1945. godine (pod nazivom „Kažnjavanje lica odgovornih za ratne zločine, zločine protiv mira i protiv čovječno-sti“). Tako i član II tačka b) ovog zakona podrazumijeva: zvjerstva ili povrede lica ili imovine koji predstavljaju kršenje ratnih zakona ili običaja, uključujući ubist-vo, zlostavljanje ili deportovanje na prisilni rad ili u bilo koju drugu svrhu civilnog

509 Schabas,W.A.; Genocide..., op.cit., str. 22.510 Simović,M.,Blagojević,M.; op. cit., Međunarodno..., str. 131. 511 London, 8 August 1945, 85 U.N.T.S.251.512 VidiOdlukužalbenogvijeća,para. 138, u kojem se citira Izvještaj generalnog sekretara, para 47. 513 Komisija za ratne zločine, 188, supra.514 Kraća,M.;Međunarodno javno pravo, Beograd, 2010., str. 622.


Nermin Halilagi}

stanovništva iz okupirane teritorije, ubistvo ili zlostavljenje ratnih zarobljenika ili lica na moru, ubijanje talaca, pljačka javne ili privatne imovine, namjerno razaranje gradova, varoši i sela ili pustošenje neopravdano vojnom potrebom. Pod tačkom c) Zakona broj 10. savezničkog Kontrolnog savjeta za Njemačku zločin protiv čov-ječnosti se određuje kao: zvjerstva i povrede, uključujući, ali ne ograničavajući se na njih, ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deportovanje, mučenje, razbojništvo ili druga nečovječna djela, izvršena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, ili progan-janje na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi bez obzira da li se time vrše ili ne vrše povrede domaćih zakona zemlje gdje su zločini izvršeni. Vezano za krivično djelo koje je predmet ove monografije jeste i činjenica da je generalna skupština UN-a prihvatila 1946. godine koncept krivičnog djela zločini protiv čovječnosti.515 Kas-nije je ova definicija zločina protiv čovječnosti, a u šta ćemo se uvjeriti u nastavku rada prihvaćena i u nekim drugim međunarodnim aktima, a prije svega u Statuti-ma Međunarodnih krivičnih ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu kao i u Statutu Međunarodnog krivičnog suda. Međutim, neophodno je naglasiti i činjenicu da je sadržaj pojma zločina protiv čovječnosti evoluirao je od Drugog svjetskog rata naovamo kroz sudsku praksu MKSJ, MKSR i MKS.

U savremenoj literaturi javljaju se shvatanja da je nastanak zločina protiv čov-ječnosti neophodno vezati za Tribunal za bivšu Jugoslaviju, konkretno historija ovog krivičnog djela počinje tek sa presudom navedenog tribunala u predmetu Tadić.516

Ključnu i završnu ulogu u procesu uobličavanja zločina protiv čovječnosti kao međunarodnog krivičnog djela ima Rimski statut.

2. POJAM KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI

Zločin protiv čovječnosti pripada korpusu običajnopravih pravila za razliku od genocida i ratnih zločina koji su kodificirani u sporazumima. Obzirom da danas nije usvojena konvencija posvećena zločinu protiv čovječnosti, običajnopravni aspekt je izuzetno važan. Stavom da se zločin protiv čovječnosti razvio u okviru običajnog međunarodnog prava iskazuje se da postoji saglasnost subjekata međunarodnog pra-va o pojmu zločina protiv čovječnosti. Običajnopravno pravilo zločina protiv čov-ječnosti ukazuje da je međunarodna zajednica saglasna da je masovno, rasprostran-jeno, sistematsko zlostavljanje civila organizovano ili tolerisano od strane države ili drugog politički organizovanog entiteta, bez obzira na to da li su okolnosti ratne ili mirnodobske i kojima se krše fundametalni međunarodnopravni principi oličeni i razrađeni u normama međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava međunarodno krivično djelo, za koje krivičnu odgovornost snose po-jedinci.517 Običajnopravno određenje zločina protiv čovječnosti nesumnjivo je izdif-erenciralo glavne elemente ovog krivičnog djela.518

Zločin protiv čovječnosti519 predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela međun-arodnog prava. Posljedice zločina protiv čovječnosti su transnacionalnog karaktera

515 Affirmation of the Principles of International Law Recognized by the Charter of the Nuremburg Tribunal /Afirmacija načela međunarodnog prava priznata Poveljom Nirnberškog tribunala, G.A. Res. 95(I), UN Doc A/64/Add.1 (11.12.1946.).

516 Zahar,A.,Sluiter,G.; International Criminal Law – A Critical Introduction, Oxford, 2008., str. 197 – 198.517 Više o tome Šurlan,T. ; op. cit., str. 191-192.518 Ibid.222.519 Za dosadašnje odsustvo inkriminacije zločina protiv čovječnosti pravdano je činjenicom da je ovo kri-

vično djelo pokriveno krivičnim djelom genocida, ali je skorašnja praksa prilikom rata na području bivše


Nermin Halilagi}

i ne uokviruju ih na bilo koji način,520 te kao takve su u najvećem broju slučajeva nenadoknadive. U pitanju su akti koji napadaju vrijednosti koje su karakteristične za čovječanstvo u cjelini, odnosno vrijednosti koje se smatraju općehumanim vrijed-nostima.521 Ovim krivičnim djelom se povređuju temeljni principi na kojima počiva međunarodna zajednica.

Za razliku od ratnih zločina, koji predstavljaju teška kršenja humanitarnog pra-va, zločin protiv čovječnosti bi se mogli opisati kao teška kršenja ljudskih prava. Ovim krivičnim djelom negira se pojam „humanosti“, te predstavlja ozbiljne povre-de ljudskog dostojanstva ili degredirajućeg tretmana pojedinca ili čovječanstva u cjelini. Napadom na čovjeka napadnuto je i negirano samo čovječanstvo, odnos-no glavna žrtva ovog djela je upravo čovječanstvo te su tako ova nečovječna djela odnosno njihova razmjera ili težina prešle granice koje može tolerirati međunarodna zajednica. Upravo je identitet žrtve, čovječanstvo, ono što daje poseban karakter zločinu protiv čovječnosti. Čovečnost je koliko opće, zajedničko dobro, toliko i po-jedinačno dobro.522

U optužnici koja je teretila okrivljene u Nirnberškom procesu navodi se, vezano za zločin protiv čovječnosti, da „te metode i ti zločini predstavljaju kršen-ja međunarodnih konvencija, nacionalnih prava, te općih principa krivičnog prava kakvi proizlaze iz krivičnih prava svih civilizovanih naroda“.523 Francuski tužilac u Nirnbergu, Francoas de Menthon je rekao da zločin protiv čovečnosti jeste zločin protiv „položaja čoveka“ (human status). Čovečnost u ovom stavu nije sveukupna ljudska rasa u smislu čovečanstva, već je u pitanju vrednost koju svako ima samom činjenicom da pripada ljudskom rodu. Zločin protiv čovečnosti je poništavanje ove vrednosti.524 Prema službenom komentaru na Nacrt kodeksa Ujedinjenih naroda o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva, „težina zločina proizlazi iz okolnosti pod kojima je počinjen i osjećanja koja su vodila počinitelja“.525

Kad je riječ o zločinu protiv čovječnosti neophodno je ukazati da se ovim krivičnim djelom obuhvata krivičnopravna zaštita čitavog niza vrijednosti koje se smatraju temeljnim dobrima čovječanstva kao cjeline, odnosno niz prava koja se povređuju ili negiraju radnjama koje predstavljaju radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti (kao što su naprimjer, pravo na život, tjelesni ili duševni integritet, lična sloboda itd.).526 Shodno tome cilj ove inkriminacije jeste da se osigura svakoj osobi pravo na život i poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda.527

Jugoslavije ukazala da se neki zločini protiv civilnog stanovništva ne mogu kvalifikovati kao genocid jer nisu usmjereni na potpuno ili djelimično uništenje nacionalne, rasne, vjerske ili etničke grupe, a zbog vre-mena u kome se vrše, ne mogu se kvalifikovati ni kao ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Navedeno prema Lazarević,Lj.,Vučković,B.,Vučković,V.; op. cit., str. 1023 – 1024.

520 Seizović,Z.; op. cit., Pojam..., str. 19.521 Pajić,Z.; op. cit., Tumačenje.., str. 123 – 133. 522 „Čovječnost ima dva sadržaja: samobitnost svakog pojedinog ljudskog bića, nesvedivu na prostu pri-

padnost nekoj grupi, i jednaku pripadnost svakog tog pojedinca ljudskoj zajednici kao cjelini.“: Del-mas-Marty,M.;ViolenceandMassacress-TowardaCriminalLawofInhumanity, Journal of International Criminal Justice, 2009., n. 1, p. 13.

523 Proces protiv teških ratnih zločinaca pred Međunarodnim vojnim sudom, Nirnberg, 14. novembar 1945 - 1. oktobar 1946, svezak I, presuda, str. 69

524 Vernon,R.; WhatisCrimeАgainstHumanity, The Journal of Political Philosophy, 2002., n. 3, p. 239-240.525 Međunarodno pravno povjerenstvo, Nacrt kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva,

komentar(DraftCodeofCrimesagainstthePeaceandSecurityofMankind,Commentary).526 Škulić,M.;op. cit., Međunarodni..., str. 244.527 Softić,S.; Nadležnost Međunarodnog suda pravde za vođenje postupaka po tužbi BiH protiv SR Jugosla-

vije (Srbije i Crne Gore) zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Krimi-nalističke teme, Sarajevo. broj 1 - 2, str. 227 – 277.


Nermin Halilagi}

Na razvoj koncepcije o zločinu protiv čovječnosti presudno su uticale ideje o osnovnim ljudskim pravima. Oblast ljudskih prava razvijana je kroz usvajanje niza pojedinačnih ugovora kojima su razrađivani pojedini instituti. Tradicionalno međunarodno pravo je tako razvijalo različite doktrine i institucije dizajnirane da štite specifične grupe ljudi kao što su robovi, manjine, određene prirodne populacije, strance, žrtve masovnog nasilja, učesnike u ratu itd., dok je za moderno humanitar-no pravo karakteristično da polazi od postavke da kako države tako i međunarodna zajednica imaju dužnost da zaštite ljudska prava.528 Kao jedan od izraza te međun-arodne težnje ka zaštiti najvažnijih ljudskih prava, jeste i inkriminisanje određenih oblika ponašanja, koji predstavljaju elemente zločina protiv čovječnosti. Shodno tome ova inkriminacija se upravo javlja kao izraz te međunarodne težnje za zaštitu najvažnijih ljudskih prava i pojava inkriminiranja određenih oblika ponašanja koji predstavljaju elemente zločina protiv čovječnosti.529

Da bi se određeno kršenje ljudskih prava smatralo zločinom protiv čovječno-sti ono mora biti izvršeno kao dio „rasprostranjenog ili sistematskog napada nacivilnostanovništvo, uzznanjeopostojanjutakvognapada“, te je navedeni element zajednički za sve varijante izvršenja zločina protiv čovječnosti. Primjetiti ćemo da krivično djelo zločin protiv čovječnosti se razlikuje od nekih “klasičnih” krivičnih djela sa sličnim opisom (npr. ubistva, teške tjelesne ozljede, silovanja, protupravnog oduzimanja slobode itd.) upravo po tome što se može počiniti samo „u sklopu ras-prostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, uz znanje o tome napadu“ što mu u odnosu prema navedenim krivičnim djelima daje posebnu težinu. Upravo je ovaj „kontekstualni kriterijum“ ono što razdvaja zločin protiv čovječnosti od običnih krivičnih djela i kršenja ljudskih prava i čini ih kriv-ičnim djelima čije je gonjenje od interesa za cjelokupnu međunarodnu zajednicu.530 Godine 1994., Komisija za međunarodno pravo UN je utvrdila da „definicija zločina protiv čovječnosti obuhvata nečovječna djela izuzetnoteškeprirodekoja uključuju vrlo rasprostranjena ili sistematska kršenja usmjerena protiv cjeline ili dijela jednog civilnog stanovništva“.531 Višedecenijski rad Komisije za međunarodno pravo na iz-radi kodeksa zločina formirao je riznicu znanja i iskustava.532

Zločin protiv čovječnosti pojavljuje se i kao nacionalno krivično djelo, pre-ciznije rečeno kao međunarodno krivično djelo propisano unutrašnjim krivičnim zakonima, a kao primjer toga navest ćemo član 172. KZ BiH koji određuje zločin protiv čovječnosti u KZ BiH. Zločin protiv čovječnosti je baziran na međunarodnim dokumentima i predstavlja ispunjenje obaveze države preuzete međunarodnoprav-nom normom da ga u okviru svog nacionalnog zakonodavstva definišu.533 Kada gov-orimo o zločinu protiv čovječnosti kao međunarodnom krivičnom djelu za koje je nadležan Međunarodni krivični sud neophodno je naglasiti činjenicu da ovo krivično djelo u tom slučaju mora sadržavati još jedan dodatni element. Taj dodatni element zločina protiv čovječnosti mora biti jasno izražen te ovo krivično djelo on stavlja u kontekst međunarodnopravnih odnosa, ta također daje bazu za njegovo procesuiran-je od strane međunarodne zajednice i direktnom primjenom međunarodnog prava.534 Dodatni element zločina protiv čovječnosti za međunarodnopravnu nadležnost u

528 Čejović,B.; op. cit., Međunarodno..., str. 196.529 Škulić,M.;op. cit., Međunarodni..., str. 246.530 Dimitrijević,V.,etall. ; op. cit., Haške..., str. 97.531 Izvještaj Komisije za međunarodno pravo iz 1994. godine, Dodatak br. 10, (A/49/10), komentar člana 20

Nacrta statuta za međunarodni krivični sud, para. 14.532 Više o tome Šurlan,T. ; op. cit., str. 222.533 Ibid. str. 238.534 Ibid.


Nermin Halilagi}

Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju pronađen je u njegovom vezivanju za oružani sukob. U slučaju Statutu Tribunala za Ruandu taj dodatni element pronađen je u as-pektu rasprostranjenosti i sistematičnosti.

Kada je riječ o zločinu protiv čovječnosti neophodno je ukazati da se statuti međunarodnih krivičnih sudova ponešto razlikuju u njegovom opisu. Chapeaux, koji sadrži opći uvjet postojanja zločina protiv čovječnosti u odgovarajućim člancima sudova razlikuje se:

Međunarodni krivivični sud za bivšu Jugoslaviju, član 5.:“...kada je počinjen u oružanom sukobu, međunarodnom ili nemeđunarodnom,

uperen protiv civila...”Međunarodni krivični sud za Ruandu, član 3.:“ .... kad je počinjen kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada protiv

civila na nacionalnoj, političkoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi......”Međunarodni krivični sud, član 7.:“ počinjenih u sklopu rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog pro-

tiv civilnog stanovništva, uz znanje o tom napadu.......”Kada je riječ o zločinu protiv čovječnosti odnosno načinu kako je definisan u

statutima međunarodnih krivičnih sudova neophodno je ukazati da postoje kao što možemo vidjeti iz predhodno navedenih definicija određene razlike, odnosno tačnije rečeno postoje tri ključne razlike:535

1. Naime, u članu 5. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugosla-viju kao jedan od uvjeta se navodi oružani sukob,536 dok u članu 3. Statuta Međunarodnog sudu za Ruandu navedenog uvjeta nema. S obzirom na to u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju mora se dokazati veza ili karika između zločina protiv čovječnosti i oružanog sukoba dok prema Međunarodnom sudu za Ruandu to nije neophodno. U Statutu Međunarod-nog suda za Ruandu uvjet da postoji oružani sukob je izostavljen i traži se samo da su djela počinjena kao dio napada na civilno stanovništvo. Kod ovog djela MKS u članu 7. ne postavlja kao uvjet veza sa oružanim suko-bom. Dakle prema definiciji zločina protiv čovječnosti u skladu sa običaj-nim međunarodnim pravom kao i prema praksi MKS ovaj dodatni elemenat nije obavezan.

2. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju prilikom definiranja zločina protiv čovječnosti ne govori o napadu na civilno stanovnštvo kao „raspro-stranjenom ili sistematskom“. Za razliku od Tribunala za bivšu Jugoslaviju Tribunal za Ruandu govori o napadu na civilno stanovnštvo kao „raspro-stranjenom ili sistematskom“. Međutim, kada je riječ o navedenom uvjetu Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je u svojoj praksi priznao ovo mjerilo kao uvjet za zločine protiv čovječnosti, pa Međunarodni krivič-ni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud za Ruandu imaju isti stav o ovome. Također, MKS je u članu 7. (1) preuzeo ovu formulaciju.

535 Džouns,R.V.D.Dž.,Pauls,S.; op. cit., str. 184. 536 Međutim, MKSJ smatra da u skladu sa običajnim međunarodnom pravom veza sa oružanim sukobom nije

obavezna. DuškoTadić, predmet br. IT-94-1, Odluka po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, Žalbeno vijeće, 02.10.1995.


Nermin Halilagi}

3. Razlika između Tribunala postoji kada je u pitanju i diskriminatorska na-mjera. Naime, Tribunal za Ruandu u članu 3. zahtijeva da je zločin protiv čovječnosti počinjen u diskriminatorskoj namjeri („... na nacionalnoj, poli-tičkoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi“). Haški tribunal odnosno MKTJ u odnosnu na diskriminatorsku namjeru ima zahtjev samo kada je u pitanju progon (član 5. tačka h.). Haški tribunal jest uveo diskrimunatorsku namje-ru kao uvjet za zločin protiv čovječnosti u obrazloženju i presudi Tadiću, ali je u žalbenom postupku ovaj nalaz preinačen tako da se diskriminator-ska namjera pred ovim Tribunalom traži samo u odnosu na progone, a ne i u odnosu na druge radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Također, Međunarodni krivični sud u članu 7. ne traži diskriminatorsku namjeru za sve radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti nego samo za zločine „tipa progona“. Kada se govori o ovom dodatnom elementu prema definiciji zlo-čina protiv čovječnosti u skladu sa običajnim međunarodnim pravom kao i prema praksi MKS on nije obavezan.537

Objekat zaštite su čovječnost i međunarodno pravo.Objekat napada je cjelokupno neboračko stanovništvo bez obzira na državljan-

stvo, koje se nađe na okupiranoj teritoriji ili na teritoriji u vlasti protivničke strane. 538 Kraće rečeno pasivni subjekt bilo koje od radnji izvršenja navedenog krivičnog djela jeste čovjek, koji je civil odnosno civilno stanovništvo. Ukoliko bi neka od radnji izvršenja, bila izvršena prema pripadniku oružanih formacija, radilo bi se o ratnom zločinu, ukoliko je takva radnja istovremeno i objektivno, radnja ratnog zločina.539

Mada se ovo krivično djelo čini poduzimanjem pojedinih djelatnosti kao naprimjer ubistvo, silovanje, mučenje prema pojedincima, njegov cilj nije da se ti pojedinci unište ili povrijede kao pojedinci, odnosno kao određene ličnosti, već je u funkciji provođenja rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog prema civilnom stanovništvu u cjelini.540 „Žrtve ne moraju biti međusobno povezane nekim zajedničkim obilježjima, mogu pripadati različitim kategorijama osoba.“541

U pravnoj teoriji se ističu sljedeći elementi zločina protiv čovječnosti:542

1. to su naročito gnusna kršenja zabrana koja predstavljaju teško vrijeđanje ljudskog dostojanstva i ponižavanje jednog ili više lica,

2. to nisu izolovani ili sporadični događaji, već se javljaju kao dio politike vla-de neke države ili široka ili sistematska praksa vršenja zločina koju toleriše, prašta ili na nju pristaje neka vlada ili faktička vlast,

3. to su djela koja su zabranjena i moraju biti kažnjena bez obzira na to da li su izvršena u toku oružanog sukoba lica koja ne učestvuju (ili više ne učestvu-ju) u oružanim neprijateljstvima.

Kao posljedica krivičnog djela zločin protiv čovječnosti javljaju se povrede i uskraćivanje korištenja osnovnih ljudskih prava i sloboda civilnom stanovništvu. Posljedica ovog krivičnog djela se ostvaruje prouzrokovanjem manjeg ili većeg bro-

537 Bitno je još jednom napomenuti da iako napad ne mora biti diskriminatorski, krivično djelo progona zahtijeva da djelo koje se odnosi na progon mora biti počinjeno na diskriminatorskim osnovama.

538 Horović,C.; Genocid, ratni zločin i zločin protiv čovječnosti, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Mosta-ru, Mostar, 2004. godine, str. 99 – 11.3

539 Škulić,M.; op. cit., Međunarodni..., str. 249.540 Pajić,Z.; op. cit., Tumačenje..., str. 123 – 133. 541 Bačić,F.,Pavlović,Š.; Komentar kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, str. 615.542 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 73 – 85.


Nermin Halilagi}

ja pojedinačnih posljedica. Njihov broj nema presudni značaj za postojanje ovog krivičnog djela. Njegova važnost ogleda se u činjenici da može utjecati na odmjer-avanje kazne.543 Karaktertistično za ovo krivično djelo je visok stepen okrutnosti, nehumanosti ispoljen od strane njegovih počinilaca. Zbog ovih karakteristika se re-dovno naglašava da je zločin protiv čovječnosti zajedno sa genocidom, jedan od na-jtežih međunarodnih zločina. Kao potvrda ove činjenice jeste posebno naglašavanje ovih karakteristika i u Konvenciji o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, kao i u članu 7. Statuta Međunarodnog krivičnog suda. Na kraju želimo naglasiti činjenicu da zločin protiv čovječnosti ne može biti izdvojeno, samostalno krivično djelo, on mora biti unaprijed osmišljen i brojan.544

Zločin protiv čovječnosti ima određene sličnosti kako sa krivičnim djelom genocida, tako i sa krivičnim djelom ratnog zločina protiv civilnog stanovništva. Na-jvažnija razlika u odnosu na ratni zločin prema civilnom stanovništvu jeste u tome da li se radnja krivičnog djela vrši u miru ili za vrijeme oružanog sukoba. Razlika u odnosu na krivično djelo genocid je u tome što se kod zločina protiv čovječnosti ne javlja genocidna namjera, tj. ne mora postojati namjera da se u potpunosti ili djelim-ično uništi neka nacionalna, etnička, vjerska ili rasna grupa.

3. DEFINICIJE KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI

Kroz historiju bilo je više međunarodnih dokumenata koji su sadržavali defin-iciju zločina protiv čovječnosti u šta smo se mogli uvjeriti u dosadašnjem izlaganju. Međutim, postoje određene razlike u kontekstualnim uvjetima za zločin protiv čov-ječnosti u pojedinim međunarodnim dokumentima. U nastavku ćemo navesti neke od njih:

1. Nirnberški statutKao prvi dokument koji je sadržavao krivično djelo zločin protiv čovječnosti

jeste Povelja Međunarodnog vojnog suda (Nürnberg povelja). Naime, u članu 6 (c) navedene povelje se navodi:

“Ubistva, istrebljenje, porobljavanje, deportacija i druga nečovječna djela počinjena protiv bilo kog civilnog stanovništva, prije ili za vrijeme trajanja rata, ili proganjanje na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi u izvršenju ili u vezi s bilo kojeg krivičnog djela iz nadležnosti Međunarodnog suda, bez obzira da li se time vrše ili ne vrše povrede zakona one zemlje u kojoj su zločini izvršeni.”

2. Statut Međunarodnog vojnog suda u TokijuNedostatak definicije zločina protiv čovječnosti navedene u Statut Međunarod-

nog vojnog suda u Tokiju ogleda se u izostavljanju elementa civila. Civili nisi na-vedeni kao meta napada, niti je na bilo koji način sugerisano usmjerenje počinjenja ovog zločina ka civilima. Razlika u odnosu na Nirnberški statut ogleda se i u krit-erijumu diskriminatorskog ponašanja. Naime, u Tokijskom statute diskriminacija je usmjerena ka grupama različitog političkog opredjeljenja i rasne pripadnosti. Radnje izvršenja u odnosu na Nirnberški statut u svemu ostalom su identične. Zločin protiv čovječnosti određen je u članu 5. stav c. na sljedeći način:

543 Lazarević,LJ.,Vučković,B.,Vučković,V.; op. cit. str. 1024.544 „Zahvaljujući određenju zločina protiv čovječnosti kao sveprisutnih i sistematskih oni imaju svoju kvan-

titativnu dimenziju“. Navedeno prema Schabas, A.,W.; op. cit., An..., str. 29.


Nermin Halilagi}

“ubistvo, istrebljivanje, porobljavanje, deportacija i drugi nehumani akti počin-jeni protiv civilnog stanovništva, prije ili tokom rata, ili proganjanje na političkoj ili rasnoj osnovi u sprovođenju ili u vezi sa drugim zločinima u nadležnosti Tribunala, bez obzira na to da li predstavljaju povredu unutrašnjih zakona države u kojoj su iz-vršeni. Vođe, organizatori, inspiratori i saučesnici koji su učestvovali u osmišljavan-ju ili sprovođenju zajedničkog plana ili zavjere za izvršenje ijednog od navedenih akata odgovorni su za akte izvršene od strane bilo koje osobe u smislu sprovođenja plana”.

Definicija zločina protiv čovječnosti navedena u Tokijskom statutu uprkos čin-jenici da nikada nije primjenjena ni u jednom suđenju tokom dvogodišnjeg suđenja pred Tokijskim sudom, u razmatranjima koja su uslijedila nakon toga kao i redigo-vanjem zločina protiv čovječnosti ova definicija je uzimana u obzir i njeni elementi su vrednovani kao odraz običajnopravnog pravila egzistirajućeg u tom vremenskom periodu.

3. Zakon br. 10 Kontrolnog savjeta član II (11) (c)Zakon br. 10 Kontrolnog savjeta navodi zločin protiv čovječnosti u članu II (11)

(c) na sljedeći način: „Zločini ili krivična djela, uključujući ali ne ograničavajući se na, ubistvo,

istrebljenje, porobljavanje, deportaciju, zatvaranje, mučenje, silovanje ili druga nečovječna djela, izvršena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva, ili proganjanje na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi bez obzira da li time vrše ili ne vrše povrede domaćih zakona zemlje gdje su zločini izvršeni“.

Razlika u odnosu na prijašnje definicije zločina protiv čovječnosti ogleda se u potpunom izostavljanju općeg pojma, zajedničkih elemenata ili na bilo koji način u propisivanju dodatnih elemenata koji bi predstavljali rezon djela. Bitna razlika u odnosu na definicije navedene u Nirnberškom i Tokijskom statutu ogleda se u odustajanju od zahtjeva veze sa ratom i veze sa druga dva krivična djela. Na taj način koncept je potpuno izmijenjen, što je značajno doprinjelo potpunoj emanci-paciji ovog djela. Ova činjenica je veoma doprinjela daljem razvijanju zločina protiv čovječnosti. Bitna razlika u odnosu na dvije predhodno analizirane definicije odnosi se i na spisak radnji izvršenja. Naime, u Zakonu br. 10 Kontrolnog savjeta spisak radnji izvršenja zločina protv čovječnosti proširen je novim radnjama – zatvaranje, mučenje, silovanje, uz ostavljanje mogućnosti da se i druge nečovječne radnje mogu smatrati radnjama izvršenja, kada se usmjerenje protiv civilnog stanovništva.

4. Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY, MKSJ)Definicija zločina protiv čovječnoti Statuta Međunarodnog krivičnog suda za

bivšu Jugoslaviju prva je savremena definicija poslije Drugog svjetskog rata. Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u članu 5. definiše zločin protiv čovječnosti na sljedeći način:

“Međunarodni sud je nadležan da krivično goni osobe odgovorne za sljedeća krivična djela kada su počinjena u oružanom sukobu, bilo međunarodnog ili un-utrašnjeg karaktera i usmjerena protiv bilo kojeg civilnog stanovništva:

a) ubistvo; b) istrebljenje; c) odvođenje u ropstvo;


Nermin Halilagi}

d) deportacija; e) zatvaranje; f) mučenje; g) silovanje; h) progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; i) druga nečovječna djela”. 5. Statut Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (ICTR), član 3.: “... Sljedeća krivična djela kada su počinjena u sklopu rasprostranjenog ili siste-

matskog napada usmjerenog protiv nekog civilnog stanovništva na nacionalnoj, političkoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi:

a) ubistvo; b) istrebljenje; c) odvođenje u ropstvo; d) deportacija; e) zatvaranje; f) mučenje; g) silovanje; h) progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; i) druga nečovječna djela”. 6. Statut Specijalnog suda za Sierra Leone (SSSL),

Definicija sadržana u Statutu suda za Sierra Leone bi se mogla okarakterisati klasičnom definicijom zločina protiv čovječnosti, kako u pristupu pravnog redigovanja, tako i u elementima i katalogu radnji izvršenja. Statut Specijalnog suda za Sierra Leone (SSSL), član 2:

“... Sljedeća krivična djela kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada protiv bilo kojeg civilnog stanovništva:

a) ubistvo; b) istrebljenje;c) porobljavanje; d) deportacija; e) zatvaranje;f) mučenje; g) silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću i bilo

koji drugi oblik seksualnog nasilja; h) progoni na političkoj, rasnoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi;i) druga nečovječna djela”.


Nermin Halilagi}

7. Zakon o osnivanju od izvanrednih vijeća u sudovima u Kambodži (ECCC), član 5:

“... Svi akti počinjeni kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usm-jerenog protiv nekog civilnog stanovništva, na nacionalnoj, političkoj, etničkoj, ras-noj ili vjerskoj osnovi, kao što su:

a) ubistvo; b) istrebljenje; c) ropstvo; d) deportacija; e) zatvoranje; f) mučenje; g) silovanje; h) progoni na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; i) druga nečovječna djela. “ 8. Komisije za međunarodno pravo je 1996. godine predložila novu verziju Nacrta

Kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva. Nova verzija vraća termi-nologiju zločina protiv čovječnosti. Član 18 propisuje sljedeće:

“Zločin protiv čovječnosti označava bilo koju od sljedećih radnji kada je počin-jena na sistematičan način ili u velikom obimu i kada je podsticana ili naređena od strane vlade ili bilo koje organizacije ili grupe:

a) ubistvo,b) istrebljenje,c) mučenje,d) porobljavanje,e) protjerivanje na političkoj, rasnoj, religijskoj ili etničkoj osnovi,f) institucionalizavana diskriminacija na rasnoj, etničkoj ili religijskoj osnovi

koja dovodi do kršenja fundamentalnih ljudskih prava i sloboda i rezultira u ozbiljnom djelu populacije,

g) samovoljno deportovanje ili prisilno premještanje stanovništva,h) samovoljno zatvaranje,i) prisilno nestajanje lica,j) silovanje, prisilna prostitucija i drugi oblici seksualnog zlostavljanja,k) drugi nehumani postupci koji dovode do ozbiljnih oštećenja psihičk-

og ili mentalnog integriteta, zdravlja ili ljudskog dostojanstva, kao što su osakaćenja ili ozbiljne tjelesne povrede”.

9. Rimski statut, član 7 (1): Definicija zločina protiv čovječnosti sadržane u Rimskom statute jeste složenija

i potpunija u odnosu na ranije definicije ovog krivičnog djela. Navedena definicija


Nermin Halilagi}

je usvojila rješenja koja su predhodno usvajana u drugim definicijama zločina protiv čovječnosti. Osim toga, navedena definicija sadrži veći broj radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti.

Prema Rimskom statutu član 7 (1) zločin protiv čovječnosti je određen na sljedeći način:

“... Bilo koje od sljedećih djela, počinjenih u sklopu širokog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, uz znanje o tome napadu:

a) ubistvo; b) istrebljenje; c) porobljavanje; d) deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva; e) zatočenje ili drugo teško oduzimanje tjelesne slobode suprotno temeljnim

pravilima međunarodnog prava; f) mučenje; g) silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, prisilna trudnoća, prisilna

sterilizacija ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine; h) proganjanje bilo koje odredive skupine ili zajednice na političkoj, rasnoj,

nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj - kako je definirano u stavku 3 ovog člana, - ili drugoj osnovi koja se općenito prema međunarod-nom pravu smatra nedopustivom, u svezi s bilo kojom radnjom opisanim u ovome stavku ili s bilo kojim krivičnim djelom u nadležnosti Suda;

i) prisilni nestanak osoba; j) zločin apartheida; k) ostala nečovječna djela slične naravi kojima se namjerno uzrokuje teš-

ka patnja, teška ozljeda odnosno povreda tijela ili mentalnog ili fizičkog zdravlja” .

4. ELEMENTI OPĆEG POJMA ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI

Svako krivično djelo, kako u domaćem tako i međunarodnom krivičnom pravu, sastoji se od jednog broja elemenata/obilježja kojima se nastoji na specifičan način artikulirati nezakonito postupanje zabranjeno kao krivično djelo. Da bi se ustanovilo da je neka osoba kriva za krivično djelo, sud mora biti siguran da postoji dovolj-no pouzdanih dokaza da bi se sud uvjerio da je tužilaštvo dokazalo svaki element krivičnog djela van razumne sumnje. Prilikom utvrđivanja da li je krivično djelo dokazano, sud će ocijeniti dokaze koji su izneseni u pogledu svakog od elemenata krivičnog djela koje se stavlja na teret. Ovi elementi trebaju pojedinačno pokazati djela i okolnosti pod kojima su ta djela učinjena, a koja karakteriziraju krivično djelo, kao i mentalno stanje počinitelja u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno. Elementi krivičnih djela se tradicionalno dijele u dvije kategorije: actusreusi mensrea. Actusreusopisuje zabranjeno činjenje u kojem je učestvovao optuženi. Actusreustakođer opisuje rezultate činjenja koji čine taj postupak krivičnim djelom. Actus


Nermin Halilagi}

reustakođer opisuje uvjete pod kojima se desilo određeno činjenje, a koji su potrebni da bi on predstavljao krivično djelo. Elementi krivičnog djela Mensreatiču se stanja svijesti osobe koja je učestvovala u actusreuskrivičnog djela.545

Shodno navedenom postoje određeni elementi koji obična krivična djela uzdiže do stepena zločina protiv čovječnosti. Ono što ta djela uzdiže do stepena zločina protiv čovječnosti, odnosno ono što je mjerilo na osnovu kojeg obična krivična djela koja čine osnovni sadržaj norme prerastaju u zločin protiv čovječnosti i što je zajed-ničko za sva radnje izvršenja ovog krivičnog djela nazivamo opći ili kontekstualni elementi zločina protiv čovječnosti.

Mjerilo koje je uzeto kao mjerodavno je dio definicije zločina protiv čovječno-sti, te glasi: „diorasprostranjenogilisistematskognapadausmjerenogprotivbilokojegcivilnogstanovništvasaznanjemtakvognapada“ od strane onog koji ga čini. Kada je počinjen u ovom kontekstu, onda zločin koji bi predstavljao djelo općeg kriminaliteta, kao što je ubistvo, postaje zločin protiv čovječnosti. Dakle, da bi neka od radnji mogla da bude kvalifikovana kao zločin protiv čovječnosti neophodno je da bude preduzeta kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada koji je usmjeren prema bilo kojem civilnom stanovništvu, uz znanje učinioca o takvom napadu. Os-novna svrha ovakvog određivanja mjerila za razlikovanje zločina protiv čovječnosti od običnih krivičnih djela je ograničavanje mogućnosti da se pojedinačna krivična djela ili ispadi označe kao zločin protiv čovječnosti.546 Također, svrha ove odredbe nije samo da obična krivična djela, inače zabranjena unutrašnjim krivičnim pravima, pretvori u zločin protiv čovječnosti, već i da stvori razliku između zločina protiv čovječnosti i drugih međunarodnih krivičnih djela.547

U teoriji ne postoji jedinstven stav o elementima zločina protiv čovječnosti. Prema uvaženom Kasezeu osnovne karakteristike zločina protiv čovječnosti su:

1. “naročito gnusna kršenja zabrana koja predstavljaju teško vrijeđanje ljudsk-og dostojanstva i ponižavanje jednog ili više ljudkih bića,

2. što nisu izolovani ili sporadični događaji, već dio politike neke vlade ili široka ili sistematska praksa vršenja zločina koju toleriše, prašta ili na nju pristaje neka vlada ili faktička vlast,

3. bez obzira na to da li su izvršena u vrijeme rata ili mira,4. žrtve ovog zločina mogu biti civili...“.548

Kitičesarikao osnovne elemente zločina protiv čovječnosti navodi:1. da se radi o aktu nehumanom po prirodi i karakteru, koji izaziva veliku

patnju ili nanosi ozbiljne povrede tjelu ili mentalnom ili fizičkom zdravlju,2. da je akt počinjen kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada,

545 Priručnik za provođenje istrage u predmetima ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida u Bosni i Hercegovini, Projekat OSCE Misije u Bosni i Hercegovini, oktombar, 2013. godina, str. 32-33.

546 Dixon,R.; Crimes Against Humanity, objavljeno u: OttoTriffterer, Commentary on the Rome Statute of the International Criminal Cort, Baden – Baden, Nomos, 1999., p. 158 ; Bassiouni,C.; op. cit., Crimes..., str. 203.

547 Postoje suprotni stavovi od navedenog prema kojima opći element nije dio krivičnog prava, odnosno ele-ment bića zločina protiv čovječnosti, već je u pitanju element statutarnog opisa zločina protiv čovječnosti (jurisdictional element) koji ima za svrhu da omogući utvrđivanje nadležnosti i ništa više: više o tome Kirsch,S.; Two Kinds of Wrong: On the Context Element of Crimes against Humanity, Leiden Journal of International Law, Vol 22, 2009., str. 524- 541.

548 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 73.


Nermin Halilagi}

3. da je počinjen protiv civilnog stanovništva.549

Najobuhvatniju definiciju zločina protiv čovječnosti koja sadrži pet elemenata daje Luban. Prema njemu elementi ovog krivičnog djela su:

1. zločini protiv čovječnosti upereni su ka žrtvama zbog njihove pripad-nosti grupi, a ne zbog njihovih ličnih karakteristika,

2. zločini protiv čovječnosti upereni su kako prema sopstvenim državlja-nima tako i prema strancima,

3. zločin protiv čovječnosti je međunarodno krivično djelo i ono natkrilju-je suverinitet države,

4. zločini protiv čovječnosti počinjeni su od strane političke organizacije pod kontrolom policije,

5. zločini protiv čovječnosti odnose se samo na najteže oblike nasilja i proganjanja.550

Budući da je sadržaj općeg elementa zločina protiv čovječnosti složen i višeznačajan njegova podjela na podelemente bi doprinijela razjašnjavanju svih ne-doumica vezanih za ovo krivično djelo. Iz definicije Rimskog statuta proizlaze sl-jedeći elementi karakteristični za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, a koji su zajednički za sve radnje izvršenja kojima se ovo djelo može počiniti:

1. napad mora biti rasprostranjen ili sistematski,2. radnje učinitelja moraju biti sastavni dio tog napada,3. počinitelj mora znati da njegova djela ulaze u okvir niza rasprostranjenih ili

sistematskih krivičnih djela usmjerenih protiv civilnog stanovništva, te da se njegova djela uklapaju u taj obrazac.

Obzirom da je prema Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju u definiciji zloči-na protiv čovječnosti naveden i uvjet „oružanog sukoba“ u obrazloženju i presudi Tadiću pretresno vijeće MKSJ je utvrdilo šest uvjeta koji se primjenjuju za zločin protiv čovječnosti:

a) postojanje oružanog sukoba;b) veza između odnosnih djela i oružanog sukoba;c) djela su počinjena u okviru rasprostranjenog ili sistematskog događanja zlo-

čina uperenih protiv civilnog stanovništva;d) iza zločina stajala je diskriminatorska namjera;e) iza diskriminacije stajala je politika (iako to ne mora biti apsolutno potreb-

no); i f) optuženi je djelovao sa potrebnom namjerom.

549 Kittichaisaree,K.; InternationalCriminalLaw,Oxford,2001.,str.90.550 Luban,D. ; A Theory of Crimes Against Humanity, The Yale Journal of International Law, Vol. 29, No.

85., Winter 2004., str. 85 – 167.


Nermin Halilagi}

Mora se i ukazati i da je u predmetu BlagojevićiJokić,551 para. 542. Pretresno vijeće MKSJ smatralo: “Osim toga, Statut Međunarodnog suda zahtijeva da se zlo-čini “počinjeni u oružanom sukobu, bilo međunarodnog ili unutarnjeg karaktera”. U predmetu TadićŽalbeno vijeće MKSJ je u Drugostepenoj presudi, para. 249. stalo na stanovište da je to preduvjet za nadležnost.552 Formulacijom da su zločini “počinjeni u oružanom sukobu, bilo međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera” element izvršen-ja zločina protiv čovječnosri je sužen. Međutim, prema običajnom međunarodnom pravu ne traži se uvjet prema kojem zločin protiv čovječnosti mora biti počinjen u oružanom sukobu. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u praksi pokazao da ovaj ele-ment ne treba shvatiti kao element pojma zločina protiv čovječnosti već kao osnov nadležnosti Suda.

Žalbeno vijeće MKSJ je u Drugostepenoj presudi Tadiću zaključilo da ne sma-tra nužnim dalje, kao suštinski element mensrea, vezu između određenih djela koja se optuženom stavljaju na teret i oružanog sukoba. To je dalje protumačeno tako da se veza između radnji optuženog i oružanog sukoba sada više ne postavlja kao uvjet. Poslije toga u praksi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju da bi se djela počinioca smatrala zločinom protiv čovječnosti ona moraju biti počin-jena u sklopu rasprostranjenog i sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

Navedeni stav nalazimo između ostalog i u Prvostepenoj presudi MKSJ u pred-metu Limajidrugi, para. 181: „Da bi se kvalificirao kao zločin protiv čovječnosti djela optuženog moraju biti dio rasprostranjenog ili sistematskog napada“ usmjeren bilo protiv kojeg civilnog stanovništva.

U sudskoj praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu BlagojevićiJok-ić, Pretresno vijeće je imalo isti pristup. Naime, u navedenom predmetu Pretresno vijeće je zauzelo stav:553 „U članu 5 Statuta taksativno se navode krivična djela koja mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti. Da bi se smatrala zločinom protiv čovječnosti, djela optuženog moraju biti dio rasprostranjenog ili sistematskog napa-da usmjerenog protiv bilo kog civilnog stanovništva“.

U skladu sa jurisprudencijom Tribunala za bivšu Jugoslaviju, da bi član 5. Statuta bio mjerodavan moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) mora postojati napad;

551 Prvobitna optužnica protiv VidojaBlagojevića potvrđena je 30. oktobra 1998. Optužen je za genocid ili alternativno za saučesništvo u genocidu, istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja i za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti i po članu 7(1) i po članu 7(3) Statuta. Optužnica je izmijenjena 27. okto-bra 1999: dodane su dvije nove optužbe, tj. za deportacije kao zločin protiv čovječnosti i za nečovječno postupanje na osnovu prisilnog premještanja kao zločin protiv čovječnosti. Optužnica je bila zapečaćena sve dok Blagojević nije uhapšen. Optužnica protiv DraganaJokića potvrđena je 30. maja 2001. i ob-jelodanjena 15. augusta 2001. U optužnici se tereti individualna krivična odgovornost za istrebljenje kao zločin protiv čovječnosti, ubistvo kao zločin protiv čovječnosti i kao kršenje zakona i običaja ratovanja i za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi kao zločin protiv čovječnosti.

552 Vidi također Brđanin, (Pretresno vijeće) septembar 1, 2004, para. 130 (the crime must be “committed in an armed conflict, whether international or internal in character. . .- zločin mora biti “počinjena u oružanom sukobu, bilo međunarodnog ili unutarnjeg karaktera...”); Galić, (Pretresno vijeće), decembar 5, 2003, para. 139 (“For a crime to be adjudicated under Article 5 of the Statute (crimes against humanity), there are two prerequisites: that there was an armed conflict, and that the alleged criminal acts occurred during that armed conflict. - Za zločin da se sudi na temelju člana 5 Statuta (zločin protiv čovječnosti), postoje dvije pretpostavke: da postoji oružani sukob, te da se navodne kriminalne radnje dogodile tokom oružanog sukoba.”); Stakić, (Pretresno vijeće), juli 31, 2003, para. 618 (“a jurisdictional requirement for the applicability of Article 5 is the existence of an armed conflict - nadležnosti uvjet za primjenu člana 5 je postojanje oružanog sukoba.”).

553 Pressuda MKSJ u predmetu BlagojevićiJokić, para. 541


Nermin Halilagi}

b) djela počinioca moraju biti dio tog napada;c) napad mora biti usmeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva; d) napad mora biti rasprostranjen ili sistematski; i e) počinilac mora da zna da njegova djela ulaze u okvir niza rasprostranje-

nih ili sistematskih zločina usmerenih protiv civilnog stanovništva i da se uklapaju u taj obrazac (odnosno, počiniocu mora biti poznat širi kontekst u kojem čini ta djela i mora biti svjestan da su ona dio napada). 554

U praksi Suda BiH ova zakonska formulacija malo je drugačija te podrazumije-va da ukoliko se neko želi oglasiti krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti potrebno utvrditi kao što smo već naveli ne pet već četiri opća elementa, i to:

1. postojanje rasprostranjenog ili sistematskog napada;2. da je djelo učinjeno kao dio takvog napada odnosno da je optuženi znao da

njegova djela predstavljaju ili bi mogla predstavljati dio tog napada, tačnije da postoji nexus između napada i radnji optuženog;

3. da je napad usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva;4. da je optuženi znao za takav napad, odnosno da je postojalo odgovarajuće

stanje svijesti na strani optuženog.555

Pored navedenih osnovnih elemenata pojavljuje se i nekoliko dodatnih, koji se prema Šurlanovojnazivaju „pokretljivim elementima“.556 Ovi elementi su se u nekim do sada usvojenim definicijama zločina protiv čovječnosti pojavljivali, a u nekim ne. Pokretljivi elementi mogu dodatno određivati zločin protiv čovječnosti, ali nisu od suštinskog značaja za pojam ovog djela, te njihovo unošenje ili izostavljanje ne narušava komplentan koncept ovog djela. Ti elementi su:

1. karakter radnji kao posebno gnusnih i brutalnih,2. za pojam čovječnosti nije od značaja stanje unutrašnje pravne regulative u

pogledu ovog djela ili normi koje su od bazičnog značaja za njega,3. da se može počiniti samo u ratu ili i u miru i u ratu,4. da se zahtjeva diskriminatorni element.557

Podjela konstitutivnih elemenata na kategoriju postojanih i pokretljivih prois-tiče iz razlike u općem pojmu koje se pokazuju u statutima aktuelnih međunarodnih krivičnih sudova.

Problem u određivanju sadržaja općeg elementa jeste preklapanje nekoliko njegovih podelemenata. Drugi problem ogleda se u tome što opći element koristi niz nedovoljno određenih pojmova što ga čini teško upotrebljivim bez ozbiljnih posljed-ica po načelu zakonitosti.558

Ukoliko se ne može van razumne sumnje utvrditi postojanje bilo kojeg općeg elementa krivičnog djela zločin protiv čovječnosti, optuženi ne mogu biti proglašeni

554 Vidi također Brđanin para. 130 (isto pet elemenata); Galić, (Pretresno vijeće) para. 140 (slično); Simić, Tadić i Zarić (Pretresno vijeće) para. 37 (isto pet elemenata); Stakić, (Pretresno vijeće) para. 621 (isto pet elemenata); Kunarac, Kovač, i Vuković, (Pretresno vijeće) para. 410 (isto pet elemenata).

555 Presuda Suda BiH X-KR-10/1029 od 28.09.2010. god., u predmetu optuženog MilivojaĆirkovića556 Šurlan,T. ; op. cit., str. 108.557 Ibid.558 Ristivojević,B.; op. cit., str. 246.


Nermin Halilagi}

krivima ni za pojedinačne inkriminacije u osnovi zločina. Ukoliko se ipak zaključi da je opći elementi ispunjen, neophodno je utvrditi i postojanje radnji koje predstavl-jaju povrede iz člana kojim je određeno krivično djelo zločin protiv čovječnosti, a koje je počinilac preduzeo kao dio tog napada.

Budući da je sadržaj općeg elementa koji je zajednički za sve radnje izvršenja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti složen i višeznačajan njegova podjela na podelemente bi doprinijela razjašnjavanju mogućih nedoumica. Ovakav pristup je sasvim opravdan. Zbog toga ćemo opći element podjeliti u dva dijela. Prvi dio je subjektivni sadržaj općeg elementa, dok je drugi objektivni sadržaj općeg elementa.

4.1. Subjektivni sadržaj općeg elementa zločina protiv čovječnostiDa bi postojalo biće krivičnog djela zločin protiv čovječnosti počinilac mora

počiniti djelo sasaznanjempostojanjanapadaisasviješćudadoprinosinapadu. U zakonskom opisu člana koji ikriminizira zločin protiv čovječnosti izuzev specifično-sti koje individualiziraju svaku radnju izvršenja ovog krivičnog djela naglašen je i ovaj uvjet, odnosno mensrea tj. znanjeisvijest kao njegov subjektivni element.559 Navedeni subjektivni element predstavlja element koji pripada kategoriji konstitu-tivnih elemenata zločina protiv čovječnosti. Taj subjektivni element jeste saznanje odnosno uobličena svijest o postojanju napada i svijest da konkretna radnja koju počinilac preduzima čini sastavni dio napada, učestvuje u formiranju napada i u njegovom sprovođenju.560 Za razliku od međunarodnih zločina za koje je u praksi i teoriji opće je usvojeno opredjeljenje da je umišljaj jedino prihvatljiva kategorija mensrea, za zločin protiv čovječnosti traži se još jedan odnosno dodatni element koji se ogleda u zahtjevu da je učinilac imao znanje i svijest o tome da je svoju rad-nju preduzimao sa namjerom učestvovanja, izvršenja, ostvarenja određene politike, plana, cilja. Shodno tome, mensrea, tj. saznanjeisvijest postavljena je dvostruko. Ovim se mensrea za zločin protiv čovječnosti podiže za još jedan nivo više u zaht-jevima psihičkog odnosa prema djelu.

Prema Kasezeuneophodan subjektivni element ili mensrea,za krivično djelo zločin protiv čovječnosti nije ograničen samo na umišljaj (ilieventualniumišljaj)kao osnovu zločina (ubistvo, istrabljivanje, prisilno premještanje, silovanje, itd). Po njemu opakost tih zločina ide mnogo dalje od samog zločina, ma koliko on bio zao i vrijedan prezira. Taj dodatni element – koji omogućava da se napravi razlika između zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina – sastoji se u razumijevanju šireg kontek-sta u koji se sam zločin uklapa, a to je saznanjedasuzločinidiosistematskepolitikeilirasprostranjenogzlostavljanja. Kada je u pitanju progon kao posebna radnja iz-vršenja ovog djela osim navedenog neophodan je još jedan mentalni element: nam-jera da se vrši proganjanje ili diskriminacija. Po njemu mora postojati namjera da se lice ili grupa podvrgnu diskriminaciji, zlostavljanju ili uznemiravanju, kako bi im se nanijele teške patnje ili povrede na vjerskim, političkim ili nekim drugim sličnim osnovama. Taj dodatni element kod zločina progona doseže pojam posebnogzlo-činačkogumišljaja(dolspecial).561 Ako se ne bi mogla dokazati ova psihološka veza (nexus) onda se nebi moglo govoriti o zločinu protiv čovječnosti nego o „običnom“ krivičnom djelu.

559 Mensrea predstavlja psihičku komponentu krivičnog djela. Doslovno prevedeno s latinskog jezika znači “krivnja svijesti”. Anglosaksonsko krivično pravo, kao i krivično pravo BiH, pravi razliku između posl-jedice koja je rezultat svijesti i htjenja da se djelo izvrši, kao i one posljedice koja je rezultirala nehatnim odnosom.

560 Šurlan,T. ; op. cit., str. 284.561 Kaseze,A.; op. cit. ; Međunarodno..., str. 94 -95


Nermin Halilagi}

Subjektivni element je suštinski element koji zločin protiv čovječnosti stavlja u kontekst međunarodnih relacija. Naime, za međunrodno krivičnopravo nisu svi pojedinci podjednako odgovorni kao što jesu u unutrašnjem krivičnom pravu. Na osnovu toga zločin protiv čovječnosti upravo i jest međunarodno krivično djelo i institut općeg međunarodnog javnog prava jer se kroz njega manefestuje država posredstvom radnji koji preduzimaju prevashodno visoki državni funkcioneri, po-jedinci koji predstavljaju državu, pa se tek potom interes može pojaviti i za „obične“ pojedince.562

Subjektivni element zločina protiv čovječnosti nije naglašen ni u jednoj defi-niciji ovog krivičnog djela, a koja je sadržana u statutima međunarodnih sudova. Stoga, odredbe člana 3. Statuta Međunarodnog suda za Ruandu, kao i odredbe člana 5. Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju ne definiraju precizno prirodu subjektiv-nog elementa zločina protiv čovječnosti. U Rimskom statutu pojavljuje se samo dje-limično. Član 7. stav 1. Rimskog statuta predviđa da zločin protiv čovječnosti mora biti počinjen “saznanjem” (with the knowledge of the attack) indirektno postavl-janjem zahtjeva da je radnja izvršenja počinjena kao dio rasprostranjenog ili siste-matskog napada (any of the following acts when committed as part of a widespread or systematic attack).563 U članu 7. stava 2. Elemenata krivičnih djela navedena je konkretizacija u smislu da je navedeno da je za potrebe razumijevanja konstitutivnih elemenata zločina protiv čovječnosti potrebno učestvovanje i saznanje o postojanju rasprostranjenog i sistematskog ponašanja. Saznanje ne označava da počinilac zna sve karakteristike napada ili detalje plana ili politike države ili organizacije. Klau-zula namjere zahtjeva zapravo da saznanje o postojanju napada podržava namjeru počinioca da doprinese dalje napadu.564 Navedeni stav je sadržan i u članu 172. KZ BiH. Naime, član 172. KZ BiH propisuje da optuženi krivična djela mora počiniti „u okviru širokog ili sistematičnog napada ili širokog i sistematičnog napada usmje-renog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva [te] znajući za takav napad.…”565 562 Više o tome Šurlan,T. ; op. cit., str. 285.563 Prema Presudi Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, “član 7(1) Statuta Međunarodnog krivičnog

suda [...] zasniva definiciju zločina protiv čovječnosti samo na uzajamnom dejstvu mensreaoptuženog i postojanja rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo.” (fusnota 354)

564 Elements of Crimes, Article 7., Crimes Against Humanity, „ 2. The last two elements for each crime against humanity describe the context in which the conduct must take place. These elements clarify the reguisite participation in and knowledge of a widespead or systematic attack against a civilian population. However, the lastelement should not be interpreted as reguiring proof that the perpetrator had knowledge of all characteristics of the attack or the precise details of the plan or policy of the State or organization. In the case of an emerging widespread or systematic attack against a civilian population, the intent clause of the last element indicates that this mental element is satisfied if the perpetrator intended to further such an attack“.

565 Uloga optuženih RatkaBundala i ZeljajaNeđe, po mišljenju vijeća, nadilazila je ulogu običnog vojnika ili policajca, odnosno njihovo uloga u dešavanjima na području općine Kalinovik u inkriminisano vrijeme bila je veoma značajna, tako da su isti ne samo bili svjesni napada na civilno bošnjačko stanovništvo, već su ga na određeni način inicirali, njime rukovodili, te omogućavali njegovo trajanje. Tako je optuženi Bundalo kao najviši vojni starješina i po činu, kao i po položaju na području Kalinovika imao saznanja o ovim napadima još od maja mjeseca 1992. godine kada je artiljerija iz njegove zone odgovornosti djelovala po Jeleču u općini Foča, i kada su civili bošnjačke nacionalnosti bježeći od napada došli na teritoriju Kalinovika, gdje su lišeni slobode i smješteni u O.Š. „Miladin Radojević“. Prilikom lišavanja slobode ovih lica kod Sretine kafane u naselju Jažići, opština Kalinovik, bio je prisutan i optuženi NeđoZeljaja, koji je kasnije pojedine civile ispitivao u prostorijama SJB u Kalinoviku. Zatvorenike u školi je čuvala policija SM Kalinovik, a hranu je obezbjeđivala vojska iz Kalinovika čiji je komandant bio Ratko Bundalo. Par dana nakon zatvaranja civila iz Jeleča komandant RatkoBundalo je preko svojih potčin-jenih oficira i vojnika muškarce Bošnjake prvo transportovao vojnim vozilima u Bileću, a potom kad su vraćeni, isti su prenoćili u školi u Kalinoviku koju je obezbjeđivala policija, da bi sutradan vojska zajedno sa policijom SJB Kalinovik učestvovala i u njihovom prebacivanju za Foču. Takođe, optuženi Zeljaja Neđo, kao komandir Stanice milicije u SJB Kalinovik je u dogovoru sa optuženim Ratkom Bundalom, a po odluci Kriznog štaba općine Kalinovik organizovao hapšenje muškaraca Bošnjaka sa području više naselja u opštini Kalinovik dana 25.06.1992. godine, koji su potom zatvoreni u O.Š. „Miladin Radojević“ gdje je zatvorene civile bošnjačke nacionalnosti čuvala policija iz SJB Kalinovik, a hranu obezbjeđivala vojska, da bi nakon desetak dana isti zatvorenici bili vojnim vozilima i uz policijsku pratnju prebačeni u


Nermin Halilagi}

U nedostatku prakse Međunarodnog krivičnog suda izvor metedologije i tu-mačenja ovog elementa zločina protiv čovječnosti daju nam Tribunal za bivšu Jugo-slaviju i Sud BiH koji su u više predmeta zauzimali stav povodom ovog elementa. Mada se ovaj element kao što smo naveli ne navodi u članu 5. Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju, navedeni Tribunal se ipak u svom radu opredjelio za njegovo isticanje u prvi plan.

Kao što smo prethodno naglasili mensrea tj. znanjeisvijest su elementi koji pripadaju kategoriji konstitutivnih elemenata zločina protiv čovječnosti. Naime, za postojanje ovog općeg elementa zločina protiv čovječnost učinilac pored namjere da se počini osnovno djelo mora znati za postojanje napada na civilno stanovništvo i njegova djela treba da ulaze u okvir tog napada ili makar mora preuzeti rizik da njegova djela postanu dio tog napada.566 Kao što smo naveli Tribunal za bivšu Jugo-slaviji je u više presuda zauzeo stav povodom ovog pitanja. Konkretno, ilustrativno je stav Pretresnog vijeća u predmetu Kupreškićidrugi gdje se konstatuje: „potrebna mensreazločina protiv čovječnosti sastoji iz (1) namjereda se izvrši dato krivično djelo u kombinaciji sa (2) svijestio širem kontekstu unutar koga se krivično djelo događa“.567

Za subjektivni element zločina protiv čovječnosti neophodno je da već postoji napad kao manifestacija sprovođenja plana ili politike koji se ogledaju kroz ras-prostranjeno ili sistematsko ponašanje, kada pojedinac učini svoju radnju izvršenja i

vojni objekat Barutni magacin u Kalinoviku, koji je prethodno očišćen i pripremljen za njihov dolazak u zatočeništvo, a u kojem objektu je stražu davala vojska čiji je glavni komandant bio RatkoBundalo. U vrijeme dok su ovi zarobljenici bili u Barutnom magacinu optuženi Bundalo je učestvovao u pravljenju Kućnog reda, neke mstražere je lično rasporedio da tu stražare, dok je optuženi Zeljaja u dva navrata odobrio izlazak zatvorenika iz Barutnog magacina na rad. Pripadnici vojske i policije iz Kalinovika učest-vovali su i u zarobljavanju i smještaju u O.Š. „Miladin Radojević“ oko 200 bošnjačkih civila, uglavnom žena, dece i staraca, koji su bježeči sa područja opštine Gacko došli na teritoriju opštine Kalinovik. Ista lica su u O.Š.“Miladin Radojević“ u Kalinoviku čuvana od stane policije SJB Kalinovik čiji je komandir bio optuženi Zeljaja, dok je hranu u školi obezbjeđivala vojska pod komandomRatkaBundala. Tokom trajanja zatočeništva ovih lica neki su u školi ubijeni, jedan broj žena je silovano, a mnogi su bili izlo-ženi raznim nečovječnim djelima. Veći broj žena i djece iz Gacka su kasnije razmjenjeni tako što su morali sa linija fronta nositi mrtve srpske borce a u organizaciji ove razmjene je učestvovala vojska i policija iz Kalinovika. U periodu od 01.08.1992. godine do 05.08.1992. godine ili približno tog datuma, na području opštine Kalinovik izvršeno je više napada na naselja, odnosno dijelove naselja, u kojima su živjeli civili bošnjačke nacionalnosti. U prvom od ovih napada na bošnjačko civilno stanovništvo na selo Jelašce, direktno je učestvovala vojska koja je bila pod komandom optuženog Bundala, kao i policija SJB Kalinovik čiji je komandir bio ZeljajaNeđo. U istom vremenskom periodu došlo je i do hašen ja većeg broja civila bošnjačke nacionalnosti, koja hapšenja je vršila policija iz Kalinovika, a koji su civili potom smješteni u O.Š. u Kalinoviku ili u objekat Barutni magacin. Zajedničkom akcijom vojske i policije iz Kalinovika došlo je u julu ili avgustu i do paljenja bošnjačkih sela u opštini Kalinovik. Naredbu za ovaj napad je dao komandant RatkoBundalo, dok je komandir stanice policije ZeljajaNeđo lično učestvovao u paljenju jednog sela. Sve ove činjenice koje je Sud iznio na ovom mjestu su u postupku dokazane na osnovu svjedočenja brojnih svjedoka koji su lično bili učesnici ovih događaja i to kako svjedoka koji su bili same žrtve radnji napada i progona, tako i svjedoka koji su kao pripadnici jedinica vojske i policije u Kalinoviku bili angažovani na preduzimanju radnji napada i progona civilnog stanovništva a kojim licima su nadređeni bili optuženi BundaloiZeljaja. Takođe ove činjenice su utvrđene i na osnovu materi-jalnih dokaza u koje je Sud izvršio uvid, a posebno na osnovu raznih naredbi, ratnih izvještaja, fotodoku-mentacija popaljenih sela, izvoda iz matičnih knjiga umrlih, zapisnika o uviđaju, eksumaciji i obdukciji mrtvih tijela, kao i dopisa i dokumenata koji su u inkriminisanom periodu sačinjeni i potpisanai od strane optuženih BundalaiZeljaje. Da se ne bi svi ovi dokazi nepotrebno više puta ponavljali, u obrazloženju pojedinih tačaka presude sud će iste detaljno navesti i dati ocjenu istih. Imajući u vidu rukovodeće funkci-je koje su u tom periodu u vojsci i policiji obavljali optuženi BundaloiZeljaja, te konkretne radnje koje su preduzimali, sud smatra nespornim da su isti bili svjesni napada koji je postojao u inkriminisano vrijeme i koji je bio usmjeren protiv bošnjačkog civilnog stanovništva, a takođe su imali i svijest da njihove radnje predstavljaju dio napada.- Presuda Sud-a BiH u predmetu BundaloRatko i ZeljajaNeđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. 62-63.

566 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ Kunaracidrugi, para. 102; Prvostepena presuda MKSJ Brđanin, para. 138; Prvostepena presuda MKSJ Galić, para. 148; Prvostepena presuda MKSJ Krnojelac, para. 59; Pr-vostepena presuda MKSJ Kunaracidrugi, para. 434.

567 Vidjeti predmet MKSJ Kupreškićidrugi(Pretrseno vijeće), para. 556.


Nermin Halilagi}

uklopi se u opći kontekst.568 Na osnovu navedenog može se zaključiti da subjektivni element ne figurira samostalno već kao potenciranje elementa napad. U pojedinim predmetima Tribunala za bivšu Jugoslaviju kada se govori o subjektivnom elementu zločina protiv čovječnosti stav je: „djela optuženog moraju biti dio obrasca raspros-tranjenih ili sistematskih zločina protiv civilnog stanovništva i da je optuženi morao znatida se njegova djela uklapaju u taj obrazac“,569 ili mora barem riskirati da njegovo djelo postane dio takvog napada.570

Za subjektivni element kao kategorija koja učestvuje u konstituisanju zločina protiv čovječnosti mišljenje je da se on sastoji iz dva djela, pored svjesnog i voljnog preduzimanja radnji neophodan je još jedan element – da je učinitalj zločina protiv čovječnosti imao znanje i svijest o tome da je njegova radnja pripada širem kontek-stu dogođaja. Prvi se tiče subjektivnog odnosa učinioca prema osnovnom krivičnom djelu koje je navedeno kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti. Drugi dio se odnosi na znanje o širem kontekstu u kojem se to krivično djelo vrši,571 odnos-no učinitelj krivičnog djela zločin protiv čovječnosti mora znati da njegova radnja predstavlja dio rasprostranjenih ili sistematskih napada usmjerenih protiv civilnog stanovništva.572

Prvi element odnosi se na postojanje namjereda se izvrši krivično djelo odnos-no da se prouzrokuje takva posljedica, mada bi to i inače proizlazilo iz općih pravi-la o umišljaju. Drugim riječima rečeno neophodno je usmjerenje na postizanje određenog rezultata. Manifestacije ovog elementa mogu biti raznovrsne: aktivne radnje organizovanja, pripremanja, davanje upustva ili naređivenja, pasivne radnje participiranja u vlasti, nepreduzimanje nijedne aktivnosti koja bi ukazala na spreča-vanje napada ili postupanje u skladu sa obavezom o zaštiti civila.573 U predmetu Vasiljević Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je zauzelo stav: „optuže-ni... mora ne samo imati namjeru da počini krivično djelo ili djela u osnovi za koja je optužen...“574

Motivi zbog kojih učinilac učestvuje u napadu nevažni su. Žalbeno vijeće MKSJ u predmetu Tadićjasno je dalo do znanja da su motivi optuženih za sudjelovanje u napadu nevažni i da se zločin protiv čovječnosti može izvršiti zbog isključivo ličnih razloga.575 Cilj počinioca znači ne mora biti i cilj napada,576 on može počiniti zločin 568 Ibid., str. 283.569 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 248570 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 247 i 251.571 Marković,I.; Zločin protiv čovječnosti, Zbornik Pravnog fakulteta u Podgorici, Podgorica, 2008., broj

38., str. 322. 572 Isti stav je naveden i u Šurlan,T. ; op. cit., str. 284. 573 Kittichaisaree,K.; op. cit., str. 92.574 Prvostepena presuda u predmetu Vasiljević (MKSJ), para. 37.575 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, par. 248 i 252.576 Odluka Vrhovnog suda za Britansku zonu (Krivično vijeće) (9. novembar 1948.), S. StS 78/48, u Justiz

undNS-VerbrechenII tom, str. 498-499. Optuženi,GospođaK. i P., su potkazali Gestapou P. – svoju suprugu, Jevrejku, zbog njenih antinacističkih opaski. Jedina pobuda optuženih je bila ta da se riješe GospođeP. koja nije željela pristati na razvod i optuženi nije vidio drugog načina da riješi taj problem osim da preda GospođuP. Gestapou. Nakon prijave, GospođaP. je uhapšena i odvedena u koncentracioni logor Auschwitz u kome je nekoliko mjeseci kasnije umrla od gladi. Prvostepeni sud je osudioK. i P. Za zločine protiv čovječnosti. (vidi Odluku Schwurgericht-a u Hamburgu od 11. maja 1948. godine, (50). 17/48, uJustizundNS-Verbrechen II tom, str. 491-497). Optuženi su se žalili Vrhovnom sudu Britanske zone koji je odbacio žalbu i potvrdio presudu o njihovoj krivici, tvrdeći da su zadovoljeni i materijalni element i element svijesti za zločin protiv čovječnosti. Prema mišljenju Vrhovnog suda za Britansku zonu, „u slučaju zločina protiv čovječnosti koji poprimaju oblik političkih denuncijacija, zahtijeva se jedino svijest počinioca i njegov umišljaj da putem denuncijacije svoju žrtvu preda silama samovolje i terora“ (vidiOdluku Vrhovnog suda za Britansku zonu od 9. novembra 1948., S StS 78/48, u JustizundNS-Verbrechen II tom, str. 498-499, na str. 499). Prema mišljenju Vrhovnog Suda, nalazi prvostepenog suda su u dovoljnoj mjeri dokazali da je optuženi ispunio ovaj mentalni uslov. U tom smislu navest čemo još jedan slučaj koji se dogodio tokom Drugog svjetskog rata. U Sch., pošto su im se pogoršali odnosi


Nermin Halilagi}

protiv čovječnosti iz isključivo ličnih pobuda.577 Kod ovog djela većina pravnih iz-vora podržava tvrdnju da se zločin protiv čovječnosti može izvršiti iz isto ličnih pobuda, pod uvjetom da su zadovoljena dva navedena uvjeta: da su zločini izvršeni u kontekstu rasprostranjenih ili sistematskih zločina protiv civilnog stanovništva i da je optuženi moraoznatida su se njegova djela „uklapala u određeni obrazac“.578 Evo kako je tim povodom Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Blaškićizrazilo svoj stav: „Motivi optuženog za sudjelovanje u napadu nevažni su, a zločin protiv čovječnosti može se počiniti i iz čisto ličnih razloga”. Osim toga, nije nužno da optuženi dijeli istu svrhu ili cilj koji su motivisali napad. Isto tako je nevažno da li je optuženi imao namjeru da njegova djela budu usmjerena protiv ciljanog stanovništva ili tek protiv njegove žrtve. Napad, a ne djela optuženog, mora biti usmjeren protiv ciljanog stanovništva, a optuženi mora samo znati da su njegova djela dio tog napada. U najboljem slučaju, dokazi da je optuženi neka djela počinio isključivo iz ličnih razloga mogu upućivati na to da on nije bio svjestan da njegova djela čine dio napada, što pak predstavlja tvrdnju koja se može pobijati.“579 Navedeni stav je zastupljen u sudskoj praksi što je vidljivo i iz drugih presuda Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Prema stavu Žalbenog vijeća u predmetu Kunaracidrugi: „Isto je tako nevažno da li je optuženi imao namjeru da njegova djela budu usmjerena protiv ciljanog stanovništva ili tek protiv njegove žrtve. Napad, a ne djela optuženog, mora biti usmjeren protiv ciljanog stanovništva, a optuženi mora samo znati da su njego-va djela dio tog napada“.580 Isti stav zauzelo je i Pretresno vijeće MKSJ u predmetu KordićiČerkez: „Ustaljeno je takođe da motivi optuženog nisu relevantni u ovom kontekstu“.581

Na osnovu navedene sudske prakse mišljenja smo da nije od presudnog značaja da li su radnje optuženog bile usmjerene protiv civilnog stanovništva ili njegove žrtve, već je bitno samo da je optuženi izvršio određeno krivično djelo, pri tome u

povodom zakupa stana, optužena je potkazala vlasnika stana u kome je živjela samo “iz osvete i da bi ga spriječila da joj dalje škodi”. Ta denuncijacija je dovela do istrage od strane Gestapoa, nakon čega je vlasnik stana osuđen i pogubljen. Prvostepeni sud je osudio Sch. na tri godine zatvora za zločine protiv čovječnosti. Optužena je uložila žalbu protiv odluke, tvrdeći da su “zločini protiv čovječnosti ograničeni na učešće u masovnim zločinima i … ne obuhvataju sve one slučajeve u kojima je neko preduzeo neke korake protiv jedne osobe isključivo iz ličnih pobuda”. Vrhovni sud je odbacio žalbu, smatrajući da ni Nirnberška presuda, ni izjave tužioca pred Međunarodnim vojnim tribunalom nisu ukazivale na to da bi Zakon broj 10 Kontrolnog savjeta trebalo tako restriktivno tumačiti. Vrhovni sud je izjavio sljedeće: „Međunarodni vojni tribunal i Vrhovni sud su smatrali da je zločin protiv čovječnosti, prema definiciji iz člana II 1(c) Zakona broj 10 Kontrolnog savjeta, počinjen kad god je uslijed nasilne i tiranske vlasti nacional-socijalista (“Gewalt-oderWillküherrschaft”) žrtva oštećena do te mjere da je time oštećeno čitavo čovječanstvo. Takva šteta se može dogoditi i kao rezultat napada na žrtvu pojedinca iz ličnih ra-zloga. Međutim, ovo će se dogoditi samo u slučaju da žrtvu počinilac nije samo povrijedio – to, naime, ne bi bio slučaj koji bi se ticao čovječanstva kao takvog – već ukoliko bi karakter, trajanje i opseg te povrede bili određeni nacionalsocijalističkom vlašću nasilja i tiranije ili ukoliko bi između njih postojala kakva veza. Ukoliko je povrijeđeno lično dostojanstvo žrtve, incident više ne može biti slučaj koje se ne tiče čovječanstva kao takvog. Ukoliko bi napad jedne osobe na jednu žrtvu iz ličnih pobuda bio u vezi sa nacional-socijalističkom vlasti nasilja i tiranije i ukoliko taj napad povrijedi žrtvu na gore pomenuti način, tada to takođe postaje karika u lancu mjera kojima se u vrijeme nacional-socijalističke vladavine nam-jeravalo proganjati velike grupe stanovništva. Nema vidljivog razloga da se optuženi oslobodi optužbe samo zato što je djelovao protiv žrtve pojedinca iz ličnih pobuda.“ - Odluka Okružnog suda u Flensburgu od 30. marta 1948. godine u JustizundNS-Verbrechen, tom II, str. 397-402. Vidi ovu odluku za zaključak Okružnog suda da je denuncijacija bila motivisana ličnim razlozima.; Odluka Vrhovnog suda Britanske zone od 26. oktobra 1948, S. StS 57/48, u EntscheidungendesOberstenGerichtshofesfürdieBritischeZone,EntscheidungeninStrafsachen, tom I, str. 122-126 na str. 124 (nezvanični prijevod).

577 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 248, 252; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 103.

578 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 255579 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 124.580 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para.103.581 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para 187.


Nermin Halilagi}

najmanju ruku prihvatajući rizik da ono može predstavljati sastavni dio napada na civilno stanovništvo.

Prema drugom elementu učinilac da bi bio odgovoran za zločin protiv čovječno-sti mora da bude svjestanveze između svoje nedozvoljene radnje i politike ili siste-matske prakse. Shodno tome osim navedene namjere subjektivni elemenat obuhvata i znanje o širem kontekstu u kojem se krivično djelo vrši odnosno počinilac krivičnog djela zločin protiv čovječnosti mora biti svjestan da njegov zločin kao pojedinačan akt predstavlja refleksiju jednog masovnog ili sistematskog napada na civilnu popu-laciju koji se realizira u skladu sa unaprijed sačinjenim planom.582 Tako da bi uopće mogli govoriti o krivičnom djelu zločin protiv čovječnosti potrebno je da je učinilac svjestan da njegova djela predstavljaju dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva pri čemu ne mora da bude upoznat sa svim detaljima.583 Procjena o postojanju znanje o širem kontekstu u kojem se krivično djelo zločin protiv čovječnosti vrši u izvjesnoj mjeri je preodređena samim pojedincem, tj. njegovom pozicijom u državnoj strukturi ili strukturi organizacije.584

Kao što možemo vidjeti stav sudske prakse jeste da bi učinilac bio odgovoran za zločin protiv čovječnosti ne mora nužno biti upoznat s pojedinostima napada koji

582 Obrazloženje i presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 556.583 „...optuženi T.N. bio pripadnik oružanih snaga Srpske republike Bosne i Hercegovine. Ovakav zaključak

vijeće je izvelo na temelju dokaza T-11, te iz iskaza saslušanih svjedoka Tužilaštva koji su naveli da je op-tuženi prilikom poduzimanja radnji navedenih u izreci presude nosio vojnu uniformu i da je bio naoružan. Atmosfera straha i beznađa, masovna ubistva civila bošnjaka i silovanja žena nesumnjivo su doprinijele i uticale na sposobnost optuženog, koji je upravo ovu atmosferu koristio da izvrši radnje opisane u izreci presude. Napad na civilno stanovništvo koji je bio u toku, bez sumnje je kod optuženog stvorio osjećaj da su njegove radnje u okviru tog napada legitimne i poželjne, pa je bez straha od eventualne sankcije, i upravo sa ciljem da i sam doprinese napadu na civilno bošnjačko stanovništvo, izvršio napad na oštećene D.V.a i „A1“. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizilazi da je kažnjive radnje u nekoliko kritičnih prilika optuženi preduzeo sasvim javno, otvoreno i ne skrivajući svoj identitet, i da je u najmanje dvije situacije oštećenu A1 „ganjao“ ulicama Foče i prijetio joj. U jednoj od tih situacija je i hladnokrvno lišio života civila D.V.a, koji prema iskazu njegovog sina i supruge, nikada ranije sa optuženim nije imao bilo kakvih nesuglasica. Iz iskaza saslušanih svjedoka sud je izveo zaključak da je kritične prilike oštećeni D.V. ubijen iz razloga što je bio bošnjak, za kojeg je optuženi sumnjao da u svojoj kući krije oštećenu „A1“. Sud nalazi da je poduzimanje radnje pucanja iz pištolja u glavu oštećenog, optuženi izvršio isključivo, ili u najmanju ruku, u pretežnoj mjeri motivisan činjenicom da je isti bio bošnjak, a da je ubijanje, silovanje, zatvaranje, protjerivanje i maltretiranje bošnjaka u to vrijeme u Foči bilo sva-kodnevna i uobičajena pojava. Iz istih razloga optuženi je izvršio kažnjive radnje nad oštećenom „A1“, vođen saznanjem da je ista bošnjakinja, koja je sama u kući sa dvoje malodobne djece i da je ista usljed ranije zadobijenih povreda prilikom granatiranja i usljed dešavanja u gradu Foči bila u izuzetno teškom i osjetljivom psihičkom stanju i bez bilo kakve zaštite. Pretresno vijeće je zaključilo da je u periodu obuh-vaćenom optužnicom na području opštine Foča izvršen rasprostranjen i sistematičan napad srpskih snaga na civilno muslimansko stanovništvo, da je optuženi T.N., van sumnje, znao da je u toku takav napad, te da su radnje koje je on poduzeo nesumnjivo bile dijelom napada, odnosno da je između napada i njegovih radnji poduzetih prema oštećenim (ubistvo, silovanje i nečovječno postupanje) postojala veza na način da je napad, u znatnoj mjeri utjecao, u prvom redu na njegovu sposobnost da počini zločin, a tako i na njegovu odluku da ga počini na način kako je to opisano u izreci presude.“ - Presuda Pretresnog vijeća Sud-a u predmetu Tripković Novica, broj: S1 1 K 002418 10 Krl, 07.06.2011.godine, str. 20-21.

584 “..vijeće je nesporno utvrdilo da su optuženi od početka napada bili raspoređeni na odgovarajuće poslove i zadatke u vojnim i policijskim formacijama, te su dužilli uniformu i naoružnje, koje su redovno nosili sa sobom. Ako se navedeno sagleda u konktekstu masovnosti samog napada, te sveobuhvatnosti djelovanja srpskih snaga na teritoriji pod njihovom kontrolom, opravdano je zaključiti da su optuženi, kao sastavni dio formacija koje su vršile napad, u potpunosti bili upućeni u svakodnevna dešavanja. Dakle, na područ-ju opštine Vlasenica nije se radilo o sporadičnom i izoliranom incidentu, niti o pojedinačnim zločinima koji bi se mogli smatrati izuzetkom, već o sistematičnom načinu ponašanja prema civilima muslimanske nacionalnosti, njihovom životu, slobodi i imovini. Način na koji su optuženi učestvovali u počinjenju djela za koje su oglašeni krivima, nedvojbeno ukazuje da su znali za postojanje širokog i sistematičnog napada i da radnje koje preduzimaju predstavljaju dio tog napada, a na što dodatno ukazuje činjenica da su optuženi u inkriminisanom periodu jasno davali do znanja kako je Vlasenica „srpskazemlja“ i kako je njihov zadatak „istrijebiti“ preostalo nesrpsko stanovništvo, kojem su se čak obraćali pogrdnim nazivima „ustašeibalije.“” - Presuda Suda BiH predmetu optuženog Bastah Predrag, zv. „Dragan“, Broj: X-KR-05/122, 04.02.2010. godine, str. 38.


Nermin Halilagi}

se zahtjeva.585 Tako je Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Krnojelac zauzelo stav: „Optuženi mora znati da se vodi napad usmjeren protiv civilnog stanovništva i mora znati da su njegovi postupci dio tog napada, ili u najmanju ruku mora prihvatati rizik da su njegovi postupci dio toga. To, međutim, ne podrazumijeva saznanja o pojedi-nostima tog napada“.586 Sličan stav je zauzelo i Žalbeno vijeće u predmetu Kunarac idrugi koje je konstatovalo da navedeni zahtjev: „da mora i “znati da je došlo do napada na civilno stanovništvo i da njegova djela predstavljaju dio tog napada”, odnosno mora u najmanju ruku “rizikovati da njegovo djelo postane dio takvog na-pada” ne iziskuje znanje o pojedinostima napada“.587 U okviru subjektivnog elementa stav je da nije neophodno da učinilac mora da se slaže sa kontekstom djela. Prema riječima Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu KordićiČerkez: „Nema očigled-nog uvjeta u sudskoj praksi... da se počinilac morao slagati sa kontekstom u kojem su se odigrala njegova djela, pored toga što je morao za njega znati. Počinilac mora svjesno činiti zločine protiv čovječnosti u smislu da mora razumjeti cjelokupni kon-tekst svog djela“.588

Shodno tome, kod zločina protiv čovječnosti učinilac u najmanju ruku mora prihvatiti rizik da njegovo djelo predstavlja sastavni dio tog napada. Tako da nije od presudnog značaja da li su radnje optuženog bile usmjerene protiv civilnog sta-novništva ili njegove žrtve, već je bitno samo da je optuženi izvršio određena krivič-na djela, pri tome u najmanju ruku prihvatajući rizik da ona mogu predstavljati sas-tavni dio napada na civilno stanovništvo. Dakle, ono što mora biti usmjereno protiv civilnog stanovništva nisu postupci optuženog, nego upravo napad.589 Tako da samo napad, a ne djela optuženog, mora biti usmjeren protiv ciljanog stanovništva, a op-tuženi mora samo znati da su njegova djela dio tog napada.590 Nije ni neophodno da je počinilac upoznat sa pojedinostima napada.591 Sa druge strane ne mora se ni slagati sa kontekstom djela,592 pa tako da motivi optuženog da izvrši konkretno krivično djelo mogu biti potpuno neovisni od razloga zbog kojih je napad izvršen, već na primjer mogu biti isključivo lične prirode.593 Mensreaodnosi se na znanje o kontekstu, a ne o motivu.594 U slučaju da takvog znanja nema tada se umjesto krivičnog djela zločin protiv čovječnosti može raditi o općem kriminalitetu ili zavisno od okolnosti ratnom zločinu. U ovom slučaju, neophodno je utvrditi postojanje veze između “u okviru rasprotranjenog ili sistematskog napada ili rasprotranjenog i sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva” i “znajući za takav napad“..., odnosno, između objektivnog elementa “napada” i subjektivnog elementa “znanja za napad.”595 Obično se zločin protiv čovječnosti čini u kontekstu napada koji je dobro poznat, te stoga optuženi ne može uvjerljivo poricati da nije znao za napad. Stoga, znanje o napadu može se dokazati izvođenjem zaključaka iz relevantnih čin-jenica i okolnosti,596 odnosno ono se ispituje na objektivnom nivou i faktički se može zaključiti na osnovu okolnosti kao što su: položaj optuženog u civilnoj ili vojnoj

585 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 102.586 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 59.587 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 102.588 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić i Čerkez, para. 185.589 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugipara. 103, 105.590 Modul 7, op. cit., str. 16.591 Vidjeti predmet Kunaracidr.,presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 102. 592 Vidjeti predmet KordićiČerkez,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 185. 593 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 252, 272 - 305.594 Ibid. para. 271-2.595 Drugostepena presuda Suda BiH u predmetu u Radić,para. 172.596 MitarVasiljević, Predmet br. IT-98-32-A, Presuda Žalbenog vijeća, 25.2.2004., para. 28, 20; Međuna-

rodni krivični sud, Elementi krivičnih djela, Opći uvod, para. 3 (9.11.2002.) dostupno na http://www.icc-cpi.int/Menus/ICC/Legal+Texts+and+Tools/Official+Journal/Elements+of+Crimes.htm (preuzeto 22.09.2011.).


Nermin Halilagi}

hijerarhiji; njegova pripadnost grupi ili organizaciji umiješanoj u izvršenje zločina; razmjer nasilja; njegovo prisustvo na mjestu zločina.

Počinilac zločina mora svjesno sudjelovati u rasprostranjenom ili sistemats-kom napadu, mora biti svjestan neksusa između svog djela i tog konteksta. Znači, počinilac mora ne samo imati namjeru da počini krivično djelo ili djela u osnovi, nego mora i „znati da je došlo do napada na civilno stanovništvo i da njegova djela predstavljaju dio tog napada“, odnosno mora u najmanju ruku „rizikovati da njegovo djelo postane dio takvog napada“.597 Elementi te veze su:

1. izvršenje djela koje objektivno predstavlja dio napada;2. znanje optuženog:

a) da postoji napad na civilno stanovništvo;b) da njegovo djelo predstavlja dio takvog napada;c) da je napad izvršen na osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke

organizacije da se učini takav napad; ted) da je njegovo djelo izvršeno na osnovi ili u cilju politike da se učini

takav napad.598

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u više predmeta zauzimao stav povodom ovog pitanja. U presudi Pretresnog vijeća u predmetu Tadić (MKSJ) se naglaša-va da „počinilac mora biti upoznat sa širim kontekstom u kome se njegovo djelo događa“,599 a koja između ostalog počiva na presudi kanadskog Vrhovnog suda u predmetu KraljicaprotivFinte.600

Sličan pristup sa istim zaključkom zauzelo je i Pretresno vijeće MKSJ u pred-metu Jelisićgdje se kaže: „Optuženi također mora biti svjestan da krivično djelo u osnovi koje počinjava čini dio rasprostranjenog i sistematskog napada“.601 Također, u predmetu Blaškić Tribunal za bivšu Jugoslaviju precizira da učinilac bar treba da je svjestan da je njegovo djelovanje dio napada i da preuzima posljedice koje iz toga proizilaze.602 U istoj presudi Tribunala za bivšu Jugoslaviju vijeće dalje navodi: „Osim toga, za institucionalni ili de factoneksus sa režimom na osnovu kojeg je optuženi djelovao i za znanje o tom neksusu, što zahtijeva gore pomenuta sudska praksa ovog Međunarodnog suda i MKSR-a, ne traži se dokaz da je kod agenta postojala volja da podrži režim ili puna namjera da bude njegov posrednik. Potreb-no je, međutim, dokazati postojanje direktnog, indirektnog ili eventualnog dolusa. Doista, pretresna vijeća Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju603 i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu604 tražila su od optuženog samo “znanje” o kriminalnoj politici odnosno planu. To “znanje” nužno ne zahtijeva smišljenu volju optuženog niti direktni dolus (“[...] agent nastoji ostvariti inkriminirano djelo koje za njega predstavlja cilj ili barem sredstvo za postizanje cilja”). Moguće je također da je posrijedi bio indirektni dolus (agent nije izričito htio rezultat, ali zna da će do nje-ga doći) ili eventualni dolus (“rezultat je tek vjerojatna ili moguća posljedica koju počinilac predviđa”). Drugim riječima, znanje također pokriva ponašanje “osobe

597 Vidjeti predmet Kunaracidr.,presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 102. 598 Drugostepena presuda Suda BiH u predmetu u Radić,para. 172.599 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 656.600 Predmet Reginac.Finta, (1994) 1, RecueildelaCourSuprême, 701, str. 819.601 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Jelisić, para. 56.602 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić,para. 247-251.603 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 65.604 Presuda MKSR u predmetu KayishemaiRuzindana, para. 133.


Nermin Halilagi}

koja smišljeno preuzima rizik, ali se pri tom nada da rizik neće dovesti ni do kakve štete“.605 Tribunal za bivšu Jugoslaviju nadalje precizira: „Iz toga proizilazi da se za subjektivni element zločina protiv čovječnosti ne zahtijeva da se optuženi identifi-cirao s ideologijom, politikom ili planom u ime kojeg su počinjeni masovni zločini, pa čak niti da ih je podržavao. Dovoljno je da je svjesno preuzeo rizik da učestvuje u sprovođenju te ideologije, te politike ili tog plana, što konkretno znači da je potrebno dokazati, primjerice, sljedeće:

1. da je optuženi dobrovoljno prihvatio funkcije koje vrši;2. da je shodno tim funkcijama sarađivao sa političkim, vojnim ili civilnim

vlastim koje definiraju ideologiju, politiku ili plan na kojima se temelje zlo-čini;

3. da je od tih vlasti dobio naređenja vezana za tu ideologiju, politiku ili plan; i najzad

4. da je doprinio njegovoj realizaciji smišljenim djelima ili pukom činjenicom što je svojevoljno odbio da preduzme mjere nužne da bi se spriječilo poči-njenje zločina“.606

Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Krnojelaczauzelo je jasan stav: „Dovoljno je da optuženi, svojim postupcima ili kroz funkciju koju je dobrovoljno prihvatio, svjesno prihvata rizik učestvovanja u sprovođenju tog napada“.607

Međunarodni krivični sud za Ruandu se također bavio ovom problematikom. U vezi sa subjektivnim elementom zločina protiv čovječnosti Tribunal za Ruandu je imao isto stajalište kao i Tribunal za bivšu Jugoslaviju. Tako je od strane ovog adhocTribunala sličan pristup sa istim zaključcima usvojen u Prvostepenoj presudi u predmetima KajišemiiRuzindani gdje je konstatovano: „Učinilac mora da izvrši zločine protiv čovječnosti sa znanjem, što znači da mora da razumije opći kontekst svog čina“.608 Također, isto vijeće zaključuje: „Dio onog što djelo (djela) pojedinca preobražava u zločin protiv čovječnosti jest uključenje tog djela u širu dimenziju zločinačkog ponašanja. Prema tome, optuženi bi morao da bude svjestan te šire di-menzije da bi za nju bio kriv. Shodno tome, stvarno ili konstruktivno znanje o širem kontekstu napada, što znači da optuženi mora da zna da su njegovo djelo ili djela dio rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo i proističu iz neke vrste politike ili plana, potrebno je da bi se zadovoljio potreban element mensrea“.609

Osim dva navedena elementa prema Kasezeu postoji i treći elemet. Kao treći subjektivni element zločina protiv čovječnosti zahtjeva se da opuženi djelujući kao agent nekog sistema izvrši neko nečovječno djelo čije se posljedice ne ostvaruju neposredno ili trenutno. PremaKasezeu nije neophodno da agent predviđa sve posl-jedice svog protivpravnog čina,610 „dovoljno je da je svjestan činjenice da bi njegovo djelo s obzirom na nasilnost i arbitrarnost sistema kome isporučuje žrtvu – moglo prouzrokovati teške posljedice po žrtvu“.611

605 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 254606 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 257607 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 59.608 Presuda MKSR u predmetu KayishemaiRuzindana, para. 133.609 Ibid.610 Ovaj elemenat je posebno istakao njemački Vrhovni sud u Britanskoj okupacionoj zoni Njemačke, uz

upućivanje na slučajeve potkazivanje Jevreja ili političkih protivnika policiji ili Gestapou – na primjer u slučaju T.iK., gdje se opuženom stavljalo na teret spaljivanje sinagoge 1938. godine, para.198-202. Navedeno prema Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 98.

611 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 94.


Nermin Halilagi}

Važno je također istaći da nije potrebno da je optuženi htio sve elemente kon-teksta unutar kojeg su počinjena njegova djela niti ne povlači za sobom nužno i poznavanje pojedinosti napada; dovoljno je da je samim funkcijama koje je dobro-voljno preuzeo, svjesno prihvatio rizik učestvovanja u realizaciji tog konteksta.612 Kraće rečeno, prema navedenim elementima učinilac mora ne samo imati namjeru da počini krivično djelo ili djela u osnovi, nego mora i „znati da je došlo do napada na civilno stanovništvo i da njegova djela predstavljaju dio tog napada“, odnosno mora u najmanju ruku „rizikovati da njegovo djelo postane dio takvog napada“.613 Mišljenja smo da s obzirom na prethodnu odredbu prirodno je da izvršilac ima svijest o mjestu i ulozi svog krivičnog djela u napadu.614 U sudskoj praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviji sličan stav je zauzelo i Pretresno vijeće u predmetu Tadić gdje je rečeno da “ako počinilac ima svijest, bilo stvarnu ili izvedenu tumačenjem, o tome da su se ta djela događala na rasprostranjenoj ili sistematskoj osnovi ... to je dovoljno da se smatra odgovornim za zločine protiv čovječnosti. Stoga počinilac mora znati da postoji napad na civilno stanovništvo, znati da se njegovo djelo uklapa u napad ...”.615 Optužba mora dokazati da je optuženi znao da su zločini koje je počinio u vezi sa napadom na civilno stanovništvo i da čine dio konteksta masovnih zločina ili se uklapaju u taj obrazac.616

Također, postoje i mišljenja da može postojati i svjesni nehat. Takva stajališta su se nalazila i u sudskoj praksi.617

Najzad, valja spomenuti činjenicu da kod ovog elementa zločina protiv čov-ječnosti sudovi nisu tražili da kao elemenat mensreaizvršilac treba da bude rasista niti da je sklon nehumanom ponašanju.618

Na osnovu subjektivnog elementa proizlazi da zločin protiv čovječnosti ne predstavlja pojedinačna krivična djela koja su obuhvaćena alternativno određenim radnjama izvršenja iz člana koji ikriminizira ovo djelo u KZ BiH i statutima međun-arodnih krivičnih sudova ukoliko su ona izvršena iz čisto ličnih pobuda,619 međutim, ni to pravilo ne važi uvijek. Naime, i ova krivična djela mogu se smatrati zločinom protiv čovječnosti ukoliko su ispunjena dva uvjeta. Ti uvjeti su: ako su izvršena u kontekstu rasprostranjenih ili sistematskih zločina protiv civilnog stanovništva i ako je opuženi znao da se njegova djela uklapala u određeni obrazac.620 Za postojanje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti dovoljno je da je preuzeta makar jedna od radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti uz ispunjenje navedenih uvjeta, ali će postojati isto tako samo jedno krivično djelo (a ne sticaj) kada je preuzeto i više ili čak i sve navedene radnje (okolnost da je djelo učinjeno u više alternativnih oblika, sud će cijeniti prilikom odmjeravanja kazne).

612 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 251613 Vidjeti predmet Kunaracidr.,presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 102. 614 U nauci su zastupljena i mišljenja koja idu u krajnost sa tvrdnjom da cjelokupan opći element zločina

protiv čovječnosti vodi ka odgovornosti za radnje trećeg lica, što je povreda načela individualne i subjek-tivne krivice: Kirsch, S.,op. cit., str. 538.

615 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 659.616 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 244-250.617 Dimitrijević,V.,atall; Osnovi Međunarodnog javnog prava, Beograd, 2005., str. 229.,Kaseze,A.; op. cit.,

Međunarodno..., str. 95.618 Čejović,B.; op. cit., Međunarodno..., str. 199.619 Ibid.620 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 556.


Nermin Halilagi}

4.2. Objektivni sadržaj općeg elementa zločina protiv čovječnostiZločin protiv čovječnosti podrazumijeva izvršenje određenih inkriminisanih

djela izvršenih u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva. Kao što smo već napomenuli ono što odvaja oblike zločina protiv čovječnosti od klasičnih krivičnih djela i što mu u odnosu prema naveden-im krivičnim djelima, daje posebnu težinu jeste činjenica da se ona vrše kao „dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog sta-novništva sa znanjem takvog napada“ od strane onog koji ga čini.621 Krivično djelo koje se počini u tom kontekstu, a koje bi bilo „uobičajeno“ krivično djelo prema nacionalnom pravu, kao što je ubistvo, postaje zločin protiv čovječnosti. Na osnovu navedene definicije dolazimo do mjerila za razlikovanje zločina protiv čovječnos-ti od običnih krivičnih djela. Naime, navedeno obilježje zločina protiv čovječnosti predstavlja zajednički element svih oblika izvršenja ovog krivičnog djela, te je ujed-no i prva pretpostavka za postojanje navedenog krivičnog djela.622 Ovaj element daje novi kvalitet svim krivičnim djelima koja su obuhvaćena zločinom protiv čovječno-sti, stvarajući na taj način jednu novu i autonomnu kriminalnu vrijednost, jedan novi kvalitet koji izuzetno podiže stepen opasnosti i nevrijednosti ovog djela i čini ga izuzetno teškim zločinom uperenim protiv humanosti i čovječnosti, protiv interesa cjelokupne međunarodne zajednice.623

Iz definicija zločina protiv čovječnosti zaključujemo da u okviru objektivnog elementa moguće je razlikovati sljedeće elemente:

1. napad mora biti rasprostranjen ili sistematski;2. napad mora biti usmjeren protiv nekog civilnog stanovništva;3. djela počinioca moraju biti dio tog napada;

4.2.1.PostojanjerasprostranjenogilisistematskognapadaKada je riječ o krivičnom djelu zločin protiv čovječnosti neophodno je ukazati

da je navedeno krivično djelo specifičano po sredstvima sprovođenja (rasprostran-jenost), po kontekstu u koji se ta sredstva uklapaju (sistematski karakter), kao i po statusu žrtava (bilokojecivilno stanovništvo). Također, kada je riječ o naveden-om krivičnom djelu neophodno je napomenuti da djela optuženog moraju biti „dio“ rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva a ne da jednostavno vremenski ili prostorno koincidiraju s njim.624 Kako vidimo, za postojanje zločina protiv čovječnosti neophodno je upravo element raspros-tranjenilisistematskinapad. Navedeni uvjet predstavlja centralni element zločina protiv čovječnosti, te se na osnovu toga što mora biti počinjen u kontekstu napada

621 U slučaju Blaškić, pretresno vijeće je istaklo da zločin protiv čovječnosti, mora biti dio rasprostranjenog i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva, što predstavlja temeljni elemenat na osnovu kojeg se ovaj zločin razlikuje od drugih kršenja humanitarnog prava, onako kako to definira Statut. Više o tome Ackerman,E.J.,O’Sulivan,E.; op.cit.; str. 52.

622 U presudi protiv Tadića, Pretresno vijeće je zaključilo da zločini koji nisu povezani sa široko rasprostra-njenim i sistematičnim napadima na civilno stanovništvo, ne treba da budu tretirani kao zločini protiv čovječnosti. Zločini protiv čovječnosti su zločini posebne prirode, koji podrazumijevaju viši stepen mo-ralne odgovornosti nego kada su u pitanju obični zločini. Stoga, da bi se optuženog osudilo na zločine protiv čovječnosti, mora se dokazati da su ti zločini bili povezani sa napadima na civilno stanovništvo i da je optuženi znao da su njegovi zločini sa njim povezani. Ako je motiv izvršenja krivičnog djela koje predstavlja oblik izvršenja zločina protiv čovječnosti bio isključivo lični, ne radi se o zločinu protiv čo-vječnosti. – Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 271.

623 Babić,M.; op. cit., Genocid..., str. 399.624 Navedeni stav je zastupljen i u praksi MKSJ npr. u predmetu Tadić, Presuda Žalbenog vijeća, para. 248,

255.


Nermin Halilagi}

rasprostranjenog ili sistematičnog karaktera razlikuje od običnog zločina (pa i od drugih zločina kažnjivih po međunarodnom humanitarnom pravu).625 Shodno tome normativno uobličavanje općeg pojma zločina protiv čovječnosti oslanja se na po-jmove rasprostranjenilisistematskinapad na bilo koje civilno stanovništvo. Prema Schabasu “rasprostranjeni ili sistematski” element je dio običajnopravnog pravila zločina protiv čovječnosti.626 U Nacrtu kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva iz 1996. godine iako se mislilo na isto, ipak nije upotrebljena ova ter-minologija. Naime, u samom Nacrtu kodeksa upotrebljena je terminologija „počin-jena na sistematski način ili u velikom obliku“.

Statut Tribunala za Ruandu, Međunarodnog krivičnog suda kao i KZ BiH upo-trebljava identičnu formulaciju – rasprostranjenilisistematski. Potvrda da je “ras-prostranjeni ili sistematski karakter” sastavni element zločina protiv čovječnosti, kao uvjet sadržan je u članu 3. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu627, u članu 7. Statuta Međunarodnog krivičnog suda628 i članu 172. KZ BiH. Član 172. stav 1. KZ BiH, naime između ostalog zahtijeva postojanje rasprostranjenog ili siste-matičnog napada.629

U Statutu adhoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju “rasprostranjeni ili sistematski” karakter inkriminacije ne pominje se, odnosno u odredbama člana 5 Statuta ovog tri-bunala se govori samo o djelima “usmjerenim protiv bilo kojeg civilnog stanovništ-va”. Međutim, u svojoj praksi MKSJ je priznao navedeno mjerilo kao uvjet za zločin protiv čovječnosti. Primjer toga je i presuda u predmetu Naletilić iMartinović u kojoj se kaže. „Napad mora biti ili rasprostranjenog ili sistematskog karaktera“.630 Adhoc Tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu su se u više slučajava bavili i pojašn-javali termine „rasprostranjeniilisistematskinapad“. Tako je npr. Žalbeno vijeće MKSJ u svojoj presudi u predmetu Tadić, rješavajući po žalbi na presudu Pretresnog vijeća II MKSJ-a od 7. maja 1997.,631 kao i Pretresna vijeća I i II MKSR-a u presuda-ma od 2. septembra 1998. i 21. maja 1999. u predmetima TužilacprotivJeana PaulaAkayesua632 i TužilacprotivClémentaKayishemeiObedaRuzindane,633 utvrdili da je rasprostranjeni ili sistematski karakter suštinski element inkriminacije.

Evo kako je tim povodom Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Blaškićizrazilo svoj stav: „Stoga nema nikakve sumnje da se nečovječna djela koja tvore zločin protiv čovječnosti moraju uklapati u okvir sistematskog ili rasprostranjenog napada usmjerenog protiv civila“.634

625 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu NaletilićiMartinović, para. 236. 626 SchabasW.A.; The..., str. 192.627 Član 3 Statuta MKSR-a kao zločin protiv čovječnosti kvalificira nečovječna djela “počinjenausklopu

rasprostranjenogisistematskognapadausmjerenogprotivbilokojegcivilnogstanovništva” (naglasak dodan).

628 Prema odredbama člana 7 Statuta stalnog Međunarodnog krivičnog suda (PCMICC/1999/INF/3), zločin protiv čovječnosti obuhvata “bilo koje od dolje pomenutih djela kada je počinjeno u sklopurasprostran-jenogisistematskognapadausmjerenogprotivbilokojegcivilnogstanovništvaiuzsvijestotomnapadu” (naglasak dodan).

629 Vidjeti npr.SavićSud BiH, Prvostepena presuda, str. 30. 630 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu NaletilićiMartinović, para. 236.631 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 648. Prema toj presudi, “želja da se isključe

izolovana ili nasumična djela iz pojma zločina protiv čovječnosti dovela [je] do uključivanja uvjeta da djela moraju biti usmjerena protiv civilnog “stanovništva”, a ovaj uslov se ispunjava utvrđivanjem ili rasprostranjenosti, koja se odnosi na broj žrtava, ili sistematičnosti, koja ukazuje na očigledno postojanje određenog obrasca ili metodičnog plana.”

632 Presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 579-581. Paragraf 579 počinje sljedećom tvrdnjom: “za Vi-jeće je to uvjet sinequanon: djelo se mora uklapati u okvir općegilisistematskognapada i ne može biti izolirani čin nasilja. Ipak, ne traži se postojanje tog dvostrukog karaktera” (naglasak dodan).

633 Presuda MKSR u predmetu KayishemaiRuzindana, para. 123.634 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 202.


Nermin Halilagi}

Stoga, da bi se uopće moglo govoriti o krivičnom djelu zločin protiv čovječnos-ti neophodno je utvrditi postojanje rasprostranjenog ili sistematskog napada. Među-tim, potrebno je naglasiti da samo napad ne i djela opuženog mora biti rasprostran-jen ili sistematski. Navedeni stav je zauzelo i pretresno vijeće MKSJ u predmetu Kunarac idrugi gdje se kaže: „Samo napad, a ne i pojedinačna djela optuženog, mora biti “rasprostranjen ili sistematski”. Svrha ovog uvjeta je da se osigura da se kažnjavaju zločini kolektivne prirode kojima je po riječima Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadićpojedinac “viktimiziran ne zbog svojih pojedinačnih karakteristika već zbog svog pripadništva civilnom stanovništvu protiv koga su djela uperena.”635 Iako su općenito zbog svoje prirode, krivična djela koja se karakterišu kao zločin protiv čovječnosti dio načina postupanja, pretresna vijeća su također prihvatila da i jedno izolovano djelo nekog počinioca može predstavljati zločin protiv čovječnosti ako je povezano sa rasprostranjenim ili sistematskim napadom.636

4.2.1.1.PojamnapadaKreiranje općeg konteksta zločina protiv čovječnosti upotpunjuje se uvođenjem

termina „napad“. Napad sam po sebi (što je razumljivo u uvjetima rata) nije zločin, ali neka od posljedica (ubistvo, porobljavanje i dr.) mora biti nezakonita i zločinačke prirode.637 Ako lice učini inkriminisano djelo u okviru određenog napada, onda je to lice učinilo zločin protiv čovječnosti.638 Termin „napad“ nije upotrebljen u definici-jama zločina protiv čovječnosti u Nirnberškom statutu, Tokijskom statutu, Zakonu broj 10. Kontrolnog savjeta, niti u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju. U Statutu adhoc Tribunala za Ruandu i Statutu Međunarodnog krivičnog suda, kao i u Statutu Specijalnog suda za Sijera Leone termin „napad“ upotrebljen je na identičan način.

Prema članu 7. stav 1. Rimskog statuta termin napad se može vezivati za ras-prostranjeno ili sistematsko ponašanje, a može se i vezati i za civilno stanovništvo. Na osnovu formulacije „preduzete kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva“ zaključujemo da termin napad nije postavl-jen samostalno, kao nezavisan element koji može figurirati nezavisno od ostalih el-emenata. Prema Rimskom statutu napad predstavlja „kampanju ili operaciju koja se provodi protiv civilnog stanovništva.“639 Konkretno stav 2. člana 7. Rimskog statuta glasi „pod napadom usmjerenim protiv civilnog stanovništva“ smatra se djelovanje koje se zasniva na izvršenju više radnji preciziranih u stavu 1. ovog člana, a koje se preduzimaju protiv civilnog stanovništva, kao takvog pri čemu je ovako djelovanje proisteklo na osnovu ili povodom političkog programa države ili kakve druge orga-nizacije koja je svojim programom podstrekavala da se takvo djelo izvrši“. U na-vedenoj odredbi termin „napad“ određuje se kao djelovanje koje se sastoji iz većeg broja radnji u kontekstu ostalih elemenata općeg pojma, dok odrednica „civilno sta-novništvo“ u ovom stavu ima samo sporednu ulogu jer je njena svrha samo da ukaže u odnosu na koga je usmjeren napad i da ukaže na masovnost radnji.

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u više prilika zauzimao stav po pitanju shvatan-ja „napada“ i pored toga što se u zvaničnoj definiciji datoj u Statutu termin „na-

635 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 644.636 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 649; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreš-

kić, para. 550.637 Josipović,I.; op. cit., Ratni..., str. 32.638 Vidjeti, npr. Prvostepena presuda MKSR u predmetuJean-PaulAkayesu, para. 205.639 „Elementi krivičnih djela Rimskog statuta“ ICC-ASP/1/3 (usvojeno 9.9.2002., stupilo na snagu 9.9.2002.),

Uvod u član 7 (Elementi krivičnih djela Rimskog statuta).


Nermin Halilagi}

pad“ ne pojavljuje.640 U praksi Haškog Tribunala napad je opisan kao preduzimanje postupaka koje uključuje vršenje nasilnih radnji odnosno djela nasilja.641 U skladu sa navedenim, napad nije definisan samo objektom (civilno stanovništvo), nego i jačinom (rasprostranjenost napada) ili njegovom sistematičnošću (sistematska priro-da napada).

Obzirom da u definiciji u kojoj se ne ukazuje izričito da zločin protiv čovječnos-ti može biti počinjen i u ratu i u miru, neophodno je iskristalisati da riječ napad, koja je u definiciji, nema funkciju sužavanja zločina protiv čovječnosti samo na uvjete oružanog sukoba.642 Govoreći o samom napadu mora se imati u vidu da on ne podra-zumijeva isključivo upotrebu oružane sile već da može obuhvatati i svaki drugi oblik zlostavljanja stanovištva. Napad ne mora biti vojni napad u smislu međunarodnog humanitarnog prava i ne mora se dogoditi u vrijeme oružanih sukoba ili neprijatel-jstva. Prema međunarodnom običajnom pravu, napad može prethoditi oružanom sukobu, može trajati duže od tog sukoba ili se nastavljati tokom sukoba, ali i ne mora nužno biti njegov dio.643 Dakle, termin „napad“ u kontekstu zločina protiv čov-ječnosti ima nešto drugačije značenje od onog koje nosi u ratnom pravu.644 Tako da u kontekstu zločina protiv čovječnosti napad nije ograničen samo na upotrebu oružane sile, odnosno napad može ali ne mora biti vojni i ne mora uključivati upotrebu vojnih snaga,645 jer koncept napada nije identičan konceptu oružanog sukoba, premda napad i oružani sukob mogu biti povezni ili čak nerazlučivi,646 nego obuhvaća i svako zlo-stavljanje civilnog stanovništva.647 Razdvajanje napada od oružanog sukoba u kon-tekstu zločina protiv čovječnosti ima dodatni značaj jer omogućava primjenu korpu-sa normi ljudskih prava. I u Elementima zločina u stavu 3. određuje se da napad ne treba svatiti kao oružani napad. S obzirom na tu činjenicu zločin protiv čovječnosti može se počiniti i kada nije došlo do oružanog sukoba.648

Kada je riječ o ovom elementu neophodno je ukazati da se ta dva koncepta ne mogu poistovjetiti, zato što bi se onda zločin protiv čovječnosti morao po definiciji, uvijekodvijatiuoružanomsukobu, dok je prema međunarodnom običajnom pravu ovo krivično djelo moguće počiniti i u vrijeme mira.649 Tako danas više nema dileme oko shvatanja karaktera napada u pogledu ovog elementa, jer termin „napad“ se ne usmjerava na napad kao oružani napad ili neophodno fizički napad.650 Međutim,

640 U svom radu u pojedinim predmetima Tribunal za bivšu Jugoslaviju se uopće nije doticao ovog elementa kao npr. u slučaju Blaškić. Međutim, smatra se da je od slučaja Kunarac u praksi ovog adhoc Tribunala utemeljeno analiziranje postojanje napada.

