ursula k. le guin - pričanje

7/21/2019 Ursula K. Le Guin - Prianje

1/102


2/102

ZF BIBLIOTEKA

Ursula K. Le Guin

PRIANJE

Naslov izvornika

The Telling 1999 by Ursula K. Le Guin

PrevelaNada Mihel


3/102

Prvu sam pogreku uinio na dan svog roenja i otad nastavio timputem traiti mudrost

Mahabharata


4/102

1

Kad se Sutty danju vraala na Zemlju, uvijek je ila u selo. Nou, u Pale.

uta boja mesinga, uta boja tijesta s kurkumom i rie zainjene afranom, tamno-naranasta izmaglica praine pri smiraju sunca iznad polja, crvena boja kane, pasiflore, sasuene

krvi, blata; sve boje suneve svjetlosti. Daak smrdljive ase. Tetino neumorno blebetanje dok sMotinom majkom ogovara na verandi. Tamna ruka ujaka Hurreeja mirno poiva na bijelojstranici. Ganeshino malo, svinjsko, dobroudno oko. Upaljena ibica i gust, sivi pramen dimatamjana: opor, razigran, rasplinut. Mirisi, odsjaji, odjeci to bi prostrujali ili bljesnuli kroz njezinemisli dok je koraala ulicama, dok je jela, dok je odmarala osjetila od nasrtaja neareala na koje jedanju, pod drugim suncem, morala biti prikljuena.

Ali no je ista u bilo kojem svijetu. Tek odsutnost svjetlosti. A u tami bi se zatekla uPaleu. Ne u snu, nikad u snu. Na javi, prije no to bi usnula, ili kad se trgnula iz sna, uznemirena inapeta, kad vie nije mogla ponovo zaspati. Poeo bi se odigravati neki prizor, ne u slatkim,sjajnim odlomcima, nego kao potpuno prisjeanje nekog mjesta, u punom vremenu. A kad jesjeanje jednom krenulo, nije ga vie mogla zaustaviti. Morala je ponovo proivljavati, sve dok jene napusti. Moda je to bila svojevrsna kazna, slina kazni ljubavnicima u Danteovom Paklu -sjeanje na vrijeme kad su bili sretni. No ti su ljubavnici imali sree, jer su se zajedno prisjeali.

Kia. Kia prve zime u Vancouveru. Nebo poput olovnog krova pritie vrhove zgrada,potiskujui goleme crne planine izvan grada. Juno, kiom uzburkane sive vode Sounda, podkojima lei stari Vancouver, odavno potopljen plimom. Crna bljuzgavica na blistavom asfaltuulica. Vjetar, taj vjetar zbog kojeg se sva skvrila cvilei kao pseto, dri od straha irazdraganosti, bio je tako silovit i lud taj hladan vjetar s Arktika, ledeni dah bijelog medvjeda.Prodirao je kroz njen lagani kaput, ali izme su joj bile tople, velike rune izme od crne plastikes kojima je gacala po jarcima, hitajui kui. Ta grozna studen davala je osjeaj sigurnosti. Ljudisu urno promicali ne obazirui se jedni na druge, sve njihove mrnje i strasti zamrznute. Voljelaje Sjever, studen, kiu, taj predivan turobni grad.

Ovdje je Teta je izgledala tako malena, sitna i kratkovjena, poput leptiria. Crveno-naranasti pamuni sari, tanke narukvice od mesinga na zapeima insekta. Iako je ovdje bilomnogo Indijaca i Indokanadana, mnotvo susjeda, Teta se je ak i meu njima doimala sitnom,kao da tu ne pripada. Osmijeh joj je bio stran i ispri avajui. Stalno je morala nositi cipele iarape. Stopala bi se ukazala tek kad se spremala na poinak, mala smea stopala jakogkaraktera, koja su u selu uvijek predstavljala njezin vidljiv dio, ba kao i ake, kao i o i. Ovdje sujoj stopala nestala, bila su omotana, hladnoa ih je amputirala. Nije mnogo hodala, nije se bavilakunim poslovima, nije se petljala po kuhinji. Sjedila je uz grijalicu u prednjoj sobi, zamotana ublijedi, upavi vuneni pokriva- leptir na svom povratku u kukuljicu. Udaljavala se sve vie, none hodajui.

Sutty je sad bolje poznavala Majku i Oca za koje gotovo nije ni znala posljednjih petnaestgodina, bolje nego Tetu ije su krilo i ruke bili njezin raj. Bilo je ugodno otkrivati roditelje -Majinu dobroudnost i um, Oeve srameljive, nespretne pokuaje iskazivanja osjeaja.