641 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 89, kojom se potvrđuje Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 415.

642 Više o tome ŠurlanT.; op. cit., str. 280.643 Presuda Žalbenog vijeća u predmetu Kunarac idr., para 86.644 U kontekstu zločina protiv čovječnosti, termin napad ima neznatno različito značenje od onog koje nosi

u ratnom pravu. Članak 49. stavak 1. Dopunskog protokola I Ženevskim konvencijama iz 1949. definira napade kao čine nasilja protiv protivnika, bilo da su ti čini napadački ili obrambeni. Vidi u: Prvostepenska presuda u predmetuKunarac i dr., para. 416; Drugostepena presuda u predmetu Kunarac, para. 86; Prvo-stepena presuda u predmetu Vasiljević, para. 29.

645 Bačić,F.,Pavlović,Š.; Komentar kaznenog zakona, Organizator, Zagreb, str. 614.646 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić,para. 251.647 Osim prema praksi MKSJ, gdje zločini protiv čovječnosti moraju biti počinjeni „u oružanom sukobu, bilo

međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera.” Statut MKSJ, čl. 5. Ova obaveza je izostavljena u statutima MKSR i MKS.

648 Osim prema praksi MKSJ, gdje zločin protiv čovječnosti mora biti počinjen „u oružanom sukobu, bilo međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera.” Statut MKSJ, član 5. Ova obaveza je izostavljena u statutima MKSR i MKS.

649 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 251:650 CryerR.,FrimanH.,RobinsonD.,WilmshurstE.; An Introduction to International Criminal Law, Cam-

bridge, 2008., str. 195.


Nermin Halilagi}

mišljenja da napad uopće ne mora biti nasilan su pretjerana,651 jer činjenica je da je nemoguće napasti nekog, a da napadač pri tome ne koristi silu.

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je također napravio razliku između riječi „napad na civilno stanovništvo“ u kontekstu zločina protiv čovječnosti od njegove upotrebe u kontekstu zločina. Ovo je potvrđeno i u praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju. U predmetu Kunarac,Kovač,iVukovićŽalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslavi-ju smatralo je da pojmovi “napada” i “oružanog sukoba” nisu identični.652 Također, u navedenom predmetu Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju konstatova-lo je da „napad u kontekstu zločina protiv čovječnosti nije ograničen na upotrebu oružane sile i obuhvata sve oblike zlostavljanja civilnog stanovništva“.653 Navedeni stav nalazimo između ostalog i u Prvostepenoj presudi u predmetu Limaj idrugi, para. 182. gdje se jednostavno konstatuje: “Napad” i “oružani sukob” su dva ra-zličita i zasebna pojma...“.654 U predmetu Limaj idrugi vijeće je konstatovalo da „da bi neko ponašanje predstavljalo “napad”, ono ne mora predstavljati vojni napad ili nasilno preuzimanje vlasti; dovoljno je na osnovu dokaza pokazati da je određe-ni “način ponašanja”, usmjeren protiv civilnog stanovništva, bio rasprostranjen ili sistematski“.655

Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Galić, para. 141 sa odobravanjem citiralo je paragraf 86 iz Drugostepene presuda predmeta Kunarac gdje se zaključuje da je: „Upoređujući sadržaj međunarodnog običajnog prava u pogledu zločina protiv čovječnosti sa Statutom Međunarodnog suda, Žalbeno vijeće je primijetilo da “…‘napad na civilno stanovništvo’ i ‘oružani sukob’ moraju biti dva zasebna pojma...“ Također treba dodati da je MKSJ i u predmetu Galić stao na stanovište da „u kontekstu zločina protiv čovječnosti “napad” nije ograničen na oružanu borbu. On može obuhvatati i situacije zlostavljanja osoba koje ne učestvuju aktivno u neprijateljstvima, kao što su osobe u zatočeništvu“.656

Isti stav je zastupljen i u presudi Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Simić,Tadić,iZarić, para. 39: „Napad i oružani sukob su dva nužno zasebna i različita pojma; prvi je element zločina protiv čovječnosti, dok drugi predstavlja uvjet za postojanje nadležnosti u skladu sa Statutom“.

Razmatrajući ovaj element pretresno vijeće je u Prvostepenoj presudi para. 416. u predmetu Foča izrazilo svoj stav: „Termin „napad“ u kontekstu zločina protiv čovječnosti ima neznatno različito značenje od onog kojeg nosi u ratnom pravu. U kontekstu zločina protiv čovječnosti „napad“ nije ograničen na vođenje neprijatel-jstva. On može također obuhvatiti situacije zlostavljanja osoba koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, kao što je, na primjer, držanje nekoga u zatočeništvu. Međutim, oba termina zasnivaju se na sličnoj pretpostavci, naime, da rat treba da se vodi između oružanih snaga ili oružanih grupa, a da civilno stanovništvo ne može biti legitimni cilj“.

U navedenim stavovima kao što možemo vidjeti ustalilo se shvatanje da po-jmovi „napad“ i „oružani sukob“ nisu identični.

651 Dixon,R.; op. cit. str. 158.652 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Simić,Tadić,iZarić, para. 86.653 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunarac idr. para 86.654 Vidi također, Brđanin, (Pretresno vijeće) para. 131 (slično); Stakić, (Pretresno vijeće), para. 623 (slično);

Vasiljević, (Pretresno vijeće), para. 30 (slično).655 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Limajidrugi,para. 194.656 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Galić, para. 141.


Nermin Halilagi}

U predmetu Savić i Prvostepeno vijeće Suda BiH je analiziralo pojam napada. Konstatujući da pojam „napad“ u kontekstu krivičnog djela zločin protiv čovječnosti nije identičan napadu krivičnog djela ratnih zločina, vijeće je ustvrdilo da „u kon-tekstu zločina protiv čovječnosti, „napad“ nije ograničen na vođenje neprijateljsta-va“, već da isti može „obuhvatiti situacije zlostavljanja osoba koje ne sudjeluju ak-tivno u neprijateljstvima (npr. držanje nekoga u zatočeništvu)“. Međutim, oba pojma odražavaju pretpostavku da civilno stanovništvo ne može biti legitimni cilj u ratu.657

„Napad“ može postojati i u situacijama strateške obrane (MKSJ, slučaj Kun-arac) a ne mora pretpostavljati upotrebu vatrenog oružja. Značajno je istaći da za „napad“ u kontekstu krivičnog djela zločin protiv čovječnosti nije nužno da je on vojnog karaktera,658 niti da upućuje na nužnu upotrebu vojnih snaga odnosno nije ograničen na vođenje neprijateljstava, mada se ovo krivično djelo javlja najčešće upravo u takvim situacijama, već da odgovara legalnoj definiciji napada iz ovog članka.659 Drugim riječima, napad se može sastojati u bilo kom obliku zlostavljanja civilnog stanovništva (npr. držanje nekoga u zarobljeništvu),660 kao i u postupcima kojima se pripremaju ovakve radnje.661 Napad može također obuhvatiti situacije zlo-stavljanja osoba koje ne sudjeluju aktivno u neprijateljstvima, primjerice držanje nekoga u zarobljeništvu. Međutim, oba termina zasnivaju se na sličnoj pretpostavci, naime rat se treba voditi između oružanih snaga ili oružanih grupa, a civilno sta-novništvo nije legitimni cilj.662 Same po sebi, civilne žrtve ne moraju činiti napad nelegalnim (vidjeti IzvještajonapaduNATOnaSRJ, slučajevi Kupreškić, Nikolić, Kunarac, Tadić, MKSR: slučaj Nasema, i dr.). U slučaju da je napad učinjen u doba mira, radnja se mora presuđivati prema svim okolnostima tog razdoblja koje se raz-likuje od doba oružanog sukoba.

Irelevantno je da je druga strana također počinila zvjerstva protiv civilnog sta-novništva neprijatelja.663 Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je u predmetu Kunaracidr.iznijelo analizu ovih elemenata: „Prilikom utvrđivanja da li je došlo do napada na neko konkretno civilno stanovništvo, irelevantno je da je druga strana također počinila zvjerstva protiv civilnog stanovništva neprijatelja. To što je jedna strana izvršila napad na civilno stanovništvo druge strane ne opravdava napad te druge strane na civilno stanovništvo ove prve, a niti ne isključuje zaključak da su snage te druge strane zapravo svoj napad usmjerile upravo na civilno stanovništvo kao takvo. Svaki napad na civilno stanovništvo neprijatelja je protivpravan i zloči-ni počinjeni u okviru jednog takvog napada mogu se, ako su ispunjeni i svi drugi uslovi, okvalifikovati kao zločini protiv čovječnosti.“ Također, sličan stav je zauzelo i vijeće MKSJ u Prvostepenoj presudi u predmetu Brđanin gdje se kaže. „Kad se ut-vrđuje da li je napad postojao, irelevantno je da li je i druga strana izvršila zvjerstva nad civilnim stanovništvom protivničke strane“.664 Sličan pristup sa istim zaključci-

657 Prvostepena presuda u predmetu SavićSud BiH, str. 30, poziva se na prvostepenu presudu MKSJ u pred-metu Kunaracidrugi, para. 416.

658 Žalbeno vijeće MKSJ u Odluci o žalbi na nadležnost u predmetu Tadićpotvrdilo je da prema običajnom pravu zločin protiv čovječnosti može se učiniti čak i kad nema oružanog sukoba.

659 Međutim prema članu 5. Statuta MKSJ zločin protiv čovječnosti kažnjiv je samo „kada je počinjen u oružanom sukobu, bilo međunarodnog ili unutrašnjeg karaktera“. Potrebno je naglasiti činjenicu da samo Statut MKSJ upućuje na postojanje oružanog sukoba kao uvjeta za postojanje krivičnog djela zločin pro-tiv čovječnosti.

660 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaraci drugi (jun 2002), para. 86; presuda Žalbenog vi-jeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez (decembar 2004), para. 666; presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Brđanin (septembar 2004), para. 131.

661 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Krajišnik (septembar 2006), para. 706.662 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 416.663 Prvostepena presuda u predmetu NikolaKovačević , X-KR-05/40 (Sud BiH) 3.11.2006., str. 22-23.664 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brađanin, para. 131.


Nermin Halilagi}

ma usvojen je i u predmetu Galić u kojem se navodi: „Dokazi o napadu snaga pro-tivničke strane na civilno stanovništvo kojem pripada optuženi nisu dopušteni, osim ako se njima ne dokazuje ili ne pobija neki navod iz Optužnice, kao što je tvrdnja optužbe da je postojao rasprostranjeni ili sistematski napad na civilno stanovništvo. Tvrdnja da je suprotna strana započela neprijateljstva nije relevantna za pobijanje navoda da je postojao napad na dotično civilno stanovništvo“.665

Pozivajući se na praksu MKSJ, Prvostepeno vijeće Suda BiH u predmetu pro-tiv Momira Savićaopisalo je napad kao „preduzimanje postupaka koji uključuju vršenje nasilnih radnji odnosno djela nasilja“.666 Krivični zakon BiH inkorporira u definiciju pojma „napad“, između ostalog, ponašanje koje uključuje višestruko čin-jenje djela (iz stava 172. stav 1. KZ BiH) protiv bilo kojeg civilnog stanovništva. Drugim riječima, pod napadom „usmjerenim protiv bilo kojeg civilnog stanovništ-va“ smatra se djelovanje koje se zasniva na izvršavanju radnji navedenih u stavu 1. člana 172. KZ BiH (ubistvo, istrebljenje, porobljavanje itd.), a koje se preduzimaju protiv civilnog stanovništva. Na osnovu navedenog možemo zaključit da napad čine postupci kojima se nanose tjelesne ili duševne povrede, kao i pripremne radnje za takve postupke.667

Da bi se radilo o zločinu protiv čovječnosti, djela kao što su ubistvo, istrebljenje, silovanje itd. moraju biti između ostalog počinjena i u kontekstu napada koji se može sastojati i u nečinjenju. Navedeno je također reflektirano u članu 172. stav 2. tačka a) KZ BiH. Za napad u smislu ovog krivičnog djela je bitno da on ispunjava uvjete iz stava 2. tačke a) člana 172. KZ BiH, tj. da on nije izolovan i pojedinačan akt, već da predstavlja dio sistematskog i organizovanog plana kao izraza državne politike ili politike određenih političkih struktura kojima je cilj vršenje takvog napada.668

Da bi se neka od posljedica (zločina) kvalificirala kao zločin protiv čovječnosti, prirodom ili uzrocima mora biti vezana uz napad. S obzirom na to dokazivanje zlo-čina protiv čovječnosti mora obuhvatiti i uzročnu vezu (kauzalitet) između napada i konkretnih krivičnih djela koja mogu biti istovrsna (npr. ubistvo više osoba) ili raz-novrsna (ubistvo, silovanje, apartheid itd. u okviru jednog napada).669 Najzad, valja spomeniti i stav da u kontekstu interpretacije zakonske odredbe iz člana 172. stav 1. KZ BiH, nije dovoljno dokazati postojanje bilo kakvog napada, već se mora utvrditi da je konkretni napad po svom karakteru bio rasprostranjen ili sistematski te kad se to utvrdi onda se on tek tad uzdiže u stepen zločina protiv čovječnosti. Nakon što se utvrdi postojanje napada i njegov karakter može se izvesti zaključak da su ostvarena neka od općih obilježja krivičnog djela zločina protiv čovječnosti.670 Iz ovoga slijedi da sam „napad“ prema članu 172. KZ BiH ne treba shvatiti drugačije od pojmova „rasprostranjen“ i „sistematski“.

U skladu sa sudskom praksom MKSJ i MKSR, kao i Rimskim statutom, mora postojati u najmanju ruku „višestrukost“ žrtava ili djela da bi se smatralo da je napad 665 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Galić,para. 145.666 Prvostepena presuda u predmetuSavić, str. 30, poziva se na Kunaracidrugi(MKSJ), Presuda Žalbenog

vijeća para .415.667 Drugostepena presuda u predmetu Kunaracidrugi (MKSJ), para. 86; Prvostepena presuda u predmetu

Krnojelac, para. 61; Prvostepena presuda u predmetu NaletilićiMartinović, para. 238- 40; Prvostepena presuda u predmetu Simićidrugi, para. 978 - 80; Prvostepena presuda u predmetu Brđanin (MKSJ), para. 159.

668 Babić,M.,Marković,I.; Krivično pravo - posebni dio, Pravni fakultet Banja Luka, Banja Luka, 2007., str. 361.

669 Derenčinović,D.; Implementacija materijalnopravnih odredaba Statuta Međunarodnog kaznenog statuta (Rimski statut) u Hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Za-greb), vol. 10, broj 2/2003, str. 883.

670 Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu ĆirkovićMilivoje, str. 7.


Nermin Halilagi}

usmjeren protiv civilnog stanovništva.671 Član 7. Rimskog statuta propisuje da napad jeste „ponovno vršenje krivičnih djela“. Da bi postojalo krivično djelo zločin protiv čovječnosti djela mogu biti iste vrste ili i različita.672 Nije precizno određeno koliko je potrebno da bude ponovljenih krivičnih djela da bi postojao napad. Odredba ukazuje na više od jednog djela ili, bar na produženi napad.673

Faktori koje je neophodno uzeti u obzir prilikom utvrđivanja da li se radi o „na-padu“ protiv civilnog stanovništva obuhvataju:

• Da li su nadležne vlasti uvele diskriminatorske mjere? • Da li je došlo do preuzimanja vlasti na području u kojem su se desila inkri-

minisana djela? • Da li je nova vlast zaista formirala strukture „vlasti“? • Da li je došlo do pojedinačnih hapšenja, zatvaranja, mučenja, silovanja,

seksualnog nasilja ili ostalih krivičnih djela? • Da li je došlo do masovnog prebacivanja civila u logore? • Da li je „neprijateljsko stanovništvo“ izmješteno iz tog područja?674

Napad u okviru zločina protiv čovječnosti nema samostalnu egzistenciju, te se ne mora dokazivati niti mora tretirati samostalno. Naime, prema Šurlanovojnjegova funkcija leži u kompleksu općeg konteksta koji mora postojati da bi se izgradilo biće zločina protiv čovječnosti.675

Sve radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti mogu same za sebe ući u sklop krivičnih djela za koje se kažnjava – napad. Također, nije ni nužno da se pojavi splet dvije ili više radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti.676

4.2.1.2.RasprostranjenilisistematskiOvo pitanje je bilo predmet intenzivne debate, pri čemu je pravna nauka ne-

posredno nakon Drugog svjetskog rata bila podijeljena. Američki sudovi su bili mišljenja da je nužan masovni karakter 677 dok su Britanski sudovi imali suprotan zaključak. Naime, oni su tvrdili da element masovnosti nije od suštinskog značaja za definiciju u pogledu bilo broja djela ili broja žrtava i da je “ono što je bitno ne masovni aspekt, već veza izmedju djela i okrutnog i varvarskog političkog siste-ma, konkretno, nacističkog režima”.678 Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u presudi u slučaju Tadićglede ovog uvjeta reafirmisao stav da „pojedinačna djelo koje izvrši prekršilac u kontekstu širokog i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva

671 Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda,čl. 7(2)(a); DragoljubKunaracidrugi, Predmet br. IT-96-23-T, Prvostepena presuda, 22.02.2001., para. 415; MiloradKrnojelac, Predmet br.IT-97-25-T, Prvoste-pena presuda, 15.3.2002., para. 54.

672 ClémentKayishemaidrugi, Predmet br. ICTR-95-I-T, Prvostepena presuda, 21.5.1999., para. 122.673 Askin,D.,K.; Crimes within the jurisdiction of the International Criminal Court, Criminal Law Forum,

Vol 10, 1999., str. 40.674 DraganNikolić, Preispitivanje optužnice u skladu sa Pravilom 61. Pravilnika o postupku i dokazima,

Pretresno vijeće, predmet br. IT-94-2-R61, 20.10.1995., para. 27.675 ŠurlanT.; op. cit., str. 282.676 Dixon,R.; op. cit., str. 124.677 Vidi Trial of Josef Altstötter and Others (“Justice case”),Vol. VI, Law Reports of Trials of War Criminals

(U.N. War Crimes Commission London, 1949) (“Law Reports”)79-80 i vidi Trial of Fredrich Flick and Five Others (“predmet Flick”) Vol.IX. Law Reports, 51, u kome je odlučeno da su izolovani slučajevi zlodjela i proganjanja isključeni iz definicije zločina protiv čovječnosti).

678 Izvještaj specijalnog izvjestioca KMP, D.Thiama, Ybk. I.L.C. 1986, Vol. II, I.L.C. A/CN.4/466 (“Izvještaj specijalnog izvjestioca”), para. 93 u vezi sa zaključkom HenriaMeyrowitza.


Nermin Halilagi}

daje mjesta za individualnu krivičnu odgovornost i nije potrebno da pojedinac poči-ni veći broj prestupa da se smatra odgovornim.“ Također, uvjet da djela optuženog moraju biti dio sistematskog napada da bi se radilo o zločinu protiv čovječnosti, ne podrazumijeva da napadi moraju da proizlaze iz plana.679 Međutim, ako se može dokazati da je postojao plan o napadu to uveliko omogućava lakše dokazivanje siste-matskog karaktera napada.680

Prema profesoru Simovićunajvažnija osobina zločina protiv čovječnosti jeste da su dio široke ili sistemske prakse zločina, što obično znači da ih sprovodi vlast. Zato su učinioci ovih teških krivičnih djela najčešće pripadnici državnog aparata – vojske ili policije ili neke oružane grupe.681 Okosnica zločina protiv čovječnosti jest element „rasprostranjenilisistematski“.682 Osnovna karakteristika i funkcija ele-679 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi (jun 2002), para. 98; presuda Žalbenog vije-

ća MKSJ u predmetu Krstić, para 225; presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 120.680 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi (jun 2002), para. 98; presuda Žalbenog vije-

ća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 120.681 Simović,N.,M.,Blagojević,M., Simović,M.,V.; op. cit., Međunarodno..., str. 212.682 „Na osnovu materijalnih dokaza kao i na osnovu iskaza brojnih svjedoka, vijeće je utvrdilo da je u periodu

od maja mjeseca 1992. godine do marta mjeseca 1993.godine, postojao široki i sistematični napad Vojske Republike Srpske (VRS), policije i paravojnih jedinica na civilno bošnjačko stanovništvo općine Kali-novik. Da je napad obuhvatao široko područje, odnosno da nije bio ograničen samo na pojedina naselja u općini Kalinovik vidi se iz mnogih izvedenih dokaza koji su ukazali da je osim na području Kalinovik, napad na civilno bošnjačko stanovništvo bio izveden i na području općina Foča, Gacko, Trnovo, kao i da je zbog ovih općina, u tri zatočenička objekta i to Osnovnoj školi „Miladin Radojević“, zatim u Barutnom magacinu, kao i u pritvorskim prostorijama SJB Kalinovik bilo neosnovano zatočeno više stotina bošnja-ka civila iz Kalinovika, Gacka, Foče, Nevesinja i Trnova. Jedna od posledica ovih napada VRS, policije i paravojnih snaga ( „srpske oružane snage“) na bošnjačka naselja u Kalinoviku i šire ogledala se u činjinici da je došlo do hapšenja i zarobljavanja velikog broja civila Bošnjaka koji su uhapšeni ili u toku samog napada ili prilikom bježanja civila Bošnjaka iz susjednih opština na teritoriju opštine Kalinovik radi prolaska do teritorije koju kontroliše AR BiH. Vojne i policijske snage u Kalinoviku hapsile su ove civile koji su bježali a prema istim su tokom njihovog zatočenja bile počinjene i druge brojne inkriminisane radnje koje čine elemente bića krivičnog djela-zločini protiv čovječnosti. Tako je u postupku nesporno utvrđeno da su pripadnici vojske iz Kalinovika i Stanice milicije iz Kalinovika početkom maja mjeseca 1992. godine zarobili više stotina civila iz MZ Jeleč, opština Foča, koji su bježeći od napada „srpskih oružanih snaga“ pokušali preći preko teritorije opštine Kalinovik u rejonu naselja Jažići. To proizilazi iz iskaza više saslušanih svjedoka među kojima su svjedoci „F“, „X“, „A“ i „Z“, zatim svjedoci Hodžić Fevzija, Jašarević Memna, Ćustović Mevlida, Đozo Aziz i drugi, iz kojih saglasnih i pouzdanih iskaza nesporno proizilazi da je u navedenom inkriminisanom periodu od strane vojnih snaga došlo do napada na bošnjačko civilno stanovništvo u MZ Jeleč, opština Foča, u kojem napadu je učestvovala i artiljerija iz Kalinovika,nakon čega su civili mislimanske nacionalnosti prilikom pokušaja da pređu preko teritorije opštine Kalinovik na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, nezakonito lišeni slobode i zatvoreni u za-točeničke objekte u Kalinoviku. Takođe je u postupku kao nesporno utvrđeno i da je početkom jula mjese-ca 1992. godine, došlo do napada na bošnjačko stanovništvo na području opštine Gacko, odakle je civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti takođe krenulo da pređe preko teritorije Kalinovik na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, kojom prilikom je oko 200 civila Bošnjaka, uglavnom žena i djece, te manji broj muškaraca, od strane vojnih i policijskih snaga lišeno slobode i zatočeno prvo u školu u Ulogu a potom u O.Š. „ Miladin Radojević“ u Kalinoviku….. Pored napada „srpskih oružanih snaga“ na civilno bošnjačko stanovništvo u susjedim opštinama, sud je utvdio da se isti napad događao i u samoj opštini Kalinovik, kako od strane vojske tako i od strane policije sa područja Kalinovika. Kao jedan od pojavnih oblika napada bilo je hapšenje muškaraca civila iz Kalinovika i okolnih sela Mjehovine, Jelašca i Vihovića, što se dogodilo 25. juna 1992 .godine. Tom prilikom došlo je do lišavanja slobode oko 60 muškaraca, bošnjačke nacionalnosti, koji su bili civili i koji su prethodno dobili poziv da se jave na radnu obavezu. Pomenuti civili su prvo zatvoreni u O.Š. Miladin Radojević, koji objekat je obezbjeđivala policija SJB Kalinovik, odakle su nakon desetak dana prebačeni u zatočenički objekat - Barutni magacin, koji objekat je bio pod vojnom stražom, da bi počekom avgusta ovi civili bili izvedeni iz Barutnog magacina i gotovo svi pobijeni….. Sve navedene radnje, od masovnog protivpravnog lišavanja slobode bošnjačkog civilnog stanovništva, njihovog smještaja u zatočeničke objekte, zatim oružanog napada na muslimanska sela, u kojim napadima je došlo do pogibije određenog broja civilnog bošnjačkog stanovništva, kao i protjeri-vanja odnosno zatvaranja preostalih civila Bošnjaka, do paljenja kuća i drugih objekata po selima gdje su bili Bošnjaci, čine radnje napada na civilno bošnjačko stanovništvo općine Kalinovik. S obzirom da je ovaj napad od strana srpskih oružanih snaga vršen u isto vrijeme i na širem području, a da su u Kalinoviku pripadnici vojske, policije kao i paravojnih jedinica vršili hapšenja i zatvaranja, te progon, ubijanja, silo-vanja i druge nečovječne radnje kako prema civilnom bošnjačkom stanovništvu u Kalinoviku tako i pre-ma civilima bošnjačke nacionalnosti koji su bježeći od ovih napada došla sa teritorije susjednih općina na teritoriju opštine Kalinovik, po mišljenju Suda isti napad je bio široko rasprostranjen. Nadalje po ocjeni vijeća, napad na civilno stanovništvoje imao i karakter sistematičnosti i isti se provodio po određenom


Nermin Halilagi}

menta rasprostranjenilisistematski jeste da na direktan način opredjeli opći konteks počinjenja zločina.683 Po svojoj suštini, ovaj element jeste ratio kategorizacije zlo-čina protiv čovječnosti kao međunarodnog krivičnog djela.684 Uloga odnosno funk-cija sintagme rasprostranjeno ili sistematsko ponašanje ogleda se u tome da opisno postavi obrise općeg konteksta, ukaže na to da je zločin protiv čovječnosti masovno djelo, da eliminiše izolovane, sporadične radnje, koje ma koliko bile brutalne nisu proizvod politike ili plana, a da ostave prostora da pojedinac može odgovarati i za samo jedan nasilan akt ukoliko se uklapa u opći kontekst.685 Prema tome funkcija ele-menta rasprostranjen ili sistematski jest da opiše karakter napada a posebno njegove razmjere.686 Zbog toga navedeni termini ne mogu opstati samostalno tako da svoj puni smisao dobijaju u sprezi sa pojmom „napad“.

Krivično djelo zločin protiv čovječnosti prema Rimskom statutu postoji onda kada je preduzeta bilo koja od radnji navedenih u članu 7. Statuta, pod uvjetom da ona predstavlja dio rasprostranjenog ili sistematskog zločina. Elementi zloči-na direktno ne tumače niti daju upustva kako razumjeti termine rasprostranjeno ili sistematično. Međutim, pojašnjenja koja su data u ovom aktu ukazuju na mješavinu pristupa i obrazloženja. Prema članu 7. stav 2 Elemenata zločina navodi se da „posl-jednja dva elementa“ opisuju kontekst u kome zločinačko ponašanje nastaje.

Statut adhoc Tribunala za Ruandu i KZ BiH kao i Rimski statut upotrebljavaju identičnu formulaciju - rasprostranjenilisistematski.

Međutim, formulacija rasprostranjen ili sistematski u Statutu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju nije navedena ali se dosljedno procjenjivala u radu ovog suda. Na taj način ovaj nedostatak Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju je prevaziđen. To je vidljivo iz stava Pretresnog vijeća u predmetu Limajgdje se kaže: „Da bi se okvalifikovala kao zločini protiv čovečnosti, djela optuženog moraju biti dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmerenog protiv bilo kojeg civil-nog stanovništva“.687 Iz navedenog stava proizilazi da krivično djelo zločin protiv čovječnosti može biti sistematičan ili počinjen (jedan ne isključuje drugi) u širokim razmjerima “zbog kumulativnog efekta niza nečovječnih djela ili zbog jedinstvenog

planu. Naime iz izvedenih dokaza jasno proizilazi da je napad na svim područjima, kao i u samoj opštini Kalinovik izvođen na sličan način, ako ne i identičan. Isti se manifestvovao u oružanom napadu na naselja u kojima je živio bošnjački živalj, koja mjesta su gađana pješadijskim i artiljerijskim oružjem, da bi po-tom došlo do ubijanja i progona civila iz tih naselja i njihovog lišavanja slobode i zatvaranja u zatočeničke objekte, zatim u smišljenom zatvoranju ostalih lica bošnjačke nacionalnosti iz Kalinovika, Gacka, Foče i Nevesinja u više zatočeničkih objekata koji su posebno formirani za tu namjenu, a iz zatočeničkog objekta u policijskoj stanici neki zatvorenici ( FWS-130) su ostali sve do marta mjeseca 1993. godine. Pri tome naročito je uočljiva prostorna i vremenska povezanost napada na pojedina naselja i bošnjačko stanovništvo. Imajući u vidu sve navedeno vijeće smatra da je nesporno utvrđeno da je u inkriminisanom vremenskom periodu, tj. od maja mjeseca 1992.godine do marta mjeseca 1993 godine na području općine Kalinovik postojao široki i sistematičan napad Vojske Republike Srpske (VRS), paravojniih i policijskih jedinica na civilno bošnjačko stanovništvo.” - Presuda Sud-a BiH u predmetu Bundalo Ratko i Zeljaja Neđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. 56-61.

683 Ntoubandi,F.; Amnesty for Crimes Against Humanity under International Law, Martiunus Nijhoff Publi-shers, 2007., str. 53 - 55.

684 ŠurlanT.; op. cit., str. 247.685 Ibid. str. 266.686 „...vijeće zaključuje van svake sumnje da je u perodu od aprila do septembra 1992. godine bio u toku

rasprostranjen i sistematičan napad na civilno bošnjačko stanovništvo na području općina Višegrad i Rudo od strane srpske vojske, paravojnih srpskih formacija i policije. Napad se odvijao u mnogo oblika, počevši od osvajanja Višegrada, te okolnih sela, pa sve do sistematski počinjenih ubistava, pljačkanja, zatvaranja, raznih oblika maltretiranja i protjerivanja bošnjačkog stanovništva. Sva ova dešavanja su u konačnici rezultirala drastičnom izmjenom nacionalne strukture stanovništa, jer su sa aspekta međusob-nog omjera stanovništva, promjene koje su se dogodile u Višegradu po veličini odmah na drugom mjestu iza Srebrenice.“ – Presuda Sud-a BiH u predmetu MomirSavić, broj: X-KR-07/478, 03.07.2009. godine, str. 32.

687 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Limajidrugi, para. 181.


Nermin Halilagi}

efekta jednog jedinog djela izuzetno velikih razmjera”.688 Za postojanje ovog općeg elementa zločina protiv čovječnosti potrebno je da postoji napad u smislu vršen-ja nasilnih radnji, koje ne moraju uključivati upotrebu oružane sile i mogu podra-zumijevati bilo koji oblik zlostavljanja stanovništva,689 ali kao što smo već naveli to mora biti rasprostranjen ili sistematski napad odnosno rasprostranjena ili sistematska praksa vršenja zločina, a ne pojedinačni ili izolovani događaji.690 Kraće rečeno, samo napad u cjelini mora biti rasprostranjen ili sistematski, a ne i pojedinačna djela op-tuženog.691 Dakle, da bi postojalo krivično djelo zločin protiv čovječnosti zasebna osnovna djela ne moraju biti rasprostranjena ili sistematična (tj. ubistva ne moraju biti rasprostranjena ili sistematična prema tački optužnice za ubistvo kao zločin pro-tiv čovječnosti), ukoliko počinjena djela čine dio napada koji je rasprostranjen ili sistematski.692

Da bi smo odgovorili na pitanje šta napad čini „rasprostranjenim ili siste-matičnim“ navest ćemo neke od presuda MKSJ u kojima je obrađivana navedena formulaciju, te zauzet stav po ovom pitanju.

Stav Žalbenog vijeća u predmetu Kunarac,KovačiVuković(MKSJ) para. 1995. godine povodom ovog pitanja je: „pretresno vijeće mora, dakle, “prvo identifikovati stanovništvo koje je objekt napada, a zatim u svjetlu metoda, sredstava, resursa i re-zultata napada na to stanovništvo, ustanoviti da li je napad doista bio rasprostranjen ili sistematski. Posljedice napada po ciljano stanovništvo, broj žrtava, priroda djela, eventualno sudjelovanje zvaničnika ili predstavnika vlasti, ili bilo koji raspoznatljivi obrazac zločina mogu se uzeti u obzir kako bi se utvrdilo da li taj napad na civilno stanovništvo ispunjava jedan od uvjeta, odnosno da li je “rasprostranjen” ili “siste-matski” ili pak ispunjava oba uvjeta.“693

U predmetu BlagojevićiJokić Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju navodi:694 „Žalbeno vijeće je dalje dalo spisak faktora koji bi mogli biti uzeti u ob-zir prilikom utvrđivanja da li neki napad ispunjava uvjete “rasprostranjenosti” ili “sistematičnosti”, pri čemu taj spisak nije konačan. Radi se o sljedećim faktorima: posljedice napada po ciljno stanovništvo, broj žrtava, priroda djela, eventualno sud-jelovanje zvaničnika ili predstavnika vlasti, odnosno svaki prepoznatljivi obrazac zločina.“695

Također, u predmetu Jelisić696 (MKSJ) izražen je sličan stav prema kome posto-janje priznate politike kojoj je na meti određena zajednica, uspostavljanje paralelnih institucija kako bi se ta politika implementirala, učešće visokih političkih ili vojnih vlasti, korišćenje znatnih finansijskih, vojnih i drugih sredstava, kao i razmjer ili ponovljena, nepromijenjena i trajna priroda nasilja protiv određenog civilnog sta-novništva spadaju među faktore koji mogu ukazivati na rasprostranjenu ili sistemat-sku prirodu napada.

U obrazloženju i presudi Tadiću(MKSJ) Pretresno vijeće je konstatovalo da je sada sigurno utvrđeno da se uvjet da djela budu uperena protiv civilnog stanovništva 688 Prvostepena presudaMKSJ u predmetu Blaškić, para. 206689 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para 86 i 89; 690 Prvostepena presuda u predmetu IvankovićDamir, Sud BiH, str.10.691 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 101; Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predme-

tu Kunaracidrugi, para. 93-96; Prvostepena presuda MKSJ u predmetuBrđanin, para. 135-6.692 Modul 7, op. cit. str. 16.693 Također vidjeti Limajidrugi., (Pretresno vijeće) para. 183 (slično); Galić, (Pretresno vijeće), para. 146

(slično); Simić,TadićiZarić, (Pretresno vijeće), para. 43 (slično).694 Pretresno vijeće u predmetu BlagojevićiJokić, para. 546695 Također vidjeti Brđanin, para. 136.696 Vidjeti predmet Jelisić, Pretresno vijeće MKSJ, para. 53.


Nermin Halilagi}

može ispuniti ako se djela događaju bilo na široko rasprostranjenoj osnovi bilo na sistematski način“. Tako prema praksi MKSJ uvjet da napad mora biti rasprostran-jen ili sistematski je disjunktivan, a ne kumulativan,697 pa je prema ovom Statutu za postojanje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti dovoljno da se ispuni jedan od ova dva uvjeta koja su data alternativno.

Isto stajalište je zastupljeno i u komentaru Nacrta Kodeksa KMP: „(3) Početnom klauzulom ove definicije utvrđuju se dva opća uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se jedno od zabranjenih djela okvalifikovalo kao zločin protiv čovječnosti obuh-vaćen ovim Kodeksom. Prvi uvjet zahtjeva da je djelo “počinjeno na sistematičan način ili u velikim razmjerama”. Ovaj prvi uvjet se sastoji od dva alternativna zahtje-va... Shodno tome, djelo može predstavljati zločin protiv čovječnosti ako je ispunjen bilo koji od ova dva uvjeta.“

Komentar Nacrta Kodeksa KMP dalje objašnjava ove zahtjeve i njihovo pori-jeklo. U njemu se kaže:

„Prva alternativa zahtjeva da nečovječna djela budupočinjena na sistemats-ki način, što znači u skladu sa unaprijed zamišljenim planom ili politikom. Ost-varivanje ovog plana ili politike moglo bi da dovede do ponovljenog ili dugotrajnog počinjavanja nečovječnih djela. Suština ovog zahtjeva je da se isključi nasumično djelo koje nije počinjeno kao dio šireg plana ili politike. Nirnberški statut nije ukl-jučivao ovakav zahtjev. Pa ipak je Nirnberški sud, kada je razmatrao da li takva djela predstavljaju zločine protiv čovječnosti, naglasio da su nečovječna djela počinjena u okviru politiketerorai da su bila “u mnogim slučajevima . . . organizovana i siste-matska”. (4) Druga alternativa zahtijeva da nehumana djela budu počinjenau velik-imrazmjerama,što znači da su djela usmjerena protiv mnoštva žrtava. Ovaj zahtjev isključuje izolovano nečovječno djelo počinioca koji postupa po sopstvenoj inicija-tivi i koje je usmjereno protiv jedne jedine žrtve. Nirnberški statut nije uključivao ni ovaj drugi zahtijev. Pa ipak je Nirnberški sud, kada je razmatrao nečovječna djela kao moguće zločine protiv čovječnosti, dalje naglasio da je politika terora “svakako sprovođena u ogromnim razmjerama”. . . . Izraz “velikih razmjera” u ovom tekstu . . . dovoljno je širok da pokrije različite situacije koje uključuju mnoštvo žrtava, na primjer kao rezultat kumulativnog dejstva niza nečovječnih djela ili pojedinačnog dejstva nečovječnog djela izuzetnih razmjera.“698

Kako je ranije rečeno da bi se uopće moglo govoriti o zločinu protiv čovječnos-tu neophodno je utvrditi postojanje rasprostranjenog ili sistematskog napada. Bilo koji od ova dva uvjeta je dovoljno da se isključe izolovana ili nasumična djela. Kada je riječ o ovom uvjetu za postojanje zločina protiv čovječnosti neophodno je ukazati da su se u samoj sudskoj praksi ikristalisali sljedeći činioci, interalia, na osnovu kojih se utvrđuje da li je napad rasprostranjenilisistematski:

1. broj inkriminisanih radnji;2. priroda djela; 3. postojanje inkriminisanih obrazaca; 4. postojanje logističke podrške i resursa; 5. broj žrtava;

697 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 101; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 135; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Jelisić, para. 53; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 178; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 57; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškić, para. 544.

698 Nacrft kodeksa KMP, 94 - 95, supra


Nermin Halilagi}

6. postojanje javnih izjava vezanih za napade; 7. postojanje plana ili politike usmjerene protiv civilnog stanovništva;699 8. sredstva i metode upotrebljene u napadu; 9. predvidljivost inkriminisanih ponašanja; 10. učestvovanje političkih ili vojnih vlasti; 11. vremenski i geografski ponavljane i koordinirane vojne operacije koje su

dovele do istog rezultata; 12. promjena etničkog, vjerskog, rasnog ili političkog sastava cjelokupnog sta-

novništva; 13. uspostava novih političkih ili vojnih struktura u području; i 14. usvajanje različitih diskriminatornih procedura.700

Kao što možemo vidjeti koncept rasprostranjen ili sistematski u odredbi koja definiše krivično djelo zločin protiv čovječnosti povezani su veznikom „ili“. Ovakav način normiranja ukazuje da pojmovi imaju različito značenje. Atributi ras-prostranjen ili sistematski sa veznikom „ili“, a ne „i“ izazvali su dileme i nedoumice. Problem kumulacije ili alternacije ovih uvjeta bila je tema suprostavljenih stavova i prilikom izrade člana 7. Statuta MKS.701 Saglasnost je postignuta u vidu rješenja koje se priklonilo alternaciji.702 Po toj saglasnosti uvjet da napad bude „rasprostranjen“ ili „sistematski“ alternativan je: znači treba dokazati samo jedan od ta dva uvjeta. Stoga se zločin protiv čovječnosti može počiniti u okviru napada širokih razmjera protiv civilnog stanovništva sa velikim brojem ubijenih, ili pak u okviru redovnog i metod-ološkog nasilja ili krivičnog djela sa manjim brojem žrtava.703 Na ovaj način tj. razd-vajanje interpunkcijskim znakom „ili“ olakšalo je rad sudu, te u postuku dokazivanja može biti od koristi.704 Navedeni stav su potvrdila Pretresna vijeća I i II MKSJ-a i MKSR-a u predmetima Mrkšić,RadićiŠljivančanina,705 Tadić,706 Akayesu707 iKayish-emaiRuzindana.708 Izvještaj Generalnog sekretara,709 Statut stalnog Međunarodnog

699 Prema ranijoj praksi MKSR, sistematski napad obuhvatao je djela počinjena u skladu sa politikom ili planom; Žalbeno vijeće je ovo je kasnije odbacilo. LaurentSemanza, Predmet br. ICTR-97-20-A, Presuda Žalbenog vijeća, 20.05.2005., para. 268-269; Kunaracidrugi, Presuda žalbenog vijeća MKSJ para. 98 (postojanje politike ili plana može biti dokaz u svijetlu elemenata krivičnih djela, ali isto nije zaseban pravni elemenat).

700 Presuda žalbenog vijeća MKSR u predmetu Semanza, para. 268-269; Presuda žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 98; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Galić, para. 147; Prvoste-pena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 137; GoranJelisić, Predmet br. IT-95-10T, Prvostepena presuda, 14 decembar 1999, para. 53.

701 Veliki dio poslanstva na konferenciji na kojoj je dovršavan Statut zalagao se da rasprostranjenost i siste-matski budu povezani sa veznikom “I” jer se na taj način izbjeglo suviše širenje domašaja zločina protiv čovječnosti. Više o tome Robinson,D.; Crimes Against Humanity: Reflections on State Sovereignity, Legal Precision and The Dictates of The Public Conscience, objavljeno u Schabas,A.,Latanci,F.; Essays on The Rome Statute of The Interantional Criminal Court, II Sirente, Ripa Fagnano Alto, 2000, str. 153., navedeno prema Ristivojević,B.; Opšti elemenat zločina protiv čovječnosti, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Novi Sad, , br. 2., 2010., str. 236.

702 Babić,M.; op. cit., Razvoj..., str. 43. 703 Modul 7, str. 16704 Šurlan,T., op.cit., str. 265.705 Pregled optužnice shodno pravilu 61 Pravilnika o postupku i dokazima, Prvostepena presuda MKSJ u

predmetu MiletaMrkšića,MiroslavaRadićaiVeselinaŠljivančanina, predmet br. IT-95-13-R61, 3. april 1996., para. 30.

706 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 646-647.707 Presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 579.708 Presuda MKSR u predmetu KayishemaiRuzindana, para. 123.709 Izvještaj generalnog sekretara, para. 48.


Nermin Halilagi}

krivičnog suda710 i radovi KMP-a,711 ukazuju nam da bi se nečovječna djela mogla okvalificirati kao zločin protiv čovječnosti dovoljno je da bude ispunjen jedan od uvjeta tj. da napad bude rasprostranjen ili sistematski. Također, Sud BiH konstatuje da je ova obaveza alternativna, odnosno dovoljno je dokazati da je napad bio ili ras-prostranjen ili sistematičan.712 Pogledamo li dalje praksu Suda BiH jasno uočavamo predmete MomirSavići MarkoSamardžija, u kojima su vijeća utvrdila postojanje napada koji je zadovoljavao oba ova uvjeta.713

Međutim, postoje i mišljenja mada su u manjini koja su suprotna od prethodno navedenog.714 Prema njima navedeni pojmovi imaju istovjetnost značenja. Tako po njima u krivičnopravnoj doktrini preovlađuje shvatanje prema kojem se masovnost radnji i organizovano ponašanje posmatraju kao jedinstven koncept, odnosno kao kumulativno postavljeni uvjeti, pa bi se time alternacija koja je data u st. 1 člana 172. gubila.715

O važnosti navedenih elemenata govori nam i Nacrt Kodeksa zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva Komisije za međunarodno pravo. Naime, u članu 18. Nacrta Kodeksa zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva Komisije za međun-arodno pravo716 (“Nacrt Kodeksa KMP”) zahtijeva se da djelo bude počinjeno „na sistematski način ili u velikim razmjerama“ i izričito kaže da su ovo dva alternativna zahtjeva. Isto tako, Komisija za međunarodno pravo u svom Izvještaju iz 1994. kon-statuje da „definicija zločina protiv čovječnosti obuhvata nečovječna djela vrlo oz-biljne prirode koja uključuju rasprostranjena ili sistematska kršenja usmjerena protiv civilnog stanovništva“, iako također kaže da „izrazite karakteristike takvih zločina leže u njihovoj prirodi, koja je velikih razmjera i sistematska“, te da su „pojedinačni oblici nezakonitih djela (ubistvo, porobljavanje, deportacija, mučenje, silovanje, za-tvaranje, itd.) manje bitni za definiciju faktora razmjere i smišljene politike“.717

Zločin može biti sistematski ili počinjen u širokim razmjerima zbog kumula-tivnog efekta niza nečovječnih djela ili zbog jedinstvenog efekta jednog jedinog djela izuzetno velikih razmjera.718 U međunarodnom običajnom pravu je usvojeno mišljenje da zločin protiv čovječnosti ne može biti izolirano i sporadično kršenje osnovnih principa humanosti i čovječnosti. Preciznije rečeno potrebno je da je po-jedinačni zločin slučaj ponavljanja sličnih zločina ili da bude dio veze takvih zlo-čina (sveobuhvatna praksa) ili da bude manifestacija politike ili plana zacrtanog ili inspiriranog od strane državnih organa, ili od strane rukovodećih državnika jedne organizacije koja de factopodsjeća na državu, ili od strane organizirane političke grupe (sistematska praksa).719 Na osnovu prethodno navedenog stajališta naprimjer

710 Član 7(1) Statuta stalnog Međunarodnog krivičnog suda.711 Cf.Izvještaj KMP-a iz 1996., str. 115-116: “Uvodna definicija [zločina protiv čovječnosti] [...] ukazuje

na to da moraju biti ispunjena dva uvjeta da bi se jedno od nabrojanih djela [...] moglo okvalificirati kao zločin protiv čovječnosti u smislu ovog zakona. Prvi je uslov taj da djelo mora biti “širokih razmjera ili počinjeno na sistematski način”. Taj prvi uslov dat je kao alternativa [...] djelo može predstavljati zločin protiv čovječnosti ako je konstatirano postojanje jednog ili drugog od ova dva kriterija.” (naglasak dodan)

712 Vidjetinpr.Savić, Prvostepena presuda Suda BiH, str. 30; Samardžija, Drugostepena presuda Suda BiH, str. 14.

713 Ibid.714 Prema Bassiouniju pojmovi „rasprostranjen“ i „sistematičan“ imaju dvije zajedničke svrhe odnosno dva

značenja. Prva svrha jest isključivanje pojedinačnih akata iz okvira zločina protiv čovječnosti, a druga je da oslika postojanje „državne ili politike neke druge organizacije“ da se vrše zločini protiv čovječnosti kao element bića krivičnog djela. Više o tome Bassiouni, M.,C.,op. cit., Crimes...,

715 Ibid.716 Nacrt Kodeksa KMP717 ReportoftheI.L.C.ontheWorkofitsForty-ninthSession (Izvještaj KMP o radu 49. zasjedanja) (1994)

G.A.O.R., 49th sess., Supp. No. 10, U.N. Doc. A/49/10, p. 76, naknadno podvučeno.718 Vidjeti predmet KordićiČerkez, Pretresno vijeće MKSJ, para. 179. 719 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 64.


Nermin Halilagi}

ubistvo, istebljenje, tortura, silovanje ili ostale nehumane radnje, dosežu pojam zlo-čina protiv čovječnosti samo ukoliko predstavljaju dio jedne cjelovite prakse.720

U sudskoj praksi se naglašava da rasprostranjen ili sistematski mora biti napad, a ne i pojedinačna radnja optuženog.721 Dovoljno je da djela optuženog budu dio tog napada da bi se - ako su svi ostali uvjeti ispunjeni - jedno djelo ili relativno ograničen broj djela optuženog mogli okvalifikovati kao zločin protiv čovječnosti, osim ako ta djela nisu izolovana ili nasumična.722 Prema tome, napad nije definisan samo objek-tom (civilno stanovništvo) nego i jačinom (rasprostranjenost napada) ili njegovom sistematičnošću (sistematska priroda napada). Važno je također istaći da pojedinač-na djela ako se mogu povezati sa rasprostranjenim ili sistematskim napadom, se mogu kvalifikovati kao djela protiv čovječnosti. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u nekoliko presuda zauzeo stav povodom tog pitanja. U praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju ovo pitanje je definisano na sljedeći način:

Stav Žalbenog vijeća u predmetu Deronjić,723 para. 109: „...djela nekog op-tuženog, da bi predstavljala zločin protiv čovječnosti, moraju biti dio rasprostran-jenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva. Međutim, ovaj uvjet se odnosi jedino na napad, a ne na pojedinačna djela optuženog.“

Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Simić,Tadić,iZarić,724 para. 43: „Uv-jet je da jedino napad, a ne i pojedinačna djela optuženog, mora biti rasprostranjen ili sistematski. Ukoliko su djela pojedinca u dovoljnoj mjeri povezana s rasprostran-jenim ili sistematskim napadom, i ukoliko se ne utvrdi da su nasumična ili izolo-vana, moguće je zaključiti da određeno pojedinačno djelo predstavlja zločin protiv čovječnosti.“

Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez,para. 178: „...jedno izolovano djelo nekog počinioca može predstavljati zločin protiv čovječnosti ako je povezano sa rasprostranjenim ili sistematskim napadom.“

Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi,725 para. 550: „pod određenim okolnostima, pojedinačno djelo sačinjavaće zločin protiv čovječnosti ako 720 Ibid. str. 442.721 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 98; presuda Žalbenog vijeća MKSJ u

predmetu Blaškić,para. 101; presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 94.722 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 96.723 Prvobitna optužnica protiv Miroslava Deronjića potvrđena je 4. jula 2002. zajedno s nalogom za njegovo

hapšenje. Miroslava Deronjića su uhapsile multinacionalne Stabilizacijske snage (SFOR) ubrzo nakon što je podignuta Optužnica, a zatim je odmah prebačen u Hag kako bi mu se sudilo po optužbama koje je protiv njega podigao Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju.

724 BlagojeSimićje bio optužen na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međun-arodnog suda) za:

• Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; deportacije; (zločin protiv čovječnosti, član 5), • protivzakonite deportacije ili premještanja; (teška kršenja Ženevskih konvencija, član 2) MiroslavTadić je bio optužen na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međun-

arodnog suda) za: • Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; deportacije; (zločin protiv čovječnosti, član 5), • protivzakonite deportacije ili premještanja; (teška kršenja Ženevskih konvencija, član 2) SimoZarić je bio optužen na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1) Statuta Međunarod-

nog suda) za: • Progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi; deportacije; (zločin protiv čovječnosti, član 5), • protivzakonite deportacije ili premještanja; (teška kršenja Ženevskih konvencija, član 2)725 ZoranKupreškić,MirjanKupreškić,VlatkoKupreškić,DragoJosipović,VladimirŠantićiDraganPapić

prvobitno su optuženi zajedno sa Stipom AlilovićemiMarinkomKatavom, u optužnici koja je potvrđena 10. novembra 1995., a objelodanjena 26. juna 1996. Optuženi. s izuzetkom VlatkaKupreškića, predali su se 6. oktobra 1997. Dana 8. oktobra 1997., pojavili su se pred Pretresnim vijećem I i izjasnili da nisu krivi. VlatkoKupreškić je uhapšen 18. decembra 1997. i prvi put je stupio pred Pretresno vijeće II 16. januara


Nermin Halilagi}

se dogodilo unutar traženog konteksta. Međutim, jedno izoliranodjelo, npr. zvjerst-vo koje se nije dogodilo unutar takvog konteksta, to ne može biti.“

Važno je također još istaći da sa aspekta pojma rasprostranjenosti ili siste-matičnosti prvo se mora identifikovati stanovništvo koje je objekat napada i onda u svjetlu metoda, resursa, sredstava i rezultata napada na to stanovništvo ustanoviti da li napad ispunjava uvjet da je bio rasprostranjen ili sistematski.

Analizirajući element rasprostranjen ili sistematičan možemo zaključiti da se termin „rasprostranjen“ odnosi na veći broj žrtava, dok se termin „sistematičan“ odnosi na postojanje plana, politike tj. sistema po kojima se zločini obavljaju.

4.2.1.2.1.RasprostranjennapadIzraz rasprostranjen opisuje karakter napada, a posebno njegove razmjere.726

Nečovječna djela moraju biti širokihrazmjera, odnosno moraju biti usmjerena pro-tiv velikog broja žrtava.727 Ne postoji definiran broj žrtava na osnovu kojeg se napad može okarakterizirati kao rasprostranjen.728 Tako nam riječi „širok odnosno raspros-tranjen“ ukazuju na to da se radi o napadu velikih razmjera, odnosno da riječ o napa-du koji je po svojoj prirodi opsežan i usmjeren protiv velikog broja lica.729

U samoj praksi kada se govori o konceptu „rasprostranjen“ navest ćemo zak-ljučak Apelacionog vijeće Suda BiH. Naime, Apelaciono vijeće u predmetu protiv MarkaSamardžijezaključilo je da se koncept „rasprostranjenog“ može definirati kao „masovna, česta akcija velikih razmjera sprovedena kolektivno sa znatnom oz-biljnošću uperena protiv mnoštva žrtava”.730 To isključuje jedno izolirano nečovječno djelo čiji bi učinilac djelovao na vlastitu incijativu i koje bi bilo usmjereno protiv jedne jedine žrtve.731

Kada je riječ o terminu „rasprostranjen“ slične zaključke nalazimo i u praksi MKSR. Shodno tome u Prvostepenoj presudi Akajesuu kao i drugim presudima pred MKSR,732 koncept „rasprostranjenog“ je definisan kao masovna, frekventna, česta

1998.; po svim tačkama optužnice izjasnio se da nije kriv. Tužilaštvo je podnijelo zahtjev za povlačenje optužnice protiv Marinka Katave. Pretresno vijeće II je odobrilo zahtjev 19. decembra 1997. na temelju toga što nije bilo dovoljno dokaza protiv optuženog da bi se opravdalo njegovo daljnje gonjenje. Nakon smrti Stipe Alilovića, Vijeće je 23. decembra 1997. Tužilaštvu dalo dopuštenje da povuče optužnicu pro-tiv njega. Dana 9. februara 1998., podnesena je izmijenjena optužnica. U izmijenjenoj optužnici prijašnje optužbe za teška kršenja Ženevskih konvencija zamijenjene su optužbama za zločine protiv čovječnosti (progoni, ubistvo i druga nečovječna djela), a optužbe za kršenja zakona i običaja ratovanja promijenjene su tako da su navedene optužbe za ubistvo i okrutno postupanje.

726 „... vijeće je zaključilo da je u periodu između maja 1992.godine i septembra 1992.godine, izvršen širok napad na stanovništvo opštine Foča, a koji napad su izvršile vojne i policijske snage bosanskih Srba kao i paravojne formacije. Da je napad bio širok, odnosno rasprostranjen, vijeće zaključuje iz činjenica kojim je utvrđeno da je napad izvršen na stanovništvo i imovinu kako u samom gradu, tako i u okolnim selima kao što je selo Paunci, Pilipovići, Ustikolina, Mješaja i Trošanj ali i udaljenim selima kao što su Miljevina, Jeleč. Ovo nesumnjivo ukazuje na činjenicu da je napad bio opsežan, a neosporno je da je napad za posljedicu imao veliki broj žrtava i uništenje imovine velikih razmjera.“ - Presuda Pretresnog vijeća Sud-a BiH u predmetu TripkovićNovica, broj: S1 1 K 002418 10 Krl, 07.06.2011.godine, para. 49.

727 Vidjeti predmet Blaškić, Presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 206. 728 Modul 7, op. cit., str. 11.729 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić,para. 648; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu

Kunaracidrugi, para. 94; presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić,para. 101.730 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 10 (str. 10 BHS), poziva se na Akayesu, Prvostepena presuda para.

580; Vidjeti i Savić, Prvostepena presuda, str. 30 (str. 28 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).

731 Vidjeti predmet Blaškić,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 206732 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Rutaganda, para. 67 - 69; Prvostepena presuda MKSR u pred-

metu Musema, para.204.


Nermin Halilagi}

akcija velikih razmjera sprovedena kolektivno sa znatnom ozbiljnošću i uperena protiv mnoštva žrtava. 733

Isti stav je zastupljen i u praksi MKSJ. U nastavku ćemo navesti nekoliko pre-suda navedenog Tribunala koje nam to potvrđuju:

Pretreseno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu KordićiČerkez je konstatovalo da: „Zločin može biti rasprostranjen ili počinjen u širokim razmjerima “zbog kumulativnog efekta niza nečovječnih djela ili zbog jedinstvenog efekta jed-nog jedinog djela izuzetno velikih razmjera”.734

Također, isti stav je zauzelo i Žalbeno vijeće u istom predmetu KordićiČerkez,para. 94: „U vezi s rasprostranjenim ili sistematskim karakterom napada, Žalbeno vijeće primjećuje da se u sudskoj praksi Međunarodnog suda formulacija “raspros-tranjeno” odnosi na velike razmjere napada i broj osoba koje su mu predmet..“.735

Tribunal za bivšu Jugoslaviju u predmetu Limajidrugi, Pretresno vijeće, para. 183 nadalje precizira da se: „Riječ “rasprostranjen” odnosi se na široke razmjere napada i broj žrtava..“.

Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Blagojević i Jokić, para. 545 stalo je na stanovištu da: „Pojam “rasprostranjeni” odnosi se na širinu razmjera napada i broj žrtava. Zločin može biti rasprostranjen zbog “kumulativnog dejstva niza nehumanih djela ili pojedinačnog dejstva nekog nehumanog djela vanrednih razmjera”.736

Pretresno vijeće MKSJ u predmetu NaletelićiMartinović je imalo isti stav kao što je naveden u prethodnim presudama: „Element “rasprostranjenosti” odnosi se na opsežnost napada i na broj žrtava“.737

Na osnovu navedene sudske prakse vezane za koncept „rasprostranjen“ zakl-jučujemo da se u kontekstu zločina protiv čovječnosti navedeni koncept odnosi na masivan, čest, velikih proporcija, izveden kolektivno, usmjeren protiv više žrtava. Na osnovu navedenog zaključka rasprostranjen, napad treba shvatiti kao napad protiv velikog broja žrtava na jednom širem području i koji se vrši u određenom vremenskom periodu, i koji traje jedno izvjesno vrijeme.738 Međutim pošto napad predstavlja niz radnji on može trajati i duži vremenski period, više mjeseci i duže.739 Koliko rasprostranjen napad mora biti da bi postojalo krivično djelo zločin protiv čovječnosti zavisi od nekoliko uvjeta. Ti uvjeti su:

1. brojnost stanovništva koje je objekat napada, 2. veličina područja na kojem stanovništvo živi,3. broj žrtava,4. težina zločina i posljedica koja proizlaze iz napada,5. korištenje znatnih finasijskih, vojnih i drugih sredstava.740

733 Presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 579.734 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 179.735 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 101 (isto).736 Također vidjeti Brđanin, (Pretresno vijeće), para. 135 (slično); Galić, (Pretresno vijeće), para. 146 (slič-

no); Simić,Tadić,iŽarić, (Pretresno vijeće), para. 43 (slično); Stakić, (Pretresno vijeće), para. 625 (isto).737 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu NaletilićiMartinović, para. 236.738 Vidi i Lazarević,Lj.; Krivično pravo - posebni dio, Beograd, 2000., str. 329.739 U predmetu BlagojeSimić i drugi, napad u okviru kojeg su počinjeni zločini progona protiv bosanskih

Hrvata i Muslimana je trajao od aprila 1992. do kraja decembra 1993. godine. – Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu BlagojeSimić i drugi , para. 708.

740 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ od 14. decembra 1999. u predmetu Jelisić, para. 53.


Nermin Halilagi}

Važno je također istaći stav Pretresnog vijeća Suda BiH u predmetu Mejakićkoje je zaključilo da se kao faktori široko rasprostranjenog karaktera napada imaju uzeti u obzir posljedice napada po ciljano stanovništvo, broj žrtava, priroda djela i kumulativni efekti niza nečovječnih djela ili jedinstveni efekat jednog djela velikih razmjera.741

Kolika je važnost elementa „rasprostranjen“ možda nam najbolje pokazuje slučaj Lučić pred Sudom BiH.742 Naime, Apelaciono vijeće Suda BiH u predmetu Lučićidr. 743 kome je optužbom stavljeno na teret počinjenje krivičnog djela iz člana 172. stav 1. tačka f) KZ BiH je po okonačanju ponovnog postupka donijelo os-lobađajuću presudu pošto je utvrdilo da Tužilaštvo BiH nije izvan razumne sumnje dokazalo postojanje rasprostranjenog i razumnog napada izvršenog od strane postro-jbi Hrvatskog vijeća odbrane na općini Kreševo, već šta više, da je Armija Republike BiH bila ta koja je napala Kreševo, pa kako nije bio ispunjen taj prvi, opći elemenat djela, vijeće nije imalo potrebu da detaljnije ulazi u razmatranje dokazanosti djela u osnovi zločina.

4.2.1.2.2.SistematskinapadKada govorimo o sistematskoj prirodi zločina protiv čovječnosti neophodno je

ukazati da je ta osobenost neophodan sastavni dio objektivnog elementa bića zločina protiv čovječnosti. Navedeni zaključak proizilazi već iz prvih odredaba kojima je utvrđen spisak radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti. Ove odredbe iako implic-itno navode da kako bi se radilo o napadu na čovječanstvo kršenje mora biti krajnje teško i ne smije predstavljati sporadičan događaj, nego mora biti dio dogovorenog obrasca zločinačkog ponašanja. Prema Kasezu precedetno pravo koje je tome usl-jedilo doslovno je stajalo na stanovništvu da je to glavna karakteristika zločina pro-tiv čovječnosti.744

U samoj sudskoj praksi kada se govori o konceptu „sistematski“ on nam uka-zuje na to da je napad po svojoj prirodi organizovan, i na malu vjerovatnoću da se desio slučajno. 745 S obzirom na to možemo reći da radi o „obrascu ili metodološ-kom planu“746 koji je „detaljno organiziran i koji prati ustaljeni obrazac“.747 Navedeni obrasci zločina - to jest redovito ponavljanje, koje nije slučajno, sličnog kriminalnog ponašanja - uobičajeni su izraz takvog sistematskog događanja.748 Dokaz o tome da je napad organizovan odnosno dokaz o postojanju plana ili politike koji su doveli do

741 Presuda Prvostepenog vijeća Suda BiH u predmetu protiv Željka Mejakića, (X-KR- 06/2009 od 30.05.2008 godine), para. 206;

742 Presuda Suda BiH predmetu optuženog KrešoLučić, broj X-KRŽ-06/298 od 16.12.2008. god.743 Sud je optužnicu potvrdio 26. oktobra 2006. godine. Sud je 19. septembra 2007. godine izrekao prvoste-

penu presudu kojom je optuženi oglašen krivim za krivično djelo zločina protiv čovječnosti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest godina. Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine je 3. aprila 2008. godine donijelo rješenje kojim se prvostepena presuda ukida i određuje pretres pred vijećem Apelacionog odjeljenja. Pretres pred Apelacionim vijećem počeo je 16. septembra 2008. godine. Dana 16. decembra 2008. godine Apelaciono vijeće Odjela I za ratne zločine Suda donijelo je pravosnažnu presudu kojom je optuženi Krešo Lučić oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti.

744 Više o tome Kaseze, op. cit., Međunarodno..., str. 74.745 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 94; Prvostepena presuda MKSJ u pred-

metu Naletilić, para. 236; Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 101.746 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 646 i 648.747 Prvostepena presuda u predmetu Akayesu(MKSR), para. 580.748 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 94.


Nermin Halilagi}

napada relevantan je za dokazivanje zločina protiv čovječnosti,749 odnosno taj plan „ne mora nužno biti izričito deklariran niti jasno i precizno iznesen“.750

Koncept „sistematskog“ definiran je od strane Apelacionog vijeća Suda BiH kao „temeljno organizovan i redovan obrazac zasnovan na zajedničkoj politici sa znatnim javnim ili privatnim sredstvima“.751

Prvostepeno vijeće u predmetu protiv MomiraSavićakonstatiralo je da sljedeća razmatranja mogu ukazati na činjenicu da li je napad bio „sistematski“:752

1. organizirana priroda djela nasilja; 2. mala vjerovatnoća da bi do tih djela došlo nasumice;753 odnosno 3. obrasci krivičnih djela odnosno „redovito ponavljanje koje nije slučajno

sličnog kriminalnog ponašanja“.754 Pogledamo li dalje sudsku praksu sistematski karakter se može razabrati i iz

niza raznih događaja što je vidljivo u predmetu Blaškić (MKSJ).755 Naime, u navede-nom predmetu Tribunala za bivšu Jugoslaviju ističu se karakteristike sistematskog

749 Imajući u vidu opšte stanje, koje je vladalo u Vlasenici tokom inkriminisanog perioda, te uzevši u obzir činjenicu da „element sistematičnosti napada podrazumijeva organiziranost djela i malu vjerovatnoću da je do tih djela došlo nasumice“ vijeće je van razumne sumnje zaključilo, da je napad bio i sistematičan, jer je nesrpsko civilno stanovništvo opštine Vlasenica, bilo podvrgnuto utvrđenom obrascu nasilničk-og ponašanja, koji se manifestirao kroz oduzimanje lične imovine, ograničenje njihovog kretanja, pro-tivpravno odvođenje u logor, te zatvaranje i držanje u nečovječnim uslovima. Provođenje ovakve javne kampanje terora i straha, usmjerene isključivo protiv nesrpskog civilnog stanovništva opštine Vlasenica, samo dodatno ukazuje na postojanje višeg stepena organiziranosti, odnosno sistematičnosti u realizaciji samog napada, čime se očigledno nastojalo stvoriti neprijateljsko i nepodnošljivo okruženje, potpuno neuslovno za ostanak muslimanskog stanovništva u općini Vlasenica. Stoga, na temelju iznesenog, vijeće je van razumne sumnje utvrdilo postojanje širokog i sistematičnog napada na području opštine Vlasenica, čime je ispunjen prvi opći element krivičnog djela Zločini protiv čovječnosti iz člana 172. KZ BiH. - Presuda Suda BiH predmetu optuženog BastahPredrag,zv.„Dragan“, Broj: X-KR-05/122, 04.02.2010. godine, str. 33.

750 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 99.751 Savić, Prvostepena presuda, str. 38 (str. 34 BHS) poziva se na Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str.

45; također poziva se na Kunaracidrugi, Presuda Želbenog vijeća MKSJ para. 88; Kupreškićidrugi, Predmet br. IT-95-16-T, Prvostepena presuda MKSJ, 14.1.2000., para. 517 i Kupreškićidrugi, Predmet MKSJ br. IT-95-16-T, „Odluka o dokazu dobrog karaktera optuženog i odbrana po načelu Tu Quoque“, 17.2.1999., str. 3 - 4.

752 Sud je optužnicu potvrdio 10. marta 2008. godine. Na ročištu održanom 19. marta 2008. godine optuženi se izjasnio da nije kriv. Glavni pretres u predmetu Momir Savić počeo je 12. augusta 2008. godine. Sud je 3. jula 2009. godine, izrekao prvostepenu presudu kojom je optužni Momir Savić oglašen krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti. S tim u vezi Sud ga osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 18 godina. Sjednica Apelacionog vijeća Odjela I za ratne zločine Suda, održana je 19. februara 2010. go-dine. Sud je 17. maja 2010. godine otpremio drugostepenu presudu, kojom se prvostepena presuda od 3. jula 2009. godine preinačava tako što se optuženi Momir Savić oslobađa optužbe da je počinio krivično djelo iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkom g) KZ BiH. Prvostepena presuda preinačava se i u odluci o krivičnopravnoj sankciji tako što se optuženi Savić osuđuje na kaznu zatvora zbog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka h) u vezi sa tačkama a), d), e), f) i) i k) KZ BiH, u trajanju od 17 godina.

753 Savić,Prvostepena presuda, str. 31 (str. 28 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).754 Savić, Prvostepena presuda, str. 28. poziva se na Kunaracidrugi, Prvostepena presuda para 429; Vidjeti

iSamardžija, Drugostepena presuda, str. 10 poziva se na Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća para. 94.

755 Tihomir Blaškić prvobitno je optužen u optužnici koja je potvrđena 10. oktombra 1995., zajedno s pet drugih suoptuženika: Darijem Kordićem, Marijem Čerkezom, Zlatkom Aleksovskim, Ivanom Šantićem i Perom Skopljakom. Nakon što se 1. aprila 1996. dobrovoljno predao, Tihomir Blaškić je odmah prebačen na Međunarodni sud. Dana 3. aprila 1996. očitovao se da nije kriv ni po jednoj od 13 tačaka prvobitne optužnice.

S obzirom na to da su drugi suoptuženici još bili u bijegu, te kako bi postupak mogao napredovati, optuž-ba je podnijela zahtjev da se optužnica protiv Blaškića razdvoji od optužnice protiv ostalih. Optužnici je dodano još šest tačaka kako bi se primjerenije iznijele optužbe o njegovom navodnom ponašanju. Prva izmijenjena optužnica podignuta je 22. septembra 1996., a 4. oktombra 1996. TihomirBlaškić očitovao se da nije kriv ni po jednoj tački nove optužnice.


Nermin Halilagi}

napada. Pretresno vijeće u predmetu Blaškić (MKSJ) zauzelo je stav da se „siste-matski“ odnosi na četiri elementa koji se u formuliraju na sljedeći način:756

1. postojanje političkog cilja, odnosno plana u skladu s kojim se izvodi na-pad ili ideologije u širem smislu riječi, koji ima za cilj uništenje, progon ili slabljenje određene zajednice;757

2. počinjenje krivičnog djela širih razmjera protiv grupe civila i opetovano i stalno činjenje međusobno povezanih nečovječnih djela;758

3. priprema i korištenje znatnih javnih ili privatnih resursa, vojnih ili nekih drugih te,759

4. umiješanost visokih političkih i/ili vojnih vlasti u definiranje i formulira-nje osmišljenog plana.

Pogledamo li dalje praksu MKSJ jasno uočavamo da je koncept „sistematski“ definiran na isti način:

Žalbeno vijeće MKSJ je u predmetu KordićiČerkez,decembar 17, 2004, para. 94 zaključilo: „..formulacija sistematski odnosi se na organizovani karakter djela nasilja i malu vjerovatnoću da su ona počinjena nasumično. Obrasci zločina – to jest redovito ponavljanje, koje nije slučajno, sličnog kažnjivog ponašanja – uobičajeni su izraz takvog sistematskog događaja.“760

Pretresno vijeće MKSJ je u predmetu BlagojevićiJokić, januar 17, 2005, para. 545 zauzelo stav da: „Pojam “sistematski” odnosi se na “organizovanu prirodu djela nasilja i na malu vjerojatnost da je do tih djela došlo nasumce”, i uobičajeni izraz takvog sistematskog događanja jesu obrasci zločina - to jest redovitog ponavljanja koje nije slučajno - sličnog kažnjivog ponašanja.“

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je i u predmetu Brđanin,761 (Pretresno vijeće), para. 135 zauzelo sličan pristup, sa istim zaključcima kao i prethodno navedene pre-

756 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 203.757 Plan ili politika uzima se kao osnov za definiciju elementa “sistematičnosti” u sudskoj praksi Međunarod-

nog suda, u presudi Pretresnog vijeća u predmetu Tadić (para. 648), kao i u sudskoj praksi MKSR-a, u presudama u predmetu Akayesu(para. 580) i u predmetu KayishemaiRuzindana (para.123). U predmetu TužilacprotivMentena, Vrhovni sud Holandije pozvao se na uvjet “sistematski” govoreći o politici koja je svjesno usmjerena protiv neke grupe osoba (75, InternationalLawReports (u daljem tekstu: ILR), 1987., str. 362 - 363): “Koncept zločina protiv čovječnosti zahtijeva također – mada to nije tako jasno izraženo u definiciji koja je gore citirana [član 6-c Statuta Nirnberškog tribunala] – da se dotični zločini uklapaju u režim terora ili su povezani sa smišljenom politikom usmjerenom protiv određenih grupa osoba.”

758 Prema izvještaju KMP-a o radu 48. sjednice, termin “sistematski” označava “primjenuunaprijedsmišl-jenogplanailipolitike,čijesprovođenjesesastojiuopetovanomilistalnomčinjenjunečovječnihdjela” (naglasak dodan). (Izvještaj KMP-a o radu 48. sjednice, 6. Maja - 26. jula 1996., supplément no 10 (A/51/10) (u daljem tekstu: Izvještaj KMP-a iz 1996.), str. 115.) Ova definicija se uklapa u prethodne radove KMP-a, a naročito radove sa 43. sjednice, gdje se u članu 21 inkriminiraju “sistematskailiras-prostranjenakršenjaljudskihprava” i precizira se da se sistematski karakter odnosi na “ustaljenupraksuiliosmišljeniplandasepočinekršenja [ljudskih prava].” (naglasak dodan) (Izvještaj KMP-a iz 1991., str. 289 - 290).

759 U presudi u predmetu Akayesu, sudije su se pri utvrđivanju sistematskog karaktera oslonili na usklađenu politiku i na korištenje “znatnih javnih ili privatnih sredstava” (para. 580).

760 Također vidjeti Blaškić, (Žalbeno vijeće), juli 29, 2004, para. 101 (isto);Limajidrugi, (Pretresno vijeće), novembar 30, 2005, para. 183 (isto); Simić,Tadić,iZarić, (Pretresno vijeće), oktobar 17, 2003, para. 43 (isto); Stakić, (Pretresno vijeće), Juli 31, 2003, para. 625 (isto); NaletićiMartinović, (Pretresno vijeće), mart 31, 2003, para. 236 (slično); Kunarac,Kovač,iVoković, (Žalbeno vijeće), juni 12, 2002 (slično);

761 U prvobitnoj optužnici protiv RadoslavaBrđanina iMomiraTalića, obojica su bili optuženi na osn-ovu individualne odgovornosti i odgovornosti nadređenog u vezi sa progonom bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata u Autonomnoj regiji Krajina (ARK) između aprila i decembra 1992. Izmijenjena optužnica, potvrđena 16. decembra 1999. sadrži dodatne tačke. Oba optužena osporili su oblik optužnice što je rezultiralo time da su podnesene tri daljnje izmijenjene optužnice. Zbog lošeg zdravstvenog stanja


Nermin Halilagi}

sude da: „izraz “sistematski” označava organizovani karakter djela nasilja i redovno ponavljanje sličnog kažnjivog ponašanja koje nije slučajno“.

Pretresno vijeće MKSJ je u predmetu Galić, para. 146 zaključilo da: „...riječ “sistematski” odnosi na to da je napad organiziran“.

U predmetu Kunarac i drugi Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju smatralo je: „obrasci zločina - to jest redovito ponavljanje koje nije slučajno sličnog kriminalnog ponašanja - uobičajeni izraz takvog sistematskog događanja“.762

Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Naletelić i Martinović je imalo isti stav kao što je naveden u prethodnim presudama da je: „Element “sistematski” podrazumije-va organiziranost djela i malu vjerovatnoću da je do tih djela došlo nasumce“.763

Sličan pristup sa istim zaključkom je imao i Sud BiH koji je u Prvostepenoj presudi u predmetu StojanPerkovićzauzelo stav:764 “...iz priloženih dokaza jasno se uočava obrazac ponavljanja određenih događaja, poput napada na sela sa domi-nantnom bošnjačkom populacijom, zatim nasilničko ponašanje prema civilnom nes-rpskom stanovništvu koje je ubijano, odvođeno u nepoznatom pravcu, protivpravno lišeno slobode bez zakonskog osnova ili bilo kakvog obrazloženja, da bi potom bili zatvarani i držani u krajnje nehumanim uslovima, te izloženi mučenju i nečovječnom postupanju“.765

Ako nema rasprostranjenog ili sistematskog napada, nema ni ovog krivičnog djela jer napad koji je usmjeren protiv jednog domaćinstva odnosno članova jednog domaćinstva, neće imati karakter zločina protiv čovječnosti.766 Kao što smo naveli samo napad u cjelini mora biti rasprostranjen ili sistematski, a ne i djela optuženog kao pojedinca.767 Shodno tome, napad usmjeren prema jednoj osobi može se okvali-ficirati kao zločin protiv čovječnosti ako je povezan sa rasprostranjen i sistematskim napadom usmjerenim protiv civilnog stanovništva.768

4.2.1.3.Politikaili„plan“dasepočininapadRiječ „usmjeren“ ukazuje na organizovanje i planiranje napada, odnosno poli-

tiku koja stoji iza napada.769 Veoma je teško neki napad „usmjeriti“, a da tom usm-jeravanju napada ne prethodi neka misaona djelatnost na razradi smjera u kojem će

optuženog MomiraTalića, 7. oktobra 2002. je potvrđena peta izmijenjena optužnica, iz koje su uklonjene optužbe protiv Talića i koja sadrži optužbe samo protiv Radoslava Brđanina.

762 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 94.763 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu NaletilićiMartinović, para. 236. 764 Stojan Perković rođen 3. oktobra 1944. godine u mjestu Lađevina, općina Rogatica Sud je 20. aprila

2009. godine potvrdio optužnicu. Na ročištu za izjašnjenje o krivnji pred Odjelom I za ratne zločine Suda, 21. maja 2009. godine, optuženi Stojan Perković izjasnio se da nije kriv. Glavni pretres počeo je 26. juna 2009. godine. 24. decembra 2009. godine, pretresno vijeće Odjela I za ratne zločine Suda, nakon razmatranja i prihvatanja sporazuma o priznanju krivnje,izreklo je prvostepenu presudu kojom je optuže-ni Stojan Perković oglašen krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 12 godina.

765 Prvostepena presuda u predmetu StojenPerkovićSud BiH, broj X-KR-09/662 od 24.12.2009. godine, str. 9

766 Žalbeno vijeće MKSJ u Drugostepenoj presudi Tadiću zaključilo: Pretresno vijeće je tačno utvrdilo da učinioci zločina koji nisu u vezi sa rasprostranjenim ili sistematskim napadima na civilno stanovništvo ne treba goniti za zločine protiv čovječnosti.

767 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, par. 101; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđ-anin, para. 135; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 431; Drugostepena presu-da u predmetu Kunarac, para. 96.

768 Presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 178.; presuda raspravnog vijeća MKSJ od 14. januara 2000. u predmetu Kupreškić, para. 550.

769 Robinson,D.; Defining „Crimes against humanity“ at the Rome Conference, The American Journal of International Law, Vol. 93, 1999, p. 48.


Nermin Halilagi}

se napad kretati i ciljeva kojima stremi. Ovako objašnjen pojam „usmjerenosti“ ima i svoju subjektivnu stranu koja se sastoji u tome da je nemoguće „usmjeriti“ neki napad, a da se taj napad ne osmisli i ne želi.770 Napad u kontekstu ovog obilježja djela podrazumijeva vrstu ponašanja koje uključuje višestruko počinjenje krivičnog djela protiv civilnog stanovništva „koje se pripisuje ili koje je potakla politika neke države ili organizacije“. Element plana ili politike u predmetu Tadićokarakterisan je kao element koji se „tradicionalno podrazumijevao“ i koji proizlazi iz karaktera masovnosti i brutalnosti.771

Politika ili „plan“ da se počini napad odnosno krivično djelo zločin protiv čov-ječnosti možda je najteži element za tumačenje navedenog krivičnog djela. Iako je težak za tumačenje, ovaj element je neophodan. Naime, na osnovu ovog elemen-ta zločin protiv čovječnosti se razlikuje od višestruko ponovljenih krivičnih djela. Mišljenja smo da je upravo ta politika neke države ili organizacije usmjerena protiv civilnog stanovništva razlog što zločin protiv čovječnosti toliko potresa savjest čov-ječanstva i opravdava međunarodne intervencije. Politika uzdiže na stepen zločina protiv čovječnosti slučajeve organizovanog nasilja i odvaja ih od običnih višestruko ponovljenih krivičnih djela.772

Basisiouni u razmatranju zločina protiv čovječnosti daje primat državi u razma-tranju ovog krivičnog djela. Uvodeći i nedržavni faktor u pojam zločina protiv čovječnosti navedeni autor ga opredjeljuje sposobnošću da ispoljava dominaciju i kontrolu nad teritorijom i ljudima i koji sprovode takvo ponašanje koje se može okarakterisati kao politika analogna državnoj politici.773

Razmatrajući ovaj element zločina protiv čovječnosti Šabas, autor koji također obrađuje ovo krivično djelo, pored države kao primarnog učesnika odnosa uvodi i „entitet sličan državi“ (state-like entity). Međutim, ovaj element on uopće detaljno ne razmatra, već kao primjer toga navodi samo Republiku Srpsku. 774

Ovaj element zločina protiv čovječnosti je razmatran i u drugim presudama. Holandski HogeRaadu predmetu PublicProsecutorv.Menten(Javni tužilac protiv Mentena) je također zauzeo stav u vezi ovog elementa:

Pojam „zločini protiv čovječnosti“ također zahtjeva - mada ovo nije rečeno tako eksplicitno u prethodnoj definiciji [član 6(c) Nirnberškog statuta] - da spome-nuti zločini čine dio sistema zasnovanog na teroru ili predstavljaju kariku u svjesno vođenoj politici usmjerenoj protiv konkretnih grupa ljudi.775

U običajnopravnom izrazu zločina protiv čovječnosti element planilipolitika ne podrazumijeva postojanje zvanične i proklamovane politike. Shodno tome, prema međunarodnom običajnom pravu,776 postojanje plana ili politike da se izvrši napad 770 Ristivojević,B.; op. cit. str. 237.771 Presuda MKSJ u predmetu Tadić od 7. maj 1997., para. 653.772 Sunga,S.,L.; The Crimes within the Jurisdiction of the International Criminal Court ( Part II, Articles

5 - 10), European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal Justice, Vol. 6. 1998., str. 70.773 Više o tome Bassiouni,S.,M.; op. cit., International..., str. 68.774 Schabas,W.,A.; op. cit., The UN..., str. 112. 775 Vidjeti ProvisonalVerbatimRecord,11 (izjava Francuske, gdje se nabrajaju nacionalne, etničke, rasne

i vjerske osnove), 16 (izjava Sjedinjenih Država, gdje se nabrajaju nacionalne, političke, etničke, rasne, spolne i vjerske osnove) i 45 (izjava Ruske Federacije, gdje se nabrajaju nacionalne, političke, etničke, vjerske ili druge osnove).

776 „Više vijeća ovog Međunarodnog suda bavilo se pitanjem da li uvjet postojanja politike ili plana pred-stavlja jedan od elemenata definicije zločina protiv čovječnosti. Iz prakse koju je razmotrilo Žalbeno vijeće potpuno jasno proizlazi da u međunarodnom občajnom pravu takav uvjet ne postoji. Vidi, npr., član 6(c) Povelje Nirnberškog suda; Nirnberške presude,Trialof theMajorWarCriminalsbefore theInternationalMilitaryTribunal, sv. I, Nirnberg, 14. novembar 1945. - 1. oktobar 1946., posebno str. 84, 254 i 304 (Streicher) i 318 i 319 (von Schirach) (brojevi stranica odgovaraju verziji tekstova presuda na


Nermin Halilagi}

na civilno stanovništvo ili izvrše djela koja predstavljaju takav napad ne mora biti dokazano kao element optužbe za zločine protiv čovječnosti.777 U pisanim definici-jama zločina protiv čovječnosti kada je u pitanju element plan ilipolitika pristup je neujednačen iz razloga što za navedeni element treba uložiti dodatni napor za njegovo dokazivanje kao i zbog „klizavog terena“ zločinačnog poduhvata koji je Tribunal morao da konstruiše kako bi zadovoljio navedeni element.778 U kasnijem radu Tribunla za bivšu Jugoslaviju izražena je sumnja oko elementa plan ilipoli-tika. Shodno tome kada je riječ o ovom elementu zločina protiv čovječnosti prak-sa Haškog tribunala i Tribunala za Ruandu je neujednačena. Naime, u vezi s tim pitanjem, Žalbeno vijeće Haškog tribunala u predmetu Kunarac i dr. je iskazalo izvjesnu sumnju u pogledu običajnopravnog statusa elemenata plan ili politika te je zauzelo sljedeći stav:...nije nužno da napad ili djela optuženih proizlaze iz neke “politike” ili “plana”.779 U vrijeme kada se tvrdi da su izvršena rečena djela nije postojala nikakva odredba u Statutu ili u međunarodnom običajnom pravu prema kojoj bi bilo potrebno dokazati postojanje plana ili politike čiji je cilj počinjenje tih zločina. Kao što je već navedeno, konstitutivne elemente zločina protiv čovječnosti prema Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju predstavljaju činjenice da je „napad bio usmjeren protiv nekog civilnog stanovništva“ i činjenica da je taj napad bio „ras-prostranjen ili sistematski“. No, da bi se ti elementi dokazali nije nužno pokazati da su oni rezultat neke politike ili plana. Kako bi se utvrdilo da je napad bio usmjeren protiv civilnog stanovništva, te da je bio rasprostranjen ili sistematski (osobito ovo posljednje), može biti korisno pokazati da je doista postojala politika ili plan, no te je elemente moguće pokazati i na drugi način. Slijedom toga, prema Statutu MKSJ postojanje politike ili plana može biti relevantno za dokazivanje djela, no ne može se smatrati konstitutivnim elementom zločina.780 Također, stav Žalbenog vijeće MKSJ u predmetu Blaškić se slaže da plan ili politika nije pravno obilježje zločina protiv čovječnosti, mada to može biti bitno za dokazivanje da je napad bio usmjeren protiv

engleskom jeziku); član II(1)(c) Zakona br. 10 Kontrolnog savjeta; In re Albrecht, ILR 16/1949, 396; Ivan Timofeyevich Polyukhovich v The Commonwealth of Australia and Anor, (1991) 172 CLR 501; predmet FC 91/026; Attorney’ General v Adolph Eichmann, Okružni sud u Jerusalimu, krivični predmet br. 40/61; Mugesera et al. v Minister of Citizenship and Immigration, IMM-5946-98, 10. maj 2001., Savezni sud Kanade, prvostepeni sud; In re Trajkovic, Okružni sud u Gnjilanu (Kosovo, Savezna Republika Jugo-slavija), Prvostepena presuda br. 68/2000, 6. mart 2001.; Moreno v Canada (Ministarstvo zapošljavanja i useljavanja), Savezni sud Kanade, drugostepeni sud, ?1994? 1 F.C. 298, 14. septembar 1993.; Sivakumar v Canada (Ministarstvo zapošljavanja i useljavanja), Savezni sud Kanade, drugostepeni sud ?1994? 1 F.C. 433, 4. novembar 1993. Vidi također Izvještaj generalnog sekretara u skladu sa paragrafom br. 2 rezoluci-je Vijeća sigurnosti 808 (1993), S/25704, 3. maj 1993., para. 47 - 48; Godišnjak Komisije za međunarod-no pravo, 1954, sv. II, 150; Izvještaj sa 43. sjednice Komisije za međunarodno pravo, 29. april - 19. juli 1991., dodatak br. 10 (UN Doc No A/51/10), str. 93, 95 i 96. Žalbeno vijeće došlo je do istog zaključka u vezi sa zločinom genocida (drugostepena presuda u predmetu Jelisić, para. 48). Neke od odluka kojima se sugerira da postoji pravni uslov za postojanje plana ili politike očito su izašle iz okvira zakonskog teksta koji valja primijeniti (vidi, npr., Javni tužilac protiv Mentena, Vrhovni sud Nizozemske, 13. januar 1981., ponovo štampano u 75 ILR 331, 362-363). U drugim slučajevima pozivanja na neki plan ili politiku, koji se ponekad citiraju kako bi se podržao taj dodatni uvjet, zapravo se tek potcrtavaju činjenicne okolnosti nekog predmeta, a ne nameće se dodatni nezavisni konstitutivni element (vidi, npr., Supreme Court of the British Zone, OGH br. Z., sv. I, 19). I konačno, jasno je rečeno da jedna druga odluka, koju se često citiralo u prilog uvjeta ova postojanja plana ili politike, ne odražava stanje u međunarodnom običajnom pravu (vidi In re Alstötter, ILR 14/1947, 278 i 284, te komentari s tim u vezi u predmetu Ivan Timofe-yevich Polyukhovich v The Commonwealth of Australia and Anor, (1991) 172 CLR 501, str. 586 i 587.“ Navedeno prema Presudi Žalbenog vijeća u predmetu Kunarac i dr., fusnota 114.

777 Presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 120 (“plan ili politika nije pravno obilježje zločina protiv čov-ječnosti” kako prema Statutu MKSJ-a tako ni prema međunarodnom običajnom pravu); Presuda MKSJ u predmetu Kunarca i dr., para. 98. (“Suprotno onome što tvrde žalioci, nije nužno da napad ili djela optuženih proizilaze iz neke “politike” ili “plana”. U vrijeme kada se tvrdi da su izvršena rečena djela nije postojala nikakva odredba u Statutu ili u međunarodnom običajnorn pravu prema kojoj bi bilo potrebno dokazati postojanje plana i politike čiji je cilj počinjenje tih zločina.”):

778 Šurlan,T., op.cit., str. 197.779 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidr., para. 98.780 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaraci drugi, para. 98


Nermin Halilagi}

civilnog stanovništva, te da je bio rasprostranjen ili sistematski. Prvostepeno vijeće u predmetu protiv Momira Savića izrazilo je stav da u praksi MKSJ, odnosno u okviru međunarodnog običajnog prava ne postoji ništa što bi zahtijevalo da su djela optuženog podržana određenom „politikom“ ili „planom“.781

Za razliku od Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju Statut MKS zahtjeva da na-pad mora biti počinjen „na temelju ili u cilju provođenja državne politike ili politike neke organizacije da se takav napad počini“, te je neophodno da „ti državni organi odnosno ta organizacija aktivno potpomažu takav napad na civilno stanovništvo ili da na isti potiču“.782 Izričito navođenje ovog elementa u Rimskom statutu doprinijelo je njegovoj pro samostalnosti. U samoj sudskoj praksi MKS kada se govori politici stav je da nije neophodno da takva politika bude usvojena na najvišem državnom nivou; dovoljno je da takvu politiku usvoje okružni ili mjesni državni organi.783 Statut MKS je u odnosu na stariji običajnopravni koncept ovog elementa koji je bio zas-tupljen u Nirnberškom suđenju jeste da se više ne smatra samo da samo država može biti nosilac plana ili vlasti već da to može biti i druga grupacija koja de facto kontroliše određenu teritoriju i slobodno se kreće unutar nje. Shodno tome u samoj sudskoj praksi MKS povodom ovog pitanja valja spomenuti i stav vijeća u pred-metu SituacijauRepubliciKeniji. Naime, većinom glasova, jedno od predpretresnih vijeća MKS odlučilo je da nedržavne organizacije mogu u svrhe člana 7. stav 2. Rimskog statuta osmisliti i u djelo provesti određenu politiku napada na civilno sta-novništvo.784 Sljedeći elementi mogu se razmotriti kako bi se utvrdilo u pojedinačnim slučajevima da li se određena grupa može okvalificirati kao organizacija u skladu sa članom 7. stav 2.:

a. da li je grupa pod nadležnom komandom ili ima uspostavljenu hijerarhiju; b. da li ta grupa ustvari posjeduje sredstva da izvrši široko rasprostranjeni ili

sistematični napad protiv civilnog stanovništva; c. da li ta grupa kontrolira dio teritorije određene države; d. da li ta grupa ima kriminalna djela protiv civilnog stanovništva kao prven-

stvenu svrhu; e. da li ta grupa izražava eksplicitno ili implicintno namjeru da napadne civil-

no stanovništvo; i f. da li ta grupa ulazi u sastav neke veće grupe koja ispunjava neke ili sve gore

navedene kriterije.785 U KZ BiH ovaj element zločina protiv čovječnosti je na adekvatan način

označen, odnosno član 172. stav 2. tačka a) KZ BiH uključuje element „politike“. Tako u članu 172. stav 2. a) KZ BiH propisuje: „napad usmjeren bilo protiv kojeg civilnog stanovništva jest ponašanje koje uključuje višestruko činjenje djela iz stava 1. ovog člana protiv bilo kojeg civilnog stanovništva na osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se učini takav napad“. To je znači politički element zločina protiv čovječnosti koji se sastoji u tome da rasprostranjeni ili siste-matski napad mora predstavljati dio politike terora koja je organizirana i sistemats-ka. Mada postoje određeni pokušaji u nauci da se odredi pojam „politike“, mišljenja

781 Savić, Prvostepena presuda, str. 36 (str. 32 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku) poziva se na Kunaracidrugi, Prvostepena presuda para. 98.

782 Rimski statut, čl.7(2), Elementi krivičnih djela Rimskog statuta (n 85), Uvod u čl. 7.783 SituacijauRepubliciKeniji, Odluka u skladu sa članom 15. Rimskog statuta, para. 89 (fusnota 81), pozi-

va se na Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 205.784 SituacijauRepubliciKeniji, Odluka u skladu sa članom 15. Rimskog statuta, para. 92.785 Modul 7., op. cit., str. 13.


Nermin Halilagi}

smo da je on i dalje jasno neodređen. Za element „politike“ prema članu 172. stav 2. tačka a) KZ BiH se može reći da se sastoji od četiri podelementa i to:

a. postojanje politikeb. da je politika državna ili organizacionac. da se učini takav napad id. da je napad zapravo preduzet na osnovu ili u cilju te politike. Politika kao prvi podelement se ne bi trebala shvatiti kao „plan“ niti kao politika

u smislu državnih organizacija. Politika je teško odrediv pojam. 786 Politiku treba različito tumačiti od plana. Politika da se učini takav napad “zahtijeva da država ili organizacija aktivno promovišu ili ohrabruju takav napad na civilno stanovništvo“.787 U ovom kontekstu politiku bi trebalo tumačiti na način da ona predstavlja definisanje ciljeva koji zatim trebaju da se provedu kroz pojedinačno donošenje odluka na nižim nivoima.788 Apelaciono vijeće Suda BiH u predmetu protiv MarkaSamardžijezakl-jučilo je da ne postoji uvjet da ta politika mora biti formalno usvojena kao politika države, ali je navelo i to da ta politika mora biti unaprijed osmišljena.“789 Prvostepe-no vijeće u predmetu protiv MomiraSavićatakođer je zaključilo da se takva politika ne mora nužno odnositi na konkretna krivična djela, nego je potrebno da se odnosi na izvršenje napada „u općem smislu.“790 Postojanja plana ili politike manifestuje se i kroz tolerisanje počinjenja masovnih zločina.

U tumačenju ovog elementa “politike”, član 172. KZ BiH identičan je članu 7. Rimskog statuta. Stoga, Vijeće Suda BiH u predmetu MitarRaševićiSavoTodor-ovićsmatra da Rimski statut, istorijat njegove izrade i prateći Elementi bića kriv-ičnih djela predstavljaju uvjerljiv autoritet kojim su se vodili prilikom tumačenja ove odredbe.791 Tumačenje drugog podelemeta „da je politika državna ili organizaciona“, kao preduvjet postavlja definisanje pojmova „države i organizacije“. Tako je u po-gledu drugog podelementa mišljenje da je termin “država“ konkretan termin koji je direktno definisan u međunarodnom pravu,792 dok je „organizacija“ mnogo širi po-jam i višeznačniji koncept. Nije potrebno da određena organizacija bude proglašena kriminalnom prema međunarodnom ili domaćem pravu u smislu ovog podelementa. Uzimajući u obzir kompleksnost i amorfnost termina „organizacije“ ovaj podele-ment treba tumačiti slobodno te relevantno razmatranje fokusirati na sposobnost or-ganizacije kao grupe da osmisli i usvoji politiku napada na civilno stanovništvo na rasprostranjen ili sistematičan način, a ne na „formalne karakteristike i taksonomi-ju“ date organizacije.793

786 Robinson,D.; Crimes Against Humanity: Reflections on State Sovereignity, Legal Precision and The Dic-tates of The Public Conscience, objavljeno u Schabas,A.,Latanci,F.; Essays on The Rome Statute of The Interantional Criminal Court, II Sirente, Ripa Fagnano Alto, 2000, str. 153., navedeno prema Ristivojević,B.; op. cit. str. 237.

787 Elementi bića krivičnih djela iz Rimskog statuta (“Elementi bića krivičnih djela”), član 7, Uvod, (3)788 Vidjeti predmet Kujunđić, Prvostepena presuda Suda BiH, para. 199.,789 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 10 (str. 10 BHS), poziva se na Prvostepenu presudu MKSR u

predmetu Akayesu, para. 580.790 Savić, Prvostepena presuda, str. 36 (str. 33 BHS) poziva se na Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str.

40 (str. 39 BHS).791 Vidjeti predmet MitarRaševićiSavoTodorović Sud BiH, 28.02.2008. godine, broj. X-KR/06/275, str. 39.792 Savić, Prvostepena presuda Suda BiH, str. 36 793 Vidjeti predmet Kujunđić, Prvostepena presuda Suda BiH, para. 198., predmet RaševićiTodović,presuda

Pretresnog vijeća Suda BiH, str. 39., predmet Radić Drugostepena presuda Suda BiH para. 162; Savić, Prvostepena presuda Suda BiH, str. 36 (str. 33 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku). poziva se na Raševićidrugi, Prvostepena presuda str. 40 (str. 39 BHS).


Nermin Halilagi}

Politika da se učini takav napad „zahtijeva da država ili organizacija aktivno promovišu ili ohrabruju takav napad na civilno stanovništvo“.794 Da bismo shvatili treći podelement navest ćemo član 7. Rimskog statuta. Naime, članom 7. stav 2. tač-ka a) Rimskog statuta propisano je da se: „pod napadom usmjerenim protiv civilnog stanovništva“ smatra se djelovanje koje se zasniva na izvršenju više radnji preci-ziranih u stavu 1. ovog člana, a koje se preduzimaju protiv civilnog stanovništva kao takvog, pri čemu je ovakvo djelovanje proisteklo na osnovu ili povodom političkog programa države ili kakve druge organizacije koja je svojim programom podstreka-vala da se takvo djelo izvrši“. Iz citiranog člana proističe i treći podelement „politika da se učini takav napad“. Pri tome, ta politika se ne mora odnositi na konkretna krivična djela koja su nabrojana u članu koji inkriminizira zločin protiv čovječnosti kao što je slučaj sa stavom 1. člana 7. Rimskog statuta (koja su počinjena), nego je potrebno da se odnosi na izvršenje napada u općem smislu.795

Četvrti podelement zahtijeva uzročnu vezu izmedu državne politike ili poli-tike organizacije i napada koji je zapravo izvršen. Veza između „politike” i „napa-da“ podrazumjeva analiziranje pojedinačnih predmeta.796 Tako da ovaj podelement, odnosno uzročna veza između državne politike ili politike organizacije i napada koji je izvršen zahtijeva analiziranje pojedinačnog predmeta ponaosob i u vezi sa cjelok-upnošću okolnosti, uključujući karakteristike date politike i zločina izvršenih u toku napada. Naime, da bi se utvrdilo postojanje uzročne veze između „politike“ i napada, neophodno je analiziranje pojedinačnog predmeta, u svjetlu konkretnih činjenica i okolnosti ukljućujući karakteristike date politike i zločina izvršenih u toku napada. Pri tome, postojanje napada nužno ne podrazumijeva postojanje „politike“, odnos-no da li je neki napad rasprostranjen ili sistematski s jedne strane i da li je napad izvršen na osnovu ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije s druge strane, predstavlja odvojena pitanja, te ispunjenje jednog elementa ne može prosto značiti i ispunjenje drugog. Priroda svakog napada ne može biti smatrana širokom ili sistematičnom, odnosno širokom i sistematičnom, ali ukoliko se napad na civil-no stanovništvo ponavlja po određenom obrascu u svojim bitnim obilježjima, bez obzira da li su oni pojedinačno rasprostranjeni ili sistematični, ili rasprostranjeni i sistematični u određenim okolnostima, bio bi dokaz politike da se takvi napadi učine. Postojanje obrasca napada na civilno stanovništvo bez obzira da li su oni pojedinačno rasprostranjeni i sistematični u određenim okolnostima može biti dokaz politike da se takvi napadi učine (iako je za svaki napad potrebno dokazati da je širok ili sistematičan). Da bi se postojanje ove veze utvrdilo neki od faktora koji se mogu cijeniti su: udružene radnje pripadnika organizacije ili države; zasebna ali slična djela pripadnika organizacije ili države; pripremne aktivnosti prije početka napada; pripremljene aktivnosti ili koraci koji su preduzeti tokom ili na kraju napada; posto-janje političkih, ekonomskih ili drugih strateških ciljeva države ili organizacije koji se ostvaruju napadom; u slučaju nepoduzimanja radnji, znanje o napadu i namjerno nepreduzimanje radnji.797 U prvostepenoj presudi MitarRašević i SavoTodorović (Sud BiH) vijeće je zaključilo da mada svaki napad pojedinačno mora biti smatran širokim i sistematičnim,798 obrazac napada na civilno stanovništvo, bez obzira da li 794 Elementi bića krivičnih djela iz Rimskog statuta (“Elementi bića krivičnih djela”), član 7, Uvod, (3)795 Robinson,D., op. cit. Defining..., fusnota 46.Također vidjeti predmet Kujunđić, Prvostepena presuda,

para. 200., predmet RaševićiTodović, presuda Pretresnog vijeća Suda BiH, str. 39. 796 Savić, Prvostepena presuda, str. 37 (str. 33 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku);

Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 39 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom po-stupku).

797 Vidjeti predmet Kujunđić, Prvostepena presuda Suda BiH, para. 201; Drugostepena presuda Radić, para. 165., Prvostepena presuda MitarRaševićidr., Suda BiH, str. 39; Savić, Prvostepena presuda, str. 37 (str. 33 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).

798 MitarRaševićiSavoTodorović Sud BiH, 28.02.2008. godine, broj. X-KR/06/275, str. 40.


Nermin Halilagi}

su oni pojedinačno široki i sistematični, bi, u određenim okolnostima, bio dokaz politike da se takvi napadi učine.799

Smatra se da „politika izvršenja krivičnog napada“ podrazumijeva da država ili organizacija aktivno potiču ili ohrabruju takav napad protiv civilnog stanovništ-va.800 Pri tome nema razlike da li je u pitanju politika države ili je u pitanju politika neke organizacije. Ova politika ne mora biti formalizovana, nego se njeno postojanje može ustanoviti na osnovu načina na koji se krivična djela događaju. Naime, ako se djela događaju na rasprostranjenoj ili sistematskoj osnovi to pokazuje da postoji politika počinjavanja tih dijela, bilo da je formalizovana ili ne. Pri tom kao što smo već naglasili nema razlike da li je u pitanju politika države ili politika neke druge organizacije. To je veoma važno kad je u pitanju „politika neke druge organizacije“ jer je takvu politiku veoma teško prepoznati i odvojiti od bilo kojih drugih djelova te iste organizacije. Međutim, ovako shvatanje nije bilo tradicionalno. Naime, tokom suđenja nacistima u Njemačkoj kako je objasnio jedan komentator za zločine protiv čovječnosti kao zločine kolektivne prirode uvjet je državna politika “jer njihovo čin-jenje zahtijeva korišćenje državnih institucija, ljudstva i sredstava da bi se počinili konkretni zločini opisani u članu 6(c) [Nirnberškog statuta]”, ili da bi se uzdržalo od sprečavanja njihovog činjenja.801 Ovako stajalište je vezano samo za suđenja tokom Drugog svjetskog rata. Od tada se pravna nauka vezano za zločine protiv čovječnosti razvila tako da uzima u obzir snage koje iako nisu snage legitimne vlade imaju defactokontrolu nad određenom teritorijom ili su u mogućnosti da se kreću slobodno unutar nje. Taj razvoj se može vidjeti iz Nacrt Kodeksa KMP. Kodeks sadrži uvjet prema kome da bi predstavljala zločine protiv čovječnosti nabrojana djela moraju biti „podstaknuta ili upravljana od strane neke vlade ili bilo koje organizacije ili grupe“. Komentar to razjašnjava navodeći da:

Ova alternativa ima za cilj da isključi situaciju u kojoj pojedinac počini nečov-ječno djelo kad djeluje na sopstvenu inicijativu u skladu sa sopstvenim zločinačkim planom u odsustvu bilo kakvog podsticaja ili upravljanja bilo od neke vlade ili od neke grupe ili organizacije. Ova vrsta izolovanog zločinačkog ponašanja od strane jednog jedinog pojedinca ne bi predstavljala zločin protiv čovječnosti.... Podsticanje ili upravljanje od strane vlade ili bilokojeorganizacije ili grupe, koja može ali ne mora biti povezana sa vladom, čini djelo posebno krupnim i čini ga zločinom protiv čovječnosti koji se može pripisati privatnim licima ili agentima države.802

Član 172. stav 2. a) KZ BiH sadrži sljedeću definiciju: „napad usmjeren bilo protiv kojeg civilnog stanovništva jest ponašanje koje uključuje višestruko činjenje djela iz stava 1. ovog člana protiv bilo kojeg civilnog stanovništva na osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke organizacije da se učini takav napad“. Navedena definicija je ključni kriterij po kojem ovo krivično djelo dobija karak-ter međunarodnog krivičnog djela.803 Na osnovu njega zločin protiv čovječnosti je

799 MitarRašević,zvaniMićo, rođen 15. novembra 1949. godine u selu Čagošta, općina Foča. Savo Todović, rođen 11. decembra 1952. godine u selu Rijeka, općina Čelebići. Optuženi se nalaze u pritvoru u BiH, od dana njihovog transfera iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju 3. oktobra 2006. go-dine. Sud BiH je prilagođenu optužnicu prihvatio 29. decembra 2006. godine. Sudsko vijeće je 28. februara 2008. godine izreklo prvostepenu presudu kojom su Mitar Rašević i Savo Todović oglašeni krivim za krivično djelo zločin protiv čovječnosti. MitarRašević osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina i 6 (šest) mjeseci, a SavoTodović na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina i 6 (šest) mjeseci.

800 Babić,M., et al.; Savjet/Vijeće Evrope, Komentari krivičnih/kaznenih zakona u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005., str. 565.

801 Bassiouni, C.; op. cit., International..., str. 248-249.802 Nacrt Kodeksa KMP, 94, supra.803 Tomić,Z.; op. cit., Krivično..., str. 420.


Nermin Halilagi}

moguće odvojiti od višestruko ponovljenih krivičnih djela. I kada su krivična djela samo sveprisutna, odnosno kada nisu sistematska, krivična djela (napad) se vrše u skladu sa „politikom“.804 Na osnovu te politike zločin protiv čovječnosti se uzdiže i odvaja od običnih višestruko ponovljenih krivičnih djela, odnosno na ovaj način su se iz pojma zločina protiv čovječnosti nastojale isključiti situacije u kojima pojedinci počine teška krivična djela na vlastitu inicijativu i sukladno vlastitom kriminalnom planu bez upućivanja ili potpore službene politike odnosno neke skupine ili organi-zacije.805

Kada je riječ o ovom elementu zločina protiv čovječnosti da bismo shvatili kolika je njegova težina spomenut ćemo i stav vijeća u Prvostepenoj presudi Suda BiH u predmetu Kujundžić. Naime, u Prvostepenoj presudi Suda BiH u predmetu Kujundžić vijeće je nesumnjivo utvrdilo da je širok i sistematičan napad izvršen na osnovu i u cilju politike i plana SDS-a da se izvrši napad na nesrpsko stanovništvo općine Doboj i da se isto protjera sa te općine:

„203. Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je dana 12. maja 1992. godine donijela “Odluku o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercego-vini” u kojem je jasno istaknuto da su strateški ciljevi, odnosno prioriteti srpskog naroda u BiH, između ostalog i “državno razgraničenje od ostale dvije naciona-lne zajednice”. Nadalje, u “Odluci o verifikaciji proglašenih srpskih autonomnih oblasti u BiH” se, pored ostalog, verifikuje odluka o proglašenju srpske autonomne oblasti Sjeverna Bosna, sa sjedištem u Doboju, koju sačinjavaju dijelovi općina sa većinskim srpskim narodom, i to: Teslić, Doboj, Tešanj, Derventa, Bosanski Brod, Odžak, Bosanski Šamac, Modriča, Gradačac, Gračanica, Lukavac, Srebrenik, Ži-vinice, Banovići, Zavidovići, Maglaj i Orašje. U skladu sa tadašnjom politikom, stranka SDS je već 19.12.1991. godine donijela “Uputstvo o organizovanju i djelo-vanju organa srpskog naroda u BiH u vanrednim okolnostima”. Svi ovi akti su do-neseni u skladu sa postojećom politikom koju je vodila SDS a koja je bila usmjerena na “čišćenje” općine Doboj od nesrpskog stanovništva.

204. Nesporno je, prema ocjeni vijeća, da opisani obrazac ponašanja (odnosno napada) nije mogao biti proizvod pojedinca niti izolovano ponašanje pojedinaca. Naprotiv, sve navedene okolnosti jasno ukazuju da je postojalo udruženo djelovanje vojske i policije tzv. Srpske republike BiH, uključujući i paravojne formacije, da se nesrpsko stanovništvo protjera sa područja općine Doboj. Ovo djelovanje se ned-vosmisleno može posmatrati kao sprovođenje politike koja je postojala na višem nivou, a koja je jasno ispoljena u navedenim dokumentima.

205. Svi prethodno opisani događaji, kako vijeće zaključuje, bili su rezultat detaljnog planiranja, organizacije i koordinacije sa ciljem izvršenja napada na nes-rpsko civilno stanovništvo koji je uključivao višestruka počinjenja zločina. U konk-retnom slučaju, ovu organizaciju je predstavljala srpska vlast, odnosno osnovani krizni štabovi koji su preuzimali funkcije vlasti i opću upravu u općinama, djelujući kroz lokalne aktere kao što su, pored ostalog, bile i vojska i policija tzv. Srpske re-publike BiH (kasnije RS). Članovi kriznih štabova bili su vođe SDS-a, komandanti JNA u tim područjima, funkcioneri srpske milicije i komandanti srpske Teritorijalne odbrane. Logori za civile su uglavnom osnivani i vođeni ili po direktivama srpskih kriznih štabova ili u saradnji sa njima, oružanim snagama i policijom. Tokom za-točenja, zatvorenici su sistematski podvrgavani teškom zlostavljanju. Shodno na-vedenom, nesumnjivo je da je širok i sistematičan napad izvršen na osnovu i u cilju 804 Ristivojević,B.; op. cit., str. 238.805 Derenčinović,D.;op. cit., Implementacija..., str. 883.


Nermin Halilagi}

politike i plana SDS-a da se izvrši napad na nesrpsko stanovništvo općine Doboj i da se isto protjera sa te općine“.

Na kraju ćemo navesti stav Prvostepenog vijeća u predmetu protiv MomiraSav-ićagdje se kaže da iako svaki napad pojedinačno mora biti smatran rasprostranjen-im i sistematičnim, obrazac napada na civilno stanovništvo, bez obzira da li su oni pojedinačno rasprostranjeni i sistematični, bi (u određenim okolnostima) bio dokaz politike da se takvi napadi učine.806

4.2.2.RadnjaizvršenjamorabitidionapadaIz zakonskih odredbi kojima se definiše krivično djelo zločin protiv čovječnosti

vidi se da je radnja učinjenja alternativno određena i sastoji se od kompleksa različi-tih djelatnosti kojima se ovo krivično djelo može izvršiti kao što su na primjer: ubi-janje, istrebljenje, odvođenje u ropstvo, deportacija ili prisilno raseljenje stanovništ-va, zatvaranje, mučenje, silovanje. Radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti predstavlja i progon na političkoj, vjerskoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, spolnoj ili kakvoj drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva po međunarodnom pravu. Također, radnju izvršenja mogu činiti i drugi slični nehu-mani postupci kojima se namjerno prouzrokuju teške patnje ili ozbiljno ugrožava zdravlje. Sve prethodno pobrojane radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti osim istrebljenja ne moraju se počiniti protiv više žrtava kako bi isto predstavljalo zločin protiv čovječnosti.807

Da bi neko djelo bilo zločin protiv čovječnosti koje je usmjereno protiv ograničenog broja žrtava, pa čak i protiv samo jedne žrtve, ono to može biti, ukoliko isto čini dio rasprostranjenog ili sistematskog napada protiv civilnog stanovništva.808 Potrebno je naglasiti to da sve prethodne navedene djelatnosti odnosno oblici iz-vršenja zločina protiv čovječnosti također mogu same za sebe predstavljati krivično djelo. Zbog te činjenice da bi se radilo o zločinu protiv čovječnosti radnja učinitelja mora biti dio napada, tako da bi se neko osudio za krivično djelo zločin protiv čov-ječnosti, mora se dokazati da su njegove radnje bile dio rasprostranjenog ili siste-matskog napada na civilno stanovništvo.809 Shodno tome djela optuženog moraju biti „dio“ rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog sta-novništva, a ne da jednostavno vremenski ili prostorno koincidiraju s njim.810 Dak-le, mora postojati nexus između radnji optuženog i napada. Obavezna veza za koja je neophodno da bi mogli govoriti zločinu protiv čovječnosti a koju je neophodno dokazati odnosi se na:

• da je počinjenje djela, po svojoj prirodi ili posljedicama, takvo da je odgov-orno za potpomaganje efekata napada, i

806 Savić, Prvostepena presuda, str. 37 (str. 33 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 40 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom po-stupku).

807 Modul 7, op. cit., str. 14.808 FerdinandNahimana, Predmet br. ICTR-96-11A, Presuda Žalbenog vijeća MKSR, 28.11.2007, para.

924; Blaškić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 101; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 96.

809 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ od 15. jula 1999. godine u predmetu Naletilić, para. 234; presuda Ras-pravnog vijeća MKSJ od 26. februara 2001. KordićiČerkez, para. 33; presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Tadić(jul 1999), para. 248; presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi(jun 2002), para. 85.

810 Tadić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para.248, 255; Kunaracidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 417; Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 99.


Nermin Halilagi}

• da opuženi zna da postoji napad na civilno stanovništvo i da je njegovo djelo dio tog napada.811

Faktori na osnovu kojih se utvrđuje da li je krivično djelo optuženog „dio“ ras-prostranjenog ili sistemskog napada na civilno stanovništvo obuhvataju:

1. karakteristike, 2. ciljeve, 3. prirodu, 4. posljedice djela; 812

5. sličnost između djela optuženog i ostalih djela koja čine napad; 6. vrijeme i mjesto djela, i način na koji se oni odnose na napad;813 i pogotovo 7. način na koji se djela odnose na napad ili za cilj imaju provođenje neke

politike koja je osnova za napad.814 Navedeni zahtjev je vidljiv i iz člana 172. KZ BiH koji propisuje da optuženi

krivična djela moraju počiniti „u okviru širokog ili sistematičnog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva (te) znajući za takav napad”.

Kod ove neophodne veze postoji objektivni i subjektivni element što je vidljivo iz uvjeta koji se zahtjevaju da bi radnja učinioca bila dio napada. Također, navedeni uvjet se navodi i u sudskoj praksi Suda BiH. Naime, u predmetu protiv MomiraSavića, Prvostepeno vijeće navelo je da iz člana 172. KZ BiH slijedi da je kod ut-vrđivanja veze između krivičnih djela i napada potrebno razmotriti i objektivni i subjektivni element. Naime, da bi radnja učinioca bila dio napada moraju biti ispun-jena dva uvjeta:

1. optuženi zna da postoji napad na civilno stanovništvo i da je njegovo djelo dio tog napada;

2. počinjena djela po svojoj prirodi ili posljedicama objektivno predstavljaju dio napada.815

Što se tiče subjektivnog elementa, kao što smo prethotno detaljno pojasnili član 172. KZ BiH kao i član 7. Rimskog statuta propisuje da optuženi moraju postupati „kao dio napada ..., znajući za napad“. Neka pretresna vijeća Suda BiH su zaključila da postoje dva dijela subjektivne veze. U predmetu JadrankoPalija, Vijeće je nabro-jalo opće elemente zločina protiv čovječnosti koji podrazumijevaju „Da su djela optuženog bila dio napada i da je on bio svjestan da su njegova djela dio tog napada.„; Vijeće je nabrojalo da opći elementi zločina protiv čovječnosti uključuju i da je „postupanje počinioca predstavljalo dio tog napada i da je počinilac znao da njegova djela predstavljaju dio napada“.816 U Prvostepenoj presudi DraganuDamjanoviću vijeće je ovim povodom utvrdilo „svjesno sudjelovanje optuženog u napadu“.817 Međutim, Žalbeno vijeće u svojoj Drugostepenoj presudi protiv BobanaŠimšića je subjektivni element okarakterisalo samo tako da je „optuženi znao za napad“, mada 811 VidjetiMrkšić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 41.812 LaurentSemanza, Predmet br. ICTR-97-20-T, Prvostepena presuda, 15.5.2003., para. 326.813 Vidjeti, npr., Tadić, Prvostepena presuda MKSJ para. 629 – 633.814 Modul 7. Str. 14.815 Mrkšić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 41; Kunaracidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 418;

Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 99.816 U predmetu JadrankoPalija,X-KR-06/290 (Sud BiH), prvostepena presuda, 28.11.2007. godine, str. 25,

26. 817 U predmetu DraganDamjanović,X-KR-05/51 (Sud BiH), prvostepena presuda, 15.12.2006. godine, str.

17


Nermin Halilagi}

Vijeće nije zaključilo da je optuženi želio da njegove radnje budu dio tog napada.818 U predmetu MitarRaševićiiSavoTodović819 Pretresno vijeće je našlo da je nužno prema međunarodnom običajnom pravu i prema članu 172. KZ BiH da optuženi znaju za napad protiv civilnog stanovništva kao i da njihove radnje predstavljaju dio tog napada.820 Da li je zapravo optuženi znao dati kontekst i vezu može se utvrditi konstruktivno putem posrednih dokaza, uključujući:

1. položaj optuženog u civilnoj ili vojnoj hijerarhiji; 2. njegova pripadnost grupi ili organizaciji umiješanoj u izvršenje zločina; 3. razmjer nasilja; 4. njegovo prisutvo na mjestima zločina, i 5. u kojoj mjeri je o zločinima izvještavano u medijima.821

Pogledamo li predhodno navedene presude jasno uočavamo, a što je potvrdilo i Prvostepeno vijeće u predmetu MomiraSavića(Sud BiH) da su u pogledu subjek-tivnog elementa, ključne sljedeće tačke:

1. „(…) nužno je da optuženi zna za napad protiv civilnog stanovništva i da njegove radnje predstavljaju dio tog napada“.822

2. Međutim, kao što je napomenulo apelaciono vijeće u predmetu protiv Mar-kaSamardžije, „optuženi ne mora biti upoznat sa pojedinostima napada, niti mora odobravati kontekst u kojem se čine njegova djela“,823 umjesto toga, „dovoljno je da optuženi razumije opći kontekst u kojem je djelovao“.824

3. Nisu neophodni direktni dokazi da je optuženi znao za odgovarajući kon-tekst i vezu, kako je ustvrdilo Prvostepeno vijeće u predmetu protiv MomiraSavića.825

1. Isto vijeće zaključilo je da se takav dokaz može utvrditi putem posrednih dokaza kao što su:826 1. položaj optuženog u civilnoj ili vojnoj hijerarhiji; 2. njegova pripadnost grupi ili organizaciji umiješanoj u izvršenje zločina; 3. razmjer nasilja; i 4. njegovo prisustvo na mjestu zločina.

Objektivni element veze između djela i napada bi se odnosio na dovoljnu pov-ezanost djela optuženog sa napadom, odnosno potrebno je da se djela optuženog mogu u dovoljnoj mjeri odnositi na napad, tj. djelo optuženog mora biti povezano s

818 U predmetu BobanŠimšić,X-KRZ-05/04, (Sud BiH), drugostepena presuda, 7.8.2007. godine, str. 15, 19819 X-KR/06/275 (Sud BiH), prvostepena presuda 28.02.2008. godine820 Vidjeti TužilacprotivKayishemaiRuzindana, MKSR-95-1-T, presuda, 21.5.1999. para. 134. Vidjeti ta-

kođer prvostepenu presudu u predmetu TužilacprotivSemanza, para. 332. (isto); predmet TužilacprotivBagelshema, MKSR-95-1 A-T, presuda, 7.6.2001., para. 94.

821 U predmetu MitarRaševićiiSavoTodović X-KR/06/275 (Sud BiH), prvostepena presuda 28.02.2008. godine, str. 42.

822 Savić, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 36 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku) po-ziva se na Kayishema, Prvostepena presuda MKSR para. 134, Bagilishema, Prvostepena presuda MKSR, para. 94.

823 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 17 (str. 17 BHS) poziva se na Limajidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 190.

824 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 17 (str. 17 BHS) poziva se na Kordićidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 185.

825 Savić, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 36 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).826 Ibid.


Nermin Halilagi}

napadom. Naime, ne predstavljaju sva djela počinjena tokom napada zločine protiv čovječnosti. Znači djela optuženog moraju objektivno da „čine dio“ napada po svo-joj prirodi ili posljedicama,827 za razliku od djela izvršenih zasebno, ali ne moraju biti izvršena za vrijeme napada. Navedeni stav bi bio objektivni dio neophodne veze. Zabranjeno djelo da bi bilo zločin protiv čovječnosti ne smije biti izolirano djelo. Izoliranim djelom se smatra djelo koje je toliko prostorno udaljeno od napada da se, nakon što se razmotri kontekst i okolnosti u kojima je počinjeno, ne može razumno reći da je predstavljalo dio napada.828 Djela koja su geografski i vremenski izdvojena iz središta napada mogu se i dalje smatrati dijelom napada ukoliko su bez obzira na to povezana sa napadom, na primjer po načinu na koji su djela izvršena ili identitetu žrtava, ili u slučajevima kada su djela nastavljena nakon vrhunca napada.829 Dakle, zločin počinjen protiv civilnog stanovništva prije, poslije ili na prostornoj udaljeno-sti od glavnog napada može i dalje predstavljati dio tog napada, ako za to postoji dovoljna veza.830

Djela optuženog, po svojoj prirodi i posljedicama, objektivno moraju biti dio napada,831 ali njegova djela sama po sebi ne moraju biti rasprostranjena ili sistematič-na da bi predstavljala dio napada, pošto se taj uvjet odnosi samo na napad.832 Kao primjer toga navest ćemo mišljenje Pretresnog vijeća u predmetu Kunarackoje je konstatovalo: „zločin počinjen nekoliko mjeseci poslije napada ili nekoliko kilome-tara dalje od mjesta glavnog napada ipak može predstavljati dio napada, pod uvjetom da je s njim u dovoljnoj mjeri povezan na drugi način“.833 U ovom kontekstu navest ćemo i stav Prvostepenog vijeća u predmetu MomiraSavićagdje se kaže da je vijeće zaključilo da je veza utvrđena na osnovu sljedećeg:834

1. djela optuženog su dovoljno povezana sa napadom.835 2. „djela optuženog (...) ne moraju biti rasprostranjena ili sistematična da bi

predstavljala dio napada, pošto se taj uslov odnosi samo na napad“.836 3. Prvostepeno vijeće je dodalo da djela optuženog „ne moraju biti izvršena u

samom napadu, pod uslovom da su u dovoljnoj mjeri povezana s tim napa-dom“.837

4. Djela koja su geografski i vremenski izdvojena iz „središta napada” mogu se i dalje smatrati dijelom napada ukoliko su bez obzira na to povezana sa napadom.838

5. Prvostepeno vijeće navelo je da je MKSJ konstatiralo da „zločin počinjen nekoliko mjeseci poslije napada, ili nekoliko kilometara dalje od mjesta

827 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 248; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 85, 99-101.

828 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Mrkšić, para. 41.829 Vidi Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanina, para. 132; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu

Kunaracidr., para 581-592. 830 Mrkšić,Drugostepena presuda MKSJ, para. 41. 831 Vidjeti predmet NaletilićiMartinović, presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 234. 832 Vidjeti predmet KordićiČerkez, presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 94. 833 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 417.834 Savić, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 36 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).835 Ibid.836 Ibid.poziva se na Kordićidrugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 94.837 Savić, Prvostepena presuda, str. 30 (str. 27 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku)

poziva se na Limajidrugi, Prvostepena presuda para. 189.838 Savić, Prvostepena presuda, str. 40., poziva se na Brđanin, Prvostepena presuda MKSJ para. 132, Kuna-

racidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 581-592.


Nermin Halilagi}

glavnog napada ipak može predstavljati dio napada, pod uslovom da je u dovoljnoj mjeri povezan na drugi način“.839

6. Veza sa napadom može se utvrditi i razmatranjem načina na koji su djela počinjena, identitetom žrtava, ili da li su djela „nastavljena i nakon vrhunca napada“.840

Uvjetom da radnja učinioca mora biti dio napada nastoji se isključiti izolovana djela.841 Djelo se smatra izolovanim kada je toliko nepovezano s napadom da se po razmatranju konteksta i okolnosti u kojima je počinjeno, ne može osnovano zaključi-ti da je bilo dio napada.842

Kada je riječ o ovom elementu zločina protiv čovječnosti u stručnoj praksi stav je da pojedinac može biti odgovoran za vršenje navedenog krivičnog djela čak i kada je izvršio samo jedan zabranjeni akt protiv jedne žrtve, sve dok je taj akt bio izvršen u kontekstu općeg napada i dok je pojedinac bio svestan da takav napad postoji.843 Važno je također istaći da stav prema kojem krivičnodjelonemorasepočinitiprotivvišežrtavakakobiistopredstavljalozločinprotivčovječnosti nije mjerodavan za istrebljenja.

Povezanost između radnji počinitelja i napada, odnosno postojanje te veze, je faktičko pitanje koje se mora utvrđivati od slučaja do slučaja. Indicije postojanja veze mogu biti različite. Između ostalog to može biti sličnost između radnji počinitelja i drugih radnji koje su sastavni dio napada, vremenska i prostorna povezanost radnji učinitelja sa napadom na civilno stanovništvo, način na koje su radnje učinitelja pov-ezane sa politikom na kojoj je utemeljen napad na civilno stanovništvo i sl.844

Sudska praksa MKSJ u tom smislu daje sljedeći zaključak da radnja počinitelja, odnosno zločin se neće smatrati zločinom protiv čovječnosti s obzirom na kontekst i okolnosti pod kojim je počinjen, bio toliko udaljen od napada da se ne može razumno zaključiti da je bio sastavni dio napada.845 Na osnovu prethodno izloženog očito je da pojedinačno djelo nekog počinioca preduzeto u kontekstu rasprostranjenog ili siste-matskog napada protiv civilnog stanovništva za sobom povlači pojedinačnu krivičnu odgovornost i pojedinačni počinilac ne mora počiniti brojna krivična djela da bi bio odgovoran. Iako je tačno da izolovana, nasumična djela ne treba da budu uključena u definiciju zločina protiv čovječnosti, to je svrha zahtjeva da djela budu usmjerena protiv civilnog stanovništvai stoga „čak i izolovano djelo može da predstavlja zločin protiv čovječnosti ako je proizvod političkog sistema zasnovanog na teroru ili progo-nu“.846 Sudska praksa podržava ovaj zaključak. To je vidljivo iz Odluke I Pretresnog vijeća Međunarodnog suda u predmetu Vukovar. Naime u Odluci o Vukovarskoj bol-nici naveden je stav da jedno jedino djelo počinioca može da predstavlja zločin pro-tiv čovječnosti. U toj odluci Pretresno vijeće je u paragrafu 30. konstatovalo: „Zlo-839 Savić, Prvostepena presuda, str. 30., poziva se na Kunaracidrugi, Prvostepena presuda MKSJ, Brđanin,

Prvostepena presuda MKSJ para. 132.840 Savić, Prvostepena presuda, str. 40 (str. 36 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku) po-

ziva se na Brđanin, Prvostepena presuda MKSJ para. 132, Kunaracidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 581-592.

841 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac idrugi, para. 100; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 101; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu KordićiČerkez,para. 94.

842 Drugostepena presuda u predmetu Kunaracidrugi, par. 100; Mrkšić, Presuda Žalbenog vijeća para. 41;843 Dimitrijević,V., et all. ; op. cit., Haške ..., str. 97., FerdinandNahimana, Predmet br. ICTR-96-11A, Pre-

suda Žalbenog vijeća, 28.11.2007, para. 924; Blaškić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 101; Kunarac i drugi, presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 96.

844 Novoselac,P.,etal.; Posebni dio kaznenog prava - Prvo izdanje, Zagreb, 2007. godine, str. 112.845 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi(jun 2002), para. 100; presuda Pretresnog

vijeća MKSJ u predmetu Krajišnik(septembar 2006), para. 706.846 HenriMeyrowitz, citirano u Izvještaju specijalnog izvjestioca, supra, para. 89; Vidjeti predmet Tadić,

presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 649.


Nermin Halilagi}

čine protiv čovječnosti treba razlikovati od ratnih zločina protiv pojedinaca. Konk-retno, oni moraju biti rasprostranjeni ili pokazivati sistematski karakter. Međutim, sve dok postoji veza sa rasprostranjenim ili sistematskim napadom protiv civilnog stanovništva, jedno jedino djelo se može kvalifikovati kao zločin protiv čovječnosti. Pojedinac koji čini zločin protiv jedne jedine žrtve ili ograničenog broja žrtava može biti proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti ukoliko su njegova djela bila dio specifičnog konteksta identifikovanog u prethodnom tekstu“.847

Na osnovu svega rečenog elementi obavezne veze za postojanje krivičnog djela zločin protiv čovječnosti su:

1) izvršenje djela koje objektivno predstavlja dio napada; i2) znanje optuženog:

a) da postoji napad na civilno stanovništvo;b) da njegovo djelo predstavlja dio takvog napadac) da je napad izvršen na osnovi ili u cilju državne politike ili politike neke

organizacije da se učini takav napad; ted) da je njegovo djelo izvršeno na osnovi ili u cilju politike da se učini

takav napad.Kada je riječ o ovom uvjetu za postojanje krivičnog djela zločin protiv čov-

ječnosti neophodno je još ukazati na činjenicu da djela optuženog ne moraju biti identična ostalim djelima počinjenim u toku napada. Naprimjer, ako napad za posl-jedicu ima ubijanja, a neka osoba počini seksualno nasilje u okviru tog napada, ta osoba je kriva za zločin protiv čovječnosti kada su zadovoljeni neophodni konstitu-tivni elementi i veza.848

4.2.3.NapadusmjerenprotivbilokojegcivilnogstanovništvaSintagma „usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva“ zahtijeva da civil-

no stanovništvo mora biti primarni cilj napada, a ne samo sporedan cilj.849 S obzirom na to primarni cilj napada mora biti „neko civilno stanovništvo“.850 Navedenom sin-tagmom se eleminišu nedoumice da li se zločin protiv čovječnosti može počiniti i prema domaćim državljanima ili samo prema državljanima druge države. Također, s obzirom da cilj napada mora biti bilo koje civilno stanovništvo, isključuju se napadi usmjereni prvenstveno na vojne ciljeve.

Navedena sintagma potiče iz vremena kada je krivično djelo zločin protiv čov-ječnosti mogao biti počinjen samo u vrijeme rata. U svom prvobitnom značenju pod terminom „civil“ podrazumijevao se civil koji bude zahvaćen borbama, slučajno se nađe u poprištu borbe, ili civili pod okupacijom. Razvojem međunarodnog human-itarnog prava, pojam „civil“ širi se i na civile sopstvene države.851 Protokolom I iz 1977. prošireno je shvatanje civila u definiciji zločina protiv čovječnosti. Shodno tome prema Protokolu I civili koji su istog državljanstva kao učinilac mogu biti predmet učinjenja zličina protiv čovječnosti, tj. civili su u vrijeme rata zaštićeni

847 Odluka MKSJ o Vukovarskoj bolnici, para. 30.848 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kayishema, para. 122.849 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 106., Drugostepena presuda MKSJ u predmetu

Kunaracidrugi , para. 95850 Kunaracidrugi, Drugostepena presuda MKSJ, para.91.851 Šurlan,T., op. cit., str. 107.


Nermin Halilagi}

normama čije bi kršenje dovelo do učinjenja zločina protiv čovječnosti. Navedeno shvatanje je postalo nakon toga običajnopravno pravilo. Prilikom utvrđivanja da li je napad usmjeren protiv civilnog stanovništva, treba razmotriti sljedeće faktore: ”sredstva i metode korištene tokom napada, status žrtava, njihov broj, diskrimina-torni karakter napada, prirodu krivičnih djela počinjenih tokom napada, otpor koji je tada pružen napadaču, te razmotriti u kojoj se mjeri napadačka sila pridržavala ili pokušala pridržavati predostrožnosti propisanih ratnim pravom“.852 Navedeni uvjet sadrži u sebi nekoliko elemenata koje ćemo u nastavku pojedinačno objasniti.

4.2.3.1.BilokojegZaštitni objekt definicije zločina protiv čovječnosti „bilo kojeg“ zahtijeva brižl-

jivo tumačenje. Ovim riječima, koje se pojavljuju u većini primjenjenih definicija, cilj je dodatno usmjeravanje na najširi koncept civila.853 Naime, razlog takvom zaht-jevu pronalazimo u činjenici da uključivanje elementa „bilo kojeg“ jasno daje do znanja da se zločini protiv čovječnosti mogu počiniti osim protiv civila koji imaju isto državljanstvo kao i počinilac, već i protiv lica bez državljanstva, kao i protiv lica koja imaju različito državljanstvo. Na taj način zahvaljujući izrazu „bilo kog“ kao i istorijata nastanka člana 6 (c) Nirnberškog statuta obuhvaćeni su civili koji nisu povezani sa neprijateljem odnosno ne oni koji su već zaštićeni tradicionalnim pravilima ratovanja.854 Drugim riječima, upotrebom izraza „bilo kog“ u definicijama zločina protiv čovječnosti njihovi tvorci su namjeravali da zaštite civilno stanovništ-vo države koja čini zločine protiv čovječnosti, kao i civile njihovih saveznika ili zemalja koje se – mada formalno nisu pod vojnom okupacijom – nalaze se pod njihovom kontrolom.855 Tako da je za postojanje krivičnog djela zločin protiv čov-ječnosti državljanstvo žrtava je nebitno. Međutim, označavanje stanovništva kao „bilo kojeg“ što je učinjeno u svrhu naglašavanja da su moguće žrtve zločina pro-tiv čovječnosti, pored stranaca, sopstveno stanovništvo, kao lica bez državljanstva u savremenom dobu je svakako nepotrebno.856 Prema shvatanjima pojedinih autora ovaj izraz ima funkciju emancipacije od humanitarnog prava, treba ga shvatiti kao civilno stanovništvo kako neprijateljske, tako i bilo koje druge države kao i sopstve-no stanovništvo.857

O elementu „bilo kojeg“ Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u više presuda poten-cirao ovaj dio floskule i zauzimao stav po ovom pitanju. Tako je Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Vasiljević,858 para. 33., našlo sljedeće: „Zaštita sadržana u članu 5. proteže se na „bilo koje“ civilno stanovništvo vlastite države ako je akter napada sama država. Dakle, nije potrebno dokazivati vezu žrtava sa pojedinom stranom učesnicom sukoba“. U Prvostepenoj presudi u predmetu Tadić paragraf 635. je na-

852 Drugostepena presuda u predmetu Blaškić, para. 106. 853 Šurlan,T., op. cit., str. 297.854 Kaseze, A.; op. cit., Međunarodno..., str. 99.855 Navedeni stav zastupa i Kaseze, Ibid, str. 99.856 Dixon,R.; op. cit., str. 127.857 Zahar,A.,Sluiter,G.; International Criminal Law – A Critical Introduction, Oxford, 2008.858 Prvobitna optužnica protiv MitraVasiljevića,MilanaLukićaiSredojaLukića potvrđena je 26. oktobra

1998. U optužnici se Mitar Vasiljević tereti u 14 tačaka za zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. MitarVasiljević je uhapšen i prebačen na Međunarodni sud 25. januara 2000. Dana 28. januara 2000., po svih 14 tačaka optužnice izjasnio se da nije kriv. Izmijenjena optužnica protiv MitraVasiljevića,MilanaLukićaiSredojaLukića usmeno je potvđena 20. jula 2001. U njoj se MitarVasiljevićtereti u deset tačaka za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja. Iako u izmijenjenoj optužnici nisu izmijenjeni činjenični navodi ili pravne teorije iz prvobitne optužnice, u svjetlu novih dokaza i daljnje istrage, povučene su četiri tačke optužnice protiv MitraVasiljevića u vezi sa spaljivanjem kuće u Bikavcu. Dana 24. jula 2001., s obzirom da su MilaniSredojeLukić još bili na slobodi, Pretresno vijeće je naložilo da se MitruVasiljeviću sudi odvojeno.


Nermin Halilagi}

vedeno da uključivanje rječi „bilo kojeg“ jasno daje do znanja da se zločini protiv čovječnosti mogu počiniti protiv civila koji imaju isto državljanstvo kao i počinilac, protiv lica bez državljanstva, kao i protiv lica koja imaju različito državljanstvo.

U tom pogledu, Prvostepeno vijeće Suda BiH u predmetu protiv MomiraSavića je konstatovalo: „napad ne mora biti usmjeren prema neprijatelju, on može također biti usmjeren protiv bilokojeg civilnog stanovništva, uključujući bilo koji dio sta-novništva napadnute države“.859

Gledano kroz historiju, to je bio jedan od glavnih faktora na osnovu kojih se mogla napraviti razlika između ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti: dok su ratni zločini mogli da budu počinjeni samo protiv neprijateljskih državljana (boraca i civila), zločin protiv čovečnosti je mogao da budu počinjen i protiv stanovništva sopstvene države. Taj faktor se kod ratnih zločina više ne primenjuje pošto je u sudskoj praksi prihvaćeno da oni mogu da budu počinjeni i protiv sopstvenih državl-jana.860 Međutim, faktor „bilo kojeg“, odnosno činjenje zločina protiv stanovništva sopstvene države je i dalje relevantan za poimanje razlike između te dvije kategorije krivičnih djela. Također, prema shvatanju pojedinih autora izraz „bilo kojeg“ ima funkciju emancipacije od humanitarnog prava. Naime, prema njima treba ga shvatiti kao civilno stanovništvo kako neprijateljske, tako i bilo koje druge države, pa i sop-stveno.861

4.2.3.2.CivilnoIzraz „civilno“ se odnosi na osobe koje nisu borci. Kao element zločina protiv

čovječnosti izraz „civilno“ se odnosi na objekat napada ili na žrtvu. Pojam „civilno“ na prvi pogled nije težak za određivanje. Međutim, u praksi je sasvim drugačija situ-acija. Naime, gledano kroz pravnu historiju bilo je više pokušaja da se tačno odredi pojam „civilnog stanovništvo“. „Civili kao element zločina protiv čovječnosti, treti-raju se kao objekat napada ili kao žrtve“.862

Ovaj element zločina protiv čovječnosti kao dio definicija navedenog krivičnog djela, pojavljuje se u svim do sada usvojenim statutima međunarodnih krivičnih sudova.863 Također, element „civilnog“ pojavljuje se i u ostalim aktima u kojima se određuje zločin protiv čovječnosti, a smatra se i elementom običajnopravnog određenja zločina protiv čovječnosti.864 Međutim, jedino u Nacrtu kodeksa zloči-na protiv mira i bezbjednosti čovječanstva Komisije UN za međunarodno pravo iz 1996. godine ovaj element ne navodi u definiciji zločina protiv čovječnosti. Obzirom da ovaj prijedlog nije usvojen, definicija zločina protiv čovječnosti navedena u Na-crtu kodeksa zločina protiv mira i bezbjednosti čovječanstva nema snagu formalnog akta, ali značajno doprinosi stavu da element „civilnog stanovništvo“ nema značaja za formiranje zločina protiv čovječnosti.865

859 Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu Savić, str. 34.860 Vidjeti Drugostepenu presudu MKSJ u predmetu Tadić, para. 164-166. Žalbeno vijeće je potvrdilo da

je uslov državljanstva (ili formalne veze) zamenjen kriterijumom suštinskih odnosa tj. kontrole neke strane u sukobu nad licima na datoj teritoriji. Primer za to bili bi, recimo, ratni zločini bosanskih Srba nad bosanskim Hrvatima ili bosanskim Muslimanima i obrnuto.

861 Zahar,A.,Sluter,G..; International Criminal Law, Oxford, 2008., str. 206.862 Šurlan,T., op. cit., str. 292.863 Chersterman,S.; An Alltogether Different Order: Deffining the Elements of Crimes Against Humanity,

Duke Journal of Comparitive and International Law, Vol. 10, 2000, str. 307 – 343.864 Šurlan,T., op. cit., str. 291.865 Više o tome Badar,M.,E.; From the Nuremberg Charter to the Rome Statute: Defining Elements of Cri-

mes Against Humanity, San Diego International Law Journal, No. 5., 2004.


Nermin Halilagi}

Pojam „civilnog“ se koristi jer Rimski statut želi da naglasi razliku između rat-nog zločina, gdje je pasivni subjekat vojno lice i zločina protiv čovječnosti, gdje su pasivni subjekti u pravilu civili.866 Tako se prema praksi MKS termin „civilno stanovništvo“ odnosi na osobe koje su civili, a ne pripadnici oružanih snaga ili neki drugi legitimni borci.867 Međutim, navedeno razlikovanje je nepotrebno jer je u savremenom dobu i vojna lica mogu biti pasivni subjekti. Prilikom definisanja ovog elementa u Rimskom statutu bilo je različitih prijedloga. Naime, prilikom rada na definiciji zločina protiv čovječnosti Rimskog statuta bilo je predloženo da se umjes-to „civilno stanovništvo“ usvoji floskula „bilo koje stanovništvo“ kao primjereniji izraz današnjem nivou razvoja međunarodnog prava. Navedenim izrazom bio bi do maksimuma sproveden princip humanosti. Međutim, tvorci Rimskog statuta ipak su se opredjelili za formulaciju „civilno stanovništvo“ te na taj način dali prednost klasičnoj terminilogiji.868

Međunarodno humanitarno pravo određuje da u slučaju da pojedinci unutar sk-upa ljudi koji čine stanovništvo ne ispunjavaju uslove da pripadaju tom skupu, cio skup ne gubi svojstvo stanovništva. Takav stav je naveden u Ženevskoj kon-venciji i njenom Dopunskom protokolu. Naime, Ženevska konvencija o zašti-ti civilnih osoba iz 1949. godine (Četvrta Ženevska konvencija član 3. stav 1. tačka a.) definiše kategoriju civila kao „lica koja ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumjevajući tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu uslijed bolesti, rane, lišenja slobode, ili iz kojeg bilo drugog uzroka.” Ovim članom je propisano da će se prema ovoj kategoriji stanovništva postupati u svakoj prilici čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju ili bilo kojem drugom sličnom mjerilu.

Evo kako je tim povodom Komisija eksperata zauzela stav. Naime, Komisija je na osnovu Rezolucije 780 Vijeće sigurnosti (u daljem tekstu: Komisija eksper-ata) zauzela stav imajući u vidu situaciju u bivšoj Jugoslaviji da se civilima mogu smatrati osobe koje, iako su nosile oružje, nisu učestvovale u vojnim aktivnostima u pravom smislu riječi: čini se očitim da se odredba [član 5] primjenjuje prije svega na civile, tj. na neborce.869 No iz toga ne valja izvoditi preuranjene zaključke kad su u pitanju osobe koje su u jednom trenutku u stvari nosile oružje. Glava porodice koji u takvim uvjetima pokuša da zaštiti porodicu s oružjem u ruci ne gubi zbog toga svoj status civila. To se može primjeniti i za osamljenog policajca ili pak stražara, odnosno pripadnika teritorijalne odbrane, ako to isto pak učini, čak i ako se udruže kako bi pokušali da spriječe katastrofu.870

866 „Masovnost civilnih žrtava i nivo razaranja civilnih objekata u Foči i njenoj okolini bio je je takav da nema mjesta drugom zaključku, nego da se radilo o napadu usmjerenom protiv civilnog stanovništva.“ - Presuda Pretresnog vijeća Sud-a u predmetu TripkovićNovica, broj: S1 1 K 002418 10 Krl, 07.06.2011.godine, para. 51.

867 Ženevska konvencija iz 1949. (usvojena 12.08.1949., stupila na snagu 21.10.1950.) (GC I-IV), Zajed-nički član 3, i Dodatni protokol I (usvojen 08.06.1977., stupio na snagu 07.12.1978.) (AP I) Čl. 43. i 50.; Situacija u Republici Keniji, Predmet br. ICC-01/09, Odluka u skladu sa članom 15 Rimskog statuta o odobrenju za provođenje istrage u Republici Keniji, 31.03.2010., para. 82 (fusnota 74.), poziva se na Jean-PierreBemba Gombo, Predmet br. ICC-01/05-01/08-424, Odluka u skladu s članom 61(7)(a) i (b) Rimskog statuta o navodima Tužilaštva protiv Jean-PierreBembaGombo, Predpretresno vijeće II, 15.06.2009. para. 78; Kunaracidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 425.

868 Habel,vonH.,Robinson,D.; op.cit. str. 97.869 Ovaj zaključak Komisije eksperata u pogledu tumačenja statusa „civila“ prihvatilo je sudsko vijeće MKSJ

u presudi TadićDuška od 07. 05. 1997. godine. 870 Završni izvještaj Komisije eksperata osnovane shodno Rezoluciji 780 Vijeća sigurnosti (1992.),

S/1994/674, (u daljem tekstu: Završni izvještaj Komisije eksperata), para. 78.


Nermin Halilagi}

U praksi sudova element civilno tumačio se na najširi način, te su pod njega podvodili u određenim slučajevima i borci. Krivično vijeće francuskog Kasacionog suda zauzelo je stav, u predmetu FédérationNationaledesDéportésetInternésRé-sistantsetPatriotesandOthersv.Barbie, (predmetBarbie), da pripadnici pokreta otpora mogu uživati zaštitu pravnog režima vezanog za zločin protiv čovječnosti.871 Kako je sud naveo, „ni unutrašnji porivi koji su motivisali žrtve, ni njihovo even-tualno članstvo u pokretu otpora ne isključuju mogućnost da je optuženi djelovao sa namjerom koja je neophodni uslov za počinjavanje zločina protiv čovječnos-ti.“872 Prema toj koncepciji, francuski zakonodavac je to krivično djelo definirao kao nečovječna djela počinjena u sklopu sprovođenja plana usmjerenog protiv onih koji se bore protiv sistema u čije ime su počinjena.873

Kod ovog pojma čak je i u praksi MKSJ bilo je različitih stavova oko defin-icije ovog spornog pojma. Međutim, potrebno je naglasiti činjenicu da je analiza elemenata civilno stanovništvo specifična u odnosu na opći pojam zločina protiv čovječnosti. Naime, pošto se u ovoj definiciji zločin protiv čovječnosti vezuje za oružani sukob, utoliko i tumačenje civilnog stanovništva daje se samo u aspektu humanitarnog prava.874 Prva odluka u kojoj pitanje „civil“ javilo pred Međunarod-nim tribunalom za bivšu Jugoslaviju jeste Odluka na osnovu pravila 61 u predmetu Mrkšić iz 1996. godine. U tom predmetu, Pretresno vijeće je zauzelo stav da se pri-likom utvrđivanja civilnog statusa za potrebe zločina protiv čovječnosti mora uzeti u obzir konkretna situacija žrtve u vreme počinjenja zločina, a ne njen status.875 Tako se u predmetu Vukovar smatralo da se pacijenti u bolnici, koji su bili dio pokreta otpora i položili oružje, smatrani žrtvama zločina protiv čovječnosti.876 U odluci pre-ma pravilu 61 u predmetu Vukovar para. 29. Pretresno vijeće je bilo mišljenja da su zločini protiv čovječnosti primjenjivi čak i kad su žrtve u nekom momentu bile pod oružjem: „Mada prema značenju člana 5. Statuta ovog Tribunala...borci u tradicio-nalnom smislu riječi ne mogu da budu žrtve zločina protiv čovječnosti, to ne važi za pojedince koji su u određenom trenutku vremena pružali otpor“.

Stanovništvo se može smatrati civilnim čak i ako su prisutni neki necivili, odnosno, ono jednostavno treba da bude „pretežno civilnog karaktera“.877 Usvojeno je stajalište da se pod pojmom civilno stanovništvo smatraju i pripadnici oružanih snaga koji ne sudjeluju u sukobu zbog bolesti, ranjavanja, napuštanje vojske, neno-

871 Predmet Barbie, Cass.crim., 20. dec. 1985.872 Citirano od strane CourdeCassation,id., 140873 Član 212-2 Krivičnog zakona Francuske.874 Šurlan,T.; op. cit., str. 297.875 Ta odluka je bila inspirisana francuskom sudskom praksom iz predmeta Barbie(FederationNationale

desDeportesetInternesResistantsetPatriotesidrugiprotivBarbieja(daljeutekstu:predmetBarbie). U tom predmetu, šef Gestapoa u Lionu Klaus Barbie se teretio za ubistvo 4.343 lica, deportaciju 7.591 Jevreja, kao i hapšenje i deportaciju 14.311 pripadnika francuskog pokreta otpora. Po francuskom za-konu, zločini protiv čovječnosti ne zastarjevaju, za razliku od ratnih zločina, kod kojih postoji zakonom predviđeni rok zastarjevanja. Prema tome, sud je imao izbor: ili da optužbe protiv Barbieja za navodne zločine nad pripadnicima pokreta otpora odbaci (budući da ratni zločini podležu zastarjevanju) ili da pri-padnike pokreta otpora uvrsti u žrtve zločina protiv čovečnosti (za koje nije propisan rok zastarjevanja). Istražni sudija u Lionu, a zatim i Apelacioni sud, zauzeli su stav da samo djela progona nevinih Jevreja predstavljaju zločine protiv čovječnosti, dok se zločini navodno počinjeni nad pripadnicima francuskog pokreta otpora moraju smatrati ratnim zločinima, za koje je propisan rok zastarjevanja po čijem isteku se, prema tome, gubi mogućnost krivičnog gonjenja. Međutim, Kasacioni sud je tu odluku Apelacionog suda u Lionu poništio. Konstatovao je da je “učinjena greška time što su sva djela koja su stavljena na teret optuženom, a koja su počinjena protiv pripadnika ili mogućih pripadnika pokreta otpora, isključena iz kategorije zločina protiv čovječnosti” jer je time “isključena mogućnost da je optuženi djelovao sa namje-rom koja se traži za počinjenje zločina protiv čovječnosti”. To je omogućilo nastavak krivičnog gonjenja, koje je okončano izricanjem osuđujuće presude. (78 I.L.R. 128 (1988) Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Mrkšić,RadićiŠljivančanin,fusnota 1686.

876 Vidjeti predmet Jelisić,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 29.877 Vidjeti predmet KordićiČerkez,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 180.


Nermin Halilagi}

šenje oružja ili onesposobljenost za borbu i sl. (hors decombat).878 Tako da prisustvo unutar civilnog stanovništva pojedinaca koji ne potpadaju pod definiciju civila ne lišava stanovništvo njegovog civilnog karaktera.879 U praksi Adhoc tribunala ovo određenje se može naći u više slučajeva. Navedeno stajalište o definiciji „civil“ je zauzelo i pretresno vijeće u obrazloženju i presudi Tadiću: „Prisustvo onih koji su aktivno umješani u sukob, ne bi trebalo da spriječi da se stanovništvo okarakteriše kao civilno, dok oni koji su aktivno umiješani u pokret otpora, mogu da se okvali-fikuju kao žrtve zločina protiv čovječnosti.”880 U predmetu Galić, Žalbeno vijeće je stalo na stanovištu da se zapravo prisustvo vojnika, kao niti prisustvo osoba horsdecombat, ne znači nužno da se zbog toga stanovništvo prestaje smatrati civilnim.881 Navedena definicija civila,882 kao što smo već naglasili kasnije je prihvaćena i drugim predmetima pred tim tribunalom.883

Određenje zločina protiv čovječnosti u Statutu Tribunala za Ruandu ne vezu-je se za oružani sukob. Međutim, tumačenje izraza civilno stanovništvo pred ovim tribunalom nije se davao na uopćen način, već u konataciju oružanog sukoba, tj. u primjeni normi ratnog tj. humanitarnog prava.884 U predmetu Akayesu pred Međun-arodnim krivičnim tribunalom za Ruandu data je vrlo slična definicija civila kao i pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju,885 koja je kasnije prihvaćena i drugim pred-metima pred tim tribunalom.886 Naime, pretresno vijeće I MKSR-a je u predmetu Akayesu smatralo civilima u smislu člana 3 Statuta MKSR-a sve osobe koje iz ovog ili onog razloga više nisu direktno učestvovale u borbi. Prema ovom Pretresnom vijeću civilno stanovništvo mogu biti osobe koje ne igraju nikakvu aktivnu ulogu u neprijateljstvima, uključujući pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i ona lica koja su izbačena iz stroja usljed bolesti, ranjavanja, zatočenja ili bilo kog drugog uzroka.887

Shodno tome prema praksiadhoc tribunala zločin protiv čovječnosti ne odnosi si se samo na djela počinjena protiv civila u strogom smislu te riječi, nego obuhvata i zlodjela počinjena protiv dvije kategorije osoba:

1. onih koji pripadaju nekom pokretu otpora i 2. onih koje su bile borci, bez obzira jesu li ili nisu nosile uniformu, ali u

trenutku počinjenja zločina više ne učestvuju u neprijateljstvima, bilo zato 878 Derenčinović,D.; Implementacija materijalnopravnih odredaba Statuta Međunarodnog kaznenog statuta

(Rimski statut) u Hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Za-greb), vol. 10, broj 2/2003, str. 883.

879 Vidjeti predmet Jelisić,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 54. 880 Vidjeti presudu Pretresnog vijeća MKSJ, para. 643.881 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Galić, para. 144.882 “… peoplewhoarenottakinganyactivepartinthehostilities,includingmembersofthearmedforces

wholaiddowntheirarmsandthosepersonsplacedhorsdecombatbysickness,wounds,detentionoranyothercause.Wheretherearecertainindividualswithinthecivilianpopulationwhodonotcomewithinthedefinitionofcivilians,thisdoesnotdeprivethepopulationofitsciviliancharacter.” Vidi u: Prvoste-pena presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 582.

883 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Bisengimana, para. 48; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kajelijeli, para. 873; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Musema, para. 207; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Rutaganda, para. 72; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Semanza, para. 330.

884 Šurlan,T., op.cit., str. 297.885 “… peoplewhoarenottakinganyactivepartinthehostilities,includingmembersofthearmedforces

wholaiddowntheirarmsandthosepersonsplacedhorsdecombatbysickness,wounds,detentionoranyothercause.Wheretherearecertainindividualswithinthecivilianpopulationwhodonotcomewithinthedefinitionofcivilians,thisdoesnotdeprivethepopulationofitsciviliancharacter.” Vidi u: Prvoste-pena presuda u predmetu Akayesu, para. 582.

886 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Bisengimana, para. 48; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kajelijeli, para. 873; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Musema, para. 207; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Rutaganda, para. 72; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Semanza, para. 330.

887 Presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 582.


Nermin Halilagi}

što su napustili vojsku, što više ne nose oružje ili pak zato što su onespos-obljene za borbu, između ostalog, zbog ranjavanja ili lišavanja slobode. Za utvrđivanje položaja žrtve kao civila potrebno je uzeti u obzir njenu konk-retnu situaciju u trenutku počinjenja zločina, a ne njen status.888

Pažljivim izučavanjem iz navedenog se da zaključiti da pojedinci koji su u određenom trenutku pružali otpor mogu u izvjesnim okolnostima postati žrtve zločina protiv čovječnosti, pa tako prisustvo vojnika u manjem broju u civilnom stanovništvu protiv kojeg je usmjeren smišljeni napad ne mijenja civilni karakter tog stanovništva. Navedeno stajalište je potvrđeno i u još nekim presudama Adhoc tribunala.889

U okviru sudske prakse MKSJ razvijen je kriterijum pretežnosti, to jest da stanovništvo navedeno u uvodnom dijelu člana 5 Statuta MKSJ kojim je definisan zločin protiv čovječnosti mora biti pretežnocivilnog karaktera tj. ne podrazumije-va da je ono isključivo sastavljeno od civila.890 Navedeni stav je inspirisan članom 50(3) Dopunskog protokola I. Pažljivim izučavanjem da se zaključiti da je prvobit-no usvojena široka definicija onoga što predstavlja civilno stanovništvo. Razlozi za tako široko shvatanje pojma „civilnog stanovništva“ koju podržavaju ovi izvori su opravdani. To je vidljivo iz rasprave o definiciji „civilni“ koje je pod ovim naslovom vijeće u Obrazloženju i presudi Tadićusmatralo da je „široka definicija civilnog sta-novništva ...opravdana“891 i u više drugih prvostepenih presuda.892

Sudska praksa Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju tako je u predmetu Mrkšić, Radić i Šljivančanin,893 kao i u predmetu Tadić,894 kao što smo već naveli usvojila široko tumačenje pojma civilnog stanovništva, smatrajući da on mora obuhvatiti i osobe koje učestvuju u pokretu otpora. Apelaciono vijeće MKSJ u predmetu Blaškić iz 2000 godine prihvatilo je da se definicija pod „civilima“ može proširiti te da se pod tim smatraju sva lica osim onih koja pripadaju oružanim snagama, milicijama ili dobrovoljačkim jedinicama koje čine dio takvih oružanih snaga ili organizovanim grupama otpora pod određenim uslovima, s tim da prisustvo vojnika među civilima ne znači da se takvo stanovništvo nužno ne smatra civilnim.895 Na osnovu izložene sudske prakse mišljenja smo da prisustvo onih koji su aktivno umiješani u sukob ne bi tako trebalo da spriječe da se stanovništvo okarakteriše kao civilno, dok oni koji su aktivno umiješani u pokret otpora mogu da se okvalifikuju kao žrtve zločina protiv čovječnosti.

Međutim, gledano dalje kroz praksu MKSJ ovako široko stajalište je potom odbačeno. Naime, Žalbeno vjeće u predmetu Blaškić je 2004. godine takav stav od-bacilo, poništivši zaključak Pretresnog vjeća da konkretna situacija žrtve u vreme počinjenja zločina može biti odlučujući faktor prilikom utvrđivanja njenog civilnog ili necivilnog statusa. Oslanjajući se na član 50(1) Dopunskog protokola I koji sadrži definiciju civila i civilnog stanovništva, kao i na činjenicu da odredbe u tom članu mogu se u velikoj mjeri smatrati izrazom običajnog prava, Žalbeno vijeće je konsta-888 Vidjeti predmet Blaškić,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 214. 889 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 214; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu

Blaškić, para. 115; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 134. 890 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Mrkšić iŠljivančanin, para. 31.891 Tužilac protiv MiletaMrkiča,MiroslavaRadićaiVeselinaŠljivančanina, Pregled optužnice prema Pravi-

lu 61 Pravila o postupku i dokazima, Predmet broj IT-95-13-R61, I Pretresno vijeće, 3. april 1996 (“Odlu-ka o Vukovarskoj bolnici”).

892 Vidi, na primer, Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Galić, para. 143; Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Limaj, para. 186.

893 Posupak po pravilu 61 u predmetu Mrkšić,RadićiŠljivančanin, para. 29-32.894 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Tadić, para. 636-647.895 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 214.


Nermin Halilagi}

tovalo da pripadnici oružanih snaga i pripadnici milicija ili dobrovoljačkih jedinica koje čine dio takvih oružanih snaga ne mogu da polažu pravo na civilni status, kao ni pripadnici organizovanih grupa otpora.896 Prema članu 50 Dopunskog protokola i civili su definisani kako slijedi:

1. Civilnim licem smatra se svako lice koje ne pripada nijednoj od kategorija navedenih u tačkama (1), (2), (3) i (6) člana 4A Treće konvencije i u članu 43 ovog Protokola. U slučaju sumnje, dotično lice se smatra civilnim licem.

U suštini, to su neborci, odnosno osobe koje ne uzimaju učešće u sukobu. Žal-beno vijeće je u vezi s ovim pitanjem navelo i Izvještaj generalnog sekretara u kome se navodi kako Ženevske konvencije „čine pravila međunarodnog humanitarnog prava i predstavljaju srž običajnog međunarodnog prava mjerodavnog za međun-arodne oružane sukobe“.897

Prema Komentaru MKCK-a Dopunskih protokola, sljedeće kategorije osoba izvedene na osnovu člana 4A Ženevske konvencije III, nemaju civilni status:

1. pripadnici oružanih snaga strane u sukobu, kao i pripadnici milicija i dobro-voljačkih odreda koji ulaze u sastav tih oružanih snaga;

2. pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljačkih odreda, uk-ljučujući i pripadnike organizovanih pokreta otpora, koji pripadaju strani u sukobu i koji djeluju izvan ili unutar vlastite teritorije, čak i ako je ona okupirana, pod uslovom da te milicije ili dobrovoljački odredi, uključujući i te organizovane pokrete otpora ispunjavaju ove uvjete:a) da im na čelu stoji osoba odgovorna za svoje potčinjene;b) da imaju određeni i na daljinu prepoznatljiv znak raspoznavanja;c) da otvoreno nose oružje;d) da svoje operacije izvode u skladu sa zakonima i običajima ratovanja;

3. pripadnici redovnih oružanih snaga koji izraze lojalnost nekoj vladi ili vla-sti koju nije priznala sila u čijoj su vlasti;

4. stanovništvo neokupiranog područja koje se prilikom približavanja nepri-jatelja spontano digne na oružje da bi se oduprlo snagama napadača, ne imajući vremena da se organizuje kao redovne oružane snage, ako otvoreno nosi oružje i ako poštuje ratne zakone i običaje ratovanja.898

Kao što smo već naveli prilikom definisanja izraza „civil“, Žalbeno vijeće je zaključilo da „iz člana 50 Dopunskog protokola I, kad se čita u kombinaciji sa čla-nom 4A Ženevske konvencije III, proizlazi da pripadnici vojnih snaga i pripadnici milicija ili dobrovoljačkih jedinica koje čine dio takvih oružanih snaga ne mogu po-lagati pravo na civilni status“.899 Žalbeno vijeće u predmetu Blaškić navelo je također da to ne mogu biti ni „pripadnici organizovanih grupa otpora“, pod uvjetom da njima komanduje osoba odgovorna za svoje podređene, da imaju uvijek istu jedinstvenu oznaku prepoznatljivu iz daljine, da otvoreno nose oružje i da akcije izvode u skladu sa zakonima i običajima ratovanja. Prema Žalbenom vijeću odlučujući faktor nije zajednički član 3 Ženevskih konvencija (koji pravi razliku između lica koja učest-

896 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 113, 114.897 Izvještaj generalnog sekretara (S/25704, 3. maj 1993.), para. 37.898 Komentar MKCK, str. 611, para. 1915.899 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 113.


Nermin Halilagi}

vuju aktivno u neprijateljstvima i onih koja ne učestvuju aktivno u neprijateljstvi-ma, uključujući pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje),900 nego član 50 Dopunskog protokola I, koji daje definiciju pojma „civil“. Također, Žalbeno vijeće je dalje konstatovalo da „prisustvo pripadnika grupa otpora ili bivših boraca koji su položili oružje među stanovništvom ne mijenja civilne karakteristike tog stanovništ-va“.901 U Komentaru MKCK-a se u vezi s tim navodi sljedeće: …u ratnim uvjetima neizbježno je da se pojedinci koji pripadaju kategoriji boraca izmješaju s civilnim stanovništvom, na primjer vojnici na odstustvu koji posjećuju porodicu. Međutim, pod uvjetom da se ne radi o redovnim jedinicima sa znatnim brojem pripadnika, to ne mijenja civilni status neke populacije.902

Dakle, da bi se odredilo da li prisustvo vojnika među civilnim stanovništvom lišava civilno stanovništvo njegovog civilnog karaktera, mora se utvrditi broj vojni-ka te da li su na odsustvu.903

U komentaru MKCK-a koji je u tom pogledu instruktivan, navodi se sljedeće: Svi pripadnici oružanih snaga su borci, i samo pripadnici oružanih snaga su borci. To dakle čini suvišnim pojam kvaziborca, koji se ponekad koristi kad je u pitanju djelovanje manje-više direktno vezano uz ratne aktivnosti. Time se također eliminiše status vojnika “na pola radnog vremena”, status polu-civila, polu-vojnika, koji voju-je noću, a danju djeluje kao miroljubivi građanin. Civil koji pripada oružanoj orga-nizaciji, kao što je ona pomenuta u paragrafu 1, postaje pripadnik vojske i borac sve vrijeme trajanja neprijateljstava (ili u svakom slučaju, dok ne bude trajno demobili-ziran od strane nadležne komande pomenute u paragrafu 1), bez obzira na to da li se u određenom trenutku stvarno bori, odnosno da li je naoružan. U slučaju ranjavanja, bolesti ili brodoloma, ima pravo na zaštitu prema prvoj i drugoj Konvenciji (član 44, paragraf 8), a u slučaju zarobljavanja ima pravo na zaštitu prema trećoj Konvenciji (član 44, paragraf 1).904

Kao što smo mogli vidjeti u praksi MKSJ bilo je različitih stavova oko defin-icije spornog pojma, ali je Apelaciono vijeće MKSJ u predmetu Blaškić prihvatilo gledište da se pod „civilima“ smatraju sva lica, osim onih koja pripadaju oružanim snagama, milicijama ili dobrovoljačkim jedinicama koje čine dio takvih oružanih snaga ili organizovanim grupama otpora pod određenim uslovima, s tim da prisustvo vojnika među civilima ne znači da se takvo stanovništvo nužno ne smatra civilnim.

Takvu sudsku praksu Žalbeno vijeće je sljedilo i u svojim kasnijim presudama. U predmetu Kordić, Žalbeno vijeće je istaklo da pojam “civil” u kontekstu zločina protiv čovječnosti mora biti definisan u skladu s članom 50(1) Dopunskog pro-

900 U tom kontekstu valja napomenuti da se čak i zajednički član 3 pre svega odnosi na civile, a ne na borce. U Komentaru MKCK uz zajednički član 3 izneta je sledeća konstatacija: “Kao što smo već pomenuli, član 3 ima izuzetno široko polje primene i obuhvata pripadnike oružanih snaga, kao i lica koja ne učestvuju u neprijateljstvima. Međutim, taj član se ovde, naravno, pre svega odnosi na civile, odnosno lica koja nisu naoružana. U slučaju pripadnika oružanih snaga, mjerodavni pravni osnov je u većini slučajeva odgov-arajući član Treće konvencije.” Komentar MKCK uz Ženevsku konvenciju IV, str. 40 (naglasak dodat). Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Mrkšić,RadićiŠljivančanin, fusnota 1703

901 Zajednički član 3 Ženevskih konvencija predviđa da će se “[s] osobama koje ne sudjeluju izravno u nepri-jateljstvima, uključujući pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i osobe koje su izvan bojnog stroja (“hors de combat”) zbog bolesti, rana, lišenja slobode ili bilo kojega drugog razloga, u svakoj [...] prilici postupati čovječno, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja utemeljenoga na rasi, boji kože, vjer-oispovijedi ili uvjerenju, spolu, rođenju ili imovinskom stanju, ili bilo kojem drugom sličnom kriteriju.” Činjenica da su te osobe zaštićene u oružanim sukobima odražava načelo običajnog međunarodnog prava.

902 Komentar MKCK, str. 612, par. 1922.903 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 115.904 Komentar MKCK, str. 515, para. 1676


Nermin Halilagi}

tokola I.905 Ovo vijeće je slijedilo stav Žalbenog vijeća u predmetu Blaškići u svom zaključku smatra da se „za vrijeme oružanog sukoba, vojnici smatraju borcima sve do demobilizacije bez obzira na to da li učestvuju u borbama, odnosno sve dok su pod oružjem.“906 U jednoj važnoj fusnoti, Žalbeno vijeće MKSJ u predmetu Galić je konstatovalo da „i osobe horsdecombat ostaju pripadnici oružanih snaga jedne od strana u sukobu, te se stoga kategorišu po definiciji iz člana 4(A)(1) Ženevske kon-vencije III: kao takvi, oni nisu civili u smislu člana 50, stav 1, Dopunskog protokola I“.907 Takav stav je također sljedilo i Pretresno vijeće u predmetu Martić.908

Kada je riječ o ovom elementu zločina protiv čovječnosti navest ćemo i stav koji je tim povodom izrazilo Žalbeno vijeće u predmetu Mrkšić, koji je vođen pred MKSJ. Naime, krivična djela bila su usmjerena protiv grupe ljudi na osnovu nji-hovog pretpostavljenog angažmana u oružanim snagama, te su stoga oni tretirani različito od civilnog stanovništva. Činjenice iz ovoga predmeta odnose se i na ran-jene borce koji su izdvojeni da bi bili pogubljeni, nakon čega su i ubijeni. Međutim, ova krivična djela nisu zločini protiv čovječnosti, iako su počinjena samo dva dana nakon što su počinitelji učestvovali u napadu širih razmjera na civilno stanovništvo u istom području. S obzirom da su počinitelji djelovali smatrajući da su njihove žrtve pripadnici oružanih snaga, kod njih nije postojao umišljaj da će njihovo činjenje biti dio napada na civilno stanovništvo, te stoga nije postojala odgovarajuća veza.909

Pri definiranju kategorije „civila,“ Sud BiH je razmotrio definiciju člana 3. stava 1. tačke a). Ženevske Konvencije IV: civili predstavljaju „osobe koje ne učestvuju neposredno u neprijateljstvima, podrazumijevajući tu i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i lica onesposobljena za borbu uslijed bolesti, rane, lišenja slobode, ili iz kojeg drugog uzroka.“910 Ovaj član, kako Sud BiH dalje zaključuje, propisuje da će se prema ovoj kategoriji „postupati u svakoj prilici čovječno, bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, vjeri ili ubjeđenju, polu, rođenju ili imovnom stanju, ili kome bilo drugom sličnom mjerilu“.911 Član 3. Ženevske konvencije je temeljem aneksa 6. Dejtonskog mirovnog sporazuma primjenjiv u zakonodavstvu BiH, a također se prema praksi MKSJ smatra i dijelom običajnog prava. U predmetu Savić, Prvostepeno vijeće je dodalo da „pojam civila u strogom smislu obuhvata sva ona lica koja su bila van borbenog stroja kada je krivično djelo počinjeno“.912 Također, isto vijeće konstatuje: „Dodatno, definicija civilnog stanovništva obuhvata pojedince koji su možda u nekom određenom trenut-ku pružili otpor i osobe izvan borbenog stroja. Stanovništvo se može smatrati civil-nim čak i ako su prisutni i neki necivili – ono jednostavno treba da bude pretežno civilnog karaktera“.913

905 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 97. Vijeće napominje da je Žalbeno vijeće u istoj presudi donijelo zaključak da ubistvo vojnika nakon hapšenja, kad su već stavljeni van borbenog stroja, ispunjava uslove za primenu člana 5, budući da su ti vojnici „civili“. (Drugostepena presuda u predmetu Kordić, par. 421) Kao što je istaklo Pretresno vjeće u predmetu Martić, čini se da je takav stav u suprot-nosti s nekim činjeničnim zaključcima Žalbenog vijeća u istom predmetu. (Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Martić, para. 53). Ovo Vijeće se rukovodi gorenavedenim zaključkom Žalbenog vijeća iz par. 97, koji daje bolji uvid u stav Žalbenog vijeća.

906 Drugostepena presudaMKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 421. vidi i para. 50.907 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Galić, fusnota 437.908 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Martić, para. 55.909 MileMrkšićidrugi, Predmet br. IT-95-13/1-A, Presuda Žalbenog vijeća, 05.05.2009., para. 42.910 Savić, Prvostepena presuda, str. 38; Samardžija, Drugostepena presuda, str. 14; Raševćidrugi, Prvoste-

pena presuda, str. 41.911 Savić, Prvostepena presuda, str. 38; Samardžija, Drugostepena presuda, str. 14., VeselinVlahović„Bat-

ka“, Predmet br. S1 1 K 004659 11 Kri, Prvostepena presuda, 29.03.2013., para. 172.912 Savić, Prvostepena presuda, str 35., poziva se na predmet Jelisić, presuda Žalbenog vijeća, para. 54. 913 Savić, Prvostepena presuda, str 35., poziva se na predmet Kordić iČerkez,presuda Pretresnog vijeća

MKSJ, para. 180.


Nermin Halilagi}

U situacijama u kojima nema oružanog sukoba civilima će se smatrati sve oso-be osim onih koje su dužne brinuti se za čuvanje reda i mira i koje imaju zakonite ovlasti upotrebe sile. Na kraju, potrebno je da je civilno stanovništvo primarna, a ne sporedna meta napada.914 Upravo u ovom kontekstu se može tumačiti vrijeme posto-janja napada, odnosno da li je napad postojao u vrijeme oružanog sukoba ili je on praktično nastupio po njegovom okončanju.915

Mišljenja smo da je element „civilnog stanovništva“ u definiciji krivičnog djela zločina protiv čovječnosti nije neophodan jer on predstavlja samo nasljeđe prošlo-sti obzirom da je danas čvrsto utemeljeno shvatanje da se zločin protiv čovječnosti može počiniti kako u vrijeme rata tako i u vrijeme mira.

4.2.3.3.StanovništvoPojam „stanovništvo“ se koristi da bi se naglasila brojnost žrtava u svrhu odva-

janja pojedinačnih ili sporadičnih djela od onih koja si zajednička po prirodi.916 Tako pojam „stanovništvo“ u definiciji zločina protiv čovječnosti označava veliku grupu žrtava i krivična djela u kojima su žrtve pripadnici jedne skupine.917 Ovaj aspekt se uklapa sa ostalim elementima koji određuju masovnost kao bitnu karakteristiku zlo-čina protiv čovječnosti.

Prilikom rasprave o identificiranju stanovništva koje je objekat napada zakl-jučeno je od strane Tribunala za bivšu Jugoslaviju da to doprinosi postizanju više ciljeva. Prvo, koncept stanovništva predstavlja minimum standarda za određenje koja grupa ljudi može biti objekat napada. Drugo, određenje stanovništva koje je na-padnuto je važno za postizanje rasprostranjenosti ili sistematičnosti prirode napada. Treće, optužba ne treba dokazivati da je pojedinačna žrtva bila pripadnik konkretne grupe koja je objekat napada, kao što je određena etnička ili vjerska grupa. Potrebno je samo da se pokaže da je on/a bio/la civil i da je bio/la objekat napada kao dio na-pada usmjerenog protiv civilnog stanovništva. Četvrto, u svakom slučaju, „nevina“ priroda civilnog stanovništva obezbjeđuje mu zaštitu prema međunarodnom human-itarnom pravu. Da bi bili ispunjeni uvjeti za postojanje ovog kriterija, stanovništvo koje je objekat napada mora biti pretežno civilnog karaktera.918

Kao što smo već naveli napad je „usmjeren“ protiv civilnog stanovništva“ ako je civilno stanovništvo primarni predmet napada.919 Navedena floskula može nam sugerisati da se zahtjeva da cjelokupno stanovništvo bude napadnuto ili zahvaćeno napadom. Međutim, sa stanovišta pojava koje određujemo kao zločin protiv čov-ječnosti, ovakvom shvatanju nema mjesta.920 Ovo je potvrđeno u praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u više presuda zauzeo stav da zločin protiv čovječnosti ne mora biti usmjeren protiv cjelokupnog stanovništva određenog područja u kojem se napad odvija.921 Zbog toga riječ „stanovništvo“ u 914 SituacijauRepubliciKeniji, Odluka u skladu s članom 15. Rimskog statuta, para. 82(fusnota 73), poziva

se na OdlukuopotvrđivanjuupredmetuBembapara. 77; Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća para. 91-2; Milomir Stakid, Predmet br. IT-97-24-T, Prvostepena presuda, 31.07.2003., para. 624; MitarVasi-ljević, Predmet br. IT-98-32-T, Prvostepena presuda, 29.11.2002, para. 33.

915 Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu ĆirkovićMilivoje, str. 9. 916 Ambos,K.,Wirth,S.; The Current Law of Crimes Against Humanity: An Analysis of UNTAET Regula-

tion 15/2000., Criminal Law Forum, Vol. 13. 2002, str.21.917 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 644.918 Vidjeti predmet KordićiČerkez,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 180. 919 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para.95; Prvostepena presuda u predmetuSavić, Sud

BiH, str. 38 (str. 34 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).920 Šurlan,T., op.cit., str. 295.921 Tako je primjerice u predmetu Prvostepena presuda MKSR u predmetu Semanza, para. 330 zauzet slje-

deći stav: “Thevictimsoftheenumeratedactneednotnecessarilysharegeographicorotherdefining


Nermin Halilagi}

kontekstu zločina protiv čovječnosti ne implicira da je napadnuto cijelo stanovništ-vo neke geografske cjeline, odnosno države, teritorije ili drugog ustavnopravnog bića. „Umjesto toga, namjera je da element „stanovništvo“ podrzumijeva zločine kolektivne prirode i time isključi pojedinačna ili izolovana djela koja se, iako možda predstavljaju ratne zločine ili zločine prema nacionalnom krivičnom zakonodavstvu, ne izdižu do nivoa zločina protiv čovječnosti“.922

U slučaju Kunaraci idrugi (MKSJ) za pojam „stanovništvo“ je ustanovljeno značenje ljudi koji posjeduju karakteristične odlike koje ih označavaju metama na-pada. Pojam „stanovništva“ se koristi da bi se naglasila brojnost žrtava odnosno jedi-na namjera navedenog pojma jeste da on podrazumijeva zločine kolektivne prirode i time isključi pojedinačna ili izolovana djela koja se iako možda predstavljaju ratne zločine ili zločine prema nacionalnom krivičnom zakonodavstvu, ne izdižu do nivoa zločina protiv čovječnosti.923 Kako Mettraux kaže, „stanovništvo mora oblikovati samostalnu grupu pojedinaca bilo geografski ili kao rezultat zajedničkih obilježja. Grupa pojedinaca nasumično ili slučajno sastavljena - kao gužva na fudbalskoj utak-mici- ne može se smatrati „stanovništvom“ prema ovoj definiciji“.924 Da bi se utvrdi-lo da li je neki napad bio usmeren protiv civilnog stanovništva, potrebno je uzeti u obzir određene faktore. Stoga, faktori na osnovu koji se utvrđuje da li je napad bio usmjeren na civilno stanovništvo jesu:

a) sredstva i metode korišćene tokom napada, b) status žrtavac) broj žrtava, d) diskriminatorni karakter napada, e) prirodu krivičnih djela koji su izvršeni tokom napada, f) otpor koji je tada pružen napadaču i pitanje u kojoj se mjeri napadačka sila

pridržavala ili je pokušala da se pridržava mjera predostrožnosti propisanih ratnim pravom.925

U predmetu Rašević i drugi (Sud BiH), Prvostepeno vijeće je dodalo da je „dovoljno pokazati da je napad bio usmjeren protiv dovoljnog broja pojedinaca, odnosno da je bio usmjeren protiv njih na takav način da pokazuje da nije imao za cilj ograničeni i nasumce odabrani broj pojedinaca, niti da se sastojao od ograničenih i izolovanih djela”.926 U okviru ovog djela znači dovoljno pokazati da je napad bio usmjeren protiv dovoljnog broja pojedinaca odnosno da je bio usmjeren protiv njih

featureswiththecivilianpopulationthatformstheprimarytargetoftheunderlyingattack,butsuchcha-racteristicsmaybeusedtodemonstratethattheenumeratedactformspartoftheattack.” Vidi također i u: Prvostepena presuda u predmetu Bagilishema, para. 80; Prvostepena presuda u predmetu Bisengimana, para. 50; Prvostepena presuda u predmetu Kajelijeli, para. 875; Prvostepena presuda u predmetuSavić, Sud BiH, str. 38 (str. 34 BHS) (odgovarajudi dio potvrđen i u žalbenom postupku).

922 Šurlan,T., op.cit., str. 295.923 Vidjeti Memorandum Generalnog sekretara o Statutu i Presudi Nirnberškog suda; Istorija i analiza, 67

(U.N. Publication, Sales No.1949, V.7).924 Vjerovatno najbolji izvor u pogledu ovoga je članak od Mettraux-a, “Crimes Against Humanity in the

Jurisprudence of the International Criminal Tribunals for the Former Yugoslavia and for Rwanda”, (2002) 43 Harv. L. Jnl 237.

925 Blaškić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 106; Kunarac i drugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 90.

926 Raševićidrugi, Prvostepena presuda Suda BiH, str. 41, poziva se na presudu MKSJ u predmetu Kordić, para. 95.


Nermin Halilagi}

na takav način da napad za cilj zaista ima civilno „stanovništvo“, a ne ograničeni i nasumice odabrani broj pojedinaca.927

Najzad, valja spomenuti i apsolutnu zabranu napada na civilno stanovništvo koja u skladu sa međunarodnim običajnim i ugovornim pravom isključuje mogućnost da vojna nužnost ili neka druga svrha može eventualno poslužiti kao opravdanje.

927 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunarac idrugi, para. 90; presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Vasiljević,para. 34; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Galić, para. 143; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 56; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 424-425; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Naletilić idrugi, para. 235; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 582; Prvostepena presuda MKSR u predmetu GeorgesA.N.Rutagan-da para. 71; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kayishema, para. 128.


Nermin Halilagi}

GLAVA ÊTVRTA

RADNJE IZVR[ENJA KRIVI^NOG DJELA ZLOÎN PROTIV ÔVJE^NOSTI

Prethodne napomenePojedinačne radnje izvršenja odnosno oblici zločina protiv čovječnosti pred-

stavljaju dio definicije zločina protiv čovječnosti. Naime, radnje izvršenja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti zajedno sa općim dijelom predstavljaju uobičajenu strukturu zločina protiv čovječnosti. Radnja izvršenja data je alternativno i sastoji se iz niza takstativno nabrojanih djelatnosti koja svaka za sebe predstavlja samostalno krivično djelo. Pojedini oblici zločina protiv čovječnosti se smatraju objektivnim elementima zločina protiv čovječnosti i prema anglosaksonskoj krivičnopravnoj terminologiji (koja se koristi u Rimskom statute I Elementima krivičnih djela) spa-daju u actusreus navedenog krivičnog djela.928 Svaka radnja izvršenja zločina pro-tiv čovječnosti mora prevashodno da zadovolji opće elemente, a potom i posebne, specifične za svaku radnju ponaosob. Pojedinačne radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti određene su prema vrstama radnji, kao i prema pasivnom subjektu, od-nosno zaštićenom dobru koje se konkretnom radnjom povređuje, te posljedici koja usljed određene radnje nastupa, uz mogućnost da neke radnje ne moraju da imaju krivičnopravno relevantnu posljedicu.929

Pojedinačni akti izvršenja zločina protiv čovječnosti kao što smo prethodno na-veli predstavljaju dio definicije zločina protiv čovječnosti koji u najvećoj mjeri pri-pada krivičnom pravu - njegovim metodama propisivanja, tumačenja, procesuiranja i uopće krivičnopravnog razmišljanja. Proučavanje radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti treba biti u svjetlu osnovnih dostignuća međunardnog prava priznata statutom i sudskom praksom MKSJ, MKSR, MKS kao i Suda BiH.

Radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti su bile dosta neodređeno defini-sane u Londonskom sporazumu (1945), Zakonu br. 10 Kontrolnog savjeta, kao i u statutima Tokijskog međunarodnog suda, MKSJ i MKSR. Također, posmatrano kroz historiju svakim narednim određivanjem zločina protiv čovječnosti počev od Nirn-berškog tribunala pa dalje spisak radnji izvršenja se širio odnosno svako naredno određivanje ovog krivičnog djela uvodilo je nove radnje izvršenja. Važno je istaći da je u Nirnberškom statutu kreiran spisak radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti. To su bile sljedeće radnje izvršenja: ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deportacija, proganjanje i ostala nečovječna djela. Spisak radnji izvršenja zločina protiv čov-928 Pored radnji izvršenja, objektivni element predstavlja i postojanje rasprostranjenog i sistematičnog napa-

da usmjerenog protiv civilnog stanovništva i to je drugi dio actusreusa-a zločina protiv čovječnosti. 929 Škulić,M.; Međunarodni..., str. 254.


Nermin Halilagi}

ječnosti od Nirnberškog statuta, posmatrano kroz primjenjenu rješenja ovog kriv-ičnog djela, vremenom se širio. Svaka nova definicija zločina protiv čovječnosti uvodila je novu radnju izvršenja uz otvorenu mogućnost uvođenja i drugih radnji posredstvom formulacije „ostala nečovječna djela“, ili bar nove nazive već poznatih i postojećih krivičnih djela. To je vidljivo iz definicija Statuta adhoc tribunala koje su među radnjame izvršenja zločina protiv čovječnosti uveli i zatvaranje, mučenje kao i silovanje. Dalje proširanje radnji izvršenja dolazi sa Rimskim stautom koji je u tom nabrajanju otišao najdalje i koji radnje širi kako po vrsti tako i unutar vrste. Rimski statut radnji izvršenja silovanja pridodaje i seksualno ropstvo, nasilnu trud-noću, izazivanje steriliteta, bilo koji oblik seksualnog ugrožavanja. Također, radnja izvršenja progon je proširena i pridodata su joj postupanja koja su univerzalno ne-dopuštena po međunarodnom pravu. Pored navedenih radnji izvršenja Rimski statut uvodi i dvije nove radnje, a to su izazivanje nestanka lica i aparthejd. Međutim, sve te promjene spiska radnji izvršenja nisu suštinskog karaktera. Spisak radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti je najpromjenjivija kategorija u ovom krivičnom djelu.

Precedentno pravo je postepeno doprinosilo definisanju pravnih obrisa actusreus. Tome je svakako veliki doprinos dao Statut MKS za čije se odredbe navedne u članu 7. može reći da kristališu pojmove u nastajanju postojećeg običajnog prava ili da kodifikuju njegovu glavninu, odnosno da jedini daje dodatna upustva za razumi-jevanje (ne sve) radnji izvršenja.930 Elementi zločina preciziraju radnje izvršenja.

Zajedničke i osnovne karakteristike svih radnji koje ćemo u nastavku pojedi-načno pojasniti jeste da one predstavljaju kršenje međunarodnog prava i da su pre-duzete u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva. Također, karakteristika svih radnji izvršenja jest i to da su uperene su ka fizičkom integritetu i dostojanstvu ljudi.

Prilikom izrade Rimskog statuta predlagane su još neke radnje izvršenja, kao što je terorizam, masovno izgladnjivanje, ekonomski embargo, ali nisu uvrštene u član 7. Statuta Međunarodnog krivičnog suda.931

Želimo istaći i činjenicu da u svim verzijama definisanja zločina protiv čov-ječnosti radnje izvršenja su usmjerene ka fizičkom integritetu i dostojanstvu ljudi a nisu usmjerene protiv materijalnih dobara.

U nastavku rada namjera nam je analizirati radnje izvršenja zločina protiv čov-ječnosti redosljedom kako su navedene prema članu 172. KZ BiH, iz razloga što je navedena lista urađena na osnovu definicije zločina protiv čovječnosti Rimskog statuta, te u odnosu na druge definicije ovog krivičnog djela sadrži najveći broj rad-nji izvršena navedenog krivičnog djela. Vodeći se tim rasporedom u nastavku ćemo obradit svaku ponaosob.

1. Lišenje života drugog lica – ubistvoU sva četiri statuta međunarodnih sudova (Nirnberški sud, MKSJ i MKSR,

MKS ) kao i u Krivičnom zakonu BiH, lišenje života drugog lica odnosno ubistvo u okviru zločina protiv čovječnosti na listi kažnjivih akata je na prvom mjestu. Ubistvo predstavlja poseban oblik radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti koja u objektiv-

930 Kaseze,A.; op. cit., Međunarodno..., str. 85.931 Habel,vonH.,Robinson,D.; Crimes within the jurisdiction of the Court, str. 102’103, y: Lee, R., S.,

(ed). The International Criminal Court. The Making of the Rome Statute. Issues - Negotiations-Results, Kluwer Law International, 2002., str. 79 - 126.


Nermin Halilagi}

nom smislu podrazumijeva umišljeno lišavanje života čovjeka,932 na bilo koj način, bilo kojim sredstvom – činjenjem, što je tipično, ili ne činjenjem, što je moguće, ali ne uobičajeno, odnosno ne predstavlja tipičan opći način lišavanja života, tako da bi izvršenje ubistva nečinjenjem predstavljalo slučaj nepravog krivičnog djela nečinjenja.933 Ubistvo se definiše kao lišavanje života sa namjerom da se prouzrokuje smrt ili namjerno nanošenje teške tjelesne ozljede koja je imala za posljedicu smrt ozlijeđene osobe (teška tjelesna ozljeda kvalificirana smrću).934 U međunarodnom 932 „...kritičnog dana PeroElezsa grupom vojnika došao u Barutni magacin sa tri kamiona (FAP sandučar i

još dva auta TAM-110 koji su bili pod ceradom) i nakon odvođenja prve grupe zatvorenika Pero Elez se vratio i tad su im rekli da ništa sa sobom ne smiju nositi i sve što je vrijedno (satovi, nakit, novac i sve ostalo) trebaju predati. Zatvorenici su te stvari davali uniformisanim vojnicima koji su bili sa PeromEle-zom te je te prilike svjedok predao veru i „seiko“ sat. U tom momentu u Barutnom magacinu su bili ČedoVukovićsinPere,Lalo,Jehović,LjubaŠćepa sa puškom u ruci. Nakon predaje svih tih stavri išao je jedan čovjek od zatvorenika do zatvorenika i naređeno im je da stave ruke na leđa, te su im žicom vezali ruke i tad je naređeno da izađu vani da bi te prilike svjedoka drvenom palicom udario jedan od prisutnih vojnika. Nakon toga zatvorenike su ubacili jednog po jednog u vozilo TAM koji je bio pod ceradom. Po ulasku u vozilo zatvorenici nisu smjeli sjesti na stolice nego su morali da sjede na limenoj karaseriji. Nakon toga došla su druga dva vozila (TAM-110), jedan vojni a drugi civilni, čuli su da i u njih utvovaraju zatvoreni-ke. Nakon kratkog vremena zatvorenike, njih 24, među kojim je bio i svjedok vraćaju ponovo u objekat i tad su ih počeli tući rukama, nogama, palicama i iživljavati se nad njima, a te prilike je vidjeo i tragove friške krvi. Svjedok navodi da je dobio nekoliko udaraca od kojih je pao u komu da bi sve zatvorenike kao cjepanice utovarili ponova u kamion. Tukli su ih pripadnici PereEleza i bilo ih je od 7 do 10. Nakon toga sva tri kamiona su krenula u pravcu Foče. Svjedok ističe da nije vidio da li su pored ova tri vozila bila i neka druga vozila kao pratnja. Nakon nekog vremena auto se kratko zaustavilo u selu Jelašca kod kuće Puhala a potom su nastavili putovanje nekim makadmskim putem. Poslije izvjesnog vremena vozilo u kome je bio svjedok sa još 23 zatvorenika je stalo i tada im je naređeno da izađu iz vozila uz upozorenje da ako bi neko pokušao bježiti da će u njega pucati. Prilikom izlaska iz vozila svjedok je vidio auto sa rota-cionim svjetlima koje je bilo maskirano raznim bojama tako da nije bio siguran da li se radilo o vojnom ili policijskom vozilu. Svi zatvorenici su izašli iz vozila i stali su uz samu cestu uz stalna upozorenja da niko ne bježi. Dok su stajali svjedok je vidio da iz jedne štale, koje je bila tu u blizini, izlazi jedan uniformisani čovjek koji je tad rekao sve je spremno možete ih voditi. Ova grupa zatvorenika je bila u posljednjem kamionu i nakon ovog naređenja krenuli su prema toj štali. Tad je svjedok vidio HadžićAdema kako stoji da bi i njega odveli prema štali. Svjedok se sjeća nekih imena koji su bili u toj grupi od 24 zatvorenika navodeći dr. FilipovićAbdurahmana, dvojicu braće HadžićaEnesaiEsada,HadžićHasana,HadžićSeli-ma,AhmethodžićMehmeda,ŠkoroAbdiju,LjukovićSabahudina,VranovićSalka,KurtovićRamu,braćuSuljićDamiraiMirsada,SuljićSadu,braćaSuljićČilaiMedu,SuljićElvira,SuljićEdina,SuljićRami-za,MulaomerovićAdila,SmječaninIsmeta, dječaka od sedamanaest godina ČustoAlmira, RogojHusnijuiReufa. Nakon što su ih doveli pred štalu, izdvojili su četvoricu zatvorenika braću ČičuiMedu,ElviraiMirsadaSuljića ispred ostalih zatvorenika. Potom su se čuli rafali, da bi te prilke svjedok bio pogođen u lijevu potkoljenicu i tako vezanih ruku pao. Nakon rafalne paljbe čulo se naređenja da se prestane pucati. Tako pogođen svjedok se pretvarao i čekao šta će se dalje desiti. Nakon ove pucnjave četvorici zatvoreni-ka koji su prethodno izvedeni iz kolone je naređeno da u roku od 20 minuta ubace u štalu sva tijela te da će nakon toga biti pušteni. Za svo ovo vrijeme ostala dva kamiona sa zatvorenicima bila su na cesti, što je oko 50 metara razdaljine. Nakon što su ga ubacili u štalu svjedok je uspio da se neprimjećen sakrije iza jednog zida te je sa tog mjesta čuo pucanj pa predpostavlja da su te prilike ubili AdemaHadžića kojega su prethodno skinuli sa kamiona. Tad ubijaju još trojicu zatvorenika, čuo se rafal samo, a ostaje jedan Suljić. Njemu su naredili da ubijene zatvorenike zapali što je on odbio i posle se ponovo čuje rafal i njega ubijaju. Kasnije su na tijela tih zatvorenika ubacili jednu gumu i zapalili. Sve ovo svjedok je mogao čuti i vidjeti jer je bio zaklonjen iza jednog zida na udaljenosti od 3 do 4 metra. Tad je svjedok vidio da je bilo od 5 do 7 uniformisanih vojnika. Nakon što su otišli svjedok se uspio izvući iz šatale, hodao je po šumi, a potom je spašen i došao na planinu Husad.”,Prvostepena presuda Sud-a BiH predmetu BundaloRatkoiZeljajaNeđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. str. 202-203.

933 Škulić,M.; op. cit., Međunarodni..., str. 254-255.934 „...postavila jedan sto na oko 15 do 20 metara od ulaza u prostoriju 3 i na njega stavila mitraljez. Žigić

je hodao uokolo dok se to dešavalo, a njegovo ponašanje je bilo neobično utoliko što je bio tih. Svjedok AD je izjavio da jeŽigić bio u blizini dok su zatočenicima prijetili i dok su postavljali mitraljez na sto ispred te prostorije: U jednom trenutku je prišao bliže stolu. Uhvatio ga je i pomaknuo ga metar ili dva, te sjeo na stolicu za taj sto. Počeo je da nas psuje, govoreći nam da će nas sve pobiti. Tada sam vidio Žigića pored stola. Zatočenike iz prostorije broj 3 premjestili su u drugu prostoriju, a njihovo mjesto u prostoriji broj 3 zauzeli su ljudi iz netom osvojenih sela Hambarine i Brdo, te s područja Ljubije. Svjedok AD je oko ponoći čuo kako počinje pucnjava, koja je trajala do zore. Jedan preživjeli je kasnije rekao svjedoku AD da je u tu prostoriju ubačen suzavac, a kad su ljudi pokušali da pobjegnu iz prostorije pucali su u njih. Sljedećeg jutra svjedoku N su naredili da pokupi leševe iz prostorije broj 3 i stavi ih na hrpu. On je izjavio: Bilo je ljudi bez ruku, bez pola leda, s malom rupom sprijeda, a otraga bez leda. Mislim da je tu bilo oko 120 ljudi. Bilo je ljudi na kojima se nisu vidjele rane, ali su se ugušili kad su pali, jer su padali jedni na druge. Svjedok N je izjavio da je vidio Žigića u blizini dok su prikupljani leševi. Kad je došao kamion da ih odveze, svjedok AD je vidio Žigića kako daje upute vozacu kako da parkira. Leševi su potom utovareni


Nermin Halilagi}

humanitarnom pravu propisana je zabrana ubijanja civila u vidu običajnopravnog pravila u haškom935 i ženevskom pravu.936 U oblasti ljudskih prava pravo na život pripada kategoriji bazičnih prava. Ovo pravo je podignuto na nivo principa da bi služilo kao baza drugim ljudskim pravima. U skladu sa terminologijom ljudskih pra-va zabrana ubistva redigovana je kao pravo na život.937 Život se smatra najvrednijim individualnim pravnim dobrom.

Da bi u konkretnom slučaju ubistvo preraslo u zločin protiv čovječnosti potreb-no je da budu ispunjeni određeni uvjeti. Potrebno je prije svega postojanje zajedničk-og elementa za svaki oblik zločina protiv čovječnosti, odnosno da se radi o lišavanju života u okviru rasprostranjenog i sistematskog napada protiv civilnog stanovništ-va.938 Pored toga neophodno je da počinilac ima svijest da njegova radnja dio takvog napada, odnosno da posjeduje namjeru da njegovo činjenje ili nečinjenje bude dio tog napada. Kao razlog tih uvjeta navodi se činjenica da se radi o takvom ponašanju koje već samo po sebi predstavlja samostalno krivično djelo.939

Elementi definicije „ubistva“ prema međunarodnom običajnom pravu su slije-deći:940

na kamion. Kasnije je došao drugi kamion s crijevom za vodu da bi se sprala krv. Jedan preživjeli je rekao svjedoku AD da je ukupno ubijeno 160 zatočenika, a da ih je 40 ranjeno.“ - Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočka, str. 181-182., „..Dvogledom su mogli vidjeti da padaju granate, da je jedna štala u selu zapaljena, a takođe su vidjeli manje grupe lica koji idu od kuće do kuće. Položaj artiljerije je bio na visoravni Morine, koja visoravan pripada i opštini Kalinoviku i opštini Nevesinju. Nakon dva do tri dana došao je u selo Jezero i tu su zatekli mještanku Đemilu koja im je rekla da se dana 05.08.1992. godine sakrila na jedno brdo van sela dok je trajalo granatiranje i pješadijsko pucanje. Kada se pucnjava smirila vidjela je njegovog oca MustafuĐipu zatim HasanaĐipuiSalkuĐipu da sjede ispod jedne lijeske. Tada je vidjela da su dvojica naoružanih lica prišla im i poveli ih iza brda. Nakon dest minuta čula je rafalnu paljbu, poslije čega su dvojica naoružanih lica trčeći otišli u pravcu sela. Pretpostavila je da su sva trojica ubijeni u mjestu Klačina. Kada je nakon dvadesetak dana došao sa još nekim licima u selo Klačine da provjeri da li su tu ubijeni, u prvi mah nije iste pronašao, a kad su pošli nazad prema Bjelimićima na jednom mjestu osjetio se neprijatan miris. Bila je noć, jedan od prisutnih je imao bateriju i tu su onda ugledali poredane leševe. Bilo je pet leševa među kojima njegov otac Mustafa i još trojica ĐipaMešan,SalkoiHasan, kao i stariji čovjek DilberovićNezir na kojima je primjetio da su ih pokušali zapaliti, a leš Dilberovića je bio djelimično izgorio.” - Prvostepena presuda Sud-a BiH predmetu BundaloRatkoiZeljajaNeđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. 125.

935 Konvencija o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. (IV Haška konvencija), Pravilnik o zakonima i običajima rata na kopnu, član 46.

936 Zajednički član 3. Ženevskih konvencija iz 1949, Prva ženevska konvencija iz 1949. u članu 50, Druga ženevska konvencija iz 1949. u članu 51, Treća ženevska konvencija iz 1949. u članu 130, Četvrta kon-vencija iz 1949. u članu 147, kao i Dopunski protokol I iz 1977. U članu 75 (2) i Dopunski protokol II iz 1977. u članu 4. (2).

937 Kao primjer toga navest ćemo dva međunarodna dokumenta: Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine i njen član 1., i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine i njegov član 6.

938 „..vijeće je došlo do zaključka da je optuženi BastahPredrag, postupajući u svojstvu rezervnog policajca, u okviru širokog i sistematičnog napada protiv civilnog stanovništva, znajući za takav napad i kao dio tog napada, organizirano došao na mjesto egzekucije u pratnji zarobljenika iz logora Sušica, kojima je naređivao da nakon ubijanja civila ulaze u kuće, iznose njihova beživotna tijela, tovare na traktor i odvoze u nepoznatom pravcu. - Presuda Sud-a BiH predmetu optuženog BastahPredrag,zv.„Dragan“, Broj: X-KR-05/122, 04.02.2010. godine, str. 48.

939 „U jednom momentu nadređeni starješina je njemu i još jednom naredio da dovedu dvojicu Muslimana, koji su se tu odnekud zatekli, i rekao ima da ih odvedu i ubiju. Njih dvojica su to shvatili kao naređenje, postupili su po njemu, poveli dvojicu zarobljenih muškaraca, srednjih godina, civila, te na udaljenosti možda nekih 40-50 metara od mjesta gdje im je naređena ova radnja, ispod puta, pucali im u leđa. Pucali su svaki po jednog, bez namjere da pucaju u obojicu jer su dobili takvo naređenje. Svjedok KZ-104 je izjavio da je njemu i ZoranuKušiću zajedno naređeno da liše života dva muška civila Muslimana i da su oni to i uradili, a da pritom ZoranKušić nije pokušavao da izbjegne izvršenje ove naredbe. Istom svje-doku je poznato da su u hangaru ubijeni muški civili muslimani, a i sam je rekao da su na ulazu u hangar bili leševi muškaraca jedni preko drugih.“ - Prvostepena presuda Sud-a BiH predmetu optuženog ZoranKušuć, broj: S1 1 K 004837 11 Kro, 11.03.2011. godine, str. 13.

940 Vidjeti npr. Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 324; prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočka, para. 132; prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krstić, para. 485; prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić iČerkez, para. 235 - 236; prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškić, para. 560 - 561; prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 217; prvostepena pre-


Nermin Halilagi}

1. smrt žrtve,2. smrt je uzrokovana radnjom ili propustom optuženog, odnosno osobe ili

osoba za čije radnje i propuste optuženi snosi krivičnu odgovornostč3. radnja ili propust optuženog, odnosno osobe ili osoba za čije radnje ili pro-

puste on snosi krivičnu odgovornost, počinjeni su s namjerom:a) lišavanja života, ilib) nanošenja teške tjelesne povrede, ilic) nanošenja teške ozljede sa razumno mogućom sviješću o tome da će

takav čin ili propust vjerovatno uzrokovati smrt.Akti Međunarodnog krivičnog suda ne definišu ubistvo. Opći stavovi vezani za

ubistvo, a koji su razmatrani povodom ratnih zločina i genocida prenose se i na ub-istvo kao radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti. Elementi krivičnih djela MKS navode tri elementa na osnovu kojih se određuje ubistvo kao zločin protiv čovječno-sti. Navedeni elementi su:

a) da je učinilac ubio jednu ili više osoba,b) da je radnja bila dio rasprostranjenog ili sistematskog napada,c) da je učinilac znao da je takva radnja dio ili je namjeravao da takva radnja

bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva. 941

POSMRTNI OSTACI UBIJENIH BOŠNJAKA IZ AHMIĆA, 1993. GODINA

suda MKSJ u predmetu Jelisić, para. 35; prvostepena presuda MKSJ u predmetu Delalić, para. 422 i 439; Tužilac protiv Akayesua, predmet br. MKSR-96-4-T, Presuda, 2. septembar 1998., para. 587-589; Tužilac protiv Rutagande, predmet br. MKSR - 96-3-T, Presuda, 6. decembar 1999., para. 79.

941 Član 7 stav 1 tačka a) Statuta MKS


Nermin Halilagi}

Ono što diferencira ubistvo kao radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti od ubistva odnosno lišavanje čovjeka života kao „klasičnog“ krivičnog djela, jeste da se radi o ubistvu u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno sta-novništvo i da učinilac ima svijest o tome da je njegova radnja dio takvog napada. Razlog za najopćije određenje radnje izvršenja ubistva u Elementima krivičnih djela očigledno je zbog stava da je ubistvo najopće, univerzalno poznato i prihvaćeno krivično djelo dovoljno jasno.

AHMIĆI, STRIJELJANI ŠEFIK (ŠEMSO) PEZER (1941) U SVOJOJ KUĆI

Prema KZ BiH krivično djelo ubistvo kao radnja izvršenja zločina protiv čov-ječnosti propisana u članu 172. stav 1. tačka a) treba tumačiti kao lišenje života jedne ili više osoba u sklopu širokog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, pri čemu počinitelj zna da je to ponašanje dio šireg ili sistematskog napada protiv civilnog usmjerenog protiv civilnog stanovništva.942 Elementi ovog osnovnog djela prema čl. 172. stav 1. tačka a). KZ BiH su:943

1. da je osoba lišena života; odnosno 2. da je lišenje života izvršeno iz direktnog umišljaja.944

942 Vidjeti Babić,M.,et al.; op. cit., Komentari..., str. 565.943 Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str.197 (str. 184 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom

postupku); Savić, Prvostepena presuda, str. 78-79 (str. 69 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Rašević idrugi,Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na D.Damjanović, Prvostepena presuda, str. 53-54 (str. 49 BHS).

944 U BiH tokom rata desio se veliki broj ubistava. Neka od najsvirepijih ubistava desila su se u Saraje-vu, a koja je počinio VeselinVlahović. Prema optužnici Tužilaštva BiH protiv VeselinaVlahovića od 17.02.2011 godine, optuženi je izvršio veliki broj ubistava u Sarajevu, pa ćemo navesti samo neke tačke optužnice: „...kojeg je u namjeri lišavanja života, prisilno izveo iz stana, a potom ispred zgrade uveo u vozilo kojim ga je odvezao na nepoznatu lokaciju, gdje ga je upotrebom vatrenog oružja lišio života, da bi naknadnom ekshumacijom obavljenoj na lokalitetu Trebevića, bili pronađeni njegovi posmrtni osta-ci“, - tačka 12., str. 10., „dana 15.06.1992. godine, naoružan, došao u zgradu, koja se je nalazila u ulici


Nermin Halilagi}

U predmetu Raševićidrugi(Sud BiH), Prvostepeno vijeće zaključilo je da prav-na kvalifikacija ovog djela iz tačke a) člana 172. stav 1. odgovara pravnoj kvalifika-ciji djela u međunarodnom običajnom pravu u dato vrijeme.945

Obzirom da je ova radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti zastupljena u svim statutima međunarodnih krivičnih sudova kao i u KZ BiH sudska praksa je veoma obimna. I Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni krivični sud za Ruandu dosljedno su definisali krivično djelo ubistvo kao djelo za koje je uvjet da je smrt žrtve nastupila kao posljedica djela ili propusta koje je optuženi počinio sa namjerom da žrtvu liši života ili da nanese tešku tjelesnu povredu za koje je razum-no trebao znati da bi mogla prouzročit i smrt.946 Tim povodom navešćemo nekoliko presuda Adhoc tribunala odnosno njihove stavove povodom definicije „ubistva“:

Definisanje ubistva kao zločin protiv čovječnosti od strane Adhoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju dato je u više presuda. Tako je Tribunal za bivšu Jugoslaviju u predmetu BlagojevićiJokić, (Pretresno vijeće), para. 556. zaključio: „U sudskoj praksi i ovog Međunarodnog suda i MKSR-a, ubistvo se dosljedno definiše kao smrt žrtve koja je posljedica nekog djela ili propusta optužene osobe učinjenog s nam-jerom lišavanja života drugih osoba ili nanošenja teških tjelesnih povreda tim oso-bama, s razumnom sviješću da će time vjerovatno izazvati njihovu smrt“.947 Defini-sanjem ubistva Adhoc tribunali su se bavili i u drugim presudama:

Stav Pretresnog vijeća MKSJ povodom ovog pitanja u predmetuBrđaninpara. 381. je sljedeći: „Izuzev nekih nevažnih varijacija u izrazima korištenim za konstitu-tivne elemente krivičnog djela ubistva i krivičnog djela hotimičnog lišavanja života,

ĐureSalaja, na broju 5, u naselju Grbavica, općina Novo Sarajevo, u kojoj zgradi je nasilno iz njegovog stana izveo oštećenog NuhanovićKemala, sina Asima, rođ. 1951. god., kao i njegovog komšiju KneževićŽelimira,sinaMiroslava, rođ. 1955. god., koje se tada trenutno nalazio kod oštećenog u stanu, a potom je na stubištu susreo DžonlićMuharema,sinaOsmana, rođ. 1925. god., koji je također stanovao u toj zgradi, da bi potom u namjeri da ih liši života, svu trojicu izveo iz zgrade i uveo u vozilo, sa kojim ih je odvezao na tačno neutvrđeni lokalitet, gdje je upotrebom vatrenog oružja oštećene lišio života, da bi naknadnom ekshumacijom posmrtnih ostataka oštećenih na lokalitetu Petrovačke krivine, potvrđeno da je kod istih smrt bila nasilna, a nastala kao posljedica djelovanja projektila ispaljenih iz vatrenog oružja“ – tačka 25., str. 18., Posebno bi izdvojili svirepa ubistva članova porodice Pecar. Prema izjavama svjedoka bila je ljetna, blago vjetrovita noć u Sarajevu kada su na vratima kuće porodice Pecar, na Kovačićima, naselju kraj Grbavice, odjeknuli udarci, uz povike ‘otvaraj’. U porodičnoj kući bilo je 13 članova iste porodice. Djeca, odrasli, stari. Prema optužnici dana „14.06.1992. godine, u večernjim satima, naoružan, zajedno sa ŽdraleMirom, došao pred kuću porodice Pecar, koja kuća se je nalazila u ulici Trebevička na broju 46, opština Novo Sarajevo, iz koje kuće su nasilno izveli 14 članova porodice Pecar te ih sve postrojili u dvorištu kuće, rekavši im da idu „svojima“, da bi ih nakon toga prisilno poveli u pravcu Jevrejskog groblja i to tako što su on i ŽdraleMiro išli na začelju kolone, a članovi porodice Pecar ispred njih, pa kada su došli do raskrsnice ulica Trebevička i Soukbunar, u blizini kasarne „Bosut“ kao i u blizini vatrenih linija, za koju ulicu Soukbunar je isti znao da je minirana, naredio je oštećenima PecarOmeru,PecarSeaduiPecarEjubu, da moraju istu ulicu pretrčati, iako je bio svjestan da može doći do njihove pogibije, pa ipak je pristao na takvu posljedicu, zaprijetivši oštećenima upotrebom vatrenog oružja, na što su oštećeni počeli pretrčavati tu ulicu, dok su članovi njihovih porodica polako krenuli za njima, u kom trenutku su on i ŽdraleMiro, u namjeri da ostale članove porodice Pecar liše života, iz vatrenog oružja prema njima otvorili vatru, usljed čega su ispaljeni projektili pogodili oštećenu mldb. PecarAzru,kćiOmera, rodj. 1986. godine i oštećenu PecarDišu,kćiOmera, rođ. 1922. godine, nanijevši im povrede koje su kod obje prouzrokovale smrt na licu mjest“- tačka 16, str., 23. Veselin Vlahović je optužen i da je sredinom mjeseca juna 1992. , godine strijeljalo zvijezdu sarajevskog rukometa, velikog čovjeka, Go-rana Čengića te profesora Husniju Ćerimagića, komšiju kojeg je Goran pokušao spasiti. Goran Čengić je bio vrhunski sportista, rukometaš kojeg su svi voljeli. Sport mu je bio u krvi, a njegovi sportski potezi bez daha su ostavljali mnoge ljubitelje rukometa. Goranovo tijelo je ekshumirano nekoliko godina nakon reintegracije Grbavice.

945 Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom po-stupku), poziva se na Brđanin, Prvostepena presuda MKSJ para. 381.

946 Vidjeti posebno Prvostepenu presudu MKSR u predmetu Akayesu, para. 589; Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Ćelebići, para. 439; Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Blaškić, para. 153, 181 i 217; Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Krstić, para. 485.

947 Također vidjeti Krstić, (Pretresno vijeće), para. 485 (slično); Blaškić, (Pretresno vijeće), para. 217 (slič-no); KordićiČerkez, (Pretresno vijeće), para. 236 (slično).


Nermin Halilagi}

koji su nebitni u ovom predmetu, u dosadašnjoj praksi Međunarodnog suda bitna obilježja ovih krivičnih djela definisana su na sljedeći način:

1. žrtva je mrtva;2. smrt je prouzrokovana radnjom ili propustom optuženog ili lica za čije rad-

nje ili propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost; i3. radnja ili propust optuženog ili lica za čije radnje ili propuste optuženi snosi

krivičnu odgovornost, izvršeni su sa namjerom da:• liši života, ili• nanese teške tjelesne povrede ili tešku ozljedu za koje je razumno mogao

znati da bi mogle prouzrokovati smrt“.Također, isto vijeće u para. 382. navodi: „Actus reus se sastoji od radnje ili

propusta optuženog čija je posljedica bila smrt žrtve. Tužilac jedino treba da van razumne sumnje dokaže da je ponašanje optuženog znatno doprinijelo smrti žrtve.“

Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetuKrstić,948 para, 485: “Sistematski su definisali ubistvo kao smrt žrtve do koje je došlo uslijed djela ili propusta koje je op-tuženi počinio sa namjerom da žrtvu liši života ili da nanese teške tjelesne povrede, za koje je razumno trebao znati da bi mogle prouzročiti smrt”.

U Prvostepenoj presudiGalić, (Pretresno vijeće), para. 150. vijeće je zauzelo stav da su osnovni uvjeti za ubistvo kao zločin protiv čovječnosti sljedeći:

a) smrt žrtve;b) smrt je uzrokovana radnjom ili propustom optuženog, odnosno osobe ili

osoba za čije radnje i propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost; ic) radnja ili propust optuženog, odnosno osobe ili osoba za čije radnje ili pro-

puste on snosi krivičnu odgovornost, počinjeni su s namjerom:1. lišavanja života, ili2. nanošenje teških ozljeda bezobzirno ne vodeći računa o ljudskom ži-

votu.948 Krivična djela za koja je osuđen (primjeri): Pomaganje i podržavanje genocida, pomaganje i podržavanje ubistva (kršenja zakona i običaja rato-

vanja), pomaganje i podržavanje istrebljenja i pomaganje i podržavanje progona na političkoj rasnoj ili vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

• Nakon što je vojska bosanskih Srba zauzela srebreničku enklavu, RadislavKrstić je znao za genocidnu namjeru nekih članova Glavnog štaba VRS. Krstić je bio svjestan da Glavni štab nije imao dovoljno resursa da izvrši egzikucije samostalno i da bez upotrebe resursa Drinskog korpusa, Glavni štab ne bi mogao provesti svoj genocidni plan. Krstić je znao da time što dozvoljava da se koriste resursi Drinskog korpusa čini značajan doprinos pogubljenju zatvorenika bosanskih Muslimana.

• Od 13. do 19. jula 1995., 7.000 do 8.000 muškaraca bosanskih Muslimana je sistematski ubijeno u masovnim pogubljenjima, a ostali stanovnici bosanski Mulimani koji su se tada nalazili u Srebrenici – približno 25.000 žena, djece i starijih osoba – prisilno su premješteni iz enklave. Ubistvo (kršenje zakona i običaja ratovanja) i progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

• RadislavKrstić je imao vodeću ulogu u operaciji kodnog imena “Krivaja 95” koja je uključivala napad na srebreničku enklavu.

• Dio te operacije bilo je granatiranje Srebrenice s namjerom da se stanovništvo bosanskih Muslimana zastraši i da ga se otjera u Potočare, gdje se nalazio UN, i gdje ih je potpuna nestašica hrane, skloništa i nužnih usluga trebala dodatno zastrašiti i izazvati paniku i konačno ih natjerati da napuste tu teritoriju.

• Nakon dolaska srpskih snaga u Potočare, izbjeglice bosanski Muslimani koji su se sklonili u UN-ovoj bazi i oko nje, bili su podvrgnuti kampanji terorisanja koja se sastojala od prijetnji, uvreda, pljačkanja i spaljivanja kuća, premlaćivanja, silovanja i ubistava.


Nermin Halilagi}

Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetuKupreskićidrugi,para. 560.: „Sas-tavni elementi ubistva prema članu 5(a) Statuta... Uključuju smrt žrtve kao posljedi-cu činjenja ili nečinjenja optuženog, gdje je ponašanje optuženog bilo bitan uzrok smrti žrtve. Može se reći da je optužena osoba kriva za ubistvo ukoliko je postupala na protivpravan način, sa namjerom da ubije drugog ili da toj osobi nanese teške tjelesne povrede, i time izazvala smrt te osobe“.

Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetuBlaškić, para. 217.; Zakonski i čin-jenični elementi krivičnog djela ubistva su:

1. „smrt žrtve;2. smrt je posljedica činjenja ili nečinjenja optuženog ili njegovog podređenog;3. pri čemu je optuženi ili njegov podređeni imao namjeru da žrtvu liši života

ili da nanese tešku povredu njenom fizičkom integritetu, a za koju je razu-mno mogao pretpostaviti da će izazvati smrt“.

Sličan stav je zauzelo i Pretresno vijeće MKSJ u predmetuJelisić, para. 35.: „Ubistvo se definiše kao lišavanje života sa namjerom da se prouzrokuje smrt. Pravni elementi ovog krivičnog djela, opće prihvaćeni u nacionalnim zakonodavst-vima, mogu se okarakterisati na sljedeći način:

1. žrtva je mrtva,2. kao posljedica djela optuženog,3. počinjenog sa namjerom da se prouzrokuje smrt“.Pretresno vijeće MKSJ u predmetuKordićiČerkez, para. 236. zauzelo je stav:

„Da bi optužena osoba bila proglašena krivom, valja dokazati sljedeće elemente:1. smrt žrtve;2. da je smrt rezultat djela ili propusta optuženog ili njemu podređene osobe;3. da je optuženi, ili njegov podređeni, namjeravao da ubije žrtvu ili da joj na-

nese teške tjelesne povrede ili ozbiljne ozljede pri čemu je u razumnoj mjeri znao da će napad rezultirati smrću“.

U predmetu Akajesu para. 587. Tribunal za Ruandu rezonuje na isti način, te usvaja iste elemente ubistva:

1. “žrtva je mrtva,2. smrt je nastupila kao posljedica nezakonite radnje ili kao propuštanje

optuženog ili podređenog,3. u trentku ubistva optuženi ili podređeni imao je namjeru ubistva ili

nanošenja ozbiljnih tjelesnih povreda pokojnom sa znanjem da će takve tjelesne povrede najvjerovatnije izazvati smrt žrtve ili je nemaran da li će smrt nastupit ili ne”.

U predmetu Musema Tribul za Ruandu navedenim elementima pridodaje još i:1. žrtva je diskriminisana, na bilo kojoj diskriminatornoj osnovi,2. žrtva je pripadnik civilnog stanovništva,


Nermin Halilagi}

3. akt ili propust su dio rasprostranjenog ili sistematskog napada na civil-no stanovništvo.949

Da bi se dokazala smrt žrtve, ne traži se da se pronađe njeno tijelo.950 Umjesto toga, smrt se može dokazati posrednim dokazima, pod uvjetom da je to jedini razu-man zaključak koji je moguće izvesti iz tih dokaza.951 U predmetu TadićTribunal za bivšu Jugoslaviju istakao je stav: „Budući da se ne radi o normalnim vremenima, ne bi bilo u redu da primjenjujemo pravila nekih nacionalnih sistema prema kojima je potrebno pokazati tijelo da bi se dokazala smrt“.952 Navedenom konstatacijom vodilo se i Prvostepeno vijeće u predmetu Rašević idrugi(Sud BiH).953 Vijeće je navelo da se „zaključak o smrti žrtve može izvesti i bez pronađenog tijela, a na osnovu sveukupnih okolnosti utvrđenih kroz izvedene dokaze, tako da je smrt žrtve jedini razuman zaključak koji se može izvesti na osnovu djela koja se stavljaju na teret“.954 U presudi Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Krnojelacpara. 326. vijeće je navelo: „Za dokazivanje van razumne sumnje da je neka osoba ubijena nije neophodan dokaz da je pronađeno mrtvo tijelo te osobe. Zaključak da je žrtva činjenično mrtva može indirektno logički izvesti iz ukupnih dokaza predočenih Pretresnom vijeću“. Isto vi-jeće je zaključilo: „Činjenica smrti žrtve može se izvesti posrednim zaključivanjem na osnovu ukupnih dokaza koji su predočeni (...) vijeću. Dovoljno je utvrditi da je jedini razuman zaključak koji se može izvesti iz raspoloživih dokaza taj da je smrt žrtve nastupila kao posljedica djela ili propusta optuženog ili jedne ili više osoba za koje je optuženi krivično odgovoran“.955 Faktori koji nas dovode do zaključka da je nastupila smrt žrtve uključuju:956

1. dokaz incidenata maltretiranja određenog pojedinca, 2. obrazac i dosljednost maltretiranja i nestanka drugih pojedinaca pod sličnim

okolnostima,3. opću atmosferu bezakonja na mjestu na kojem su te radnje počinjene,4. dužinu vremena proteklog od nestanka osobe,5. te činjenice da između te osobe i osoba za koje bi se očekivalo da će im se

javit (npr. članova porodice) nije bilo nikakvog kontakta.Sudsko vijeće u predmetu protiv MomiraSavićaizvelo je dokaz smrti na osn-

ovu sljedećeg:957 949 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Musema, para. 215.950 Prvostepena presuda u predmetu Rašević idrugi, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u

žalbenom postupku).951 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočka i drugi, para. 260; Prvostepena presuda MKSJ u pred-

metu Brđanin, para. 383 - 385; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 326 - 327; Pr-vostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 240. Relevantni faktori koje treba uzeti u obzir obuh-vataju, pored ostalih, dokaz o incidentima zlostavljanja usmerenog protiv žrtve, obrasce zlostavljanja i nestanka drugih žrtava, podudarnost ili približnu podudarnost s vremenom smrti drugih žrtava, činjenicu da su žrtve bile na mjestu na kojem je izvršen oružani napad, pitanje kada, gde i u kakvim okolnostima je žrtva poslednji put viđena, ponašanje vojnika u blizini tog mjesta, kao i prema drugim civilima, u relevantno vrijeme, te činjenicu da između žrtve i lica za koje bi se očekivalo da će im se ona javiti, npr. članova porodice, nije bilo nikakvog kontakta, Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Halilović,para. 37; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 327.

952 Predmet MKSJ Tadić,presuda Pretresnog vijeća, para. 240. 953 Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom po-

stupku).954 Ibid., poziva se na Prvostepenu presudu KrnojelacMKSJ, para. 326.955 Vidjeti i Presudu Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kvočka, para. 260, i Presuda Pretresnog vijeća pred-

met Mrkšićidr., para. 486.956 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmet Krnojelac, para. 327. 957 Savić, Prvostepena presuda, str. 71-78 (str. 63-68 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postup-

ku).


Nermin Halilagi}

1. izjava svjedoka; 2. izvještaja o sudsko medicinskoj ekspertizi; 3. zapisnika o utvrđivanju identiteta; 4. potvrde o smrti za deset nastradalih osoba; i 5. DNK analizi. Iako svjedoci nisu osobno vidjeli ubistvo deset žrtava iz ovoga predmeta, Prvo-

stepeno vijeće izvelo je zaključak da su ti muškarci lišeni života od strane optuženog na osnovu sljedećeg:

1. ti muškarci su izvedeni iz njihovih domova; 2. ti muškarci su odvedeni u jednu kuću; 3. fizičkog zlostavljanja tih muškaraca u toj kući; 4. ponašanja vojnika prema prisutnim svjedokinjama koje su ih molile da ne

naude pomenutim muškarcima; 5. pucnjave koja se čula nakon što je kolona od deset muškaraca i četiri vojni-

ka zamakla u šumu; 6. činjenice da su svi odvedeni muškarci posljednji put viđeni živi upravo kri-

tičnog dana i na kritičnom mjestu; i 7. činjenice da su tijela svih deset muškaraca ekshumirana iz grobova u blizini

kritičnog mjesta.958

Mensreaubistva jeste namjera da se liši života, uključujući i posrednu namjeru, to jest svijest da će vjerovatna posljedica radnje ili propusta biti smrt žrtve.959 Pretres-no vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je u predmetu Kupreškićidrugi u para. 561. od 14. januara konstatovalo: „Tražena mensreaubistva po članu 5(a) jeste namjera da se izvrši ubistvo ili namjera da se nanese teška tjelesna povreda uz bezobzirnu nebrigu za ljudski život. Potrebni standard mensreazahtijeva namjerno ubijanje i to sa predumišljajem. Posljedica je rezultat predumišljaja kada je akter formulirao svoju namjeru da ubije nakon što je o tome razložno razmislio. Posljedica je namjer-avana kada ona predstavlja cilj aktera ili kada je akter svjestan da će se ona dogoditi slijedeći uobičajeni tok događaja“.

U Prvostepenoj presudi KajišemiiRuzindani(MKSR) su dati uvjeti krivične odgovornosti za ubistvo gdje se kaže da je optuženi kriv za ubistvo ako, u ponašanju koje je protivzakonito:

a) izazove smrt drugoga,b) zbog predumišljaja ili nečinjenja,c) namjera da ubije bilo koje lice ilid) namjera da nanese tešku tjelesnu povredu bilo kom licu uz bezobzirnu ne-

brigu za ljudski život.

958 Savić, Prvostepena presuda, str. 79; (str. 69-70 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).959 Prvostepena presuda u predmetu Strugar, para. 235-236; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Limaj

idrugi, para. Vidi i Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Orić, para. 348. Ni nehat ni grubi nehat počinioca nisu dovoljni da bi se ispunio uvjet postojanja elementa stanja svesti, Prvostepena presuda u predmetu Stakić, para. 587; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 386.


Nermin Halilagi}

• U predmetu protiv ŽeljkaMejakića (Sud BiH), Prvostepeno vijeće zaključi-lo je da je prema praksi MKSJ dovoljno da je izvršilac imao „namjeru (…) da ubije ili da nanese ozbiljnu povredu bezobzirno ne obraćajući pažnju na ljudski život“, što, kako je vijeće dalje konstatiralo, „odgovara stepenu umišljaja koji propisuje član 35. stav 3. KZ BiH“.960

• Actusreusse sastoji od radnje ili propusta optuženog čija je posljedica bila smrt žrtve.961

• Pretresno vijeće u predmetu MilanMartić u vezi s identitetom žrtava ne traži da se namjera počinioca izdvoji za metu neko određeno lice, dovoljno je to da je počinilac posjedovao neselektivnu namjeru da ubije bilo koga kome je svojom radnjom nanio fatalnu povredu.962

• Kada je riječ o uzročno-posljedičnoj vezi između djela počinitelja i smrti žr-tve navest ćemo stav Prvostepenog vijeća u predmetu Raševićidrugi (Sud BiH) koji nam najbolje odražava taj odnos. Naime, prema vijeću „djela počinioca moraju predstavljati osnovni uzrok smrti žrtve“.963

• Na kraju ćemo se fokusirati na pitanje da li se samoubistvo može smatra-ti ubistvom kao radnjom izvršenja zločina protiv čovjenosti. Odgovor na navedeno pitanje dala nam je sudska praksa Tribunala za bivšu Jugoslavi-ju. Naime, ovo pitanje se pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju pojavilo u predmetu Krnojelacidrugi. Pretresno vijeće u predmetu Krnojelacidrugipovodom ovog pitanja je zauzelo stav: „Ključna pitanja su uzročnost i na-mjera. Potrebno je da je samoubistvo žrtve bilo uzrokovano predmetnom radnjom ili propustom optuženog, odnosno onih za čije radnje ili propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost, i da su optuženi, odnosno oni za čije radnje ili propuste on snosi krivičnu odgovornost, tom radnjom ili propu-stom namjeravali uzrokovati samoubistvo žrtve, odnosno znali da je samo-ubistvo žrtve vjerovatna i predvidiva posljedica te radnje ili propusta. Optu-ženi može podlijegati krivičnoj odgovornosti samo ako su žrtvu na čin koji je rezultirao njenom smrću navele radnje ili propusti za koje on snosi kri-vičnu odgovornost, te ako je to samoubistvo bilo ili namjeravano, ili takav čin da ga je razumna osoba mogla predvidjeti kao posljedicu postupaka op-tuženog, odnosno onih za čije postupke on snosi krivičnu odgovornost“.964

2. IstrebljenjePosebna radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti jeste istrebljenje. Istrebljen-

je je ubistvo velikih razmjera. Pod ovim pojmom podrazumijeva se podvrgavanje

960 Mejakićidrugi, Prvostepena presuda, str.197 (str. 184 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku). Ovdje je bitno napomenuti da je Prvostepeno vijeće u predmetu Raševićidrugizaključilo da čl. 172. stav 1. tačka a) zahtjeva direktnu namjeru počinitelja. Međutim, čini se da je ovo nedosljedno sa ostalim presudama Suda BiH. C.f.Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 61 (str. 64 BHS) (odgovara-jući dio potvrđen i u žalbenom postupku) (tvrdeći da u predmetu protiv DraganaDamjanovića, direktni umišljaj sačinjavao neophodni mensrea) i Damjanović, Prvostepena presuda, str. 53-54 (str. 49 BHS) (tvrdeći da činjenično stanje ovoga predmeta ukazuju da je optuženi djelovao sa direktnim umišljajem).

961 Prvostepena presuda u predmetu Čelebići, para. 424; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 229; Prvostepena presuda u predmetu Kupreškić, para. 560, u kontekstu ubistva prema članu 5 Statuta.

962 Presuda IT-95-11-T, 12. juna 2007., para. 60.963 Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 61, poziva se na the holding in Čelebićida “(P)onašanje optu-

ženog mora biti bitan uzrok smrti žrtve“, Čelebići, Prvostepena presuda para. 424).964 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 329.


Nermin Halilagi}

civilnog stanovništva životnim uvjetima koje između ostalog karakteriše lišavanje hrane i lijekova u namjeri da se na taj način prouzrokuje uništenje dijela civilnog sta-novništva.965 Kao što sam naziv kaže, istrebljivanje obuhvata veliki broj žrtava. Iako se radi o radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti koja je prisutna u svim pravnim izvorima kojima se definiše ovo krivično djelo i dalje postoje dileme u utvrđivanju kriterijuma po kojima bi se ovaj oblik zločina razlikovao od ubistva kao posebnog oblika zločina protiv čovječnosti.966

Istrebljenje je postojalo kao radja izvršenja zločina protiv čovječnosti u svakom od osnovnih izvora prava koji se odnose na ovo krivično djelo. Ovaj pojam se kao samostalno krivično djelo, a ne samo kao deskriptivno sredstvo za sažeti opis ubijan-ja masovnih razmjera prvi put pojavljuje u raspravama koje su prethodile usvajanju Nirnberške povelje.967 Tako je još od Nirnberškog tribunala istrebljenje uvršteno kao krivično djelo u statute međunarodnih i internacionalizovanih sudova. Izraz se u Nirnbergu prvi put pojavio u jednoj američkoj radnoj verziji teksta Nirnberške pov-elje poslatoj na raspravu ostalim savezničkim delegacijama 25. jula 1945. godine.968 Zatim je krivično djelo “istrebljenja” kao zločin protiv čovječnosti ušlo u član 6(c) Nirnberške povelje i u Nirnberšku optužnicu.969

“Istrebljenje” ćemo naći i u drugim međunarodnim ili nacionalnim pravnim instrumentima. Tako na primjer član 32 IV ženevske konvencije iz 1949. predviđa sljedeće: Visoke stranke ugovornice izričito zabranjuju svakoj od njih preduziman-je bilo koje mjere takve prirode da uzrokuje bilo tjelesne patnje, bilo istrebljenje zaštićenih osoba koje su u njihovoj vlasti. Ta se zabrana ne odnosi samo na ubistvo, mučenje, tjelesne kazne, sakaćenje i medicinske ili naučne pokuse nepotrebne za liječenje zaštićene osobe nego i na sve druge okrutnosti, bilo da ih čine civilni ili vojni službenici. (kurziv dodat)970

Prema Nacrtu kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva Komisije za međunarodno pravo istrebljenje je definisano na sljedeći način: Istre-bljenje je zločin koji je po samoj svojoj prirodi usmjeren protiv grupe pojedinaca. Uz to, radnja koja se koristi da bi se sproveo zločin istrebljenja uključuje element masovne destrukcije koji ne predstavlja uvjet za ubistvo.

Prema KZ BiH član 172. stav 2. tačka b) istrebljenje obuhvata usmrćivanje jedne ili više osoba što uključuje i podvrgavanje životnim uvjetima koji imaju za cilj 965 Živanović,Z.; Krivična djela protiv čovječnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, Udru-

ženje za krivično pravo i kriminologiju Srbije i Crne Gore, Zlatibor/Beograd, 2005. godine, str. 144.966 Marković,I.; op. cit. str. 323.967 Ranije pominjanje “istrebljenja” kao deskriptivnog izraza za činjeničnu situaciju mogu se naći na primjer

u jednom od tzv. Leipziških procesa na Vrhovnom sudu u Leipzigu u Njemačkoj, neposredno nakon Prvog svjetskog rata. U postupku protiv Hansa von Schacka i Benne Kruske, Vrhovni sud je namjerno izazvanu epidemiju tifusa u jednom zarobljeničkom logoru nazvao “oružjem istrebljenja” (Anali Re-ichstaga, Prva legislatura, sv. 368, br. 2254-2628, In re Hans von Schack i Benno Kruska, 7. juli 1921. (tekst pravorijeka koji je shodno zakonima od 18. decembra 1919. i 24. marta 1920. objavio Vrhovni sud njemačkog Reicha, str. 90). Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Vasiljević, IT-98-32-T, 29. novembar 2002., fusnota 561.

968 “Redraft of Definitions of ‘Crimes’, Submitted by American Delegation” /”Novi nacrt definicija ‘zloči-na’, prijedlog američke delegacije”/, 25. juli 1945., u Report of Robert H Jackson, United States Repre-sentative to the International Conference on Military Trials /Izvještaj Roberta H. Jacksona, predstavnika SAD-a na Međunarodnoj konferenciji o vojnim suđenjima/, London, 1945.

969 U tački 4 Nirnberške optužnice (Zločini protiv čovječnosti) stoji sljedeće: “Od 1. septembra 1939. pro-gon Jevreja se udvostručio, milioni Jevreja iz Njemačke i okupiranih zemalja Zapadne Evrope slati su u zemlje Istočne Evrope na istrebljenje”. Dalje se navode jevrejske žrtve masovnih ubistava i kaže da je “ot-varano mnoštvo koncentracionih logora i geta u kojima su Jevreji bili zatvarani i mučeni, izgladnjivani, podvrgavani nesmiljenim zvjerstvima i na kraju istrebljivani. U Jugoslaviji je istrebljeno oko 70.000 Jevreja”.

970 Pictet (ur.), Commentary on IV Geneva Convention Relative to the Protection of Civilian Persons in Time of War /Komentar uz IV ženevsku konvenciju o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata/ (1958.), str. 223.


Nermin Halilagi}

uništenje dijela stanovništva.971 Takvo ponašanje da bi bio zločin protiv čovječnosti je bilo ili se dogodilo kao dio masovnog ubijanja pripadnika civilnog stanovništva i počinjeno je kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva pri čemu je počinitelj znao da je to ponašanje dio rasprostran-jenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva. Imajući u vidu odredbu iz člana 172. stav 2. tačka b) smatramo ispravnim stanovište prema kojem se pod pojmom istrebljenje u kontekstu ovog krivičnog djela ne bi trebala po-drazumijevati direktna ubistva, već prije svega druge forme koje dovode do uništen-ja ljudi, do njihovog istrebljenja, kao što je nametanje životnih uvjeta ili okolnosti koje na njih djeluju destruktivno.972

Pojam „isprebljenje“ koji je upotrebljen u Rimskom statutu kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti i zasniva se u velikoj mjeri i na već prisutnoj tradiciji u is-toriji međunarodnog krivičnog prava. Statut Međunarodnog krivičnog suda u članu 7(2)(b) definiše pojam istrebljenja u smislu da istrebljenje pored masovnih ubijanja obuhvata i druge forme uništenja ljudi a to je prije svega namjerno podvrgavanje životnim uvjetima, okolnosti u kojima se promoravaju da žive, a koje na njih djeluju destruktivno, između ostalog i lišavanjem hrane i lijekova u namjeri da se na taj način prouzrokuje uništenje jednog dijela stanovništva. Istrebljenje se u navedenom stavu određuje kao uništenje dijela stanovništva. Iz navedene definicije proizlazi da se istrebljenje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti može postići i podvr-gavanjem teškim životnim uvjetima.

U Elementima je definisano istrebljenje na sljedeći način:973

1. Učinilac je ubio jedno ili više lica, tako što je nametnuo životne uslove sračunate da dovedu do uništenja dijela stanovništva.

2. Radnja je predstavljala ili se dogodila kao dio masovnog ubijanja pripadni-ka civilnog stanovništva.

3. Radnja je bila dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva.

4. Učinilac je znao da je takva radnja dio ili je namjeravao da takva radnja bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civil-nog stanovništva.

Adhoc tribunali su se prilikom definisanja ove radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti opredjelili za različite kriterije. Iako su više puta procjenjivali, nisu postavili jedinstvenu definiciju.

Međunarodniadhoc Tribunal za Ruandu je u nekoliko predmeta definisao po-jam istrebljenja na način da je konstatovao da su uvjeti za vršenje navedene radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti sljedeći:

1. Optuženi ili njemu podčinjena lica su učestvovali u ubijanju izvjesnih ime-novanih ili opisanih lica;

2. Djelo ili propuštanje je nezakonito i namjerno;3. Nezakonito djelo ili propuštanje je dio rasprostranjenog i sistematskog na-

pada;

971 Vidjeti Babić,M.,et al.; op. cit., str. 565.972 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 255.973 Član 7 stav 1. tačka b) Statuta MKS


Nermin Halilagi}

4. Napad je usmjeren na civilno stanovništvo; i5. Napad mora biti na diskriminatorskoj osnovi: na nacionalnoj, političkoj,

etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi.974

Mišljenja smo da navedena definicija nije zadovoljavajuća iz razloga što je do-sta neodređena, kao i da ne ukazuje na jedinstvena objektivna obilježja krivičnog djela.

Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Krstić je dalo bol-ju definiciju istrebljenja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti gdje je u para. 503 zaključilo da: “…za utvrđivanje zločina istrebljenja, uz opće uvjete koji se odnose na zločin protiv čovječnosti, moraju postojati dokazi da je djelo bilo usm-jereno protiv jedne konkretne populacije, te da su njeni pripadnici bili ubijeni ili izvrgnuti životnim uvjetima smišljenima da prouzroče uništenje brojčano znatnog dijela te populacije”.975

Tribunal za bivšu Jugoslaviju dalje precizira obilježja istrebljenja, pa je Pre-tresno vijeće u predmetu Vasiljević para 229. zaključilo da su elementi istrebljenja:

1. „Materijalni element istrebljenja čini bilo koja radnja ili kombinacija radnji koje doprinose lišenju života velikog broja osoba (actusreus).

2. Počinilac mora imati namjeru da liši života, izvrši teški napad na tjelesni integritet ili da nanese tešku tjelesnu povredu, posjedujući pritom objektiv-no moguću svijest da će takva radnja ili propust vjerojatno prouzročiti smrt, ili imati namjeru da na neki drugi način učestvuje u eliminaciji većeg broja osoba sa sviješću o tome da je njegovo djelovanje dio šireg ubilačkog po-duhvata u kojem se velik broj pojedinaca sistematski određuje za ubijanje ili ubija (mensrea)“.

Prema Tribunalu za bivšu Jugoslaviju zločin istrebljenja obuhvata osim ele-mente ubistva prema članu 5. Statuta (zločin protiv čovječnosti) i jedan dodatni el-ement. Taj dodatani elemenat za istrebljenje jest zahtjev da lišavanje života bude velikih razmjera, odnosno masovnost i da je namjera počinioca bila da svojim radn-jama postigne takav ishod.976 Mada se izraz „velikih razmjera“ u prvom redu odnosi na broj žrtava lišenih života on ne podrazumijeva brojčani minimum.977 Na osnovu elementa masovnog uništenja istrebljenje se razlikuje od ubistva jer je taj elemenat jedan od uvjeta za postojanje ovog krivičnog djela.978 Također, Žalbeno vijeće MKSR zaključilo je da se „istrebljenje razlikuje od ubistva jer ono zahtjeva elemenat masov-nog uništenja, koji pak nije neophodan za ubistvo“.979 U tom smislu, istrebljenje je 974 Vidi Presudu MKSR u predmetu Akayesua, para. 578.975 Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Krstić je u paragrafima 504-505. utvrdilo da je optuženi kriv za is-

trebljenje sljedećim riječima: „Iako postoje dokazi da je među ubijenima u Potočarima (u enklavi Sre-brenica) i kasnije bio manji broj žena, djece i staraca, praktički sve osobe ubijene nakon pada Srebrenice bili su vojno sposobni muškarci bosanski Muslimani. Procedura provjere u Potočarima, okupljanje tih muškaraca na mjestima zatvaranja, njihovo odvoženje na mjesta egzekucije, oportunistička ubijanja ljudi iz kolone uz cestu Bratunac-Milići nakon što su uhvaćeni, sve to van svake razumne sumnje pokazuje da su svi vojno sposobni muškarci bosanski Muslimani koji su zarobljeni ili su na neki drugi način dospjeli u ruke srpskih snaga bili sistematski pogubljivani. Rezultat toga bio je da je većina vojno sposobnih muš-karaca bosanskih Muslimana koji su pobjegli iz Srebrenice u julu 1995. ubijena. U Srebrenici je počinjen zločin istrebljenja”.

976 Drugostepena presuda u predmetu NtakirutimanaiNtakirutimana (MKSR), para. 522, 542; Drugostepe-na presuda u predmetu Stakić, para. 260.

977 Drugostepena presuda u predmetu Ntakirutimana iNtakirutimana (MKSR), para. 516; Drugostepena presuda u predmetu Stakić, para. 260.

978 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Akajes,str. 591-592.979 ElizaphanNtakirutimanaidrugi, Predmet br. ICTR-96-10-A and ICTR-96-17-A, Presuda Žalbenog vije-

ća, 13.12.2004., para. 516.


Nermin Halilagi}

usko povezano sa zločinom genocida.980 Međutim, za razliku od genocida, optuženi ne mora imati namjeru da uništi grupu ili dio te grupe iako istrebljenje također mora biti kolektivno, a ne samo usmjereno na izdvojene pojedince.981

Na osnovu prethodno izložene prakse adhoc tribunala o definiciji istrebljenja možemo konstatovati da su osnovna obilježja istrebljenja kao radnje izvršenja zloči-na protiv čovječnosti sljedeća:

a) učinitelj ubije982 jednu ili više osoba, što uključuje i podvrgavanje životnim uvjetima koji imaju za cilj uništenje stanovništva,

b) ponašanje je bilo ili se dogodilo kao dio masovnog ubijanja pripadnika ci-vilnog stanovništva,

c) ponašanje je počinjeno kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva,

d) učinitelj je znao da je to ponašanje dio ili je imao namjeru da bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog sta-novništva.

Neophodno je istaći i činjenicu da bi slučajevi lišavanja života predstavljali istrebljenje oni moraju biti dio istog događaja pri čemu se uzimaju u obzir faktori poput vremena i mjesta lišavanja života, izbora žrtava i načina na koji su lišene živo-ta.983 U samoj sudskoj praksi kada se govori o pojedinačnom ubistvu kao istrebljenju zaključeno je da učinilac može biti kriv za istrebljenje ako ubije ili stvori uvjete života koji ubiju jednu osobu, ukoliko je svjestan da su njegove radnje ili propusti dio događaja masovnog ubistva.984 Shodno navedenom učinitelj će biti kriv za is-trebljenje ako ubija ili stvara uvjete života koji dovode do usmrćenja makar i jedne osobe, ako je svjestan da njegove radnje ili propusti čine dio događaja masovnog ubijanja. Dakle, da bi se pojedinačno ubistvo moglo smatrati dijelom istrebljenja po-trebno je da je dijelom događaja masovnog ubijanja.985 Ovdje mora postojati kontinu-itet vremena i mjesta radnje.986 Obzirom na to, „događaj ubijanja“ postoji ako među počinjenim ubistvima postoji blizina u pogledu vremena i prostora.987 Međutim, kao što smo naveli osim ubistva i ostala djela ili propusti također mogu predstavljati is-trebljenje. S obzirom na navedenu činjenicu istrebljenje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti također obuhvata i stvaranje životnih uvjeta koji su sračunati da prouzrokuju uništenje dijela stanovništva. To znači da je optuženi proizveo uvjete koji su u konačnici prouzrokovali masovne smrti kao što je zatvaranje velikog broja pojedinaca i uskraćivanje osnovnih životnih potreba, hrane i ljekarske pomoći.988 Svako posredno djelo ili propust, ili kumulativne radnje ili propusti koji direktno ili

980 Nacrt kodeksa krivičnih djela protiv mira i bezbjednosti čovječanstva KMP-a, ReportoftheInternationalLawCommissionontheworkofits48thsession, 6. maj - 26. juli 1996., Official Documents of the United Nations General Assembly’s 51st session, Supplement no. 10 (A/51/10), član 18, str. 118.

981 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 390.982 Ubistvo može biti počinjeno raznim metodama ubijanja, izravno ili neizravno.983 Navedeni stav zastupljen je u sudskoj praksi; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Stakić, para. 640;

Prvostepena presuda MKSJ u predmetu BlagojevićiJokić, para. 573;984 Prvostepena presuda u predmetu Kayishema (MKSR), para. 147; Prvostepena presuda u predmetu Bagi-

lishema (MKSR), para. 88.985 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kayishema, fusnota 49.986 Prvostepena presuda MKSR u predmetu KayishemaiRuzindana , para. 147.987 Prvostepena presudaMKSR u predmetu Kayishema, fusnota 49.988 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kayishema, para. 146; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu

Brđanin, para. 389.


Nermin Halilagi}

indirektno uzrokuju smrt ciljane grupe pojedinaca također se mogu okarakterizirati kao istrebljenje.989

Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Krstićpara. 501. smatralo je i da: „Sam termin “istrebljenje” snažno upućuje na počinjenje zločina masovnih razmjera, što s druge strane pretpostavlja znatan stepen pripreme i organi-zacije. Valja ipak primijetiti da se “istrebljenje” teoretski može primijeniti na počin-jenje zločina koji nije “rasprostranjen”, no koji se usprkos tome svodi na uništenje jedne cijele populacije, razlučive na osnovu neke karakteristike (ili karakteristika) koje nisu obuhvaćene Konvencijom o genocidu, pri čemu se ta populacija sastoji od relativno malog broja ljudi. Drugim riječima, dok istrebljenje uopćeno govoreći uključuje velik broj žrtava, taj zločin može postojati i u slučajevima kada je broj žrtava ograničen“.

Za istrebljenje kao radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti postoje određene dileme. Naime, te nejasnoće se prvenstveno odnose na njegovo tumačenje i određi-vanje njegove suštine. Gledano kroz historiju ni ti jedan od međunarodnih sudova nije stvarno pokušao precizno definisati ovo krivično djelo ili bar definisati po čemu se ono razlikuje od ostalih zločina protiv čovječnosti.990

Kao što smo već prethodno naglasili ne postoji kriterij, odnosno ne postoji jasna granica koja se odnosi na broj ubijenih, a koji bi omogućio da se ovaj oblik zločina jednostavno razgraniči od „običnih“ ubistava. Naime, uvjet da se lišavanje života vrši u velikim razmjerama ne podrazumijeva postojanje minimalnog broja žrtava. Koliki je broj žrtava potreban da bi postojalo lišavanje života u velikim razmjera-ma nije preciziran i utvrđuje se od slučaja do slučaja. Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je u predmetu Krstić para. 502. konstatovalo da: „definiciju treba tumačiti u smislu da se odnosi na uništenje brojčano znatnog dijela dotične popu-lacije”. Međutim, kada je riječ o broju umiješanih pojedinaca neophodno je navesti zaključak istog vijeće, gdje se u para. 501. kaže: „dok istrebljenje uopćeno govoreći uključuje velik broj žrtava, taj zločin može postojati i u slučajevima kada je broj žrtava ograničen”.

U predmetu Vasiljević Tribunala za bivšu Jugoslaviju Pretresno vijeće je u para. 227. konstatovalo da: „...krivična odgovornost za “istrebljenje” može pripisati samo licima koja su odgovorna za veliki broj usmrćivanja, čak i onda kada su u to bila umiješana izdaleka ili posredno. Odgovornost za jedno ili ograničeni broj takvih lišenja života nije dovoljna“.

Kada je riječ o pojmu „masovnosti,“ koji se veže za istrebljenje neophodno je ukazati da on može značiti „širokih razmjera“, ali nam također navedeni pojam ne sugerira najmanji broj žrtava ubijanja,991 te je taj broj neophodno utvrditi u svakom pojedinačnom slučaju koristeći se zdravorazumskim pristupom.992 Adhoc Tribunali, iako su više puta procjenjivali, ipak nisu postavili jedinstvenu formulu. Tako imamo

989 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Rutaganda, para. 83; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Br-đanin, para. 389; AthanaseSeromba, Predmet br. ICTR-2001-66-A, Presuda Žalbenog vijeća, 12.3.2008, para. 189.

990 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krstić, para. 492: “Međutim, iako se teretilo za zločin istrebljen-ja, presude su se općenito oslanjale na širi pojam zločina protiv čovječnosti i nisu dale nikakvu konkretnu definiciju termina „istrebljenje“.”

991 Stakić, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 260-261; Ntakirutimanaidrugi, Presuda Žalbenog vijeća para. 516; JeanDeDieuKamuhanda, Predmet br. ICTR-99-54A-T, Prvostepena presuda, 22.01.2004., para.692; JuvénalKajelijeli, Predmet br. ICTR-98-44A-T, Prvostepena presuda, 01.12.2003., para. 891; IgnaceBagilishema,Predmet br. ICTR-95-1T, Prvostepena presuda, 07.06.2001., para. 87; Kayishema, Prvostepena presuda para. 142.

992 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kayishema, para. 145.


Nermin Halilagi}

različite „situacije“ koje su označene kao istrebljenje što je vidljivo npr. u predmetu Satkić(MKSJ), u slučajevima koje je pretresno vijeće okvalifikovalo kao istrebljenje ubijeno je, redom: najmanje 128 osoba993, oko 120 osoba994, oko 200 osoba995, i 77 osoba996.

Na sličan način postupa i Tribunal za Ruandu gdje je u predmetu Akayesu sma-trao da se davanje naredbe za ubistvo 16 civila može smatrati “masovnim ubijan-jem”.997


Kada je riječ o kriteriju, odnosno o ocjeni o tome da li je ovaj uvjet ispunjen, kao što smo već napomenuli on se mora utvrditi od slučaja do slučaja, analizom svih relevantnih faktora.998 U samoj praksi stav je da se istrebljivanje može dokazati „zbi-rom odvojenih i nepovezanih događaja, odnosno na agregatnoj osnovi“, u slučaje-vima kada veliki broj ubistava nije izvršen tokom jednog incidenta na ograničenom prostoru i unutar kratkog perioda.999

Tribunal za bivšu Jugoslaviju zaključuje da se „krivična odgovornost za “istre-bljenje” može pripisati samo licima koja su odgovorna za veliki broj usmrćivanja, 993 Presuda pretresnog vijeća u predmetu Stakić(jul 2003), para. 206 i 653 (masovno ubistvo u logoru Kera-

term, 20. ili 21. jula 1992). 994 Ibid., para. 211-212 (ubistvo muškaraca koji su 5. avgusta 1992. godine izvedeni iz logora Keraterm radi

premještanja u logor Omarska)995 Ibid., para. 215-219 i 653 (ubistvo na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, 21. avgusta 1992. godine)996 Ibid., para. 269 i 653 (broj se odnosi na osobe ubijene u srpskom oružanom napadu na većinsko hrvatsko

selo Briševo, koji je započeo 27. maja 1992. godine)997 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 735-43.998 Prvostepena presuda u predmetu Stakić, par. 640; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para.

391; Prvostepena presuda u predmetu BlagojevićiJokić, para. 573. Relevantni faktori obuhvataju “vri-jeme i mjesto lišavanja života, izbor žrtava i način na koji su lišene života”, Prvostepena presuda u pred-metu Krajišnik, para. 716. Vidi i Prvostepenu presudu MKSR u predmetu Nahimanaidrugi, para. 1061.

999 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 391. Vidi i Prvostepenu presudu u predmetu Sta-kić, para. 640.


Nermin Halilagi}

čak i onda kada su u to bila umiješana izdaleka ili posredno“.1000 Obzirom na ovaj stav možemo zaključiti, a što je također i stav MKSR da optuženi u ubijanjima može učestvovati posredno ili izdaleka.1001 Odgovornost za jedno ili ograničeni broj takvih lišenja života nije dovoljna. Pretresno vijeće Adhoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Vasiljevićtakođer zaključuje „da čin istrebljenja mora biti zbirnog karak-tera, a ne biti usmjeren na izdvojene pojedince“.1002 Važno je također istaći da se ne traži da počinilac bira žrtve na nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi.1003 Kod ovog djela nije nužno da se žrtve istrebljivanja precizno identifikuju po imenu, odnosno navesti njihova imena već je dovoljno je da se dokaže da je lišavanje života vršeno u velikim razmjerama.1004

Na osnovu izloženih karakteristika radnje izvršenja istrebljenja do kojih smo došli proučavajući sudsku praksu može se zaključiti također da kako bi se konsta-tovalo da je lice počinilo istrebljenje nije dovoljno da je počinilac imao namjeru da liši života velik broj pojedinaca ili da izvrši teški napad na tjelesni integritet ili da nanese tešku ozljedu imajući pritom objektivno moguću svijest o tome da postoje svi izgledi da će takva radnja ili propust uzrokovati smrt kao kad je posrijedi ubistvo. Kod ovog djela potrebno je da je počinilac znao za širu zamisao kolektivnog ubistva i bio voljan učestvovati. Tako da element mensreakod istrebljivanja zahtjeva da se radnja ili propust učine s namjerom da se lica liše života u velikim razmjerama ili sa sviješću o tome da će vjerovatna posljedica te radnje ili propusta biti smrt velikog broja ljudi. Ovo pitanje se pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju pojavilo u pred-metu Vasiljević. Naime, Pretresno vijeće u navedenom predmetu zauzelo stav da: „nije dovoljno da je počinilac imao namjeru da liši života velik broj pojedinaca ili

1000 „Pretresno vijeće napominje da definicija “istrebljenja” u “elementima krivičnih djela” koji su dodatak Statutu Međunarodnog krivičnog suda /ICC/ ne sadrži ovaj uvjet. Tokom diskusije o tim “elementima” smatralo se da bi taj uvjet stavljao prevelike zahtjeve na stranu optužbe te da je zbog toga prihvatljivije da se on izostavi (vidi npr. R.Leeetal (ur.), The International Criminal Court – Elements of Crimes and Rules of Procedure and Evidence /Međunarodni krivični sud - Elementi krivičnih djela i Pravila o pos-tupku i dokazima/, str. 83). Što se tiče ovog suda, ovaj moment mora da se smatra nečim što izlazi van granica pitanja kojima se on bavi, posebno u slučaju, kao u ovom predmetu, kada se usvajanjem blaže definicije može nanijeti šteta optuženom. Međunarodni sud mora primjenjivati pravo onakvo kakvo mu se ono daje, a ne onakvo kakvo bi on želio da ono bude. Nadalje, definicija koja je naposljetku usvojena među obilježjima krivičnih djela za Međunarodni krivični sud direktno je nadahnuta definicijom “istre-bljenja” koju je u svojoj presudi dalo Pretresno vijeće u predmetu KayishemaiRuzindana, u kojoj stoji da se i ograničeni broj lišenja života, pa čak i samo jedno, može kvalifikovati kao istrebljenje ako je do njega došlo u okviru masovnog ubijanja (prvostepena presuda u predmetu KayishemaiRuzindana, para. 147). Ovo Pretresno vijeće napominje da se Pretresno vijeće iz predmeta KayishemaiRuzindana nije pozvalo na primjere iz nacionalne pravosudne prakse kojim bi potkrijepilo svoje rješenje o ovom pitanju, što znatno umanjuje vrijednost njegove odluke kao presedana. Ovo Pretresno vijeće nije u pravosudnoj praksi na nacionalnom nivou našlo ništa što bi podupiralo konstataciju Pretresnog vijeća u predmetu KayishemaiRuzindana. Mada je prvostepena presuda u predmetu KayishemaiRuzindana razmatrana u žalbenom postupku, definicija “istrebljenja” nije bila predmetom žalbe niti se Žalbeno vijeće njome bilo na koji način bavilo (TužilacprotivKayishemeiRuzindane, ICTR-95-1-A, Presuda (Obrazloženje), 1. juni 2001.). Navedeno prema predmetu Vasiljević (Pretresno vijeće), 29. novembar, 2002, fusnota 586.

1001 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Rutaganda, para. 81; Prvostepena presuda MKSR u predmetu Kayishema, para. 146.

1002 U većini sudskih postupaka vođenih nakon Drugog svjetskog rata, kada se koristio termin “istrebljenje” posrijedi su bile hiljade oduzetih života. Jednom prilikom sud je termin “istrebljenje” upotrijebio za lišavanje života 733 civila (SAD protiv Ohlendorfa i drugih (u daljnjem tekstu: predmet Einsatzgruppen), IVTrialsofWarCriminalsbeforetheNurembergMilitaryTribunalunderControlCouncilLawNo10/Suđenja ratnim zločincima pred nürnberškim vojnim sudovima na osnovu Zakona br. 10 Kontrolnog savjeta, sv. IV/, 421). Pretresnom vijeću nisu poznati predmeti, do 1992. godine, u kojima bi se termin “istrebljenje” koristio za lišavanje života manje od 733 osobe. Pretresno vijeće međutim time ne sugeriše da se “istrebljenjem” kao zločinom protiv čovječnosti ne može okvalifikovati čin s manjim brojem žrtava, niti sugeriše da je nužno da bude dosegnut taj prag. Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Vasilje-vić.

1003 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krstić, para. 499-500; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Stakić, para. 639.

1004 Drugostepena presuda MKSR u predmetu Ntakirutimana, para. 521, što je podržano u Drugostepenoj presudi MKSJ u predmetu Stakić, para. 552.


Nermin Halilagi}

da izvrši teški napad na tjelesni integritet ili da nanese tešku ozljedu imajući pritom objektivno moguću svijest o tome da postoje svi izgledi da će takva radnja ili propust uzrokovati smrt kao kad je posrijedi ubistvo. Potrebno je da je počinilac znao za širu zamisao kolektivnog ubistva i bio voljan učestvovati“.1005 Isto vijeće je dalje zakl-jučilo: „Počinilac mora imati namjeru da liši života, izvrši teški napad na tjelesni in-tegritet ili da nanese tešku tjelesnu povredu, posjedujući pritom objektivno moguću svijest da će takva radnja ili propust vjerojatno prouzročiti smrt, ili imati namjeru da na neki drugi način učestvuje u eliminaciji većeg broja osoba sa sviješću o tome da je njegovo djelovanje dio šireg ubilačkog poduhvata u kojem se velik broj pojedinaca sistematski određuje za ubijanje ili ubija (mensrea)“.1006 Najzad valja spomeniti i to da element „masovnosti“ znači da se actusreusistrebljenja može dokazati zbirom odvojenih i nepovezanih događaja, odnosno na kumulativnoj osnovi.1007


Što se tiče diskriminatorske namjere potrebno je naglasiti da ona nije neophod-na za ovu radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti. To je vidljivo iz stava Pretre-snog vijeća Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Krstić, paragraf 500 gdje se kaže: „...zločin istrebljenja postoji kada je djelo usmjereno protiv jedne cijele grupe pojedinaca, čak ako i nije utvrđena nikakva diskriminatorna namjera ili namjera da se grupa uništi kao takva na nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi. Isto vrijedi i za situaciju u kojoj ciljana populacija nema nikakve zajedničke nacionalne, etničke, rasne ili vjerske karakteristike”.

Prema Kasezeu “iz ove vrste zločina ne treba isključit zločin istrebljenja koje vrše grupe terorista radiširenjastraha, naravno, mora biti ispunjen i neophodnan

1005 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 228.1006 Ibid.para. 229.1007 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 391; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Ra-

dislavKrstić, para. 501.


Nermin Halilagi}

uslov, a to je da se radi o terorističkom istrebljivanju grupe lica koje je dio širokog ili sistematskog napada”.1008

Na kraju ćemo spomenuti razliku između istrebljenja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti i genocida. Naime, genocid se također može sastojati u „namjernom podvrgavanju određene skupine životnim uvjetima kojima je cilj njez-ino potpuno ili djelomično fizičko uništenje“, pa se ta razlika ogleda u namjeri. Kod genocida se uvijek mora raditi o dolusspecialis– postupanju s ciljem da se neka sk-upina u potpunosti ili djelomično fizički uništi, dok je kod zločina protiv čovječnosti dovoljno da temporecriminispočinitelj zna (bude svjestan) da je krivično djelo koje čini dijelom rasprostranjenog ili sistematskog napada protiv civilnog stanovništva.1009

3. Odvođenje u ropstvoOdvođenje u ropstvo ili porobljavanje se pojavljuje kao radnja izvršenja zločina

protiv čovječnosti te označava stavljanje u ropski položaj i manifestaciju svih obi-lježja tog stanja. “Odvođenje u ropstvo” predstavljalo zločin protiv čovječnosti po običajnom pravu,1010 pa shodno tome uključenost ropstva kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti nikad nije bila pod sumnjom. Pravna kvalifikacija po međunarod-nom običajnom pravu data je u Konvenciji o ropstvu iz 1926. godine i Dopunskoj konvenciji Ujedinjenih nacija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse slične ropstvu (“Dopunska konvencija o ropstvu”). Kada govorimo o odve-đenju u ropstvo kao radnjuizvršenja zločina protiv čovječnosti njenu prvu osnovnu definiciju postavila je Konvencija o ropstvu 1926. godine. Gledano kroz historiju ta se definicija pokazala trajnom. Prema toj definiciji ropstvo je „status ili položaj osobe nad kojom se vrše neke ili sve ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva“.1011 Konvencijom o ropstvu zabranjuje se i trgovina robljem: „Trgovina robljem obuhva-ta sva djela uključena u zarobljavanje, nabavljanje ili raspolaganje nekom osobom sa namjerom da se tu osobu svede na položaj roba; sva djela uključena u nabavljanje roba s namjerom da ga se proda ili razmjeni; sva djela raspolaganja u smislu prodaje ili razmjene roba nabavljenog sa namjerom da ga se proda ili razmjeni i, uopšte, sva-ko djelo trgovine robljem ili transporta roblja“.1012 Dodatna konvencija o ropstvu1013 iz 1956. godine osnažuje Konvenciju o ropstvu, te ropstvo i trgovinu robljem1014 defini-ra uz upotrebu u biti istih termina koji se koriste u Konvenciji o ropstvu. Konkretno, termini “ropstvo” i “rob” definiraju se kako slijedi: … termin ‘ropstvo’ kao što se 1008 Kaseze, A.;op.cit.,Međunarodno...,str. 86.1009 Derenčinović,D.; op. cit., VišeotomeImplementacija...,1010 Pozivajući se na član 6. Povelje Međunarodnog vojnog tribunala za Njemačku (MVT), kao i član 6. stav

1. tačka c). Zakona 10. Kontrolnog savjeta, član 5. tačka c). Tokijske povelje i Princip VI (c) Nirnberških principa, te Konvenciju o ropstvu iz 1926. godine i Dopunsku konvenciju Ujedinjenih nacija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse slične ropstvu iz 1956. godine, Prvostepeno vijeće Suda BiH u predmetu Raševićidruginavelo je da je jasno da je „odvođenje u ropstvo” predstavljalo zločin protiv čovječnosti prema običajnom pravu i da član 172. stav 2. tačka c). odgovara pravnoj kvalifikaciji ovog krivičnog djela u međunarodnom običajnom pravu u dato vrijeme. - Sud BiH u predmetu Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 83.

1011 Član 1(1) Konvencije o ropstvu. Jugoslavija je ratificirala Konvenciju o ropstvu 28. septembra 1929. godine.

1012 Član 1(2) Konvencije o ropstvu.1013 Dodatna konvencija o suzbijanju ropstva, trgovine robljem i institucija i praksi sličnih ropstvu. Jugoslavi-

ja je ratificirala Dodatnu konvenciju o ropstvu 20. maja 1958. Bosna i Hercegovina prihvatila je obaveze iz te Konvencije 1. septembra 1993.

1014 Član. 7(c) Dodatne konvencije o ropstvu (“… ‘trgovina robljem’ znači i obuhvata sva djela ukljućena u zarobljavanje, stjecanje ili raspolaganje nekom osobom s namjerom da se tu osobu svede na stanje roba; sva djela uključena u nabavljanje roba s namjerom da ga se proda ili razmjeni; sva djela raspolaganja u smislu prodaje ili razmjene roba stečenog sa namjerom da ga se proda ili razmjeni i, uopće, svako djelo trgovine robljem ili transporta roblja, bez obzira na sredstvo prijevoza.”).


Nermin Halilagi}

definira Konvencijom iz 1926. godine označava status ili položaj osobe nad kojom se vrše neke ili sve ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva, a pod terminom ‘rob’ shvaća se osoba koja se nalazi u takvom položaju ili statusu.1015 Osim navedenih kon-vecija ropstvo je doticano i u nizu drugih konvencija, kako iz oblasti ljudskih prava, tako i humanitarnog prava.

Odvođenje u ropstvo odnosno porobljavanje je pojam poznat u međunarodnom javnom pravu i nezavisno o zločina protiv čovječnosti.1016 Ovaj pojam se definiše kao vršenje pojedinačnih ili svih ovlaštenja koja proističu iz prava svojine nad nekim li-cem, a koja podrazumijevaju vršenje ovih ovlašćenja u trgovini licima, posebno nad ženama i djecom.1017 Krivično djelo ropstva je teško kršenje prava, povreda pravila koje štiti jednu važnu vrijednost sa vrlo teškim posljedicama za žrtvu.

Kada je riječ o ovoj radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti neophodno je odmah na početku ukazati na i određenu činjenicu vezanu za ovo krivično djelo, a to je da se ropstvo smatra jednim od prvih zločina prepoznatih sa stanovišta međun-arodnog prava. Naime, krivično djelo odvođenja u ropstvo kao zločin protiv čov-ječnosti nije ograničeno na laičko shvaćanje “ropstva” kao prava vlasništva i raspo-laganja osobama kao imovinom odnosno “pokretnom imovinom”. U tradicionalnom poimanju ropstva robovi su svedeni na pokretnu imovinu za razliku od nepokretne imovine. Međutim, tokom vremena tradicionalni koncept ropstva kako je taj koncept definiran u Konvenciji protiv ropstva iz 1926., i prema kojem se kao što smo naveli osobe često smatraju pokretnom imovinom je evoluirao. Naime, koncept ropstva prema kojem se osobe smatraju pokretnom imovinom, naročito dejure, vremenom je nestajao, a umjesto njega se pojavljivale druge prakse slične ropstvu. Koncept ropstva u međunarodnom pravu se razvijao da bi te savremene oblike ropstva mogao tretirati kao ropstvo.1018 To potvrđuje Žalbeno vijeće u predmetu Kunarac i drugi(MKSJ), koje navodi: „Žalbeno vijeće smatra da su u vrijeme počinjenja ovih kriv-ičnih djela ti savremeni oblici potpadali pod krivično djelo porobljavanja kao zločina protiv čovječnosti prema međunarodnom humantitarnom pravu“.1019

Prvostepeno vijeće u predmetu Raševićidrugi(Sud BiH) naglasilo je da kriv-ično djelo odvođenjeuropstvo kao zločin protiv čovječnosti potpada pod savremene oblike ropstva, pored uobičajenog shvatanja ropstva kao prava vlasništva i raspolag-anja osobama kao imovinom odnosno, „pokretnom imovinom“.1020

O karakteru ropstva kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti raspravljao je Tribunal za bivšu Jugoslaviju u predmetu Krnojelacidrugi. Stav vijeća u navede-nom predmetu jeste „da je zabrana ropstva običajnog karaktera“.1021

Porobljavanje ili držanje u položaju ropstva kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti postepeno je izgrađivalo precedetno pravo, naročito ono koje je proizaš-lo iz rada Vojnog tribunala SAD u Nirnbergu. Smatra se da je za porobljavanje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti u Nirnberškom suđenju posebno važna odluka Vojnog suda SAD u tzv. Milch cace. 1015 Član. 7(a) Dodatne konvencije o ropstvu1016 Prema Kasezeu ovaj pojam u nastajanju oblikuje Statut Međunarodnog krivičnog suda. Vidjeti Kaseze,

A.;op.cit.,Međunarodno...,str.86.1017 Definicija “odvođenja u ropstvo” data na navedeni način u članu 172. stav 2. KZ BiH, u cijelosti odgov-

ara definiciji “porobljavanja” koje je obuhvaćeno članom 5. Statuta MKSJ-a, a što je, kako je to zaključilo Pretresno vijeće u predmetu Kunarac (prvostepena presuda, para. 523) identično djelo krivičnom djelu ropstva iz člana 3. Statuta MKSJ.

1018 Vidi uopćeno Bassiouni,S.M.; op. cit., Porobljavanje...1019 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac, para. 117.1020 Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu Raševićidrugi, str. 77.1021 Presuda pretresnog vijeća u predmetu MKSJ-a Krnojelac, para. 354.


Nermin Halilagi}

Krivično djelo ropstvo ili porobljavanja inkriminisano je kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti u Nirnberškoj i Tokijskoj povelji kao i članom 6. stav 1. tačka c) Zakona 10. Kontrolnog savjeta, i Principom VI (c) Nirnberških principa. Naime, krajem Drugog svjetskog rata došlo je do prve kodifikacije zločina protiv čovječnosti u Povelji međunarodnog vojnog tribunala iz 1945. godine (dalje u tek-stu: Nirnberška povelja),1022 kojom se predviđa da će Nirnberški sud… imati ovlasti da sudi i kazni osobe koje su … počinile bilo koje od sljedećih krivičnih djela: iduća djela, ili bilo koje od njih, predstavljaju krivična djela koja ulaze u nadležnost Suda, a za koja će postojati individualna odgovornost: (a) zločini protiv mira …; (b) ratni zločini: to jest, kršenja zakona i običaja ratovanja. Takva kršenja uključuju, no nisu ograničena na, … deportiranjenaropskirad…: (c) zločineprotivčovječnosti: to jest, ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deportiranje i druga nehumana djela poći-njena protiv civilnog stanovništva …1023 Međutim, u Nirnberškoj povelji nema defi-nicije porobljavanja. Nirnberška optužnica uključivala je i optužbe za deportaciju na ropski rad i porobljavanje.1024 U Nirnberškoj presudi se, međutim, nije pokušalo definirati ti pojmovi ili uspostaviti sistematsku razliku između deportacije na ropski rad i porobljavanja.1025 Pitanja o pojmu porobljavanja poslije Drugog svjetskog rata naročito su obrađivana pred Američkim vojnim tribunalom u Nirnbergu, u slučaje-

1022 Dodatak Sporazumu o krivičnom gonjenju i kažnjavanju glavnih ratnih zločinaca Evropske osovine (Londonski sporazum), 8. august 1945. (potpisnici: Britanija, Francuska, SAD, SSSR, a Sporazumu je pristupilo i 19 drugih država: Australija, Belgija, Čehoslovačka, Danska, Etiopija, Grčka, Haiti, Hon-duras, Indija, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Panama, Paragvaj, Poljska, Urugvaj, Venecuela i Jugoslavija).

1023 Član. 6 Nirnberške povelje. Naglasak dodan.1024 Trial of Major War Criminals Before the International Military Tribunal, Nürenberg, 14. novembar 1945.

- 1. oktobar 1946., sv. 1 (1947) tačka jedan (zajednički plan ili urota), str. 29 i dalje; tačka tri (ratni zlo-čini), (B) deportacija radi ropskog rada i u druge svrhe civilnog stanovništva sa okupiranih teritorija i na njih, str. 51-52 (Tokom cijelog razdoblja okupacije zapadnih i istočnih zemalja od strane Njemačke, politika njemačkih vlasti i njemačke vrhovne komande sastojala se od deportacije sposobnih građana iz tih okupiranih zemalja u Njemačku i druge okupirane zemlje u svrhu ropskog rada za potrebe odbrane, u fabrikama i na drugim zadacima vezanim za njemačke ratne ciljeve. …”: na str. 51; (H) regrutiranje građana zbog prisilnog rada, str. 62 (“Na svim okupiranim teritorijima optuženi su regrutirali i prisiljavali stanovništvo na rad i rekvirirali njihove usluge za svrhe koje su izlazile iz okvira potreba okupacionih snaga i u mjeri koja je znatno nadilazila resurse zemalja kojih se to ticalo. Svi tako regrutirani civili bili su prisiljeni da rade za njemačke ratne ciljeve. …”: na str. 62); tačka četiri (zločini protiv čovječanstva), (A) ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deportacija i druga nehumana djela počinjena protiv civilnih sta-novništava prije i tokom rata, str. 66 (“… [Optuženi] su ih izvrgavali … porobljavanju … U tim i drugim logorima civili su bili prisiljeni obavljati ropski rad…”: na str. 66). Navedeno prema MKSJ Prvostepenoj presudi u predmetu DragoljubaKunarca,RadomiraKovačaiZoranaVukovića, predmet br.: IT-96-23-T i IT-96-23/1-T, 22. februar 2001., fusnota 1259.

1025 Ibid., str. 470 (ropski rad); str. 477-478 i str. 480-481 (ropski rad); str. 486-491 (Nirnberški sud je ustano-vio da je politika deportacije i ropskog rada Njemačke predstavljala flagrantno kršenje ne samo člana 6(b) Nirnberške povelje, nego i člana 52 Haške konvencije. (Ibid., str. 486). Članom 52 Pravilnika o zakonima i običajima rata na kopnu, dodatak Haškoj konvenciji (IV) o zakonima i običajima rata na kopnu (dalje u tekstu: Haška konvencija), predviđa se sljedeće: “Od općina ili stanovnika ne mogu se zahtijevati rekvi-zicije u naravi ili uslugama, osim za potrebe okupacijske vojske. One će biti razmjerne mogućnostima ze-mlje i takve prirode da za stanovništvo ne predstavljaju obvezu sudjelovanja u ratnim operacijama protiv svoje domovine. Takve rekvizicije i usluge zahtijevat će se samo po ovlaštenju zapovjednika okupiranog mjesta. Dobave u naravi platit će se, koliko je god to moguće, u gotovu, ako ne, izdat će se priznanice i plaćanje dugovanih svota izvršiti što je prije moguć.”).


Nermin Halilagi}

vima Milh(Milch) (773-791)1026 i Polidrugi(Pohlandothers) (970).1027 Navedeni predmeti su doprinijeli ukupnom izgrađivanju ovog pojma.

Poveljom Međunarodnog vojnog tribunala za Daleki Istok iz 1946. godine1028 tom se Sudu, na način sličan Nirnberškoj povelji, daje nadležnost nad sljedećim krivičnim djelima: … (a) zločini protiv mira …; (b) konvencionalni ratni zločini: to jest, kršenja zakona i običaja ratovanja; (c) zločiniprotivčovjecnosti: to jest, ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, deportacija i druga nehumana djela …1029

Zakon br. 10 savezničkog Kontrolnog savjeta iz 1945. godine također je kodi-ficirao zločine protiv čovječnosti, uključujući i porobljavanje na način sličan onom iz Nirnberške povelje.1030

Važno je također istaći da razni međunarodni ugovori o ljudskim pravima spominju ropstvo ili srodne pojmove, a da ih pritom jasno ne definiraju. Među nji-ma su Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. godine (dalje u tekstu: Univerzalna deklaracija),1031 Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. (dalje u tekstu: Međunarodni pakt),1032 Evropska konvencija o ljudskim pravi-ma i osnovnim slobodama iz 1950. (dalje u tekstu: Evropska konvencija),1033 Američ-

1026 Optuženog u predmetu Milch pred Američkim vojnim tribunalom teretilo se za ropski rad i deportacije na ropski rad njemačkih državljana i državljana drugih zemalja u smislu zločina protiv čovječnosti. Tribunal je zauzeo sljedeći stav: Da li iko vjeruje da su ogromnim grupama slavenskih Židova koje su radile u njemačkoj ratnoj industriji bila odobrena prava ugovorne strane? Oni su bili robovi i ništa manje od toga - kidnapirani, podvrgnuti strogoj disciplini, stjerani u grupe koje su čuvali naoružani stražari, a radili su dok nisu poumirali od bolesti, gladi, iscrpljenosti. … Što se tiče ne-židovske strane radne snage, uz nekoliko iznimki tim ljudima su bila uskraćena osnovna građanska prava slobodnih ljudi; bilo im je uskračeno da se slobodno kreću ili da izaberu svoje mjesto boravka; da žive u kućanstvu sa svojim porodicama; da podižu i obrazuju svoju djecu; da stupaju u brak; da posjećuju javna mjesta po vlastitom izboru; da prego-varaju - bilo lično, bilo kroz predstavnike po vlastitom izboru - o uslovima zaposlenja; da se organiziraju u sindikate; da ostvaruju pravo na slobodu govora ili na druge oblike slobodnog izražavanja mišljenja; da se okupljaju na mirnim skupovima; i često im je bilo uskraćivano pravo da obavljaju vjerske dužnosti u skladu sa vlastitom savješću. Sve su to obilježja ropstva, a ne slobodnog zapošljavanja uz ugovor. Nave-deno prema UsvMilch, Presuda od 31. jula 1948., ponovo štampano u Trials of War Criminals Before the Nuernberg Military Tribunals under Control Council Law No. 10, sv. II (1997), str. 773.

1027 Američki vojni tribunal u predmetu Pohl je prilikom razmatranja optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti jezgrovito zaključio sljedeće: Ropstvo može postojati i bez mučenja. Robove se može dobro hraniti, dobro odijevati i pružiti im dobre uvjete stanovanja, no oni će još uvijek biti robovi ako im je bez zakonite procedure uz upotrebu sile uskraćena sloboda. Mogli bismo eliminirati sve dokaze o lošem postupanju, zanemariti izgladnjivanje, premlaćivanja i druga barbarska djela, no i dalje ostaje činjenica koja predstavlja temelj ropstva - prinudni rad bez naknade. Ne postoji nešto poput benevolentnog ropst-va. Nedobrovoljna potčinjenost, čak i ako je ublažena humanim postupanjem, i dalje ostaje ropstvo. USvOswaldPohlandOthers, Presuda od 3. novembra 1947., ponovo štampano u TrialsofWarCriminalsBeforetheNuernbergMilitaryTribunalsunderControlCouncilLawNo.10,sv. V, (1997), str. 958 na str. 970.

1028 “Special Proclamation: Establishment of an International Military Tribunal for the Far East”, nalog vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga, Tokio, 19. januar 1946., u izmijenjenom obliku, 26. april 1946.

1029 Član 5 Tokijske povelje.1030 Zakon br. 10 savezničkog Kontrolnog savjeta iz 1945. godine zločin protiv čovječnosti definira kao „zlo-

djela i krivična djela, uključujući, no ne ograničavajući se na ubistvo, istrebljenje, porobljavanje, de-portaciju, zatvaranje, mučenje, silovanje ili druga nehumana djela počinjena protiv bilokojegcivilnogstanovništva…“

1031 Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima predviđa se da “niko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuju se u svim njihovim oblicima.” (čl. 4 Univerzalne deklaracije).

1032 Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima predviđa se da se “(1) niko ne može držati u ropstvu; ropstvo i trgovina robljem su zabranjeni u svakom obliku. (2) Niko se ne može držati u potcin-jenosti. (3) (a) Niko se ne može primorati na prisilan ili obavezan rad; … (c) ne smatra se kao “prisilni i obavezan rad” u smislu ovog stava: … (iii) svaka služba koja se zahtijeva u slucaju više sile ili katastrofe koja ugrožava život ili blagostanje zajednice …” (čl. 8 Međunarodnog pakta; ne smije se odstupiti od čl. 8(1) i (2): cl. 4(2) Međunarodnog pakta).

1033 Članom 4 Evropske konvencije predviđa se: “(1) Niko neće biti držan u ropstvu ili položaju ropske za-visnosti. (2) Niko neće biti primoravan da obavlja prinudni ili obavezni rad. (3) Za potrebe ovog člana izraz “prinudni ili obavezni rad” ne uključuje: (a) bilo koji rad koji se normalno zahtijeva od osobe koja


Nermin Halilagi}

ka konvencija o ljudskim pravima iz 1969. (dalje u tekstu: Američka konvencija)1034 i Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981. godine (dalje u tekstu: Afrička povelja).1035 Prije 1945. godine čak 26 međunarodnih instrumenata je bilo koji su zabranjivali ropstvo, uključujući i prisilni rad.1036

Komisija za međunarodno pravo UN-a dosljedno je uključila ropstvo kao zlo-čin protiv čovječnosti u svoje nacrte kodeksa o zločinima protiv mira i bezbjednosti čovječanstva.1037 Nacrt kodeksa o zločinima protiv mira i bezbjednosti čovječanstva iz 1991. godine uključuje “dovođenje neke osobe u status ropstva, ropske zavisnosti ili prisilnog rada, odnosno održavanje tog statusa” u smislu sistematskog ili masov-nog kršenja ljudskih prava, kategorije koja odgovara zločinima protiv čovječnos-ti.1038 U komentaru uz nacrt odredbe iznosi se da se taj dio nacrta zasniva na nekima od konvencija koje definiraju ta krivična djela, odnosno na Konvenciji o ropstvu, Dopunskoj konvenciji o ropstvu, Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima i na dvije konvencije Međunarodne organizacije rada.1039 Nacrt kodeksa o zločinima protiv mira i bezbjednosti čovječanstva iz 1996. godine uključuje poro-bljavanje kao zločin protiv čovječnosti.1040

U definiciji se kaže da termin “porobljavanje” znači dovođenje neke osobe u status ropstva, ropske zavisnosti ili prisilnog rada, odnosno održavanje tog statusa u suprotnosti sa čvrsto ustanovljenim i široko prihvaćenim standardima međunarod-nog prava, kao što su: Konvencija o ropstvu iz 1926. (ropstvo); Dopunska konvenci-ja o ropstvu iz 1956. (ropstvo i ropska zavisnost); Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ropstvo i ropska zavisnost); i Konvencija o prisilnom radu iz 1957. (prisilni rad).1041

Statut MKS oblikuje pojam porobljavanje, pa tako u članu 7, stav 2 (c), poro-bljavanje „podrazumijeva primjenu bilo koje sile usmjerene na tretiranje lica kao privatne svojine ili vršenje bilo kakve upotrebe sile radi trgovine licima, a posebno žena i djece“.1042 Prema navedenoj definiciji potrebno je da učinilac koristi jedno od ovlašćenja koja proizlaze iz prava svojine nad jednim ili više osoba, odnosno da ostvari sva ovlašćenja koja su karakteristična za vlašništvo nad čovjekom. Za nave-

se nalazi u zatvoru … ili za vrijeme uslovnog otpusta; (b) bilo koju službu vojne prirode … (c) bilo koju službu koja se zahtijeva u slučaju izvanredne situacije ili katastrofe koja ugrožava život ili blagostanje zajednice; (d) bilo koji rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obaveza.” Prema članu 15(2) Evropske konvencije ni pod kakvim okolnostima se ne dopušta odstupanje od prvog stava čl. 4.

1034 Američkom konvencijom se predviđa da “niko neće biti izvrgnut ropstvu ili nedobrovoljnom položaju ropske zavisnosti, koji su zabranjeni u svim svojim oblicima, kao i trgovina robljem i prodaja žena.” (čl. 6(1)). Nadalje se predviđa da se ni od koga neće tražiti da obavlja prisilni ili obavezni rad (čl. 6(2)), osim u slučaju ograničenih iznimnih situacija (čl. 6(3)). Član 6 ne može se suspendirati ni pod kakvim okol-nostima (čl. 27).

1035 Afričkom poveljom predviđa se da “svaka osoba ima pravo na poštovanje dostojanstva inherentnog ljud-skom biću i na priznanje njenog zakonom određenog statusa. Zabranjuju se svi oblici eksploatacije i degradacije čovjeka, a posebno ropstvo, trgovina robljem, mučenje, okrutno, nečovjecno ili degradirajuće kažnjavanje i postupci.” (čl. 5 Africke povelje).

1036 Navedeno prema Bassiouni,S.M.; po. cit., Enslavement..., str. 445.1037 Vidi čl. 2, stav 11 Nacrta kodeksa o zločinima protiv mira i sigurnosti čovječanstva, Yearbook of the Inter-

national Law Commission (1954), sv. II, dokumenti sa šestog zasjedanja, uključujući i izvještaj Komisije upučen Generalnoj skupštini, str. 150.

1038 Izvještaj Komisije za međunarodno pravo o radu četrdeset i treće sjednice, 29. april – 19. juli 1991., GA, Supplement No 10 (A/46/10), str. 265 (čl. 21).

1039 Ibid., str. 267-268.1040 Izvještaj Komisije za međunarodno pravo o radu četrdeset i osme sjednice, 6. maj – 26. juli 1996., GA,

SupplementNo 10 (A/51/10), str. 93 (čl. 18 (zločini protiv čovječnosti) Nacrta kodeksa).1041 Ibid., par. 10, str. 98.1042 “Enslavement” means the exercise of any or all of the powers attaching to the right of ownership over a

person and includes the exercise of such power in the course of trafficking in persons, in particular women and children.


Nermin Halilagi}

denu formulaciju iako nije identična sa konvencijama o ropstvu možemo reći da je u suštini preuzela rješenja koja su usvojena u njima.1043

Krivični zakon bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1976. godine kriminalizirao je ratne zločine protiv civilnog stanovništva što uključuje i naređivanje ili počinjenje prisilne prostitucije, silovanja i prisilnog rada.1044 Kriminal-izira se nadalje i uspostavljanje “ropskih odnosa” i transportiranje ljudi u “ropskom odnosu”, i to kako slijedi: (1) Ko stavi drugog u ropski odnos ili se upusti u trgovinu osobama koje su u ropskom odnosu ili ko podstiče drugog da proda svoju slobodu ili slobodu lica koje izdržava, kazniče se zatvorom od jedne do deset godina. (2) Ko prevozi lica koja se nalaze u ropskom odnosu iz jedne zemlje u drugu, kazniče se zatvorom od šest meseci do pet godina.1045

Porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti stavljen je u nadležnost MKSJ-a i MKSR -a njihovim statutima (član 5(c), odnosno 3(c)). U praksi adhoc tribunala predmeti u kojima se pojavljuje radnja izvršenja porobljavanja otvarali su debatu vezanu za elemente koji određuju i preciziraju ovo djelo. Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Kunarac idrugi smatra da je actusreuskršenja vršenje nekog od oblika ili svih ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva nad nekom osobom. Mensreatog kršenja sastoji se od namjernog vršenja takvih ovlasti.1046 Na-vedeno vijeće dalo je širu definiciju od tradicionalnih i katkada naizgled različitih

1043 Kittichaisaree, K.;InternationalCriminalLaw,Oxford,2001,str.106-107.1044 Član 142 Krivičnog zakona SFRJ (“Ko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog su-

koba ili okupacije naredi da se prema civilnom stanovništvu vrše … nečovječna postupanja, … nanošenje velikih patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; … prisiljavanje na prostituciju ili silovanja; … druga protivzakonita zatvaranja … prisiljavanje na prinudni rad … ili ko izvrši neko od navedenih djela, kazniće se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom.”) .

1045 Članom 155 Krivičnog zakona SFRJ. Članom 167 Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine iz 1998. godine predviđa se sljedeće: “(1) Ko kršeći pravila međunarodnog prava stavi drugog u ropski ili njemu sličan odnos ili ga drži u takvom odnosu, kupi, proda, preda drugoj osobi ili posreduje u kupovini, prodaji ili predaji ovakve osobe ili potiče drugog da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju izdržava ili se o njoj stara, kaznit će se zatvorom od jedne do deset godina. (2) Ko prevozi osobe koje se nalaze u ropskom ili njemu sličnom odnosu iz jedne zemlje u drugu, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina. (3) Ko djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini prema maloljetnoj osobi kaznit će se zatvorom najmanje pet godina.”

1046 Pretresno vijeće je ustanovilo da je DragoljubKunarac (vođa stalne izviđačke grupe od oko 15 ljudi, koja je pripadala vojsci bosanskih Srba) zajedno s jednim drugim vojnikom, DP6, držao dvije mlade dje-vojke FWS-186 i FWS-191 u napuštenoj kući u Trnovacama približno šest mjeseci, počevši od 2. augusta 1992., gdje je za vrijeme njihovog zatočenja optuženi DragoljubKunarac stalno silovao FWS-191, dok je DP 6 stalno silovao FWS-186. „DragoljubKunarac je FWS-191 rezervirao za sebe. ... s djevojkama postupalo kao sa ličnom svojinom KunarcaiDP6 i da su morale obavljati kućanske poslove i izvršavati sve zahtjeve. One su morale izvršavati sve naloge, obavljati kućanske poslove, bez ikakve realne mo-gućnosti da pobjegnu iz kuće...ili od onih koji su ih zlostavljali. Zlostavljali su ih i na druge načine, na primjer kada je Kunarac pozvao jednog vojnika u kuću i rekao mu da, ako želi, može silovati FWS-191 za 100 njemačkih maraka. Jednom drugom prilikom, Kunarac je pred drugim vojnicima pokušao silovati FWS-191 dok je bio u bolničkom krevetu. Prema ove dvije žene postupalo se kao prema ličnoj svojini Kunarca i DP 6“. Vidi paragraf 728-745.; Pretresno vijeće je ustanovilo da se i drugi optuženi, RadomirKovač, bavio zatvaranjem žena. Vijeće je utvrdilo je da je u raznim prilikama zadržavao djevojke u svom stanu, silujući ih i ponižavajući. Ponekad bi ih neko od ljudi koji su stanovali u stanu tukao, šamarao ili bi im prijetio. „OptuženiKovač je jednom ošamario FWS-75 zato što je odbila da spava s jednim vojnikom koga je on doveo. Umjesto nje poslana je dvanaestogodišnja A.B.Kovač je i u drugim prilikama tukao FWS-75. ...djevojke nisu mogle napustiti stan i da iz njega nisu izlazile ako nisu bile u pratnji jednog od muškaraca. Kad su muškarci bili odsutni, ostajale su zaključane i uopšte nisu mogle izlaziti. Vrata stana su ostajala otvorena samo kad bi muškarci bili tu. Usprkos činjenici da su vrata možda i bila otvorena dok su muškarci bili tamo, Pretresno vijeće je uvjereno da su djevojke bile psihički nesposobne da napuste stan jer nisu imale kuda otići ćak i da su pokušale pobjeći. Djevojke su bile svjesne i onoga šta bi im se moglo desiti ako ih ponovo uhvate. Za vrijeme svog zatočeništva u stanu RadomiraKovača djevojke su morale obavljati kućanske poslove, kuhati i čistiti“. Vidi para. 746-782. Pretresno vijeće je zaključilo da da je Kovač defacto bio njihov vlasnik dok su bile u njegovom stanu. „U praktičnom smislu, on ih je pos-jedovao, bio je njihov vlasnik i imao potpunu kontrolu nad njihovom sudbinom, postupajući prema njima kao da su njegova imovina. Pretresno vijeće je također uvjereno da je Kovač svoju vlast nad djevojkama sprovodio namjerno“. Vidi para. 781.


Nermin Halilagi}

definicija ropstva, trgovine robljem i ropske zavisnosti, te prisilnog ili obaveznog rada koje se mogu naći na drugim područjima međunarodnog prava. To je osobito vidljivo u već ranije spomenutim raznim predmetima iz Drugog svjetskog rata u kojima je prisilni ili obavezni rad bio uključen u porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti.1047 Da li neka konkretna situacija predstavlja oblik porobljavanja ovisi o tome da li postoje faktori ili elementi porobljavanja. Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Kunaracidrugi ubjedljivo izlaže niz elemena koji objašnjavaju definiciju porobljavanja. Prema navedenom vijeću to su sljedeći faktori ili indicije:

1. elementi kontrole i vlasništva; 2. ograničenje ili kontrola autonomije pojedinaca, slobode izbora ili slobode

kretanja, mjera preduzetih za sprečavanje ili ometanje bjekstva i, često, sti-canje neke dobiti za počinitelja;

3. nepostojanje pristanka ili slobodne volje žrtve. Obično slobodna volja ili pristanak postaju nemogući ili irelevantni usljed, na primjer, prijetnje ili upotrebe sile, odnosno drugih vrsta prinude, straha od nasilja, obmane ili lažnih obećanja ili pak zloupotrebe ovlaštenja, vremena trajanja odnosa;

4. žrtvinu poziciju ranjivosti, zatočenja ili zarobljeništva, psihološko ugnjeta-vanje ili socijalno - ekonomske uslove;

5. izrabljivanje, odnosno raspolaganja njenim radom ili uslugama; 6. primoravanje na obavljanje prisilnog ili obaveznog rada, odnosno usluga,

često bez nadoknade i često, mada ne i nužno, uz fizičke patnje, spolno op-ćenje, prostituciju i trgovanje ljudima.1048

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u predmetu Kunaracidrugi smatro da samačinjenicada se neku osobu moglo kupiti, prodati, njome trgovati ili je naslijediti, odnosno da se na isti takav način moglo raspolagati njenim radom ili uslugama nije dovoljna, no činjenica da je do takvih postupaka doista i došlo mogla bi predstavljati relevantan faktor za utvrđivanje da li je izvršeno porobljavanje.1049 Definicija i anal-iza porobljavanja od strane Tribunala za bivšu Jugoslaviju u ovom predmetu smatra se kao dominatna.

Prema KZ BiH član 172. stav 2. obilježje, odnosno radnja izvršenja djela označena kao odvođenje u ropstvo (porobljavanje) iz tačke c) glasi: „Odvođenjeuropstvojest vršenje nad osobom bilo kojeg ili svih ovlašćenja inače vezanih za pravo svojine, uključujući vršenje takvog ovlašćenja pri trgovanju ljudima, posebno žena-ma i djecom“. Na osnovu navedene defencije proizilaze sljedeći elementi odvođenjauropstvo prema članu 172. stav 1. tačka c). KZ BiH:1050

1. vršenje nad osobom bilo kojeg ili svih ovlaštenja inače vezanih za pravo svojine; i

2. namjerno vršenje tih ovlaštenja. Da bi postojalo ovo krivično djelo prema članu 172. KZ BiH, djelo mora biti

počinjeno kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv ci-vilnog stanovništva; učinitelj je znao da je to ponašanje dio rasprostranjenog ili sis-tematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva. Uskraćivanje slobode

1047 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 540-5411048 Ibid.,para. 542.1049 Ibid.., str. 543.1050 Ibid., str. 82


Nermin Halilagi}

može u nekim okolnostima uključivati prisilni rad ili na drugi način stavljanje osobe u robovski položaj kakav je opisan u Dopunskoj konvenciji o ukidanju ropstva ili trgovanja robovima, institucijama ili postupcima sličnim ropstvu iz 1956. godine.1051 Mada prisilni rad prema KZ BiH po inkriminaciji pripada krivičnom djelu Ratni zločin protiv civilnog stanovnistva i inače se u praksi MKSJ-a smatralo da predstavl-ja krivično djelo okrutnog postupanja, nečovječnog postupanja, progona i drugih nečovječnih djela. Ali prisilni rad moze takođe, u kombinacuji sa drugim okolnosti-ma, predstavljati odvođenje u ropstvo kao Zločin protiv čovječnosti.1052 Podrazumi-jeva se da ponašanje opisano u okviru ovog obilježja uključuje trgovanje ljudima, posebno ženama i djecom.

Prema sudskoj praksi u BiH a koja se u svom radu pozivalo na jedan stav priznat u sudskoj praksi Američkog vojnog suda u Nirnbergu ropstvo može postojati i bez mučenja. Robovi mogu biti dobro nahranjeni, dobro obučeni i imati udoban smjetštaj, ali oni su ipak robovi ukoliko su bez sudskog postupka lišeni slobode prisilnim ograničavanjem. Možemo eliminisati sve dokaze maltretiranja, previdjeti izgladnjivanje, premlaćivanje i druga varvarska djela, ali priznata činjenica poro-bljavanja - prisilnog rada bez naknade - i dalje ostaje. Ne postoji tako nešto kao dobroćudno ropstvo“. Nedobrovoljan ropski odnos, čak i kada je ublažen čovječnim postupanjem, ipak predstavlja porobljavanje.1053 Naime, odsustvo žrtvine saglasnosti nije element djela, ali može predstavljati važan dokaz da između lica i optuženog postoji odnos porobljenosti.1054

Prisilni rad može predstavljati porobljavanje, i on može predstavljati faktor koji se može razmotrit prilikom utvrđivanja da li je počinjeno krivično djelo poroblja-vanja.1055 Činjenicama se mora utvrditi da žrtve nisu imale stvarni izbor o tome da li žele radit.1056 Međunarodno humanitarno pravo ne zabranjuje svako upućivanje na rad zaštićenih osoba u oružanim sukobima. Zabrana se odnosi samo na prisilni ili nedobrovoljni rad.1057 Međutim, prema međunarodnoj pravnoj praksi, ni prisilni rad 1051 „Zatočenici u KP domu su nezakonito i proizvoljno zatvoreni, te stoga nikakvi kazneni propisi niti zakon

koji važi za zakonite osuđenike iii zakonite ratne zarobljenike ne može opravdati prisiljavanje zatočenika na rad. Niti je, kako je prethodno obrazloženo, osoblje KP doma moglo logički i u dobroj vjeri vjerovati da su zatočenici nesrpske nacionalnosti bili zakoniti osuđenici ili zakoniti ratni zarobljenici. Vijeće dalje zakljucuje da koristenje zatočenika za prisilni rad predstavlja odvođenje u ropstvo. Način na koji su zatočenici prisiljavani na rad i uvjeti u kojima su radili dokazuju da je osoblje i uprava KP doma vršila ovlaštenja vezana za pravo svojine nad tim zatočenicima koji su prisiljavani na rad. Zatočenici nisu samo prisiljavani na rad, već i eksploatisani i sa njima se tako i postupalo. Njihova sloboda, samostalnost i ne-zavisnost je bila strogo ograničena usljed njihovog zatočenistva. Zatočenici se nisu mogli vratiti svojim kućama i u svoje zajednice nakon izvršavanja radne obaveze, već su ostajali zatočeni cijelo vrijeme. To zatočenje, samo po sebi teško, je dodatno naglašeno nehumanim životnim uvjetima. Zapravo, ti nehu-mani životni uvjeti su obezbjeđivali sredstva kojima su se zatočenici prisiljavali na rad. Zatočenici su, stoga, bili zatočeni cijelo vrijeme, u nehumanim uvjetima i prisiljavani na rad. Ti činioci sami po sebi, u tim okolnostima, predstavljaju odvođenje u ropstvo.” - Presuda suda BiH u predmetu MitarRaševićzv.“Mićo”iSavoTodorović, Broj: X-KR/06/275, Sarajevo, 28.02.2008. godine., str. 91.

1052 Vidi npr., Drugostepenu presusudu u predmetu Blaškić, para.597. (okrutno postupanje); TužilacprotivNaletilića iMartinovića, IT-98-34-T, presuda, 31.3.2003., para. 262. et seq. (krivično djelo nedozvol-jenog rada iz člana 3. Statuta MKSJ, zbog kršenja odredbi člana 49., 50., 51. i 52. III Ženevske kon-vencije, kao i nečovječnog postupanja, okrutnog postupanja i drugih nečovječnih djela); TužilacprotivKrnojelca, IT-95-25A, presuda, 17.9.2003., para. 199.(progon); Tužilac protiv Šimića i drugih, IT-95-9-T, presuda, 17.10.2003., para. 835 - 837 (progon); TužilacprotivKrajišnika, IT-00-39&40-T, presuda, 27.9.2006., para. 818 (progon);

1053 SAD protiv Pohl-aidrugih, presuda od 3.11.1947. godine, Suđenja ratnim zločincima pred nirnberškim vojnim sudovima u skladu sa Zakonom br. 10. Kontrolnog savjeta (“Zelena serija”), tom V (1950. godi-na), str. 970.

1054 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para.120-121.1055 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Krnojelac, para.359., pozivanje na Prvostepenu presudu

MKSJ u predmetuKunarac, para. 542.1056 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 359.1057 Što se tiče problematike prisilnog rada, Pretresno vijeće u predmetu Krnjojelac (MKSJ) fusnota 969

“smatra da, kad se radi o relevantnim načelima i normama koje se primjenjuju na ne-međunarodne


Nermin Halilagi}

nije uvijek nedopustiv u vrijeme oružanog sukoba ili okupacije. Prema stavu Žal-benog vijeća u predmetu Blaškić, okupaciona sila može zaštićene osobe poslati na prisilni rad ako su starije od osamnaest godina i pod još nekim uvjetima definisanim Ženevskim konvencijama. “Zaštićene osobe” ne smiju biti prisiljavane na vrstu rada koji bi uključivao njihovo prisiljavanje da učestvuju u vojnim dejstvima, a obavezni rad ni u kojem slučaju ne smije dovesti do mobilizacije radne snage u neku vojnu ili poluvojnu organizaciju. Takav rad ne smije biti povezan sa ratnim operacijama, niti biti vojnog karaktera ili namjene. Međutim, da bi se utvrdilo da li je odvođenje na takav prisilni rad bilo protivpravno kako je to utvrđeno u presudi Žalbenog vije-ća u predmetu Blaškić, nužno je prije svega utvrditi da li to odvođenje na prinudni rad ima karakter „okrutnog postupanja“ čija je zabrana propisana članom 3. Statuta MKSJ, ali i zajedničkim članom 3. (1) Ženevskih konvencija. Kod definisanja pojma okrutnog postupanja, Žalbeno vijeće u predmetu Blaškić, prihvata definiciju istog iz drugog predmeta MKSJ-a, Čelebići,1058 prema kojem shvatanje „okrutno postupanje, kao kršenje zakona i običaja ratovanja je: a) namjerna radnja ili propust […] koja nanosi tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili povredu, ili predstavlja ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo, b) počinjena nad osobom koja ne učestvuje aktivno u ne-prijateljstvima. U tom smislu, Žalbeno vijeće zaključuje, da korištenje osoba koje ne učestvuju aktivno u neprijateljstvima za izgradnju vojnih utvrđenja....predstavlja težak napad na ljudsko dostojanstvo..., a sukladno tome i svako naređenje kojim se zaštićene osobe prisiljavaju na kopanje rovova ili na pripremanje drugih vrsta vojnih objekata, naročito kada je takvim osobama naređeno da to čine protiv vlastitih snaga u oružanom sukobu, prestavlja okrutno postupanje“.

Iz navedenog proizilazi zaključak da osnovne karakteristike porobljavanja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti uključuju elemente kontrole i vlasništva, ograničenje ili kontrolu autonomije pojedinca, slobode izbora ili slobode kretanja i često sticanje neke dobiti za učinioca, mada nije nužan element ove radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Jedna od karakteristika porobljavanja jeste i to da ne po-stoji pristanak ili slobodna volja žrtve. Također, slobodna volja ili pristanak postaju irelevatni usljed, na primjer, prijetnje ili upotrebe sile. Karakteristika porobljavanja

oružane sukobe, treba da se pozove na Dopunski protokol II, a ne na Ženevske konvencije i međunarodno običajno pravo koje se odnosi na međunarodne oružane sukobe. Nadalje, budući da ne postoje nikakve indikacije da se običajno pravo, u pogledu rada iznuđenog od zaštičenih osoba u sukobima na način definisan u Dopunskom protokolu II, eventualno razlikuje od odredbi Protokola koje se odnose na taj rad, Pretresno vijeće odredbe Protokola smatra mjerodavnim standardima“.

1058 U važećoj optužnici, optuženi su bili optuženi kako slijedi: ZdravkoMucić, na osnovu krivične odgovornosti nadređenog (član 7(3) Statuta Međunarodnog suda) za: • hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda; protivpravno zatočavanje civila; hotimično liša-

vanje života; mučenje; nečovječno postupanje (teške povrede Ženevskih konvencija, član 2), • okrutno postupanje; pljačkanje; ubistva; mučenje (kršenja zakona i običaja ratovanja, član 3). HazimDelić, na osnovu individualne krivične odgovornosti (član 7(1)) i krivične odgovornosti nad-

ređenog za: • hotimično lišavanje života; mučenje; hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda; nečovječno

postupanje; protivpravno zatvaranje civila (teške povrede Ženevskih konvencija, član 2), • ubistva; mučenje; okrutno postupanje; pljačkanje (kršenja zakona i običaja ratovanja, član 3). EsadLandžo, na osnovu individualne krivične odgovornosti za: • hotimično lišavanje života; mučenje; hotimično nanošenje velikih patnji ili teških povreda (teške povre-

de Ženevskih konvencija, član 2), • ubistvo; mučenje; okrutno postupanje (kršenja zakona i običaja ratovanja, član 3). ZejnilDelalić, na osnovu krivične odgovornosti nadređenog (član 7(3)) za: • hotimično lišavanje života; mučenje; nečovječno postupanje; protivpravno zatvaranje civila; hotimično

nanošenje velikih patnji ili teških povreda (teška kršenja Ženevskih konvencija, član 2), • okrutno postupanje; ubistva; mučenje (kršenja zakona i običaja ratovanja, član 3).


Nermin Halilagi}

kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti je i eksploatacija, primoravanje na obavljanje prisilnog ili obaveznog rada i često mada ne nužnu uz fizičke patnje, pol-no općenje, prostituciju i trgovinu ljudima.

Samo zatvaranje i držanje neke osobe u zarobljeništvu, zavisno do okolnosti predmeta obično ne predstavlja porobljavanje.1059

Krivično djelo porobljavanje koje je opisano u članu 5. Statuta MKSJ identično je djelu porobljavanja (slavery) iz člana 3. ovog Statuta.1060 Jedina razlika su opći elementi zločina protiv čovječnosti, tj. postojanje rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo i svijest učinioca o tome da njegova radnja predstavl-ja dio tog napada. Zbog toga a i zbog činjenice da bez njih ovo djelo ima samostalnu egzistenciju veoma je važno istaći za ovu radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti opće elemente zločina protiv čovječnosti.

4. Deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva Deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva kao radnja izvršenja zločina

protiv čovječnosti negacija je slobode kretanja i prava na izbor mjesta prebivališ-ta. Navedena radnja jeste manifestancija kršenja postojećih pravila međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava, kao i pravila općeg međunarodnog prava.1061 Naime, deportacijom i prisilnim premještanjem direktno se vrijeđa pravo na slobodu kretanja i izbora mjesta prebivališta definisanih u Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka (član 13. i 14.) i u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (član 12. i 13.). Značajno je ukazati na odredbu člana 17. Dopunskog protokola uz Ženevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba (Dopunski protokol II) koji propisuje:

1. „Ne može biti naređeno premještanje civilnog stanovništva iz razloga u vezi sa sukobom ukoliko to ne zahtijevaju razlozi sigurnosti tog stanovništva ili imperativni vojni razlozi. Ukoliko premještanje mora da se izvrši, preduzet će se sve moguće mjere kako bi civilno stanovništvo moglo biti prihvaćeno pod zadovoljavajućim uslovima smještaja, higijene i zaštite zdravlja, sigur-nosti i ishrane.

2. Civili ne smiju biti prisiljeni da napuste svoju teritoriju iz razloga koji su u vezi sa sukobom“.

Osim toga, deportacija i prisilno iseljenje lica preko međunarodno priznatih granica isto kao i prisilno preseljenje i iseljenje unutar državnih granica predstavl-ja zločin protiv čovječnosti i prema međunarodnom običajnom pravu, i generalno, apsolutno je zabranjeno osim u specificiranim ograničenim okolnostima, ali i tada član 49. stav 2. Četvrte Ženevske konvencije određuje da će „Stanovništvo koje je na taj način evakuisano biti biti vraćeno u svoje domove čim neprijateljstva na tome području prestanu“, iz čega proizilazi da se evakuisane osobe moraju vratiti u mjesto odakle su evakuisane odmah po prestanku okolnosti zbog kojih su prvobitno evakuisane.

Pod deportacijom kao radnjom izvršenja zločina protiv čovječnosti se podra-zumijeva prinuditi upotrebom sile, prijetnje ili drugih prinudnih mjera, pojedinog

1059 Škulić,M.; op. cit., Krivično..., str. 255.1060 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmet Krnojelac , para. 356. 1061 Šurlan,T.; op. cit., 310.


Nermin Halilagi}

lica ili grupe stanovništva, da napuste svoje mjesto boravka, te da žive tamo gdje im se odredi. Shodno tome ova radnja zločina protiv čovječnosti znači prisilno prem-ještanje osoba putem sile ili drugih prisilnih mjera s područja na kojemu zakonito borave, a bez osnova predviđenih međunarodnim pravom. Prisilnim premještajem ima se smatrati prisilni transfer osoba unutar državnog područja dok deportacija znači prisilan transfer osoba na područje druge države. U oba slučaja podrazumijeva se da je preseljenje stanovništva prisilno. Izraz “prisilno” nije ograničen na fizičku silu, ali može uključivati prijetnju silom ili prisilom, poput one prouzročene strahom od nasilja, prisile, zatočenja, prihičkog ugnjetavanja ili zloupotrebe moći protiv te osobe ili osoba, ili neke druge osobe, korištenjem okruženja koje ima obilježje prisile.1062

Deportacija kao uobičajena radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti u Rims-kom statutu je proširena. Naime, terminu deportacija je pridodata i srodna radnja iz-vršenja – prisilno premještanje stanovništva. Tako je u Rimskom statutu u stavu 2 d) člana 7. navedeno: „deportacija ili prisilno premještanje stanovništva podrazumijeva nasilno premještanje lica u smislu istjerivanja ili ostalih prinudnih mjera, sa područja na kome su lica zakonito nastanjena, suprotno pravilima utemeljenim međunarod-nim pravom“.1063 Definicija koju Tribunal za bivšu Jugoslaviju usvaja u osnovi je ista kao i definicija Rimskog statuta, tj. Elemanata krivičnog djela.

Prisilno preseljenje predstavlja zločin protiv čovječnosti i u praksi MKSJ. Naime, Tribunal za bivšu Jugoslaviju tretirao je i prisilno premještanje iako je u Sta-tutu propisana samo deportacija. U praksi MKSJ, protivpravna deportacija, uz prisil-no premještanje, predstavlja oblik nasilnog raseljavanja stanovništva, odnosno rasel-javanja osoba protjerivanjem ili drugim prinudnim radnjama, iz područja u kojem su zakonito prisutna, i bez osnova u međunarodnom pravu.1064 Tako je prema Statutu navedenog Adhoc tribunala radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti „deportaci-

1062 Više o tome Derenčinović,D. ; op. cit., Implementacija..., str. 887.1063 “Deportation or forcible transfer of population” means forced displacement of the persons concerned by

expulsion or other coercive acts from the area in which they are lawfully present, without grounds permit-ted under international law.

1064 Statut Međunarodnog krivičnog suda, član 7. stav 2. tačka d). Također vidjeti: presudu Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 234. i presudu Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Stakić, para. 680.


Nermin Halilagi}

ja“ sankcionisana članom 5(d) Statuta, dok se za „prisilnopremještanje“ optuženi tereti prema članu 5(i) koji sankcioniše “druga nečovječna djela”. Navedeni stav je zauzet od strane Žalbenog vijeća u predmetu Krnojelackoje je zaključilo da „rase-ljavanja unutar matične zemlje ili van državnih granica, ako su počinjena iz razloga koji nisu dozvoljeni međunarodnim pravom, predstavljaju krivična djela kažnjiva u skladu sa međunarodnom običajnim pravom te da, ako su počinjena sa traženom diskriminatornom namjerom, predstavljaju zločin progona iz člana 5(h) Statuta...“. Ovakav zaključak znači rezultat je činjenice da Statut MKSJ ne sadrži krivično djelo prisilnog preseljenja kao odvojeno djelo (za razliku od deportacije koja je sadržana u Statutu MKSJ u članu 5.), tako da su pretresna i žalbena vijeća MKSJ ovo djelo svrstavala u druganečovječnadjela.

Također, u praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju, protivpravna deportacija, uz prisilno premještanje predstavlja oblik nasilnog raseljavanja stanovništva, odnos-no raseljavanja osoba protjerivanjem ili drugim prinudnim radnjama iz područja u kojem su zakonito prisutna i bez osnova u međunarodnom pravu.1065 Prema praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju uvjet za zločin deportacije jeste da žrtve budu rasel-jene preko državne granice dejureili u određenim situacijama granice defacto,1066 dok prisilno premještanje uključuje raseljavanje osoba unutar državnih granica.1067 U predmetu Krstić,1068 Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u paragrafu 521. je naglasilo da: „deportacija i prisilno premještanje stanovništva znače nedobrovolj-no i nezakonito izmještanje pojedinaca s teritorije na kojoj imaju boravište. Pa ipak, po međunarodnom običajnom pravu to nisu sinonimi. Deportacija predstavlja prem-ještanje van državnih granica, dok prisilno premještanje predstavlja raseljavanje u okviru države.

Za razliku od Statuta MKSJ i prakse toga suda,1069 u KZ BiH isto kao i u Rims-kom statutu prisilno preseljenje i deportacija su propisani zajedno kao jedno osnov-no djelo koje obuhvata preseljenje i u okviru državnih granica i izvan njih.1070 U KZ BiH u članu 172. stav 1. tačka d) taj oblik zločina protiv čovječnosti određen je kao „prisilno iseljenje osoba s teritorije na kojoj su zakonito prisutne protjerivanjem ili

1065 Statut MKS član 7. stav 2. tačka d). Također vidjeti: presudu Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Blaškić, para. 234. i presudu Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Stakić, para. 680.

1066 Drugostepena presuda u predmetu Stakić, para. 278, 300.1067 Ibid., para. 317.1068 U predmetu KrstićTribunal za bivšu Jugoslaviju je naglasio u para. 531 -532. da: „Žene, djeca i starci

bosanski Muslimani, okupljeni u Potočarima, prisilno su premješteni u Kladanj, odnosno na područje na teritoriji Bosne i Hercegovine pod kontrolom Armije BiH, kako bi se izbrisali svi tragovi bosanskih Muslimana na teritoriji na kojoj su bosanski Srbi imali namjeru uspostaviti vlastitu državu. Međutim, u vrijeme tih događaja Bosna i Hercegovina je bila jedina država koju je formalno priznala međunarodna zajednica. Budući da su srebrenički civili raseljeni unutar granica Bosne i Hercegovine, prema međun-arodnom običajnom pravu takvo nasilno raseljavanje ne može se karakterisati kao deportacija. Vijeće stoga zaključuje da civili okupljeni u Potočarima i transportovani u Kladanj nisu bili izvrgnuti deportaciji, nego prisilnom premještanju. No, takvo prisilno premještanje, u okolnostima ovog predmeta, i dalje pred-stavlja oblik nečovječnog postupanja iz člana 5.”

1069 Prvostepeno je vijeće naglasilo da je Žalbeno vijeće MKSJ u predmetu protiv Krnojelcakonstatiralo da „raseljavanja unutar matične zemlje ili van državnih granica, ako su počinjena iz razloga koji nisu dozvo-ljeni međunarodnim pravom, predstavljaju krivična djela kažnjiva u skladu sa međunarodnom običajnim pravom te da, ako su počinjena sa traženom diskriminatornom namjerom, predstavljaju zločin progona iz člana 5(h) Statuta (…).” Ovakav zaključak rezultat je činjenice da Statut MKSJ ne sadrži krivično djelo prisilnog preseljenja kao odvojeno djelo. Pretresna i žalbena vijeća MKSJ ovo djelo svrstavala su u druga nečovječna djela sa izrazitim elementom da se prisilno preseljenje podrazumjeva preseljavanje i u okviru državnih granica. Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 87 (str. 96 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).

1070 Savić, Prvostepena presuda, str. 67 (str. 58 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 87 (str. 96 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom po-stupku).


Nermin Halilagi}

drugim mjerama prisile, bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu“.1071 Kako je konstatiralo Prvostepeno vijeće Suda BiH u predmetu protiv MomiraSavića,pro-tupravna deportacija uz prisilno premještanje predstavlja oblik nasilnog raseljavanja stanovništva.1072 Tako da je za postojanje navedenog oblika zločina protiv čovječnosti dovoljno da osobe budu protjerane sa teritorije na kojoj su zakonski prisutne, bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu.

Kada je riječ o ovoj radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti prema KZ BiH bitno pitanje je samo da li je žrtva preseljena protjerivanjem ili činom prisile.1073 Da-kle, prema KZ‐u BiH nije od velike važnosti pitanje mjesta na koje su preseljeni, već je bitno pitanje samo da li je žrtva preseljena protjerivanjem ili činom prisile, a uz navedene elemente Sud naravno mora primijeniti i šire elemente vezane za rasprostranjen ili sistematičan napad. U predmetu protiv MomiraSavića konstato-vano je da je dovoljno da osobe budu protjerane sa teritorije na kojoj su zakonski prisutne.1074

Prema praksi Suda BiH elementi ove radnje izvršenja su:1075 1. prisilno iseljenje osoba protjerivanjem ili drugim mjerama prisile; 2. sa teritorije na kojoj su zakonski prisutne; 3. bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu. Prvi element prisilnog preseljenja ili deportacije kao radnje izvršenja zločina

protiv čovječnosti podrazumijeva silu koja je upotrijebljena pri iseljenju lica. Sila koja je upotrebljena pri izvršavanju tog iseljenja, koja je neophodna za prvi element, treba tumačiti široko da bi uključila fizičko nasilje, prijetnju silom ili drugim obli-cima prisile (u mjeri koja izaziva strah od nasilja), zatim prinudu, pritvor, psihičko ugnjetavanje, zloupotrebu moći ili iskorištavanje okruženja u kojem vlada prinu-

1071 „...vidjela optuženog Bastaha sa sveskom na koljenima, kojom prilikom joj se obratio pitajući je želi li otići iz Vlasnice ili ostati, na što je rekla da će pitati supruga, koji je rekao da će ostati ako ih niko neće dirati, da bi optuženi samo prokomentarisao „vidiškakoječičapametan.“ Međutim, nakon izvjesnog vremena vratio se pred kuću svjedokinje rekavši „davasvidimzapolasatanastanicidaidete!“ da bi ga ona podsjetila kako su se već izjasnili da ne žele napustiti Vlasenicu, na što je optuženi zaprijetio da će im kuću srušiti transporterom ukoliko ne postupe kako je rekao, pa je svjedokinja šokirana takvom nared-bom bosa otrčala u prostorije PS Vlasenica kako bi provjerila opravdanosti i neophodnost takve naredbe optuženog, na što su joj policajci koje je zatekla u stanici samo rekli „akojeBastahrekaodaideteondamorate!“ Nakon što se vratila kući, i saopštila suprugu da su ipak dužni krenuti na autobusku stanicu, i sa drugim stanovništvom napustiti grad, u nedostatku vremena uzimaju samo osnovne stvari i pakuju u plastične kese, te odlaze na stanicu gdje zatiču veliki broj sugrađana, među kojima prepoznaje i op-tuženog Bastaha koji je „išaookoloiskupljaosvijet“, gdje ga je ponovo pitala zašto moraju ići, ne želeći napustiti jedinu imovinu koju su imali, što je optuženi kratko prokomentarisao, ne dajući svjedokinji bio kakav odgovor na postavljeno pitanje”. Drugi svjedok u istom predmetu je izjavio “kako je 21.08.1992. godine u naselje gdje je živjela došao optuženi Bastah u pratnji Vojke Čeliković, nakon čega se putem megafona obraćao muslimanskom stanovništvu zahtijevajući od njih da napuste svoje kuće i upute se u pravcu autobuske stanice u Vlasenici, u suprotnom će biti pobijeni. Nakon toga, svjedokinja sa svekrvom, svojim djetetom I djecom od jetrve odlazi na autobusku stanicu gdje su stajali autobusi “Boksit transa” i gdje je ponovo vidjela optuženog kako okuplja ljude, da bi nakon polaska krenuo u pratnji upravljajući policijskim vozilom. Presuda Suda BiH predmetu optuženog BastahPredrag, zv. „Dragan“, broj: X‐KR‐05/122, 04.02.2010. godine, str. 52 i 53.

1072 Savić, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 58 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na Statut MKS, član 7(2)(d), Blaškić, Prvostepena presuda para. 234. i Stakić, Prvostepena presuda para. 680; Vidjeti iRašević idrugi, Prvostepena presuda, str. 87 (str. 95 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); NenadTanasković, Predmet br. X-KR/06/165, Prvostepena pre-suda, 24.8.2007., str. 62 (str. 57 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); ŽeljkoLelek, Predmet br. X-KR/06/202, Prvostepena presuda, 23.5.2008., str. 29-30 (str. 34 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).

1073 Presuda Suda BiH u predmetu RaševićiTodović,broj X-KR-06/275 od 28.02.2008. godine, str. 96. 1074 Prvostepena presudaSavić, str. 66 (str. 58 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).1075 Savić, Prvostepena presuda, str. 66 (str. 58 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku);



Nermin Halilagi}

da. Kod ovog djela strah od nasilja, prinude, zatvaranja, psihički pritisak i druge slične okolnosti mogu stvoriti atmosferu u kojoj alternativa odlasku ne postoji, od-nosno mogu predstavljati prisilno raseljavanje ljudi.1076 Osnovno pitanje je da li su osobe koje su bile pod prinudom imale stvarnu mogućnost izbora. Civilna osoba je nedobrovoljno iseljena ukoliko joj nije data stvarna mogućnost izbora da napusti određenu teritoriju ili da na njoj ostane. Pristanak koji je očigledno iznuđen silom ili prijetnjom silom se ne bi trebao smatrati pravim pristankom.1077

Pretresno vijeće MKSJ u predmetu Simić (para.125.) je utvrdilo da: „civilna osoba je nedobrovoljno iseljena ukoliko njoj nije data stvarna mogućnost izbora da napusti određenu teritoriju ili da na njoj ostane...Pristanak koji je očigledno iznuđen silom ili prijetnjom silom se ne bi trebao smatrati pravim pristankom“.

Najzad valja spomenuti i stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Krajišnjik koje je konstatovalo (para. 724.) da: „Sporazumi političkih vođa ili vojnih zapov-jednika u skladu s kojima se raseljavanje provodi, kao i pokroviteljstvo MKCK-a ili neke druge neutralne organizacije, ne čine nužno to raseljavanje dobrovoljnim“.

Mensreakrivičnog djela prisilnog preseljenja, odnosno deportacije, jest „nam-jera da se žrtva ukloni sa jednog mjesta, što podrazumijeva namjeru da se žrtvi one-mogući povratak“.1078 Prema međunarodnom običajnom pravu, potrebno je dokazati postojanje umišljaja da se stanovništvo iseli na trajnoj osnovi.1079 Iz ranije navedenog člana Četvrte Ženevske konvencije proističe da se evakuisane osobe moraju vratiti u mjesto odakle su evakuisane odmah po prestanku okolnosti zbog kojih su prvobitno evakuisane. Kada se ima u vidu sve navedeno, slijedi da je mensreadeportacije ili prisilnog preseljenje stanovništva prema međunarodnom običajnom pravu namjera da se žrtve uklone i ne vrate na mjesto odakle su uklonjene.

Uvjet za krivično djelo deportacije prema finalnom tekstu Elemenata zločina koji je usvojio Pripremni komitet za Međunarodni krivični sud, a na koje se pozvalo i u Prvostepenoj presudiKrstiću para. 529. jest:

1. Učinilac je deportovao ili je prisilno premjestio protjerivanjem ili drugom prinudnom radnjom, te bezosnovepredviđenemeđunarodnimpravom jednu ili više osoba u drugu državu ili na drugu lokaciju (uvjet protivpravnosti).

2. Takva osoba ili osobe zakonito su boravile na području iz kojeg su na taj način deportovane ili premještene.

3. Učinilac je bio svjestan stvarnih okolnosti koje su bile osnova njihovog za-konitog prisustva. (ovaj element umišljaja učinioca predstavlja njegov sub-jektivni odnos prema stvarnim obilježjima iz kojih proizilazi pravni osnov boravka osobe na određenom području, a iz čega proizlazi da učinilac prak-tično mora posjedovati svjest da je protjerivanje ili prinudno premještanje pasivnog subjekta protivpravnog karaktera.)

4. Djelo je počinjeno u sklopu rasprostranjenog ili sistematskog napada usmje-renog protiv civilnog stanovništva.

1076 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Stakić, para. 281.1077 Prvostepena presuda MKSJ u predrnetu Simić, para. 125., Prvostepena presuda MKSJ u predrnetu Krno-

jelac, para. 475, fusnota 1435.1078 Vidjeti predmet Blagojević, presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 601. 1079 Član 35. KZ BiH; Vidjeti predmet BlagojevićiJokić, presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 601: Tako-

đer vidjeti NaletilićiMartinović,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 520.


Nermin Halilagi}

5. Učinilac je znao da je to ponašanje dio ili je imao namjeru da bude dio ra-sprostranjenog ili sistematskog napada protiv civilnog stanovništva.

Međunarodno humanitarno pravo predviđa određene ograničene okolnosti u kojima je raseljavanje civila tokom oružanog sukoba dopušteno, konkretno ako se vrši radi sigurnosti tih osoba ili iz imperativnih vojnih razloga.1080 Na osnovu na-vedenog stava, odnosno prema pravu MKS može se zaključiti da se od opužbe za deportaciju može braniti time da je deportacija sprovedena na osnovu onog što me-đunarodno pravo dozvoljava, npr. radi sigurnosti deportovanog stanovništva.1081 Me-đutim, kao što smo već naveli prema članu 49. stav 2. Četvrte Ženevske konvencije koji određuje: „Stanovništvo koje je na taj način evakuisano ima biti vraćeno u svoje domove čim neprijateljstva na tome području prestanu“ a ako tako nije urađeno od optužbe se ne može braniti.1082

Uvažavajući predhodno navedene stavove o ovoj radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti smatram da se protivpravna deportacija uz prisilno premještanje, pred-stavlja oblik nasilnog raseljavanja stanovništva, odnosno raseljavanja osoba protjeri-vanjem ili drugim prinudnim radnjama iz područja u kome su zakonito prisutna i bez osnova u međunarodnom pravu.1083 Prema tome, elementi bića ovog krivičnog djela su:

1. prisilno iseljenje osoba protjerivanjem ili drugim mjerama prisile; 2. sa teritorije na kojoj su zakonski prisutne;3. bez osnova dopuštenih po međunarodnom pravu.

5. Zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava1084

Lišavanje slobode direktna je povreda prava na slobodu kao fundamentalnog ljudskog prava. Za zatvaranje možemo reći da je to najteži oblik oduzimanja fizičke slobode kršenjem osnovnih pravila međunarodnog prava.1085 Zatvaranje ili drugi ob-

1080 Ženevska konvencija III, član 19; Ženevska konvencija IV, član 49; Dopunski protokol II, član 17; Dru-gostepena presuda MKSJ u predmetu Stakić, para. 284-5; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blago-jevićiJokić, para. 597-8

1081 Džouns,R.V.D.Dž.,Pauls,S.; op. cit., str. 205. 1082 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krstić, para. 524; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blago-

jevićiJokić, para. 599.1083 Statut Međunarodnog krivičnog suda, član 7. stav 2. tačka d). Također vidjeti: presudu Pretresnog vijeća

MKSJ u predmetu Blaškić, para. 234. i presudu Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Stakić, para. 680. 1084 Zločin protiv čovječnosti zatvaranjem ili drugim ozbiljnim oduzimanjem osobne slobode nije predviđen

kao oblik radnje počinjenja u čl. 157a KZ Hrvatske, što se može ocijeniti kao propust zakonodavca. Inkriminirana su samo tzv. kvalificirana zatvaranja, tj. takva protupravna oduzimanja slobode s nekim dodatnim elementima kao što su mučenje zatočene osobe (odnosno osobe pod nadzorom), namjerno držanje u zatočenju trudne žene kako bi se utjecalo na etnički sastav nekog pučanstva i zatočenje u okviru progona pučanstva (persecution), odnosno oni oblici zatočenja koji su nužna sastavnica nekih drugih modaliteta zločina protiv čovječnosti (npr. porobljivanje, seksualno ropstvo, prisiljavanje na prostituciju i sl. podrazumijevaju zatočenje odnosno protupravno oduzimanje slobode drugoj osobi). Navedeno prema Derenčinović,D.; op. cit., Implementacija..., str. 883.

1085 U BiH tokom rata 92-95 godine postojao je veliki broj logora u koji su zatvarani civili koji su predhodno uhapšeni samo iz razloga što pripadaju drugom narodu. Tako je na primjer samo u općini Prijedor pos-tojalo nekoliko logora u kojem su zatvarani civili. Logor Omarska se nalazio na mjestu bivšeg rudnika željezne rude površinskog kopa ispred sela Omarska. Logor Keraterm je osnovan u prostorijama fabrike keramićkih proizvoda, a logor Trnopolje je obuhvaćao kompleks zgrada u selu Trnopolje, između ostalog nekadašnju školu, kino i dom kulture. Svi muškarci ne-Srbi uhapšeni su i odvedeni u SUP, odakle su au-tobusima odvedeni u logor Omarska ili u logor Keraterm. Žene, djecu i starije obično su odvodili u logor Trnopolje. Prema izvještaju o logorima na banjalučkom području koji su sastavile vlasti bosanskih Srba (u daljnjem tekstu: službeni izvještaj o logorima), za vrijeme funkcionisanja logora Omarska kroz logor su prošla 3.334 zatočenika. Bivši logoraši procjenjuju da je bilo i do 3.000 zatočnika odjednom; osoblje


Nermin Halilagi}

lici lišavanja fizičke slobode kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti treba shvatiti kao povredu prava na slobodu, na način na koji je to regulisano propisima općeg međunarodnog prava i konkretno međunarodnog humanitarnog prava i ljud-skih prava“.1086 Poseban uvjet ikriminacije kod zatvaranja jeste da se radi o „pro-tivpravnom“ lišavanju slobode, što predstavlja izuzetak u odnosu na pravilo da se protivpravnost ne unosi u ikriminaciju. Sličan uvjet se traži i kada je riječ u pogledu krivičnog djela protivpravno lišenje slobode i sličnih djela koja već postoje u nacio-nalnim krivičnim pravima.

LOGOR MANJAČA

Zatvaranje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti nije bila uvrštena u Nirnberškom statutu, već se prvi put kao takva pojavila u Zakonu br. 10.

Za procjenu navedene radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti neophodno je primjeniti norme međunarodnog humanitarnog prava. Naime, osnovna pravila međunarodnog prava koja se smatraju prekršenim u slučaju nezakonitog/proizvol-jnog lišenja slobode predstavljena su prvenstveno odredbama 42. i 43. IV Ženevske konvencije, članom 9. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (“Univerzalna deklaracija”) i članom 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (“Međunarodni pakt”).1087 Primjena normi međunarodnog humanitarnog prava ovom

se složilo da ih je bilo više od 2.000.Velika većina zatočenika bili su muškarci, ali je postojala i grupa od otprilike trideset i šest žena, a mnoge od njih bile su na rukovodećim položajima u lokalnoj vlasti na tom području.U prvim danima logora mogli su se vidjeti i dječaci od samo 15 godina, kao i neki stariji ljudi. Zatočenici su živjeli u nečovječnim uvjetima, a logorom je vladala atmosfera krajnjeg psihičkog i fizičk-og nasilja. Zastrašivanje, iznuđivanje, batinanje i mučenje spadali su u uobičajeno ponašanje. Dolazak novih zatočenika, ispitivanja, vrijeme obroka i korištenje nužnika, sve su to uvijek iznova bile prilike za zlostavljanje zatočenika. U logor su ulazile neovlaštene osobe kojima se dozvoljavalo da nasumično i kako im se prohtije napadaju zatočenike. Jedan je svjedok izjavio: “Noću su se mogli čuti strašni krici, jauci, batinanje, praktično iz svih prostorija koje su služile kao koncentracioni logor Omarska”. Ubijanje je bilo uobičajena pojava. - presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kvočkaidr., para. 21-45.

1086 Šurlan,T.; op. cit., str. 314.1087 Vidi također: UN Radna grupa o proizvoljnom zatvaranju, uspostavljena pri Komisiji za ljudska prava

1991/42, koja ukazuje na tri kategorije proizvoljnog lišavanja slobode suprotno međunarodnom pravu: 1) kada je jasno nemoguće pozivanje na bilo koju pravnu osnovu koja bi opravdala lišavanje slobode; 2)


Nermin Halilagi}

prilikom dolazi do punog izražaja, ne samo kao materijalnopravna baza za izgradnju općeg pojma zločina protiv čovječnosti, već i za operacionalizaciju i primjenu na konkretan slučaj.1088 Ti standardi, kako je vijeće zaključilo u predmetu Raševićidru-gi, „se smatraju prekršenim u slučaju kada je osoba, bez obzira na postojanje sukoba, proizvoljno lišena slobode“.1089 To znači da zakonito oduzimanje slobode utemelje-no na pravilima međunarodnog prava, pa i kad je počinjeno pod okolnostima koje moraju biti ispunjene kod zločina protiv čovječnosti, neće predstavljati zatvaranje u smislu zločina protiv čovječnosti.

Apelaciono vijeće u predmetu protiv MarkaSamardžijekonstatiralo je da se „zatvaranje” treba smatrati kao „proizvoljno zatvaranje“, odnosno „lišavanje slo-bode nekog pojedinca bez redovnog zakonskog postupka, u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva“.1090 Također, ovo vijeće se pozvalo na tekst koje je koristilo pretresno vijeće MKSJ u predmetu Krno-jelac kako bi utvrdilo krivično djelo zatvaranja kao zločina protiv čovječnosti:

1. pojedinac je lišen slobode; 2. lišavanje slobode je proizvoljno, to jest, ne postoji pravna osnova koja bi

opravdavala lišavanje slobode; i 3. da je djelo ili propust kojim je pojedinac lišen fizičke slobode počinio optu-

ženi, ili osoba, odnosno osobe za koje optuženi snosi krivičnu odgovornost, s namjerom da pojedinca proizvoljno liši fizičke slobode ili sa razumno mogućim znanjem da bi njegovo djelo ili propust vjerovatno mogli dovesti do proizvoljnog lišavanja fizičke slobode.1091

Apelaciono vijeće Suda BiH u predmetu protiv MarkaSamardžijezaključilo je da se zatvaranje civila može smatrati protupravnim u sljedećim slučajevima:

1. kada su civili privedeni protivno članu 42. Ženevske konvencije IV, tj. kada su privedeni bez osnovanog razloga za vjerovanje da je to apsolutno neop-hodno radi sigurnosti sile u čijoj se vlasti lica nalaze;

2. kad nisu ispunjene proceduralne garancije iz člana 43. Ženevske konven-cije IV u pogledu pritvorenih lica, čak i ako je početni pritvor mogao biti opravdan.1092

Kako bi se izbjeglo restriktivno tumačenje pojma “zatvaranje”, pri izradi nacrta Statuta MKS pridodano je i “drugo ozbiljno oduzimanje slobode”. Prema profesoru Basiuniju, dodavši riječi „drugo ozbiljno lišavanje fizičke slobode“, član 7(1) (e) Statuta, MKS je proširio značenje „zatvaranja“ kako bi se obuhvatili i drugi postup-

kada lišavanje slobode proizilazi iz ostvarivanja prava i sloboda garantovanih članovima 7., 13., 14., 18., 19., 20. i 21. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i ako se tiče Država kao strana u postupku po članovima 12., 18., 19., 21., 22., 25., 26. i 27., Međunarodnog ugovora o civilnim i političkim pravima; 3) kada je cjelokupno ili djelimično ne-poštivanje međunarodnih normi o ljudskim pravima u vezi sa pravom na pravično suđenje, ustanovljeno Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i u relevant-nim međunarodnim instrumentima prihvaćenim od strana u postupku, takve težine kao i lišavanje slobode proizvoljnog karaktera;

1088 Šurlan,T., op.cit., str. 314.1089 Rašević i drugi,Prvostepena presuda, str. 66 (str. 70 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom

postupku); Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str. 198 (str. 186 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda para. 115, i Raševićidrugi,Prvoste-pena presuda, str. 66 (str. 70-71 BHS).

1090 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 20 BHS), poziva se na Kordićidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 302.

1091 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 19-20 BHS), poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda MKSJ para. 115.

1092 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 19 (str. 20 BHS), poziva se na Kordićidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 303.


Nermin Halilagi}

ci koji su ranijim formulacijama možda bili izvan dometa „zatvaranja“.1093 U članu 7. Rimskog statuta nema dodatnog pojašnjavanja zatvaranja. Tako da član 7(1)(e) Statuta MKS navodi „Zatvaranje ili druga ozbiljna lišenja fizičke slobode protivno temeljnim pravilima međunardnog prava“. Ovakvo određenje je neophodno, a što je i logično jer Rimski statut sam predstavlja jedan multilateralni međunarodni ugovor. U elementima zločina ne unose se bitne novine. Prema tome, osnovni elementi kriv-ičnog djela zatvaranja prema MKS su:

1. učinitelj je zatvorio jednu ili više osoba ili je na drugi način jednoj ili većem broju osoba oduzeo ličnu slobodu;

2. težina počinjenog djela je takva da krši temeljna pravila međunarodnog prava;3. počinitelj je bio svjestan stvarnih okolnosti koje su dovele do težine tog čina;4. djelo je počinjeno u sklopu rasprostranjenog ili sistematskog napada usmje-

renog protiv civilnog stanovništva; 5. učinitelj je znao da je to ponašanje dio ili je imao namjeru da bude dio ra-

sprostranjenog ili sistematskog napada protiv civilnog stanovništva.Odredba MKS kojom se definiše zatvaranje kao radnja izvršenja zločina protiv

čovječnosti zabranjuje zatvaranje samo kada je ono suprotno međunarodnom pravu iz čega proizlazi da će samo teži oblici oduzimanja lične slobode predstavlajti ovaj oblik zločina protiv čovječnosti. Kada se govori o odredbama MKS neophodno je istaći i da navedene odredbe prave razliku između zakonitog i protivzakonitog zat-varanja. Učinitelj mora biti svjestan stvarnih okolnosti koje su dovele do težine tog čina, što znači da se ne može pozivati na zabludu o protupravnosti (mistakeoflaw), već samo na zabludu o biću krivičnog djela.

Član 172. stav 1. tačka e) KZ BiH propisuje „Zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava“ kao radnju počinjenja zločina protiv čovječnosti. Krivični zakon BiH kao i Rimski statut radnju izvršenja zatvaranje proširuje drugim teškim vidovima lišavanja slo-bode kršenjem fundamentalnih pravila međunarodnog prava. Pravna kvalifikacija krivičnog djela zatvaranja iz člana 172. stav 1. tačka e) odgovara pravnoj kvalifikaci-ji tog krivičnog djela u međunarodnom običajnom pravu. Elementi osnovnog djela zatvaranja prema članu 172. stav 1. tačka e). Krivičnog zakona BiH jesu:1094

1. zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode; 2. suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava; i 3. sa direktnom ili indirektnom namjerom.

1093 Bassiouni, M.,C.; op.cit., Crimes..., str. 362 - 363.1094 Rašević i drugi,Prvostepena presuda, str. 66 (str. 70 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom

postupku); Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str. 198 (str. 186 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Lelek, Prvostepena presuda, str. 25 (str. 28 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku). Vijeće u predmetu Raševićidrugikonstatiralo je da pravna definicija krivičnog djela zatvaranja prema članu 172. stav 1. tačka e) odgovara pravnoj definiciji ovoga krivičnog djela prema međunarodnom običajnom pravu u inkriminiranom periodu.


Nermin Halilagi}

LOGOR MANJAČA

MKCKR ističe da je, što se tiče prvog elementa, zatvaranje ili internacija na-jteži oblik oduzimanja fizičke slobode.1095 Osnovna pravila međunarodnog prava na koje se odnosi drugi element predstavljaju međunarodne pravne standarde utvrđene u običajnom i konvencionalnom humanitarnom pravu i pravu ljudskih prava, uk-ljučujući: član 42. i 43. IV Ženevske konvencije, član 9. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (“Univerzalna deklaracija”) i član 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (“Međunarodni pakt”). Ti standardi se smatraju prekršenim u slučaju kada je osoba, bez obzira na postojanje sukoba, proizvoljno lišena slobode. Proizvoljno lišavanje slobode zavisi od analize svakog pojedinačnog slučaja, ali uključuje neosnovano zatvaranje utvrđeno zakonom.

Zatvaranje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti sadržana je u statu-tima adhoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Zatvaranje kao zločin protiv čovječnosti MKSJ je prvi put razmatrao u Prvostepenoj presudi KordićiČerkez,st. 292-303. Isto vijeće je zaključilo i da su elementi koji su osnova da se zatvaranje smatra zločinom protiv čovječnosti isti kada je riječ o nezakonitom ograničavanju kretanja u članu 2 Statuta MKSJ.

Izraz zatvaranje po članu 5(e) Statuta MKSJ-a, treba razumjeti kao proizvoljno zatvaranje, odnosno lišenje slobode nekog pojedinca bez redovnog pravnog pos-tupka u sklopu raprostranjenog i sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva. Važno je još jednom istaći činjenicu da je vijeće MKSJ u predmetu KordićiČerkez bilo prvo od međunarodnih sudova pozvano da da definiciju zatva-ranja. Prema ovom vijeću definicija zatvaranja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti mora „biti shvaćeno kao proizvoljno zatvaranje, tj. lišavanje slobode pojedinca bez sprovođenja urednog pravnog postupka, kao djela rasprostranjenog i sistematskog napada usmjerenog na civilno stanovništvo“.1096 Zatvaranje kao oblik 1095 Komentar MKCKR uz IV Ženevsku konvenciju, čl. 41. 1096 Stav Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 302.


Nermin Halilagi}

zločina protiv čovječnost kroz praksu MKSJ je bio analiziran u nekoliko presuda. Neke od njih ćemo u nastavku navesti:

KordićiČerkez,(Žalbeno vijeće), para. 114 - 115: „Žalbeno vijeće ima u vidu zaključak Pretresnog vijeća da je zatvaranje civila protivpravno:

1. kada zatvaranje civila predstavlja kršenje člana 42 Ženevske konvencije IV, tj., kada ne postoji realna osnova da se vjeruje da je njihovo zatvaranje ap-solutno neophodno zbog razloga sigurnosti sile koja ih drži u zatočeništvu,

2. kada se u pogledu zatočenih civila ne poštuju zajamčeni proceduralni za-štitni mehanizmi koje zahtijeva član 43 Ženevske konvencije IV, čak i onda kada je prvobitno zatočenje bilo opravdano; i

3. kada se ono odvija kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmje-renog protiv civilnog stanovništva.

Žalbeno vijeće u istom predmetu također konstatuje da nije neophodno da se steknu sva navedena obilježja da bi se utvrdila odgovornost za protivpravno zatva-ranje na osnovu člana 5(e) Statuta: „postojanje međunarodnog oružanog sukoba, element članova 42 i 43 Ženevske konvencije, ne traži se za zatvaranje kao zločin protiv čovječnosti“.

Simić,Tadić,iZarić, (Pretresno vijeće), para. 64: „...Pretresno vijeće je sma-tralo da je lišavanje slobode nekog pojedinca proizvoljno ako je sprovedeno bez redovnog pravnog postupka. Ono je navelo da su za dokazivanje zločina zatvaranja (ili protivpravnog zatočenja) kao zločina protiv čovječnosti prema članu 5(e) Statuta Međunarodnog suda potrebni sljedeći elementi:

1. da je pojedinac lišen slobode,2. da je lišavanje slobode proizvoljno, to jest, da ne postoji pravna osnova koja

bi opravdavala lišavanje slobode,3. da je djelo ili propust kojim je pojedinac lišen fizičke slobode počinio optu-

ženi, ili osoba odnosno osobe za koje optuženi snosi krivičnu odgovornost, s namjerom da pojedinca proizvoljno liši fizičke slobode ili s razumno mo-gućim znanjem da bi njegovo djelo ili propust vjerovatno mogli dovesti do proizvoljnog lišavanja fizičke slobode“.

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je opisao obilježja zatvaranja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti na sljedeći način: „osoba je lišena slobode; lišenje je iz-vršeno samovoljno, tj. ne postoji pravni osnov za lišenje slobode; činjenje ili nečin-jenje kojim se osoba lišava slobode djelo je optuženog ili osobe, tj. osoba za koje optuženi snosi krivičnu odgovornost sa namjerom da osobu samovoljno liši slobode ili znajući da njegovo činjenje ili nečinjenje može dovesti do samovoljnog lišenja slobode.“1097 Pretresno vijeće je u predmetu Krnojelac zaključilo da se „lišavanje slobode nekog pojedinca smatra proizvoljnim, a prema tome i protivpravnim, ako ne postoji pravna osnova kojom bi se opravdalo prvobitno lišavanje slobode”.1098

Sudska praksa MKSJ-a je identifikovala elemente zatvaranja kao radnje iz-vršenja zločina protiv čovječnosti, a koji su potvrđeni i praksom Suda BiH,1099 kao:

1097 Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu Mandić, broj X-KR-05/58, str. 128, pozivanje na presudu Krnojelac, presuda Pretresnog vijeća, para 115

1098 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 114.1099 KordićiČerkez, presuda Raspravnog vijeća MKSJ, para. 292-303; Krnojelac, presuda Raspravnog vijeća

MKSJ, para. 108-115; JankovićGojko, presuda Suda BiH po žalbi 23. oktobar 2007. godine, strana 14;


Nermin Halilagi}

1. pojedinac lišen njene ili njegove slobode;2. lišavanje slobode je učinjeno samovoljno,1100 a to je da nema pravne osnove

koja bi opravdala lišavanje slobode;1101 i3. djela ili propusti optuženih su bili dobrovoljni ili je lišavanje slobode dio

plana ili predvidljiva posljedica plana kojem je optuženi pripadao.Element mensrea ovog krivičnog djela jeste namjera da se lice proizvoljno liši

slobode ili logični zaključak da će to djelo, vjerovatno dovesti do proizvoljnog liša-vanja slobode.1102 Umišljaj da se žrtve liše slobode odnosi se ne samo ne konkretno hapšenje već i njihovo držanje u zatvoreništvu.1103 U pogledu umišljaja, Apelaciono vijeće u predmetu protiv Mejakićaidr.konstatiralo je kako slijedi: „Namjeru zadrža-vanja logoraša u pritvoru treba razlikovati od bilo kakvog motiva koji su izvršioci mogli imati za svoje činjenje ili nečinjenje“.1104 „Činjenica da osoblje logora možda nije imalo nikakva formalna ovlaštenja da pusti zatvorenike koje su drugi uhapsili i doveli u logor nema nikakvog uticaja na pitanje umišljaja“.1105

Najzad, valja spomenuti i jedan stav vijeća pred Sudom BiH koji obrađuje ovu problematiku. Naime, pred Sudom BiH u predmetu protiv MarkaSamardžije, op-tuženi je oglašen krivim za teško lišavanje fizičke slobode pojedinaca ili grupe kao zločina protiv čovječnosti.1106 Optuženi je negirao da je znao da će te osobe biti zat-vorene.1107 Međutim, kako je apelaciono vijeće navelo:1108 „Kada je u pitanju njegov umišljaj, optuženi je, prevashodno kao aktivno vojno lice, znao da su civili lišeni slo-bode proizvoljno i protivpravno (dakle, bez ikakve zakonske procedure), te da liša-vanje fizičke slobode lica nije incident izvan vremenskog i geografskog konteksta napada, kao i da nije opravdan vojnim, borbenim ili drugim legitimnim ciljevima“.

Prema istom vijeću „Optuženi je bio svjestan činjenice da su žrtve zatvorene iako nisu optuženi ni za kakvo krivično djelo, da su zatvorene upravo zato što su muslimani Bošnjaci i da u školi u Biljanima, imajući u vidu cjelokupan kontekst dešavanja, neće uslijediti nijedan propisan, na zakonu zasnovan postupak protiv njih. Međutim, predajom pomenutih lica, optuženi je postao i saizvršilac u njihovom zatvaranju. Bio je svjestan da će dovedeni civili, većina ili svi, ostati zatvoreni, iz čega proizilazi da je optuženi postupao sa direktnim umišljajem, da je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje“.

Dokaz da lica lišena slobode nisu obaviještena o razlozima za njihovo pritva-ranje ili da opravdanost pritvora nije bila predmet razmatranja u sudskom ili admin-1100 Krnojelac, presuda Raspravnog vijeća MKSJ, para. 113. i mnogi međunarodni instrumenti za ljudska

prava citirani u njoj;1101 Krnojelac, presuda Raspravnog vijeća MKSJ, para. 114: “Povrh toga, pravna osnova za prvobitno liša-

vanje slobode mora biti mjerodavna tokom cijelog perioda zatvora. Ako u nekom momentu prvobitna pravna osnova prestane biti mjerodavna, tada prvobitno zakonito lišavanje slobode može da postane ne-zakonito i da se smatra samovoljnim zatvaranjem.” Ako domaći zakon daje opravdanje u ovoj stvari, onda relevantne odredbe ne smiju kršiti odredbe međunarodnog prava, vidi presudu u predmetu Krnojelac, presuda Raspravnog vijeća, para. 114. domaći zakon sam po sebi ne može biti proizvoljan i sprovođenje ovog zakona u datom predmetu ne smije biti proizvoljno. Član 7.(1)(e) StatutMeđunarodnogkrivičnogsuda takođe napominje “zatvaranje” ili druga teška lišavanja fizičke slobode kao povredu osnovnih pravi-la međunarodnog prava”;

1102 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 115; RadićMarkoidr.,Drugostepena presuda Suda BiH od 09.03.2011. godine, predmet br.: X-KRŽ-05/139.

1103 Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str. 200 (str. 187 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku).

1104 Ibid.1105 Ibid.1106 Samardžija, Drugostepena presuda, str. 22 (str. 23 BHS).1107 Ibid.str. 23 (str. 24 BHS).1108 Ibid.


Nermin Halilagi}

istrativnom postupku, može ukazati da nisu postojali zakonski osnovi za određivanje pritvora.

6. MučenjeMučenje je kvalifikovani oblik zlostavljanja. Ono predstavlja namjerno

nanošenje patnje čovjeku primjenom odgovarajućih fizičkih ili psihičkih sredstava i načina, odnosno njihovom kombinacijom. Mučenje se razlikuje od drugih oblika zlostavljanja po tome što žrtvi nanosi bol i patnju većeg inteziteta. Cilj mučenja jeste da se žrtvi nanesu fizičke i psihičke patnje, te prouzrokuje osjećaj bola, tako da možemo reći da je mučenje samo sebi svrha. Shodno tome tjelesne povrede i oštećenje zdravlja koje usljed mučenja nastupaju nisu njegova primarna svrha nego to u osnovi predstavlja sama patnja žrtve i doživljeni bol, do čega dolazi kako usljed samih radnji koje predstavljaju mučenje, tako i zahvaljujući povredema koje se žrtvi nanose.1109

Danas je prisutno sveopće zgražanje na mučenje. Sama riječ „mučenje“ kod većine ljudi izaziva slike nekih od najgroznijih oblika fizičke ili psihološke patn-je – čupanja noktiju, elektrošokova, simulacija pogubljenja, prinuđivanja žrtve da posmatra mučenje svojih roditelja ili djece, silovanja. Za mučenje se može reći da je to krivično djelo koje zasigurno potpada pod univerzalnu nadležnost po običa-jnom međunarodnom pravu. Zločin mučenja je posebno gnusan zločin i kao takav krši međunarodno priznato ljudsko pravo. Prema mišljenju jednog američkog suda u predmetu Filartigav.Peña-Irala, “mučilac je postao, kao nekad gusar i trgovac robljem, hostishumanigeneris, neprijatelj čitavog ljudskog roda”.1110 Moglo bi se reći da je zabrana mučenja sama po sebi norma općeg međunarodnog prava1111 i da ima karakter norme juscogenste da svaka država ima obavezu da provede istragu,1112 krivično gonjenje, sankcioniranje ili izručenje osoba optuženih za mučenje koji se nalaze na teritoriji pod njezinom nadležnosti.1113 Mnogobrojne konvencije i instru-menti o ljudskim pravima navode apsolutnu zabranu mučenja. Mučenje je zabran-jeno i konvencionim i običajnim međunarodnim pravom, a zabranjeno je kako u vrijeme mira, tako i u vrijeme oružanih sukoba.1114 To pravo je temelj ljudskog dos-tojanstva i poštovanja vladavine prava. Mučenje se ne smije tolerisati. Ono je apso-lutni napad na osobno ljudsko dostojanstvo, sigurnost i psihičku stabilnost žrtava. Kao što je naglašeno u predmetu Krnojelac,mučenje “predstavlja jedan od najtežih napada na psihički i fizički integritet osobe. Mučenje se razlikuje od ostalih oblika zlostavljanja po svrsi i težini napada na žrtvu”.1115

1109 Škulić,M.; op.cit., Međunarodni..., para. 258-259.1110 Filartigav.Peña-Irala, 630 F. 2d 876 (2d Cir. 1980). Navedeno prema predmetu MKSJ Furundžija,

para.147.1111 Vidi StevenR.Ratner&JasonS.Abrams, Accountability for Human Rights Atrocities in International

Law: Beyond the Nuremberg Legacy /Odgovornost za teška kršenja ljudskih prava u medunarodnom pravu: izvan okvira nirnberškog nasljeda/ (Oxford: Clarendon Press 1997), str. 110 “[zabrana mučenja] je sama po sebi jus cogens ili preventivna norma općeg međunarodnog prava”; vidi također TheodorMeron, “International Criminalization of Internal Atrocities” /”Kriminalizacija unutrašnjih zločina po međunarodnom pravu”/, 89 Am. J. Int’l L. /Amerčki žurnal međunarodnog prava/ (1995), str. 554, 558 navedeno prema Cadman,T.,M.; Odgovornost države za krivično djelo prisilnog nestanka, Oko War crimes reporter, (2009) 9, str. 30.

1112 Presuda MKSJ u predmetu Delalićiostali, para. 454.1113 Vidi Komisija UN za zabranu mučenja, odluka od 23.11.1989. godine, Priopćenje br. 1/1988, 2/1988 i

3/1988, Argentina, odluke iz novembra 1989. godine, pasus 7.2. Vidi također Savezni sud SAD, FilartigaprotivPena-Irala,630F2d876(2nd.Cir.1980). navedeno prema Cadman,T.,M.; op. cit., str. 30.

1114 Presuda MKSJ u predmetu Delalićiostalih, para. 452-454; Presuda MKSJ u predmetu Furundžije, para. 139 i 143.

1115 Prvostepena presudaMKSJ u predmetu Krnojelac, para. 180.


Nermin Halilagi}

Kada je riječ o ovom djelu, nažalost činjenica je da postoji tek relativno mali broj pokušaja njegovog definiranja. Iako se možda nije pobrinulo za vlastitu eksplic-itnu definiciju mučenja, međunarodno humanitarno pravo ipak pruža neke važne aspekte za definiranje tog krivičnog djela. Većina dokumenata koje ćemo u nas-tavku pomenuti ne daje pravnu definiciju mučenja, već se jednostavno zadržavaju na činjenici da samo navode da je „mučenje“ zabranjeno. Neki od dokumenata koji zabranjuje mučenje su i Ženevske konvencije i njihovi Dopunski protokoli. Prema ovim dokumentima mučenje lica koja ne učestvuju aktivno u neprijateljstvima iz-ričito je zabranjeno i to kako u međunarodnim, tako i u nemeđunarodnim oružanim sukobima.1116 Član 32. i 147. Četvrte ženevske konvencije definišu mučenje kao tešku povredu Konvencije. Također, član 17., 87. i 130. Treće ženevske konvencije na isti način definišu mučenje kao tešku povredu Konvencije, dok zajednički član 3. apso-lutno zabranjuje mučenje svih osoba koje aktivno ne učestvuju u neprijateljstvima kao nasilje protiv života i tjela.

Zabrana mučenja je propisana i u članu 1 Deklaracije Ujedinjenih nacija o zašti-ti svih lica od mučenja i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni ili pos-tupaka iz 1975. godine (dalje u tekstu: Deklaracija o mučenju).1117 Član l. Deklaracije glasi: “U ovoj deklaraciji izraz “tortura ili mučenje” označava svaki akt kojim se od strane službene osobe ili na njen poticaj nekoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja da bi se od te osobe ili neke treće osobe dobile obavijesti ili priznanja ili da bi se ta osoba kaznila za djelo što ga je počinila ili za čije je iz-vršenje osumnjičena, a da bi se zastrašile ta ili druge osobe. Taj se izraz ne odnosi na bol ili patnje koje su posljedica isključivo zakonskih sankcija, neodvojivih od tih sankcija, ili koje te sankcije uzrokuju, u onoj mjeri u kojoj su konzistentne sa Stan-dardnim minimalnim pravilima za postupanje sa zatvorenicima.”

Definicija iz međunarodnog krivičnog prava zasnovana je (iako nije identična) na definiciji Konvencije protiv mučenja. Za definiciju iz člana 1. Konvencije protiv mučenja možemo reći da je najpotpunija definicija u međunarodnom pravu ljud-skih prava. Na takav nas zaključak upućuje i praksa Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je u slučaju Delalićidrugizapazi-lo da je definicija mučenja koju sadrži Konvencija protiv mučenja (1984) šira i da obuhvata onu sadržinu u Dekleraciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (1975) i u Međuameričkoj konvenciji (1985), pa je stalo na stanovište da odražava opću saglasnost za koju Pretresno vijeće smatra da „predstavlja međunarodno običajno pravo“. Kada je riječ o navedenoj definiciji mučenja neophodno je ukazati i na isti zaključak Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Furundžija. Naime, u samoj praksi ci-jeneći zaključak Pretresnog vijeća, Žalbeno vijeće u predmetu Furundžija se složilo i našlo da „definicija iznesena u članu 1. [Konvencije o mučenju] odražava međun-arodno običajno pravo“.1118 Navedeno vijeće dalje opravdava svoj zaključak napom-enom da je Dekleraciju o mučenju Generalna skupština UN-a usvojila konsenzusom, da Konvencija o mučenju sadrži sve nužne elemente koji su implicite sadržani u općim konvencijskim zabranama mučenja. Vijeće također naglašava da je definiciju iz Konvencije o mučenju primjenio Specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija, a usvo-jio je ESLJP i Komisija za ljudska prava Ujedinjenih nacija. U predmetu Furundžija

1116 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Čelebići, para. 446, gde se u fn 455 upućuje na član 12 Ženevskih konvencija I i II; na član 50 Ženevske konvencije I; na član 51 Ženevske konvencije II; na članove 17, 87 i 130 Ženevske konvencije III; na članove 32 i 147 Ženevske konvencije IV; na zajednički član 3 Ženevskih konvencija I–IV; na član 75 Dopunskog protokola I; i na član 4 Dopunskog protokola II.

1117 Prihvaćena Rezolucijom 3452 Generalne skupštine UN-a 9. decembra 1975.1118 Presuda MKSJ u predmetu Furundžije , para. 3.


Nermin Halilagi}

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je vršio detaljnu analizu pravnog utemeljenja mučenja, zasnovavši je u potpunosti na ugovornom i običajnom pravu.

U “Konvenciji protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižava-jućeg postupanja ili kažnjavanja” od 10. decembra 1984. (dalje u tekstu: Konvencija protiv mučenja), mučenje je definisano kako slijedi:

1. U ovoj konvenciji izraz “mučenje” označava svaki akt kojim se nekoj osobi namjerno nanosi bol ili teška tjelesna ili duševna patnja da bi se od te osobe ili neke treće osobe dobile informacije ili priznanje, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo koje je ona ili neka druga osoba počinila ili se sumnja da ga je počinila, da bi se ta ili neka treća osoba zastrašila ili da bi se na nju izvršio pritisak, ili iz bilo kojeg razloga zasnovanog na diskriminaciji bilo koje vrste, kada se takav bol ili patnja nanosi od strane ili na podsticaj ili uz pristanak ili odobravanje javnog službenika ili drugog lica koje nastupa u zvaničnom svojstvu. Taj se izraz ne odnosi na bol ili patnje koje su poslje-dica zakonskih sankcija, koje su neodvojive od takvih sankcija ili koje te sankcije uzrokuju.

2. Ovaj član ne utiče ni na koji međunarodni akt, ni na bilo koji nacionalni zakon koji sadrži ili može sadržavati odredbe šire primjene.1119

Iz navedene definicije proizilazi da moraju biti zadovoljena tri različita uvjeta da bi se moglo neko djelo okvalifikovati kao mučenje. Prvi uvjet ogleda se u tome da djelo mora prouzrokovati dovoljan kvalitet povrede, odnosno tešku fizičku ili psihičku bol ili patnju. Drugi uvjet sastoji se u tome da djelo mora biti namjerno naneseno sa određenim ciljem. Treći uvjet navedene definicije izkazuje se u zahtje-vu da mora postojati neki javni aspekt djela, odnosno da je ono izvršeno od strane službenog lica ili nekog drugog lica koje djeluje po službenoj dužnosti ili na osnovu izrečenog naloga ili pristanka službenog lica.

Izvještaj specijalnog izvjestioca u paragrafu 32. također navodi da se međun-arodni koncept mučenja u Dekleraciji o mučenju i Konvenciji o mučenju sastoji od tri elementa: „materijalni“, „element umišljaja“ („zabranjena svrha“) i „kvalifikova-nog učinioca“ („službeno lice“).

Mučenje je također definisano i u članu 2. Međuameričke Konvencije za spreča-vanje i kažnjavanje mučenja od 9. decembra 1985. (dalje u tekstu: Međuamerička konvencija o mučenju).1120 Član 2. Međuameričke konvencije o mučenju sadrži sl-jedeću definiciju mučenja: „U ovoj konvenciji pod izrazom “mučenje” razumjet će se svaki namjerno izvedeni čin kojim se nekoj osobi nanosi tjelesni ili duševni bol ili patnja, i to u svrhu krivične istrage, kao sredstvo zastrašivanja, kao osobno kažn-javanje, kao preventivna mjera, kao kazna ili za bilo koju drugu svrhu. Pod mučen-jem će se također podrazumijevati upotreba metoda izvršenih nad nekom osobom s namjerom zatiranja osobnosti žrtve ili umanjivanja njenih fizičkih ili mentalnih sposobnosti, čak ako te metode i nisu uzrokom fizičkog bola ili mentalne tjeskobe“. Član 3. navedene konvecije ograničava primjenu člana 2. na:

1119 Član 1, “Konvencija protiv mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja”, od 10. decembra 1984., UNTS sv. 1465, str. 85. Ova konvencija stupila je na snagu 26. juna 1987.; Rezolucija Generalne skupštine 39/46, dok. A/39/51. Ova konvencija je obavezujuća za BiH kao jednu od država nasljednica SFRJ-a od 6. marta 1992.

1120 Konvencija je potpisana 9. decembra 1985., a stupila je na snagu 28. februara 1987. Vidi OAS Treaty Series No 67, OEA/Ser.A/42 (SEPF).


Nermin Halilagi}

a) „Državnog službenika ili uposlenika koji u tom svojstvu naredi, podstakne ili izazove mučenje, ili koji to direktno izvrši, odnosno, kada je u mogućno-sti, ne spriječi mučenje.

b) Osoba koja na podsticaj državnog službenika odnosno uposlenika iz tačke a) naredi, podstakne ili izazove mučenje, direktno ga počini ili djeluje kao saučesnik u njegovom počinjenju“.

Obzirom na to da navedena konvencija sadrži iste elemente kao i Konvencija o mučenju važno je ipak istaći da Američka konvencija daje širu pravnu definiciju po pitanju „materijalnog“ elementa i elementa „umišljaja.

Zabranu mučenja također propisuje i Evropska konvencija. Prema članu 3. Ev-ropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. godine pred-viđa se da „niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju“.

Mučenje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti nije bilo eksplicitno na-vedeno u Nirnberškom i Tokijskom statutu. Kao radnja izvršenja zločina protiv čov-ječnosti mučenje je prvi put uvršteno u Zakonu br. 10. Kontrolnog Savjeta, a potom u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju, Statutu Tribunala za Ruandu i Međunarod-nog krivičnog suda. Potrebno je naglasiti da nije bilo nikakvih kontroverzi prilikom uvrštavanja mučenja u Rimski statut kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti.

Da bi se radilo o mučenju prema međunarodnom običajnom pravu, u radnjama počinioca moraju se ostvariti slijedeća bitna obilježja:

a) da su radnjom ili propustom, žrtvi naneseni teške tjelesne ili duševne boli ili patnje;

b) da je djelo počinjeno prema osobi zadržanoj od strane počinioca ili pod nadzorom počinioca;

c) da su radnja ili propust namjerno izvršeni; d) da djelo nije posljedica izvršenja zakonitih sankcija. Važno je također istaći

u vezi sa bitnim obilježjem (d) da je potrebno da su te radnje ili propust učinjeni s jednim od ciljeva opisanih u žalbenoj presudi u predmetu Furu-ndžija: radi dobijanja informacija ili priznanja, kažnjavanja, zastrašivanja ili prisiljavanja žrtve ili treće osobe, ili diskriminacije žrtve ili treće osobe po bilo kojoj osnovi.1121 Iz navedenog proizilazi da mučenje kao radnja izvr-šenja krivičnog djela zločina protiv čovječnosti uvijek ima određeni cilj ili svrhu bez čijeg navođenja se ni teško nanošenje boli ne može kvalifikovati kao mučenje.1122

Obilježja mučenja kao zločina protiv čovječnosti prema Rimskom statutu su sljedeća:1123

1. Učinilac je nanio težak tjelesni ili duševni bol ili patnju jednom ili više lica,2. Takvo ili takva lica je držao ili kontrolisao učinilac,3. Takav bol ili patnja nisu proistekli samo iz zakonskih sankcija niti su njihov

prirođen ili uzgredan dio.

1121 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Furundžija, para. 1531122 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para.1531123 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(f)


Nermin Halilagi}

4. Radnja je bila dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog pro-tiv civilnog stanovništva,

5. Učinilac je znao da je takva radnja dio ili je namjeravao da takva radnja bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva.

Statut MKS mučenje kriminalizira kao oblik ratnog zločina, zločina protiv čov-ječnosti ili teške povrede. U Rimskom statutu mučenje je definisano u članu 7. stav 2.(e) na sljedeći način: „mučenje podrazumijeva namjerno prouzrokovanje teških patnji, bilo fizičkih bilo mentalnih, nad licem koje je u pritvoru ili pod kontrolom okrivljenog; pod mučenjem se neće podrazumijevati bol ili patnja, prouzrokovani slučajno ili kao nerazdvojna posljedica zakonskih sankcija“.1124

Obilježja mučenja kao zločina protiv čovječnosti prema Rimskom statutu su sljedeća:1125

6. Učinilac je nanio težak tjelesni ili duševni bol ili patnju jednom ili više lica,7. Takvo ili takva lica je držao ili kontrolisao učinilac,8. Takav bol ili patnja nisu proistekli samo iz zakonskih sankcija niti su njihov

prirođen ili uzgredan dio.9. Radnja je bila dio rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog pro-

tiv civilnog stanovništva,10. Učinilac je znao da je takva radnja dio ili je namjeravao da takva radnja

bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva.

U Elementima zločina nema unošenja dodataka ni novina na defenciju mučenja navedenu u Rimskom statutu. Ističu se tri uvjeta:

1. nanošenje teških patnji, bilo fizičkih bilo mentalnih, jednoj ili više oso-ba,

2. ta osoba ili osobe se nalaze u pritvoru ili pod kontrolom počinioca djela,3. patnje nisu proistekle iz zakonskih sankcija.

Prvi uvjet odnosi se na bol i patnju, međutim ne precizira se u pojmovnom smislu šta se podrazumijeva pod upotrebljenim terminima. Mišljenja smo da bi se odgovarajući uzori trebali tražiti u već prisutnoj sudskoj praksi koja se odnosi na navedeno krivično djelo. Drugi uvjet koji je prema nekim autorima nepotreban i komplikuje konkretno dokazivanje se odnosi na neophodnost da je učinilac mučen-ja istovremeno i oduzeo slobodu posivnom subjektu te da on pritom a misli se na učinioca, ostvaruje svoju vlast u odnosu na pasivni subjekat.1126 Sasvim je moguće da neka druga osoba oduzme slobodu pasivnom subjektu koje je predmet mučenja od strane drugog učinioca, čija se uloga samo svodi na samo mučenje, a ne i predhodno oduzimanje slobode. Treći uvjet nije precizno regulisan te je to u tom smislu greš-ka. Naime, ovaj uvjet se odnosi na isključenje određene efekte zakonske kazne kao oblike mučenja te bi se u praksi trebao vrlo oprezno procjenjivati, obzirom da iako

1124 “Torture” means the intentional infliction of severe pain or suffering, whether physical or mental, upon a person in the custody or under the control of the accused; except that torture shall not include pain or suffering arising only from, inherent in or incidental to, lawful sanctions.

1125 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(f) 1126 Škulić,M.; op.cit., Međunarodni..., para. 259.


Nermin Halilagi}

kazna načelno proizvodi određene neprijatnosti po lice na koje se odnosi, ona se ni u kom slučaju ne bi smjela u savremenom društvu i savremenim pravnim sistemina poistovjetiti sa mučenjem.1127

Karakteristična značajka tog krivičnog djela u ovom kontekstu prije se može naći u prirodi počinjenog djela nego u statusu osobe koja je djelo učinila. Time se Rimskom statutu u definiciji pojma mučenja značajno razlikuje od međunarodnog običajnog prava. Na taj način Statut usvaja sopstvenu verziju mučenja koja se mora sagledavati, tumačiti i analizirati kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti. Statut, za razliku od Konvencije Ujedinjenih naroda protiv torture i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka iz 1984. godine i Evropske konvencije za prevenciju od mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1989. godine (Vijeće Europe), propisuje da mučitelj ne mora biti službena osoba kao ni osoba koja djeluje na poticaj službene osobe (kao što je propisano i čl. 172. KZ BiH – mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje), već bilo koja osoba, a ne traži se niti djelovanje s posebnim ciljem – da bi se od te ili neke druge osobe iznudile obavijesti ili priznanje, ili da bi se ta osoba kaznila za krivično djelo što ga je ona ili neka druga osoba počinila ili za počinjenje kojeg je osumnjiče-na, ili da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju izvršio pritisak ili zbog bilo kojeg drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije. Kraće rečeno, pre-ma Rimskom statutu, a samim tim i prema KZ BiH ne postoji obaveza da počinitelj mora biti javni službenik ili da je mučenje počinjeno u prisustvu nekog zvaničnika. Prema Rimskom statutu veza između zvaničnika i djela mučenja nije nužna.1128

Za mučenje kao radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti bitna je priroda dje-la, a ne način na koji je počinitelj povezan sa državom.1129 Važno je također istaći da u Rimskom statutu postoji još jedan uvjet, a to je da žrtva mora biti „u pritvoru i pod kontrolom“ počinitelja.1130 Naime, u Rimskom stautu izričito se navodi da se patnje nanose licu koje je u pritvoru ili pod kontrolom okrivljenog. U Konvenciji o mučen-ju nema takvog određenja.

Prema KZ BiH član 172. stav 2. tačka f) „mučenje jest namjerno nanošenje snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje osobi zadržanoj od strane počinioca ili pod nadzorom počinioca, izuzimajući bol ili patnju koja je posljedica isključivo izvršenja zakonitih sankcija“. Prema tome elementi osnovnog djela mučenje prema članu 172. stav 2. tačka f) jesu:1131

1. namjerno nanošenje; 2. snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje; i 3. osobi zadržanoj od strane optuženog ili pod nadzorom optuženog.1132

Navedeni elementi mučenja kao zločina protiv čovječnosti se razlikuju od el-emenata mučenja u međunarodnom običajnom pravu na način definiran u praksi

1127 Ibid.1128 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(2)(e).1129 Međunarodno krivično pravo i praksa, Materijali za praktičnu obuku, Zločin protiv čovječnosti. Nastavna

oblast 7., Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u predme-tima ratnih zločina MKSJ-a domaćim sudovima“, International Criminal Law Services (ICLS), dostupno na http://www.iclsfoundation.org/wp-content/uploads/2012/01/nastavna-oblast-7-zlocini-protiv-covjec-nosti.pdf, str. 30.

1130 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(f)(2).1131 Raševićidrugi,Prvostepena presuda, str. 47; Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str. 200 (str. 188

BHS); Lelek, Prvostepena presuda, str. 26 (str. 30 BHS).1132 Vijeće je tumačilo pominjanje „optuženog“ u okviru ovoga elementa tako da se ono odnosi na suizvršioce

optuženog ili druge osobe za čije se radnje optuženi smatra krivično odgovornim.


Nermin Halilagi}

MKSJ i MKSR u vrijeme izvršenja navodnih krivičnih djela.1133 Konkretno, prema međunarodnom običajnom pravu neophodan je još jedan element prema kojem inkriminirajuća radnja:1134 „Mora imati za cilj iznuđivanje informacija ili priznanja, kažnjavanje, zastrašivanje ili vršenje pritiska na žrtvu ili treću osobu, ili diskrim-inacija, iz bilo kog razloga, žrtve ili treće osobe“. Ovaj dodatni element kojeg je utvrdio MKSJ, uvjet “zabranjene svrhe”, nije sadržan u definiciji mučenja iz člana 172. stav 2. tačka j).

Mensrea mučenja sastoji se u namjeri da se dobiju informacije ili priznanje ili da se kazni, zastraši ili prisili žrtva ili treća osoba, ili da se ovi diskriminišu bez obzira na osnov.1135 Potrebno je još naglasiti činjenicu da kod mučenja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti učinilac mora znati i da njegova djela ulaze i u okvir niza rasprostranjenih ili sistematskih napada usmjerenih protiv civilnog sta-novništva.

Kao i prilikom nabrajanja ostalih radnji izvršenja u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Statutu Tribunala za Ruandu, ni povodom mučenja nije dato nikakvo dodatno usmjerenje. Stoga su Tribunali i u ovom slučaju primjenjivali primjenjivo pravo. Nalazeći da ni sudski presedani ni konvencionalno pravo ne daju dovoljno preciznu definiciju krivičnog djela mučenja kao kršenja međunarodnog humanitar-nog prava, primjenjujući član 2, 3. i 5. Statuta MKSJ-a, te član 3. i 4. Statuta MK-SR-a, pretresna vijeća MKSJ-a i MKSR-a konsultovala su međunarodne konvencije o ljudskim pravima da bi utvrdili pravne elemente mučenja prema međunarodnom običajnom pravu. Konkretno, kao što smo naveli pretresna vijeća su zaključila da član 1. Konvencije o mučenju uveliko odražava međunarodno običajno pravo. Oko ovog „problema“ Tribunali su zauzimali stavove, pa je tako u više presuda Tribu-nala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu mučenje utvrđeno kao teško kršenje Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja rata (zasebna kategorija u Statutu MKSJ) i kao krivično djelo zločin protiv čovječnosti.1136 Pretresno vijeće u predmetu Čelebići napominje da definicija iz člana 1. Konvencije o mučenju uključuje definiciju iz Deklaracije o mučenju i predstavlja izvor definicije u Međuameričkoj konvenciji o mučenju, te stoga odražava konsenzus koji je odlika međunarodnog običajnog prava,1137 Pretresno vijeće u predmetu Furundžija dalje potkrepljuje svoj zaključak napomenom da je Deklaraciju o mučenju Generalna skupština UN-a usvojila kon-senzusom, da Konvencija o mučenju sadrži sve nužne elemente koji su implicite sadržani u opstim konvencionalnim zabranama mučenja, te da je definiciju iz Kon-vencije o mučenju primijenio Specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija, a usvojio je Evropski sud za ljudska prava (“Evropski sud”) i Komisija za ljudska prava Ujedin-jenih nacija”: Cijeneći zaključak Pretresnog vijeća, Žalbeno vijeće u predmetu Fu-rundžija se složilo i našlo da “definicija iznesena u članu 1. [Konvencije o mučenju] odražava međunarodno običajno pravo.,,1138 Nakon što je razmotrilo gore pomenute

1133 Raševićidrugi,Prvostepena presuda, str. 47 (str. 48 BHS); Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str.200 (str. 188 BHS), navodeći da je MKSJ stoga prihvatio Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv mučenja i drugih oblika svrirepih, nehumanih ili ponižavajudih kazni i postupaka (Konvencija o mučenju) iz 1984. godine, 1465 U.N.T.S. 85, koja je stupila na snagu 26.06.1987. godine, kao standard međunarodnog obi-čajnog prava u vrijeme izvršenja krivičnih djela u bivšoj Jugoslaviji.

1134 Rašević i drugi,Prvostepena presuda Sud BiH, str. 47 (str. 48 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku), poziva se na Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća para. 142; Mejakićidrugi,Prvostepena presuda Sud BiH, str. 200 (str. 188 BHS); Lelek, Prvostepena presuda Sud BiH, str. 28 (str. 32 BHS); Drugostepena presuda u predmetu Kunarac,para. 142.

1135 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kunaracidrugi para. 497.1136 Vidjeti npr.Čelebići, Prvostepena presuda MKSJ; Furundžija, Prvostepena presuda MKSJ; Kunarac i

drugi, Prvostepena presuda MKSJ; MiroslavKvočkaidrugi, Prvostepena presuda MKSJ1137 Presuda MKSJ u predmetuDelalićidr.,para. 459.1138 TužilacprotivFurundzije IT-95-17/l-A, presuda, 21.7.2000., para. 3.


Nermin Halilagi}

konvencionalne definicije, te definiciju mučenja iz Evropske konvencije o ljudskim pravima (“Evropska konvencija”). Pretresno vijeće u predmetu Kunarac se složilo da bi s tim u vezi “trebalo prihvatitit da Konvencija o mučenju predstavlja status međunarodnog običajnog prava”.1139

Za navedene konvencije koje se bave ljudskim pravima možemo reći da razma-traju mučenje perse, te se u detaljniju raspravu navedenih dokumenta kao i način na koji se u njima definiše mučenje nećemo upuštati.

Kako je zločin protiv čovječnosti shodno članu 5. Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju vezan za oružani sukob, u samoj praksi navedenog Tribunala da bi se mučenje moglo okvalifikovati kao zločin protiv čovječnosti traži se dokaz o posto-janju sljedećih elemenata: da postoje “objektivne veze u geografskom i vremenskom smislu između djela optuženih i oružanog sukoba”;1140 da su djela optuženog u vezi sa rasprostranjenim ili sistematskim napadom usmjerenim protiv civilnog stanovništ-va.1141 Osim toga, optuženi je morao znati da su njegova djela dio tog napada ili je u najmanju ruku prihvatio rizik da njegova djela budu dijelom tog napada. U predmetu KunaracidrugiŽalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je prihvatilo da to nužno ne podrazumijeva znanje o pojedinostima napada.1142 Kada se tereti kao zločin protiv čovječnosti, krivično djelo mučenja koje je počinio optuženi predstavlja jedan element krivičnog ponašanja širih razmjera, a uvjet je i to da je optuženi postupao imajući saznanje da su njegova djela dio tog općeg konteksta.1143

Mučenje je u praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju definisano kao teška dušev-na ili fizička patnja koja je nekoj osobi namjerno nanesena s nekim zabranjenim ciljem, kao što je dobijanje informacija ili diskriminisanje žrtve. Međutim, potrebno je također naglasiti i da je u praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju iznošena različita mišljenja o tome da li te patnje mora nanijeti neka osoba u službenom svojstvu ili predstavnik organa vlasti da bi se to u skladu s definicijom smatralo mučenjem. U prvim odlukama MKSJ je u elemente djela ubrajao i to da bar jedna od osoba koja učestvuje u mučenju mora biti zvanično lice ili mora djelovati kao defacto organ države ili nekog drugog entiteta koji vrši vlast.1144 Takav stav Tribunal je zauzeo u predmetu Furundžija. Naime, Pretresno vijeće je u ovoj presudi iz decembra 1998. godine preuzelo definiciju mučenja iz člana 1. Konvencije Ujedinjenih nacija protiv mučenja i drugog surovog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984. godine, u kojoj se traži umješanost zvaničnog lica, odnosno lica koje djeluje kao de facto organ države ili nekog drugog entiteta koji vrši vlast.1145 Pretresno vijeće u predmetu Furundžija smatralo je da mučenje kao zločin izvršen u oružanom suko-bu mora sadržavati sljedeće elemente:1146

1. da se sastoji od radnjom ili propuštanjem prouzrokovanog fizičkog ili du-ševnog bola ili teških patnji;

2. da radnja ili propuštanje moraju biti namjerni;

1139 Prvostepena presuda u predmetu Kunarac, para. 483. Vidi također Drugostepenu presudu u predmetu Kunarac, para. 146 (“Moze se smatrati da definicija mučenja iz Konvencije protiv mučenja odražava međunarodno običajno pravo.”)

1140 Presuda MKSJ po žalbi u predmetu Kunaracidrugi, para. 83.1141 Vidjeti Presudu MKSJ po žalbi u predmetu Kunaracidrugi, para. 85-100.1142 Presuda MKSJ po žalbi u predmetu Kunaracidrugi, para. 102.1143 Presuda MKSJ u predmetu SimićMilan,str. 15. 1144 Ivanišević,B.,etall; Vodič kroz Haški tribunal, str. 97.1145 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Furundžija, para. 162. 1146 Ibid. para. 162.


Nermin Halilagi}

3. da moraju imati za cilj dobijanje obavještenja ili priznanja, ili, u toku ka-žnjavanja, zastrašivanje, ponižavanje ili vršenje prinude nad žrtvom ili trećim licem, ili diskriminaciju po bilo kom osnovu protiv žrtve ili nekog trećeg lica;

4. da mora postojati veza sa oružanim sukobom;5. da najmanje jedna od osoba koje su angažovane u mučenju mora biti javni

službenik ili bar djelovati u ne-privatnom svojstvu, tj. kao defacto organ neke države ili neke druge tvorevine koja vrši vlast.

Pojam mučenje, odnosno njegovi osnovni elementi u Prvostepenoj presudi Akajesuu (MKSR) su definisani u nešto izmjenjenom obliku. Prema ovoj presudi osnovni elementi su:

1. učinilac mora namjerno da nanese težak tjelesni ili duševni bol ili patnju žrtvi iz jednog ili više dole navedenih razloga:a) da bi od žrtve ili trećeg lica dobio obavještenja ili priznanje;b) da bi kaznio žrtvu ili treće lice za djelo koje su žrtva ili treće lice učinili

ili se sumnja da su učinili;c) da bi zastrašio ili prinudio žrtvu ili treće lice;d) iz bilo kog razloga zasnovanog na bilo kojoj vrsti diskriminacije.

2. Učinilac je sam službeno lice ili je djelovao na podstrek ili uz saglasnost ili prećutni pristanak službenog lica ili lica koje djeluje u službenom svojstvu.

Međutim, vremenom je dolazilo do mijenjanja stavova zauzimanih u pogledu dosljednjih preuzimanja definicije i elemenata iz Konvencije o mučenju. Tako je već Tribunal za bivšu Jugoslaviju u presudi u predmetu Kunarac idrugiodstupio od ranijih definicija mučenja koje su iznijela pretresna vijeća MKSJ-a1147 i MKSR-a1148 i time definiciju mučenja proširio. Naime, navedeno vijeće je polazeći od ispravne pretpostavke da treba praviti razliku između definicije mučenja po međunarodnom humanitarnom pravu i one koja se primjenjuje u međunarodnom krivičnom pravu, tu definiciju proširilo. Stav navedenog vijeća je da se, za razliku od međunarod-nog prava koje se bavi ljudskim pravima u međunarodnom humanitarnom pravu ne zahtijeva učešće nekog državnog službenika ili bilo koje druge osobe koja raspolaže ovlastima da bi se dotično krivično djelo smatralo mučenjem.1149 Navedeno vijeće je ukazalo na to da je definicija iz Konvencije o mučenju označena kao definicija „za potrebe ove Konvencije“ jer se ona odnosi na situacije u kojima je u mučen-je umješana osoba koja djeluje u neprivatnom svojstvu.1150 Sličan pristup sa istim zaključcima je usvojen u predmetu Kvočkaidrugi(MKSJ) gdje je Pretresno vijeće zaključilo: „zahtjev za postojanjem državnog činioca iz međunarodnog prava koje se bavi ljudskim pravima u protivrječju s primjenom individualne krivične odgovo-rnosti u međunarodnom humanitarnom pravu i međunarodnom krivičnom pravu za krivična djela na međunarodnom planu“.1151

1147 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Furundžija, para. 162.1148 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 594.1149 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunarac i drugi , para. 496.1150 Ovaj stav je potvrđen i u odluci Žalbenog vijeća u predmetu Kunaracidrugi MKSJ para. 146, a kasnije i

u odluci Žalbenog vijeća u predmetu KvočkaidrugiMKSJ, para. 284.1151 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 139.


Nermin Halilagi}

Na osnovu navedene prakse Tribunala za bivšu Jugoslaviju zaključak je da de-finicija mučenja koja se upotrebljava pred navedenim tribunalom ne sadrži iste ele-mente kao definicija mučenja koja se generalno primjenjuje u skladu sa normama zaštite ljudskih prava. Prema međunarodnom običajnom pravu mučenje postoji ne-zavisno od toga da li se radi o privatnom ili zvaničnom licu.1152 Takav stav je naveden i u Prvostepenoj presudi u predmetu Foča gdje se u paragrafu 496 kaže: „Pretresno vijeće zaključuje da definicija mučenja prema međunarodnom humanitarnom pra-vu ne sadrži iste elemente kao definicija mučenja koja se generalno primjenjuje u skladu sa normama zaštite ljudskih prava. Konkretno, pretresno vijeće smatra da nije nužno da u procesu mučenja bude prisutan državni službenik ili bilo koja druga osoba koja raspolaže ovlašćenjima kako bi u skladu sa međunarodnim humanitarnim pravom dotično krivično djelo smatralo mučenjam“. Prema praksi Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju a u skladu sa međunarodnim običajnim pravom definicija „mučenja“ obuhvata sljedeće elemente:

1. namjerno nanošenje radnjom ili propustom, teškog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje;

2. radnja ili propust moraju da budu izvršeni u cilju iznuđivanja informacija ili priznanja, kažnjavanja, zastrašivanja ili vršenja pritiska na žrtvu ili treće lice, ili diskriminacije, iz bilo kog razloga, žrtve ili trećeg lica (“zabranjeni cilj”).1153

Definicija iz Konvencije protiv mučenja zahtjeva da je djelo počinjeno zarad specifičnog cilja, kao što je pribavljanje informacija ili priznanja od žrtve ili treće os-obe, kažnjavanje žrtve za djelo koje je žrtva ili treće lice počinilo ili je osumnjičeno da je počinilo, ili zastrašivanje ili vršenje pritiska na žrtvu ili treće lice, ili pak iz bilo kojeg razloga zasnovanog na diskriminaciji bilo koje vrste. Rezenovanje Tribunala za bivšu Jugoslaviju pratilo je Konvenciju o mučenju i u pogledu postavljanja svrhe mučenja. Međutim, ovaj dodatni element kojeg je utvrdio MKSJ, uvjet “zabranjene svrhe” ili „zabranjeni cilj“ kao što možemo vidjet nije sadržan u definiciji mučenja iz člana 172. stav f) KZ BiH. Razlog takvom definisanju mučenja u KZ BiH jeste činjenica da navedeni zakon nije bio na snazi u vrijeme kada je navodno krivično djelo počinjeno. Sudska praksa Suda BiH potvrđuje prethodno navedeni stav. To je vidljivo iz presude Suda BiH u predmetu MitarRaševićidr.,gdje se navodi se da KZ BiH može primjeniti samo na navodna krivična djela u mjeri u kojoj on pred-stavlja ili barem nije širi od međunarodnog običajnog prava koje je bilo na snazi u vrijeme počinjenja. Vijeće je u navedenom predmetu također konstatiralo da su i MKSJ i MKSR konsultovali konvencije o ljudskom pravima kako bi utvrdili pravne elemente mučenja prema međunarodnom običajnom pravu.1154 Prvostepeno vijeće u predmetu Raševićidrugiu pogledu elementa „zabranjenog cilja“ je zauzelo stav po kojem Komentar MKCK-a uz član 147. IV Ženevske konvencije predstavlja uv-jerljiv autoritet u pogledu važnosti ovoga elementa. Navedeno vijeće zaključilo je da se Komentar MKCK-a više bavi ciljevima nego težinom samoga djela mučenja i naglašava da „ono što je važno nije toliko bol kao takva, nego svrha zbog koje je nanesena“.1155 Također, i u Rimskom statutu ovaj element nije usvojen.

Važno je također istaći činjenicu da KZ BiH u vrijeme počinjenja nije ikri-minisao mučenje kao zločin protiv čovječnosti, niti na drugi način definisao mučen-

1152 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kunaracidrugi , para 482.1153 Vidi, na primer, Drugostepenu presudu MKSJ u predmetu Kunaracidrugi, para. 142-144; Prvostepenu

presudu MKSJ u predmetu Brđanin, para. 481; Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Furundžija, para. 162.

1154 Raševićidrugi,Prvostepena presuda Suda BiH, str. 47.1155 Ibid.str. 48.


Nermin Halilagi}

je inkriminisano u kontekstu oružanog sukoba. Navedena činjenica je uticala da je primjena KZ BiH na djela počinjenja prije njegovog donošenja zasnovana isključivo na primjeni međunarodnog običajnog prava.

U Elementima krivičnih djela MKS zahtijeva se postojanje elementa „cilja“ u vezi krivičnog djela mučenja kao ratnog zločina, a ne kao krivičnog djela zločini protiv čovječnosti.1156 Premda krivično djelo mučenja kao zločin protiv čovječnosti u praksi Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju mora biti počinjeno radi jednog od zabranjenih ciljeva navedenih u definiciji, djelo ne treba biti počinjeno “iskl-jučivo” radi nekog od zabranjenih ciljeva.1157 Tako zabranjeni cilj ne mora da bude prevashodni ili isključivi razlog za mučenje, ali on mora biti dio pobude.1158 Moguće je da postoje i neki drugi ciljevi koje lice želi ostvariti i koji sami po sebi nisu pro-tivpravni. Navedena teza ima uporište u praksi Međunarodnog suda za bivšu Jugo-slaviju. Takvo stajalište je na primjer zauzelo Pretresno vijeće u predmetu Mucićidr. koje je konstatovalo da: „Zabranjeni ciljevi u konvenciji o mučenju „ne predstavljaju konačan spisak i da ih treba smatrati samo reprezentativnim. Pored toga, nema uv-jeta da ponašanje mora da bude sprovedeno isključivo radi nekog zabranjenog cilja. Tako, da bi se taj uvjet ispunio, zabranjeni cilj mora samo da bude element moti-vacije koja uslovljava takvo ponašanje i ne mora da bude prevashodni ili isključivi cilj“.1159 Također, u predmetu Kvočkaidrugi para. 153. Pretresno vijeće je naglasilo: „Zabranjeni cilj ne mora biti ni jedini ni glavni cilj nanošenja teškog bola ili patnje“. Ako se prilikom vršenja krivičnog djela mučenja ostvari određeni zabranjeni cilj, nije bitno da li je namjera takvog ponašanja također bila da se ispuni neki drugi cilj (čak i seksualne prirode).1160 Jedini uvjet za postojanje djela je postupanje s namjerom da se drugoj osobi (ili osobama) nanose teške tjelesne ili duševne boli ili patnje. Na osnovu navedenog uvjeta, mučenje se od ostalih oblika zlostavljanja razlikuje po težini tjelesne, odnosno duševne boli. Riječ je o komisivno - omisivnom deliktu kod kojeg je potrebno dokazati uzročnu vezu između radnje počinitelja (koja se može sastojati i u namjernom nečinjenju) i posljedice koja se sastoji od nanesene teške tjelesne ili duševne boli ili patnje nekoj osobi (osobama).

U sudskoj praksi MKSJ kao primjer psihološke torture navodi se iznošenje vjerodostojne prijetnje izvođenjem pred streljački stroj,1161 demostrativno polaganje pištolja na sto u toku ispitivanja maloljetne osobe1162 i lažno obavještavanje lica o tome da su osobe koje ga ispituju ranije tog dana ubile člana njegove porodice.1163

1156 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, fusnota 14 (stoji „Podrazumjeva se da za ovo krivično djelo nije potrebno dokazati specifičan cilj“).

1157 Presuda po žalbi MKSJ u predmetu Kunarac, para. 153; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnoje-lac,para. 184.

1158 Kunaracidrugi, Presuda MKSJ Žalbenog vijeća para. 155, Kvočkaidrugi, Prvostepena presudaMKSJ para. 153; Čelebići, Prvostepena presuda MKSJ para. 470.

1159 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Mucićidr., od 16. novembra, 1998, para. 4701160 Čelebići, Prvostepena presuda MKSJ para. 470, 472; Brđanin, Prvostepena presuda MKSJ para. 486-7;

Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 155.1161 Presuda Žalbenog vijeća MKSJ u predmetu NaletilićiMartinović, para. 292. 1162 Ibid. para. 293.1163 Ibid. para. 294-295.


Nermin Halilagi}

Prema KZ BiH član 172. stav 2. tačka f) traži se da bol i patnja budu “snažni”,1164 a to je standard koji veoma mnogo ovisi o kontekstu.1165 Konkretno, definicija mučen-ja koje prouzrokuje “snažnu” bol ili patnju se mora uporediti sa lakšim krivičnim djelima nečovječno postupanje, okrutno postupanje i drugim nečovječnim djelima koja zahtjevaju “ozbiljnu” boli ili patnje.1166 Međutim, prilikom ovog upoređivanja dolazi do određenog problema. Naime, nemoguće je utvrditi tačnu granicu između ta dva standarda, ali je Prvostepeno vijeće u predmetu Raševićidrugi naglasilo da je ipak „jasno da je naziv mučenje rezerviran za ograničeniju, goru podgrupu nečov-ječnih djela“.1167 Razlika između “boli” i “patnje” jeste u dužini njihova trajanja, a počinitelj mora postupati s namjerom nanošenja upravo “teških” bolova ili patnji. Ako počinitelj želi jednoj osobi mučenjem nanijeti samo boli ili patnje koji nisu “teški”, ne može biti odgovoran za inkriminaciju mučenja. Ako, međutim, unatoč radnji izostanu teški bolovi i patnje za žrtvu, radit će se o pokušaju zločina protiv čovječnosti mučenjem. Važno je također istaći da doživotne povrede nisu obavezne za mučenje, a dokaz o fizičkoj i duševnoj boli ne mora biti vidljiv nakon počinjenja krivičnog djela.1168

Kod ovog djela također trajnost povreda ne postavlja se kao njegov uvjet.1169 U slučaju da neka radnja sama po sebi nije mučenje, dugim trajanjem to može posta-ti (primjer je zatvaranje u samnicu, kao i namjerno uskraćivanje dovoljne količine hrane).1170 U sudskoj praksi stav je da „snagu bola ili patnje treba razmatrati i objek-tivno i subjektivno u svjetlu svih okolnosti djela“.1171 U ocjeni težine nekog oblika zlostavljanja valja uzeti u obzir objektivnu težinu nanesene povrede, uključujući prirodu, svrhu i dosljednost počinjenih djela.1172 Pretresno vijeće u predmetu Krno-jelacutvrdilo je određena objektivna pitanja. Međutim, potrebno je istaći da navede-

1164 „Svjedoka su doveli u jednu prostoriju u kojoj je DraganŠunjić već svirao gitaru, a Mario je rekao sv-jedoku „sad ćeš malo da pjevaš“. U prostoriji je bio neki kabal kojim su spojili svjedokove prste i počeli uključivati i isključivati struju, podvrgavajući ga na taj način elektro šokovima. Osim tih elektrošokova svjedoka je te prilike MirkoVračević nekoliko puta ubadao bajonetom. Za to vrijeme DraganŠunjić se ismijavao njegovim mukama i svirao gitaru. Svjedoku nije poznato koliko je sve to trajalo, ali za njega je to bila viječnost.“ Presuda Suda BiH u predmetu MarkoRadićidr., broj: X-KR-05/139, 20.02.2009. godine, str. str. 142.

1165 Prema optužnici TužilaštvaBiHprotivVeselinaVlahovića od 17.10.2012. godine: “optuženi je više puta ulazio u prostoriju u kojoj je oštečeni zajedno sa drugim civilnim osobama bio zatvoren, da bi u namjeri nanošenja snažnog tjelesnog i duševnog bola te patnje, te osobe zlostavljao, tako što ih je udarao rukama i drvenom palicom, te mnogima od njih pucao iz pištolja u predio nogu, nanijevši im povrede, pa je tako i samog oštečenog udarao kako rukama tako i drvenom palicom, da bi jednom prilikom polio oštečenog sa nekom tečnošću, koju je potom sa upaljaćem zapalio, od čega je vatra zahvatila hlaće na desnoj nozi oštećenoj kao i nogu oštečenog, nanijevši mu povrede u vidu opekotina, nakon čega je oštečeni uspio prevrtanjem da ugasi vatru, ali kasnije, kako mu nije pružena medicinska pomoć, rane zadobijene vatrom su se inficirale“. – tačka 19., str.14.

1166 U predmetu Bastahidrugi, Prvostepena presuda Suda BiH od 04.02.2010. godine, broj: X-KR-05/122 ,... optuženi ViškovićGoran je za vrijeme trajanja širokog i sistematskog napada protiv civilnog stanovništ-va, za koji je znao i čiji je bio dio, prekoračenjem svojih ovlaštenja vojnog policajca, dolazio u prostorije zatvora, u kojem je zatvorenike premlaćivao te psihički zlostavljao stavljajući im pištolj u usta i okida-juću “u prazno” što je radio gotovo svakodnevno, a što je kod oštećenih rezultiralo snažnim fizičkim i psihičkim bolom i patnjom, čime je ostvario bitna obilježja bića krivičnog djela mučenje iz tačke f) stav 1. član 172. KZ BiH. Nema sumnje da je optuženi u počinjenju djela postupao sa umišljajem, jer je svjestan ozbiljnosti i težine svojih radnji, htio da premlaćivanje oštećenih rezultira tako ozbiljnim posljedcama, što je vidljivo iz brutalnosti koju je ispoljavao prilikom premlaćivanja, te učestalosti radnji zlostavljanja“.

1167 Raševićidrugi,Prvostepena presuda Sud-a BiH, str. 49 (str. 50 BHS); Mejakićidrugi,Prvostepena pre-suda Sud-a BiH, str. 201 (str. 188 BHS).

1168 Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 149-150; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 483-4.

1169 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 148; Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Brđanin, para. 148.

1170 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 183.1171 Kunaracidrugi, Presuda Žalbenog vijeća MKSJ para. 149-150; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu

Brđanin, para. 483-4.1172 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, 484.


Nermin Halilagi}

na objektivna pitanja ne predstavljaju konačnu listu. Radi se o sljedećem pitanjima: “priroda i kontekst nanošenja bola, predumišljaj i institucionalizacija maltretiranja, način i korištene metode, položaj inferirornosti žrtve“ i „u smislu da je pojedinac maltretiran tokom dužeg vremenskog perioda, ili da je on ili ona bio izložen pon-ovljenim ili različitim oblicima maltretiranja, težinu djela treba u cjelini u smislu da se može pokazati da su ovaj duži period i ponavljanje djela međusobno povezani, da prate određeni obrazac ili da su usmjereni na isti zabranjen cilj“.1173 Relevantni subjektivni kriteriji za ocjenu težine nanesene povrede uključuju:

1. fizičko odnosno duševno stanje žrtve; 2. učinak takvog postupanja; 3. starost, spol, zdravstveno stanje žrtve; i 4. inferiorni položaj žrtve.1174

U sudskoj praksi BiH prilikom ocjene težine nekog oblika zlostavljanja Vijeća Suda BiH pozivaju se na praksu MKSJ u pogledu identificiranja sljedeće liste objek-tivnih pitanja kako bi se utvrdilo da li se radilo o teškom bolu i patnji:

1. priroda i kontekst nanošenja bola; 2. predumišljaj i institucionalizacija maltretiranja; 3. način i korištene metode; 4. položaj inferiornosti žrtve;1175 5. fizičke i psihičke posljedice koje je takvo postupanje ostavilo na određenu

žrtvu; i 6. u nekim slučajevima, faktori kao što su dob i spol žrtve ili njeno zdravstve-

no stanje.1176 Važno je također istaći da ukoliko se maltretiranje vrši u toku dužeg vremensk-

og perioda ili ukoliko je pojedinac izložen ponovljenim ili različitim oblicima mal-tretiranja, težinu djela treba cijeniti u cjelini, u toj mjeri da su taj duži period ili ponavljanje djela:

1. međusobno povezani; 2. da prate određeni obrazac; ili 3. da su usmjereni na isti zabranjeni cilj.1177

Najzad, valja spomeniti i stav da samo veoma teška krivična djela koja dosežu određeni prag težine ili okrutnosti, se mogu smatrati krivičnim djelima mučenja. Međutim, važno je još jednom istaći da u običajnom pravu ne postoji obavezujuća i ograničena lista postupaka koji zbog svoje sposobnosti da nanesu tažak bol ili pat-

1173 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 182.1174 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Brđanin, para. 484.1175 Raševićidrugi,Prvostepena presuda Sud BiH, str. 49, poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda para.

132 (citira na vedi broj odluka Europskog suda, naročito Soeringprotiv Ujedinjenog kraljevstva, presuda, 7.7.1989., serija A, br. 161, para. 106, 111, o uticaju vremena na težinu postupanja); Vidjeti iMejakićidrugi,Prvostepena presuda Sud BiH, str. 201 (str. 188 BHS).

1176 Raševićidrugi,Prvostepena presuda Sud BiH, str. 49 (str. 50 BHS), poziva se na Kvočkaidrugi, Prvoste-pena presuda MKSJ para. 143.

1177 Raševićidrugi,Prvostepena presuda, str. 49 (str. 50 BHS), poziva se na Krnojelac, Prvostepena presuda MKSJ para. 132 (citira na veći broj odluka Europskog suda, naročito Soering protiv Ujedinjenog kraljev-stva, presuda, 7.7.1989., serija A, br. 161, para. 106, 111, o uticaju vremena na težinu postupanja); vidjeti i Mejakićidrugi,Prvostepena presuda, str. 201 (str. 188 BHS)


Nermin Halilagi}

nju mogu predstavljati mučenje.1178 Ne postojanje konačne liste postupaka koji bi se mogli okarakterizirati kao mučnje u smislu zločina protiv čovječnosti ne znači poziv da se ista sastavi. Kako je izjavio Rodley, ...”jedna pravosudna definicija ne može se zasnivati na inventaru groznih postupaka; jer učiniti to samo bi značilo pružiti izazov domišljatosti mučitelja, a ne održivu pravnu zabranu.”1179 U samoj sudskoj praksi Međunarodnog suda kada se govori o ovoj listi nije određen objektivni ili apsolutni stepen boli koji treba postojati da bi se neko djelo moglo okarakterisati kao mučenje, pa se mora određivati od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir sve konk-retne okolnosti dotičnog predmeta.1180 Primjeri zločina protiv čovječnosti mučenjem iz judikature adhocmeđunarodnih krivičnih sudova jesu prijetnja smrću, silovanje, paljenje dijelova tijela žive osobe, seksualno nasilje, prisiljavanje drugoga da pro-matra akt seksualnog nasilja.1181 Također, sljedeće radnje prema sudskim presudama MKSJ predstavljaju mučenje kao zločin protiv čovječnosti:1182

• premlaćivanje; • čupanje noktiju, zuba i sl.; • nanošenje opekotina; • elektroškovi; • vješanje; • gušenje; • izlaganje jakim izvorima svjetlosti ili buke; • davanje lijekova u pritvoru ili psihijatrijskoj ustanovi; • dugotrajno uskraćivanje odmora ili sna; • dugotrajno uskraćivanje hrane; • dugotrajno uskraćivanje odgovarajuće higijene; • dugotrajno uskraćivanje medicinske pomoći; • potpuna izolacija i osjetilno uskraćivanje; • držanje u konstantnoj neizvjesnosti u smislu vremena i prostora; • prijetnje mučenjem; • ubistvo članova porodice; • potpuno napuštanje; • simulirana pogubljenja; • držanje u potpunoj izolaciji;

1178 U svom Općem komentaru o članu 7 Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Komitet za ljudska prava UN je smatrao da nije neophodno da sačini spisak zabranjenih djela ili da ustanovi jasnu razliku među njima. Štaviše, ser NajdželRoli(NigelRodley), bivši Specijalni izvestilac UN o mučenju, smatrao je da bi bilo izuzetno teško a i opasno povlačiti crtu između mučenja i svirepog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja.

1179 Report of the Special Rapporteur, st. 119. Navedeno prema predmetu Čelebići, para. 469.1180 Presuda po žalbi u predmetu MKSJ Kunarac, para. 149-50; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krno-

jelac; para. 182.1181 Prvostepenu presudu MKSR u predmetu Akayesu para. 392-4, Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu

Furundžija para. 163, 264.1182 Vidjeti, npr.Čelebići, Prvostepena presuda MKSJ para. 461-469; Furundžija, Presuda Žalbenog vijeća

MKSJ para. 113.


Nermin Halilagi}

• silovanje; • seksualna agresija; • trljanje noža uz unutrašnji dio ženskih butina i stomaka, uz prijetnju ubaci-

vanja noža u vaginu; • javno pokazivanje u ponižavajućim okolnostima dok je žrtva bez odjeće; i • prisiljavanje na gledanje dok se neko seksualno napada. Sličan spisak radnji u svom izvještaju dao je i specijalni izaslanik UN-a 1986.

godine razmatrajući termin mučenja. Prema navedenom izvještaju mučenje može biti i drugo slično ponašanje koje se može pojaviti u praksi koja su slična težini bola ili patnje u gore navedenim slučajevima.1183

Evropski sud je zaključio da “posebna stigma „mučenja“ [se samo pripisuje] namjernom nečovječnom postupanju koje uzrokuje izuzetno tešku i okrutnu patn-ju“.1184 Sud je zaključio da čitav niz različitih oblika maltretiranja doseže nivo mučen-ja, uključujući: vješanje za ruke vezane na leđima žrtve („palestinsko vješanje“), ponavljano udaranje pesnicama, šutanje nogama i udaranje predmetima, traženje da oralno zadovolji policajca muškog pola prije nego što je na njega urinirano, prijet-nja plamenikom i potom špricom;1185 primjena „falake“ („falange“) i prelom prsne kosti;1186 elektrošokovi, tretman vrelom i hladnom vodom, udarci u glavu i psihološki pritisak.

Također i sudska praksa u BiH se uveliko koristi zaključcima Evropskog suda o čitavom nizu različitih oblika maltretiranja koja dosežu nova mučenja. To je vidljivo u predmetu Raševićidrugi. Naime, Vijeće u navedenom predmetu smatra da poseb-nu pažnju treba obratiti na praksu Evropskog suda u skladu sa članom 3. Evropske konvencije. Razlog toga navedeno Vijeće vidi u sadržaju člana 3. koji propisuje da „niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili nečovječnom ili ponižavajućem postupan-ju ili kažnjavanju“. Obzirom na navedeni sadržaj člana 3. Prvostepeno vijeće u pred-metu Raševićidrugi navodi da je Europski sud za ljudska prava zaključio da čitav niz različitih oblika maltretiranja doseže nivo mučenja, uključujući:

1. prijetnja odsjecanjem tjelesnih ekstremiteta (predstavlja psihičko muče-nje);1187

2. vješanje za ruke vezane na leđima žrtve („palestinsko vješanje“);1188 3. ponavljano udaranje pesnicama, šutanje nogama i udaranje predmetima; 4. traženje da se oralno zadovolji policajac muškog spola prije nego što se

urinira na žrtvu; 5. prijetnja plamenikom i potom špricom;1189 6. primjena „falake“ („falange“) i prijelom prsne kosti;1190 i

1183 Presuda MKSJ u predmetu Delalićidr.,1184 AksoyprotivTurske (App. 21987/93), presuda od 18.12.1996. godine, para. 63. Vidi također Moldovani

drugiprotivRumunije, presuda hr. 2 (Apps. 41138/98 i 64320/01), presuda 12.7.2005. godine, para. 100. (“Prema praksi Suda, maltretiranje mora dostići minimalan nivo težine da bi bio u domenu člana 3.”).

1185 SelmouniprotivFrancuske(App. 25803/94), presuda od 28.7.1999. godine;1186 SalmanprotivTurske (App. 21986/93), presuda od 27.6.2000. godine;1187 Rašević i drugi,Prvostepena presuda Sud BiH, str. 49 (str. 50 BHS), poziva se na „Mučenje i drugo

okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,“ Izvještaj specijalnog izvjestitelja („Iz-vještaj specijalnog izvjestitelja o mučenju“), E/CN.411 98611 5, 19.2.1986., paragraf 35. (citira Zvanični dokument Generalne skupštine, 38. sjednica, dodatak br. 40, A.38/40,aneks XII, paragraf 8.3).

1188 AksoyprotivTurske(Žal. 21987/93), presuda od 18.12.1996.1189 SelmouniprotivFrancuske(Žal. 25803/94), presuda od 28.7.1999.1190 SalmanprotivTurske(Žal. 21986/93), presuda od 27.6.2000.


Nermin Halilagi}

7. elektrošokovi, tretman vrelom i hladnom vodom, udarci u glavu i psihološki pritisak.1191

U okviru ovog djela neophodno je ukazati da i radnje i propusti mogu pred-stavljati mučenje. Propust, odnosno nečinjenje može dati onaj neophodni materijalni element pod uslovom da nanijeta duševna odnosno tjelesna patnja zadovoljava neo-phodan stepen težine i da je nečinjenje ili činjenje bilo namjerano, smišljeno, a ne slučajno, kada se o njemu sudi objektivno.1192 Važno je također istaći da zlostavljanje koje ne dostiže prag težine neophodan da se okarakteriše kao mučenje može da pred-stavlja neko drugo krivično djelo.1193

7. Prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim napadom na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili snjom izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik teškog seksualnog nasilja

Od nabrojanih radnji u naslovu u Zakonu br. 10. Kontrolnog savjeta, Statutima adhocTribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu pojavljuje se samo silovanje. Os-tale radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti predstavljaju novinu. Statut Rimskog suda je po prvi put radnje nabrojene u naslovu uveo kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Propisivanje seksualnih nasilja u Rimskom statutu trajalo je ve-oma dugo. Prema Evi La Haje pregovaranje oko rodnih zločina trajalo je skoro tri nedjelje od ukupno četrnaest, a debate su „često iritirale i generalno uzburkivale emocije“.1194 Rimski statut napravio je važan napredak u tretiranju seksualnog nasil-ja kao krivičnog djela ratnog zločina. Navedeni statut izričito inkriminiše različite oblike seksualnog i spolno zasnovanog nasilja kao ratne zločine, kako u kontek-stu međunarodnog oružanog sukoba, tako i nemeđunarodnog oružanog sukoba kao teške povrede Ženevskih konvencija. Seksualno nasilje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti se u svojoj suštini svodi na radnje koje predstavljaju napad na polni integritet. Seksulano nasilje se u Elementima krivičnih djela uređuje veoma detaljno pri čemu se u njegove posebne u oblike u egsemplicausa smislu svrstavaju: 1) silovanje, 2) seksualno ropstvo, 3) prinudna prostitucija, 4) prisilna trudnoća, 5) prisilna sterilizacija, 6) bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja.

Međunarodna krivična pravila kažnjavaju ne samo silovanje nego i svaki teški seksualni nasrtaj kod kojeg ne dođe do stvarne penetracije. Reklo bi se da zabrana obuhvata sva teška zlostavljanja spolne prirode koja se nanose tjelesnom i moralnom integritetu osobe korištenjem prinude, prijetnje ili zastrašivanja na način koji de-gradira i ponižava dostojanstvo žrtve. Kao i mučenje, silovanje se koristi za ciljeve kao što su zastrašivanje, degradacija, ponižavanje, diskriminacija, kažnjavanje, kon-trola ili uništenje osobe.1195 Ugovorno i običajno međunarodno pravo pri definiranju

1191 AkkoçprotivTurske(Žal. 22947/93 i 22948/93), presuda od 10.10.2000. godine1192 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Čelebići, para. 4681193 Ibid.1194 HayeE.La „Article 8(2)(b)(xxii) – Rape, Sexual Slavery, Enferced Prostitution, Forced Pregnancy, En-

forced Steriliyation and Sexual Violence“, y: Lee R.S. „The International Criminal Court Elements of Crimes and Rules of Procedure and Evidence, Transnational Publishers, 2001, str. 186. Navedeno prema Šurlan,T.; op. cit., str. 160.

1195 Vidjeti predmet Furundžija,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 176.


Nermin Halilagi}

zločina protiv čovječnosti silovanje ne navode posebno, već ga smatraju dijelom “drugih nečovječnih postupaka” (Izvještaj “Bassiounijeve komisije”).1196

U prošlosti (daleki srednji vijek) silovanje se smatralo napadom na poraženog muškarca, njegovu imovinu i čast. Stoljećima su ratovi povezeni s masovnim silo-vanjima. Njemački vojnici su za vrijeme Drugog svjetskog rata silovali sovjetske žene, sovjetski vojnici njemačke žene. Japanski vojnici su za vrijeme kolonijaliz-ma i Pacifičkog rata prisiljavali korejanske, kineske i tajvanske žene na prostituciju (tzv. žene za utjehu, comfort women). Smatra se da su Japanci čak držali više od 300.000 korejskih žena u onome što su eufemistički nazivali „objekti sa ženama za opuštanje“, a to su u stvari bile kuće za silovanje tih žena od strane japanskih trupa. Za vrijeme devetomjesečnog bengalsko-pakistanskog rata 1971. godine pakistanski vojnici su prema nekim procjenama silovali između 200.000 i 400.000 bengalskih žena. Silovanja i seksualna mučenja odigravala su se i to u velikoj mjeri za vrijeme Vijatnamskog rata.

Zlodjela provedena u ratu na Balkanu jasno ukazuju da se silovanje može ko-ristiti kao sredstvo terora u kampanji “etničkog čišćenja”. Naime, rat u bivšoj Jugo-slaviji, a posebno u BiH ostao je upamćen po velikom broju silovanja posebno bošn-jačkih žena i djevojaka.1197 Žene su bile silovane, prisilno su zatrudnjavale i bile su prisiljene u seksualno ropstvo zbog njihove etničke pripadnosti, religije, nacionalno-sti, te definitivno zbog svoga roda.1198 Žrtve navednih krivičnih postupaka silovanja/seksualnog zlostavljanja su u većini žene, ali po logorima/zatvorima/pritvorima su seksualno zlostavljani i muškarci. Izvještaj komisije stručnjaka poznate kao “Bas-siounijevekomisije” o masovnim i etnički predznačenim silovanjima u BiH privukli

1196 Krapac,D.; Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava, Hrvatski pravni centar, Zagreb, 1995., str. 273.

1197 BakiraHasečić je silovana 1992., u istočnobosanskom gradu Višegradu, poznatom po ozloglašenom banjskom hotelu „Vilina Vlas“ – logoru za silovanje odakle se malo koja žrtva vratila živa. „Dok su me silovali, urlali su: ’Nećeš više rađati male Turke, nego male četnike“, rekla je ona, koristeći termine koje su srpski ekstremisti koristili za Bošnjake i Srbe. „Takvu mržnju prenosila je svaka naredna generacija, još od vremena turskih osvajanja ovdje. To je bio motiv i uzrok svega ovoga. To što nisam Srpkinja, nego sam Muslimanka, Bošnjakinja – to je bila sva moja krivica.“ Navest čemo također dio iskaza kojeg je pred MKSJ 17. i 18. marta 1997. u predmetu protiv ZdravkaMucića,HazimaDelića,EsadaLandžeiZejnilaDelalića dala GrozdanaČečez, bosanska Srpkinja žrtva silovanja iz logora Čelebići pored Konjica:“ Već sam gubila svijest, odvajala sam se, meni se činilo, od svog tijela od tuge. Izašao i posle toga opet mi rekao da nikome ne reknem. Ubrzo se svijeća ugasila ja sam ustala na krevet opet legla. Posle opet neki čovjek je ušao, ne znam koji nisam ga videla. I on me je silovao“.

1198 „Tokom tri mjeseca dok je bila u Vojnom, samo pet dana nije bila silovana. Izvodili bi je noću i silovali, a takođe su je silovali i tokom dana kada je išla da radi po kućama. Tri puta je silovao Marko„Maka“Radić,odvodili bi je u štab logora gdje bi je silovao. On je bio komadant Prvog bataljona Bijelo polje, Vrapčići. MakaRadić je nije tukao, ali je prijetio njenoj mldb. kćerki koja je bila sa njom u logoru.... Ponekad bi je odveli u zgradu štaba, dešavalo se da je siluju tri ili četiri muškarca zaredom.“ „Na stolu je bilo alkohola, droge, pitao je da li nešto konzumira. Potom joj je Sergej rekao da pospremi tri sobe. Ušla je u spavaću sobu, bila je velika, bio je bračni krevet. Sergej joj je rekao „Balinko skidaj se“. Molila ga je da to ne radi, uzeo je nož stavio joj pod vrat i rekao odluči ti ili dvoje djece. Morala se skinuti. Sergej se sam skinuo i onda je bacio na stranicu tog kreveta i brutalno je silovao, pri čemu je morala i njegov polni organ da stavi u usta. Bolilo je, nije se smjela odupirati i šutila je. Sergej je potom ustao a ušao je drugi vojnik po imenu DarioMihalj,bratMariaMihalja. Svi su se pretstavljali. DarioMihalj je takođe silovao, a i tada je morala njegov polni organ staviti u usta. Potom je ušao je neki Babo, posle njega ušao je TomoAničić, a onda i NedžadTinjakzvaniNećko. Svi su je jedan po jedan vaginalno silovali, a svima je morala i polni organ da stavlja u usta. Tom prilikom došlo je do penetracije i u vaginu od strane svih koji su to radili. Jedan završi i izadje dodje drugi i tako svi redom. Nakon svega ušao je Sergej i rekao „balinko oblači se“ Ni sama ne zna kako se obukla. Sergej je vratio pred komendu, gdje je sačekao DraganŠunjić i pitao je li bilo jastučenje. Šunjićje uveo u kuću, u kući su bile svjedokinja A,E,F, pitali su je šta je bilo i tad im je rekla da je bila u policiji i da je bila silovana. Potom je došao ZdravkoŠunjićzv.Kuna kome je rekla da jeDraganŠodveo u policiju i da je bila silovana. Zamolila je Kunu da zovne doktora jer je bila u stanju da nije mogla ustati. Kuna je otišao a za njim je u sobu ušao MarioMihalj i pitao gdje je bila i sta su joj radili. Rekla je da su je silovali i on joj je opalio dva jaka šamara okrenuo se i rekao da ne smije ništa reći.“ - Presuda Suda BiH u predmetu MarkoRadić i dr., broj: X-KR-05/139, 20.02.2009. godine, str. 111. i 117.


Nermin Halilagi}

su znatnu međunarodnu pažnju. Vijeće sigurnosti UN je 6. oktobra 1992. godine, za-tražio od generalnog sekretara da uspostavi ekspertsku komisiju koja treba da ispita i analizira informacije o zločinima protiv čovečnosti i ratnim zločinima počinjenim na teritoriji bivše Jugoslavije. Komisija je predala svoj prvi izveštaj oko tri meseca kasnije, 10. februara 1993. godine. Izveštaj je potvrdio ozbiljno kršenje međunarod-nog humanitarnog prava uključujući i rasprostranjenost silovanja. U spomenutom izvještaju silovanja su predstavljena kao sredstvo etničkog čišćenja i pokušaja is-trebljivanja druge etničke skupine. Komisija je u izvještaju istakla da je karakteris-tično za ova silovanja da je naglašena njihova javnost, sistematičnost i masovnost, korištenje postupaka osmišljenih sa svrhom degradiranja žrtve, te činjenica kako su žrtve često poznavale svoje silovatelje.1199 Činjenica da su ova silovanja bila siste-matska i rasprostranjena bila je u fokusu dalje istrage ove Komisije.1200 Novinar iz SAD i dobitnik Pulicerove nagrade, RojGutman, je napisao: „U konzervativnom društvu, u kom su Muslimani iz ruralne Bosne odrasli, žene tradicionalno ostaju čedne do braka. Silovanje je trauma sa dalekosežnim posledicama za ove žrtve koje su dobro upoznate sa strahovima od odbacivanja, ostrakizma, i od života bez braka i dece.“1201 UN procjenjuje da je u Ruandi za tri mjeseca genocida silovano između 250.000 i 500.000 žena i to uglavnom od strane Hutua, dok su žrtve bile pripadnice plemenu Tutsi. Žene su i sakaćene, odsijecane su im dojke i oni dijelovi tijela koji se smatraju karakteristikama Tutsija, kao što su tanki prsti ili dugi nosevi. Sigurno je da u svakom trenutku konfliktna područja s oružanim sukobima podrazumijevaju i silovanja (Istočni Timor, Kašmir, Haiti, Džibuti itd.). Zajednička karakteristika svog (ratnog) seksualnog nasilja je pokazivanje moći i subordinacije nad ženama.

Od 1949. godine silovanje u ratu se tretira kao zločin protiv čovječnosti. Ute-meljenje ovih djela nalazi se u korpusu i humanitarnog prava i ljudskih prava. U IV Ženevskoj konvenciji - člana 27. se navodi: “Žene su zaštićene od napada na njihovu čast, tačnije od silovanja, seksualnog zlostavljanja i svake nedostojne radnje”. Ovaj pasus dodan u tekst Ženevske konvencije do sada ništa nije promijenio u praksi. Ova odredba ponovljena je u gotovo identičnom obliku u Dopunskom protokolu I. Dopunski protokol I. osim ove odredbe sadrži još i odredbu koja izričito zabranjuje seksualno nasilje, no ne kao napad na fizički integritet, već kao napad na osobno dostojanstvo. Gotovo identična odredba nalazi se i u Dopunskom protokolu II. Ostali teški seksualni delikti izričito su ili implicitno zabranjeni raznim drugim odredbama istih konvencija.1202

Navedene konvencije se u BiH primjenjuju kao ugovorno pravo jer je 31. de-cembra 1992. BiH ratifikovala Ženevske konvencije i oba Dopunska protokola. Na-

1199 „U Mjehovini u vikendici je bilo njih 40 do 50. Svjedoknja izjavi da su je vojnici silovali u prizemlju, dok su Fehmu silovali na spratu. Radili su od njih šta su htjeli sve do naveče. Pored silovanja takođe su je i maltretirali a jedan od njih je nagonio na svakakve jade, pa kada bi ga srela sudila bi mu. Njega bi poznala mada se slabo likova sjeća. U vikendici je silovalo više osoba. Fehmu je to zadesilo gore i ona je tada sa živcima otišla. Vratio ih je Mićo i još neka vojska pješke. Ostavili su ih pred vratima škole, a vojnici su tada normalno razgovarali sa policijom. Svjedokinja “C” je navela da je vidjela jednog konjanika kako ženu zavezanu za konjski rep vodi prema Mjehovini.” - Prvostepena presuda Sud-a BiH predmetu Bun-daloRatkoiZeljajaNeđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. 181.

1200 Privremeni izveštaj komisije eksperata uspostavljene shodno Rezoluciji 780 (1992) Vijeće Sigurnosti UN, 26. Januar 1993, S/25274, str.17.

1201 RoyGutman, uvodna reč za AleksandruStigemayer, (ur.), Masovna silovanja. Rat protiv žena u Bosni i Hercegovini, Univerzitet Nebraska, Linkoln i London, 1994. str. 9.

1202 Vidizajednički član 3 koji zabranjuje “oskvrnuća ličnog dostojanstva a naročito ponižavajuće i degradira-juće postupanje”; član 147 Četvrte ženevske konvencije; član 85(4)(c) Dopunskog protokola I; i član 4(1) i 4(2)(a) Dopunskog protokola II. U aide-memoire od 3 dec. 1993. i u svojim preporukama Konferenciji o osnivanju međunarodnog krivičnog suda u Rimu, jula 1998, MKCK je potvrdio da djelo “hotimičnog nanošenja velikih patnji ili teške povrede tijelu ili zdravlju”, što je u svakoj od četiriju ženevskih kon-vencija kvalificirano kao teška povreda, obuhvata i krivično djelo silovanja.


Nermin Halilagi}

dalje, strane u sukobu su se 22. maja 1992. obavezale da će poštovati najvažnije odredbe Ženevskih konvencija i obezbijediti zaštitu koja se njima garantira.

Zabrana silovanja i teškog seksualnog nasrtaja u toku oružanog sukoba preras-la je u međunarodno običajno pravo. Ona se postepeno iskristalizovala iz izričite zabrane silovanja iz člana 44. Lieberovog kodeksa1203 i općih odredbi sadržanih u članu 46 Pravilnika u aneksu IV Haške konvencije, koje valja tumačiti zajedno sa “Martensovom klauzulom” koja je navedena u preambuli te Konvencije. Važno je također istaći da nijedan međunarodni instrument o ljudskim pravima izričito ne zabranjuje silovanje ili druge teške seksualne delikte. Ipak, kao što smo se mogli uv-jeriti iz prethodno pobrojanih dokumenata ta su krivična djela implicitno zabranjena odredbama koje štite tjelesni integritet koje su sadržane u svim relevantnim međun-arodnim sporazumima.1204 Međutim, kada je riječ o ovom krivičnom djelu neophod-no je ukazati da u međunarodnom pravu nema definicije silovanja. Obzirom na tu činjenicu važno je također istaći da je iz odredaba međunarodnih sporazuma moguće razaznati neke opće indikacije. Posebno treba obratiti pažnju na činjenicu da pred-hodno pobrojani međunarodne konvencije i dopunski protokoli odnosno član 27. IV Ženevske konvencije, član 76. (1) Dopunskog protokola I i član 4. (2)(e) Dopunskog protokola II zabranjuju silovanje i „bilo koji oblik nedoličnog nasrtaja“ na žene. Opravdan je zaključak da međunarodno pravo, time što izričito zabranjuje silovanje kao i uopćeno ostale oblike seksualnog zlostavljanja, silovanje smatra najtežim ob-likom seksualnog delikta. To je između ostalog potvrđeno članom 5. Statuta MKSJ, koji izričito pominje silovanje, dok su ostali, manje teški vidovi seksualnog delikta implicitno obuhvaćeni pojmom „drugih nečovječnih djela“ iz člana 5(i).1205

Ratna stradanja u bivšoj Jugoslaviji nezamisliva da se nešto tako opet može des-iti u Evropi poslije Drugog svjetskog rata ukazali su na hitnu potrebu da se ovi istori-jski međunarodni zakoni prevedu iz teorije u praksu u sudnicama. Važno je također istaći da tek nakon izrečene osude učiniteljima (u Den Haagu na Međunarodnom sudu za ratne zločine) silovanje se promatra kao ratni zločin sa svim posljedicama. Tek će se u budućnosti vidjeti hoće li sudski postupci i kazne koje se izriču u Haagu djelovati kao mjera zastrašivanja na strane u budućim oružanim sukobima. Prije us-postave dvaju adhoc sudova, MKSJ-a i MKSR-a, seksualno nasilje počinjeno to-kom ratnih sukoba većinom se toleriralo.

1203 FrancisLieber, Instructions for the Government of Armies of the United States (1863), reprint u Schin-dler and Thoman (izd.), LawsofArmedConflicts (1988), str. 10.

1204 Član 7 MPGPP zabranjuje surovo, nečovječno ili ponižavajuće postupanje. Prema ovoj odredbi, žalbe koje se pozivaju na propust država da sprečavaju ili kažnjavaju silovanje ili teške seksualne nasrtaje podnose se Komitetu za ljudska prava. U predmetu Cyprusv.Turkey, 4 EHRR 482 (1982), Evropska komisija za ljudska prava zaključila je da je time što su turski vojnici silovali kiparske žene, Turska prekršila svoju obavezu da sprečava i kažnjava nečovječno ili degradirajuće postupanje prema članu. 3. U predmetu Aydin, Evropski sud je presudio da se silovanje pritvorenika od strane državnog funkcionera “mora smatrati izuzetno teškim i mrskim oblikom zlostavljanja, s obzirom na to da je počiniocu u takvoj situaciji veoma lako da iskorištava ranjivost i oslabljeni otpor žrtve. Nadalje, silovanje na žrtvi ostavlja duboke psihološke ožiljke koji s prolaskom vremena sporije zarastaju nego posljedice drugih oblika tjele-snog i duševnog nasilja” (st. 83). Prema Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda, silovanje i drugi teški seksualni nasrtaji potpadaju pod član. 4 kao kršenja prava na poštivanje integriteta osobe, a također i pod član 5 koji zabranjuje sve oblike surovog, nečovječnog i degradirajućeg postupanja. Pravo na humano postupanje ovjekovječeno je u članu 5 InterAmeričke konvencije o ljudskim pravima, prema kojem “svaka osoba ima pravo da se poštuje njen tjelesni, duševni i moralni integritet” i “niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili surovom, nečovječnom ili degradirajućem kažnjavanju ili postupanju”. Nave-deno prema Presudi pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Furundžija, fusnota 196.

1205 Više o tome MarkovićMiodrag, Sud BiH, Prvostepena presuda od 15.04.2011. godine, broj: S1 1 K 003426 10 Krl (X-KR-10/948), str. 24-25.


Nermin Halilagi}

U prošlosti su ratna silovanja samo u izuzetnim slučajevima krivično gonjena. U malom broju slučajeva u kojima su počinioci osuđeni to je primarno urađeno kako bi se ponovo uspostavili narušeni vojni poredak i disciplina. Posmatrano kroz historiju prva optužba za seksualno nasilje pojavila se već u prvom međunarod-nom krivičnom suđenju 1947. godine, u kojem se sudilo PeteruvonHagenbachu za krivična djela počinjena u Braisachu. Unatoč tom presedanu Nirnberški se sud uopće nije bavio seksualnim nasiljem. Nirnberška povelja nije sadržavala odredbe o seksualnom nasilju, a seksualno nasilje nije se gonilo kao oblik krivičnih djela predviđenih Poveljom unatoč fleksibilnosti odredbi. Seksualno nasilje nije bilo pred-viđeno kao krivično djelo ni u Tokijskoj povelji, a Sud u Tokiju je ignorisao poro-bljavanje “žena za utjehu” od strane japanske vojske, no silovanje se pred tokijskim sudom gonilo kao oblik ovih krivičnih djela: “nehumano postupanje, zlostavljanje te nepoštovanje obiteljske časti i prava”. Međunarodni vojni sud u Tokiju osudio je generale Toyodu i Matsuija na osnovu komandne odgovornosti za kršenje ratnog prava i običaja koje su počinili njihovi vojnici u Nankingu, a koja su obuhvata-la silovanje širokih razmjera i seksualne nasrtaje. Bivši japanski ministar vanjskih poslova Hirota je također osuđen za takva djela. No, tokijsko je suđenje uglavnom zanemarilo prisilnu prostituciju, koja je imala goleme razmjere na Dalekom istoku u vrijeme Drugog svjetskog rata. Što se tiče suđenja u savezničkim zonama okupacije, seksualno nasilje bilo je dio optužbi pred američkim vojnim komisijama za Daleki istok, a silovanje je bilo kriminalizirano kao zločin protiv čovječnosti u Zakonu Na-dzornog vijeća br. 10 (Concil Countrol Law No. 10), no nitko nije osuđen za seksu-alno nasilje prema tom zakonu.

Za Tribunal za bivšu Jugoslaviju možemo reći da je odigrao historijsku ulogu u krivičnom gonjenju seksualnog nasilja počinjenog u ratnim sukobima u bivšoj Ju-goslaviji i utro put oštrijem presuđivanju za takve zločine širom sveta. Veoma važno mjesto u historiji kada je u pitanju krivično gonjenje seksualnog nasilja pripada i Tri-bunalu za Ruandu. Posmatrano kroz historiju, Tribunal za bivšu Jugoslaviju zajedno sa Tribunalom za Ruandu bio je među prvim sudovima ovakve vrste koji je podneo optužbe izričito za seksualno nasilje i definisao rodne zločine poput silovanja i sek-sualnog porobljavanja u običajnom pravu. Sa svakom presudom Tribunal za bivšu Jugoslaviju je zajedno sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za Ruandu stvorio novu međunarodno važeću krivično-pravnu osnovu za procesuiranje seksualizira-nog ratnog nasilja. To nam najbolje dokazuje i prvi slučaj MKSR-a. Naime, radilo se o Akajesu, bivšem gradonačelniku Tabe (centralna Ruanda), koji je optužen za or-ganiziranje mnogih užasnih zločina u toj oblasti. Istorijskom presudom iz septembra 1998., on je bio proglašen krivim po devet tačaka za genocid, zločin protiv čovječno-sti i ratne zločine – uključujući po prvi put i silovanje. Navedenom presudom ja data dosta jasna definicija silovanja, krivičnog djela koje u međunarodnom pravu nije bilo definisano sve do predmeta Akajasi. Prema navodima Međunarodne organizaci-je za zaštitu ljudskih prava (Human Rights Watch) ta presuda je prva kojom je pred jednim međunarodnim sudom kažnjeno seksualno nasilje počinjeno u građanskom ratu, a prvi put je silovanje proglašeno i činom genocida koji je izvršen sa namjerom da se pojedina grupa kao takva uništi. Iako do tada silovanje nije samostalan zločin u međunarodnom pravu, on može biti procesuiran kao zločin protiv čovječnosti. Ta činjenica nije postala jasna do 1998. godine kada je donešena prethodno navedena pionirska odluka MKSR i izrada Rimskog statuta Međunarodnog krivičnog suda. Od tog vremena, MKSJ je donio više optužbi za zločin protiv čovječnosti protiv učinioca isključivo zbog seksualnih zločina.Važno je također da je već od prvih dana mandata MKSJ, vršene istrage navoda o sistematskom zatočenju i silovanju žena,


Nermin Halilagi}

muškaraca i djece. Gotovo polovina lica osuđenih pred MKSJ proglašena je krivim za elemente zločina seksualnog nasilja. Za ovaj sud karakteristično je da je „prvi međunarodni krivični sud koji je izrekao osuđujuće presude za silovanje kao vid mučenja i za seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti, a isto tako i prvi međunarodni sud sa sjedištem u Evropi koji je izrekao osuđujuće presude za silovanje kao zločin protiv čovječnosti, nakon što je u jednom takvom predmetu presudio Međunarodni krivični sud za Ruandu“.1206 Prvi osuđeni za silovanje u Hagu bili su DuškoTadić, bosanski Srbin osuđen na 20 godina zatvora, za zločine počin-jene u Prijedoru, te bosanski Hrvat AntoFurundžija osuđen na 10 godina za zločine u Lašvanskoj dolini, pored ostalog, jer je stajao sa strane i promatrao kako njegov vojnik siluje zatvorenicu za vrijeme ispitivanja. Prvi slučaj pred domaćim sudovima u kojem je izrečena kazna za silovanje bio je pred sudom u Sarajevu 1993. godine, BorislavHerakosuđen je na smrtnu kaznu nakon što je priznao 32 ubistva i 16 silovanja. Takvu kaznu omogućavao je u to vrijeme još na snazi Krivični zakon Re-publike BiH. Kazna je kasnije preinačena u kaznu zatvora u trajanju od 20 godina.

7.1. SilovanjeU međunarodnom pravu ne postoji opći pojam silovanja i tek je sa praksom

međunarodnih krivičnih sudova započeo proces definisanja silovanja kao radnje iz-vršenja međunarodnih zločina.1207 U mnogim predmetima vijeća MKSJ su izrekla osuđujuće presude za silovanje kao vid mučenja i za seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti što predstavlja pionirsko dostignuće, te se time obezbeđu-je da brojni relevantni ugovori i konvencije koji postoje tokom čitavog 20. vijeka konačno budu primjenjeni, a njihovo kršenje kažnjeno. Silovanje se u MKSJ-u iz-ričito spominje jedino u članu 5 (g), kao zločin protiv čovječnosti. Osim što se pri MKSJ-u silovanje izrijekom spominje samo pod zločinom protiv čovječnosti, silo-vanje se eksplicitno smatra zločinom protiv čovječnosti samo onda kada je riječ o sistematskim i široko rasprostranjenim silovanjima, drugim riječima kada se javlja kao dio etničkog čišćenja. Međutim, u predmetu Furundžijasilovanje je tretirano i kao povreda zakona i običaja rata iz člana 3. Statuta MKSJ.

U presudi za silovanja Bošnjakinja u Foči 1992. godine, prvi put je jedan međunarodni sud silovanja i seksualna porobljavanja kvalificirao kao zločin protiv čovječnosti.1208 Trojica pripadnika snaga Bosanskih Srba osuđeni na kazne od 12 do

1206 Više o tome na http://www.icty.org/sid/103121207 Šurlan,T.; op. cit., str. 322.1208 Najistaknutiji slučaj koji je obuhvatao silovanje pred MKSJ je bio suđenje za zločine počinjene u Foči.

Trojica optuženih u ovom slučaju su bili: DragoljubKunarac, navodni komandant grupe dobrovoljaca iz Crne Gore, RadomirKovač i ZoranVuković, obojica članovi vojnog odreda snaga bosanskih Srba baziranih u Foči. Sva trojica su bili optuženi za višestruka silovanja. KunaraciKovač su bili optuženi i za porobljavanje mladih žena. Optužnica je imala 29 tačaka o zločinima protiv čovečnosti i ratnim zločinima. Proces za zločine počinjene u Foči je otkrio kako su rasizam i seksizam zajedno doprineli da nastane okruženje u kojem je ženski deo muslimanskog stanovništva postao meta, uz prećutno odobra-vanje većine srpskog stanovništva. Mnogo svedokinja, koje je odbrana pozvala kako bi potvrdile alibi op-tuženih ili diskreditovale svedokinje tužilaštva, samo su potvrdile razmere njihove podrške sistematskim napadima time što su pokazale spremnost da poriču i lažu u korist optuženih. Osim jedne žene, koju su Kunarac i druga dvojica silovali prilikom pretresa kuće, sve druge žene koje su svedočile na suđenju su bile zarobljene u kolektivnim centrima poput škola, ili sportskih hala, nakon što su otete kao taoci. To-kom noći, vojnici bi ih negde odvodili i silovali. Nekoliko stražara je pokušalo da to spreči, ali nisu imali uspeha. Mnogi stražari su se ili pridruživali ili žmurili pred onim to se dešavalo. Mnogi su učestvovali u zločinima, uključujući i Gagovića, šefa policije (On je takođe bio optužen, ali je ubijen prilikom pokušaja hapšenja). Kunarčeva banda, mala grupa vojnika je često boravila u kući u blizini džamije Aladža koja je na kraju potpuno uništena. Kunarac je dovodio nekoliko mladih žena iz logora u tu kuću kako bi ’udovol-javale njegovim ljudima’ na bilo koji način. Nekada ih je više muškaraca silovalo istovremeno. Žene su takođe držane u kući nazvanoj Karamanova kuća u malom gradu u blizini, gde su boravili vojnici koje je predvodio vojni lider PeroElez. Mlade žene i devojke su u tu kuću dovođene iz logora ili iz svojih kuća.


Nermin Halilagi}

28 godina zatvora. Svaki od muškaraca u ovom slučaju optužen je za različite oblike seksualnog nasilja. Nabrojaćemo samo neke stavove koja su vijeća MKSJ zauzela kada je u pitanju ova radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti.

Stav Žalbenog vijeća ad hoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Kunarac,1209Kovač1210,iVuković1211,juni 12, 2002, para. 127-129: „...actusreuskriv-ičnog djela silovanja prema međunarodnom pravu tvori seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna: (a) vagine ili anusa žrtve penisom počinioca ili bilo kojim drugim predmetom kojim se počinilac poslužio; ili (b) usta žrtve penisom počin-ioca; kada do takve seksualne penetracije dođe bez pristanka žrtve. Pristanak za tu svrhu mora biti dan dobrovoljno, kao rezultat slobodne volje žrtve, procijenjen na osnovu konteksta postojećih okolnosti. Mens rea je namjera da se postigne ta seksualna penetracija i znanje da se to događa bez pristanka žrtve. Žalbeno vijeće je uvjereno da je potrebno istaći dvije stvari. Kao prvo, ono odbacuje uvjet “otpo-ra” koji predlažu žalioci, što je dodatni element koji nema nikakvog utemeljenja u međunarodnom običajnom pravu. Kad žalioci misle da mogu ustvrditi kako samo trajan otpor omogućuje silovatelju da uvidi da njegovo udvaranje ne nailazi na do-brodošlicu, oni ne samo da griješe u pogledu primjene prava nego i izriču besmislicu u pogledu činjenica. Kao drugo, što se tiče uloge sile u definiciji silovanja, Žalbeno vijeće primječuje da se Pretresno vijeće, kako se čini, udaljilo od prijašnjih definicija iz prakse Međunarodnog suda“. Vijeće dalje navodi: „Međutim, ističući odsustvo pristanka kao conditiosinequanonza krivično djelo silovanja Pretresno vijeće nije odbacilo prijašnje definicije koje su proizišle iz prakse Međunarodnog suda nego je pokušalo da objasni vezu koja postoji izmedu primjene sile i pristanka. Primjena sile ili prijetnja primjenom sile svakako predstavlja neoboriv dokaz odsustva pristanka, ali primjena sile nije po sebielement bića silovanja. Pretresno vijeće je smatralo naročito važnim da istakne postojanje drugih “faktora [uz primjenu sile] zbog kojih se seksualna penetracija može smatrati činom na koji žrtva nije pristala i koji nije željela”. Restriktivna definicija zasnovana na primjeni sile ili prijetnji primjenom sile omogućila bi počiniteljima silovanja da, koristeći koercitivne okolnosti, a bez primjene sile, izbjegnu odgovornost za seksualni čin nad žrtvama koje na njega nisu pristale.“

Najmlađa je imala jedva 13 godina. Elezje kasnije ubijen u sred dana. Iz Kunarčevog svedočenja, može se izvući da su se dve bande svađale oko „njihovih“ žena i da je i njegov najbolji prijatelj takođe ubijen pri-likom jedne od takvih svađa. Nakon Elezove smrti, RadovanStanković, bivši policajac iz Foče je preuzeo komandu nad Karamanovom kućom. Sam Kunarac je često dolazio kako bi silovao devojke koje je tu prebacio iz svog sedišta. Zajedno sa bivšim vlasnikom kafi ća iz Foče, GojkomJankovićem79,Kunarac je imao bar dve zarobljene devojke u drugoj kući. Ponašali su se prema njima kao prema stvarima i bilo je jasno ko „pripada“ kome. Bila je tu i žena vojnik, Jadranka, koja je promovisala silovanje ovih devojaka i ponašala se prema njima sa neizrecivom surovošću.

1209 Suci nisu prihvatili alibi DragoljubaKunarca, koji je tvrdio da je veći dio perioda u kojem su počinjena silovanja proveo na linijama fronte. “Na terenu ste bili hrabar vojnik, kojega se cijenilo. Tim prirodnim autoritetom mogli ste zaustaviti patnje zarobljenih žena. Stoga je još odvratnije vaše aktivno sudjelovanje u groznim seksualnim zlostavljanjima”, kazala je optuženome predsjedavajuća sutkinja FlorenceMumba.

1210 Tvrdnje obrane RadomiraKovača da su četiri djevojke bile u njegovom stanu “zbog zaštite” dok je jedna od njih bila “njegova djevojka”, suci su odbacili i proglasili ga krivim po svim tačkama za koje ga tereti tužitelj. Te tačke uključuju porobljavanje i silovanje kao zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i obi-čaja rata. “Držali ste te djevojke kao robove, da ih uzmete kad poželite i date ih kome želite. Uživali ste u vlasti nad njihovim životima, što ste pokazali kad ste ih tjerali da gole plešu na stolu, i kad ste ih, na kraju, prodali drugim vojnicima”, kazala je sutkinja Mumba. Suci ističu da se “posebno okrutno i nemilosrdno postupalo prema bespomoćnoj 12-godišnjoj djevojčici koju je Kovač silovao, davao drugim vojnicima da je siluju i na kraju prodao”. Stoga ga je sudsko vijeće osudilo na 20 godina zatvora.

1211 Suci su odbacili tvrdnje obrane ZoranaVukovića da je bio spolno nemoćan, ali je odbačena i većina op-tužbi za silovanje kojima ga je teretio tužitelj. Jedna od njih je, međutim, dokazana izvan razumne sumnje - optužba o silovanju 15-godišnje djevojčice kojoj je Vuković, kako je svjedočila, rekao da je “stara kao njegova kćer pa joj zato neće učiniti ništa gore.” Zbog tog djela on je proglašen krivim za silovanje i mučenje i osuđen na kaznu od 12 godina zatvora.


Nermin Halilagi}

Kao što možemo vidjeti u navedenom predmetu su ustanovljeni sljedeći faktori koji moraju (alternativno, a ne kumulativno) biti ispunjeni da bi postojalo krivično djelo silovanja:

1. seksualna aktivnost praćena je silom ili prijetnjom silom, koja je upućena žrtvi ili nekoj trećoj osobi;

2. seksualna aktivnost praćena je silom ili različitim drugim specificiranim okolnostima koje su žrtvu učinile osobito ranjivom ili su je učinile nespo-sobnom da izrazi informirano odbijanje; ili

3. do seksualne aktivnosti dolazi bez pristanka žrtve.1212

U predmetu FurundžijaPretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je izni-jelo mišljenje da će seksualna penetracija predstavljati silovanje ukoliko do nje nije došlo uz istinsku volju ili pristanak žrtve.

Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Furundžija razma-tralo je normativnu bazu silovanja, odnosno razmatralo je razne izvore međunarod-nog prava i ustanovilo da elemente krivičnog djela silovanja nije moguće razabra-ti ni iz međunarodnog ugovornog, ni iz običajnog prava, a niti iz “općih principa međunarodnog krivičnog prava ili … općih principa međunarodnog prava”. Vijeće je zaključilo sljedeće: “Kako bi se formulirala tačna definicija silovanja na osnovu krivičnopravnog principa specifičnosti /specificity/ (Bestimmtheitgrundsatz, odnos-no maksima nullum crimen sine lege stricta), valja se pozvati na principe kriv-ičnog prava koji su zajednički svim velikim pravnim sistemima svijeta. Ti principi se mogu, uz dužan oprez izvesti iz nacionalnih zakona”.1213 Prema ovom vijeću u slučaju da neki pojam iz krivičnog prava nije definisan međunarodnim krivičnim pravilima, opravdano je osloniti se na nacionalno zakonodavstvo, pri čemu trebaju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. „Osim ako je u međunarodnom pravilu drugačije navedeno, ne valja se po-zivati samo na jedan nacionalnopravni sistem, npr. samo na commonlaw ili samo na građansko pravo. Naprotiv, međunarodni sudovi moraju crpsti iz općih pojmova i pravnih instituta koji su zajednički svim velikim pravnim sistemima svijeta. To pretpostavlja proces identifikacije zajedničkih naziv-nika u tim pravnim sistemima, kako bi se utvrdilo koji su im temeljni poj-movi zajednički;

2. Budući da “međunarodna suđenja pokazuju brojne odlike po kojima se razlikuju od nacionalnih krivičnih postupaka”, kod korištenja pojmova iz nacionalnog prava mora se uzeti u obzir specifičnost međunarodnih kri-vičnih postupaka. Na taj se način prenebregava mehaničko presađivanje ili transpozicija iz nacionalnog prava u međunarodne krivične postupke, kao i iskrivljenje jedinstvenih karakteristika tih postupaka koje prate takvo pre-sađivanje“.1214

U praksi adhoc Tribunala za bivšu Jugoslaviju specijalni element silovanja kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti različito je određivan. Vijeće je u pred-metu Furundžija na osnovu razmatranja nacionalnih zakonodavstava cijelog niza država ustanovilo da se slijedeći elementi mogu prihvatiti kao objektivni elementi (actusreus)silovanja:

1212 Presuda pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kunarac, para. 442. 1213 Presuda pretresnog vijećaMKSJ u predmetuFurundžija, para. 177.1214 Ibid., para. 178.


Nermin Halilagi}

1. seksualna penetracija, bez obzira koliko neznatna;2. vagine ili anusa žrtve penisom počinioca ili bilo kojim drugim predmetom

kojim se počinilac poslužio;3. usta žrtve penisom počinioca;4. uz upotrebu prinude ili sile ili pod prijetnjom sile protiv žrtve ili trećeg

lica.1215

Shodno navedenom actusreus ovog krivičnog djela po jurisprudenciji MKSJ a koju Sud BiH u svom radu je prihvatio, sastoji se od seksualne penetracije, bez obzira koliko neznatne

a) vagine ili anusa žrtve penisom počinioca ili bilo kojim drugim predmetom kojim se počinilac poslužio, ili

b) usta žrtve penisom počinioca c) uz upotrebu sile ili pod prijetnjom sile protiv žrtve ili trećeg lica d) bez pristanka žrtve. Kad je riječ o kriminalizaciji prisilne oralne penetracije Pretresno vijeće u pred-

metu Furundžija konstatuje da: „..prisilna penetracija usta muškim polnim organom predstavlja izuzetno ponižavajući i degradirajući nasrtaj na ljudsko dostojanstvo. Bit čitavog korpusa međunarodnog humanitarnog prava, kao i međunarodnog prava ko-jim je regulisano područje ljudskih prava, jeste zaštita ljudskog dostojanstva svakog lica, bez obzira na pol. Prema sudskoj praksi MKSJ u skladu je sa tim principom da se tako teško seksualno oskvrnuće kao što je prisilna oralna penetracija kvalificira kao silovanje“.1216

Prema sudskoj praksi MKSJ ključni element silovanja, a što je istaklo vijeće u predmetu Kunaracidrugi jeste odsustvo saglasnosti od strane žrtve, bez obzira kojim sredstvima se iznudi seksualna penetracija. Shodno tome mensrea je nam-jera da se izvrši seksualna penetracija i svijest da se to dešava bez pristanka žrtve. Analizom uporednog zakonodavstva navedeno vijeće je pokazalo da do kažnjive nekonsensualne penetracije može doći, između ostalog, uz upotrebu iznenađenja (francuski Krivični zakon), psihološkog pritiska (švajcarski Krivični zakon), lažnog predstavljanja (italijanski Krivični zakon), ili drogiranje žrtve (kalifornijski Krivični zakon).1217 Prinuda u pogledu silovanja najčešće shvaćena kao direktna fizička prinu-da međutim razmatrajući rješenja nacionalnih zakona Tribunal je uočio da ovdje poprima nešto drugačiji oblik jer se ne mora manifestovati u svakom konkretnom slučaju na takav način. Kao nužan element silovanja vijeće u predmetu Furundžija navodi „prinudu ili prijetnju silom, protiv žrtve ili treće osobe ili djelovanja bez saglasnosti žrtve: upotreba sile ima široko tumačenje i obuhvata dovođenje žrtve u bespomočno stanje“.1218

Pretresno vijeće Tribunala za Ruandu u Prvostepenoj presudi Akajesuu (para. 598) postavilo je konceptualni okvir silovanja te je zauzelo stav:1219 „..fizički prodor seksualne prirode učinjen nad licem pod okolnostima koje znače prisilu“. Prema 1215 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Furundžija, para.185.1216 Ibid.,para. 182-183.1217 Presuda pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Kunarac, para. 446-452. 1218 Presuda pretresnog vijeća MKSJ u predmetu Furundžija, para. 180.1219 U suđenju Akajesuu, prvom na Međunarodnom krivičnom tribunalu za Ruandu, sud je proglasio okrivl-

jenog krivim za genocid i silovanje kao zločin protiv čovečnosti. Tokom genocida u ruandi, Akajesu, kao najviši politički činovnik Tabe u Ruandi, terao je članove Hutu populacije da se ujedine protiv populacije


Nermin Halilagi}

navedenom vijeću definisanju silovanju u međunarodnom pravu treba pristupiti na osnovu premise da se „ključni elementi zločina silovanja ne mogu prikazati me-haničkim opisom predmeta ili dijelova tijela”.1220 Prema mišljenju tog Pretresnog vijeća, u međunarodnom pravu korisnije je usredsrediti se “na konceptualni okvir nasilja uz blagoslov države”. Ovo Pretresno vijeće je zatim navelo sljedeće: „Kao i mučenje, silovanje se koristi za ciljeve kao što su zastrašivanje, degradacija, poniža-vanje, diskriminacija, kažnjavanje, kontrola ili uništenje osobe. Kao i mučenje, silo-vanje je oskvrnuće ličnog dostojanstva, i silovanje u stvari predstavlja mučenje kad je izvršeno od strane ili na poticaj ili uz odobrenje ili pristanak državnog službenika ili drugih lica u zvaničnom svojstvu. Vijeće silovanje definiše kao tjelesnu invaziju seksualne prirode, koja je počinjena nad nekim licem pod okolnostima koje uključu-ju prisilu”.1221

Također, silovanja i nečovječno postupanje su kao ratni zločini bili zabranjeni članom 142. Krivičnog zakona SFRJ.

Prema KZ BiH obilježje ove radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti su „rad-nje izvršenja (iz člana 172. stav 1. tačka g) obuhvaća različite oblike teškog spolnog nasilja.1222 Smatra se da je počinitelj nasrnuo na tijelo osobe činom koji je rezultirao penetracijom spolnog organa, bez obzira na to koliko je neznatna, u bilo koji dio tijela žrtve, odnosno u analni ili genitalni otvor žrtve, nekim predmetom ili nekim

Tutsa i ubijaju ih. Izbezumljeni i tražeći utočište od masakra, raseljeni Tutsi, većinom žene i deca, slivali su se u općinske prostorije Tabe, gde je Akajesu radio.

1220 Predmet br. ICTR-96-4-T, st. 597.1221 Ibid, st. 597-598.1222 „Svjedok „E“ je izjavila da je najviše maltertiranja i silovanja bilo u školi za vrijeme dežurstva Lalović

SlavkazvanogUstaša. On bi otključao vrata škole, digao noge na sto te pjevajući izgovarao riječi „samo izvolite“, što je značilo da se može slobodno ući u školu. Moglo se tada odvoditi koga i koliko se žena htjelo. Sijeća se da se prvo silovanje desilo u prostorijama škole kada je ona silovana i jedna djevojčica po imenu Sanela. Ova djevojčica je tad imala 13 godina a izgledala je kao da ima 9 godina. Bila je nerazvije-na. Tog dana ušao je jedan vojnik u maskirnoj uniformi, visok, plav, sa čičkavom kosom. U obezbjeđenju škole tada je bio LalovićSlavko. Kada je vojnik ušao, stao je na sredinu sale, pogledao na sve strane i pokazao na djevojčicu i svjedokinju te rekao da izađu sa njim. Tad nije znala zbog čega ih izvodi. Svje-dokinja navodi da je u to vrijeme imala kćeru koja je napunila dvije godine i koja je bila sa njom u školi, kao i da je bila u 4. mjesecu trudnoće. Na hodniku je čekao još jedan vojnik u maskirnoj uniformi, imao je oko 40 godina, bio je malo puniji, crne puti. Isti je rekao Saneli da je iz Gacka i da bi ga neko mogao poznati, ali da je ona toliko mlada da ga ne može nikako prepoznati. Uzeo je za ruku i uveo u svlačionicu. Niko sem njih dvojice i LalovićSlavka nije joj bio u vidokrugu. Lalović je sjedio za svojim stolom. Vrata su zatvarana na prostorijama i važila je zabrana za izlazak. Svjedokinja ističe da je plavi vojnik uveo u drugu svlačionicu i da je samo zid dijelio od svlačionice u kojoj je bila Sanela. Sjeo je na stolicu, automat-sku pušku je držao i govorio joj da ide sa njim. Svjedokinja je molila da je pusti, da je trudna, da imam dijete, ali nije vrijedilo. Iz druge prostorije se čuo glas djevojčice koja je molila: „Nemojte, molim vas!’“, a nakon nekog vremena nije se više ništa čulo. Svjedokonja navodi da njena molba ovom vojniku da je pusti nije pomogla. Vojnik joj je strgao košulju, govorio joj kako je dobra, da imam dobre grudi i da mora otići sa njim. Kada mu je rekla da je živu odatle neće izvesti, već samo mrtvu, on je repetirao automat i rekao joj da će je ubiti ako ne pođe sa njim. Nakon toga vojnik je svjedokinji strgao i pantole i svoj prst gurnuo u nju. Tom prilikom je na klupi silovao. Skupila je svoju garderobu i pokušala se obući da bi se u jednom momentu pojavio vojnik od 17 godina kojeg je zamolila da joj pomogne. Vojnik koji je silovao rekao joj je da ostanem tu dok se ne vrati. Tom mladom momku je rekla da je trudna i da ima malo dijete. Isti joj je pomogao da se obuče i vratio je u sobu u kojoj je bila njena kćerka. Takođe joj je rekao da će se pobrinuti za vojnika koji je silovao. Od tada vojnika koji ju je silovao nikada više nije vidjela. Svjedokinja ističe da je pri povratku, pogledala na Sanelino mjesto. Sanela je bila tu sa strinom i njeno troje djece. Bila je pocjepana, plakala je, pokušavala je da se otrgne i da se objesi o konop koji je visio u sali. Tad je uzela svoje dijete u naručje i bila je jako loše tako da nije mogla doći sebi. Žene su je pitale šta se desilo, mislile su da su išle na ispitivanje. Svjedokinja navodi da je tada ženama rekla da su silovane. Sanela nije na početku ništa govorila, kasnije je rekla da je taj vojnik odveo u WC i silovao. Imala je pocjepan donji veš i garederobu. …..Na osnovu saglasnih iskaza navedenih svjedoka sud je utvrdio da su u toku avgusta mjeseca 1992. godine više zatvorenih žena silovano u prostorijama škole u Kalinoviku, te da su ova silo-vanja izvršili pripadnici „srpskih oružanih snaga“ koji su neometano ulazili u školu, što su im dozvaljavili pojedini policajci koji su bili prisutni u školi prilikom ovih silovanja.” - Prvostepena presuda Sud-a BiH predmetu BundaloRatkoiZeljajaNeđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. 171-172.


Nermin Halilagi}

drugim dijelom tijela.1223 Nasrtaj je počinjen silom ili prijetnjom, poput one izazvane strahom od nasilja, prinude, zatočenja, psihološkog ugnjetavanja ili zlouporabe moći protiv te osobe ili neke druge osobe, ili iskorištavanjem nasilnog okruženja, ili je nasrtaj počinjen na osobu koja nije mogla dati istinski pristanak“.1224 Učinitelj i žrtva mogu biti muška ili ženska osoba.

Prema praksi Suda BiH elementi silovanja i seksualnog nasilja kao radnje iz-vršenja zločina protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka g) jesu:1225

1. Prisiljavanje upotrebom sile ili prijetnje neposrednim napadom 2. na seksualni odnos ili s njim izjednačenu seksualnu radnju.1226 Apelaciono vijeće u predmetu Samardžićnaglasilo je da se krivično djelo si-

lovanje u kontekstu zločina protiv čovječnosti po svojoj prirodi značajno razlikuje od krivičnog djela silovanja kao djela općeg kriminaliteta kod kojeg se zahtijevaju potkrijepljujući dokaz i uvijek neposredno saslušanje žrtve. Vijeće je zaključilo da u slučaju silovanja kao čina protiv humanosti, „iz objektivnih razloga saslušanje samih žrtava veoma često nije moguće zbog objektivnih razloga, jer su mnoge žrtve ubijene, nestale ili bez poznate adrese“.1227

U predmetu protiv MarkovićMiodraga Sud BiH smatra da je silovanje prisilan čin. Prema navedenom vijeću to znači da je taj čin „popraćen silom ili prijetnjama da će protiv žrtve ili trećeg lica biti upotrijebljena sila, pri čemu su takve prijetnje izričite ili implicitne i moraju kod žrtve izazvati osnovani strah da će on, ona ili treće lice biti podvrgnuto nasilju, zatvaranju, prinudi ili psihološkoj opresiji.“ Taj čin definiše se kao penetracija vagine, anusa ili usta penisom, ili penetracija vagine

1223 „Pitao je gdje joj je muž i naredio joj je da sa njim pođe, a da dijete ostavi. Doveli su je do komande zatvora i uveli u jednu prostoriju u koju je ušao EmirBrekalo i rekao joj da se skida. Molila ga je da to ne radi, a on je izvadio nož, stavio ga pored vrata i počeo je vrijeđati. Tada je zgradio je i bacio na krevet te sa nje počeo trgati odjeću. Tom prilikom se odupirala da bi je on potom dva puta ošamario, uzeo pištolj i prijetio joj da će donijeti njeno dijete i da će ga nožem zaklati, i dalje ga je molila da to ne čini, a on je još jednom ošamario, strgao odjeću sa nje i silovao je. Tada je prenetrirao u nju. Nakon toga je čula kako kaže SušacDariu „hajde i ti sada“. Po tome je SušacDario ušao u tu sobu i on je takođe silovao i tom prilikom je došlo do prenetracije. Nakon toga u sobu je ušao EmirBrekalo i zaprijetio joj da nikome ne smije pričati o ovome, jer će joj ubiti dijete. Odveli su je nazad u zatvor Vojno. Nije smjela reći šta joj se desilo, ali je bila uznemirena, plakala,..Drugo silovanje svjedokinja navodi da se desilo dva ili tri dana kasnije. Naveče je došao stražar LjuboRadić i rekao joj da pođe sa njim. Kada je došla u hodnik pojavio se EmirBrekalo koji joj je rekao da uđe u jednu prostoriju i tu joj naredio da se skine. Molila ga je da to ne radi, a on je strgao odjeću sa nje i silovao je kao prvi put, te je potom ponovo pozvao Daria i rekao mu da je on na redu, nakon čega je Dario silovao, a potom su joj prijetili da o tome ne smije ništa govoriti. Stražar je vratio u zatvor. Nakon par večeri opet je došao stražar koji joj je naredio da pođe s njim te doveo u komandu i rekaoEmiru „evo je, ponovo sam je doveo“. Tu je vidjela MariaMihalja,DraganaŠunjićaiDarija koji su je ponižavali i prijetili joj. Bila je noć, BrekaloiDario su je poveli iz komande i sjeća se da su prešli preko neke vode, ušli su u jednu kuću i Emir je rekao „Maka, evo doveli smo ti je“. Potom su EmiriDario otišli, a taj „Maka“, odnosno Markojoj je naredio da sjedne i on je sjeo pored nje, te pitao je kako se zove, gdje je radila, da li ima djece i slično. Tada joj je rekao da se zove MarkoRadići da je glavni za sve, a da ga njegovu vojnici slušaju, pa moraju i ostlali. Potom je naredio da se skine. Molila ga je da to ne čini, ali on je povukao za kosu, raskopčao svoje pantolone, izvadio polni organ i stavio joj ga u usta. Ponovo ga je molila da to ne čini, ali je on opet povukao za kosu i silom gurnuo svoj polni organ u njena usta. Bila joj je od toga muka, potom je bacio na krevet i silovao je. Nakon silovanja zaprijetio joj je da ne smije nikom pričati šta se desilo.“ - Presuda Suda BiH u predmetu MarkoRadići dr., broj: X-KR-05/139, 20.02.2009. godine, str. 107-108.

1224 Babić,M.,et al.; op. cit., str. 5671225 Mejakićidrugi,Prvostepena presuda Suda BiH, str. 203 (str. 190-191 BHS) ; Tanasković, Prvostepena

presuda Suda BiH , str. 26-27 (str. 24 BHS); Lelek, Prvostepena presuda Suda BiH, str. 36 (str. 40 BHS) 1226 „Potom ju je odveo u wc, pa potom u kuhinju rekavši joj da je vodi da joj pokaže „kako mi Srbi koljemo“.

Potom joj je rekao da se skine. Nije imala izbor da to eventualno ne učini jer je tada bio nauružan i prije-tio joj da će je zaklat. Nakon što je skinula svoje pantalone, on je skinuo svoje, nakon čega je nad istom izvršio silovanje. Te prilike svjedokinja je ležala na betonskom podu.....Potom joj je zaprijetio da nikome ne smije ništa „pisnuti“, u u protivnom će nju i muža zaklati.“ Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu VeselinVlahović„Batka“, para. 521.

1227 Samardžić, Drugostepena presuda Suda BiH, str. 18.


Nermin Halilagi}

ili anusa nekim drugim predmetom. U tom kontekstu, obuhvaćena je penetracija, bez obzira na to koliko neznatna, vulve, anusa ili usne šupljine penisom, a seksualna penetracija vulve ili anusa ne ograničava se na penis.1228

U predmetu protiv ŽeljkaLeleka, Sud BiH utvrdio je da silovanje opravdava kvalifikaciju tog djela kao mučenja jer silovanje neizbježno izaziva tešku bol i pat-nju.1229

Koliko su zaista surovo silovanje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječno-sti u BiH mišljenja smo da to najbolje oslikava optužnica Tužilaštva BiH protiv VlahovićVeselina zv. „Batko“, ratnog komadanta paravojne jedinice srpskih snaga “Bijeli anđeli”. Naime, u navedenoj optužnici protiv VlahovićVeselina ili kako su ga svjedoci zvali “monstrum s Grbavice” od 17.02.2011. godine, kao i u presudi od 29.03.2013 godine, navedeno je da je osumnjičeni na surov i ponižavajući način, upotrebom sile i prijetnje, nad više osoba ženskog pola bošnjačke i hrvatske nacio-nalnosti izvršio silovanja.1230

U Rimskom statutu silovanje se definiše na rodno neutralan način, što znači da pasivni subjekt može biti ne samo žena, već i muškarac, a s obzirom na široko

1228 MarkovićMiodrag, Sud BiH, Prvostepena presuda str. 24.1229 Lelek, Prvostepena presuda, str. 36 (str. 42 BHS), poziva se na Kunaracidrugi, Prvostepena presuda para.

149-150.1230 U jednom slučaju Veselin Vlahović je u više navrata silovao majku i kćer. Naime, prema optužnici osum-

njičeni je više osoba silovao, te ćemo u nastavku navesti samo pojedine slučajeve: „...a zatim ih obje uveo u jedan stan, u kojem je majku od oštećene odveo u jednu sobu gdje ju je vezao i ostavio, a potom ošte-ćenu „S-6“ je odveo u drugu sobu, gdje joj je rekao da se skine , što je ista odbila, a on ju je zatim počeo udarati nogama, te otvorenom i zatvorenom pesnicom po glavi, trgajuči odjeću sa nje, a kada je oštećena „S-6“ ostala gola, natjerao ju je da obuće nekakve helanke sa dezenom leopardove kože te je oborio na krevet i nad istom izvršio silovanje, za koje vrijeme ju je stalno udarao po glavi i rebrima, a nakon toga je otišao i iz druge sobe doveo njenu majku, koju je na silu natjerao da se djelimično skine, nakon čega je nad istom izvršio silovanje, što je oštećena „S-6“ morala gledati, obzirom da joj nije dozvoljavao da bar rukama pokrije oči, da bi potom obje tokom noći zadržao u tom stanu , za koje vrijeme je nad oštećenom „S-6“ nekoliko puta izvršio silovanje, da bi u jednom trenutku tražio od nje da ga oralno zadovoljava, što je ona odbila, ali kada je isti iz pištolja ispalio jedan metak, morala je to učiniti, dok je nad njenom majkom ponovo izvršio silovanje u jutarnjim satima“. - tačka 20., str. 15. Među najužasnijim zlodjelima je slučaj silovanja jedne žene u sedmom mjesecu trudnoće. „a zatim se okrenuo prema oštećenoj koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoče i koja je u naručju držala svoju mldb. kćerku, te u namjeri da nad istom ostvari prisilan seksualni odnos, uhvatio je za ruku i istu joj zavrnuo, a zatim je gurnuo u kuhinju, gdje je njenoj kćerki stavljao nož pod grlo, na što je oštećena ispod ćilima izvadila novac koji je držala sakriven, tu mu ga dala, a isti je odmah počeo vikati joj da mu se namjesti i da skine donji veš, nakon čega je oštećena uspjela jednom rukom da spusti svoju mldb. kćerku na fotelju, a potom pod prinudom da skine donji veš i zagrne suknju, da bi joj tada isti prišao sa leđa, stalno držeći nož na vratu njene mldb. kćerke , koja je vrištala i plakala, kao i sama oštećena, te nad oštećenom izvršio silovanje, nakon čega je izašao iz kuhinje i sa ovim drugim napustio stan“ - tačka 35., str. 23. Pored ovih zaista zastrašujućih zlodjela prema opužnici osumnjičeni je učinio i mnoga druga silovanja: „da bi nakon što je „Dino“ izašao iz stana, on tada odmah, u namjeri da oštećenu prisili na seksualni odnos, prišao joj, te je uhvatio za grudi i naredio joj da legne, što ista nije htjela učiniti, pa joj je tada zaprijetio nožem i pištoljem, da je može ubiti, a potom je potrgao odjeću sa iste te je gurnuo na jedan kauč i sa sebe skinuo košulju i hlaće, ostavši u samoj potko-šulji, i potom legao na oštećenu, pa iako je ista imalo pojačano krvarenje usljed menstruacije, nad istom izvršio silovanje, nakon čega je ustao i otišao u kupatilo da se opere jer je bio sav krvav, a zatim se obukao i napustio stan. - tačka 5., str. 5., „prišao joj dok je još ista ležala na podu te u namjeri da nad istom ostvari prisilan seksualni odnos, otkopčao kaiš na hlačama, a zatim legao na oštećenu i nad istom izvršio silova-nje, pri čemu ju je udarao i zarezivao nožem po lijevoj butini, dok je oštećena opirala se i skoro izgubila svijest, da bi nakon toga ustao“ - tačka 56., str. 36., „... kojoj je primjenom sile prvo pocijepao spavačicu, a potom donji veš i grudnjak, iz kojeg grudnjaka je ispao novac u visini, izmedju 3.000,00 ili 4.000,00 tadašnjih DM, koji novac je oštećena bila sakrila, a on ga potom prisvojio, te u namjeri da nad oštećenom ostvari prisilan seksualni odnos, psujuči i prijeteći podigao oštećenu koja je bila gola, i prislonio je uz jedan zid, okrenuvši joj lice prema zidu i naredio joj da se objema rukama nasloni na zid, nakon čega je nad istom izvršio silovanje, da bi potom sa ovim drugim licem napustio stan oštećenih zaprijetivšiimdanesmijunikomeništareći...“ – tačka 34., str. 23. Navedeno prema optužnici protiv VlahovićVeselina zv. „Batko“ od 17.02.2011. godine broj: T20 0 KTRZ 0000852 05., „Potom ju je uveo u jednu sobu, tražeći od nje da ga ljubi po stražnjici i da mu govori kako nikad nije imala boljeg ljubavnika od njeg. Potom joj je rekao da legne, nakon čega ju je silovao. Taj odnos je trajao oko 15 minuta.“ Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu VeselinVlahović„Batka“, para. 558.


Nermin Halilagi}

određeu radnju izvršenja i učinilac bi mogao da bude kako muškarac, tako i žena. U Elementima zločina za silovanje kao radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti navedeni su sljedeći elementi:1231

1. Učinilac je prodro u tijelo lica radnjom koja je dovela do penetracije, ma koliko neznatne, nekog dijela tijela žrtve ili učinioca polnim organom ili analnog ili genitalnog otvora žrtve ma kojim predmetom ili drugim dijelom tijela.

2. Prodor je izvršen silom ili prijetnjom silom ili prinudom kao što je izazivan-je straha od nasilja, prisile, zatvaranja, psihološkog ugnjetavanja ili zloupo-trebe vlasti protiv tog ili drugog lica ili tako što je iskorištenen prinudni ambijent ili pak nesposobnost lica da da stvarni pristanak.



Prema navedenim elementima silovanje je u prvom redu vezano za počinio-ca fizičke radnje silovanja. Također, ono što možemo vidjeti jeste da je silovanje postavljeno u konotaciji sile i prinude na širokoj osnovi određujući raspon od sile do okruženja u kome je realno otpor nedjelotvoran.

7.2. Seksualno ropstvoSeksualno ropstvo nije zasebno krivično djelo pred MKSJ i MKSR, iako su

predmeti u kojima se krivična djela mogu okvalificirati kao seksualno ropstvo pro-cesuirani pod optužbama za porobljavanje.1232 Seksualno ropstvo kao jedna varijanta porobljavanja ljudi prvi je put kao oblik zločina protiv čovječnosti predviđeno u Statutu MKS, i za njega je karakteristično da učinilac u odnosu na pasivno subjekta, isto kao i kod drugih oblika ropstva, ostvaruje određena prava koja su inače karak-teristična za pravo svojine, dok s druge strane, on koristi određene usluge svog roba, ili omogućava drugim licima da te usluge koriste, što je također bitno obilježje i ropstva u općem smislu.1233 Međutim, u ovom slučaju karakteristično je da se samo radi isključivo o uslugama seksualne prirode. Shodno tome riječ je o kvalificiranom obliku porobljivanja za koji je specifično da počinitelj porobljenu osobu prisiljava na jedan ili više postupaka seksualne prirode. Pritom pribavljanje imovinske koristi kao i namjera pribavljanja takve koristi nisu obilježja bića navedenog krivičnog djela. Također, prema Rimskom statutu za seksualno ropstvo može biti odgovoran jedan ili više počinitelja u okviru zajedničkog zločinačkog cilja.1234 Također je utvrđeno da lišenje slobode može uključiti i prisilni rad.1235 Seksualno ropstvo može uključivati i prisilni brak. Također, seksualno ropstvo obuhvata i trgovinu ljudima.1236

Iako se radi o zasebnom krivičnom djelu, seksualno ropstvo predstavlja jedan oblik ili varijantu porobljavanja. Samim tim, prvo obilježje seksualnog ropstva je

1231 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-11232 Vidjeti, npr.Kunarac, Presuda Želbenog vijeća MKSJ para. 119; Kunarac, Prvostepena presuda MKSJ,

para. 539 – 543 .1233 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni..., str. 263.1234 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-2, fusnota 17.1235 Ibid.čl. 7(1) (g) -2 fusnota 18.1236 Ibid.čl. 7(1) (g) -2


Nermin Halilagi}

identično kao i obilježje porobljavanja u općem smislu i odnosi se na činjenicu da učinilac realizuje pojedina ili sva ovlašćenja, koja proizlaze iz prava svojine nad određenim licem, dok drugi element odražava seksualnu komponentu osnovnog dje-la, odnosno neophodno je i da učinilac pasivnog subjekta, tj. lice koje su u odnosu na njega nalazi u ropskom položaju, priseljava na jedan ili više seksualnih činova. Elementi seksualnog ropstva kao radnje izvršenja zločin protiv čovječnosti su:

1. Učinilac je primjenio jedno ili sva ovlašćenja vezana za pravo vlasništva nad jednim ili više lica, kao što su kupovina, prodaja, iznamljivanje ili raz-mjena takvog lica ili takvih lica, ili tako što im je nametnuo slično lišavanju slobode.

2. Učinilac je naveo takvo ili takva lica da se upuste u jedno ili više djela sek-sualne prirode.


4. Učinilac je znao da je takva radnja dio ili je namjeravao da takva radnja bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva. 1237

U KZ BiH „seksualnoropstvo“ je definisano na način da će postojati u slučaju kad je učinilac izvršio pojedine ili sve ovlasti koje proizlaze iz prava vlasništva nad jednom ili više osoba, kao što su kupovanje, prodavanje, iznajmljivanje ili trgovanje takvom osobom ili osobama, ili uskraćivanje njihove osobne slobode.1238 Učinilac je prisilio takvu osobu ili osobe na jedan ili više postupaka seksualne prirode.1239 Sud BiH pozivao se na Rimski statut kada je utvrđivao definiciju seksualnog ropstva.1240 U predmetu protiv PredragaKujundžića, optuženi je proglašen krivim za krivično djelo seksualno ropstvo kao zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1. tačka g) Krivičnog zakona BiH.1241 Prvostepeno vijeće konstatiralo je da prema članu 7. Rimskog statuta, elementi koji čine osnovno djelo seksualnog ropstva jesu:1242

1237 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-2 1238 Prema Optužnici Tužilaštva BiH protiv Veselina Vlahovića, pored toga što je osumnjičeni nad navedenim

žrtvama počinio silovanje, isti je neke od svojih žrtava držao u seksualnom ropstvu, i to tako što ih je izvjesno vrijeme držao zatvorene u stanu kojeg je koristio, u kojem stanu su iste bile vezane i zaključane, tako da nisu se mogle kretati, a on bi nad njima tokom perioda zatočenja vršio silovanja. Prema tački 49., str. 31 – 32 navedene optužnice: „...dok je on u namjeri da nad oštećenom „S-1“ ostvari prisilan seksualni odnos, uveo oštećenu „S-1“ u jednu prostoriju u kojoj je rekao oštećenoj da se skine, što je ista morala učiniti, da bi se i on potom skinuo te oborio oštećenu na krevet i nad istom upotrebom sile izvršio silo-vanje, nakon čega je prisilio oštećenu da ga i oralno zadovolji, da bi potom isti u jutarnjim satima ustao i izašao iz stana ostavivši oštećenu „S-1“ zaključanu u stanu, zaprijetivši joj da ne smije ni gledati kroz prozor, da bi potom u večernjim satima ponovo došao u taj stan i opet nad oštećenom izvršio silovanje, te u jutarnjim satima napustio stan, ostavivši ponovo oštećenu „S-1“ zaključanu, nakon čega je ista odlučila pobjeći, te je skočila kroz prozor, da bi usljed pada, zadobila tešku ozljedu u predjelu kičme, od koje po-vrede se nije mogla kretati, pa je pozivala pomoć, da bi potom neko iz zgrade pozvao sanitetska kola koja su došla i oštećenu prevezla prvo u ambulantu, a potom u bolnicu, od kada se nalazila na višegodišnjem liječenju. Također vidjeti Sud BiH, PredragKujundžić, Predmet br. X-KR-07/442, Prvostepena presuda, 30.10.2009, para. 523: „Oštećena dalje navodi da ju je optuženi jednom odveo na borbenu liniju gdje ju je “dao” vojnicima srpske vojske i rekao im “evo vam, možete se malo zabaviti“. vaginalno i oralno, i tukli je pri tome. Nakon toga su je Golub i još jedan vojnik sa nadimkom „Brzi“ odvukli u rov gdje su je obojica silovali, vaginalno i oralno, i tukli je pri tome. Poslije njih, u rov su ulazili i drugi vojnici, opet je tukli i silovali.“

1239 Babić,M.,et al.; op. cit., str. 567.1240 Vidjeti Sud BiH, PredragKujundžić, Predmet br. X-KR-07/442, Prvostepena presuda, 30.10.2009, para.

512 (relevantni dio potvrđen na žalbenom postupku).1241 Ibid. para. 5121242 Prvostepena presuda Sud BiH u predmetu Kujundžić, para. 512.


Nermin Halilagi}

1. učinilac je iskoristio jednu ili sve ovlasti koje se odnose na pravo vlasništva nad jednom ili više osoba, kao što su kupovina, prodaja, posuđivanje ili razmjena takvih osoba, ili slično lišenje slobode tih osoba;

2. učinilac je takvu osobu ili osobe natjerao na jedno ili više djela seksualne prirode;

3. postupanje je izvršeno u okviru širokog ili sistematičnog napada usmjere-nog protiv civilnog stanovništva; i

4. učinilac je znao da je postupanje predstavljalo ili je namjeravao da postu-panje bude dio širokog ili sistematičnog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva.

Apelaciono vijeće je u predmetu GojkaJankovićazauzelo stav da elementi koji predstavljaju osnovno djelo seksualnog ropstva obuhvataju:1243

1. namjerno provođenje bilo koje ili svih ovlasti koje su u vezi sa pravom vlasništva nad osobom; i

2. počinilac je učinio da žrtva učestvuje u jednom ili više činova seksualne prirode.

Seksualno ropstvo kažnjivo i prema članu 2. Statuta Specijalnog suda za Sierra Leone.

7. 3. Prisilna prostitucijaPrisilna prostitucija direktno je navedena u aktima humanitarnog prava, zajedno

sa silovanjem. Prema Ženevskoj konvenciji, prisilna prostitucija je napad na čast žene (ŽK IV iz 1949.) ili pak skrnavljenje osobnog dostojanstva (DP I).

U Rimskom statutu prisilna prostitucija je navedena kao radnja izvršenja zlo-čina protiv čovječnosti. Prema Elementima krivičnih djela da bi postojala prinud-na prostitucija neophodna su pored općih uvjeta dva kumulativno izvršena uvjeta od kojih prvi predstavlja određeni oblik prinude u odnosu na pasivan subjekt, dok je drugi sticanje odgovarajuće imovinske koristi od strane učinioca ili drugog lica, odnosno postojanje očekivanja da se takva korist, a na osnovu „prodaje“ seksualnih usluga pasivnog subjekta stekne. Prinuda se slično kao i kod silovanja definiše da je učinilac prinudio jedno ili više lica na jedan ili više seksualnih akata, prijetnjom primjene sile, ili prinudom izazvanom strahom od nasilja, prinude, zatvaranja, psi-hološkog ugnjetavanja ili zloupotrebom moći protiv pasivnog subjekta, ili drugih lica, odnosno moguće je da učinilac iskoristi postojeće nasilno okruženje, ili se radi o napadu na osobu koja nije mogla da dobrovoljno pristane.1244 Shodno tome prema Elementima krivičnih djela uvjeti prisilne prostitucije kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti su kako slijedi:

1. Učinilac je učinio da se jedno ili više lica upuste u jedno ili više djela sek-sualne prirode silom ili prijetnjom upotrebe sile ili prinude kao što je iza-zivanje straha od nasilja, prisile, zatvaranja, psihološkog ugnjetavanja ili zloupotrebe vlasti protiv tog ili drugog lica ili tako što je iskorišćen prinudni ambijent ili nesposobnost tog lica ili tih lica da daju stvarni pristanak.

2. Učinilac ili drugo lice stekao je ili očekivao da stekne novčanu ili drugu korist u zamjenu za djela seksualne prirode ili u vezi sa njima.

1243 Vidjeti predmet ovog suda u predmetu GojkoJanković(X-KRŽ-05/161), presuda Apelacionog vijeća. 1244 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 264.


Nermin Halilagi}



U KZ BiH prisilna prostitucija je definisana na način da će postojati u slučaju kad učinilac prisiljava jednu ili više osoba na jedno ili više djela seksualne prirode silom, pod prijetnjom sile ili prisile izazvane strahom od nasilja, prinude, zatvaranja, psihološkog ugnjetavanja ili zlouporabom moći protiv te osobe ili osoba, odnosno protiv neke druge osobe, iskorištavanjem okruženja koje karakterizira nasilje ili je nasrtaj počinjen na osobu koja nije mogla dati istinski pristanak pri čemu je poči-nitelj ili druga osoba primila ili je očekivala da će primiti novčanu ili drugu korist u vezi s činima seksualne prirode ili u zamjenu za njih.1246

Karakteristično za prislilnu prostituciju jeste da se ne radi, kao kod silovanja o pristanku na konkretni seksualni čin, već o pristanku na seksualni čin u vidu pros-titucije, što znači da bi takav pristanak morao da obuhvata kako saglasnost da se sa određenim licem stupi u seksualne odnose, tako i pristajanje da se kao naknada za realizaciju takvih odnosa, primi određena naknada. Shodno tome bitan element prisilne prostitucije se odnosi na komercijalni karakter prinudnog seksualnog odnosa pasivnog subjekta, tako da je potrebno da učinilac ili druga osoba primi novčanu ili neku drugu korist u vezi sa činom seksualne prirode pasivnog subjekta, ili u zamjenu za njih, odnosno da postoji očekivanje primanja takve koristi. Na osnovu navedenog elementa postoji i razlika između prisilne prostitucije i seksualnog ropstva. Naime, kao što smo predhodno naveli kod prisilne prostitucije učinitelj ili druga osoba mora primiti ili očekivati primitak novčane ili druge koristi u vezi s činima seksualne prirode ili u zamjenu za njih. Pritom nije od značaja da li i osoba koja se prisiljava na prostituciju (to može biti muška i ženska osoba) ostvaruje kakvu imovinsku korist kao ni to da se ta osoba inače bavi pružanjem seksualnih usluga.

7. 4. Prisilna trudnoćaIzraz “prisilna trudnoća” znači „nezakonito zatvaranje žene koja je nasilno za-

trudnjela, u namjeri utjecanja na etnički sastav nekog stanovništva ili činjenja drugih teških povreda međunarodnog prava.“1247 Polazeći od prirodnih zakona može se reći da je ovo jedini oblik seksualnog nasilja koji može biti izvršen isključivo na ženi, što je logično odstupanje od inače dosljedno sprovedene koncepcije u Rimskom statutu da se seksualna krivična djela određuju na rodno neutralan način. Naime, svi ostali oblici seksualnog nasilja mogu biti izvršeni prema licima oba pola. Pored navede-nog, prisilna trudnoća kao radnja izvršenja zločina protiv čovjenosti nije samo čin seksualnog nasilja, već ona predstavlja i vid napada na zdravlje i tjelesni integritet pasivnog subjekta.

Prisilna trudnoća unesena je i u Bečku deklaraciju, Program djelovanja, kao i Pekinšku deklaraciju kao i u Platformu za djelovanje.1248 U skladu sa Rimskim stat-

1245 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-3 1246 Babić,M.,et al.; op. cit., str. 567.1247 “Forced pregnancy” means the unlawful confinement of a woman forcibly made pregnant, with the intent

of affecting the ethnic composition of any population or carrying out other grave violations of internation-al law.

1248 Bečka deklaracija, Svjetska konferencija o ljudskim pravima, UN Doc. A/CONF.157/24 (1993) Dio II, para. 38; Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje, Četvrta svjetska konferencija o ženama,


Nermin Halilagi}

utom, prisilna trudnoća je radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti. Prisilna trud-noća kao pojavni oblik ne pretpostavlja sano zatrudnjivanje. U članu 7. stav 2 (f) Rimskog statuta ovaj koncept je šire postavljen. U obrazloženju prisilna trudnoća se određuje kao nezakonito zatvaranje žena i izazivanje nasilne trudnoće, sa ciljem uticaja na etnički sastav stanovništva ili izvršavanje ostalih teških kršenja međun-arodnog prava. Uvjeti prisilne trudnoće prema Elementima krivičnih djela su kako slijedi:

1. Učinilac je internirao jednu ili više žena prisilno oplođenih u namjeri da utiče na etnički sastav ma kog stanovništva ili izvrši druga teška kršenja međunarodnog prava.



Dakle, prema Elementima krivičnih djela prisilna trudnoća se svodi na prinuđivanje jedne ili više žena da zatrudne uz postojanje namjere da se na taj način utiče na etnički sastav stanovništva ili da se izvrši drugo teško kršenje međunarod-nog prava. Pod drugim teškim kršenjem međunarodnog prava moglo bi se podra-zumijevati npr. nezakonito zatošeništvo bremenite žene radi vršenja medicinskih eksperimenata.

Prema KZ BiH prisilna trudnoća jest „nezakonito zatočeništvo žene kojoj je prisilno prouzrokovana trudnoća, s namjerom da se utiče na etnički sastav bilo kojeg stanovništva ili da se učine druge teške povrede međunarodnog prava“. 1250 Kao što možemo vidjeti izraz “prisilna trudnoća” znači “nezakonito zatočenje žene koja je nasilno zatrudnjela, u namjeri utjecanja na etnički sastav nekog stanovništva ili čin-jenja drugih teških povreda međunarodnog prava”.1251

Da bi dobili osuđujuću presudu za prisilnu trudnoću, tužiteljstvo mora dokazati da je učinilac držao u zarobljeništvu jednu ili više žena koje su zatrudnjele nakon si-lovanja, sa namjerom mijenjanja etničkog sastava bilo kojeg stanovništva ili izvrša-vajući druga teška kršenja međunarodnog prava.1252 Međunarodno pravo nema uti-caja na nacionalne zakone koji reguliraju pitanja trudnoće i pobačaja,1253 ali odražava predmete u kojima su zarobljivači silovali žene koje su zatrudnjele i koje su držali sve dok je bilo prekasno obaviti pobačaj.1254

7. 5. Prisilna sterilizacijaPrisilna sterilizacija se zasniva na činjenici da se pasivni subjekat lišava svo-

jih reproduktivnih sposobnosti, te se shodno tome pod prisilnom sterilizacojom po-

15.9.1995., A/CONF.177/20 (1995) and A/CONF.17720/Add.1 (1995) poglavlje II, para. 115.1249 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-4 1250 KZ BiH član 172. stav. 2. tačka f.1251 “Forcedpregnancy” means the unlawful confinement of a woman forcibly made pregnant, with the intent

of affecting the ethnic composition of any population or carrying out other grave violations of internation-al law.

1252 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl.7 (1) (g)-4.1253 Rimski statut MKS, čl. 7(2)(f).1254 Vidjeti, npr. Konačni izvještaj ekspertne komisije imenovane u skladu sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti

780 (1992), proslijeđena Vijedu sigurnosti putem dopisa generalnog sekretara predsjedavajućem Vijeća sigurnosti od 27.5.1994. (S/1994/674), para. 248 – 250., navedeno prema Modul broj 7., op.cit., str. 38.


Nermin Halilagi}

drazumijeva oduzimanje biološke reproduktivne sposobnosti pasivnom subjektu bez postojanja legalne osnove, a prije svega, intervencijom na samim polnim or-ganima, sredstava u seksualno nasilje, mada je ona u osnovi vid teškog tjelesnog povrijeđivanja.1255 Prisilna sterilizacija prvi put se izričito navodi u Rimskom statutu. Prisilna sterilizacija kao zločin protiv čovječnosti prema Elementima krivičnih djela obuhvata sljedeće uvjete:

1. Učinilac je jedno ili više lica lišio biološke reproduktivne sposobnosti.2. Radnja nije bila opravdana medicinskim ili bolničkim liječenjem odnosnog

jednog ili više lica niti sprovedena sa njihovim stvarnim pristankom, odno-sno ne postojanjem legalnog osnova za takvo oduzimanje biološke repro-duktivne sposobnosti.



Sterilizacija ne mora biti trajna, te ju je moguće vršiti primjenom hemijskih tretmana.1257 Također, sterilizacija ne znači nužno uklanjanje reproduktivnih organa, medicinski zahvat na njima niti operativni zahvat.1258

Krivični zakon BiH prisilnusterilizacijudefiniše na nači da je to „oduzimanje jednoj ili više osoba biološke reproduktivne sposobnosti; to ponašanje nije bilo op-ravdano ni medicinskim ni bolničkim liječenjem osobe ili osoba o kojima se radi, niti je izvršeno uz njihov istinski pristanak“.1259

Zanimljivo je da samo prisilna sterilizacija kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti nije prihvaćena u Statutu Specijalnog suda za Sijera Leone.

7. 6. Seksualno nasiljeSeksualno nasilje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti je postavljena

veoma široko. Ona se ne iscrpljuje kroz prethodno navedene radnje izvršenja, jer se generalnom klauzulom proširuje mogućnost primjene ove radnje izvršenja i na bilo koju drugu radnju izvršenja teškog seksualnog nasilja, odnosno na radnju čijim bi se izvršenjem povređivalo neko dobro pasivnog subjekta koja se odnosi na njegov polni integritet i pravo na slobodan seksualni izbor. Odredba seksualno nasilje osig-urava zaštitu žrtava zločina protiv čovječnosti u onim situacijama u kojima nisu ispunjeni elementi ostalih oblika seksualnih delikata (silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija itd.).1260 Na taj način je ostavljena mogućnost da i neka druga radnja seksualnog karaktera čijim bi se izvršenjem povređivalo neko dobro pasiv-nog subjekta koje se odnosi na njegov polni intigritet i pravo na slobodan seksualni izbor, bude smatran činom seksualnog nasilja u smislu zločina protiv čovječnosti,

1255 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 264.1256 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-5 1257 HazeE. la „Article 8(2)(b)(xxii) – Rape, Sexual Slavery, Enforced Prostitution, Forced Pregnancy, En-

forced Sterilization and Sexual Violence”, y: Lee R. S., The International Criminal Court. Elements of Crimes and Rules of Procedure and Evidence, Transnational Publishers, 2001, str. 196., navedeno prema Šurlan,T.; op. cit., str. 327.

1258 Ibid.1259 Babić,M.,et al.; op. cit. Komentar..., str. 567.1260 Derenčinović,D.; op. cit., Implementacija..., str. 893.


Nermin Halilagi}

pod uvjetom da budu ispunjeni zajednički elementi ovog krivičnog djela.1261 Iz na-vedenog proizilazi da su svi predhodno navedeni oblici seksualnog nasilja, određeni kao tipični i očekivani u najvećem broju slučajeva, ali i to da su u suštini egzemplar-nog karaktera, te ne predstavljaju vidove limitativnog određivanja mogućih radnji izvršenja seksualnog nasilja.

Seksualno nasilje kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti je navedena u Rimskom statutu u članu 7. stav 1. (g). Navedenom formulacijom „drugo seksu-alno nasilje razmjerne težine“ ostavlja se prostor da se pod seksualno nasilje uvrsti bilo koji drugi oblik seksualnog ugrožavanja. Uvođenjem ove radnje u Rimski sta-tut njegovi tvorci maksimalno pojačavaju krivčnopravnu zaštitu polnih sloboda. U Elementima krivičnih djela pored dva opća elementa svakog oblika zločina protiv čovječnosti zahtjeva se tri kumulativno postavljena uvjeta:

1. Učinilac je izvršio djelo seksualneo prirode protiv jednog ili više lica ili je učinio da se to lice ili lica upuste u djelo seksualne prirode silom ili pri-jetnjom silom ili prinudom kao što je izazivanje straha od nasilja, prisile, zatvaranja, psihološkog ugnjetavanja ili zloupotrebe vlasti protiv tog ili dru-gog lica ili tako što je iskorišćen prinudni ambijent ili nesposobnost jednog ili više lica da daju stvaran pristanak.

2. Težina takve radnje može se uporediti sa drugim krivičnim djelima u člana 7. stav 1.(g) Statuta.

3. Učinilac je bio svjestan činjeničnih okolnosti pod kojima je ustanovljena težina radnje.



Krivični zakon BiH seksualno nasilje definiše na način „bilo koji drugi ob-lik spolnognasilja“ te obuhvaća slučajeve kad je učinitelj učinio djelo seksualne prirode protiv jedne ili više osoba ili je potaknuo da se ta osoba ili osobe uključe u čin seksualne prirode, silom ili pod prijetnjom sile ili prisile, poput one izazvane strahom od nasilja, prisile, zatvaranja, psihološkog pritiska ili zloupotrebom te osobe ili osoba, odnosno neke druge osobe, ili korištenje okruženja koje karakterizira nasil-je te nemogućnost te osobe ili osoba da pruži istinski otpor. Ovaj oblik ponašanja treba da ima težinu koja se može usporediti s drugim krivičnim djelima odnosno radnjama izvršenja navedenim u tački g), pri čemu je počinitelj svjestan stvarnih okolnosti koje su uvjetovale težinu počinjenog djela. U odnosu na sve radnje teškog spolnog nasilja iz tačke g) treba da se radi o ponašanju počinjenom u sklopu raspros-tranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva i da je učinitelj znao da je to ponašanje djelomično ili je imao namjeru da to bude djelom u, širokom i sistematskog napadu usmjerenom protiv civilnog stanovništva.1263

Karakteristično za seksualno nasilje jest to što on ne mora da označava fizički napad na lice, već se ovim oblikom može smatrati npr. prisilna nagost.1264 U vezi djela seksualnog nasilja, prema pravnoj praksi MKSR i MKSJ koju ovaj sud prihva-

1261 Marković,I.; op. cit., str. 331.1262 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(g)-6.1263 Babić,M.,et al.; op. cit., str. 567.1264 CryerR.,FrimanH.,RobinsonD.,WilmshurstE.,op. cit., str. 212.


Nermin Halilagi}

ta seksualno nasilje ne ograničava se samo na napad na ljudsko tijelo i može uključi-vati radnje bez penetracije ili čak i fizičkog kontakta. (predmeti:Akayesu, Kvočka i drugi). Prilikom razmatranja zločina protiv čovječnosti, jedno od pretresnih vijeća MKSR je definisalo seksualno nasilje kao:„..svako djelo seksualne prirode učinjen nad licem pod oklnostima prisile“.1265 Stav jednog od pretresnih vijeća MKSJ je da „seksualno zlostavljanje“ potpada pod okvire raznih odredbi kojima se štiti tjelesni integritet „(…)“ i da isto može predstavljati i „skrnavljenje osobnog dostojanstva“, čime se, kako je vijeće zaključilo „krši jedno od temeljnih prava“.1266 U istom pred-metu vijeće je također konstatiralo da „djela seksualnog zlostavljanja mogu ispuniti uvjet iste težine kao drugi zločini protiv čovječnosti obuhvaćeni članom 5. Statuta (MKSJ)“.1267 Pretresno vijeće u predmetu Akayesu (MKSR) naglasilo je da seksual-no zlostavljanje ne mora nužno da uključuje fizički kontakt i kao primjer toga navelo je prisilnu golotinju u javnosti, seksualno nasilje je širi pojam od silovanja i obuh-vata i takva krivična djela kao što su seksualno porobljavanje i napastvovanje.1268 Stoga je seksualno nasilje širi pojam od silovanja i obuhvata i takva krivična djela kao što su seksualno porobljavanje i napastvovanje.1269 Također, i domaća sudska praksa odnsono Sud BiH je u predmetu Lelek seksualno nasilje definisala kao svako teško zlostavljanje seksualne prirode protiv integriteta osobe upotrebom sile, prijetn-jom sile ili zastrašivanjem na način kojim se dostojanstvo žrtve ponižava i degradira.

U predmetu Milutinović Sud BiH vijeće je zaključilo da su elementi seksualnog zlostavljanja kao oblika progona, koje predstavlja zločin protiv čovječnosti, sljedeći:

1. fizički počinitelj čini djelo seksualnog karaktera nad nekom drugom oso-bom, uključujući zahtjev da ta osoba izvrši takvo djelo;

2. tim djelom narušava se fizički integritet žrtve odnosno to djelo predstavlja napad na osobno dostojanstvo žrtve;

3. žrtva ne pristaje na to djelo. 4. fizički učinilac hotimično čini to djelo. 5. fizički učinilac svjestan je da je do tog djela došlo bez pristanka žrtve.1270

Actusreus koji zadovoljava sve elemente silovanja i seksualnog nasilja može u isto vrijeme ispunjavati kriterije za postojanje i djela mučenja.

1265 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 5981266 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Milutinović, para. 192.1267 Ibid.para. 193.1268 Prvostepena presuda MKSR u predmetu Akayesu, para. 688.1269 Seksualno zlostavljanje također ukljućuje takva krivicna djela kao što su seksualno sakaćenje, prisilni

brak i prisilni pobačaj, kao i polne delikte koji su eksplicitno navedeni u Statutu MKS-a kao ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, to jest “silovanje, seksualno porobljavanje, prisilna prostitucija, prisilna trud-noća, prisilna sterilizacija” i drugi slični oblici nasilja. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, UN doc A/CONF.183/9, 17. juli 1998., član 7(1)(g), član 8(2)(b)(xxii) i član 8(2)(e)(vi).

1270 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Milutinović, para. 194-201.


Nermin Halilagi}

8. Progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiveta na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva po međunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog stava ovog člana, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovom zakonom ili bilo kojim krivičnim djelom u nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine

Progon kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti bio je predviđen u sta-tutima sudova u Nirnbergu i Tokiju, Savezničkom kontrolnom zakonu br. 10, statu-tima Tribuna za bivšu Jugoslaviju i Tribunala za Ruandu. Progon predstavlja široko određeni oblik zločina protiv čovječnosti u koji spada svaka vrsta progona, bilo da je faktičkog karaktera, bilo da je zasnovana na (para)pravnim osnovama,1271 ali ni u jednom od ovih akata nije bila data definicijama zločina proganjanja. Navedena radnja zločina protiv čovječnosti po svom karakteru je tipična radnja izvršenja zlo-čina protiv čovječnosti, koja u sebi jasno uključuje veliki broj učesnika na strani i žrtava i počinioca i u kojoj se dominatno oslikava plan ili politika koji se sprovode (između ostalog) i radnjama proganjanja.1272 Određenje grupe je u ovom slučaju šira nego kod genocida, jer pasivni subjekt može pripadati i političkoj, kulturnoj, te pol-noj grupaciji, što inače nije moguće kod genocida.1273 Ova radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti koja predstavlja široko određeni oblik ovog zločina određuje se kao namjerno i ozbiljno lišavanje osnovnih prava, suprotno međunarodnom pravu, a koje se preduzima prema određenim licima samo zato što ta lica pripadaju određenoj grupi. Djela progona kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti su obično dio politike ili barem prakse koja slijedi određeni obrazac i stoga se mora posmatrati u svom kontekstu.1274

Progon na političkoj, rasnoj, vjerskoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, polnoj ili kakvoj drugoj osnovi je radnja koja je izazvala i izaziva dosta pažnje i raspra-va u stručnoj kao i široj javnosti. Prema Tribunalu za bivšu Jugoslaviju progon je oblik diskriminacije na osnovu rase, religije ili političkog mišljenja sa namjerom i rezultatom kršenja temeljnih prava pojedinca.1275 Nije nužno postojanje zasebnog djela nečovječne prirode da bi postojao progon, već i sama diskriminacija čini djelo nečovječnim. Zločin progona obuhvata najrazličitija djela uključujući između osta-log djela fizičke, ekonomske ili pravne prirode kojima se krše osnovna ili temeljna prava pojedinca. Diskriminacija predstavlja jedan od navedenih elemenata koji je neophodan za dokazivanje počinjenja krivičnog djela progona. Progon kao posebna radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti je posebno karakterističan za sredine koje su vjerski mješovite, višenacionalne, politički suprostavljene u što smo se mogli nažalost uvjeriti tokom rata na području bivše Jugoslavije, a posebno u BiH. To je iz razloga što su radnje progona obično dio politike ili prakse koji slijedi određeni obrazac i moraju se posmatrati u svom kontekstu.1276

U definiciji zločina protiv čovječnosti u Nirnberškom statutu progon je zauz-imao odvojenu poziciju od ostalih radnji izvršenja navedenog krivičnog djela. U

1271 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 265.1272 Šurlan,T.,op. cit., str. 326.1273 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 266.1274 Marković,I.; op. cit., str. 334.1275 Vidi prvostepenu presudu u predmetu Tadić, para. 697 i 710. 1276 Vukoje,D.; op. cit., str.107.


Nermin Halilagi}

formalnom smislu od ostalih radnji izvršenja odvojen je elementom diskriminacije i ne odnosi se samo na civile. Također, ono što je karakteristično za ovo krivič-no djelo jeste činjenica da ni u jednom od prethodno pobrojanih akata nije data definicija progona. Rimski statut također navodi u članu 7. stav 1. tačka (h progon kao posebnu radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti, odnosno „progon bilo koje grupe ili kolektiviteta po političkoj, vjerskoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj i polnoj osnovi kako je definisano u stavu 3, ili na nekoj drugoj osnovi univerzalno nedopuštenoj po međunarodnom pravu, u vezi sa bilo kojom radnjom predviđenom ovim stavom ili bilo kojim drugim zločinom u nadležnosti Suda“ . U stavu 2. tačka g navodi se da: „progon znači namjerno i teško oduzimanje osnovnih prava, protivno međunarodnom pravu, motivisano identitetom skupine ili zajednice“.

Da bi postojala ova radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti prema Elementi-ma krivičnih djela pored zajedničkih uvjeta ovog krivičnog djela moraju biti ispun-jeni i posebni uvjeti. Da bi postojao progon kao radnja izvršenja zločina protiv čov-ječnosti prema Elementima krivičnih djela moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:1277

1. Učinilac je teško lišio jedno ili više lica temeljnih prava, protivno međuna-rodnom pravu.

2. Učinilac je ciljao takvo ili takva lica usljed istovjetnosti grupe ili zajednice ili je ciljao grupu ili zajednicu kao takve.

3. Takvo ciljanje je bilo zasnovano na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, vjerskoj, polnoj osnovi definisanoj u članu 7. stav 3. Statuta ili na drugoj osnovi koja je univerzalno priznata kao nedopustiva prema međunarodnom pravu.

4. Radnja je počinjena u vezi sa ma kojim djelom navedenim u članu 7. stav 1. Statuta ili bilo kojim krivičnim djelom iz nadležnosti Suda.



Na osnovu navedenih uvjeta proizilazi da progon kao radnja izvrešenja zločina protiv čovječnosti obuhvata sve radnje (činjenje i nečinjenje) kojima se druge osobe ili samo jedna osoba progone na diskriminatorskoj osnovi i sa namjerom diskri-minacije, odnosno takve radnje kojima se drugoj osobi namjerno i u velikoj mjeri oduzima osnovno pravo zato što pripada određenoj skupini ili zajednici. Takav stav je zauzelo i sudsko vijeće Suda BiH u predmetu Batko: „Kod ovog djela počinitelj na grub način i suprotno međunarodnom pravu jednoj ili više osoba oduzima temeljna ili ljudska prava pri čemu je odabir takvih osoba ili osobe izvršen na osnovu iden-titeta skupine ili kolektiviteta ili je baš ciljano na tu skupinu ili kolektivitet.“ Takav odabir se temelji na naznačenim razlikama među skupinama ili drugim razlozima koji su općeprihvaćeni kao nedozvoljeni po međunarodnom pravu“.1278

Obilježja progona u KZ BiH naznačena su pod tačkom h) člana 172. KZ BiH. Odredba člana 172. stav 2. KZ BiH u tački g) sadrži značenje pojma progon: „Pro-gonjestenamjernoiteško,međunarodnompravusuprotnouskraćivanjeosnovnih1277 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(h)1278 VeselinVlahović„Batko“, Prvostepena presuda Suda BiH, para. 151.


Nermin Halilagi}

prava zbog pripadnosti skupini ili zajednici.“ Kod ovog djela počinilac na grub način i suprotno međunarodnom pravu jednoj ili više osoba oduzima temeljna ili ljudska prava, pri čemu je odabir takvih osoba ili osobe izvršen na osnovu identiteta skupine ili kolektiviteta ili je baš ciljano na tu skupinu ili kolektivitet. Takav odabir se temelji na naznačenim razlikama među skupinama ili drugim razlozima koji su opće prihvaćeni kao nedozvoljeni po međunarodnom pravu.1279

Važno je istaći da je definicija progona prema međunarodnom običajnom pravu potpuno ugrađena u definiciju progona iz člana 172. stav 1., tačka h) i stav 2. tačka g) KZ BiH. Prema KZ BiH radnje izvršenja ovog oblika zločina protiv čovječnosti odnose se na progon bilo koje grupe ljudi ili zajednice na političkom, rasnom, nacio-nalnom, etničkom, kulturnom, vjerskom, spolnom ili drugom temelju koji je opće prihvaćen kao nedozvoljen po međunarodnom pravu u vezi bilo kojeg krivičnog djela iz ovog stavka ovog članka, bilo kojeg krivičnog djela propisanog KZ BiH.

Kada je riječ o uređenju zločina progona neophodno je ukazati da je prema čla-nu 172. uveliko proširena osnova zbog kojih se može vršiti diskriminacija. Naime, dok po međunarodnom običajnom pravu ta osnova može da bude politička, rasna, etnička ili vjerska, član 172. tačka h) KZ BiH osim prethodno navedenih osnova za diskriminaciju dodaje još „kulturnom“, „nacionalnom“, „spolnom“ i „drugom te-melju koji je opće prihvaćen kao nedozvoljen po međunarodnom pravu u vezi bilo kojeg krivičnog djela iz navedenog stavka ovog člana, bilo kojeg krivičnog djela propisanog KZ BiH ili bilo kojeg krivičnog djela u nadležnosti Suda BiH“. Osnov inkriminacije zločina protiv čovječnosti u KZ BiH kao što smo naveli je Statut MKS. Zbog toga je ovo krivično djelo uz manja odstupanja određeno na gotovo istovjetan način kako je zločin protiv čovječnosti propisan u članu 7. Rimskog statuta. Obzi-rom da je prilikom uređivanja progona Statut MKS uveliko proširio osnove zbog kojih se može vršiti diskriminacija bilo je za očekivati da i krivično zakonodavstvo BiH uradi isto. U skladu s tim, prema članu 172. stav 1., tačka h) KZ BiH, elementi krivičnog djela progona kao zločina protiv čovječnosti su sljedeći:

1. namjerno i teško uskraćivanje osnovnih prava;2. suprotno međunarodnom pravu;3. zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici;4. protiv bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj,

etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva po međunarodom pravu; i

5. u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog stava ovog člana zakona, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovim zakonom ili bilo kojim krivič-nim djelom u nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine.

Iz navedenog proizilazi da je pravilno tumačenje odredbe člana 172. stav 1. tačke h) KZ BiH, jeste da se djelo progona može počiniti sa svim radnjama koje, u cjelini predstavljaju namjerno i teško, međunarodnom pravu suprotno uskraćivanje osnovnih prava, zbog pripadnosti skupini ljudi ili zajednici.

Da bi smo shvatili značanje krivičnog djela „progon“ kao radnje izvršenja zlo-čina protiv čovječnosti navest ćemo nekoliko presuda MKSJ koje također daju njeg-ovu definiciju. Međutim, prije toga potrebno je još jednom naglasiti činjenicu da

1279 Komentari krivičnih zakona u BiH, Vijeće Evrope, 2005. godina, str. 567 – 568.


Nermin Halilagi}

statuti adhoc tribunala progon vezuju za političku, rasnu i vjersku osnovu. Dalje od uvođenja elemenata diskriminacije statuti nisu išli.

Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Kupreškić idrugi dalo je u paragrafima 616 - 627. zaista razrađenu definiciju tog zločina i svih njegovih elemenata, tako da se prilikom analize progona najčešće kao reprezentativan navodi upravo predmet Kupreškićidr. U nastavku ćemo izložiti stav navedenog Pretresnog vijeće o progonu: „da bi se utvrdio progon kao zločin protiv čovječnosti nije dovoljno da se definišu bitni elementi radnji i ostaviti sporedna djela u stanju nedefiniranos-ti. Moraju postojati jasno definirane granice vrsta djela koja se mogu kvalificirati kao progon. Iako je područje ljudskih prava dinamično i u širenju, ne može svako uskraćivanje ljudskih prava predstavljati zločin protiv čovječnosti. Stoga se može reći da djela progona moraju biti u najmanju ruku jednako teška ili ozbiljna kao i druga djela nabrojana u članu 5 (Statuta Tribunala za bivšu Jugoslaviju o zločinima protiv čovječnosti). Taj pravni kriterijum već je upotrijebljen, na primjer, u predmetu Flick. Treba, međutim, naglasiti da ako se analiza zasnovana na ovom kriteriju odnosi samo na stepen ozbiljnosti djela, ona ne daje smjernice za to koje vrste djela mogu predstavljati progon. Kriterij eiusdemgenerismože se koristiti kao dodatni instru-ment, kako bi se utvrdilo da li određena djela koja uopšteno uzevši potpadaju pod proskripcije u članu 5(h) dostižu stepen težine koji zahtijeva ova odredba. Jedini zak-ljučak koji se može izvući iz njegove primjene jeste da samo gruba i flagrantna usk-raćivanja temeljnih ljudskih prava mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti.... u svrhu utvrđivanja onih prava čije kršenje može predstavljati progon, čvršći parametri za definiranje dostojanstva čovjeka mogu pronaći u međunarodnim standardima za ljudska prava kao što su oni u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948., dva Pakta Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima iz 1966. i drugim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima ili humanitarnom pravu. Oslanjanjem na razne odredbe u tim tekstovima postaje moguće utvrditi skup temeljnih prava koja pri-padajusvakomljudskombiću,grubokršenjekojihmožeovisnoookolnostimapred-stavljatizločinprotivčovječnosti. Progon se sastoji od teških ataka na ta prava i cilj mu je da se neko lice iskljući iz društva na diskriminatornoj osnovi. Pretresno vijeće stoga definiše progon kao gruboiflagrantnouskraćivanjenadiskriminatornojosnovinekogtemeljnogpravakojejeutvrđenomeđunarodnimobičajnimilikonvencionimpravom, a koje dostiže isti stepen težine kao i druga djela zabranjena članom 5.progonamorajuprocjenjivatineizoliranovećusvomkontekstu,itotakoštoćesegledatinjihovkumulativniefekt. Iako pojedinačna djela možda nisu nečovječna, nji-hove sveukupne posljedice moraju na takav način predstavljati povredu čovječnosti da ih se može nazvati “nečovječnim”. Ovo ograničenje također zadovoljava princip legaliteta, pošto je jasno da su nečovječna djela zabranjena Statutom. Pretresno vijeće ne isključuje mogućnost da jedno jedino djelo može predstavljati progon. U takvom slučaju moraju postojati jasni dokazi diskriminatorne namjere“.

Objektivni element (actus reus) progona kao zločina protiv čovječnosti jeste grubo i flagrantno uskraćivanje na diskriminatornoj osnovi nekog osnovnog prava koje je utvrđeno međunarodnim običajnim ili konvencionim pravom, a koje doseže isti stepen težine kao i druge radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Da bi se mogla primjeniti ova radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti moraju biti kumu-lativno ispunjeni sljedeći uslovi:

1. elementi koji su zajednički za sve radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti,2. grubo i flagrantno uskraćivanje osnovnih prava,


Nermin Halilagi}

3. diskriminatorska osnova.Povodom ovog pitanja Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u više predmeta zauz-

imao stav. Tako je na primjer Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u pred-metu Kupreškićidrugi definišući actusreusprogona, izložilo četverodijelni test po kojem djelo progona čine:

1. grubo i flagrantno uskraćivanje, 2. na diskriminatornoj osnovi, 3. nekog osnovnog prava koje je utvrđeno međunarodnim običajnim ili kon-

vencionim pravom, a koje doseže isti stepen težine kao i drugi zločini pro-tiv čovječnosti nabrojeni u članu 5. Statuta.

Prema navedenom vijeću djela koja zadovoljavaju četiri gore navedena kriteri-ja, kao i opće zahtjeve primjenjive na sve oblike zločina protiv čovječnosti, mogu smatrati progonom, a da se pri tome ne krši princip legaliteta.

Tribunal za bivšu Jugoslaviju se i u drugim predmetima bavio ovim pitanjem. U predmetu Deronjić Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je, konstatova-lo: „Što se tiče krivičnog djela progona, Žalbeno vijeće nadalje podsjeća da je ovaj zločin definisan kao radnja ili propust:

1. koji su defactodiskriminacija i uskraćuju ili narušavaju neko temeljno pra-vo definisano međunarodnim običajnim ili ugovornim pravom (actusreus);

2. koji su izvršeni hotimično, sa namjerom diskriminacije po jednoj od na-vedenih osnova, tačnije, na osnovi rasne, vjerske ili političke pripadnosti (mensrea)“.1280

Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je u predmetu Kvočkaidrugi, para. 319 – 320. detaljno postavilo uvjete za postojanje progona kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Navedeno vijeće je stalo na sljedećem stanovištu: „Pozi-vajući se na praksu Međunarodnog suda, Pretresno vijeće je dalo sljedeću definiciju bitnih obilježja krivičnog djela progona:

1. mora postojati diskriminatorno djelo ili propust; 2. osnova za to djelo ili propust mora biti zasnovana na rasi, vjeri ili politici; i 3. mora postojati namjera da se prekrše osnovna ili temeljna prava pojedinca,

te je, nešto uopštenije, progon definisalo kao “grubo i flagrantno uskraćiva-nje na diskriminatornoj osnovi nekog temeljnog prava koje je utvrđeno me-đunarodnim običajnim ili konvencionim pravom, a koje doseže isti stepen težine kao i druga djela zabranjena članom 5“.

Sličan pristup sa istim zaključcima usvojen je od strane Pretresnog vijeća Tri-bunala za bivšu Jugoslaviju i u predmetu NaletilićiMartinović, para. 634. gdje je zaključeno: „Da bi se utvrdilo da je počinjen progon kao zločin protiv čovječnosti, valja dokazati sljedeće elemente:

1. počinilac je počinio diskriminatorno djelo ili propust;1280 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Deronjić, para. 109; također vidjeti Kvočkaidrugi, (Žalbeno

vijeće) para. 320, 454; KordićiČerkez, (Žalbeno vijeće), para. 101, 671; Blaškić (Žalbeno vijeće), para. 131; Vasiljević (Žalbeno vijeće) februar 25, 2004, para. 113; Krnojelac (Žalbeno vijeće), septembar 17, 2003, para. 185; BlagojevićiJokić, (Pretresno vijeće), para. 579; Brđanin, (Pretresno vijeće), para. 992; Simić,Tadic,iZarić, (Pretresno vijeće), para. 47; Stakić, (Pretresno vijeće), para. 732 (Isti elementi za sve).


Nermin Halilagi}

2. tim djelom ili propustom uskraćeno je ili narušeno neko temeljno pravo definirano međunarodnim običajnim ili ugovornim pravom;

3. počinilac je djelo ili propust počinio s namjerom diskriminacije na rasnoj, vjerskoj ili političkoj osnovi;“

Progon znači prisilan transfer osoba na područje druge države, dok se pod pris-ilnim smještajem ima smatrati prisilni transfer osoba unutar državnog područja. Iz-raz “prisilno” nije ograničen na fizičku silu, ali može uključivati prijetnju silom ili prisilom, poput one prouzročene strahom od nasilja, prisile, zatočenja, prihičkog ugnjetavanja ili zloupotrebe moći protiv te osobe ili osoba, ili neke druge osobe, korištenjem okruženja koje ima obilježje prisile.

Za ovo krivično djelo karakteristično je da se takav odabir temelji na naznačen-im razlikama među skupinama ili drugim razlozima koji su općeprihvaćeni kao ne-dozvoljeni po međunarodnom pravu. Kod ovog djela također ponašanje treba da bude počinjeno kao udjel u rasprostranjenom ili sistematskom napadu usmjerenom protiv civilnog stanovništva pri čemu počinitelj zna za prirodu ponašanja.1281

Pozivajući se na praksu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, Pretresno vijeće u predmetu Tadićje dalo sljedeću definiciju bitnih obilježja krivičnog djela progona:

1. „mora postojati diskriminatorno djelo ili propust; 2. osnova za to djelo ili propust mora biti zasnovana na rasi, vjeri ili politici; i 3. mora postojati namjera da se prekrše osnovna ili temeljna prava pojedin-

ca“.1282 Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju definisalo je elemente progona

kao zločina protiv čovječnosti, kao radnje ili propust koji su:1283

1. izvršeni su hotimično, sa namjerom diskriminacije po jednoj od navedenih osnova, tačnije, na osnovu rasne, vjerske ili političke pripadnosti (mensre-a)1284i

2. defacto diskriminacija i kojim se uskraćuje ili narušava neko temeljno pra-vo definisano međunarodnim običajnim ili ugovornim pravom (actusreus);

Prema praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju progon može poprimiti razne ob-like i fizički element nije nužan. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u slučaju Tadićutvrdio da akt progona ne mora biti oličen u fizičkom nasilju i da se može izvrši-ti i pravnim ili ekonomskim aktima. Osim toga, prema međunarodnom običajnom pravu, u slučaju progona žrtve zločina protiv čovječnosti ne moraju nužno biti iskl-jučivo i samo civili, nego među njima mogu biti i vojna lica.1285

Kada je riječ o osnovama za progon neophodno je naglasiti da u običajnom međunarodnom pravu ne postoji konačan spisak osnova za proganjanje. Uobičajena

1281 Vidjeti Babić,M.,et al.; op. cit., str. 565.1282 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 715.1283 Presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugih, para. 320.1284 Što se tiče zahtjeva posjedovanja diskriminacione namjere na jednoj od navedenih osnova, vidi Prvoste-

penu presudu MKSJ u predmetu KordićiĆerkez, para. 211; vidi i Drugostepenu presudu MKSJ u pred-metu Tadić, para. 305, u kojoj se diskriminaciona namjera smatra neophodnom komponentom progona. Iako Statut te osnove navodi zajedno, u jurisprudenciji Međunarodnog suda se uvriježilo da je dovoljna prisutnost diskriminacione namjere po samo nekom od tih osnova pa da uslov mens rea tražen za progon bude zadovoljen: vidi Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Tadić, para. 713.

1285 Vidjeti: predmet Kupreškićidr., presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 568.


Nermin Halilagi}

im je karakteristika da su sve navedene osnove alternativne i postojanje jedne od njih dovoljno je da se utvrdi postojanje proganjanja. Prema Pretresnom vijeću Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Vasiljević: „Radnja ili propust koji čine krivično dje-lo progona mogu imati različite oblike i ne postoji iscrpan spisak radnji koje se mogu smatrati progonom. Progon mogu činiti radnje navedene u Statutu kao i radnje koje nisu navedene u Statutu. Radnje ili propusti koji predstavljaju progon mogu uključi-vati tjelesnu ili duševnu povredu ili kršenje sloboda pojedinca“.1286 Zapravo, ključni konstitutivni element progona predstavlja činjenje bilo kakvog zabranjenog djela usmjereno protiv civilnog stanovništva i motivirano diskriminitarnom namjerom (na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi). Shodno tome diskriminacija, odnosno diskrim-inatorni osnov, predstavlja jedan od osnovnih elemenata kojeg je potrebno utvrditi za dokazivanje počinjenja krivičnog djela progona. U tom smislu, praktičan primjer je zaključak Pretresnog vijeća Tribunala za bivšu Jugoslaviju u presudi u predmetu Kupreškićidrugiu kojoj, pored ostalog, stoji da po shvaćanju Međunarodnog vojnog tribunala pojam progon obuhvata razna djela kao što su: donošenje diskriminirajućih zakona, isključenje pripadnika neke etničke ili vjerske grupe iz sfera društvenog, političkog i ekonomskog života, ograničavanje njihove slobode i kretanja.

Na osnovu navedenih presuda možemo zaključiti da je sudska praksa MKSJ o radnji izvršenja (actusreus)progona zauzela je slijedeće zaključke:

1. Međunarodno običajno pravo ne podržava usku definiciju progona. 2. U svojoj interpretaciji progona sudovi uključuju djela kao što su ubistvo,

istrebljenje, mučenje i druga teška djela protiv fizičkog integriteta kao što su ona sada navedena u članu 5. Statuta MKSJ.

3. Progon može obuhvatati i razna druga djela diskriminacije koja uključuje atake na politička, društvena i ekonomska prava.

4. Progon se obično koristi kako bi se opisalo niz djela, a ne jedno zasebno djelo. Djela progona obično tvore dio politike ili barem prakse koja slijedi određeni obrazac i moraju se posmatrati u svom kontekstu. U stvarnosti se djela progona često vrše u skladu sa politikom diskriminacije ili rasprostra-njenom diskriminirajućom praksom.

5. Kao korolar stavki, diskriminirajuća djela za koja se tereti kao za progon ne smiju se posmatrati izolirano. Neka od pomenutih djela mogu sama po sebi ne biti tako teška da predstavljaju zločine protiv čovječnosti. Na primjer, ograničenja koja se nameću određenoj grupi kako bi se ograničila njihova prava učestvovanja u određenim aspektima društvenog života (kao što su posjete javnim parkovima, pozorištima itd) predstavljaju diskriminaciju, koja je sama po sebi za pokud, no, ona sama po sebi možda ne predstavljaju progon. Ta djela se ne smiju posmatrati izolirano.

Osim Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Statuta Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu svi ostali međunarodni instrumenti koji se bave progonom to ekspliciraju upotrebom riječi “ili”.1287 Za razliku od njih, u Statutu se koristi veznik “i” između različitih osnova koje su navedene, čime se naizgled implicira da diskriminacija mora biti zasnovana na svim tim osnovama (tj. rasi, vjeri i politici) kako bi se po Statutu moglo utvrditi proganjanje. Međutim, u samoj praksi 1286 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 246.1287 Vidi, npr., Konvencija o genocidu, član II, supra; Nirnberški statut, član. 6(c), supra; Tokijska povelja,

član 5(c), supra; Zakon Kontrolnog savjeta br. 10, član. 2(c), supra; Nacrt Kodeksa KMP iz 1996, član 18(e), supra; i Nirnberški principi, princip IV.c, supra.


Nermin Halilagi}

je drugačije kada se govori o ovom uvjetu. Naime, uvjet da djelo ili propust mora biti zasnovana na rasi, vjeri ili politici znači da svaka od tri navedene osnove je sama po sebi dovoljna da se takvo ponašanje okvalifikuje kao progon, bez obzira na veznik “i” u tekstu člana 5(h) Statuta MKSJ.1288 Dakle, na ovaj način čitanje Statuta zadovol-java način kako to traži običaj, a to je da svaka od tri osnove sama po sebi predstavlja dovoljnu osnovu za proganjanje.

Mišljenja smo da ovaj uvjet predstavlja ograničenje za Međunarodni sud jer mu dopušta da razmatra proganjanje samo na osnovu rase, vjere i politike. Osnove na-vedene u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju se zasnivaju na Nirnberškom statutu koji je također sadržavao tri osnove. U Nirnberškom statutu za postojanje djela pro-gon navedene su sljedeće osnove: rasna, vjerska i politička, baš kao i kod Zakona Kontrolnog savjeta br. 10. I jedan i drugi akt su sastavljeni u cilju rješavanja situaci-je u Evropi. Međutim, za razliku od predhodno nabrojanih osnova u Nirnberškom statutu kao i u Zakonu Kontrolnog savjeta br. 10, Tokijska povelja nije sadržala vjeru kao osnovu za progon zato što se to nije moglo primijeniti na pacifičkom ratištu.

Akt progona mora biti diskriminatorske prirode, odnosno mora biti uperen pro-tiv grupe s ciljem da se stavi u nepovoljan položaj i to samo zbog njene prirode. Dak-le, mora postojati diskriminatorska namjera, odnosno posebna namjera da se naškodi ljudskoj osobi kao pripadniku određene zajednice ili grupe. Na osnovu navedene činjenice mišljenja smo da je krivično djelo progona jedinstveno, odnosno ono po čemu se progon razlikuje od drugih radnji izvrešenja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti jeste po tome što se za njega specifično traži diskriminaciona namjera to jest da je djelo u osnovi počinjeno na diskriminativnoj osnovi.1289 Znači jedinstveni karakter i težina progona kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti proizilazi iz uvjeta specifične diskriminatorne namjere. „Postojanje takve namjere opravdava mogućnost da progon uključuje i kriminalne radnje za koje se čini da same po sebi direktno ne zadiru u osnovna prava ljudskog bića (na primjer napad na imovinu, ograničavanje učešća u nekim aspektima društvenog života i slično).1290

Pogledamo li i dalje praksu adhoc tribunala jasno uočavamo da je progon jedi-na radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti koja zahtijeva diskriminacionu nam-jeru i koja po svojoj prirodi može uključivati i druge zločine o čemu ću detaljnije u nastavku disertacije. Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadićdodatno je ras-vijetlila distinkciju između progona i drugih krivičnih djela zločina protiv čovječno-sti ocjenom da je progon jedini oblik zločina protiv čovječnosti naveden u članu 5. za koji je nužna diskriminatorna namjera.1291 Ta namjera mora da bude usmjerena prema nekoj grupi, a ne pojedincu; stoga mens rea jeste „posebna namjera da se nekom ljudskom biću nanese povreda zbog toga što pripada određenoj zajednici ili grupi“.1292

Sličan pristup sa istim zaključcima usvojen je od strane Tribunala za bivšu Ju-goslaviju u predmetu Blaškiću kojem je Pretresno vijeće konstatovalo: „mora biti 1288 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić,para. 713.; Vidi i Drugostepenu presudu MKSJ u predmetu

Krnojelac, para. 184.1289 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškić i drugi, para. 607., Prvostepena presuda MKSJ u

predmetu KordićiČerkez, para. 217; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 235; Dru-gostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 305., te u Drugostepenoj presudi MKSR u predmetu Akayesu, para. 469, zaključuje se da se diskriminaciona namjera ne traži za sve zločine protiv čovjecnosti. Premda ta jurisprudencija pokazuje da je krivično djelo progona jedinstveno po tome što mu je svojstvena diskriminaciona namjera, ovo Vijeće smatra da je ta jedinstvenost u prisustvu elementa diskriminacije i u actusu reusu i u mens rei.

1290 Marković,I.; op. cit., str. 334.1291 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 283.1292 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 111.


Nermin Halilagi}

počinjeno iz posebnih razloga, vezanih za npr. politička mišljenja, rasnu pripadnost ili vjerska uvjerenja. Ustvari, upravo ta posebna namjera da se naškodi ljudskoj osobi kao pripadniku određene zajednice ili grupe i daje tom krivičnom djelu njegov vlas-titi karakter i težinu, više nego što to čine sredstva korištena da se taj cilj postigne, te opravdava mogućnost da to krivično djelo uključuje i kriminalne radnje za koje se čini da same po sebi direktno ne zadiru u najtemeljnija prava ljudskog bića (npr. napad na imovinu)“.1293

U predmetu Kordić i Čerkez od strane Pretresnog vijeća Tribunala za bivšu Jugoslaviju se zaključuje: „Za zločin progona potrebna je posebna namjera, uz konk-retnu namjeru (da se počini djelo i izazovu posljedice) i opću namjeru (objektivno znanje optuženog o kontekstu u kojemu je djelovao). Ta namjera - diskriminatorna namjera - jeste ono što krivično djelo progona čini posebnim u odnosu na druge zločine protiv čovječnosti iz člana 5. Uvjet postojanja diskriminatorne namjere za krivično djelo progona razlikuje se, dakle, od opštijeg stepena namjere koji se traži za druge zločine protiv čovječnosti prema članu 5, u kojim je dovoljno znanje o kon-tekstu rasprostranjenog ili sistematskog napada na civilno stanovništvo“.1294

U predmetu Kunarac,Žalbeno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju je pot-vrdilo svoj stav iz presude po žalbi u predmetu Tadić,naime da diskriminirajuća namjera “predstavlja neophodno konstitutivno obilježje samo za krivična djela za koja se to izričito zahtijeva, odnosno različite vrste progona na koje se odnosi član 5 Statuta“.1295 Za postojanje progona kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti nije dovoljno da optuženi bude svjestan da stvarno djeluje na način koji diskriminira, nego mora imati i svjesnu namjeru da diskriminira po jednom od navedenih os-nova.1296 Okolnosti koje mogu da se uzmu u obzir prilikom izvođenja zaključka o postojanju namjere diskriminacije obuhvataju „sistematski karakter zločina počin-jenih nad nekom rasnom ili vjerskom grupom i opći stav navodnog počinioca koji je vidljiv iz njegovog ponašanja“.1297 U principu, zaključak o postojanju takve konk-retne namjere može da se izvede samo iz „objektivnih činjenica i općeg ponašanja optuženog uzetog u cjelini. Iako namjera da se diskriminiše i ne mora imati glavnu ulogu u činu, ona svakako mora biti značajna“.1298 Važno je također istaći da se za progon ne zahtijeva da postoji politika diskriminacije niti da je optuženi, ako je po-kazano da je takva politika postojala, učestvovao u formulisanju te diskriminacione politike ili prakse u okviru organa vlasti.1299 Ovu tvrdnju je zauzelo i Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Krnojelac: „Za progon se ne zahtijeva da postoji politika diskriminacije niti da je optuženi, ako je pokazano da je takva politika postojala, učestvovao u formulisanju te diskriminacione politike ili prakse u okviru organa vlasti“.1300 Slično stajalište je zauzeto i od strane Pretresnog vijeća Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Vasiljević u kojem se kaže: „Da bi se uvjet svjesne diskriminacijske namjere optuženog smatrao ispunjenim, nije nužno

1293 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 235.1294 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 212.1295 Presuda po žalbi u predmetuKunarac, para. 357 (navod iz predmeta TužilacprotivDuškaTadića, pred-

met br. IT-94-1-A, Presuda, 15. jula 1999. (dalje u tekstu: PresudapožalbiupredmetuTadić) para. 305).1296 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 217.1297 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 4601298 Drugostepena presudaMKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 715.1299 Prvostepena presuda u predmetu Kupreškićidrugi, para. 625; Vijeće je u predmetu SavićKrsto Sud BiH,

Drugostepena presuda, 11.04.2011. godine, para. 168 zauzelo stav: „Imajući u vidu da su predmet napada bili civili, radno sposobni muškarci bošnjačke nacionalnosti, da se protiv istih nikada nije vodio postupak u vezi njihovog zarobljavanja, niti su im rečeni pravi razlozi zbog kojih su lišeni slobode, da nikada nisu dobili nikakva rješenja o zarobljavanju, Vijeće nalazi da predmetne radnje imaju diskriminatorsku osnovu i da je istima optuženi izvršio progon počinjen zatvaranjem“.

1300 Prvostepena presuda u predmetu Krnojelac(MKSJ), para. 435


Nermin Halilagi}

da postoji politički program diskriminacije odnosno - u slučaju da je pokazano da takva politika jeste postojala - ne traži se dokaz da je optuženi učestvovao u kreiranju te politike ili prakse diskriminacije na nekom nivou vlasti“.1301 Iako su djela progona često dio politike diskriminacije, Pretresno vijeće u predmetu Kupreškićidrugi „nal-azi da nije neophodno pokazati da je optuženi učestvovao u kreiranju diskriminira-juće politike ili prakse nekog organa vlasti“.1302

Kada je riječ o ovom zločinu treba primjetiti da se prema praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju diskriminatorna namjera može izvesti iz svjesnog učešća u sistemu ili poduhvatu kojim se vrši diskriminacija na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi. Pretresno vijeće u predmetu Kvočkaidrugi se zadržalo na tumačenju nave-dene odredbe, te je stalo na stanovište da „diskriminatorna namjera počinioca može izvesti iz svjesnog učešca u sistemu ili poduhvatu kojim se vrši diskriminacija na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi“.1303

U okviru ovog djela zahtjev mentalnog stanja je odnosno mensrea veći nego za druge radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Međutim, važno je naglasiti da je mensrea manji nego za genocid. Navedenu tvrdnju je najbolje obrazložilo Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Kupreškićidrugi. Naime, navedeno vijeće je smatralo da „za progon je potreban veći prag mensreanego za obične zlo-čine protiv čovječnosti, ali manji nego za genocid. U tom kontekstu Pretresno vijeće želi naglasiti da progon kao zločin protiv čovječnosti pripada istom genusukriv-ičnih djela kao genocid. I progon i genocid su zločini koji se vrše nad osobama koje pripadaju određenoj grupi i koje su meta upravo zbog te svoje pripadnosti. U obje kategorije bitna je namjera da se izvrši diskriminacija: da se osobe napadnu zbog nji-hovih etničkih, rasnih ili vjerskih karakteristika (te, u slučaju progona, zbog političke pripadnosti). Dok kod progona diskriminatorna namjera može poprimiti raznorazne nečovječne oblike i manifestirati se u množini djela, uključujući i ubistvo, kod geno-cida ta namjera mora biti popračena nakanom da se uništi, u potpunosti ili djelomič-no, grupa kojoj pripadaju žrtve genocida. Tako se može reći da je sa stanovišta mensreagenocid ekstreman i krajnje nečovječan oblik progona. Drugim riječima, kada progon eskalira u ekstremni oblik hotimičnih i smišljenih djela kojima je cilj uništen-je grupe ili dijela grupe, može se smatrati da takav progon postaje genocid“.1304

Pretresno vijeće u predmetu Kordićsmatralo je da je optuženi da bi posjedovao povišen stepen mensreanužan za zločin progona, „morao dijeliti cilj diskrimina-torne politike“.1305

Krivično djelo progon kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti nikad nije u potpunosti opisano. Takav stav su zauzela i Pretresna vijeća u predmetima Tadić, Kupreškić i Blaškić, te po njima krivično djelo progona iz člana 5(h) Statuta Tri-bunala za bivšu Jugoslaviju nikad nije u potpunosti opisano.1306 Ne postoji konačan spisak djela koja mogu da čine progon. Razlog takvom stanju jeste činjenica da ni međunarodno ugovorno pravo niti sudska praksa ne donose potpunu listu nezakoni-tih djela obuhvaćenih optužbom za progon, a progon kao takav nije poznat u glavnim svjetskim krivično - pravnim sistemima.1307 Kako je to objasnio jedan stručnjak: “Dok

1301 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 248.1302 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 6251303 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi , para. 201.1304 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 636.1305 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 220.1306 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 694.; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Ku-

preškić, para. 567; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 219.1307 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para 694.


Nermin Halilagi}

se prva kategorija [zločini tipa ubistva] sastoji od djela koji se mogu naći manje - više u krivičnim zakonicima svih civilizovanih država, druga kategorija (zločini tipa progona) se sastoji od djela koja mogu biti kažnjiva u domaćem krivičnom pravu, ali koja nisu nužno sva ili svugdje kažnjiva“.1308 Radnja progona može da bude jedno od djela nabrojanih kao zločin protiv čovječnosti 1309 ili jedno od djela koja se uzdižu na isti nivo težine ili ozbiljnosti, kada se vrše sa diskriminirajućom namjerom,1310 uključujući ostala krivična djela pobrojana u Statutu Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Štaviše u praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju povodom ovog pitanja stav je da djelo koje čini progon ne mora da bude izričito zabranjeno ni u članu 5, niti bilo gde drugde u Statutu.1311 Pretresno vijeće u predmetu Kupreškić zaključilo da actusreusza progon ne zahtijeva povezanost s drugim zločinima navedenim drugdje u Statutu.1312

Kod zločina protiv čovječnosti u skladu s međunarodnim običajnim pravom, progon kao radnja izvršenja zaista može obuhvatati djela koja nisu navedena drugdje u Statutu. Međutim, ovaj stav vijeća ne treba shvatiti pogrešno. Naime, progone kao zločin protiv čovječnosti ne čini svako djelo koje je počinjeno sa traženom namje-rom diskriminacije.1313 Veoma je važno, a u cilju poštivanja principa legaliteta da moraju postojati „jasno definisane granice vrsta djela koja se mogu kvalifikovati kao progon“.1314 Razlog takvog zahtjeva leži u činjenici da se ne može svako uskraćivan-je ljudskih prava predstavljati kao zločin protiv čovječnosti. Da bi neko djelo bilo progon, kao što je naprijed naveno ono mora da predstavlja uskraćivanje ili povredu nekog osnovnog prava predviđenog međunarodnim običajnim pravom.1315 Međutim, još jednom naglašavam stav da ne treba zaboraviti činjenicu da nije svako djelo koje predstavlja uskraćivanje ili povredu nekog osnovnog prava dovoljno teško da bi činilo progon. To znači da svako djelo počinjeno s diskriminatornom namjerom ne predstavlja progon kao oblik krivičnog djela zločin protiv čovječnosti. Naime, da bi se djelo se svrstalo pod krivično djelo progona mora bit grubo i flagrantno uskraćivanje na diskriminatornoj osnovi nekog temeljnog prava koje je utvrđeno međunarodnim običajnim ili konvencionim pravom, a koje dostiže isti stepen težine ili ozbiljnosti kao druge radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti.1316 Nadalje, „dje-la progona [se] moraju procjenjivati ne izolirano već u svom kontekstu, i to tako što će se gledati njihov kumulativni efekt. Iako pojedinačna djela možda nisu nečov-ječna, njihove sveukupne posljedice moraju na takav na čin predstavljati povredu čovječnosti da ih se može nazvati nečovječnim.“1317

Evo kako je tim povodom Pretresno vijeće Tribunala za bivšu Jugoslaviju zau-zelo stav u predmetu Blaškić: „Nema nikakve sumnje da se teške povrede tjeles-nog ili duševnog integriteta i lišavanje slobode mogu okvalificirati kao progon, ako su, kao što se naglašava kasnije u tekstu, usmjerene protiv pripadnika neke grupe

1308 Meyrowitz, H.,op. cit., str. 2501309 Ova konstatacija važi i za krivično djelo sadržano u KZ BiH, MKS i MKSR1310 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 219.1311 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 614. Pretresno vijeće MKSJ u predmetu

Tadić zauzelo je stav da “mora postojati namjera kod djela proganjanja da to djelo prouzrokuje i dovede do kršenja osnovnih ili temeljnih prava pojedinca”, Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 715. Štaviše, zauzet je stav da djela koja sama po sebi nisu krivična djela mogu ipak postati krivična djela progona ukoliko su počinjena s namerom diskriminacije, Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 186. Vidi i Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Tadić, para. 710.

1312 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 581.1313 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 139.1314 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 6181315 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 103; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu

Blaškić, para. 139.1316 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 160; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu

Kupreškićidrugi, para. 619.1317 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškić, para. 622


Nermin Halilagi}

zbog njihove pripadnosti određenoj zajednici. Doista, Vijeće smatra da se povrede temeljnih i neotuđivih ljudskih prava, i to “prava na život, slobodu i ličnu bezbjed-nost”, pravo da ne bude “držan u ropstvu ili kmetstvu”, pravo da ne bude podvrgnut “mučenju niti okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem kažnjavanju ili postupan-ju” kao i pravo da ne bude “samovoljno uhapšen, zatočen ili protjeran”, koja su potvrđena u članovima 3, 4, 5 i 9 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, mogu samom svojom suštinom predstavljati progon, kad su počinjene iz diskriminatornih pobuda“. 1318

Kao što se može vidjeti u predhodno navedenom stavu Pretresno vijeće je izni-jelo parametre za djela koja mogu predstavljati progon, uključujući djela koja uz-rokuju “teške povrede tjelesnog ili duševnog integriteta” i “povrede prava na ličnu slobodu” u okolnostima kada su usmjerena na pripadnike neke grupe na diskrimina-tornoj osnovi. Pretresno vijeće je dalo definiciju progona u kojoj actusreusobuhvata ugrožavanje temeljnih ljudskih prava.

U komentaru Izvještaja KMP za 1991. godinu, u pokušaju da se katalogizira opseg djela proganjanja u okviru zločina protiv čovječnosti navodi se da u ta djela spadaju: zabrana vršenja određenih oblika vjerskih obreda; dugotrajno i sistematsko zatvaranje pojedinaca koji predstavljaju neku političku, vjersku ili kulturnu grupu; zabrana korištenja nacionalnog jezika, čak i u privatnoj sferi; sistematsko uništavan-je spomenika ili zgrada koje predstavljaju određenu društvenu, vjersku, kulturnu ili drugu grupu. Ta bi djela ulazila u okvire ovog člana ako bi bila počinjena na siste-matski ili rasprostranjeni način.1319

U Nacrtu Kodeksa Komisije za međunarodno pravo iz 1996. godine ovo nabra-janje je zamijenjeno tvrdnjom kojom se priznaje da „nečovječno djelo progona može poprimiti mnoštvo oblika kojima je zajednička karakteristika to što se njima usk-raćuju ljudska prava i osnovne slobode na koje svaki čovjek bez razlike ima pravo, kao što to stoji u Povelji Ujedinjenih nacija (članovi 1 i 55) i Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima (član 2)“. Ova odredba bi se primjenjivala na djela progona kod kojih ne postoji konkretni umišljaj potreban za zločin genocida.1320

Konkretni oblici ispoljavanja progona kao radnje izvršenja zločina protiv čov-ječnosti su veoma različiti. Kroz cjelokupan rad Tribunala za bivšu Jugoslaviju i Tribunala za Ruandu uočavana su djela kroz koja se progon manifestuje. Tako je u dosadašnjoj praksi Tribunala utvrđeno da progone mogu predstavljati sljedeća djela ako su počinjena sa traženom dikriminatornom namjerom:

1. zatvaranje,1321

2. protivpravno zatvaranje civila1322 ili povreda ličnih sloboda,1323

3. ubistvo i istrebljenje,1324

4. deportacija ili prisilno premještanje,1325

1318 Prvostepena presuda MKSJ predmetu Blaškić , para. 220.1319 Izvještaj KMP za 1991, 268,1320 Izvještaj KMP za 1996, 981321 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškic, para. 629.1322 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškic, para. 2341323 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškic, para. 220.1324 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 143; Drugostepena presuda MKSJ u predmetu

Blaškić, para. 143; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškic, para. 629.1325 U vezi s uništavanjem, Pretresno vjeće MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi je konstatovalo da sveobuh-

vatno razaranje domova i imovine, koje predstavlja uništavanje sredstava za život određenog stanovništ-va, može da predstavlja grubo ili flagrantno uskraćivanje osnovnih ljudskih prava, a ako je počinjeno


Nermin Halilagi}

5. hvatanje, prikupljanje, odvajanje i prisilno odvođenje civila u logore,1326

6. sveobuhvatno razaranje domova i imovine,1327

7. razaranje gradova i sela i druge javne ili privatne imovine i pljačkanje imo-vine,1328

8. napadi na gradove i sela,1329

9. kopanje rovova i korištenje talaca i živih štitova,1330

10. uništavanje i nanošenje štete vjerskim i obrazovnim institucijama,1331 i 11. seksualno nasilje,1332 restriktivne i diskriminativne mjere, nehumani uslovi

života, mučenje, premlaćivanje.Tako je u samoj praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju više djela označeno kao

oblik progona, a u šta smo se mogli uvjeriti iz prethodnog nabrajanja. Radnje pro-gona ne moraju nužno biti napadi na tjelesni ili duševni intigritet žrtve, već to može biti i napada na politička, društvena i ekonomska prava žrtava. U praksi suđenja za

na diskriminativnim osnovama, može da predstavlja progon, Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 631.

1326 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 717.1327 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškic, para. 631., „U Sočanima je bilo 6-7 bošnjačkih kuća.

Svjedok „A“ navodi da je njegova grupa trebala da zapali dvije kuće, što su i uradili. Za paljenje kuća dobili su šibice. Vojska je takođe taj dan zapalila večinu kuća u drugim selima, a nešto malo kuća koje su ostale posle su takođe zapaljene.”- Prvostepena presuda Sud-a BiH predmetu BundaloRatkoiZeljajaNeđo, broj: X-KR-07/419, 21.12.2009. godine, str. 147.

1328 Teški oblici krivičnih djela protiv imovine, u kontekstu pljačke su bili sankcionisani još na Nirnbeš-kom sudu. Nirnberški sud je Eichmanna osudio za zločine protiv čovječnosti (tačke 5 do 7) zbog svog djelovanja u emigracionim centrima, učestvovanju u deportacijama i ostvarivanju “konačnog rješenja”. Utvrđeno je da je pljačka imovine Jevreja koji su bili prisiljeni da emigriraju ili su deportovani zločin protiv čovječnosti onda kada je počinjena “putem terora ili povezana sa drugim nasilnim radnjama, kako ih definiše Zakon (Zakon o nacistima i kolaboracionistima (i kažnjavanju istih), 5710/1950.), ili kad je rezultat takvih djela, tako da predstavlja dio jednog sveobuhvatnog procesa, kao što je to bila pljačka koju su vršili Centri za emigraciju Jevreja nad onima koji su deportovani i istrijebljeni”.Teški oblici krivičnih dela protiv imovine, u kontekstu pljačke po članu 3 Statuta MKSJ, smatrani su djelima progona, vidi, na primer, Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 631; Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Kordić iČerkez, para. 205. Pored toga, krađa i pljačka su razmatrani u kontekstu kampanje progona, vidi, na primer, Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 496, gde je Pretresno veće smatralo da je „optuženi bio uključen u iznuđivanje novca od zatočenika i u krađu novca od zatočenika u logoru Omarska, što se u ovom kontekstu može okarakterisati kao djelo počinjeno u sklopu maltretiranja zatočenika u logoru, a time i u sklopu kampanje progona“. Vidi i Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 731, Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 514-520. Pretresno vjeće se, stoga, uvjerilo da oduzimanje imovine uz primenu nasilja u vidu pljačke može da predstavlja djelo u osnovi krivičnog djela progona, ukoliko je počinjeno sa tražen-om namjerom. U vezi sa pljačkom, Žalbeno veće u predmetu KordićiČerkezje zauzelo stav da treba razmotriti da li neki čin pljačkanja, počinjen odvojeno ili kumulativno, s konkretnom namerom diskrim-inacije, dostiže nivo progona jednake težine kao i drugi zločini protiv čovječnosti nabrojani u članu 5 Statuta, Drugostepena presuda u predmetu KordićiČerkez, para. 109. Vidi i Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Blaškić, para. 227; Prvostepenu presudu u predmetu KordićiČerkez, para. 205; Prvostepenu presudu u predmetu Kupreškićidrugi, para. 631; Prvostepenu presudu u predmetu Tadić, para. 707, 710. Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 234, Prvostepena presuda u predmetu Kordić, para. 205.

1329 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kordić, para. 2031330 Ibid., para. 204.1331 Prema ocjeni Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu KordićiČerkez, uništavanje vjerskih objekata „kada

se počini s nužnom diskriminatornom namjerom, predstavlja napad na sam vjerski identitet naroda. Kao takav, on je gotovo čista manifestacija pojma zločinaprotiv čovječnosti“ odnosno da uništavanje i nanošenje štete ustanovama namenjenim religiji ili obrazovanju može da predstavlja progon, Prvostepena presuda MKSJ u predmetu KordićiČerkez, para. 207.

1332 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krstić, para. 617-618. U ovom predmetu, premda krivična djela silovanja nisu nužno bila sistematska jer su smatrana uzgrednim, ipak je utvrđeno da su bila predvidljiva posljedica progona počinjenih u sklopu udruženog zločinačkog poduhvata. Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Stakić, para. 757 (gde je zauzet stav da „kao progon nije kažnjivo samo silovanje, nego i drugo seksualno zlostavljanje u kojem ne dolazi do stvarne penetracije“); krivičnog djela progona, ukoliko je počinjeno sa traženom namjerom.


Nermin Halilagi}

zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu smatralo se da djela ili propusti kao što su onemogućavanje otvaranja bankovnih računa, uskraćivanje mogućnosti za obrazovanje ili zaposlenje ili prava na izbor supružnika Jevrejima na osnovu njihove vjere, predstavljaju progone.1333 Važno je samo da se radi o takvim djelima kojima se krše osnovna ili temeljna prava pojedinaca, a sve to u cilju diskriminacije pasivnog subjekta.1334 U nastavku ćemo detaljnije navesti nekoliko presuda Tribunala za bivšu Jugoslaviju u kojima su navedeni primjeri progona.

Pretresno vijeće je u predmetu Blaškić stalo na stanovište da: „U kontekstu zločina progona, pod uništavanjem imovine podrazumijeva se uništavanje gradova i sela i druge javne ili privatne imovine koja pripada određenom civilnom stanovništ-vu, odnosno pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom a koje se sprovodi u velikim razmjerima na protivpravan, samovoljan i diskriminirajući način. Pljačka imovine definira se, u tom istom kontekstu, kao nezakonito, masovno i samovol-jno prisvajanje imovine određenog stanovništva, bila to imovina privatnih osoba ili javnih kolektiva, državnih ili paradržavnih“.1335 Isto vijeće je konstatovalo da je: „Protivpravno zatočavanje civilnih osoba, kao pojavni oblik krivičnog djela progona, označava protivpravno lišavanje slobode određene grupe diskriminiranih civila“.1336

U sudskoj praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju primjećeno je i da se „progon može manifestirati i na drugi način osim napadom na ljudsku osobu, između osta-log radnjama čija težina ne proizilazi iz njihove očite okrutnosti, nego iz pokuša-ja uvođenja diskriminacije u ljudski rod. Kao što navodi tužilac u optužnici protiv optuženog, konfiskacija ili uništavanje stambenih objekata ili privatnih preduzeća, zgrada od simbolične vrijednosti ili sredstava za život koji su pripadali muslimans-kom stanovništvu u Bosni i Hercegovini mogu se okvalificirati kao djela progona“.1337

Prema Pretresnom vijeću Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Kvočkaidrugi: „Da bi maltretiranje, ponižavanje i psihičko zlostavljanje predstavljali pro-gone, oni moraju biti istog stepena težine kao i ostali navedeni ili sankcionisani zločini protiv čovječnosti, ili zajedno s drugim zločinima koji se mogu sankcionisati prema članu 5 moraju predstavljati dio obrasca ponašanja koji zadovoljava kriterij za progone. Ponižavajuće postupanje koje čini dio diskriminatornog napada na civilno stanovništvo može, zajedno s drugim zločinima, a u ekstremnim slucajevima i samo za sebe, na sličan način predstavljati progone“.1338 Progon može obuhvatiti i razna druga djela diskriminacije koja uključuju atake na politička, društvena i ekonomska prava. To je navedeno u predmetu Kvočkaidrugi u kojem je Pretresno vijeće stalo na stanovištu da: „Progon može obuhvatati i razna druga djela diskriminacije koja uključuju atake na politička, društvena i ekonomska prava. Pretresno vijeće će pre-ciznije definirati doseg tih djela u daljem tekstu“.1339

Prema Pretresnom vijeću Tribunala za bivšu Jugoslaviju u predmetu Blaškić: „Teške povrede tjelesnog ili duševnog integriteta i lišavanje slobode mogu okvali-ficirati kao progon, ako su, kao što se naglašava kasnije u tekstu, usmjerene protiv pripadnika neke grupe zbog njihove pripadnosti određenoj zajednici.1340 Doista, Vi-

1333 Vidi, npr., U.S.v.ErnstvonWeizsaker, svezak XIV, Trials of War Criminals before the Nuremberg Mili-tary Tribunals under Control Council Law No.10, str. 471 [u daljnjem tekstu: predmet Ministarstva].

1334 Marković,I.; op. cit., str. 334.1335 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 2341336 Ibid.1337Ibid. , para. 2271338 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 190.1339 Vidjeti: predmet Kupreškićidr., presuda Pretresnog vijeća (MKSJ), para. 615.1340 Isti stav je zauzelo i sudsko vijeće u predmetu VeselinVlahović„Batko“, Prvostepena presuda Suda BiH,

str. 87-88.: „ Potom su mu tražili ličnu kartu, u koju su potom sva trojica izvršila uvid u istu, da bi u tom


Nermin Halilagi}

jeće smatra da se povrede temeljnih i neotuđivih ljudskih prava i to “prava na život, slobodu i ličnu sigurnost”, pravo da ne bude “držan u ropstvu ili kmetstvu”, pravo da ne bude podvrgnut “mučenju niti okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem kažnja-vanju ili postupanju” kao i pravo da ne bude “samovoljno uhapšen, zatočen ili prot-jeran”, koja su potvrđena u članovima 3, 4, 5 i 9 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, mogu samom svojom suštinom predstavljati progon, kad su počinjene iz diskriminatornih pobuda“.1341

Sam termin progon se obično koristi kako bi se opisao niz djela, a ne jedno zasebno djelo. Međutim, to ne mora da bude pravilo. Naime, važno je također istaći slučajeve kada i jedno jedino djelo ili propust mogu predstavljati progon „ukoliko se tim djelom ili propustom vrši de factodiskriminacija, a to djelo ili propust su izvršeni smišljeno, s namjerom diskriminisanja na jednoj od navedenih osnova“.1342 Naime, prema praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju smatra se da, “mada se progon uglavnom odnosi na niz djela, jedno djelo može biti dovoljno, sve dok to djelo ili propust stvarno diskriminira te je izvršeno smišljeno s namjerom da se diskriminira po jednoj od osnova iz spiska”.1343 Ovo pitanje se pojavilo i u predmetu Kupreškićidrugi (MKSJ) prema kojem je „Pretresno vijeće primijetilo da se izraz progon često koristi da bi se opisao niz djela. No, Pretresno vijeće ne isključuje mogućnost da jedno jedino djelo može predstavljati progon. U takvom slučaju moraju postojati jasni dokazi diskriminatorne namjere“.1344 Osim toga, djela u osnovi progona kao zločina protiv čovječnosti, bilo da se promatraju izdvojeno ili u vezi s drugim djeli-ma, moraju predstavljati djelo progona čija je težina jednaka težini krivičnih djela nabrojanih u članu 5 Statuta MKSJ.1345 Navedeni stav je potvrdilo i Pretresno vijeće u predmetu Kvočkaidrugi koje je konstatovalo: „Krivična djela moraju „zasebno ili zajedno s drugima, istog stepena težine ili ozbiljnosti kao i druga djela nabrojana u članu 5“.1346 Također navedeni stav je potvrđen i od strane Pretresnog vijeća u pred-metu Vasiljević. Naime, navedeno vijeće je zaključilo da: „djela koja zadovoljavaju četiri gore navedena kriterija, kao i opće zahtjeve primjenjive na sve zločine protiv čovječnosti, mogu smatrati progonom, a da se pri tome ne krši princip legaliteta“.1347 Možemo zaključiti iz predhodno navedenih presuda da Tribunal za bivšu Jugoslaviju nudi rezon spram konkretnih događaja.

Tribunal za bivšu Jugoslaviju je i u drugim predmetima razmatrao ovo pita-nje pa će u nastavku biti navedeno još nekoliko presuda koje su zauzele stav povo-dom navedene problematike:

KordićiČerkez,(Žalbeno vijeće), para. 102: „mada se progon uglavnom odno-si na niz djela, jedno djelo može biti dovoljno, sve dok to djelo ili propust stvarno diskriminira te je izvršeno smišljeno s namjerom da se diskriminira po jednoj od osnova iz spiska“.1348

trenutku, ovaj niži, ranije opisan vojnik, iza pasa izvadio policijski pendrek i počeo ga udarati po tijelu. .....Tada je počelo maltretiranje, ta osoba mu je naredila da otvori usta, da bi mu potom stavljala u usta pištolj, govoreći da će mu prosvirati koljena da neće moći na noge ni stati, da bi potom oštećenog pitao čime može otkupiti glavu.“

1341 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Blaškić, para. 220.1342 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 113. 1343 Ibid.1344 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškićidrugi, para. 624.1345 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac , para. 199, 221.1346 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kvočkaidrugi, para. 185.1347 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 247.1348 Također vidjeti Kvoćka idrugi, (Žalbeno vijeće MKSJ ), para. 321; Kordić iČerkez, (Žalbeno vijeće

MKSJ), para. 671; Blaskić, (Žalbeno vijeće MKSJ ), para. 135 i para. 138; Krnojelac, (Žalbeno vijeće MKSJ ), para. 199.


Nermin Halilagi}

Brđanin, (Pretresno vijeće), para. 995: „Nema svaki čin ili propust kojim su narušena temeljna prava dovoljnu težinu da bi se moglo smatrati da je njime ostva-ren zločin protiv čovječnosti. Dok su radnje ili propusti navedeni u ostalim stavovi-ma člana 5 Statuta po definiciji dovoljno teški, drugi (bilo da su navedeni u drugim članovima Statuta, bilo da uopšte u Statutu niti nisu navedeni) moraju proći dodatnu provjeru. Čin ili propust te kategorije mora dosegnuti isti stepen težine kao i zločini protiv čovječnosti koji jesu navedeni u članu 5 Statuta. Takvu provjeru proći će samo grubo ili eklatantno kršenje temeljnih ljudskih prava. Prilikom te provjere, djela se ne smiju posmatrati izolovano, nego u kontekstu i uzimajući u obzir i njihov kumu-lativni efekt. Posmatrana zasebno ili zajedno, ta djela moraju dosezati nivo progona, iako nije potrebno da svaka radnja navedena u optužnici bude takva da se može smatrati kršenjem međunarodnog prava“.

Simić,Tadić,iZarić, (Pretresno vijeće), para. 48: „Nije svako uskraćivanje te-meljnog ljudskog prava dovoljno teško da bi predstavljalo zločin protiv čovječnosti. Jasno je da, kada je u pitanju ovaj Međunarodni sud, progon može obuhvatati djela navedena u Statutu, kao i djela koja nisu navedena u Statutu. Radnje i propusti na-vedeni u drugim stavovima člana 5 Statuta dovoljno su teški sami po sebi. Ostale radnje i propusti (bilo da su navedeni u drugim članovima Statuta ili da uopće nisu obuhvaćeni Statutom) moraju ispuniti jedan dodatni kriterijum: Takve radnje i pro-pusti moraju dosezati isti nivo težine kao i drugi zločini protiv čovječnosti navedeni u članu 5 Statuta. Taj kriterij će ispunjavati samo grubo ili flagrantno uskraćivanje temeljnih ljudskih prava. Prilikom primjene ovog kriterijuma, radnje i propusti se ne smiju posmatrati izolovano, već u svom kontekstu, i mora se odvagnuti njihov kumulativni efekt“.

Iz navedene sudske prakse MKSJ kada je riječ o progonu kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti možemo izvesti sljedeće zaključke:

a) Međunarodno običajno pravo ne podržava usku definiciju progona.b) U svojoj interpretaciji progona sudovi uključuju djela kao što su ubistvo,

istrebljenje, mučenje i druga teška djela protiv fizičkog integriteta kao što su ona navedena u članu 5. Statuta MKSJ.

c) Progon može obuhvatiti i razna druga djela diskriminacije koja uključuje atake na politička, društvena i ekonomska prava.

d) Progon se obično koristi kako bi se opisalo niz djela, a ne jedno zasebno djelo. Djela progona obično tvore dio politike ili barem prakse koja slijedi određeni obrazac i moraju se posmatrati u svom kontekstu. U stvarnosti se djela progona često vrše u skladu sa politikom diskriminacije ili rasprostra-njenom diskriminirajućom praksom.

e) Kao koloral stavki, diskriminirajuća djela za koja se tereti kao za progon ne smiju se posmatrati izolirano. Neka od pomenutih djela mogu sama po sebi ne biti tako teška da predstavljaju zločine protiv čovječnosti. Na primjer, ograničenja koja se nameću određenoj grupi kako bi se ograničila njihova prava učestvovanja u određenim aspektima društvenog života predstavlja diskriminaciju koja je sama po sebi za pokudu, no ona sama po sebi možda ne predstavljaju progon. Ta djela se ne smiju posmatrati izolirano.1349

1349 VeselinVlahović„Batko“, Prvostepena presuda Suda BiH, para. 154.


Nermin Halilagi}

Najzad, na kraju ću pomenuti još i stav o progonu Pretresnog vijeća u predmetu Blaškić. Naime, navedeno Pretresno vijeće je utvrdilo da zločin progona zbog tih distinktivnih obilježja opravdava strožu kaznu.1350 „Progon predstavlja ne samo rad-nju kojom se izvršava zločin protiv čovječnosti, već predstavlja sam zločin protiv čovječnosti sa pridodatim elementom diskriminacije“.1351

9. Prisilni nestanak osobaNestanci povređuju pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost, pravo ne biti

podvrgnut mučenju ili surovom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažn-javanju. Također, nestanci mogu lišiti nestalu osobu i njenu porodicu prava na poš-tivanje porodičnog života i povređivati pravo na fer postupka, pravo da bude prizna-ta kao osoba pred zakonom kao i pravo da osobi bude pružena jednaka zaštita pred zakonom. Kao što možemo vidjeti na osnovu navedenog nestanci mogu povrjeđivati nekoliko ljudskih prava u isto vrijeme te se o njima govori kao „multipliciranim“ ili kumulativnim povredama ljudskih prava.1352 Međunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK) definiše nestale kao “one čije porodice nemaju nikakve vijesti o njima i/ili su prijavljeni kao nestala osoba, na osnovu pouzdanih informacija, zahvaljujuci oružanom konfliktu…”. Prisilni nestanak lica – forced disappearances je zabranjen međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim odredbama o zaštiti ljudskih prava. Razvoj problematike prisilno nestalih lica počinje još 1978, Rezolucijom 33/173 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, kojom je izražena “ duboka zabrinu-tost saznanjem da se u različitim dijelovima svijeta događaju prisilni nestanci”.1353 Prva i najdirektnija međunarodna deklaracija o statusu prisilnog nestanka prema međunarodnom krivičnom pravu je bila ona koju je donijela Generalna skupština Organizacije američkih država koja je 1983. godine objavila da je prisilni nestanak “uvreda za svijest hemisfere i predstavlja zločin protiv čovječnosti”.1354 Parlamen-tarna skupština Vijeća Evrope je na sličan način objavila 1984. godine da smatra “da je priznavanje prisilnog nestanka kao zločina protiv čovječnosti bitno ukoliko se to želi spriječiti i ukoliko se žele kazniti oni koji su to osmislili “.1355 Rezoluciji poziva “vlade država članica Vijeća Evrope da podrže pripremu i usvajanje izjave od strane Ujedinjenih nacija kojom bi se utvrdili slijedeći principi [da] prisilni nestanak pred-stavlja zločin protiv čovječnosti”.1356 Tek nakon strahota koje su se desile na pod-ručju Ruande i bivše Jugoslavije, 1992. godine donešena je Deklaracija Ujedinjenih Nacija o zaštiti od nasilnog ili prisilnog nestanka. Deklaracija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka, usvojena na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 18. decem-bra 1992, u svom nazivu koristi pojam i termin prisilno nestala lica, odnosno prisilni nestanak, definišući ga tako da to djelo (prisilni nestanak – enforced disappearance) u svakom slučaju predstavlja “povredu ljudskog dostojanstva”. Deklaracija o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka (Deklaracija prisilnom nestanku) u trećem stavu pre-ambule navodi da “prisilni nestanak ugrožava osnovne vrijednosti svakog društva koje je posvećeno vladavini prava, ljudskim pravima i osnovnim slobodama, te da

1350 Prvostepena presuda MKSJ u predmetuBlaškića, para.785.1351 Šurlan,T.; op. cit., str. 331.1352 Izvod iz Izvještaja Amnesty International, mart 2003. godine AlIndex: EUR 63/04/2003. od 05.03.2003.

godine 1353 UNITED NATIONS, GENERAL ASSEMBLY, RESOLUTION ON DISAPPEA - RED PERSONS,

33/173, 20. decembar 1978.1354 OAS Doc. AG/Res. 666 (Xlll-0/83), 18.11.1983. godine, stay 4. Takođervidi OAS Doc. AG/RES. 742

(XIV -0/84), 17.11.1984. godine.1355 Rezolucija Parlamentarna skupstina Vijeća Evrope 828,26.9.1984. godine, stav 12.1356 Ibid., stav 13


Nermin Halilagi}

sistematska praksa takvih djela ima prirodu zločina protiv čovječnosti.1357 Navede-na Deklaracija Ujedinjenih Nacija smatra da se radi o prisilnom nestanku lica kada su: „Osobe uhapšene, pritvorene ili zadržane protivno njihovoj volji ili su na drugi način lišeni slobode od strane predstavnika raznih vrsta ili nivoa vlasti ili od strane organiziranih grupa ili pojedinaca koji rade u ime ili uz podršku, direktnu ili indi-rektnu, suglasnost ili odobrenje vlade, što je praćeno odbijanjem otkrivanja sudbina ili lokacija osoba u pitanju ili odbijanjem priznanja čina lišenja slobode, čime se te osobe stavljaju izvan zakonske zaštite“. Prisilni nestanci su, prema tom dokumentu, suprotni ciljevima Povelje Ujedinjenih nacija jer, pored ostalog, žrtvama i njihovim porodicama nanose teške patnje i predstavljaju teške i ozbiljne povrede ljudskih pra-va i temeljnih sloboda, proglašenih u Univerzalnoj dekla raciji o ljudskim pravima, te potvrđenim i razrađenim međunarodnim instrumentima u toj oblasti.1358 Ujedin-jene nacije, a posebno organ nadležan za ispitivanje pojedinačnih slučajeva povre-da ljudskih prava (Komitet za ljudska prava), su u različitim slučajevima osudile politiku i praksu prisilnih nestanaka.1359 Navedena dekleracija je služila kao osnov redaktorima Rimskog statuta.

Aktuelni primarni međunarodni izvori koji definišu prisilni nestanak kao zločin protiv čovječnosti su Rimski statut, Konvencija o zaštiti svih lica od prisilnog nes-tanka (Konvencija 0 prisilnom nestanku) iz 2006. godine i Međuamerička konvenci-ja o prisilnom nestanku osoba (Međuamerička konvencija o prisilnom nestanku) iz 1994. godine. Preambula Međuameričke konvencije o prisilnom nestanku, koja je stupila na snagu 28.3.1996. godine, na sličan način potvrđuje da “sistematska praksa prisilnih nestanaka osoba predstavlja zločin protiv čovječnosti.” Član 2. Međuamer-ičke konvencije o prisilnom nestanku definise zakonske elemente djela prisilnog nestanka, a član 4. obavezuje države potpisnice Konvencije da inkorporiraju prisilni nestanak u svoje propise i da ostvaruju nadležnost u predmetima koji su se desili na njihovoj teritoriji, a počinilac je njihov državljanin ili se nalazi na njihovoj teritoriji. Mada je ta konvencija zaključena 1994.godine, njom se potvrđuje da je krivično djelo, na način na koji je kvalifikovano, već postojalo u međunarodnom pravu, i da je predstavljalo polaznu tačku za sporazum koji je uslijedio nakon preambule.

1357 Rezolucija Generalne skupstine 47/133, UN Doc. A/RES/4 7/133, 18.12.1992. godine.1358 UNITED NATIONS, DECLARATION ON TE PROTECTION OF ALL PERSONS FROM ENFORCED

DISAPPEARANCE, DOC. A/RES/47/133, 18. decembar 1992, član 1. Svako djelo prisilnog nestanka “nestalo lice stavlja izvan zaštite zakona i nanosi tešku bol i njima i njihovim porodicama. To čini povredu pravila međunarodnog prava kojima se garantuje, inter alia, pravo na priznanje ličnosti pred zakonom, pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, te pravo na nepodvrgavanje mučenju i drugom zlu, neljudskom ili degradirajućem tretmanu ili kazni. Ono, također, krši i čini opasnu prijetnju po pravo na život” (Isto, član 1). Nijedna naredba ili instrukcija bilo koje javne vlasti “ne može biti upotrijebljena kao opravdanje za prisilni nestanak. Bilo koje lice koje dobije takvu naredbu ili instrukciju, imat će pravo i obavezu da je ne ispoštuje” (Isto, član 6). Nikakvi uslovi (prijetnja rata, stanje rata, unutrašnja politička nestabilnost ili druge javne opasnosti) “ ne mogu se iskoristiti za opravdavanje prisilnih nestanaka” (Isto, član 7). Bilo koje lice lišeno slobode “mora biti locirano na službeno poznatom mjestu, te, prema nacionalnom zakonu, dovedeno pred organ sudske vlasti odmah po hapšenju” (Isto, član 10). Žrtve djela prisilnog nestanka i njihove porodice će, prema navedenoj Deklaraciji, “dobiti naknadu i imati pravo na adekvatnu kompenzaciju, uključujući i najpotpuniju moguću rehabilitaciju. U slučaju smrti žrtve, kao rezultat djela prisilnog nestanka, njihove porodice će imati pravo na kompenzaciju” (Isto, član 9). Zabrana prisilnog nestanka, prema navednoj deklaraciji Generalne skupštine Ujedinjenih nacija, sadrži i obavezu krivičnog procesuiranja tog oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava (Isto, član 13).

1359 UNITED NATIONS, GENERAL ASSEMBLY, RESOLUTION , br. 46/242, od 25. augusta 1992; UNIT-ED NATIONS, COMMISSION FOR HUMAN RIGHTS, RESOLUTION, br. 1994/72, 9. mart 1994; UNITED NATIONS, SECURITY COUNCIL, RESOLUTION, br. 1034/1995, 21. decembar 1995; UNITED NATIONS, GENERAL ASSEMBLY, Resolution, br. 50/193/1995, 22. decembar 1995. Vidi i odluke Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih nacija, po optužbama: E. Quinteros Almeida and the East-ern Republic of Urugvay – E. Quinteros Almeida i Istočna Republika Urugvaj (CCPR/C/ 19/D/107/1981, od 21. jula 1981); Bleier and the Eastern Republic of Urugvay – Bleier i Istočna Republika Urugvaj (CCPR/C/16/D/30/1978 od 29. marta 1982), zatim Bautista de Aureliana and Republic of Columbia – Bautista de Aureliana i Republika Kolumbija (CCPR/C/31/D/563/1993).


Nermin Halilagi}

Za ovu problematiku važno je i navesti konvenciju iz 2006. godine – Međun-arodna konvencija o zaštiti svih lica protiv nasilnog nestanka. Prema članu 2. ove Konvencije pod prisilnim nestankom „se smatra hapšenje, zadržavanje, otmica ili bilo koji drugi oblik uskraćivanja slobode koji počine agenti države ili osobe ili skupine osoba koje rade s odobrenjem, podrškom ili prihvaćanjem države, a kojemu slijedi odbijanje da se prizna počinjeno uskraćivanje slobode ili prikrivanje sudbine ili mjesta boravka nestale osobe, čime se takvu osobu stavlja izvan zaštite zakona.“ Također, važno je istaći i činjenicu da je Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) osnovana 1996. godine i od tada svoje svjetsko sjedište ima u Sarajevu.1360 ICMP je predvodnik u korištenju jedinstvenog sistema identifikacije na osnovu is-tovremene analize velikog broja DNK uzoraka u svrhu identifikacije velikog broja nestalih usljed oružanog sukoba i kršenja ljudskih prava. ICMP je prvi u svijetu po mogućnosti istovremene analize velikog broja uzoraka u svrhu identifikacija zas-novanih na analizi DNK. Ova komisija pomaže vladama širom svijeta da pronađu osobe koje su nestale usljed ratnih dešavanja ili prirodnih katastrofa. Komisija je prvobitno osnovana zbog potrage za nestalim osobama na području bivše Jugoslavi-je, ali je njen rad godinama proširen na područja Bliskog Istoka, Afrike, Latinske Amerike, kao i na zemlje Jugoistočne Azije i Sjeverne Amerike.

Države imaju obavezu da porodicama dostave informacije o sudbini osoba koje su nestale u oružanim sukobima, jer pravo žrtve je da zna sudbinu i lokaciju svog bližnjeg i da se ta stvar istraži i provede krivični postupak, ukoliko postoji dovoljno dokaza. Ta obaveza proizilazi iz Ženevskih konvencija, kao i iz Evropske konvenci-je o ljudskim pravima čiji član 3. propisuje da se nikonećepodvrgnutimučenjuilinečovječnomiliponižavajućempostupanjuilikazni. Evropski sud za ljudska prava je u brojnim predmetima smatrao da patnja porodica nestalih osoba izazvana šutn-jom vlasti predstavlja nečovječno postupanje.

Ratna zbivanja na području bivše Jugoslavije između 1991. i 1996. godine pro-uzročila su nestanak više hiljada osoba, a njihovim obiteljima i bližnjima neizvje-snost koja je početno sadržavala nadu da su njihovi najmiliji živi, a potom sve više strah i patnju. Koliko je značajan pronalazak nestalih za porodice koje traže svoje najmilije možda nam najbolje ilustrira potresna ispovjest jedne majke: „Tog dana je jedan dio moje agonije nestao... Barem znam gdje je“, rekla je MilkaBudimirović, bosanska majka nakon što je identificirala ostatke svog sina, koji se vodio kao nestali od izbijanja rata u BiH 1992. godine. Na istinu je čekala devet dugih godina.1361 Mno-go vremena je prošlo, ali ljudi se nikad neće umoriti od traganja za svojim voljenim osobama koje su nestale tokom ratnih dešavanja, jer je to njihova pokretačka snaga. Oružani sukob u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine prouzrokovao je,1362 prema

1360 Međunarodna komisija za nestale osobe je međunarodna, nezavisna organizacija koja promoviše ljudska prava/vladavinu zakona, osnovana na inicijativu američkog predsjednika Billa Clintona 1996. godine, nakon samita zemalja grupe G-7 u francuskom gradu Lyonu.

1361 Njena priča je jedna od petnaest prikazanih u knjizi i izložbi fotografija MissingLives (Nestaliživoti), koje je, kao odavanje počasti nestalima iz bivše Jugoslavije, pripremio Međunarodni komitet Crvenog križa.

1362 Veliki broj bošnjaka je nestao iz KP Doma Foča i do danas se vode kao nestale osobe. O tome govore mnoga svjedočenja pred Sud-om BiH. „...svjedočili su u vezi sa odvođenjem grupe zatvorenika dana 17. septembra 1992.godine na berbu sljiva. Toga dana, strazari KP Doma su došli u zatvoreničke sobe ujutru i tražili spisak dobrovoljaca za branje šljiva. Stražari su se uskoro vratili i zanemarili spisak dobrovoljaca jednostavno, umjesto njih, prozvavši grupu zatvorenika sa spiska. Druga grupa zatvorenika je na sličan način prozvana poslije podne iz istog razloga, sto je ukupno činilo 35 ljudi. Neki svjedoci su svjedočili da su tada primijetili da iako je trebalo da ti zatvorenici beru šljive, neki od prozvanih su bili povrijeđeni ili bolesni. Ti zatvorenici nisu nosili svoje stvari sa sobom, jer im je samo rečeno da će biti odsutni nekoliko dana i zatim se vratiti. Međutim, ti zatvorenici se nikada nisu vratili u KP Dom i zapravo ih niko vise nikada nije vidio.” “Sljedećeg jutra su zatvorenici ukrcani u autobus na ulasku uI KP Dom, zajedno sa dvojicom vojnika koji su ih sprovodili. Autobus je najprije zaustavljen na drugoj lokaciji, očigledno u


Nermin Halilagi}

procjenama nestanak blizu 30.000 osoba.1363 Nažalost, i nakon više od deceniju i pol, još uvijek se nestalima smatra oko 13.000 osoba.1364 U Srebrenici, u kojoj su vojne i policijske snage Republike Srpske u julu 1995. godine počinile genocid nad bošnjač-kim stanovništvom te zaštićene zone UN-a veliki broj osoba se vode kao nestale.1365 Nestala osoba - je osoba o kojoj porodica nema nikakvih vijesti i/ili je prijavljena na osnovu pouzdanih informacija kao nestala osoba usljed oružanog sukoba koji se dogodio na teritoriji bivše SFRJ u periodu od 30. aprila 1991. do 14. febuara 1996. godine.1366 Osoba se neće smatrati nestalom, ako su on/ona umrli prirodnom smrću, ili uslijed rata, i ako postoje pouzdane informacije o njegovoj/njenoj smrti tj. infor-macije zvaničnih organa (policije, suda, bolnice, jedinice civilne zastite, pokopnog drustva itd) što znači da se zna da posmrtni ostaci postoje na određenom mjestu sahranjivanja.

U suštini, prisilni nestanak se svodi na otmicu određenih lica, tj. njihovo pris-ilno odvođenje, ubijanja i zatim skrivanje leševa kako bi se prikrio zločin.1367 Tijela prisilno odvedenih lica se najčešće sahranjuju u tajnim grobnicama bez oznaka i na skrivenim i nedostupnim lokacijama, ili uništavana na druge načine kako bi se na taj način onemogućilo pronalaženje i kasnija identifikacija leševa.1368

sklopu planirane procedure, zatim je odvezen prema granici sa Crnom Gorom i presao je u Crnu Goru. Međutim, kako se autobus približavao Nikšiću, preuzelo ga je policijsko vozilo koje je naredilo vozaču autobusa da skrene na sporedni put. Iz policijskog vozila je izašao Pero Elez, srpski vojnik, i naredio da se autobus vrati u Foču, što je i učinjeno. Zatvorenici su tada vraćeni u KP Dom, gdje su ih stražari iz KP Doma smjestili u sobe odvojene od drugih zatočenika. Nedugo zatim, stražar KP Doma je došao u sobu i pročitao imena 20 zatvorenika sa spiska. FWS 58 je opisao tako prozvane kao relativno mlade ljude. FWS 58 je zatim svjedočio da, kada su upitali stražara gdje idu ti ljudi, odgovorio je da će biti razmijenjeni u Goraždu. Svjedok je posebno naveo imena mnogih od 20 izdvojenih ljudi, uključujući Čausević Ismeta, Divjan Fadila, Hodžić Šefku, Mezbur Esada, Dželil Aliju, i druge, i naveo da ih niko više nikada nije vidio. P51 i P-52 potvrđuju da su ove osobe bile zatvorenici u KP Domu i da se neke od njih i dalje vode kao nestale. Svjedoci su takođe posvjedočili da su tijela nekih od ovih lica kasnije pronađena..,” Svje-dok Amor Mašović, trenutno potpredsjednik Komisije za nestale osobe Federacije BiH, ranije Državne komisije za razmjenu zatvorenika svjedočio je da je, od aprila 1992. godine do oktobra 1994.godine nestalo 266 lica koja su bila zatvorena u KP Domu, i da nema nikakvih podataka o njihovoj sudbini; pre-ma gruboj procjeni, taj broj predstavlja jednu četvrtinu ukupnog broja svih lica koja su, prema evidenciji Državne komisije bila zatvorena u KP Domu u inkriminisanom vremenskom periodu. Od tih 266 lica, prema njegovom daljem svjedočenju, do danas je otkriveno otprilike 50% posmrtnih ostataka, prvenstve-no u masovnim grobnicama u regiji Foče. Svjedok nije precizirao vremenski period u kojem su nestalo svih 266 zatočenika. - Presuda Suda BiH u predmetu Mitar Rašević zv. “Mićo” i Savo Todorović, broj: X-KR/06/275, Sarajevo, 28.02.2008. godine., str. 107 - 108.

1363 Na dan 17. novembra 2004. godine stupio je na snagu Zakon o nestalim osobama (Službeni list Bosne i Hercegovine br. 50/04.). Ovaj zakon se odnosi na osobe koje su nestale između 30. aprila 1991. i 14. feb-ruara 1996. godine. Cilj mu je, između ostalog, da poboljša proces traganja, definira ko je nestala osoba, uspostavi centralnu evidenciju i osigura ostvarenje socijalnih i drugih prava za članove porodica nestalih osoba se bavi pitanjima koja se odnose na traganje za nestalim osobama iz BiH i u BiH.

1364 Institut za nestale osobe, veb. adresa. http://www.ino.ba/index.php?option=com_content&view=arti-cle&id=13&Itemid=10&lang=bs

1365 Prema podacima Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) tokom devedesetih godina, na području bivše Jugoslavije, informacije sa kojima mi raspolažemo govore da je broj nestalih osoba oko 40 hiljada. Kada govorimo o BiH, taj broj se kreće oko 30 hiljada, oko 5 hiljada je nestalih u Hrvatskoj, oko 5 hiljada na teritoriji Kosova i 23 osobe na teritoriji Makedonije.

1366 Na osnovu člana 23. stavovi 2. i 3. Zakona o nestalim osobama („Službeni glasnik BiH“, broj 50/04) i čl. 18. i 36. Statuta Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, broj: 01-40-UO-122/07 od 02.08.2007 godine, Upravni odbor Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, uz saglasnost osnivača, na svo-joj 28. sjednici održanoj dana 05. 12. 2008. godine donio je:PRAVILNIK OCENTRALNOJEVI-DENCIJINESTALIHOSOBABOSNEIHERCEGOVINE,- član 4, stav 3 navedenog pravilnika.

1367 Marković,I.; op. cit., str. 334.1368 U Argentini je za vrijeme vladavine vojne hunte hiljade ljudi likvidirano bacanjem iz helikoptera u okean,

čime ne samo da su žrtve ubijane, već su i njihova tijela uništavana, čime je onemogućeno efikasno doka-zivanje ubistva tih ljudi. Više o tome Škulić,M.; op. cit., Međunarodni...,. str. 260.


Nermin Halilagi}

Gledano kroz istoriju prvi slučaj priznavanja prisilnog nestanka predstavlja “NachtundNebelErlass” (ukaz Noć i magla), gdje su lica sa okupirane teritorije hvatana i tajno deportovana u Njemačku, gdje su onda tajno držani i koncentracionim logorima. Kao što je navedeno u presudi MVT “pošto bi ti civili stigli u Njemačku, nije dozvoljavano da bilo kakve infrormacije o njima stignu do zemlje iz koje su došli ili do njihovih porodica; čak i slučajevima kada bi umrli čekajući suđenje, porodice nisu obavještavane, svrha toga je bila da se kod porodica i uhapšenih lica stvori uznemirenost.”1369 Ova lica “su bila u potpunosti odsječena od svijeta i nije im dozvoljavano ni da šalju ni da primaju pisma. Nestali su bez traga i njemačke vlas-ti nikada nisu dale nikakvo saopštenje o njihovoj sudbini.”1370 Feldmaršal WilhelmKeitel je osuđen za ratne zločine protiv civilnog stanovnistva zbog svog učešća u ovim djelima; djela nisu opisana kao prisilni nestanak kao takav.

Prisilni nestanak ili nestanci kao kontinuirani zločin, prema najnovijim stavovi-ma međunarodnog humanitarnog prava predstavljaju zločin protiv čovječnosti. Međutim, u praksi prisilni nestanak je veoma teško dokaziv, te se u njegovom doka-zivanju tužioci susreću sa velikim problemima. Bitno je naglasiti da se na nestanke u pogledu krivične odgovornosti primjenjuju četiri pravna elementa a to su:

1. univerzalna jurisdikcija,2. odsustvo zastare krivičnog gonjenja,3. odgovornost nadređenog,4. naređenje naređenog ne oslobađa odgovornosti podčinjenog u pogledu izvr-

šavanja naređenja u provođenju radnji nestanka osoba.1371

1369 Presuda MVT, Plava serija, Vol. 1, str. 232 - 33.1370 Ibid. str. 44.1371 Izvod iz IzvještajaAmnestyInternational, mart 2003. godine AlIndex: EUR 63/04/2003. od 05.03.2003.

godine


Nermin Halilagi}

Mada je krivično djelo prisilnog nestanka kao zločin protiv čovječnosti navede-no u članu 7. Rimskog statuta, kojeg odražava član 172. KZ BiH, prisilni nestanak je jedinstven među radnjama izvršenja zločina protiv čovječnosti po tome što je to relativno “novo” krivično djelo, kako samo po sebi tako i kao radnja izvršenja zlo-čina protiv čovječnosti. Najvažnija osnovna krivična djela koja predstavljaju zločin protiv čovječnosti su prvi put navedena u Povelji MVT, Nirnberškim principima, Zakonu br. 10. Kontrolnog savjeta i Tokijskoj povelji, te su konstantno ponavljana u kasnijim dokumentima kao sto su nacrti zakona MPK. Njihov status kao zločina protiv čovječnosti prema međunarodnom pravu je stoga neodvojiv od priznavan-ja zločina protiv čovjecnosti kao kategorije krivičnih djela prema međunarodnom običajnom pravu. Prisilni nestanak, sa druge strane, nije ni priznat ni definisan u ok-viru tog koncepta. Naime, navedena radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti nije bila predviđena u Statutu suda u Nirnbergu i Statutima MKSJ i MKSR. I pored toga, Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u predmetu Kupreškić, imajući u vidu činjenicu da se prisilni nestanci sastoje od različitih povreda ljudskih prava i da su zabranjeni Deklaracijom o zaštiti svih lica od prisilnog nestanka Generalne skupštine Ujedin-jenih nacija i Inter američkom konvencijom o prisilnom nestanku lica, zauzeo stav da se prisilni nestanci mogu karakterisati kao zločin protiv čovječnosti. Stoga je MKSJ zaključio da prisilni nestanci spadaju u kategoriju “ drugih nehumanih djela”, propisanih u članu 5 (i) Statuta.1372

Uvođenjem „prislinog nestanka osobe“ u Rimski statut po prvi put je ovo kriv-ično djelo u međunarodnom krivičnom pravu uvršteno u zločin protiv čovječnosti. U ostalim djelima se ne pojavljuje. I KZ BiH predviđa prisilni nestanak kao radnju izvršenja zločina protiv čovječnosti.

Važno je također istaći da Rimski statut kada je u pitanju prisilno nestajanje osoba ne kodifikuje postojeće običajno pravo, već doprinosi kristalizaciji pravila u nastajanju koje, prije svega, ima izvorište u ugovornom pravu (tj. u brojnim ugovo-rima o ljudskim pravima u kojima su zabranjena razna djela koja spadaju u ovu gru-pu), kao i u precedentnom pravu Međuameričke komisije i Suda za ljudska prava. Osim navedenog tu su i određene rezolucije Generalne skupštine UN. Prema Kasezu te razne niti vremenom su doprinjele stvaranju običajnog prava o zabrani djela koje vodi prisilnom nestajanju lica. Statut Međunarodnog krivičnog suda je to podržao i kodifikovao inkriminisanje takvog ponašanja.1373

Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda definiše „prisilan nestanak os-obe” u članu 7. stav 2 (i) kao nepotvrđeno hapšenje ili pritvaranje osobe od strane političke organizacije i prikrivanje informacije u pogledu njihove lokacije kako bi isti bili izvan domašaja zakonske zaštite. Cilj ovakvog nasilja nije jednostavno sa-držan u zatvaranju ili ubijanju ljudi, već i u stvaranju okruženja sazdanog od stra-ha i nesigurnosti koje će se održati u svom postojanju i dosta vremena nakon rata. U Elementima krivičnih djela prisilni nestanak kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti najdetaljnije je razrađena. Razlog tome jeste što je nasilni nestanak kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti zasniva na činjenici da je to s jedne strane u pitanju djelo državnih vlasti, dok s druge strane, nije moguće sa sigurnošću doka-zati da je u pitanju realizovano zatvaranje, odnosno otmica. To predstavlja razlog da je u Elementima zločina pored šest elemenata koji su višeslojni, određenje nestanka lica dodatno određeno još i sa šest fusnota. Uvjeti prisilnog nestanka lica kao zločin protiv čovječnosti su:1374

1372 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Kupreškić1373 Kaseze, A.; op. cit., Međunarodno..., str. 93.1374 Elementi krivičnih djela Rimskog statuta, čl. 7(1)(i)


Nermin Halilagi}

1. Učinilac je:a) uhapsio, pritvorio ili oteo jedno ili više lica, ilib) odbio da prizna da je izvršio lišenje slobode, pritvor ili otmicu ili da

obavještenja o sudbini ili boravištu tog ili tih lica. 2. a) Takvo lišenje slobode, pritvor ili otmica bili su popraćeni ili kombino-

vani sa odbijanjem da se prizna to lišenje slobode ili daju obavještenja o sudbini ili boravištu takvog ili takvih lica; ilib) Takvom odbijanju je prethodilo ili ga je propratilo lišenje slobode.

3. Učinilac je bio svjestan:a) da će takvo lišenje slobode, pritvor ili otmica pri normalnom toku do-

gađaja biti propraćeni odbijanjem da se prizna takvo lišenje slobode ili da se daju obavještenja o sudbini ili boravištu tog ili tih lica; ili

b) takvom odbijanju je prethodilo ili ga je pratilo to lišenje slobode. 4. Takvo lišenje slobode, pritvor ili otmica izvedeni su na osnovu ili sa dopu-

štenjem, podrškom ili prećutnim pristankom države ili političke organizaci-je.

5. Odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se daju obavještenja o sudbini ili boravištu tog ili tih lica, bilo je na osnovu ili sa dopuštenjem ili podrškom takve države ili organizacije.

6. Učinilac je namjeravao da takvo lice ili takva lica izuzme iz zakonske zašti-te na duži period vremena.



Prema predhodno navedenim Elementima krivičnih djela uvjet koji se odnosi na subjektivni element krivičnog djela se djeli na dva aspekta. Prvi uvjet koji se odnosi na svijest učinioca zahtjeva da učinilac posjeduje svijest da bi hapšenje, pri-tvaranje ili otmica, prema uobičajenom sljedu dagađaja, bili popraćeni odbijanjem da se prizna da je licu oduzeta sloboda ili uskraćivanjem informacija o sudbini lica lišenog slobode, odnosno njegovom boravištu kao i na svijest da je takvom odbijanju davanja informacija prethodilo lišavanje slobode, odnosno da je ono bilo popraćeno lišavanjem slobode. Drugi uvjet se odnosi na namjeru učinioca prema kojoj učinilac posjeduje namjeru da licu lišenom slobode uskrati pravnu zaštitu tokom dužeg vre-menskog perioda.

Shodno Elementima krivičnih djela uvjet koji se oslanja na ulogu države ilipolitičkeorganizacije ima dva modaliteta koja se moraju kumulativno ispuniti:

a) hapšenje, pritvaranje ili otmica su izvršeni od strane ili uz odobrenje, podrš-ku ili podsticaj neke države ili političke organizacije,

b) odbijanja priznanja da je došlo do lišavanja slobodeili odbijanja davanja po-dataka o sudbini ili boravištu lica lišenog slobode, je izvršeno uz podsticaj ili podršku te države ili političke organizacije.


Nermin Halilagi}

Na osnovu navedenog možemo zaključiti da se radi o složenom deliktu u kojem najčešće učestvuje više lica i koja se vrši uz podsticaj ili podršku države ili određene političke organizacije i to najčešće na štetu lica koja su od strane države ili političke organizacije određena kao njihovi protivnici.1375

Premda je značajan napredak učinjen u lociranju i identificiranju nestalih osoba u BiH, pitanje nestalih osoba nastavlja da opterećuje hiljade porodica koje su još uvijek bez odgovora i utječe na proces pomirenja. Prisilni nestanak još uvijek nije uključen kao zasebno krivično djelo u krivično zakonodavstvo BiH. Mišljenja smo da bi ovo krivično djelo zbog velikog broja još uvijek nestalih lica u BiH pa i na ci-jelom području bivše Jugoslavije trebalo uključiti kao zasebno krivično djelo.1376 Kao što je navedeno danas međunarodno krivično pravo prisilni nestanak tretira kao jed-nu od radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti. Shodno tome prisilni nestanak po-javljuje se kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti prema članu 172. KZ BiH, kada se počini „kao dio raširenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kojeg civilnog stanovništva“.1377 KZ BiH specificira da: „prisilni nestanakosoba“ znači hapšenje, pritvaranje ili otmica osoba od strane, ili uz ovlaštenje, podršku ili prihvatanje države ili neke političke organizacije, nakon čega slijedi odbijanje da se prizna to lišavanje slobode ili da se pruži informacija o sudbini i kretanju tih osoba, sa ciljem njihovog lišavanja zakonske zaštite na duži vremenski period”.1378 Prema članu 172. stav 1. tačka i) KZ BiH, elementi krivičnog djela prisilnog nestanka su:1379

1. hapšenje, pritvaranje ili otimanje osoba; 2. od strane ili s dopuštenjem, podrškom iii pristankom države ili političke

organizacije;3. uz odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se pruži informacija o

sudbini ili o mjestu gdje se nalaze takve osobe;1380 i 1375 Marković,I.; op. cit., str. 335.1376 Broj nestalih osoba i poslije toliko godina nakon završetka rata u BiH je veliki. Obitelji nestalih osoba,

nakon dugogodišnje neizvjesnosti i patnje, imaju pravo saznati istinu o sudbini svojih najbližih. Koliko je zaista u BiH nestalo osoba tokom rata odnosno koliki je obim prisilnog nestanka kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti pokazuje nam između ostalog i optužnice protiv Veselina Vlahovića. Iz tog razloga navest ćemo nekoliko zločina navedenih u optužnici Tužilaštva BiH od 17.02.2011. godine protiv Veselina Vlahovića “gospodara života i smrti“ kako su ga brojni svjedoci u sudnici nazvali, počinjenih 1992. godine nad civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti u sarajevskim naseljima Grbavica, Vraca i Kovačići: „prinudio ga da iz stana Mujezinović Envera uzme i ponese dva kanistera benzina, a potom da te kanistere ubaci u vozilo marke „Golf“, bijele boje, sa kojim vozilom je i došao, nakon čega mu je nare-dio da uđe u isto vozilo kojim ga je potom odvezao u nepoznatom pravcu, od kada se, pa sve do danas, oštećenom gubi svaki trag, te se ne zna za njegovu sudbinu, slijedom čega se može osnovano pretpostaviti da je isti ubijen..“ - tačka 37., str. 25., „u kojem stanu je zatekao oštećenog, kojeg su nasilno izveli iz stana te ga odveli u prostorije, gdje je bilo sjedište njihove jedinice, prijašnjeg preduzeća „Digitron-Bu-je“, u ulici Bane Šurbata na broju 18, u naselju Grbavica, opština Novo Sarajevo, u kojim prostorijama je oštećeni pretučen od strane drugih osoba, nakon čega je izveden iz tih prostorija od kada mu se sve do danas gubi svaki trag, pa se osnovano može pretpostaviti da je isti ubijen“ – tačka 41., str. 27., „nakon čega je oštećene Miljenka i Melitu, a u namjeri da ih liši života, odveo u nepoznatom pravcu, gdje je na nepoznatoj lokaciji upotrebom vatrenog oružja iste lišio života, a oštećenog Kemala odveo u nepoznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag, te se za njegovu sudbinu ne zna ni do danas, slijedom čega se može osnovano pretpostaviti da je ubijen“- tačka 45., str. 29. Prema optužnici Tužilaštva BiH protiv Veselina Vlahovića od 17.10.2012. godine: odakle je prisilno iz njegovog stana izveo oštećenog Kundurović Miru, sina Seida, rođ. 1933. godine, a potom ga odveo u nepoznatom pravcu, od kada mu se, pa sve do danas gubi svaki trag i ne zna za njegovu sudbinu, slijedom čega se osnovano može pretpostaviti da je ubijen –tačka 14, str. 11-12.

1377 Član. 172, stav. 1. Krivični zakon usvojen od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 2003. godine i objavljen u Službenom listu Bosne i Hercegovine 37/03.

1378 Član. 172, stav. 2 (h).1379 Raševićidrugi,Prvostepena presuda, str. 88, 98 (str. 97, 109-110 BHS); Damjanović, Prvostepena pre-

suda Suda BiH, str. 26 - 27 (str. 25 BHS). 1380 „..nesporno je utvrđeno da je optuženi BastahPredrag postupajući u svojstvu rezervnog policajca, u

okviru širokog i sistematičnog napada protiv civilnog stanovništva, kritičnog dana izveo oštećenog Fer-hatbegović Ragiba iz logora i odveo u njemu poznatom pravcu, od kada mu se gubi svaki trag, o čemu


Nermin Halilagi}

4. s namjerom da se te osobe uklone od zaštite zakona na duže vrijeme.1381 Prvi element prisilnog nestanka kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti

je ispunjen osiguranim pritvaranjem, premještanjem, prebacivanjem i odvođenjem osoba sa prvobitnih lokacija zatvaranja ili pritvora na druge lokacije i predstavl-ja dio actus reus-a krivičnog djela. Riječ “odbijanje” u trećem elementu se tumači na način da obuhvata nepriznavanje lišavanja slobode ili nepružanje informacija. Shodno tome podrazumijeva se da pružanje lažnih informacija o sudbini ili o mjestu gdje se žrrtve nalaze predstavlja odbijanje da se pruže informacije ili uskraćivanje tih informacija, čime se ispunjava treći element krivicnog djela prisilnog nestanka.

Sličan stav zastupljen je i u praksi Suda BiH. Vijeće u predmetu Raševićidrugi konstatiralo je da je „prvi element krivičnog djela ispunjen osiguranim pritvaranjem, premještanjem, prebacivanjem i odvođenjem osoba sa prvobitnih lokacija zatvaranja ili pritvora na druge lokacije i predstavlja dio actusreus-a krivičnog djela“.1382 Kako je vijeće u predmetu Raševićidruginavelo, „odbijanje“ se tumači kao „neprizna-vanje lišavanja slobode ili nepružanje informacija“.1383 Vijeće je zaključilo da je „jas-no da se podrazumjeva da pružanje lažnih informacija o sudbini ili o mjestu gdje se žrtve nalaze predstavlja odbijanje da se pruže informacije ili uskraćivanje tih infor-macija, čime se ispunjava treći element krivičnog djela prisilnog nestanka“.1384

Prisilni nestanak osoba u najboljoj mjeri pokazuje karakteristike zločina protiv čovječnosti, dovodeći sve njegove elemente u potpunosti do izražaja.1385 Za razliku od drugih radnji izvršnja zločina protiv čovječnosti u kojima se moglo izbjeći da se ne pominje država ili politička organizacija u prisilnom nestanku osoba kao radnji izvršenja prvi put se otvoreno i direktno navodi uloga države ili političke organizaci-je jer se to na ovom mjestu nije moglo izbjeći.

optuženi odbija dati bilo kakve informacije” - Presuda Suda BiH predmetu optuženog BastahPredrag, zv. „Dragan“, Broj: X-KR-05/122, 04.02.2010. godine, str. 51.

1381 „...Vijeće je zaključilo obzirom da u međuvremenu, od njenog odvođenja pa sve do danas, oštećenu niko nije vidio živu, pa je Vijeće, imajući u vidu da je posljednji put i viđena živa sa optuženim, konačno za-ključilo da upravo optuženi uskraćuje informacije o konačnoj sudbini oštećene, te da je njegova namjera odvođenjem oštećene, i bila da se oštećena ukloni od zaštite zakona duže vrijeme.....Također, Vijeće nala-zi da se takvo ponašanje optuženog i odvijalo na očigled i uz pristanak vojne formacije kojoj je pripadao, obzirom da, očigledno i uz pristanak vojne formacije kojoj je pripadao, obzirom da, očigledno, za isto protiv optuženog nije ni vođen nikakav na zakonu zasnovan postupak.“ Prvostepena presuda Suda BiH u predmetu VeselinVlahović„Batka“, para. 632. i 633.

1382 U pogledu činjenica ovoga predmeta, Prvostepeno vijeće u predmetu Raševićidrugi zaključilo je: „Vi-jeće zaključuje da su elementi krivičnog djela prisilnog nestanka utvrđeni izvan sumnje. Najmanje 200 zatvorenika nesrba je pod stražom odvedeno iz KP Doma na drugu, nepoznatu lokaciju. Ova djela su urađena s dopuštenjem taktičke grupe Foča, organa Republike Srpske. I preostali zatvorenici u KP Domu u to vrijeme i nakon njihove razmjene, i Federalna komisija za nestala lica kasnije, tražili su i nisu do-bili informacije od osoblja KP Doma i organa Republike Srpske, u vezi sa mjestom na kojem se nalaze ti zatvorenici i njihovom sudbinom, a odvođenja su se ponavljala, vršena su sistematično mjesecima i obuhvatila su veliki broj zatočenika. Pored toga, postojali su jasni pokušaji da se sakrije i prikrije sudbina odvedenih zatočenika, čime se dokazuje postojanje namjere od samog početka da se eliminiše bilo kakva mogućnost da ustanove i organizacije ovlaštene prema domaćem i međunarodnom zakonu pravilno reg-istruju ili otkriju mjesto gdje se ti zatočenici nalaze. Zatvorenicima u KP Domu je ponavljano da su ti za-točenici odvedeni na razmjenu, dok dokaz O-1-48 pokazuje da je fočanska taktička grupa na sličan način bila uključena u navođenje na krivi trag opisivanjem u službenoj dokumentaciji da su ovi zatvorenici odvedeni kako bi bili pušteni na slobodu. Ovim zatočenicima je bila, a i dalje je uskraćena, zaštita zakona u periodu dužem od deset godina“.- Predmet Sud-a BiH MitarRašević iSavoTodorović, 28.02.2008. godine, broj. X-KR/06/275, str. 110.

1383 Ibid.str. 110.1384 Ibid.1385 Šurlan,T.; op. cit., str. 332.


Nermin Halilagi}

10. Zločin aparthejdaSuština aparthejda je u tome da on predstavlja jedan oblik državnog krimi-

naliteta, koji se svodi na zakonsko stvaranje različitog pravnog položaja za ljude u određenoj državi, na temelju osnovnog kriterijuma njihove rasne pripadnosti, odnosno rasnog ili nacionalnog porijekla, što se u istorijskom smislu, prije svega povezuje sa slučajem Južne Afrike.1386 Riječ aparhejd dolazi iz jezika afrikaans i doslovno znači odvajanje ili izdvajanje.1387 Apartheid označava posebno težak oblik rasne segregacije i diskriminacije koji je bio utjelovljen na jugu Afrike i koji je Opća skupština u Konvenciji o ukidanju i kažnjavanju zločina aparthejda proglasila zlo-činom protiv čovječnosti.1388 Konvencija o ukidanju i kažnjavanju zločina aparthejda je usvojila Opća skupština UN-a 1973. god. u kojoj je aparthejd proglašen zločinom protiv čovječnosti, a države stranke Konvencijom se obvezuju kažnjavati djela koja su opisana kao zločin aparthejda, spriječavati poticanje na takva djela, te kažnjavati učinitelje.1389 Navedenom Konvencijom je određeno i da se zločin aparthejda ne sma-tra političkim zločinom, te u skladu s tim postoji dužnost izručenja učinioca.1390 Nešto ranije u konvenciji o nezastarjevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti iz 1968. godine u formulaciji zločina protiv čovječnosti uvrštena su i „nečovječna djela koja proističu iz politike aparthejda“. BiH je potpisnica Međunarodne konvencije o suzbijanju i kažnjavanju zločina aparthejda iz 1973. god. temeljem verifikacije o sukcesiji s obzirom da je stranka Konvencije bila i bivša SFRJ, te ima ugovorna pra-va i dužnosti iz područja ljudskih prava koja su njom obuhvaćena.1391 Nacrt Statuta (DraftCode) iz 1991. godine aparthejd inkriminiše kao poseban zločin. Nekoliko godina poslije tačnije 1996. godine Nacrt Statuta MKS aparthejd je definisao u sas-tavu zločina protiv čovječnosti kao institucionalizovanu diskriminaciju.

U Rimskom statutu kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti po prvi put je naveden i aparthejd. U statutima drugih međunarodnih krivičnih sudova nije se pojavljivao jer kao vrlo specifična pojava nije nastao u onim situacijama za koje su adhoc sudovi bili nadležni.1392 Mada je aparthejd već odavno priznat kao zločin protiv čovječnosti1393 definicija MKS nije identična definiciji koja je koncepirana od Konvencije o aparhejdu nego je proširila ovo osnovno djelo koje sada obuhvata i druge situacije pored onoga što se dešavalo u Južnoafričkoj Republici. Na ovaj način ova definicija koja je data na apstraktnoj osnovi, koncepirana je da pokrije i neke buduće slučajeve. Materijalni element aparthejda je definisan u članu 7(2)(h) Statuta MKS kao:“ Nečovječna djela značaja sličnog onima navedenim u stavu 1, počin-jene u kontekstu institucionalizovanog režima sistematskog potlačivanja i dominaci-je jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili skupinama, počinjene s namjerom održavanja takvog režima“. „Nečovječna djela“ u kontekstu aparthejda mogu uključivati ubistvo, mučenje, proizvoljno zatvaranje, progon, uv-jete sračunate da prouzrokuju uništenje grupe ili proizvedu zakonske mjere koje 1386 Škulić,M.; op. cit. Međunarodni…, str. 267.1387 Dadalos–International UNESCO Education Server for Civic, Peace and Human Rights Education, http://

www.dadalos.org/kr/Menschenrechte/grundkurs_mr5/Apartheid/apartheid/aparthei.htm#Lexikon, 21.10. 2011.

1388 Andrassy,J.,Bakotić,B.,Vukas,B,; Međunarodno pravo I, Zagreb, 1998. str. 305.1389 Ibid.1390 Ibid.1391 Degan,V.,Đ.; op. cit., Međunarodno..., str. 514.1392 Šurlan,T.; op. cit., str. 332.1393 Vidjeti,npr.,Konvencija o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, G.S. Rez. 2391

(XXIII), Aneks, 23 U.N. GAOR Dodatak (Br. 18) 40, U.N. dok. A/7218 (1968); Generalna skupština UN, Međunarodna konvencija o sprečavanju i kažnjavanju zločina aparthejda („Konvencija o aparthejdu”), 30.11.1973, A/RES/3068(XXVIII), dostupno na http://www.unhcr.org/refworld/docid/3ae6b3c00.html (preuzeto 12.01.2012.).


Nermin Halilagi}

spriječavaju učešće te grupe u političkom životu, društvenim ili ekonomskim i kul-turnim aktivnostima, itd.

Aparthejd kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti prema Elementima krivičnih djela se sastoji od sljedećih uvjeta:

1. Učinilac je izvršio nečovječno djelo protiv jednog ili više lica.2. Takvo djelo je bilo navedeno u članu 7. stav 1. Statuta ili je bilo djelo slič-

nog karaktera kao neko od tih djela.3. Učinilac je bio svjestan činjeničnih okolnosti kojima je utvrđen karakter

djela.4. Radnja je izvršena u kontekstu institucionalizovanog režima sistematskog

ugnjetavanja i prevlasti jedne rasne grupe nad ma kojom drugom rasnom grupom ili grupama (navedeni uvjet predstavlja osnovno distinktivno obi-lježje sistema aparthejda).

5. Učinilac je namjeravao da takvim postupkom održi takav režim.6. Radnja je bila dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv

civilnog stanovništva.7. Učinilac je znao da je takva radnja dio ili je namjeravao da takva radnja

bude dio rasprostranjenog ili sistematskog napada uperenog protiv civilnog stanovništva.

Srž ovog krivičnog djela leži u uvjetima navedenim u tačkama 4. i 5. Navedeni uvjeti daju specifičan karakter aparthejdu. Naime, oni jasno i direktno izražavaju da se radnje koje se sprovode – sprovode sa ciljem održavanja režima. „pored nes-tanka lica, ovo djelo značajno doprinosi prihvatanju pravnog izražavanja u kome se u krivičnopravnom izrazu uvrštava i režim, država tj. organizovani politički entitet. U tom smislu je njegov doprinos ogroman, jer posredno može dovesti i do uklanjanja stega u pogledu koncepcije opšteg određenja.“1394 Prema Elementima krivičnog djela aparthejd je krivično djelo za koje se mora dokazati postojanje specifičnog umišljaja, a uvjet za isti jeste taj da počinitelj namjerava da zadrži režim ili sistematično ugn-jetavanje putem činjenja nečovječnih djela.1395

Prema članu 172. stav 2. KZ BiH zločin aparthejda kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti su nečovječne radnje slične prirode radnjama iz stava 1. ovog člana učinjene u kontekstu institucionaliziranog režima sistematskog potlačavanja i dominacije jedne rasne skupine nad bilo kojom drugom rasnom skupinom ili sk-upinama ljudi, učinjene s namjerom održavanja takvog režima. Prema navedenoj definiciji suština radnje izvršenja aparthejda jeste u stvaranju različitog pravnog položaja za ljude u određenoj državi na temelju osnovnog kriterijuma njihove rasne pripadnosti, odnosno rasnog ili nacionalnog porijekla.

Aparthejd može postojati i u uvjetima formalne pravne jednakosti svih građa-na, ukoliko država faktički, posebnim uvjetima i mjerama, stvara nejednakost među ljudima s obzirom na njihovo rasno, nacionalno, vjersko ili drugo porijeklo ili pri-padnost.1396

1394 Više o tome Šurlan,T.; op. cit., str. 334.1395 Modul 7, op. cit., str. 41.1396 Škulić,M.; op. cit., Međunarodni..., str. 267,


Nermin Halilagi}

Konkretni oblici izvršenja aparthejda kao radnje izvršenja zločina protiv čov-ječnosti mogu biti povrede ili uništavanje fizičkog i mentalnog integriteta, podvr-gavanje mučenju ili okrutnom postupanju, samovoljno hapšenje, nametanje takvih uvjeta života koji mogu dovesti do uništenja jedne rasne skupine, isključenje iz političkog, društvenog, ekonomskog i kulturnog života uz lišavanje osnovnih prava i sloboda, stvaranje rezervata i geta, surova eksplatacija i sl.1397

11. Druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fzičke ili psihičke povrede ili narušavanja zdravlja

Fraza “druga nečovječna djela” uzeta je iz člana 6(c) Londonskog sporazuma odnosno ovaj pojam ide tragom člana 6 (c) Nirnberškog statuta i člana II(1)(c) Zako-na broj 10 Kontrolnog savjeta. Riječ je o generalnoj klauzuli kojom se omogućava primjena ove ikriminacije na takva ponašanja koja nisu obuhvaćena prethodno nave-denim oblicima krivičnog djela, ali koja su nehumana i nečovječna i po svojoj težini usporediva sa navedenim oblicima zločina.1398 Kada je riječ o ovoj radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti važno je napomenuti da se ova radnja također pominje i u sva tri statuta, te predstavljaju generičku inkriminaciju koja obuhvaća čitav niz kriminalnih radnji koje nisu taksativno nabrojane. Razlog zbog čega je uvrštena ova odredba u prethodno navedenim statutima jeste u tome da se ostavi prostora za po-javljivanje takvih radnji koje po svom karakteru podpadaju pod zločin protiv čov-ječnosti, ali ih je teško smjestiti pod neku od definisanih radnji.

Druga nečovječna djela kao radnja izvršenja zločina protiv čovječnosti uključuju zločine protiv čovječnosti koji nisu specifično obuhvaćeni statutima međunarodnih tribunala kao i Suda BiH, ali nose srazmjernu težinu. Navedenom radnjom izvršenja zločima protiv čovječnosti kao i inače deliktima koji se odnose na povređivanje tjela, prije svega štiti tjelesna nepovredivost čovjeka, odnosno kako njegov tjelesni intigritet, tako i njegovo zdravlje. Određivanje radnje izvršenja „druga nečovječna djela“ formirano je preko posljedice djela. Postoji bojazan da ovoj kategoriji nedo-staje preciznosti i da je preopćenita,1399 te da je stoga protivna načelu “određenosti” krivičnog djela u zakonu. Međutim, ona je namjerno tako smišljena jer se smatralo da je za ovu kategoriju nepoželjno iscrpno nabrajanje. Uvijek je opasno htjeti biti previše precizan posebno u prostoru humanitarnog prava. Sa koliko god da se pozor-nosti sastavlja spisak svih tih različitih oblika zlostavljanja, nemoguće je predvidjeti sve modalitete mučenja i onda postoji opasnost da konkretan i potpun spisak zlodjela postane previše uzak i sam sebi ograničavajući. Mišljenja smo da je usvojena defin-icija o drugim nečovječnim djelima fleksibilna, a u isto vrijeme precizna.

Adhocmeđunarodni krivičnih sudovi dali su veliki doprinost u preciziranju radnje „druga nečovječna djela“ kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Prema judikaturi adhocsudova, „druga nečovječna djela“ jesu „radnje ili propusti kojima se namjerno prouzrokuje teška patnja, ozljeda odnosno povreda duševnog ili tjelesnog zdravlja ili koje predstavljaju teške napade na ljudsko dostojanstvo koje su

1397 Bačić,Š.,Pavlović,Š.; Krivično pravo, posebni dio, Informator, Zagreb, 2001., str. 133.1398 Marković,I.; op. cit., str. 336.1399 Prof.Krapac smatra da se upravo nepreciznost u definiranju zločina protiv čovječnosti iz članka 5. tačke

i) Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju može prigovoriti navedenom popisu. Navedeno prema: Krapac,D.; op. cit., Međunarodni..., str. 36.


Nermin Halilagi}

po svojoj težini usporedive s ostalim oblicima zločina protiv čovječnosti predviđen-im u relevantnim međunarodnopravnim dokumentima“.1400

U sudskoj praksi Tribunala za bivšu Jugoslaviju je također u više presuda kon-statovan prethodno navedeni stav. Tako je Žalbeno vijeće u predmetuKupreškić idrugi konstatiralo da je član 5(i) Statuta MKSJ, koji pokriva druga nečovječna djela, „namjerno formuliran kao rezidualna kategorija, zato što se smatralo da je nepožel-jno za ovu kategoriju da se iscrpno nabraja. Iscrpna kategorizacija naprosto bi stvo-rila mogućnost za izbjegavanje slova zabrane“.1401 U Prvostepenoj presudi Kupreškićidrugi vijeće se zadržalo na tumačenju ove dosta neodređene klauzule. Navedeno vijeće je također bilo konkretnije u opisivanju onoga što bi izraz „nečovječna djela“ mogao da obuhvata. Pretresno vijeće je u paragrafu 562. konstatovalo da tumačenje fraze o kojoj je riječ, oslanjanje na pravilo tumačenjaeiusdemgeneris nije od velike pomoći. Prema ovom pravilu, ta fraza bi uključivala radnje slične onima koje se konkretno navedene. ...Uži parametri za tumačenje fraze „druga nečovječna djela“ mogu se identifikovati u međunarodnim standardima o ljudskim pravima kao što su oni postavljeni u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine i u dva pakta Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima iz 1966. godine. Oslanjajući se na razne odredbe iz ovih tekstova moguće je identifikovati jedan skup osnovnih prava koja pripadaju ljudskim bićima čije kršenje može sačinjavati, zavisno od pratećih odgov-ornosti zločin protiv čovječnosti. Tako, na primjer, teški oblici okrutnog i ponižava-jućeg postupana prema licima pripadnicima određene etničke, vjerske ili političke grupe ili rase, ili ozbiljne rasprostranjene ili sistematske manifestacije okrutnog ili ponižavajućeg ili degradirajućeg postupanja sa diskriminatornom ili persekutornom namjerom sigurno se mogu smatrati zločinom protiv čovječnosti: nečovječno ili ponižavajuće postupanje zabranjeno je Paktom Ujedinjenih nacija o građanskim i političkim pravima (član 7), Evropskom konvencijom o ljudskim pravima iz 1950. (član 3), Međuameričkom konvencijom o ljudskim pravima od 9. juna 1994. (član 5) i Konvencijom protiv mučenja iz 1984 (član 1). Slično tome, ovaj izraz nesumnjivo obuhvata prisilno premještanje grupa civila (koje je do izvjesne mjere obuhvaće-no članom 49 IV konvencije iz 1949. i članom 17(1) Dopunskog protokola II iz 1977, prisilnu prostituciju (koja prema većini međunarodnih instrumenata o ljud-skim pravima nesumnjivo predstavlja ozbiljan nasrtaj na ljudsko dostojanstvo), kao i prisilni nestanak osoba (zabranjen Rezolucijom Generalne skupštine 47/133 od 18. decembra 1992. i Međuameričkm konvencijom od 9. juna 1994. godine). Jasno je da ova i druga slična djela moraju biti počinjena sistematski i rasprostranjeno. Drugim riječima moraju biti isto toliko teška kao i druge kategorije krivičnih djela koja su navedena u ostalim odredbama člana 5 Statuta MKSJ. Kad su pravni parametri za određivanje sadržaja kategorije „nečovječnih djela“ jednom identifikovani, upotreba pravila eiusdemgenerisza potrebe poređenja ili procjene težine zabranjenog dje-la može biti opravdana.“1402 U predmetu NaletilićiMartinović Pretresno vijeće je smatralo da: „član 5(i) Statuta (druga nehumana djela) je rezidualna klauzula koja obuhvaća djela koja ne potpadaju pod neki drugi stav člana 5 Statuta, a dovoljno su sličnog stepena težine kao i drugi nabrojani zločini. Nehumana djela su “[…] djela ili propusti kojima je cilj da se nekoj osobi nanese namjerna duševna ili tjelesna patnja.” Budući je riječ o zločinima protiv čovječnosti, ta djela uz to moraju biti i rasprostranjena ili sistematska“.1403

1400 Presuda Pretresnog vijeća u predmetu KayishemaiRuzindana(MKSR), para 151.1401 Presuda Pretresnog vijeća u predmetu Kupreškić idrugi (MKSJ), para. 563; Presuda Žalbenog vijeća

MKSJ u predmetu Stakić, para. 315-6.1402 Vidjeti također, Prvostepenu presudu MKSJ KordićuiČerkezu, str. 269-272.1403 Presuda Pretresnog vijeća MKSJ u predmetu NaletilićiMartinović, para. 247.


Nermin Halilagi}

U Prvostepenoj presudi adhoc Tribunala za Ruandu KajišimiiRuzindani vi-jeće je u odnosu na nečovječna djela konstatovalo u paragrafu 149 sljedeće: „Od vremena Nirnberškog statuta kategorija „druga nečovječna djela“ zadržana je kao korisna kategorija za djela koja se ne navode konkretno, ali su slične težine. Važnost očuvanja takve kategorije pojasnio je MKCK komentarišući nečovječno postupanje sadržano u članu 3. Ženevskih konvencija: Uvijek su opasni pokušaji da se ide u previše detalja – naročito u ovoj oblasti. Ma koliko pažljivo da se sastavlja spisak svih različitih oblika zadavanja bola, čovjek nikad ne bi mogao da drži korak sa uo-brazlijom budućih mučitelja koji žele da zadovolje svoje zvijerske nagone, a svaki pokušaj da spisak bude što konkretniji i što potpuniji čini ga samo sve ristriktivnijim. Usvojena formulacija je fleksibilna a u isto vrijeme precizna“. Isto vijeće je u para-grafu 154 konstatovalo da: „Ukratko, da bi optuženi bio proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti zbog drugih nečovječnih djela, on mora da izvrši djelo čija su težina i ozbiljnost slični težini i ozbiljnosti drugih nabrojanih zločina, u namjeri da prouzrokuje drugo nečovječno djelo i sa znanjem da se djelo izvršava u u opštem kontekstu napada“.

Druga nečovječna djela mogu biti usmjerena i prema imovini ako se postupa s ciljem da se kod žrtve izazove teška patnja odnosno povreda duševnog zdravlja.1404

U KZ BiH u članu 172. stav. 2. tačka k) definiše se „druga nečovječna djela“ kao zločin protiv čovječnosti na način kao: „druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušenja zdravlja“. To su djela za koja je potrebno dokazati postojanje radnje ili propusta slične težine, kao i za druga djela koja su propisana u članu 172. KZ BiH.1405 Iako je fraza „druga nečovječna djela slične prirode“ prilično neprecizna, odabrana je upravo zato da nijedan počinilac ne izbjegne kažnjavanje za sve vrste nečovječnih djela, uključujući i ona koja ne bi bila taksativno nabrojana u zakonu:1406

1. radnju ili propust kojima je nanesena duševna ili tjelesna patnja ili povreda, odnosno koji predstavljaju ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo;

1404 Lauterpacht,C.H.,The Law of Nations and the Punishment of War Crimes, 1944, str. 79.1405 „...ista je izjavila da se kritičnog dana 11.07.1992. godine, nalazila sa suprugom u stanu, kada je začula

galamu kod susjednih zgrada, i sa balkona vidjela da osobe koje su “ubacivale muslimanski narod u auto” među kojima je prepoznala i optuženog Viškovića, kojeg je identificirala o u sudnici, a koji je par minuta nakon što je ugledao na balkonu zalupao na vrata i naredio njoj i suprugu da napuste stan. Suprug oštećene je tada ustao i nije imao vremena ni da se spremi kada ga je optuženi sa još jednim vojnikom počeo udarati pesnicama i kundacima pušaka snažno, od čega je “po stepenicama pljusnula krv”. Nakon što su ga istjerali iz stana, svjedokinja se obratila optuženom Viškoviću kojeg je poznavala od ranije, moleći ga da joj ne udaraju supruga, na što su nju počeli udarati pesnicama, a optuženi je udario nogom u leđa tako da je pala niz stepenice na asfalt, od kojeg udaraca su joj izbijena dva zuba, te povrijeđen lakat i koljeno. Ona međutim i nakon toga nastavlja moliti optuženog da prestane, pitajući ga zašto to radi, na što je on drsko odgovorio da mu ne spominje ime, psujući joj majku balijsku, dok je drugi vojnik prijetio da će je silovati. Ispred zgrade gdje je stajao kombi u koji su “trpali” ljude, nastavili su tući njenog supruga cijevima puške u predjelu prepona, pa je svjedokinja morala stati između njega i vojnika kako bi spriječila dalje premlaćivanje, na što su joj isti rekli da im mora dovesti bilo koga ko je ostao u njenoj kući, zbog čega se vratila u stan u kojem je boravila jedna starica, koja je pobjegla iz sela Gradine nakon napada na isto. U povratku je vidjela da se kombi udaljava bez nje pa je potrčala, ali je optuženi Višković zaustavio rekavši “gdje ćeš ti kučko, nećeš ti nigdje, mi ćemo tebe strijeljati!” naredviši joj nakon toga da legne na asfalt gdje su je nastavili uadarati nogama, držeči repetirane puške uperene u leđa, tako da do dolaska drugog kombija svjedokinja više nije mogla hodati”, Prema riječima ove svjedokinje, optuženi Bastah i „Vjetar“ su kritičnog dana došli u ulicu u kojoj je stanovala sa namjerom da „pokupe narod“. Tako je u trenutku kada je ispred zgrade izvode druga naoružana lica, mogla na ulici preko puta vidjeti kako op-tuženi Goran udara Rašida, njegovu ženu i dvoje djece kundakom od puške i šamara, nakon čega je tjerao Rašida da klanja na asfaltu, da bi potom natjerao sve sa ulice da uđu u bijeli kombi koji ih je odvezao za Sušicu. - Presuda Suda BiH u predmetu optuženih BastahPredragzv.„Dragan“iGoranVišković,zv.„Vjetar“, broj: X-KR-05/122, 04.02.2010. godine, str. 57, 58 i 61.

1406 Presuda Apelacionog vijeća, Sud Bosne i Hercegovine 05.07.2011. godine, Predmet broj: S1 1 K 005589 11 Kžk ( veza X-KRŽ-05/59), para.


Nermin Halilagi}

2. radnju ili propust koje je namjerno izvršio optuženi i osoba odnosno osobe za čije radnje ili propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost.

Krivični zakon BiH ne definiše „druga nečovječna djela“ iz člana 172. tačka k) u smislu određivanja koje su to konkretne radnje činjenja ili nečinjenja koje pred-stavljaju „druga nečovječna djela“. Kako je vijeće MKSJ-a utvrdilo u predmetu Ku-preškić, iscrpno nabrajanje šta se to ima smatrati nečovječnim djelima, odnosno „is-crpna kategorizacija bi naprosto stvorila mogućnost za izbjegavanje slova zabrane.“ Evo kako je tim povodom Vijeće u predmetu Babićidrugi, para. 170. izrazilo svoj stav: „Ocjena ozbiljnosti takve radnje ili propusta relativne je prirode. U obzir se moraju uzeti sve činjenične okolnosti, uključujući karakter radnje ili propusta, kon-tekst u kojem se odvijaju, njihovo trajanje i/ili ponavljanje, tjelesni, duševni i moral-ni učinak te radnje na žrtvu i lične okolnosti žrtve, uključujući njenu dob, pol i zdravstveno stanje.“1407 Prema tome, konkretni elementi nečovječnih djela kao zloči-na protiv čovječnosti prema KZ BiH su sljedeći:1408

1407 Prvostepena presuda u predmetu Babićidr., Sud Bosne i Hercegovine 21. decembar 2010. godine, Pred-met broj: S1 1 K003472 09 KrI (X-KR-08/549)

1408 Prema optužnici TužilaštvaBiHprotivVeselinaVlahovića od 17.02.2011. godine: „u namjeri nanošenja ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda te pljačke njegove imovine, počeo zlostavljati oštećenog Salema, kojeg je stisnutom pesnicom udario u predio glave, tražeći da mu preda novac i zlato koje ima, a zatim ga je uveo u jednu sobu gdje ga je ponovo udario stisnutom pesnicom u predio glave, a kundakom od puške u predio grudnog koša, od kojih udaraca je oštećeni pao na pod, a isti ga je nastavio udarati nogama po cijelom tijelu, nanijevši mu mnogobrojne povrede“- tačka 1., str. 3, „...kada je provjerom dokumenata ustanovio da je oštećeni Bošnjačke nacionalnosti, u namjeri nanošenja ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda oštećenom, odmah iza pojasa izvadio gumenu policijsku palicu, te sa njom počeo uda-rati oštećenog u predio glave i cijelog tijela, a potom, pošto su ova dvojica koja su bila sa njim otišla, isti je vezao oštećenog željeznom sajlom...“ - tačka 3., str. 4., „..u istim prostorijama dočekao oštećenog te ga u namjeri nanošenja ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda, odmah počeo tuči i udarati stisnutom pesnicom po svim dijelovima tijela, a najviše po glavi, u čemu su mu se pridružili i druga lica, koja su se nalazila u tim prostorijama, od kojih udaraca je oštećeni pao na pod, da bi ga potom isti zajedno sa drugima nastavio udarati nogama po svim dijelovima tijela, nanijevši oštećenom time mnogobrojne povrede od kojih je isti nekoliko puta gubio svijest, nakon čega bi ga puštali da dođe sebi, a zatim ga nastavljali udarati, da bi po prestanku takvog zlostavljanja, isti izveo oštećenog iz tih prostorija i sa vozilom marke „Golf“ odvezao na lokalitet Trebevića, gdje mu je pokazivao mrtva tijela ubijenih civilnih osoba, koja su se nalazila raz-bacana na tom lokalitetu, govoreći mu da je sve te osobe on pobio, a kad mu je oštećeni rekao da će mu dati sav novac i zlato koje je imao, stavio ga je u vozilo i u namjeri pljačke njegove imovine, dovezao ga do zgrade u kojoj je bio stan oštećenog, te ga potom uveo u njegov stan u kojem ga je nastavio udarati, da bi u jednom momentu iz pištolja kojeg je imao kod sebe, ispalio jedan metak u ugao sobe, pa kada mu je oštećeni predao sav novac u visini od tadašnjih 38.000,00 DM i zlato koje je imao, isti je oštećenog izveo iz stana te ga odveo do stana njegove komšinice „ S-3“ koji se je nalazio u istoj zgradi, a potom ga je pustio da ide u svoj stan, dok je on ostao u tom stanu...“ – tačka 4., str. 5., Još neki od primjera nečovjenog postupanja prema navedenoj optužnici su i sljedeći slučajevi : „...u kojim prostorijama su ga zajedno nas-tavili zlostavljati, tako što su ga udarali rukama, nogama i drškama od lopate, te mu urezivali krstove po rukama, nogama i glavi, u kojem zlostavljanju je isti prednjačio , te je osim navedenog bajonetom nano-sio povrede oštećenom po predjelu potkoljenica i stomaka...“ „...nakon čega su sa vozilom prisilno odveli oštećenog u prostorije sjedišta svoje jedinice, a koje su pripadale prijašnjem preduzeću „Digitron-Buje“, koje su se nalazile u ulici Bane Šurbata na broju 18, u naselju Grbavica, opština Novo Sarajevo, u kojima je oštećeni morao u jednoj prostoriji pisati izjavu, da bi u jednom trenutku isti ušao u tu prostoriju te u namjeri nanošenja ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda oštećenom, izvadio bajonet i stavio ga oštećenom pod grlo, prijeteći da će ga zaklati ukoliko ne kaže gdje su mu pare, kojom prilikom je oštećenom zadao i nekoliko udaraca zatvorenom pesnicom u predio grudnog koša, nakon čega je zajedno sa istom dvojicom oštećenog izveo iz tih prostorije te ga vozilom odvezao do jedne napuštene kuće u naselju Vrace, gdje je u jednoj prostoriji od kuće nalazilo se mrtvo tijelo nepoznate ženske osobe, koja je bila zaklana, da bi ga isti potom prisiljavao da legne na tijelo te osobe te da nad istom ostvari polni odnos, prijeteći da će ga zaklati, pa kad oštećeni to nije htio da uradi isti ga je nekoliko puta udario zatvorenom pesnicom u predio grudnog koša, da bi ga potom, a u namjeri pribavljanja koristi i pljačke njegove imovine...“ – tačka 9., str. 8., „..u naselju Grbavica, opština Novo Sarajevo, u kojem stanu su zatekli samu oštećenu, da bi odmah po ulasku u stan, u namjeri nanošenja ozbiljnih fizičkih i psihičkih povreda te pljačke njene imovine, obojica je počela udarati, pitajući je za njene sinove, a on je u jednom trenutku udario oštećenu sa puškom u leđa od kojeg udarca je ista pala, a zatim joj prišao i sa cijevi od puške udario je u predio glave, između očiju, probivši joj čeonu kost, te potom rekao „Mikiju“ da vodi „turkinju“ u sobu, što je ovaj i učinio, a on je potom počeo preturati stvari po stanu tražeći novac i zlato, za koje vrijeme je „Miki“ u sobi nastavio zlostavljati oštećenu, udarajući je i pucajući joj pored glave, da bi joj potom potrgao odjeću ta nad istom izvršio silovanje, nakon čega je i on ušao u sobu, te vidjevši oštećenu golu, skočio na nju sa namjerom


Nermin Halilagi}

1. djela moraju biti prirode slične onoj koju karakterišu konkretna djela pobro-jana u članu 172 a. stav. 1.,

2. djela moraju uzrokovati patnju, ili ozbiljnu povredu tijela ili fizički ili psi-hički narušiti zdravlje; i

3. djela moraju biti učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne po-vrede.

Ovo pitanje se pred Tribunalom za bivšu Jugoslaviju pojavilo u više predmeta. Prema Pretresnom vijeću u predmetu Vasiljević u paragrafu 234. konstatovano je da elementi koje valja dokazati su:1409

1. da su se dogodili radnja ili propust težine slične težini ostalih u istom članu nabrojanih radnji;

2. da je ta radnja ili propust prouzročio tešku duševnu ili tjelesnu patnju ili ozljedu, odnosno da predstavljaju težak napad na ljudsko dostojanstvo; i

3. da su radnju ili propust namjerno izvršili optuženi ili lice, odnosno lica za čije radnje i propuste optuženi snosi krivičnu odgovornost.

Statut MKS (član 7(k)) daje detaljniju formulaciju značenja drugih nečovječnih djela od Statuta MKSJ. Međutim, ova odredba je bila dovedena pod znak pitan-ja prilikom kreiranje Rimskog statuta zbog bojazni da bi se zbog širokog prostora mogao zloupotrebiti kao i zbog prijetnje principa legaliteta. Iz razloga neophodosti ostavljanja prostora i za druge radnje koje se u najočiglednijem smislu neponavljaju kao podvrsta neke od imenovanih radnji opredjelila je zadržavanje ove posljednje odrednice u u radnjama izvršenja.1410 Prema Rimskom statutu druga nečovječna djela su “druga nečovječna djela slične vrste, kojima se namjerno uzrokuje velika patnja ili teške povrede tijela ili duševnog ili tjelesnog zdravlja”. Također, isti elemeniti za „druga nečovječna djela“ kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti su navede-na i u Elementima krivičnih djela:1411

1. Učinilac je nečovječnim djelom nanio veliku patnju ili ozbiljne povrede tijelu ili duševnom ili tjelesnom zdravlju (posljedično definisanja radnja iz-vršenja).

2. Karakter takvog djela bio je sličan karakteru ma kog drugog djela navede-nog u članu 7. stavka 1. Statuta (analogni karekter djela).

3. Učinilac je bio svjestan činjeničnih okolnosti kojima je utvrđen karakter djela (subjektivni odnos učinioca prema karakteru svog djela).

da nad istom ostvari prisilan seksualni odnos, u kom trenutku se izvana začula snažna pucnjava, pa je od te namjere odustao...“ – tačka 11., str. 10. Prema optužnici TužilaštvaBiHprotivVeselinaVlahovića od 17.10.2012. godine: “ ...optuženi je više puta ulazio u prostoriju u kojoj je oštečeni zajedno sa drugim civilnim osobama bio zatvoren, da bi u namjeri nanošenja snažnog tjelesnog i duševnog bola te patnje, te osobe zlostavljao, tako što ih je udarao rukama i drvenom palicom, te mnogima od njih pucao iz pištolja u predio nogu, nanijevši im povrede, pa je tako i samog oštečenog udarao kako rukama tako i drvenom palicom, da bi jednom prilikom polio oštečenog sa nekom tečnošću, koju je potom sa upaljaćem zapalio, od čega je vatra zahvatila hlaće na desnoj nozi oštećenoj kao i nogu oštečenog, nanijevši mu povrede u vidu opekotina, nakon čega je oštečeni uspio prevrtanjem da ugasi vatru, ali kasnije, kako mu nije pružena medicinska pomoć, rane zadobijene vatrom su se inficirale...“ – tačka 19., str. 14.

1409 Drugostepena presuda MKSJ u predmetu Delalić, para. 426; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Tadić, para. 723; Tužilac protiv Jelisića, predmet br. IT-95-10-T, Presuda, 14. decembar 1999., para. 52; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Delalić, para. 552; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu KordićiČerkez para. 265; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 130.

1410 Više o tome Šurlan,T.; op. cit., str. 252.1411 Rimski statut, čl. 7(1)(k).


Nermin Halilagi}

4. Djelo je počinjeno u sklopu rasprostranjenog ili sistematskog napada usmje-renog protiv civilnog stanovništva.

5. Učinilac je znao da je to ponašanje dio ili je imao namjeru da bude dio ra-sprostranjenog ili sistematskog napada protiv civilnog stanovništva.

Međutim, ni prethodno navedena odredba ne daje čak ni indirektnu indiciju o pravnim standardima koji bi omogućili da se identificiraju zabranjena nečovječna djela.1412 Mora se ukazati i da u Rimskom statutu postoji prag prema kojem ostala nečovječna djela moraju:

1. biti sličnog karaktera kao i ostala osnovna djela; i 2. prouzrokovati veliku patnju ili teške tjelesne povrede ili povrede duševnog,

odnosno tjelesnog zdravlja.1413

Prilikom rada na Rimskom statutu postavilo se pitanje utemeljenja odredbe „druga nečovječna djela“ prema postojećem međunarodnom pravu, tj. pitanje materi-jalnopravne baze, te potencijalnog narušavanja principa Nullumcrimensinelege.1414

Kao što je već navedeno KZ BiH ne definiše „druga nečovječna djela“ iz čla-na 172. tačka k) KZ BiH u smislu određivanja koje su to konkretne radnje činjen-ja ili nečinjenja koje predstavljaju „druga nečovječna djela“.1415 Praksa MKSJ nudi mnogobrojne primjere tih konkretnih krivičnih djela.1416 Pretresna vijeća MKSJ-u su smatrala da „druga nečovječna djela“ kao zločin protiv čovječnosti mogu da budu:1412 Komisija za međunarodno pravo, komentirajući član 18 ovog Nacrta kodeksa krivičnih djela dalje navodi

da „Komisija prihvata da je bilo nemoguće uspostaviti iscrpnu listu nečovječnih djela koja mogu činiti zločine protiv čovječnosti. Prvo, ova kategorija djela je zamišljena da uključi samo dodatna djela koja su po težini slična onima navedenim u prethodnim podparagrafima. Drugo, djelo mora stvarno kod ljudskog bića izazvati povredu fizičkog ili duhovnog integriteta, zdravlja ili ljudskog dostojanstva” (ReportoftheInternationalLawCommissionontheWorkofitsForty-EighthSession, 6. maj – 26. juli 1996., UNGAOR 51 Sess. Supp. No. 10 (A/51/10) (Zločini protiv mira i bezbjednosti čovječanstva), u para. 17, na str. 103).

1413 Rimski statut, čl. 7(1)(k).1414 Više o tome ŠurlanT.; op. cit. str. 336.1415 Tokom perioda od otprilike tri mjeseca, svjedok FWS 141 je primoravan da vozi FAP kamion ispred

vojnih konvoja u cilju otkrivanja i detoniranja mina na putu. FWS je svjedocio o opštem obrascu tih događaja, a osnovne dijelove njegovog iskaza potvrdili su i detaljno opisali svjedoci A, FWS 86 i FWS 182. Jedan od stražara KP doma ga je odveo iz prostorije do kapije KP Doma, gdje je predate pripadnici-ma vojske koji su se nalazili ispred kruga KP Doma sa kamionom. On bi potom, pod vojnom pratnjom, vozio kamion ispred vojnih konvoja, kao sto su konvoji sa vojnicima koji su isli na liniju fronta, od Foce do Ustikoline, Kalinovika i drugih mjesta. Dok su se vozili asfaltnim putevima, gdje nije postojala opasnost od mina, vojna pratnja bi bila u kamionu sa svjedokom FWS 141 dok je on vozio. Međutim, kada bi se konvoj vozio makadamskim putem, koji bi mogao biti miniran, pratnja bi izlazila iz kamiona, a lijevu nogu svjedoka FWS 141 bi vezali lancem za kvačilo da ne bi mogao izaći iz vozila ili pobjeci. On bi potom vozio ispred konvoja, tako da bi njegovo vozilo prvo detoniralo mine koje bi se nalazile na putu. Svjedok FWS 141 nije lično zadobio fizičke povrede usljed ovih radnji, ali je svjedočio da su druge dvije osobe, koje su takođe korištene kao čistaći mina, poginule od mina….Oni koji su primorali svjedoka FWS 141 da postupa kao čistač mina bili su svjesni velike patnje i ozbiljnih psihičkih povreda koje će mu to nanijeti, i namjeravali da, u slucaju detonacije mine, on, zatočenik nesrpske nacionalnosti, bude tesko povrijeđen da bi se izbjeglo ranjavanje srpskog vojnog osoblja.” - Presuda Suda BiH u predmetu MitarRaševićzv.“Mićo”iSavoTodorović,Broj: X-KR/06/275, Sarajevo, 28.02.2008. godine., str. 94., Neki od primjera nečovječnih djela navedeni su i u optužnici TužilaštvaBiHprotivVeselinVlahovićaod 17.02.2011. godine „...u kojim prostorijama su ga zajedno nastavili zlostavljati, tako što su ga udarali rukama, nogama i drškama od lopate, te mu urezivali krstove po rukama, nogama i glavi, u kojem zlo-stavljanju je isti prednjačio , te je osim navedenog bajonetom nanosio povrede oštećenom po predjelu potkoljenica i stomaka“ – tačka 20. str. 14.,

1416 EmirMandžo je otprilike sredinom juna 1992. godine odveden do kapije KP doma i surovo prebijen. Mandžu su posjeli na stolac, a stražari KP doma ili vojnici koji nisu pripadali KP domu skinuli su mu cipele i ugura li ruke i noge kroz okvir druge stolice. Jedan od glavnih počinilaca uzeo je palicu i udarao ga po rukama i nogama. ZoranVuković iz Josanice ga je udario vojnickom cizmom po vilici i on se onesvijestio. U ovom premlacivanju je ucestvovao još jedan stražar KP doma, ZoranMatović. Mandžo se nekoliko puta onesvijestio, ali bi ga uvijek polijevali vodom dok se ne osvijesti. To je trajalo otprilike pola sata sve dok nisu shvatili...da on nije osoba koju su tražili. Kad se Mandžovratio u sobu, tijelo mu je bilo jedna velika rana. Lice mu je bilo potpuno izobličeno od udaraca, gornja usnica mu je bila rasječena,


Nermin Halilagi}

1. sakaćenje i drugi tipovi teških tjelesnih povreda; 1417

2. prebijanje i druga nasilna djela;1418

3. ozbiljne tjelesne i psihičke povrede;1419

4. prisilno premještanje;1420

5. nečovječno i ponižavajuće postupanje;1421

6. prisilna prostitucija,1422

7. prisilan nestanak;1423

Primjeri drugih nečovječnih djela su i:1424

1. seksualno nasilje (koje nije ograničeno isključivo na fizički nasrtaj na tijelo i koje može obuhvaćati radnje koje ne podrazumjevaju penetraciju ili čak ni tjelesni kontakt, kao na primjer prisilno skidanje žene u prisiljavajućim i ponižavajućim okolnostima);

2. prisilno skidanje žene i njihovo javno prikazivanje; 3. premlaćivanja;1425 i 4. prisilno premještanje, odnosno prisilno raseljavanje civila koje se može od-

vijati unutar državnih granica; ovo premještanje ne mora nužno biti trajnog karaktera.1426

a zubi u gornjem dijelu vilice razbijeni. Imao je ogromne otekline na oba tabana. Nadlanice su mu bile otečene, kažiprsti polomljeni, a na ledima su se vidjeli tragovi udaraca palicom. Tri dana nije mogao da ustane. Ostali zatočenici su morali da ga nose i da mu donose hranu u njegovu sobu. - Predmet Krnojelac,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 287.;

1417 Predmet Kvočkaidr.,presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 208;1418 Ibid, para. 208;1419 Predmet KordićiČerkez,presuda Žalbenog vijeća MKSJ, para. 117;1420 Predmet Kupreškićidr., presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 566;1421 Ibid, para. 566.1422 Ibid, para. 566.1423 Ibid, para. 566.1424 Vidjeti, npr.Akayesu, Prvostepena presuda MKSR para. 697; Simićidrugi, Prvostepena presuda MKSJ

para. 78; Stakić, Presuda Žalbenog vijeća para. 317; Brima, Presuda Žalbenog vijeća MKSR para. 184.1425 Prema Pretresnom vijeću u predmetu Kvoćka (MKSJ) fusnota 535, 588 i 601.: „...Nakon što su mu rekli

da ih mora pozdraviti srpskim pozdravom, udarili su ga, stavili mu omču oko vrata i čvrsto je stegnuli nastavljajući da ga udaraju. Slijedi njegovo svjedočenje: Ovdje su mi slomili rebra. Od udaraca mi je koža popucala na leđima. Krvario sam i imao posjekotine. Imao sam rane tamo, kasnije su to postale kraste. Posvuda su me tukli osim po glavi… imali su bejzbol -palicu. Imali su i bić napravljen od kabela sa željeznim kuglicama. Imali su i neke željezne šipke...... [...] Žigić je psovao. U jednom trenutku osjetio sam užasne udarce po leđima. Ne znam čime me je udarao, kakvom palicom ili batinom, niti da li je bila metalna, drvena, ili ko zna kakva. Međutim,osjetio sam kako mi niz lice curi krv jer su me udarali odoz-do, ispod lica nagore. U jednom trenutku osjetio sam da zajedno s krvlju koju sam pljuvao ispljuvavam i komade zuba..... [...] Svaki udarac tom kuglom nanosio mi je takav bol da sam jedva mogao da vidim; pred očima su mi bile mrlje. Pokušao sam da se zaštitim rukama. Kad god bi me udario u kost, osjećao sam kao da mi kosti pucaju. Osjetio sam kako mi niz glavu curi krv.“

1426 Prema Pretresnom vijeću u predmetu Kunarac i drugi (MKSJ) fusnota 829: „U svrhu konkretnog određivanja onoga šta predstavlja okrutno, uvredljivo, ponižavajuće ili degradirajuće postupanje, može se naravno osloniti na važnu sudsku praksu relevantnih međunarodnih tijela, a najviše Komiteta Ujedinjenih nacija za mučenje, Evropske komisije i Suda za ljudska prava. Vrijedi dodati da se jedan sud u Belgiji vec 1950. godine oslonio na standarde postavljene u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Conseil de guerre u Briselu smatrao je u presudi od 8. februara 1950. da se član 5 Univerzalne deklaracije, koja brani mučenje i nečovječno postupanje, može koristiti za primjenu tzv. Martensove klauzule u Haškoj kon-venciji IV iz 1899. Na str. 566 je primijećeno da je “tražeći načela međunarodnog javnog prava kako ona proizlaze iz ustaljene upotrebe kod civiliziranih naroda, iz zakona čovječnosti i zahtjeva javne savjesti, ovaj vojni sud se ovdje trenutku rukovodi Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima…” „[D]anslarecherchedesprincipesdudroitdesgenstelsqužilsrésultentdesusagesétablisentrenationscivilisées,desloisdelžhumanitéetdesexigencesdelaconsciencepublique,leConseildeguerreestaujourdžhuiguidéparladéclarationuniverselledesdroitsdel’homme?...?. Nakon citiranja člana 5 Deklaracije, sud je rekao da “ „[...] vješanje ljudskog bića za ruke koje su mu vezane iza leđa o kotur koji je specijalno


Nermin Halilagi}

Neke od ovih radnji u Rimskom statutu navedene su posebno te su na taj način dobile samostalno mjesto u spisku radnji izvršenja. „ma koliko pažljivo da se sas-tavlja spisak svih različitih oblika zadavanja bola, čovjek nikad ne bi mogao da drži korak sa uobrazlijom budućih mučitelja koji žele da zadovolje svoje zvjerske nagone, a svaki pokušaj da spisak bude što konkretniji i što potpuniji čini ga samo sve restriktivnijim“.1427

Pretresno vijeće u predmetu Blaškić (MKSJ) zauzelo je stav da „teške povre-de tjelesnog ili duševnog integriteta nesumnjivo predstavljaju „nečovječna djela“ u smislu člana 5. Statuta. Pogledamo li dalje praksu MKSJ jasno uočavamo stavove vijeća u predmetima KrnojelaciKvočkaidrugi da nehumani životni uvjeti mogu predstavljati zločin drugih nečovječnih djela kao što je zločin protiv čovječnosti. 1428 Isti stav je zastupljen i u sudskoj praksi Suda BiH.1429

Kada je riječ o ovoj radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti mnogobrojni su primjeri konkretnih djela koji se mogu podvesti pod „druga nečovječna djela“ zabranjena članom 3. EKLJP i u praksi Evropskog suda i Evropske komisije za ljud-ska prava. Kao primjer toga navest ćemo predmet TomasiprotivFrancuske u kome je Evropski sud utvrdio da se radi o očigledno nečovječnom postupanju kojim se krši član 3. u slučaju kada je podnosilac žalbe bio podvrgnut šamaranju, udaran nogama i rukama, udaran po podlaktici, prisiljavan da stoji duži vremenski period bez potpore, sa rukama vezanim lisicama na leđima, kada su pljuvali na njega i prisiljavali ga da gol stoji ispred otvorenog prozora, kada je lišen hrane i kada mu je prijećeno vatren-im oružjem. Evropski sud je smatrao da veliki broj udaraca koje je zadobio gospodin Tomasi i njihov intenzitet predstavljaju dva elementa koja su dovoljno ozbiljna da

smišljen za tu svrhu jeste mučenje; ?…? udarci u lice, koji su zadati toliko puta i tom silinom da su izazvali oticanje i, u nekoliko slučajeva, doveli do lomljenja zuba, smatraju se okrutnim postupanjem” (ibid.). (?L? a pendaison džun être humain, par les mains liées derrière le dos, à une poulie spécialement aménagée à cet effet, est une torture; ?...? des coups au visage, à ce point répétés et violents qužils lžont tuméfié et dans plusieurs cas, ont brisé des dents, constituent un traîtement cruel (in30Revuededroitpénaletdecriminologie,1949.-50.,str.566).

1427 Marković,I.; op. cit., str. 337. 1428 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 133; Prvostepena presuda MKSJ u predmetu

Kvočka, para. 190.-192. Vidi, također, Prvostepenu presudu MKSJ u predmetu Limaj, para. 288., 289. (u kojoj se zaključuje da su nehumani životni uslovi uzrokovali ozbiljne psihičke i fizičke patnje i da pred-stavljaju krivično djelo okrutnog postupanja iz člana 3. Statuta MKSJ-a); Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Simić, para. 97. (u kojoj se zaključuje da su nehumani životni uvjeti – uključujući maltretiranje, ponižavanje, stvaranje atmosfere straha mučenjem i drugim oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljan-ja, nedovoljne količine hrane i vode, manjak prostora, nehigijenski uvjeti zatvaranja, te neadekvatna medicinska njega – su po težini slični drugim zločinima protiv čovječnosti, te stoga predstavljaju actus reus progona); Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Čelebići, para. 1119. (u kojoj se zaključuje da nečovječni uvjeti života – uključujući atmosferu straha i uskraćivanje odgovarajuće hrane, vode, spavanja i sanitarnog čvora, kao i medicinske njege – predstavljaju djela okrutnog postupanja i namjernog uzroko-vanja velikih patnji ili ozbiljnih fizičkih povreda i narušavanja zdravlja iz člana 2. Statuta MKSJ-a);

1429 „Tu prenatrpanost su pogoršavali konkretni životni uslovi u kojima su zatočenici držani. Prema iskazu svjedoka Tužilaštva zatočenici su držani zaključani u svojim prenatrpanim prostorijama tokom noći, dok bi danju uglavnom bili odvođeni na rad. Svjedok 152 je istakao da u podrumu gdje je boravio nije bilo vode, nije bilo dovoljno svjetlosti, nije bilo WC, u čošku je bila kanta u koju je obavljao veliku i malu nuždu, spavao je na nekoj spužvi. To su potvrdili i ostali svjedoci koji su boravili u podrumu. Svjedokinja A je istakla da je bila smještena u kući u jednoj prostoriji veličine 4 puta 4m, zajedno sa pet žena i osmoro djece, da su spavali na podu, bez ćebadi. Svjedokinja “J” je navela da je u prostoriji veličine 2,5 puta 2m boravila sa oko 22 žene i djecom, da u kući nije bilo struje ni vode, a podloga sobe je bila od betona. Svjedokinja “C” ističe da je bila smještena u jednu prostoriju kuće sa oko dvadesetak žena i djece, U toj prostoriji nije bilo namještaja i kreveta, prostorija je bila jako mala, i tu su bili poredani kao ribe u kon-zervi. Zatočenicima nije dozvoljavano da se kreću po zgradi van svojih prostorija, nisu dobijali sredstva za održavanje higijene, nisu dobijali sapun, četkice i pastu za zube, i nisu se mogli kupati ili tuširati, niti su imali toplu vodu kojom bi se mogli oprati. Jedina odjeća koju su zatočenici imali bila je odjeća u kojoj su bili u vrijeme hapšenja. Nisu bili u mogućnosti da operu to malo odjeće koju su imali.“ – Presuda Suda BiH u predmetu MarkoRadićidr., broj: X-KR-05/139, 20.02.2009. godine, str. 70.


Nermin Halilagi}

se takvo postupanje smatra nečovječnim i ponižavajućim.1430 Sud je također sma-trao da je postupanje „nečovječno“ ako je unaprijed planirano, ako se primjenjuje satima bez prekida i ako prouzrokuje stvarne tjelesne povrede ili intenzivnu fizičku i duševnu patnju.1431 „Patnje koju dotična radnja nanosi žrtvi ne moraju biti trajne, dovoljno je da su stvarne i ozbiljne“.1432 Međutim, dugoročni efekti počinjenog djela relevantni su kod utvrđivanja njegove ozbiljnosti.1433

Da bi smo shvatili razliku između „ druga nečovječna djela“ od ostalih djela iz člana 172. KZ BIH navest ćemo stav Apelacionog vijeća u predmetu MarkoRadićidrugi (Sud BiH). Apelaciono vijeće zaključuje: „osnovni parametar koji razdvaja „ druga nečovječna djela“ od ostalih djela iz člana 172. KZ BIH, jeste težina izvršenog djela i prozrokovane posljedice,1434 odnosno, da li su djela prouzrokovala ozbiljnu povredu ili tešku patnju, a koji su po obilježjima slični ostalima djelima iz član 172. stav 1. KZ BiH“.1435 Sud BiH zaključio je da kako bi se procijenila težina nekog djela nužno je razmotriti sve činjenične okolnosti.1436 Neke od tih okolnosti mogu uključi-vati:1437

1. karakter radnje ili propusta; 2. kontekst u kojem su se oni dogodili; 3. osobne prilike žrtve uključujući starost, spol i zdravstveno stanje; i 4. tjelesne, psihičke i moralne posljedice toga čina na žrtvu. Za nečovječne radnje kao radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti potrebno

je da učinitelj mora posjedovati umišljaj da čini ove radnje. Traženi element mensreaprisutan je ako je u trenutku činjenja, odnosno nečinjenja učinitelj imao namjeru da nanese tešku tjelesnu i duševnu patnju ili da počini težak napad na ljudsko do-stojanstvo žrtve ili je znao da će njegovo činjenje, odnosno nečinjenje vjerovatno prouzrokovati tešku tjelesnu i duševnu patnju ili težak napad na ljudsko dostojanstvo žrtve.1438 Za postojanje ovog djela nije nužno da je optuženi smatrao da su njegove

1430 TomasiprotivFrancuske, 13 EHRR 1, 1993, para. 115; Navedeno prema MarkoRadićidr.,Drugostepena presuda Sud BiH od 09.03.2011. godine,predmet br.: X-KRŽ-05/139, para. 254.

1431 Lorse idrugiprotivHolandije, Presuda, Žalba br. 52750/99, 04.05.2003. godine, para. 60; Navedeno prema Markoidr.,Drugostepena presuda Sud BiH od 09.03.2011. godine,predmet br.: X-KRŽ-05/139, para. 254.

1432 Prvostepena presuda u predmetu Babićidr., Sud Bosne i Hercegovine 21. decembar 2010. godine, Pred-met broj: S1 1 K003472 09 KrI (X-KR-08/549), para. 178.

1433 Savić, Prvostepena presuda, str. 54; Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 50 , poziva se na Kunaracidrugi, Prvostepena presuda MKSJ para. 501 i Krnojelac, Prvostepena presuda MKSJ para. 144.

1434 „Apelaciono vijeće zaključuje da su radnjama optuženih, koji su u odnosu prema zatočenicima imali dominirajući položaj i moć, žrtvama nanesene teške patnje, kako fizičke tako i psihičke, te da iste ispunja-vaju standard zahtjevan definicijom predmetnog djela. Naime, nesumnjivo je da su žrtve koje su držane u nehumanim uslovima, zatvorene u skučenim prostorima, bez dovoljno hrane i vode, bez sredstava i mo-gućnosti za održavanja lične higijene, bile u stanju očaja, potčinjenosti, beznađa, straha za vlastiti život, koji su svakako izvan uobičajenih ljudskih iskustava. Tu su bili optuženi koji su ih lično tukli i maltretirali ili omogućavali drugim pojedincima da se iživljavaju nad njima na najrazličitije načine. Sve navedeno predstavlja protivpravan čin od strane nekoga ko može odlučivati o njihovim sudbinama, što svakako po ocjeni ovog vijeća predstavlja gnusan čin u kontekstu nečovječnog djela i postupanja.“ Navedeno prema MarkoRadićidr.,Drugostepena presuda Sud-a BiH od 09.03.2011. godine, predmet br.: X-KRŽ-05/139, para. 256.

1435 Drugostepena presuda Sud BiH u predmetu MarkoRadićidr.,para. 255.1436 Savić, Prvostepena presuda, str. 53 (str. 47 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku);


1437 Savić, Prvostepena presuda, str. 53 (str. 47 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom postupku); Raševićidrugi, Prvostepena presuda, str. 50 (str. 52 BHS) (odgovarajući dio potvrđen i u žalbenom po-stupku), poziva se na BlagojevićiJokić, Prvostepena presuda, para. 627.

1438 Galić, Prvostepena presuda MKSJ para. 154; Vasiljević, Prvostepena presuda MKSJ para. 236; Krnojelac, Prvostepena presuda MKSJ para. 132; Kayishema, Prvostepena presuda MKSR para. 153.


Nermin Halilagi}

radnje „nečovječne“.1439 Prema prihvaćenoj praksi MKSJ mens reaza nečovječna djela iz ovog člana zadovoljen je kada je počinilac u trenutku činjenja ili nečinjenja imao namjeru da nanese tešku tjelesnu ili duševnu patnju ili da izvrši težak napad na ljudsko dostojanstvo žrtve, ili ako je znao da će to njegovo činjenje ili nečin-jenje vjerovatno prouzrokovati tešku tjelesnu ili duševnu patnju ili teški napad na ljudsko dostojanstvo i ponio se sa bezobzirnom nepažnjom prema tome.1440 Patnje koje dotična radnja nanosi žrtvi ne moraju biti trajne, dovoljno je da su stvarne i ozbiljne1441 a psihička patnja najčešće nužno slijedi fizičko zlostavljanje, iako može biti i posljedica okruženja i uvjeta u kojima lica borave, podvrgnuta svakodnevnom zlostavljanju. Sličan pristup sa istim zaključcima usvojen je u predmetu Krnojelac(MKSJ). Naime, Pretresno vijeće je u navedenom predmetu stalo na stanovište da: „Traženi element mensreaprisutan je ako je glavni počinilac u vrijeme izvršenja radnje ili propusta imao namjeru da nanese tešku tjelesnu ili duševnu patnju, ili da počini ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo žrtve, ili ako je znao da će njegova radnja ili propust vjerovatno imati za posljedicu nanošenje teške tjelesne ili duševne patnje ili ozbiljan napad na ljudsko dostojanstvo, a bezobzirno se odnosio prema mogućnosti da se pojave takva patnja ili napad kao posljedica njegove radnje ili propusta“.1442 Prema riječima Pretresnog vijeća u predmetu Vasiljević: „Mensreaza nehumana djela je ostvarena ako je počinilac, u trenutku radnje ili propusta, posje-dovao namjeru da nanese tešku tjelesnu ili duševnu patnju ili da izvrši težak napad na ljudsko dostojanstvo žrtve, ili ako je znao da postoje svi izgledi da će ta njegova radnja ili propust prouzročiti tešku tjelesnu ili duševnu patnju ili teški napad na ljud-sko dostojanstvo i u pogledu toga iskazao nehat“.1443

Šta su to „druga nečovječna djela“ protumačeno je i u slučaju Ternekod strane Okružnog suda u Tel Avivu.1444

Da bi optuženi mogao da bude proglašen krivim za zločin protiv čovječnosti zbog drugih nečovječnih djela on mora da izvrši djelo čija su težina i ozbiljnost slični težini i ozbiljnosti drugih nabrojanih zločina u namjeri da prouzrokuje drugo nečov-ječno djelo i sa znanjem da se djelo izvršava u općem kontekstu.1445

1439 Prvostepena presuda u predmetu Čelebići (MKSJ), para. 543.1440 Vidjeti predmet Vasiljević, presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 235. Zatim vidjeti predmet Blaškić,

presuda Pretresnog vijeća MKSJ, para. 243.1441 Ibid, para. 132.1442 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Krnojelac, para. 132.1443 Prvostepena presuda MKSJ u predmetu Vasiljević, para. 236.1444 Okružni sud u Tel Avivu je u odluci od 14 decembra 1951. godine stao na stanovište da se definicija izraza

„drugi nečovječni akti“ postavljena u izraelskom Zakonu o nacistima i nacističkim kolaboracionistima (kažnjavanje) iz 1950.,mora primjeniti samo na takve druge nečovječne akte koji, po svojoj prirodi i težini, podsjećaju na one navedene u definici (7 ili p. 538). Prema Pretresnom vijeću MKSJ u predmetu Kupreškićidrugiovom pravilu tumačenja nedostaje preciznosti i suviše je uopšteno da bi pružalo sigurno mjerilo za rad Suda.

1445 Prvostepena presuda MKSR u predmetu KajišemaiRuzindana, para. 149. i 154.


Nermin Halilagi}

ZAKLJUČNA RAZMATRANJAMeđunarodno krivično pravo, a osobito međunarodni krivični sudovi su po-

sljednjih godina uprkos svim poteškoćama i preprekama doživjeli za mnoge neo-čekivan i uspješan razvoj. Međunarodni krivični tribunali su prvenstveno osnovani s ciljem da privedu pravdi počinioce ratnih zločina. Međutim, prije svega iz ovog istraživanja postaje jasno da osnivanje MKSJ 1993. godine i MKSR 1994. godine, donošenje sudskih pravila postupka (Rules of Procedure and Evidence) 1994. go-dine, osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda i pravna praksa ovih sudova koja se neprestano razvija još od tih vremena, bez obzira na sva sporna pitanja, da li su važne razvojne poticaje kako međunarodnom materijalnom krivičnom pravu tako i međunarodnom procesnom krivičnom pravu. Važno je istaći da je pri tome njiho-va uloga nemjerljiva. Između ostalog, donoseći presude u predmetima u kojima su postupali, ne samo da su bili u prilici da budu prvi koji će rješiti određeno pravno pitanje, odnosno primjeniti neki pravni institut, te na taj način ostaviti trajan uticaj na njegovu primjenu u budućnosti, već i da u odsustvu konkretnih rješenja i sami stvaraju pravila. Nadalje, ove su institucije u postupku izgradnje novih pravnih na-čela vodile ka rasvjetljavanju, ali i nastanku brojnih novih spornih pitanja. Mišljenja sam da je osnivanjem međunarodnih krivičnih sudova prvenstveno MKSJ, MKSR, te na kraju i MKS svijet zašao u novu eru, u eru u kojoj će se zločini koji su do sada bili najčešće nekažnjivani konačno su počeli dolaziti pred sud. Uhićenje osoba kao što su SlobodanMilošević, AugustPinoche, JeanaKamband,1446 CharlesTaylora, što se donedavno nije ni moglo zamisliti da će šefovi država za svoja djela morati odgovarati daju nam nadu za optimizam.

Gledano kroz historiju, međunarodni krivični sudovi se općenito dijele u tri generacije. Prvi predstavljaju međunarodni vojni tribunali u u Nirnbergu i Tokiju, kao preteča modernih načina kažnjavanja zločina. Za ove sudove gledano historijski možemo reći da su dali veliki implus razvoju ljudskih prava i mađunarodnog prava. Drugu generaciju predstavljaju adhoc međunarodni krivični tribunali za bivšu Ju-goslaviju i Ruandu. Treća generacija i po mnogima i najvažnija jeste Međunarodni krivični sud.

Kada govorimo o Nirnberškom sudu složiću se sa izjavom Radojkovića, „važ-na je misionarska uloga ovog primjera u budući nastojanjima i neophodno je da se protiv svakog ko počini zločin, organizuje sistem kažnjavanja koji će doprini-jeti stvaranju onog sistema sprečavanja i kažnjavanja koji krivična zakonodavstva pojedinih zemalja pokušavaju da postignu u unutrašnjem poretku“.1447 Ta njegova misionarska uloga možda se najbolje vidi iz ikriminizacije zločina protiv čovječno-sti. Ikriminiranje zločina protiv čovječnosti na međunarodnoj razini započinje tek Nirnberška i Tokijska povelja. Naime, prva pravnotehnička upotreba naziva „zločin protiv čovječnosti“ vezuje se za Statut Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu. Tako je kao međunarodno krivično djelo zločin protiv čovječnosti prvi put čvrsto definisano članom 6 (c) Statuta Međunarodnog vojnog suda u Nirnbergu. Sve do tada proces međunarodnog pravnog uobličavanja zločina protiv čovječnosti dugo je bio obilježen njegovim vezivanjem za pojam ratnog zločina.1448 Statut je ubrzo

1446 JeanKambanda bio je predsjednik Vlade Ruande u vrijeme genocida. Uhapšen je 1997. godine u Keniji; u odbrani je priznao krivinju za genocid i osuđen je 1998. godine na doživotni zatvor, a presuda je potvr-đena i u žalbenom postupku 2000. godine.

1447 Radojković,M.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 1957, str. 193.1448 Pojedini autori smatraju da zločin protiv čovječnosti ne predstavljaju novu kategoriju međunarodnih deli-

kata, već su sublimacija najvećeg broja od njih. Najviše sličnosti ova grupa zločina ima sa ratnim zločini-ma, koji su predvideni u haškim ratnim konvencijama. ProfesorMarković zločine protiv čovječnosti treti-


Nermin Halilagi}

primjenjen u praksi poslije njegovog usvajanja na suđenju u Nirnbergu i drugim procesima u Njemačkoj i Japanu. Značaj ovih sudskih procesa na praktičnom pot-vrđivanju i određivanju zločina protiv čovječnosti bio je velik i višestruk. U obrazlo-ženju Nirnberške presude pored radnje izvršenja navedeni su i mnogi drugi elementi i karakteristike zločina protiv čovječnosti. Elementi i karakteristike krivičnog djela zločin protiv čovječnosti ni jednim do tada međunarodnim aktom, na način kako je to učinjeno u Nirnebeškoj presudi nisu dokazani i obrazloženi. Definicija zlo-čina protiv čovječnosti navedena u članu 6. Statuta Nirnberškog suda sa određen-im modifikacijama preuzeta je i u Statutu Tribunala u Tokiju, kao i Zakon broj 10 savezničkog Kontrolnog savjeta za Njemačku od 20. decembra 1945. godine (pod nazivom „Kažnjavanje lica odgovornih za ratne zločine, zločine protiv mira i protiv čovječnosti“). Kasnije je ova definicija zločina protiv čovječnosti prihvaćena i u nekim drugim međunarodnim aktima, a prije svega u Statutima Međunarodnih kriv-ičnih ad hoc tribunala za bivšu Jugoslaviju i Ruandu kao i u Statutu Međunarodnog krivičnog suda. Na kraju želio bi istaći činjenicu da je vezivanje zločina protiv čov-ječnosti za druga dva krivična djela navedena u Statutu Nirnbeškog suda ograničilo ovo krivično djelo, te se u praksi ovakav pristup pokazao lošim.

Rad Ad hoc tribunala je iz više razloga veoma važan za razvoj međunarod-nog krivičnog prava i krivičnog djela zločin protiv čovječnosti. Jedan od razloga je svakako i bogata jurisprudencija adhoc tribunala. Tribunal za bivšu Jugoslaviju je u predmeti Tadićzauzeo stajalište da je zločin protiv čovječnosti dio međunarodnog običajnog prava. Također, vijeća MKSJ i MKSR su dobrim dijelom svojim odluka-ma definirali kriterije i standarde prema kojima su se određena ponašanja učestala u praksi nametnula kao modalitet zločina protiv čovječnosti. Govoreći konkretno o MKSJ želimo istaći da iako su mu upućivani prigovori različite vrste, činjenica je da je navedeni tribunal svakako imao pozitivnu ulogu u mirovnom procesu, posebno u razvoju međunarodnog krivičnog prava. Posebno želimo naglasiti činjenicu da njegova praksa i spisi kao i dokumentacija ima nezamjenjivu ulogu u historijskom osvrtu. Uprkos svim pritiscima u svom radu MKSJ je prikupio obilje materijala koje će svakako pružiti osnovu za istorijski osvrt još mnogim budućim generacijama. Možda je donekle preuranjeno obzirom da MKSJ još nije završio svoj manadat, ali ipak mišljenja smo da se već sad može naslutiti koliki je zaista značaj ovog tribunala. Između ostalog MKSJ je odigrao pionirsku ulogu u sagledavanju stradanja žena u na području bivše Jugoslavije a posebno u BiH i konkretnih oblika određenih zločina nad njima. Naime, za ovaj sud karakteristično je da je prvi međunarodni krivični sud koji je izrekao osuđujuće presude za silovanje kao vid mučenja i za seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovječnosti, a isto tako i prvi međunarodni sud sa sjedištem u Evropi koji je izrekao osuđujuće presude za silovanje kao zločin protiv čovječnosti. Kada kažemo posebno BiH, to je iz razloga jer je najveći broj ratnih zločina u ratu od 1992-1995. godine, zapravo počinjen na tlu BiH. Njegova velika uloga ogleda se i u tome što je 2001. godine pridonio priznanju zločina u Srebrenici imenujući ga genocidom („slučaj RadislavKrstić“), a ta je odluka potvrđena i u drugostepenom postupku u aprilu 2004. godine. Nažalost u regionu ima i suprostavl-jenih viđenja od navedenog. Također, želili bi istaći da ispunjenjem funkcije statuta adhoc tribunala a prvenstveno Tribunala za bivšu Jugoslaviju ne utiče na egzis-tenciju zločina protiv čovječnosti kao instituta međunarodnog javnog prava, niti na njegovu običajnopravnu egzistenciju.

ra kao”završnu tačku” već postojećeg prava (Marković,M.: Medunarodna krivična djela,”Jugoslovenska revija za medunarodno pravo”, Beograd, broj 1/65, str. 39). Isto se može reći za zločine protiv mira.


Nermin Halilagi}

Govoreći o međunarodnim krivičnim sudovima posebno želimo naglasiti značaj Rimskog statuta. Naime, on predstavlja prvu kodifikaciju međunarodnog krivičnog prava sa materijalnopravnog i procesnopravnog aspekta i kojim se osniva stalni, tra-jni Međunarodni krivični sud sa sjedištem u Hagu, Holandiji kao državi domaćinu. Statuti, procesni pravilnici i praksa ova dva adhoc UN-tribunala bili su odlučujući temelji za Rimski statut kojega je međunarodna zajednica donijela 1998. godine (stupio na snagu 2002. godine), te za osnivanje Stalnog međunarodnog krivičnog suda. Mišljenja smo da režim koji donosi MKS je već sada ubrzalo, a u budućnos-ti će uveliko ubrzati razvoj međunarodnog krivičnog prava i na praktičnom nivou popuniti praznine koje je ostavio važeći sistem nacionalne primjene i međunarodne zajedničke pravne pomoći. Osnivanje MKS pružilo je i pruža sve većom broju žrtava širom svijeta nadu da će se moći osloboditi strašnog tereta nepopravljive prošlosti, TE da će odgovorni za ratne zločine odgovarati za svoja djela. U pogledu zločina protiv čovječnosti doprinos MKS je zaista nemjerljiv. Taj doprinos ogleda se u tome što je zločin protiv čovječnosti precizno pojmovno određen tek u članu 7. Rimskog statuta. Naime, posljednja kristalizacija zločina protiv čovječnosti kao međunarod-nog krivičnog djela, te proširenja spiska konkretnih radnji izvršenja dato je u Statutu MKS. Stoga je član 7. Statuta MKS, koji govori o zločinu protiv čovječnosti prvi dokument (ne računajući prethodne mogli bi smo reći kratke definicije sadržane u statutima međunarodnih krivičnih sudova) koji sadrži sveobuhvatnu i multilateralno prihvaćenu definiciju zločina protiv čovječnosti. Između ostalog osim djela koja su već navedena u Statutima adhoc tribunala, Statut Međunarodnog krivičnog suda kao zločin protiv čovječnosti predviđa i prisilni premještaj stanovništva, ozbiljno oduzimanje lične slobode suprotno temeljnim pravilima međunarodnog prava, sek-sualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine, prisilno nestajanje osoba, te zločin apartheJda.1449 Neosporno je stoga ustvrditi da na ovaj način Statut MKS osu-vremenjuje krivično djelo zločin protiv čovječnosti u odnosu na ostale međunarodne krivične sudove.

Krivično djelo zločin protiv čovječnosti (crimen juris gentium), kao inkrim-inatorna norma i sankcija za teško kršenje međunarodnih principa, te fundamen-talnih normi međunarodnog humanitarnog prava i prava ljudskih prava u korpusu običajnog prava, određen je kao zločin. Borba protiv međunarodnog krivičnog djela zločin protiv čovječnosti je planetarna obaveza šire međunarodne zajednice. Ovo krivično djelo predstavlja jedno od najtežih krivičnih djela čije su posljedice trans-nacionalnog karaktera i ne uokviriju ih, te kao takve su i u najvećem broju slučajeva nenadoknadive. Zločin protiv čovječnosti ubraja se u red najtežih krivičnih djela međunarodnog krivičnog prava, te se njima povrjeđuju temeljni principi na kojima počiva međunarodna zajednica. Navedenom inkrimininacijom se obuhvata zašti-ta čitavog niza vrijednosti koje se smatraju temeljnim dobrima čovječanstva kao cjeline. Navedeno krivično djelo negira pojam „humanosti“, te predstavlja ozbiljne povrede ljudskog dostojanstva ili degredirajućeg tretmana pojedinca ili grupe lju-di. Nehuman i neljudski način izvršenja zločina protiv čovječnosti degradira cijelu ljudsku zajednicu, odnosno čovječanstvo. Zbog toga sa izvršenjem bilo koje radnje izvršenja ovog djela pored povrede pasivnog subjekta, povređuje se i cjelokupno čovječanstvo. Karaktertistično za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, a što bi želio posebno naglasiti jest visok stepen okrutnosti i nehumanosti ispoljen od strane njegovih počinilaca, njegova masovnost kao i veliki broj žrtava. Zbog ovih karakter-

1449 Usp. član 7. stav 1. Rimskog statuta s članom 5. Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju i članom 3. Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu.


Nermin Halilagi}

istika se redovno naglašava da je krivično djelo zločin protiv čovječnosti zajedno sa genocidom jedno od najtežih međunarodnih zločina. Kao potvrda ove činjenice jeste posebno naglašavanje ovih karakteristika i u Konvenciji o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, kao i u članu 7. Statuta Međunarodnog kriv-ičnog suda.

Krivično gonjenje zločina protiv čovječnosti važno je zbog toga što u obzir uzima širi kontekst u kojem su takvi zločini počinjeni i politiku koja ih je potak-la. Pažljivim analiziranjem uočili smo da zločini protiv čovječnosti nisu izolirana i slučajna djela nasilja, jer se ona izvršavaju u kontekstu rasprostranjenog ili siste-matskog napada na civilno stanovništvo. Mišljenja smo da zločini protiv čovječnosti nisu nikada izolirana ili nasumična djela nasilja, kao što to može biti slučaj s ratnim zločinima, jer se po definiciji moraju počiniti kao dio rasprostranjenog ili sistematsk-og napada usmjerenog protiv civilnoga stanovništva.

Zločin protiv čovječnosti je zbrojna inkriminacija s nizom oblika radnje počin-jenja. Analiziranjem svih radnji izvršenja zločina protiv čovječnosti uvidjeli smo da se navedeno krivično djelo bazira na kršenju osnovnih zakona čovječnosti odnosno prava svake osobe na život i pravo svake etničke grupe na njeno postojanje kao takve. Kada govorimo o zločinu protiv čovječnosti, odnosno temi ove publikacije, važno je također istaći da se konkretno radi o radnji ili radnjama (obzirom da sadrži veći broj radnji izvršenja) koje su zabranjene po međunarodnom pravu i za koje postoji saglasnost svih civiliziranih država o njihovoj protivpravnosti i kažnjivosti.

Pojam zločina protiv čovječnosti u savremenom krivičnom pravu je široko de-finisan, te obuhvata nekoliko elemenata koje sam prethodno u radu detaljno obra-dio. U teoriji postoji opća saglasnost o najosnovnijim elementima zločina protiv čovječnosti. Elementi koji karakterišu zločin protiv čovječnosti jesu: da postoji ras-prostranjen ili sistematski napad, da je djelo počinjeno kao dio rasprostranjenog ili sistematskog napada, da je počinilac imao svijest, tj. saznanje o rasprostranjenom ili sistematskom napadu, da je napad usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva. Iz ovog proizilazi da su bitni elementi zločina protiv čovječnosti postojanje raspro-stranjenog (širokog) ili sistematskog napada protiv bilo kojeg civilnog stanovništva (objektivni element) i znanje učinioca za takav napad (subjektivni element). Prema sudskoj praksi, pojam „rasprostranjenog“ dalje se definira kao združena akcija ve-likih razmjera i znatne ozbiljnosti usmjerena protiv mnoštva žrtava. Pojam „siste-matskog“ je određen kao „temeljito organiziran“ i koji se odvija prema utvrđenom obrascu, zasnovanom na zajedničkoj politici koja uključuje znatne javne ili privatne resurse. Zaključak je kako učinitelj zločina koji nije u vezi sa rasprostranjenim ili sistematskim napadom na civilno stanovništvo, ne može krivično goniti za zločin protiv čovječnosti. Dakle, da bi neka od radnji mogla biti kvalifikovana kao zločin protiv čovječnosti neophodno je da su preduzete kao dio rasprostranjenog ili siste-matskog napada koji je uperen prema bilo kojem civilnom stanovništvu, uz znanje učinioca o takvom napadu. Ono oko čega postoji neslaganje u pravnoj teoriji kad je u pitanju zločin protiv čovječnosti nije esecijalne prirode, te kao takvo ne utiče na njegov pojam kao međunarodnog krivičnog djela. Različitost pisanih definicija zločina protiv čovječnosti, a koje su pobrojane u ovom radu posljedica je razvoja međunarodnog krivičnog prava.

Zločin protiv čovječnosti je međunarodno krivično djelo i institut međunarod-nog krivičnog prava. Činjenica vezana za krivično djelo zločin protiv čovječnosti, a koju želim naglasiti, jeste da to nije novo međunarodno krivično djelo. Naime, procesuiranje ove kategorije krivičnih djela ukorjenjeno je u običajnom pravu još od


Nermin Halilagi}

Nirnbeškog procesa. Glavna skupština UN-a je, 1946. godine je usvojila Načela usta-novljena Poveljom Nirnberškog suda,1450 uključujući kriminalizaciju zločina protiv čovječnosti. Osim toga, u „Načelima o suradnji” (“Principles of Cooperation”) koje je Glavna skupština UN-a usvojila 1973. godine, propisuje se da će „zločini protiv čovječnosti, bez obzira na to gdje su počinjeni, biti podložni istrazi, a za osobama za koje bude postojao dokaz da su počinile takve zločine će se tragati, one će biti uhićene, te podvrgnute suđenju i, ako se dokaže njihova krivnja, bit će kažnjene.“1451

Vodeći se tom činjenicom KZ BiH inkorporira kao pozitivno pravo načelo obi-čajnog prava koji se odnosi na zločine protiv čovječnosti. Reformom krivičnog za-konodavstva u BiH izvršene su određene izmjene i u posebnom dijelu krivičnog zakonodavstva. Te izmjene, odnosno novine u krivičnom zakonodavstvu uglavnom su rezultat usaglašavanja zakonodavstva BiH sa savremenim tendencijama i kre-tanjima u krivičnom zakonodavstvu, kao i sa obavezama proisteklim iz međuna-rodnih konvencija koje je BiH potpisala. Među tim promjenama jeste i uvođenje krivičnog djela „zločin protiv čovječnosti“ u KZ BiH. Dosadašnje zakonodavstvo koje se primjenjivalo na području BiH nije poznavalo zločine protiv čovječnosti kao samostalno krivično djelo, iako se glava XVI KZ SFRJ nazivala Krivična djela pro-tiv čovječnosti i međunarodnog prava. Krivični zakon SFRJ u poglavlju 16 navodi odredbe o “krivičnim djelima protiv čovječnosti i međunarodnog prava”, ali ne sa-drži član koji inkriminiše zločine protiv čovječnosti kao što je to član 172. sadašnjeg KZ BiH. Krivični zakon SFRJ sadrži odredbe kojima se ratni zločini karakterizuju kao krivična djela, ali ne i zločini protiv čovječnosti kao ni odredbe o regulisanju komandne odgovornosti. U članu 172. KZ BiH na jedan sveobuhvatan način pred-viđa ovu kategoriju zločina. Ovim promjenama zakonodavac jasno ukazuje koliki se značaj sve više, kako kod nas, tako i u svijetu, pridaje zaštiti osnovnih ljudskih, bioloških, polnih, socijalnih i uopće, civilizacijskih vrijednosti. Općenito, možemo reći da KZ BiH predstavlja veoma jasno poboljšanje u pogledu reguliranja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti jer u značajnoj mjeri obuhvata dostignuća međunar-dnog prava priznata statutom i sudskom praksom MKSJ, MKSR kao i MKS.

Kao što smo naglasili, zločin protiv čovječnosti nije bio posebno naveden u ra-nijim krivičnim zakonima koji su važili na teritoriji BiH, odnosno nije bilo propisa-no Krivičnim zakonom SFRJ, kao materijalnim zakonom koji je u vrijeme izvršenja zločina protiv čovječnosti na prostorima bivše SFRJ bio na snazi. Mada su neki ob-lici zločina protiv čovječnosti sadržajno identični i ranije bili inkriminirani u okviru krivičnog djela ratnog zločina, ipak kao posebna kategorija delikta, bar ne u smislu kako se ono danas shvata u savremenom međunarodnom pravu ovo krivično djelo nije bilo sadržano u krivičnom zakonodavstvu BiH. Iako se nekim svojim objek-tivnim elementima poklapa sa ratnim zločinom i genocidom, ali pod uvjetom da su počinjeni za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, budući da se zločini protiv čovječnosti mogu počiniti i za vrijeme mira, ovo krivično djelo se ipak razlikuje od njih. U radu su izložene na precizan način, odnosno na način koji određuje njihovo krivičnopravno biće radnje izvršenja zločina protiv čovječnosti. Imajući u vidu definicije, objektivni i subjektivni element zločina protiv čovječno-sti kao najbitniji i neophodni elementi bića ovog krivičnog djela, međusobni odnos njegovih pojedinih elemenata, njegovu suštinu i smisao, smatramo da je dokazana hipoteza da se radi o sasvim novom krivičnom djelu u KZ BiH. 1450 Affirmation of the Principles of International Law recognized by the Charter of the Nurnberg Tribunal,

G.A. Res. 95(I), U.N. Doc. A/64/Add.1, iz 1946. godine1451 Principles of International Cooperation in the Detection, Arrest, Extradition, and Punishment of Persons

Guilty of War Crimes and Crimes Against Humanity, G.A. Res. 3074, 28 U.N. GAOR Supp. (No. 30) at 79, U.N. Doc. A/9030, 1973.


Nermin Halilagi}

KZ BiH sadrži odredbu o zločinuprotivčovječnostikao pojmu običajnog pra-va. Veoma je važno pozivanje na običajno pravo, jer se time jasno manifestuje da namjera nije kreiranje presedana. Kao novo krivično djelo, zločin protiv čovječnosti propisan je u članu 172 KZ BiH tačka a)-k) za koje je zaprijećena kazna zatvora od najmanje deset godina zatvora ili kazna dugotrajnog zatvora te se na taj način posve uklapa u opću koncepciju zločina protiv čovječnosti. Zločin protiv čovječnosti u KZ BiH je veoma široko definisan obzirom da sadrži svojevrstan spisak radnji izvršenja ovog krivičnog djela i pojašnjenje značenja upotrebljenih izraza. Ovo krivično djelo pripada grupi krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarod-nim pravom iz glave XVII KZ BiH. Osnov inkriminacije krivičnog djela zločina protiv čovječnosti u KZ BiH je Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda. Zbog toga je ovo krivično djelo, uz manja odstupanja, određeno na gotovo istovjetan način kako je zločin protiv čovječnosti propisan i u članu 7. Rimskog statuta, odnosno sa stanovištva obima krivice, definicije i općih principa zločina protiv čovječnosti, nema nikakva razlike u njihovom određivanju, kako u KZ BiH, tako i u Rimskom statutu. Također, radnje izvršenja krivičnog djela zločin protiv čovječnosti u KZ BiH odgovaraju radnjama iz člana 7. Rimskog statuta koje su tamo sadržane u 11 naslova.

Veliku zaslugu u primjeni zločina protiv čovječnosti jest član 4a) KZ BiH. Naime, KZ BiH izmijenjen je i dopunjen 2004. godine kako bi obuhvatio član 4a) koji se bavi procesuiranjem i kažnjavanjem krivičnih djela u skladu sa općim načeli-ma međunarodnog prava. Na osnovu navedenog člana 4a) KZ BiH omogućena je primjena KZ BiH koji je stupio na snagu 01.03.2003. godine i na krivično djelo zlo-čin protiv čovječnosti. Naime, u članu 4a) KZ BiH, propisano je da član 3. (princip zakonitosti) i 4. (princip vremenskog važenja krivičnog zakona) KZ BiH ne spreča-vaju suđenje i kažnjavanje bilo kojeg lica za bilo koje činjenje ili nečinjenje koje je u vrijeme kada je počinjeno predstavljalo krivično djelo u skladu sa ostalim prin-cipima međunarodnog prava. Time su faktički preuzete odredbe člana 7. stav 2. Ev-ropske konvencije i člana 15. stav 2. MPGPP i omogućeno je izuzetno odstupanje od principa iz člana 4. KZ BiH, kao i odstupanje od obavezne primjene blažeg zakona u postupcima koji predstavljaju krivično djelo prema međunarodnom pravu. Navedeni član je izazvao i još uvijek, ako mogu tako reći, izaziva negodovanje i osporavanje u BiH, pa i šire. Na osnovu svega navedenog mišljenja smo da je ovakvo rješenje u potpunosti u skladu sa dvije najznačajnije konvencije o ljudskim pravima čija je ugovornica i BiH – Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Međunarodni pakt (član 15.) i Evropska konvencija (član 7), na skoro identičan način, određuje da niko ne može biti proglašen krivim za djelo koje prije nego što je počinjeno nije bilo smatrano za krivično djelo prema nacionalnom ili međunarodnom pravu, kao i da načelo zakonitosti ne sprječava kažnjavanje za bilo koju radnju koja je u vrijeme izvršenja „bila smatrana za krivično delo prema opštim principima prava koja je priznala međunarodna zajednica“. Zbog toga mislimo da upravo legitimitet članu 4a) daju međunarodni instrumenti za ljudska prava, odnosno Evropska konvencija o ljudskim pravima (član 7, stav 2) i Međunarodna konvencija za građanska i politič-ka prava (član 15) koji jasno navode da taj princip nije u suprotnosti sa suđenjem i kažnjavanjem ikoga za djelo koje je u vrijeme počinjenja karakterisano kao zločin protiv čovječnosti u skladu sa općim zakonskim principima koji su međunarodno priznati. Nesporno je da su tokom perioda koji je u pitanju, prema međunarodnom običajnom pravu i principima međunarodnog prava, zločin protiv čovječnosti karak-terisan kao krivično djelo. Tako da su radnje, odnosno oblici zločina protiv čov-ječnosti predstavljali krivično djelo prema općim načelima međunarodnog prava.


Nermin Halilagi}

Ovo je odstupanje od načela zakonitosti i vremenskog važenja krivičnog zakona, jer zločin protiv čovječnosti nije ni postojao u domaćem krivičnom zakonu u vrijeme njegovog izvršenja. Međutim, kao što smo naveli, u vrijeme izvršenja zločin protiv čovječnosti je predstavljao krivično djelo po međunarodnom pravu, bilo je predviđe-no kao zločin i postalo je dio međunarodnog običajnog prava. Stoga, bez obzira što takva djela nisu predviđena zakonima SFRJ, njihovo procesuiranje je sasvim legal-no. Shodno navedenom mišljenja smo da zločin protiv čovječnosti je nesumnjivo u inkriminisanom periodu predstavljao krivično djelo prema ,,općim pravnim načeli-ma priznatim kod civiliziranih naroda’’, odnosno ,,općim načelima međunarodnog prava’’. Prema tome, iako u krivičnom zakonu koji je važio u vrijeme počinjenja krivčnih dijela, zločin protiv čovječnosti nije bio izričito propisan kao krivično djelo, postoji obaveza njegovog procesuiranja.

Na osnovu navedenog, zaključak je da pravila međunarodnog prava i domaćeg zakonodavstva ne isključuju mogućnost retroaktivne primjene krivičnog djela zloči-ni protiv čovječnosti, jer KZ BiH je samo kodificirao međunarodno priznata pravila uvodeći član 172. – zločin protiv čovječnosti. Istakli bi da je ovo gledište također u skladu s najnovijom praksom Evropskoga suda za ljudska prava,1452 prema kojoj zločini mogu biti kažnjeni čak i kada to nije jasno navedeno u domaćem zakonu koji je na snazi u vrijeme počinjenja zločina, ako je optuženi, u vrijeme počinjenja zloči-na, svjestan i može uvidjeti krivičnu odgovornost za to djelo.

Na kraju želimo istaći da će cilj ove publikacije biti ostvaren ako ona uspije da doprinese da se bolje razumije zločin protiv čovječnosti, i na taj način potpomogne i unaprijedi vjerovatnoću da će se ljudska prava poštovati i da će se njegova doktrina konzistentnije primjenjivati.

1452 Vidi: Evropski sud za ljudska prava, predmet KarmoprotivBugarske (Karmo v. Bulgaria), Odluka o dopustivosti, 9. februara 2006. godine. Prema ovoj odluci, Evropski sud smatra da retroaktivno izricanje doživotne kazne zatvora nakon ukidanja smrtne kazne nije povreda članka 7(1) Evropske konvencije jer „izmjena vrste kazne predviđene Krivičnim zakonom za najteže djelo za koje je ustanovljeno da je aplikant kriv ide u korist aplikanta, kome je određena blaža kazna od one koja je predviđena za dano kriv-ično djelo u vrijeme kada je počinjeno.” Sud Bosne i Hercegovine se na ovaj predmet pozvao u više svojih odluka kako bi argumentirao da je retroaktivna primjena Krivičnog zakona BiH u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Vidi, na primjer: prvostepena presuda u predmetu RadmiloVuković,16. aprila 2007. godine, str.16.


Nermin Halilagi}

DODATAK

STATISTI^KI PODACI MKSJ U VEZI KRIVI^NOG DJELA

ZLO^IN PROTIV ^OVJE^NOSTI

I - STATISTIČKI PODACI MKSJ U VEZI SA KRIVIČNIM DJE-LOM ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI

Tužilaštvo MKSJ-a podiglo je optužnice protiv 161 osobe, a vijeća suda proglasila krivim 64 i oslobodila krivnje 13 osoba. MKSJ je prvu presudu izrekao 7. maja 1997. godine, čvrsto utvrđujući nadležnost Tribunala i presedane, kako pravne, tako i historijske prirode. Slučaj DuškaTadića predstavlja prvu osudu za zločine protiv čovječnosti pred istinskim međunarodnim sudom1453 i uspostavlja bitan pravni precedent u smislu da se pojedinačno djelo može smatrati zločinom protiv čovječno-sti ukoliko je povezano sa sistematskim programom progona stanovništva. U junu 2011. godine pred MKSJ-om su se vodili postupci protiv 34 osobe u 14 različitih predmeta.1454 U nastakvu ću navesti poimenično uz određene lične podatke sve osobe koje su osuđene i za zločin protiv čovječnosti pred MKSJ.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ)1455 je za zločine protiv čovječnosti izrekao Prvostepene presude za sljedeće osobe:1456

1. MILAN BABIĆ - Osuđen za progon na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

U periodu od augusta 1991. do februara 1992. godine obavljao je funkciju premijera/predsjednika vlade samoproklamovane Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine a zatim predsjednika Republike Srpske Krajine (RSK) u sjeveroistočnoj Hr-vatskoj.

- Osuđen na 13 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 29. juna 2004. godine,

2. PREDRAG BANOVIĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

1453 Navedena tvrdnja ima svoje uprište u činjenici da su Nirnberška suđenja bila međunarodna u formaciji i kompoziciji ali su bila osnovana od strane pobjednika u II svetskom ratu.

1454 Web stranica MKSJ-a, dostupno na: http://www.icty.org/sections/AbouttheICTY, i http://www.icty.org/action/cases/4 (otvoreno 15.7.2011.).

1455 Ove predmeti su navedeni na web stranici MKSJ-a: http://www.icty.org/action/cases/4 (10.02.2012. go-dine)

1456 Ažurirano sa datumom 01.01.2013.


Nermin Halilagi}

Stražar u logoru Keraterm, kojeg su snage bosanskih Srba formirale sredinom 1992. godine u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prije-dora, u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.

- Osuđen na 8 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 28. ok-tobra 2003. godine,

3. VIDOJE BLAGOJEVIĆ - Osuđen za pomaganje i podržavanje ubistva, progona na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i nečovječnih djela (prisilno prem-ještanje) (zločini protiv čovječnosti)

Komandant Bratunačke brigade Vojske bosanskih Srba (VRS) koja je djelovala u općinama Bratunac i Zvornik na istoku Bosne i Hercegovine

- Osuđen na 15 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 17. jan-uar 2005. godine,

4. DRAGAN JOKIĆ - Osuđen za pomaganje i podržavanje istrebljenja, progo-na na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i ubistva (zločini protiv čovječnosti)

Načelnik inžinjerije Zvorničke brigade VRS-a koja je djelovala u opštinama Bratunac i Zvornik na istoku Bosne i Hercegovine.

- Osuđen na 9 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 17. jan-uar 2005. godine,

5. MIROSLAV BRALO - Osuđen za ubistvo, mučenje, silovanje, progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, nečovječno postupanje (zločini protiv čov-ječnosti)

Pripadnik “Džokera”, antiterorističkog voda 4. bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji je djelovao prvenstveno u regiji Lašvanske doline u sred-njoj Bosni i Hercegovini

- Osuđen na 20 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 7. de-cembar 2005. godine,

6. RADOSLAV BRĐANIN - Osuđen za progone, mučenje, deportacije, ne-humana djela (prisilno premještanje), bezobzirno razaranje gradova, naselja i sela koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje ili hotimično nanošenje štete usta-novama namijenjenim religiji, hotimično lišavanje života, mučenje (zločini protiv čovječnosti)

Vodeća, politička ličnost u Autonomnoj regiji Krajina (ARK). Bio je na kl-jučnim položajima na opštinskom, regionalnom i republičkom nivou, među ostalim, bio je prvi potpredsjednik Skupštine ARK-a, predsjednik Kriznog štaba ARK-a, a kasnije je bio vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade za proizvodnju, ministar za građevinarstvo, saobraćaj i komunalne djelatnosti i vršilac dužnosti potpredsjednika Vlade Republike Srpske.

- Osuđen na 30 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 1. sep-tembar 2004. godine,

7. RANKO ČEŠIĆ - Osuđen za ubistvo, silovanje i druge oblike seksualnog zlostavljanja, uvredljivo i ponižavajuće postupanje (zločini protiv čovječnosti)

Pripadnik Teritorijalne odbrane bosanskih Srba u Grčici, općinama Brčko, u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Od 15. maja 1992. godine bio je pripadnik


Nermin Halilagi}

interventnog voda iz sastava rezervnih policijskih snaga bosanskih Srba u stanici policije Brčko.

- Osuđen na 18 godina zatvora PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 11. mart 2004. godine,

8. MIROSLAV DERONJIĆ- Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjer-skoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

Od septembra 1990. godine do kraja aprila 1992. godine bio je predsjednik bratunačkog Općinskog odbora Srpske demokratske stranke (SDS) u Bosni i Her-cegovini; od ljeta 1993., član Glavnog odbora SDS-a; od kraja aprila do juna 1992., predsjednik bratunačkog Kriznog štaba. Bratunac je grad i općina u istočnoj Bosni i Hercegovini.

- Osuđen na 10 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 30. mart 2004. godine,

9. STANISLAV GALIĆ - Proglašen krivim za djela nasilja čiji je prevashodni cilj širenje terora među civilnim stanovništvom, ubistvo i nehumana djela koja nisu ubistvo (zločini protiv čovječnosti)

Komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske bosanskih Srba (VRS), koji se nalazio oko Sarajeva, Bosna i Hercegovina; od novembra 1992. godine imao je čin generalmajora.

- Osuđen na kaznu doživotnog zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 5. decembar 2003. godine,

10. GORAN JELISIĆ - Osuđen za ubistvo, okrutno postupanje, pljačku i ne-humana djela (zločini protiv čovječnosti)

Tokom maja i juna 1992. godine djelovao po ovlašćenju policije u Brčkom koja je u to vrijeme bila pod kontrolom srpskih snaga; nalazio se na položaju vlasti u logoru Luka, improvizovanom zatočeničkom objektu u Brčkom, gradu i općini na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine; sebe je nazivao “srpski Adolf”.

- Osuđen na 40 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 14. de-cembera 1999. godine,

11. DARIO KORDIĆ - Osuđen za protupravne napade na civile; protupra-vne napade na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova; hotimično lišavanje života; nečovječno postupan-je; protupravno zatvaranje civila; progone; ubistvo; nehumana djela; zatvaranje (zlo-čini protiv čovječnosti)

Jedan od vodećih političara u zajednici bosanskih Hrvata: od 1991. godine do 1995. godine, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH); od 1992. godine do 1995. godine, potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg- Bosne (HZ H-B), a kasnije Hrvatske Republike Her-ceg-Bosne (HR H-B).

- Osuđen na 25 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 26. feb-ruar 2001. godine,

12. MARIO ČERKEZ - Osuđen za progone, zatvaranje, protupravno zatva-ranje civila (zločini protiv čovječnosti)


Nermin Halilagi}

Zapovjednik Viteške brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) od njezinog os-nivanja 1992. godine bar do kraja maja 1993. godine, te u vrijeme kad je HDZ-BiH/HVO preuzeo općinske funkcije u općini Vitez.


13. MOMČILO KRAJIŠNIK - Osuđen za progone, deportacije, prisilno premještanje (zločini protiv čovječnosti)

Član rukovodstva bosanskih Srba tokom rata (kasnije “Repulike Srpske”) – član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine (SDS) i predsjed-nik Skupštine bosanskih Srba.

- Osuđen na 20 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 27. sep-tembra 2006. godine,

14. MILORAD KRNOJELAC - Osuđen za mučenje, ubistvo i progone i kao saizvršilac u progonima i okrutnom postupanju (zločini protiv čovječnosti)

Od aprila 1992. godine do augusta 1993. godine, upravnik “Kazneno-poprav-nog doma” (KP Dom), zatočeničkog logora kojim su upravljale srpske vlasti u Foči, jugoistočno od Sarajeva, Bosna i Hercegovina, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom

- osuđen na 15 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 15. mart 2002. godine,

15. RADISLAV KRSTIĆ - Osuđen za pomaganje i podržavanje genocida, ub-istvo, istrebljenje i progone

Načelnik štaba/zamjenik komandanta Drinskog korpusa Vojske bosanskih Srba (VRS); imenovan za komandanta Drinskog korpusa 13. jula 1995.

- Osuđen na 35 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 2. au-gust 2001. godine,

16. DRAGOLJUB KUNARAC - Osuđen za mučenje, silovanje i porobljavan-je (zločini protiv čovječnosti)

U relevantnom periodu, komandant izviđačke jedinice Vojske bosanskih Srba (VRS) koja je bila dio lokalne Fočanske taktičke grupe

- Osuđen na 28 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 22. februar 2001. godine,

17. RADOMIR KOVAČ - Osuđen za porobljavanje, silovanje i povrede ličnog dostojanstva (zločini protiv čovječnosti)

Jedan od zamjenika komandanta vojne policije Vojske bosanskih Srba (VRS) i vođa paravojnih snaga u gradu Foči


18. ZORAN VUKOVIĆ - Osuđen za mučenje, silovanje i porobljavanje (zlo-čini protiv čovječnosti)

Jedan od zamjenika komandanta vojne policije Vojske bosanskih Srba (VRS) i pripadnik paravojnih snaga u gradu Foči.


Nermin Halilagi}


19. DRAGO JOSIPOVIĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj ili vjer-skoj osnovi, ubistvo i nečovječna djela (zločini protiv čovječnosti)

Tokom aprila 1993. godine pripadnik snaga bosanskih Hrvata (HVO) u Šantići-ma, selu u Lašvanskoj dolini, u središnjoj Bosni i Hercegovini

- Osuđen na 12 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 14. jan-uar 2000. godine

20. VLADIMIR ŠANTIĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ubistvo i nečovječna djela (zločini protiv čovječnosti)

U aprilu 1993. godine bio je lokalni zapovjednik vojne policije i “Džokera”, jedinice HVO-a, u središnjoj Bosni i Hercegovini

- Osuđen na 18 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 2. no-vembar 2001. godine,

21. MIROSLAV KVOČKA - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjer-skoj osnovi, ubistvo i mučenje (zločini protiv čovječnosti)

Profesionalni policajac u stanici policije Omarska; učestvovao je u radu logora Omarska, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, kao funkcionalni ekvivalent zam-jenika komandira stražarske službe.


22. DRAGOLJUB PRCAĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjer-skoj osnovi, ubistvo i mučenje (zločini protiv čovječnosti)

Penzionisani policajac i kriminalistički tehničar koji je 29. aprila 1992. godine mobilisan i raspoređen u policijsku stanicu Omarska; administrativni pomoćnik ko-mandanta logora Omarska.


23. MILOJICA KOS - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj os-novi, ubistvo i mučenje (zločini protiv čovječnosti)

Vođa smjene straže u logoru Omarska od otprilike 31. maja do 6. augusta 1992; također poznat kao “Krle”.


24. MLAĐO RADIĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj os-novi, ubistvo i mučenje (zločini protiv čovječnosti)

Profesionalni policajac raspoređen u policijsku stanicu Omarska i vođa sm-jene u logoru Omarska od otprilike 28. maja do kraja augusta 1992. godine; takođe poznat kao “Krkan”.



Nermin Halilagi}

25. ZORAN ŽIGIĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osno-vi, mučenje i okrutno postupanje (zločini protiv čovječnosti)

Taksista koji je mobilisan u rezervnu policiju. Kratko je radio kao stražar u lo-goru Keraterm, a konkretno je ulazio u logore Omarska i Trnopolje kako bi zlostav-ljao, batinao, mučio i/ili ubijao zatočenike; takođe poznat kao “Žiga”.

- Osuđen na 25 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 2. no-vembar 2001. godine.

26. HARADIN BALA - Osuđen za mučenje, okrutno postupanje i ubistvo (zločini protiv čovječnosti)

Stražar u zarobljeničkom logoru OVK Lapušnik/Llapushnik; zvani “Shala” - Osuđen na 13 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 30. no-

vembar 2005. godine.27. MILAN MARTIĆ - Osuđen za ubistvo, progone na političkoj, rasnoj i

vjerskoj osnovi, okrutno postupanje, zatvaranje, deportacije, pljačkanje javne ili privatne imovine, bezobzirno uništavanje sela i razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom, mučenje, nehumana djela, napade na civile (zločini protiv čovječ-nosti)

Od 4. januara 1991. godine do augusta 1995. godine nalazio se na raznim ru-kovodećim položajima; bio je predsjednik, ministar odbrane, ministar unutrašnjih poslova u takozvanoj “Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajina”, i takozvanoj “Republici Srpskoj Krajini” (RSK).

- Osuđen na 35 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 12. juni 2007. godine

28. DRAGOMIR MILOŠEVIĆ - Osuđen za terorisanje civila, ubistvo i nehu-mana djela (zločini protiv čovječnosti)

Od otprilike marta 1993. godine načelnik štaba Stanislava Galića, komandan-ta Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske bosanskih Srba (VRS), raspoređen oko Sarajeva, Bosna i Hercegovina; od otprilike 10. augusta 1994., naslijedio Stanislava Galića kao komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa.

- Osuđen na 29 godine zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 12. de-cembar 2007. godine,

29. DARKO MRĐA - Osuđen za ubistvo i nehumana djela (zločini protiv čov-ječnosti)

Tokom 1992. godine, bio je pripadnik jednog “interventnog voda”, specijalne policijske jedinice bosanskih Srba u gradu Prijedoru, u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.

- Osuđen na 17 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 31. mart 2004. godine,

30. MLADEN NALETILIĆ - Osuđen za mučenje; namjerno nanošenje ve-likih patnji ili teških povreda tijela ili zdravlja; protivpravno preseljenje civila; pro-tivpravni rad; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom potrebom; pljačkan-je javne ili privatne imovine; progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi (zloči-ni protiv čovječnosti)


Nermin Halilagi}

- Osuđen na 20 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 31. mart 2003. godine

31. VINKO MARTINOVIĆ - Osuđen za nečovječno postupanje; namjerno nanošenje velike patnje ili teških povreda tijela ili zdravlja; hotimično lišavanje života; protivpravno premještanje civila; protivpravni rad; pljačkanje javne ili pri-vatne imovine; progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, nečovječna djela, ubistvo (zločini protiv čovječnosti)

Zapovjednik jedinice “Mrmak” ili “Vinko Škrobo” Kažnjeničke bojne, po-dređen Mladenu Naletiliću. Dana16.decembra2011.(odlukomkojajeobjelodanjena9.januara 2012.), Martinoviću je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu.

- osuđen na 18 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 31. mart 2003. godine,

32. DRAGAN NIKOLIĆ - Osuđen za progone, ubistvo, seksualno nasilje i mučenje (zločini protiv čovječnosti)

Također poznat i kao ‘Jenki’; Komandant zatočeničkog logora Sušica u općini Vlasenica, istočna Bosna i Hercegovina od početka juna 1992. godine do njegovog zatvaranja krajem septembra 1992. godine.


33. MOMIR NIKOLIĆ - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

Od jula 1995. godine do kraja rata, pomoćnik komandanta za bezbjednost i obavještajne poslove Bratunačke brigade vojske bosanskih Srba

- Osuđen na kaznu od 20 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 2. decembar 2003. osuđen na 27 godina zatvora; 8. mart 2006., kazna smanjena na 20 godina zatvora,

34. DRAGAN OBRENOVIĆ - Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

Od decembra 1992. godine do novembra 1996. godine, načelnik štaba i zamje-nik komandanta 1. Zvorničke pešadijske brigade Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS); od 8. augusta 1995. do 15. septembra 1995. i ponovo od 18. do 24. sep-tembra 1995., bio vršilac dužnosti komandanta Zvorničke pješadijske brigade.


35. BILJANA PLAVŠIĆ - Osuđena za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

Bila je vodeća politička ličnost bosanskih Srba od 1990. do kraja rata; srpski predstavnik u kolektivnom predsjedništvu Bosne i Hercegovine (BiH); član kolek-tivnih i proširenih Predsjedništava Srpske Republike u BiH (kasnije Republike Srpske); imala je de facto kontrolu nad pripadnicima oružanih snaga bosanskih Srba. Dana 14. septembra 2009., Biljani Plavšić je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu koje je stupilo na snagu 27. oktobra 2009. godine.


Nermin Halilagi}

- Osuđena na 11 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 27. februar 2003. godine,

36. DUŠKO SIKIRICA - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

Od 14. juna do 27. jula 1992. Duško Sikirica je bio komandant obezbjeđenja u logoru Keraterm, koji su snage bosanskih Srba formirale u krugu fabrike keramičkih proizvoda na istočnom kraju grada Prijedora, u sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini.


37. DAMIR DOŠEN - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj os-novi (zločini protiv čovječnosti)

Od 3. juna do početka augusta 1992. Damir Došen je bio vođa smjene straže u logoru Keraterm.


38. DRAGAN KOLUNDŽIJA - Osuđen za progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi (zločini protiv čovječnosti)

Od početka juna do 25. jula 1992., Dragan Kolundžija je bio vođa smjene straže u logoru Keraterm.

- Osuđen na 3 godine zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 13. no-vembra 2001. godine,

39. BLAGOJE SIMIĆ - Osuđen za progone počinjene protivpravnim hapšen-jem i zatočenjem civila bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata, nehumanim pos-tupanjem, uključujući premlaćivanje, mučenje, prisilni rad i zatočenje u nehumanim uvjetima, kao i deportacijom i prisilnim premještanjem (zločini protiv čovječnosti)

Predsjednik Općinskog odbora Srpske demokratske stranke i predsjednik srpskog Kriznog štaba (kasnije preimenovanog u Ratno predsjedništvo) u općini Bosanski Ša-mac, u sjevernoistočnoj Bosni i Hercegovini; bio je najviši civilni funkcioner u općini.

- Osuđen na 15 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 17. ok-tobar 2003. godine,

40. MIROSLAV TADIĆ - Osuđen za progone počinjene deportacijama i pris-ilnim premještanjem (zločini protiv čovječnosti)

Pomoćnik komandanta za pozadinu u Četvrtom odredu, komandant Štaba civlne zaštite, član Kriznog štaba po službenoj dužnosti i odgovorni član komisije za razmjenu u općini Bosanski Šamac.

- Osuđen na 8 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 17. okto-bar 2003. godine,

41. SIMO ZARIĆ - Osuđen za progone počinjene okrutnim i nehumanim pos-tupcima, uključujući premlaćivanje, mučenje i zatočenje u nehumanim uvjetima (zločini protiv čovječnosti)

Pomoćnik komandanta za obavještajni rad, izviđanje, moral i informiranje u Četvrtom odredu; načelnik Službe nacionalne bezbjednosti u Bosanskom Šamcu od


Nermin Halilagi}

29. aprila 1992. do 19. maja 1992. i zamjenik predsjednika Građanskog savjeta u Odžaku.

- Osuđen na 6 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 17. okto-bar 2003. godine,

42. MILAN SIMIĆ - Osuđen za mučenje (zločini protiv čovječnosti)Od maja 1992. do juna 1993. godine, član kriznog štaba bosanskih Srba i preds-

jednik skupštine općine Bosanski Šamac, u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini.- Osuđen na 5 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 17. okto-

bar 2002. godine,43. MILOMIR STAKIĆ - Osuđen za istrebljenje, ubistvo i progone (zločini

protiv čovječnosti)Od 30. aprila 1992. do 30. septembra 1992., bio je predsjednik općinskog

Kriznog štaba i načelnik Općinskog vijeća za narodnu odbranu u Prijedoru, u sje-verozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.

- Osuđen na 40 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 31. juli 2003. godine

44. DUŠKO TADIĆ - Osuđen za hotimično lišavanje života, mučenje ili nečov-ječno postupanje i ubistvo (zločini protiv čovječnosti)

Predsjednik lokalnog odbora Srpske demokratske stranke (“SDS”) u Kozarcu.- Osuđen na 20 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 7. maj

1997. godine,45. STEVAN TODOROVIĆ - Osuđen za progone (zločini protiv čovječnosti)Od aprila 1992. do decembra 1993. godine, načelnik policije i član srpskog

Kriznog štaba u Bosanskom Šamcu u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini.- Osuđen na 10 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 31. juli

2001. godine,46. MITAR VASILJEVIĆ - Osuđen za pomaganje i podržavanje progona i

ubistva (zločini protiv čovječnosti)Od sredine aprila 1992., pripadnik “Belih orlova”, paravojne jedinice bosanskih

Srba koja je sarađivala sa policijom i raznim vojnim jedinicama stacioniranim u Višegradu, istočna Bosna i Hercegovina

-Osuđen na 15 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 29. no-vembar 2002. godine,

47. DRAGAN ZELENOVIĆ - Osuđen za mučenje i silovanje (zločini protiv čovječnosti)

Jedan od bivših vojnika Vojske bosanskih Srba i de facto vojni policajac u gradu Foči, jugoistočno od Sarajeva, Bosna i Hercegovina, u blizini granice sa Srbijom i Crnom Gorom.

- Osuđen na 15 godina zatvora - PRESUDA PRETRESNOG VIJEĆA 4. april 2007. godine,


Nermin Halilagi}

U skladu sa podacima objavljenim na web stranici Međunarodnog krivičnog suda za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području bivše Jugo-slavije (MKSJ) od 1991. godine evidentno da je pred navedenim sudom od njegovog osnivanja pa do 1. marta 2012. godine za zločin protiv čovječnosti prvostepeno je osuđeno ukupno 47 lica. Analiziranjem osnovnih podataka osuđenih lica uočavamo da je među njima bilo kako lica koja su bila samo vojnici kao što je npr. MiroslavBralo pripadnik „Džokera“, pa do visko pozicioniranih političara kao što je MilanBabićpredsjednik samoproklamovane Srpske Automne Krajina ili MomičilaKra-jišnika predsjednika Skupštine bosanskih Srba. Prva osoba koja je osuđena pred MKSJ za zločine protiv čovječnosti 1997. godine na 20 godina zatvora jeste DuškoTadić, predsjednik lokalnog odbora Srpske demokratske stranke u Kozarcu.1457 To-kom napada na Kozarac i okolno područje, DuškoTadić je učestvovao u sakupljanju i prisilnom premještanju civila u zatočeničke logore. Kao dio grupe Srba, udarao je rukama i nogama jednog zatočenika sve dok se ovaj nije onesvijestio. Jednom za-točeniku je prijetio nožem, a onda ga je ubo. Prva osoba koja je osuđena na doživot-ni zatvor pred MKSJ i za krivično djelo zločin protiv čovječnosti jeste StanislavGalić.1458 StanislavGalić je vodio kampanju granatiranja i snajperskog djelovanja na Sarajevo sa osnovnim ciljem širenja terora među civilnim stanovništvom grada. Posljedice tih napada koji su bili gotovo svakodnevni tokom mnogo mjeseci, bile su smrt stotina muškaraca i žena svih starosnih dobi, uključujući djecu i ranjavan-je hiljada ljudi, s namjerom terorisanja cjelokupnog stanovništva. Osim StanislavaGalića na najveću pojedinačnu kaznu za zločin protiv čovječnosti osuđen je GoranJelisić. On je osuđen 14. decembra 1999. godine na 40 godina zatvora. GoranJelisić je ubio pet ljudi u policijskoj stanici u Brčkom i osam ljudi u logoru Luka. Dana 6. ili 7. maja sproveo je nepoznatog zatočenika niz ulicu u blizini policijske stanice u Brč-kom i pucao mu u potiljak iz automatskog pištolja marke “škorpion”. Sistematski je ubijao muslimanske zatočenike u autobuskom preduzeću “Laser”, policijskoj stanici u Brčkom i u logoru Luka. Na dan 9. maja 1992. godine ili približno tog datuma, u blizini glavnog hangara u logoru Luka, bivšem lučkom objektu, pretukao je jednu zatočenicu policijskom palicom, a zatim je ubio iz vatrenog oružja. GoranJelisić je krao novac, ručne satove, nakit i druge dragocijenosti zatočenika po njihovom dolasku u logor Luka, pritom prijeteći smrću onima koji ne predaju sve što imaju. GoranJelisić se 29. oktobra 1998. godine izjasnio krivim po trideset i jednoj tački Optužnice – petnaest tačaka za zločine protiv čovječnosti i šesnaest tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja. GoranJelisić se izjasnio da nije kriv za genocid.

U nastavku ću navesti broj presuda Pretresnih vijeća po godinama koji uključu-ju i krivična djela zločin protiv čovječnosti pred MKSJ kao i visinu izrečene kazne za navedena lica.

1457 Dana 17. jula 2008., DuškuTadiću je odobreno prijevremeno puštanje na slobodu.1458 Dana 15. januara 2009., StanislavGalić je prebačen u Njemačku na izdržavanje kazne.


Nermin Halilagi}

Presude pretresnih vijeća za predmete koji uključuju i krivično djelo zločin protiv

čovječnosti po godinama

Presude pretresnih vijeća u predmetima koji uključuju krivično djelo zločin protiv

čovječnosti

Ukupan broj godina zatvora izrečen u predmetima koji uključuju i krivično djelo zločin protiv čovječnosti

1997. godina

1999. godina

2000. godine

2001. godina

2002. godina

2003. godina

2004. godina

2005. godina

2006. godina

2006. godina

2007. godina

1

1

1

15

1

14

5

4

1

1

3

20 godina zatvora

40 godina zatvora

12 godina zatvora

215 godina zatvora

5 godina zatvora

190 godina zatvora

88 godina zatvora

57 godina zatvora

20 godina zatvora

kazna doživotnog zatvora

79 godina zatvora

UKUPNO ZA PERIOD 1997-2007. godina

2006. godina

46 osoba

1 osoba

726 godina zatvora

1 kazna doživotnog zatvora

Tablica: PrvostepenepresudepredMKSJkojeuključujukrivičnodjelozločinprotiv

čovječnosti


Nermin Halilagi}

LITERATURA:

1. Knjige1. ABA-CEELIPromotingtheRuleoflaw.; Praktični vodič za gonjenje ratnih

zločina u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2004.2. ABA-CEELI,UdruženjetužilacaBiH.; Ratni zločini u BiH: Pravomoćno za-

vršeni kazneni postupci u Bosni i Hercegovini 1992-2006. Opužnice, žalbe, presude

3. Abramov,S., Kreća,M.; međunarodno javno pravo, Pravni fakultet Univer-ziteta u Beogradu, Beograd, 2007.

4. Ackerman,E.J.,O’Sulivan,E.; Praksa i procedura Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, Muller, Sarajevo, 2001.

5. Andrassy, J., Bakotić,B., Vukas,B.; Međunarodno pravo 1, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 1995.

6. Andrassy,J.; Međunarodno pravo, Zagreb, 1984. 7. Babić,M.,et al.; Savjet/Vijeće Evrope, Komentari krivičnih/kaznenih zako-

na u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2005.8. Babić,M.,Marković, I.; Krivično pravo - opšti dio, Pravni fakultet Banja

Luka Univerzitet u Banja Luci, Banja Luka, 2008.9. Babić,M.,Marković,I.; Krivično pravo-posebni dio, Pravni fakultet Banja

Luka, Banja Luka, 2007.10.Bačić,F.,Pavlović,Š.; Kazneno pravo – posebni dio, Informator, Zagreb,

2001.,11.Bačić, F., Pavlović, Š.; Komentar kaznenog zakona, Organizator, Zagreb,

2004.12.Bačić,F.,Šeparović,Z.; Krivično pravo- posebni dio, Informator, Zagreb,

1997.13.Bartoš,M.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 1954.14.Bassiouni,S.M.; Crimes against Humanity in International Law, Second

Revised Edition, Kluver Law International, The Hague – London – Boston, 2005.

15.Bassiouni,S.M.; International Criminal Law: Sources, Subjects and Con-tents, Martinus Nijhoff Publishers, 2008.

16.Bassiouni,S.M.; Introduction to International Criminal Law, Transnational Publishers, 2003.

17.Beccaria,C.; O zločinima i kaznama, Drugo, prošireno i dopunjeno izdanje, Književni krug, Split, 1990.


Nermin Halilagi}

18.Bećirović,H.; Genocid u savremenoj društvenoj znanosti, Sarajevo, 2007.19.Blozhan,D.; Genocide on Trial – War Crime Trials and Formation of the

Holocaust History and Memory, Oxford, 2001.20.Boot,M.; Genocid, Crimes Against Humanity, War Crimes: nullum crimen

sine lege and the Subject Matter Jurisdiction of the International Criminal Court, International Criminal Court, Intersentia, 2002.

21.CryerR.,FrimanH.,RobinsonD.,WilmshurstE.,An Introduction to Inter-national Criminal Law and Procedure, Cambridge, 2008.

22.Čejović,B.;Krivičnopravo,Opšti deo, Beograd, 2002.23.Čejović,B.; Međunarodno krivično pravo, Dosije, Beograd, 2006. 24.Čejović,B.; Principi krivičnog prava, Beograd, 2008.25.Degan,Đ.V.,Pavišić,B.; Međunarodno kazneno pravo, Pravni fakultet Sve-

učilišta u Rijeci, Rijeka, 2005.26.Degan,Đ.V.,Pavišić,B,Beširević,V.; Međunarodno i trasnacionalno krivič-

no pravo, Pravni fakultet Univerziteta „Union“ i „Službeni glasnik“, Beo-grad, 2011.

27. Degan,Đ.V.; Međunarodno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci, Ri-jeka, 2006.

28.Delmas-Marty,M.; Violence andMassacress-Toward aCriminal Law ofInhumanity, Journal of International Criminal Justice, 2009.

29.Dimitrijević,V.,etall.; Haške nedoumice, Beogradski centar za ljudska pra-va, Beograd, 2010.

30.Dimitrijević,V.,atall; Osnovi Međunarodnog javnog prava, Beograd, 2005. 31.Donia, R.; “Encountering the Past: History at the Yugoslav War Crimes Tri-

bunal”, 11 J.Int’l Institute 2 (2004).32.Donia, R.; “Encountering the Past: History at the Yugoslav War Crimes Tri-

bunal”, 11 J.Int’l Institute 2, 2004.33.Džouns,R.V.D.Dž., Pauls, S.; Međunarodna krivična praksa, Fond za hu-

manitarno pravo, Beograd, 2006. 34.Đorđević, S.; Uvod u međunarodno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u

Beogradu, Javno preduzeće „Službeni glasnik“, Beograd, 2007. 35.Đurđić,V.,Jovašević,D.; Međunarodno krivično pravo, Beograd, 2003.36.F.W.SeidlerundA.M.deZayas(Hrsg), Kriegsverbrechen in Europa und im

Nahen Osten im 20. Jahrhundert, “Verlag E. S. Mittler & Sohn“, Hamburg, Berlin, Bonn, 2002.

37.Gallant,K.,S.; The Principle of Legality in International and Comparative Criminal Law, Cambridge, 2008.

38.Gatman,R.,Dejvid,R.,Samizdat,B92.; Leksikon ratnih zločina – Ono što bi javnost trebalo da zna, Beograd, 2003.


Nermin Halilagi}

39.Gatman,R.,iRif, D.; Leksikon ratnih zločina – Ono što bi javnost trebalo da zna, Samizdat B92, Beograd, 2003.

40.Grotić,V.; Pravo međunarodnih ugovora, Rijeka, 2002. 41.Habel,vonH.,Robinson,D.; Crimes within the jurisdiction of the Court, y:

Lee,R.,S., (ed). The International Criminal Court. The Making of the Rome Statute. Issues-Negotiations-Results, Kluwer Law International, 2002.

42.Hasić,Z.; Međunarodno humanitarno pravo, Sarajevo, 2005.43.Henchaerts,J.,M.,Doswald-Beck; L.; Međunarodno običajno pravo, MKCK,

Cambridge University Press, 2005.44.Horović,S.; Kazneno pravo - posebni dio, Pravni fakultet Sveučilišta u Mo-

staru, Mostar, 2000. 45.Ibler,V.; Riječnik Međunarodnog javnog prava, Informator Zagreb, 1987.46.Ignjatović,A.; Komandna odgovornost u međunarodnom krivičnom pravu,

Vojnoizdavački zavod, Beograd, 2002.47.Janković,B.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 1970.48.Janković,B.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 1981.49.Josipović, I.,Krapac,D.,Novoselac,P.; Stalni međunarodni krivični sud,

Zagreb, 2001.50.Josipović,I.; Haško implementacijsko kazneno pravo, Hrvatski pravni cen-

tar i Informator, Zagreb, 2000.51.Josipović,I.; Odgovornost za ratne zločine pred sudovima u Hrvatskoj, Knji-

ga I, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu CEELI, Zagreb, 2006.52.Josipović, I.; Ratni zločini; Priručnik za praćenje suđenja, Centar za mir,

nenasilje i ljudska prava - Osijek, Osijek, 2007. 53.Jovašević,D.; Leksikon krivičnog prava, Beograd, 2006.54.Jovašević,D.; Pojam i osnovne karakteristike međunarodnog krivičnog pra-

va, Nauka, bezbednost, policija, Beograd, broj 1., 2004., str. 71 - 92. 55.Kambovski,V.; Međunarodno kazneno pravo. Prosvetno delo, Skoplje, 1998.56.Kaseze,A.; Međunarodno krivično pravo, Beogradski centar za ljudska pra-

va, Beograd, 2005.57.Kaseze,A.; On the current trends towards criminal prosecution and puni-

shment of breaches of international humanitarian law, European Journal of International Law, vol. 9, no. 1 (1999).

58.Kazazić,V.; Međunarodno humanitarno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, Mostar, 2008.

59.Kittichaisaree,K. ; International Criminal Law, Oxford, 2001.60.Klino,S.; Međunarodni tribunal u Hagu, Sarajevo, 2000.61.Košutić,B.; Sudska praksa kao izvor prava, Beograd, 1973., str. 89 – 105.62.Kraća,M.; Međunarodno javno pravo, Beograd, 2010.


Nermin Halilagi}

63.Krapac,D.; Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, Hrvatski Helsinški odbor za ljudska prava, Hrvatski pravni centar, Zagreb, 1995.

64.Krivokapić,B.; Leksikon međunarodnog prava, Beograd, 1998.65.Lazarević,Lj.,Srzentić,N.,Stajić,A.; Krivično pravo Jugoslavije, opšti dio,

dvadesetprvo izmjenjeno izdanje, Beograd, 2000.66.Lazarević,Lj.; Krivično pravo-posebni dio, Beograd, 2000.67.Lopičić,Đ.; Međunarodno krivično pravo, Beograd 2006.68.Lopičić,Đ.; Međunarodno krivično pravo, Zbornik radova, Beograd, 2006.69.Macić,B.; Zločini protiv mira, Institut za istraživanje zločina protiv čovječ-

nosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2001.70.Milojević,M.; Osnivanje međunarodnog krivičnog suda, Međunarodno kri-

vičnopravna pitanja i Haški tribunal, Beograd, 1997.71.Miodrag,M.; Primjena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim prav-

nim sistemima, Službeni glasnik72. Misiti,N.; Osnovi prava Evropske Unije, Fond otvoreno društvo BiH - Prav-

ni centar FOD BiH, Sarajevo, 2002.73.Muratović,R.; Holokaust nad jevrejima i genocid nad bošnjacima, Institut

za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2007.

74.Nis,E.; Poreklo međunarodnoga prava; Beograd, 1895.75.Novoselac,P.,etal.; Posebni dio kaznenog prava, Zagreb, 2007.76.Novoselac,P.; Materijalnopravne odredbe Rimskog statuta i njihova imple-

mentacija u hrvatskom kaznenom zakonodavstvu obj. u Josipović–Krapac-Novoselac, Stalni međunarodni kazneni sud, Zagreb, 2001.

77.Novoselac,P.; Opći dio kaznenog prava, Zagreb, 2004.

78.Ntoubandi,F.; Amnesty for Crimes Against Humanity under International Law, Martiunus Nijhoff Publishers, 2007.

79.Palević,M.; Značaj Nirnberških dokumenata za konsolidaciju pravnog poj-ma genocida, Pravni život, 2005., vol. 54, br. 12.

80.Petrović,B.,Jovašević,D.; Krivično pravo II - posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005.

81.Petrović, B., Jovašević,D.; Međunarodno krivično pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010.

82.Petrović,B.,Jovašević,D.; op. cit., Krivično/Kazneno pravo Bosne i Herce-govine - opći dio, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2005.

83.Prljeta,Lj.; Zločini protiv čovečnosti i međunarodnog prava – Nirnberška presuda i dokumenti o genocidu, Beograd, 1992.


Nermin Halilagi}

84. Priručnik za provođenje istrage u predmetima ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida u Bosni i Hercegovini, Projekat OSCE Misije u Bos-ni i Hercegovini, oktombar, 2013.

85.Robinson,P., The Elements of Crimes against Humanity, y:Lee,R.,S., (ed.), The International Criminal Court: Elements of Crimes and Rules of Proce-dure and Evidence, Transnational Publisher, 2001.

86.Sautenet, V., Crimes Against Humanity And The Principles Of Legality: http://www.murdoch.edu.au/elaw/issues/v7n1/sautenet71_text.html

87.Schabas,W.A.; An Introduction to the International Criminal Court, Cem-bridge, 2001.

88.Schabas,W.A.; Genocide in International Law, Cambridge, 2000.89.Schabas,W.A.; The UN International Criminal Tribunal – The former Yugo-

slavia, Rwanda and Sierra Leone, Cambridge, 2006.90.SchwelbE., Crimes Against Humanity, 23 Brit. Ybk. Int’l L. (1946)91.Seizović,Z.; Međunarodno javno pravo, Univerzitet u Zenici, Zenica, 2008.92.Shaw,M. ; International Law, Cambridge, 2003.93.Simović,N.,M.; Međunarodno krivično pravo, Banja Luka, 2007. 94. Simović,N.,M.; Skripta: Međunarodno krivično pravo,95.Simović,N.,M.,Blagojević,M.; Međunarodno krivično pravo, Banja Luka,

2007.96. Simović, N., M,. Blagojević, M., Simović, M.,V.; Međunarodno krivično

pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2013.

97.Starčević,M.; Izvori međunarodnog humanitarnog prava, Beograd, 1999.98.Stojanović,Z.,Perić,O.; Krivično pravo-posebni dio, Pravna knjiga, Beo-

grad, 2007. 99.Stojanović,Z.,Perić,O.; Krivično pravo-posebni dio, Službeni glasnik, Be-

ograd, 2002.100.Stojanović,Z.; Međunarodno krivično pravo, Beograd, 2004.101.Stojanović,Z.; Međunarodno krivično pravo, Dosije, Beograd, 2003.102.Stigemayer,A.; Masovna silovanja. Rat protiv žena u Bosni i Hercegovini,

Univerzitet Nebraska, Linkoln i London, 1994.103. Šimić,G.; Utjecaj Haškog tribunala na kazneno zakonodavstvo Bosne i

Hercegovine, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, 2008. 104.Šimić,G.; Suđenje za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2013105. Škulić,M.; Međunarodni krivični sud - nadležnosti i postupak, Centar za

publikacije Pravnog fakulteta u Beogradu, Beograd, 2005.106. Teorija zajedničkog zločinačkog poduhvata i međunarodno kazneno pravo

– izazovi i kontroverze, Akademija pravnih znanosti Hrvatske, Zagreb, 2007.


Nermin Halilagi}

107.Todorović,Lj.; Zbirka krivičnih zakona, Fineks, Sarajevo, 2003.108.Tomić,Z.; Krivično pravo I, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sara-

jevo, 2008.109.Tomić,Z.; Krivično pravo II- posebni dio, Pravni fakultet Univerziteta u

Sarajevu, Sarajevo, 2007.110.Tomić,Z.; Nirnbeška presuda, Sarajevo, 2001.111.Vasiljević,A.V.; Međunarodni krivični sud, Institut za kriminološka i kri-

minalistička istraživanja, Beograd, 1968.112.Vasiljević,A.V.; Međunarodni krivični sud, Institut za kriminološka i kri-

minalistička istraživanja, Beograd, 1968.113.Vasiljević,V.; Međunarodni krivični sud, Doktorska disertacija, Beograd,

1965. 114.Vučinić,Z.; Međunarodno ratno i humanitarno pravo, „Službeni glasnik“,

Beograd, 2006.115.Vukoje,D.; Zločin protiv čovječnosti, Ne objavljen magistarski rad, Pane-

vropski univerzitet Apeiron, Fakultet pravnih nauka , Banjaluka116.WilhelmL., etal, What Could the Potential Offender Expect?, knjiga VIII,

34., 1949.117.Zahar,A.,Sluiter,G.; International Criminal Law – A Critical Introduction,

Oxford, 2008.

2. Članci

1. Ambos,K.,Wirth,S.; The Current Law of Crimes Against Humanity: An Analysis of UNTAET Regulation 15/2000., Criminal Law Forum, Vol. 13. 2002.

2. Askin,D.,K.; Crimes within the jurisdiction of the International Criminal Court,Criminal Law Forum, Vol 10, 1999.

3. Babić,M.; Genocid i zločini protiv čovječnosti – najteži zločini iz među-narodnog krivičnog prava, Godišnjak Pravnog fakulteta u Banja Luci, broj XXVII – XXVIII, 2006.

4. Babić,M.; Novo (reformisano) krivično zakonodavstvo u BiH, Udruženje za krivično pravo i kriminologiju Srbije i Crne Gore, XLII redovno godišnje savjetovanje udruženja, Beograd - Zlatibor, 2005., str. 313-328.

5. Babić,M.; Razvoj i sadašnje stanje zakonske regulative krivičnih djela pro-tiv međunarodnog prava u krivičnom zakonodavstvu u Bosni i Hercgovini, Srpska pravna misao, Banja Luka, 2007., broj 1-4.


Nermin Halilagi}

6. Badar,M.,E.; From the Nuremberg Charter to the Rome Statute: Defining Elements of Crimes Against Humanity, San Diego International Law Jour-nal, No. 5., 2004.

7. Bassioni, S. M.; „International Crimes: Jus cogens and Oblagatio Erga omnes“ Law and Contemporary Problems, Vol. 59, No. 4, 1996, str. 68.

8. Bassioni,S.M.; Enslavement as an International Crime, New York Univer-sity Jozrnal of International Law and Politics, Vol. 23, 1991.

9. Bassiouni,S.M.; „World War I: The War to End All Wars and the Birth of a Handicapped International Criminal justice System“, Denver Journal of International Law and Policy, Summer 2002.

10.Bassiouni,S.M.; Porobljavanje kao međunarodni zločin, 23 N.Y.U.J. Int’l L. & Pol. 445 (1991.).

11.Cadman,T.,M.; Odgovornost države za krivično djelo prisilnog nestanka, Oko War crimes reporter, 2009.

12.Chersterman,S.; An Alltogether Different Order: Deffining the Elements of Crimes Against Humanity, Duke Journal of Comparitive and International Law, Vol. 10, 2000.

13.Degan,Đ.V.; Zločin genocida pred međunarodnim sudištima, Zbornik Prav-nog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, Vol. 58 No. 1-2, 2008.

14.Degen,V.,Đ.; Domašaj i autoritet presedana u praksi međunarodnog suda , Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1972., broj 3.

15.Degen,V.,Đ.; Republika Hrvatska i sukob u Bosni i Hercegovini, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci 1991, sv. 23, br.2.

16.Derenčinović,D.; A Critical Review of the Sentencing Regime of the In-ternational Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia, in JOSIPOVIĆ et al., Responsibility for War Crimes, Croatian Perspective – Selected Issues, Zagreb, 2005.

17.Derenčinović, D.; Implementacija materijalnopravnih odredaba Statuta Međunarodnog kaznenog statuta (Rimski statut) u Hrvatskom kaznenom zakonodavstvu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 10, broj 2/2003.

18.Derenčinović,D.; Kritički o institutu zapovjedne odgovornosti u međuna-rodnom kaznenom pravu, 51 Zbornik PFZ 23-44 (2000)

19.Despot,M.; Omisivna krivična djela kao ratni zločin, JRMP, broj 1-2/96

20.Dixon,R.; Crimes Against Humanity, objavljeno u: OttoTriffterer, Com-mentary on the Rome Statute of the International Criminal Cort, Baden – Baden, Nomos, 1999.


Nermin Halilagi}

21.Đorđević,Đ.; Suđenje za ratne zločine u Srbiji – istorijski i uporedni okvir, UNDP,Vreme br. 687, 4. mart 2004.

22.Fabijanić,S.; Nemeđunarodni oružani sukobi u praksi Međunarodnog tri-bunala za bivšu Jugoslaviju, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Vol. 28 No. 2, 2007, str. 1113-1138.

23.Fatić,A.; Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju u savremenoj diplomatiji, Međunarodni problemi, Institut za međunarodnu politiku i pri-vredu, Beograd, broj 1-2, 2002, str. 48-72.

24.Graven,J.; Les crimes contre l humanite, Recueil des Cours, No. 76, 1950.

25.Horović,S.; Genocid, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, Zbornik ra-dova Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, Mostar, broj XVII, 2004., str. 99-113.

26.Ignjatović,A.; Genocid u međunarodnom i nacionalnom krivičnom pravu, Novinsko – izdavačka ustanova „Vojska“, Beograd, 1996.

27.Ignjatović,A.; Pravo na život i zločini protiv čovečnosti, Pravni život, Beo-grad, broj 9., 2006., str. 55 - 66.

28.Ignjatović,Đ.; Zločini protiv čovečnosti, JRKK Beograd, broj 2-3., 2001.

29.Jessberger,F.; Bad ; Torture – Good Torture? What International Criminal Lawyers May Learn from the Recent Trial of the Police Officers in Germa-ny, Journal of International Criminal Justice, 2005., n.5.

30.Josipović, I.; Implementacija međunarodnog kaznenog prava u nacional-ni pravni sustav i odgovornost za ratne zločine, „EVROPSKI PROSTOR PRAVDE“ Tempus projekat Evropske Unije, Zbornik radova, Centar za obuku sudija Republike Crne Gore, Podgorica, 2006.

31.Josipović, I.; Progon ratnih zločina u Republici Hrvatskoj: Izvori prava, dosadašnji rad sudova, preuzimanje postupaka od MKSJ i ostala važnija pravna i druga pitanja, Budućnost znanja-evolucijski izazovi 21. stoljeća - Zbornik radova, Zagreb, 2007., pp. 124-180.

32.Jovanović,D.; Međunarodno krivično pravosuđe kao sredstvo za zaštitu međunarodne bezbednosti, Politička revija, Beograd, broj 1, 2007., str. 265-290.

33.Kambovski,V.; Primena supranacionalnih normi međunarodnog kaznenog prava, Zbornik Relevantna pitanja međunarodnog krivičnog prava, Tara, 2003.

34.Kirsch, S., Two Kinds of Wrong: On the Conext Element of Crimes Against Humanity, Leiden Journal of International Law, Vol 22, 2009,


Nermin Halilagi}

35.Kirsch,S.; Two Kinds of Wrong: On the Context Element of Crimes against Humanity, Leiden Journal of International Law, Vol 22, 2009.

36.Kreso,M.; Prenošenje običajnog prava i sudske prakse MKSJ-a na sudove Bosne i Hercegovine, Zbornik radova Procjena nasleđa MKSJ, 2010.

37.Luban,D. ; A Theory of Crimes Against Humanity, The Yale Journal of International Law, Vol. 29, No. 85., Winter 2004.

38.Lukić,V.,R.: Pravni status Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u ustavnom pravu Bosne i Hercegovine, Pravni život, broj 12/2006, tom IV, Udruženja pravnika Srbije, Beograd, 2006.

39.MacleodC., Towards a Philosophical Account of Crimes Against Humanity, European Journal of International Law, Vol. 21, No. 2, 2010, str. 281 – 302.

40.Marković,I.; Zločin protiv čovječnosti, Zbornik Pravnog fakulteta u Pod-gorici, Podgorica, broj 38., 2008., str. 315-339.

41.Marković,M.; Međunarodna krivična djela, Jugoslovenska revija za među-narodno pravo, Beograd, broj 1/65.

42.Marković,M.; Nirnberško suđenje – primjena novih načela u međunarod-nom krivičnom pravu, Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istra-živanja, Beograd, broj 2, 1973., str. 173 – 185.

43.Marković,M.; Pitanje odgovornosti za zločine protiv čovečnosti kao povre-de najbitnijih ljudskih prava, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, Beograd, br. 4. 1968.

44.Massidda,P.; Međunarodni krivični sudovi i njihov uticaj na nacionalnu jurisdikciju, „EVROPSKI PROSTOR PRAVDE“ Tempus projekat Evrop-ske Unije, Zbornik radova, Centar za obuku sudija Republike Crne Gore, Podgorica, 2006. str. 320-255

45.Matijević,D.; Zaštita prava žrtava rata, Odvjetnik, Zagreb, broj 3 – 4.

46.Meron, T.; The Martens Clause, Principles of Humanity and Dictates of Public Consciense, American Journal of International Law, Vol. 94, No. 1, 2000.

47.Nikač,Ž.; Saradnja Republike Srbije (SCG) sa Haškim tribunalom, sa osvr-tom na mjesto i ulogu MUP-a Republike Srbije, Primjena međunarodnog krivičnog prava u nacionalnim zakonodavstvima, Tara, 2005.

48.Ntoubandi,F.; Amnesty for Crimes Against Humanity under International Law, Martiunus Nijhoff Publishers, 2007.


Nermin Halilagi}

49.Obradović, K.; Humanitarno pravo danas, u: Pravo ljudskih prava, Nove teme, Beograd, 1996.

50.Pajić,Z.; Istorijski korijeni inkriminacije zločina protiv čovječnosti, Godiš-njak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, broj XXXVI, Sarajevo, 1988.

51. Pajić, Z.; Tumačenje zločina protiv čovječnosti na Nirnberškom proce-su, Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, Univerzitet u Sarajevu, broj XXXVIII, Sarajevo, 1991.

52.Pajić,Z.; Zločin protiv čovječnosti – problem međunarodne odgovornosti, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, Beograd, br. 2 – 3.

53.Palević,M.; Značaj Nirnberških dokumenata za konsolidaciju pravnog poj-ma genocida, Pravni život, 2005., vol. 54, br. 12.

54.Pavišić,B.; Kaznena djela po međunarodnom pravu, Anali Pravnog fakul-teta u Zenici, broj 10., godina 5.

55.Račić,O.; Jedan pogled na stalni Međunarodni krivični sud, Međunarodna politika, Beograd, 1998., broj 1072, str. 16.

56.Radulović,D.; Međunarodno krivično pravo, Srpska pravna misao, Banja Luka, broj 1-4, 2001., str. 593-600.

57.Raosavljević,P.; Međunarodni Tribunal za bivšu Jugoslaviju kao precedent međunarodnog krivičnog prava, Srpska pravna misao, Banja Luka, broj 1 - 4, 2006.

58.Ristivojević,B.; „Opšti elemenat” zločina protiv čovječnosti, Zbrornik ra-dova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, Novi Sad,br. 2, 2010.

59.Robinson,D.; Defining „Crimes against humanity“ at the Rome Conferen-ce, The American Journal of International Law, Vol. 93, 1999.

60.Seizović,Z.; Pojam, bitni elementi i oblici zločina protiv čovječnosti prema statutu i praksi Haškog tribunala, Pravna misao, Sarajevo, broj 5-6, 2006.

61.Simović, N.M., Simović,M.M.; Usaglašavanje krivičnog procesnog za-konodavstva Bosne i Hercegovine sa međunarodnim obavezama, Pravni život, Beograd, broj 9, 2006.

62.Softić,S.; Nadležnost Međunarodnog suda pravde za vođenje postupaka po tužbi BiH protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) zbog kršenja Konven-cije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Kriminalističke teme, Sarajevo. broj 1 - 2, str. 227 – 277.


Nermin Halilagi}

63.Stojanović,Z.; Ad hoc Tribunal za bivšu Jugoslaviju u međunarodno krivič-no pravo, referat na Međunarodnoj konferenciji o suđenju za ratne zločine, u organizaciji Fonda za humanitarno pravo, Beograd, 1998.

64.Stojanović,Z.; Međunarodni krivični sud – sukob prava i politike, JRKK, Beograd, broj 1., 1997.

65.Sunga,S.,L.; The Crimes within the Jurisdiction of the International Crim-inal Court ( Part II, Articles 5 - 10), European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal Justice, Vol. 6. 1998.

66.Škulić,M.; Istorijski osvrt na međunarodno krivično pravosuđe i osnovne odlike postupka pred stalnim međunarodnim krivičnim sudom, Zbornik ra-dova, Relevantna pitanja međunarodnog krivičnog prava, Tara, 2003.

67.Škulić,M.; Međunarodno krivično delo, Zbornik Pravnog fakulteta u Pod-gorici, Podgorica, broj 38., 2008.

68.Vasiljević,V.; Suđenje pred Međunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu i razvoj međunarodnog krivičnog prava, JRMP, 1971. godine, broj 3.

69.Vernon,R.; WhatisCrimeАgainstHumanity, The Journal of Political Phi-losophy, 2002.

70.Wilson,A.,R.; Presuđivanje istoriji: Istorijski zapis Međunarodnog krivič-nog suda za bivšu Jugoslaviju’’ Human Rights Quarterly, Univerzitet Džons Hopkins, br. 27, 2005.

71.Zlatarić, B; Haške konvencije od 1907. godine i individualna krivična odgovornost za ratne zločine, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 2/1958, str. 334-341.

72.Živanović,Z,; Krivična dela protiv čovečnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom, Udruženje za krivično pravo i kriminologiju Srbije i Crne Gore, XLII redovno godišnje savjetovanje udruženja, Beograd - Zlat-ibor, 2005.

3. Zakonski propisi:

1. Krivični zakon BiH, objavljen u „Službenom glasniku BiH“, broj 3/03, od 10.02.2003. godine)

2. Krivični zakon Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ broj 43/98 od 29. 11. 1998. godine)

3. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj22/2000 od 31. 07.2000. godine)


Nermin Halilagi}

4. Rimski statut Međunarodnog krivičnog suda, objavljen u Službenom gla-sniku BiH, broj 2/2002

5. Krivični zakon SFRJ iz 1976. godine („Službeni list SFRJ“ broj 44/76 od 08.10.1976. godine)

6. Statut Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Rezolucija 827 VS UN-a iz 1993

7. Zakon o izručenju okrivljenih osoba po zahtjevu Međunarodnog suda, objavljen u Službenom glasniku FBiH, broj 9/06

8. Zakon o krivičnom postupku BiH, objavljen u Službenom glasniku BiH, broj 36/2003 i zakoni o izmjenama i dopunama objavljeni u Službenom glasniku BiH, broj 26/2004 i broj 63/2004

9. Zakon o saradnji Republike Srpske sa Međunarodnim krivičnim sudu u Hagu, objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 52/01

10. Zakon o ustupanju predmeta od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju

11. Tužilaštvu BiH i korištenju dokaza pribavljenih od Međunarodnog krivič-nog suda za bivšu Jugoslaviju u postupcima pred sudovima u BiH, objavljen u Službenom glasniku BiH, broj 61/04, 46/06, i 76/06

12. Krivični zakon Republike Crne Gore, objavljen u Službenom listu, broj 70/03

13. Krivični zakon Republike Hrvatske, objavljen u Narodnim novinama, broj 110/97

14. Krivični zakonik Republike Srbije, objavljen u Službenom glasniku, broj 85/05

4. Popis citiranih sudskih presuda i optužnica

4.1. Presude suda BiH

1. Predmet Suda BiH broj: X-KR/06/202, protiv Željka Leleka, Prvostepena presuda, 23.5.2008.

2. Predmet Suda BiH broj: X-KR-05/40, protiv Nikole Kovačevića, Prvoste-pena presuda, 3.11.2006.

3. Predmet Suda BiH broj: X-KR/06/165, protiv Nenada Tanaskovića, Pr-vostepena presuda, 24.8.2007.

4. Predmet Suda BiH broj: IT-95-10T, protiv Gorana Jelisića, Prvostepena presuda, 14 decembar 1999.


Nermin Halilagi}

5. Predmet Suda BiH bro:j X-KR-10/1029 protiv Milivoja Ćirkovića, Prvoste-pena presuda, 28.09.2010.

6. Predmet Suda BiH broj: X-KR-07/442, protiv Predraga Kujundžića, Pr-vostepena presuda, 30.10.2009.

7. Predmet Suda BiH broj: X-KR-06/290 protiv Jadranka Palija, Prvostepena presuda, 28.11.2007.

8. Predmet Suda BiH broj: X-KR/06/275, protiv Mitra Rašćevića i drugi, Pr-vostepena presuda, 28.02.2008.

9. Predmet Suda BiH broj: X-KRŽ -06/275, protiv Mitra Rašćevića i drugi, Drugostepena presuda, 6.11.2008.

10. Predmet Suda BiH broj: X-KR-05/51 protiv Dragana Damjanovića, Pr-vostepena presuda, 15.12.2006.

11. Predmet Suda BiH broj: X-KR-05/139 protiv Radić Marka i dr., Prvostepe-na presuda, 20.02.2009.

12. Predmet Suda BiH broj: X-KRŽ-05/139 protiv Radić Marka i dr., Drugoste-pena presuda, 09.03.2011.

13. Predmet Suda BiH broj: X-KRZ-05/04, protiv Bobana Šimšića, Drugoste-pena presuda, 7.8.2007.

14. Predmet Suda BiH broj: X-KR-05/161, protiv Gojka Jankovića, Prvostepe-na presuda, 16. 02. 2007.

15. Predmet Suda BiH broj: X-KRŽ-05/161, protiv Gojka Jankovića, presuda Apelacionog vijeća 19. 11. 2007.

16. Predmet Suda BiH broj: X-KR-07/478, protiv Momira Savić, Prvostepena presuda, 03.07.2009.

17. Predmet Suda BiH broj: X-KR-07/419, protiv Bundalo Ratka i Zeljaja Neđe, Prvostepena presuda, 21.12.2009.

18. Predmet Suda BiH broj: X‐KR‐05/122, protiv Bastah Predraga zv. „Dra-gan“, Prvostepena presuda, 04.02.2010.

19. Predmet Suda BiH broj: S1 1 K 002418 10 Krl, protiv Tripković Novice Prvostepena presuda, 07.06.2011.

20. Predmet Suda BiH broj: X-KR-10/948, protiv Marković Miodraga, Prvoste-pena presuda, 15.04.2011.

21. Predmet Suda BiH broj: S1 1 K 004659 11 Kri, protiv Veselina Vlahovića, Prvostepena presuda, 29.03.2013.


Nermin Halilagi}

4.2. Presude MKSJ-a1. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-14/1-T, TužilacprotivZlatkaAlek-

sovskog, Presuda, 25. juni 1999. (“Prvostepena presuda u predmetu Alek-sovski”).

2. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-14/1-A, TužilacprotivZlatkaAlek-sovskog, Presuda, Presuda 24. mart 2000. (“Drugostepena presuda u pred-metu Aleksovski”).

3. Predmet Haškog tribunala broj: IT-03-72-S, TužilacprotivMilanaBabića,Presuda 29. juni 2004, (“Prvostepena presuda u predmetu Babić”).

4. Predmet Haškog tribunala broj: IT-03-72-A, TužilacprotivMilanaBabića,Presuda 18. juli 2005, (“Drugostepena presuda u predmetu Babić”).

5. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-14-T, TužilacprotivTihomiraBlaš-kića, Presuda, 3. mart 2000. (“Prvostepena presuda u predmetu Blaškić”).

6. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-14-A, TužilacprotivTihomiraBlaš-kića, Presuda 29. juli 2004, (“Drugostepena presuda u predmetu Blaškić”).

7. Predmet Haškog tribunala broj: IT-99-36-T, TužilacprotivRadoslavaBrđa-nina, Presuda 1.9.2004, (“Prvostepena presuda u predmetu Brđanin”).

8. Predmet Haškog tribunala broj: IT-99-36-A, TužilacprotivRadoslavaBrđa-nina,Presuda 3. april 2007, (“Drugostepena presuda u predmetu Brđanin”).

9. Predmet Haškog tribunala broj: IT-02-60, Tužilacprotiv VidojaBlagojevićaiDraganaJokića, Presuda 17. januara 2005, (“Prvostepena presuda u pred-metu Blagojević”).

10. Predmet Haškog tribunala broj: IT-02-60-A, Tužilacprotiv Vidoja Blago-jevićaiDraganaJokića, Presuda 9. maj 2007, (“Drugostepena presuda u predmetu Blagojević”).

11. Predmet Haškog tribunala broj: IT-96-22-A, TužilacprotivDraženaErde-movića, Presuda 7. oktobar 1997, (“Drugostepena presuda u predmetu Er-demović”).

12. Predmet Haškog tribunala broj: IT-96-22-Tbis, TužilacprotivDraženaEr-demovića, Presuda 5. mart 1998, (“Druga presuda o kazni u predmetu Er-demović”).

13. Predmet Haškog tribunala broj: IT-96-21-T, TužilacprotivZejnilaDelalićaidrugih, Presuda 16. novembar 1998, (“Prvostepena presuda u predmetu Čelebići”).

14. Predmet Haškog tribunala broj: IT-96-21-A, TužilacprotivZejnilaDelali-ćaidrugih, Presuda 20. februar 2001, (“Drugostepena presuda u predmetu Čelebići”).

15. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-17/1-T, TužilacprotivAnteFurund-žije, Presuda 10. decembar 1998, (“Prvostepena presuda u predmetu Furu-ndžija”).

16. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-17/1-A, TužilacprotivAnteFurund-žije,, Presuda 21. juli 2008, (“Drugostepena presuda u predmetu Furundži-ja”).


Nermin Halilagi}

17. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-10-A, TužilacprotivGoranaJelisića, Presuda 5. juli 2001, (“Drugostepena presuda u predmetu Jelisić”).

18. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-29-T, TužilacprotivStanislavaGali-ća, Presuda 5. decembra 2003, (“Prvostepena presuda u predmetu Galić”).

19. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-29-A, TužilacprotivStanislavaGa-lića, Presuda 30. novembar 2006, (“Drugostepena presuda u predmetu Ga-lić”).

20. Predmet Haškog tribunala broj: IT-96-23-T & IT-96-23/1-T, Tužilac pro-tivDragoljubaKunarcaidrugih, Presuda, 22. februar 2001. (“Prvostepena presuda u predmetu Kunaracidrugi”).

21. Predmet Haškog tribunala broj: IT-96-23& IT-96-23/1-A, Tužilac protivDragoljubaKunarcaidrugih, Presuda 12. juni 2002. (“Drugostepena pre-suda u predmetu Kunaracidrugi”).

22. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-16-A, TužilacprotivZoranaKupreš-kićaidrugih, Presuda 23. oktobar 2001, (“Drugostepena presuda u predme-tu Kupreškićidrugi”).

23. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-14/2-T, TužilacprotivDarijaKordićaiMarijaČerkeza, Presuda 26. februar 2001. (“Prvostepena presuda u pred-metu KordićiČerkez”).

24. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-33-T, Tužilac protivRadislavaKr-stića, Presuda 2. avgust 2001. (“Prvostepena presuda u predmetu Krstić”).

25. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-33-A, TužilacprotivRadislavaKr-stića, Presuda 19. april 2004, (“Drugostepena presuda u predmetu Krstić”).

26. Predmet Haškog tribunala broj: IT-97-25-T, TužilacprotivMiloradaKrno-jelca, Presuda, 15. mart 2002. (“Prvostepena presuda u predmetu Krnoje-lac”).

27. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-30/1-T, Tužilac protiv MiroslavaKvočkeidrugih, Presuda 2. novembar 2001, (“Prvostepena presuda u pred-metu Kvočkaidrugi”).

28. Predmet Haškog tribunala broj: IT-00-39-T, TužilacprotivMomčilaKrajiš-nika,Presuda 27. septembar 2006, (“Prvostepena presuda u predmetu Kra-jišnik”).

29. Predmet Haškog tribunala broj: IT-00-39-A, TužilacprotivMomčilaKra-jišnika,Presuda 17. mart 2009, (“Drugostepena presuda u predmetu Kra-jišnik”).

30. Predmet Haškog tribunala broj: IT-97-24-T, TužilacprotivMilomiraStaki-ća,Presuda, 29. oktobar 2003. (“Prvostepena presuda u predmetu Stakić”).

31. Predmet Haškog tribunala broj: IT-97-24-A, TužilacprotivMilomiraSta-kića, Presuda 22. mart 2006. (“Drugostepena presuda u predmetu Stakić”).

32. Predmet Haškog tribunala broj: IT-94-1-T, Tužilac protiv Duška Tadića, Presuda 07. maj 1997, (“Prvostepena presuda u predmetu Tadić”).

33. Predmet Haškog tribunala broj: .IT-94-1-A, TužilacprotivDuškaTadića, Presuda 15. juli 1999, (“Drugostepena presuda u predmetu Tadić “).


Nermin Halilagi}

34. Predmet Haškog tribunala broj: IT-03-66-T, TužilacprotivFatmiraLimaja,HaradinaBaleiIsakaMusliua, Presuda 30. novembar 2005, (“Prvostepena presuda u predmetu Limaj”).

35. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-32/1-T, TužilacprotivMilanaLukićaiSredojaLukića,Presuda 20. juli 2009, (“Prvostepena presuda u predmetu MilanaLukićaiSredojaLukića”).

36. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-34-T, TužilacprotivMladenaNale-tilića(zvanogTuta) iVinkaMartinovića(zvanogŠtela), Presuda 31. mart 2003. (“Prvostepena presuda u predmetu Naletilić”).

37. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-32-T, TužilacprotivMitraVasiljevi-ća,Presuda 29. novembar 2002, (“Prvostepena presuda u predmetu Vasilje-vić”).

38. Predmet Haškog tribunala broj: IT-98-32-A, TužilacprotivMitraVasiljevi-ća,Presuda 25. februar 2004, (“Drugostepena presuda u predmetu Vasilje-vić”).

39. Predmet Haškog tribunala broj: IT-95-13-R61, Tužilac protiv MiletaMr-kšića,MiroslavaRadićaiVeselinaŠljivančanina, Presuda 3. aprila 1996, (“Prvostepena presuda u predmetu Vukovar”).

4.3. Presude MKSR-a1. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-96-4-T, Tužilac protiv Jeana-Paula

Akayesua, Presuda 2. septembar 1998, (“Prvostepena presuda u predmetu Akayesu”).

2. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-96-4-A, Tužilac protiv Jeana-Pau-la Akayesua, Presuda 1. juni 2001, (“Drugostepena presuda u predmetu Akayesu”).

3. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-95-I-T, TužilacprotivClémentaKayis-hemeiObeda Ruzindane, Presuda 21. maj 1999, (“Prvostepena presuda u predmetu Kayishema”).

4. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-96-13-T, TužilacprotivAlfredaMuse-me, Presuda, 27. januar 2000, (“Prvostepena presuda u predmetu Museme”).

5. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-99-54A-T, Tužilac protiv Jeana deDieuaKamuhande, Presuda 22. januar 2004, (“Prvostepena presuda u pred-metu Kamuhanda”).

6. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-97-20-A, TužilacprotivLaurentaSe-manze, Presuda u i kazna 20. maj 2005, (“Prvostepena presuda u predmetu Semanza”).

7. Predmet Suda u Ruandi broj: ICTR-2001-66-A, Tužilac protiv AthanaseSeromba, Presuda 12. mart 2008. (“Drugostepena presuda u predmetu Se-romba”).


Nermin Halilagi}

4.4. Ostale presude1. Europski sud za ljudska prava, Aksoy protiv Turske (App. 21987/93), Pre-

suda od 18.12.1996. godine.2. Europski sud za ljudska prava, Moldovan i drugi protiv Rumunije, hr. 2

(Apps. 41138/98 i 64320/01), Presuda od 12.7.2005. godine3. Europski sud za ljudska prava, Selmouni protiv Francuske (App. 25803/94),

Presuda od 28.7.1999. godine;4. Europski sud za ljudska prava, Salman protiv Turske (App. 21986/93), Pre-

suda od 27.6.2000. godine;

4.5. Optužnice Tužilaštva BiH1. Optužnica Tužilaštva BiH protiv Veselina Vlahovića (broj 1) Broj: T20 0

KTRZ 0000852 05 od 17.02.2011. godine2. Optužnica Tužilaštva BiH protiv Veselina Vlahovića (broj 2) Broj: T20 0

KTRZ 0001205 11 od 25.05.2011. godine3. Optužnica Tužilaštva BiH protiv Veselina Vlahovića (ujedinjena i izmjenje-

na) broj: T20 0 KTRZ 0000852 05 od 17.10.2012. godine


Nermin Halilagi}

SADR@AJ

PREDGOVOR ........................................................................................................ 9

UVOD .....................................................................................................................11

GLAVA PRVA MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO .......................................................... 13

1. POJAM MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA ............................... 132. IZVORI MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA ............................... 17

2.1. Međunarodni izvori ................................................................................ 182.1.1. Međunarodne konvencije ili ugovori ......................................... 182.1.1.1. Sudske odluke ........................................................................... 232.1.1.2. Opća pravna načela priznata od strane civiliziranih

(prosvijećenih) naroda .............................................................. 242.1.1.3. Međunarodno običajno pravo .................................................... 262.1.1.4. Statut međunarodnog krivičnog suda kao izvor

međunarodnog krivičnog prava ................................................ 282.2. Nacionalni izvori .................................................................................... 30

3. NAČELA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG PRAVA ............................ 323.1. Načelo zakonitosti .................................................................................. 33

3.1.1. Nullum crimen sine lege scripta ................................................. 383.1.2. Nullum crimen sine lege certa .................................................... 393.1.3. Nullum crimen sine lege praevia ................................................ 393.1.4. Nullum crimen sine lege stricta .................................................. 403.1.5. Načelo zakonitosti prema pojedinim međunarodnim

dokumentima............................................................................... 413.1.6. Načelo zakonitosti ili legaliteta u domaćem krivičnom

zakonodavstvu............................................................................. 443.1.6.1. Načelo zakonitosti u Krivičnom zakon SFRJ ........................... 443.1.6.2. Načelo zakonitosti u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine . 453.1.6.3. Načelo zakonitosti u Krivičnom zakonu

Federacije Bosne i Hercegovine ............................................... 453.1.6.4. Načelo zakonitosti u Krivičnom zakoniku Republike Srpske ... 453.1.7. Odstupanje od načela zakonitosti................................................ 45

3.2. Načelo individualne krivične odgovornosti ........................................... 464. OPĆI POGLED NA HISTORIJU MEĐUNARODNOG

KRIVIČNOG PRAVA ................................................................................. 474.1. Razvoj međunarodnog krivičnog prava između dva svjetska rata ............. 48


Nermin Halilagi}

4.2. Razvoj međunarodnog krivičnog prava u toku i poslije Drugog svjetskog rata............................................................................. 53

GLAVA DRUGA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA STATUTIMA MEĐUNARODNIH KRIVIČNIH SUDOVA, NACRTIMA KODEKSA ZLOČINA PROTIV MIRA I SIGURNOSTI I KRIVIČNOG ZAKONA BiH ............................................................................. 62

1. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA STATUTU MEĐUNARODNOG VOJNOG SUDA U NIRNBERGU ........................ 62

2. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA NACRTIMA KODEKSA ZLOČINA PROTIV MIRA I SIGURNOSTI .......................... 76

3. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM SUDU ZA TEŠKA KRŠENJA MEĐUNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA NA PODRUČJU BIVŠE JUGOSLAVIJE OD GODINE 1991. (HAŠKI SUD, MKSJ, ICTY) ..................................................................... 78

4. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM TRIBUNALU ZA RUANDU (MKTR, ICTR) ........................................................................................... 91

5. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA STATUTU MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG SUDA ............................................... 96

6. ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI PREMA KRIVIČNOM ZAKONU BOSNE I HERCEGOVINE .................................................... 1086.1. Osnova inkrimisanja zločina protiv čovječnosti u Krivični zakon BiH .1086.2. Zločin protiv čovječnosti prema članu 172. KZ BiH ........................... 119

GLAVA TREĆA POJAM I OSNOVNI ELEMENTI ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI ................................................................................ 123

1. HISTORIJSKI OSVRT NA NASTANAK KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ......................................................... 123

2. POJAM KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ...... 1273. DEFINICIJE KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV

ČOVJEČNOSTI ........................................................................................ 1324. ELEMENTI OPĆEG POJMA ZLOČINA PROTIV ČOVJEČNOSTI ... 136

4.1. Subjektivni sadržaj općeg elementa zločina protiv čovječnosti ........... 1414.2. Objektivni sadržaj općeg elementa zločina protiv čovječnosti ............ 151

4.2.1. Postojanje rasprostranjenog ili sistematskog napada ................ 1514.2.1.1. Pojam napada .......................................................................... 1534.2.1.2. Rasprostranjen ili sistematski .................................................. 1584.2.1.2.1. Rasprostranjen napad .......................................................... 1664.2.1.2.2. Sistematski napad ................................................................. 168


Nermin Halilagi}

4.2.1.3. Politika ili „plan“ da se počini napad ...................................... 1714.2.2. Radnja izvršenja mora biti dio napada ...................................... 1794.2.3. Napad usmjeren protiv bilo kojeg civilnog stanovništva .......... 1844.2.3.1. Bilo kojeg ................................................................................ 1854.2.3.2. Civilno ..................................................................................... 1864.2.3.3. Stanovništvo ............................................................................ 194

GLAVA ČETVRTA RADNJE IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ................................................................................ 197

Prethodne napomene ...................................................................................... 1971. Lišenje života drugog lica – ubistvo ......................................................... 1982. Istrebljenje ................................................................................................. 2083. Odvođenje u ropstvo ................................................................................. 2174. Deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva ................................... 2265. Zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim

pravilima međunarodnog prava................................................................. 2316. Mučenje .................................................................................................... 2387. Prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnje direktnim

napadom na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, na seksualni odnos ili snjom izjednačenu seksualnu radnju (silovanje), seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik teškog seksualnog nasilja...................................................................................... 2537.1. Silovanje ............................................................................................... 2587.2. Seksualno ropstvo ................................................................................ 2657.3. Prisilna prostitucija ............................................................................... 2677.4. Prisilna trudnoća ................................................................................... 2687.5. Prisilna sterilizacija .............................................................................. 2697.6. Seksualno nasilje .................................................................................. 270

8. Progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiveta na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva po međunarodnom pravu, u vezi s bilo kojim krivičnim djelom iz ovog stava ovog člana, bilo kojim krivičnim djelom propisanim u ovom zakonom ili bilo kojim krivičnim djelom u nadležnosti Suda Bosne i Hercegovine ............................................................................... 273

9. Prisilni nestanak osoba .............................................................................. 28910. Zločin aparthejda ....................................................................................... 29811. Druga nečovječna djela slične prirode, učinjena u namjeri

nanošenja velike patnje ili ozbiljne fzičke ili psihičke povrede ili narušavanja zdravlja ............................................................................ 300


Nermin Halilagi}

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA ..................................................................... 310

DODATAK STATISTIČKI PODACI MKSJ U VEZI KRIVIČNOG DJELA ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ............................................................... 317

I - STATISTIČKI PODACI MKSJ U VEZI SA KRIVIČNIM DJELOM ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI ......................................................... 317

LITERATURA: .............................................................................................. 3281. Knjige ................................................................................................... 3282. Članci ................................................................................................... 3333. Zakonski propisi: .................................................................................. 3384. Popis citiranih sudskih presuda i optužnica ........................................ 339

4.1. Presude suda BiH ...................................................................... 3394.2. Presude MKSJ-a........................................................................ 3414.3. Presude MKSR-a ...................................................................... 3434.4. Ostale presude ........................................................................... 3444.5. Optužnice Tužilaštva BiH ......................................................... 344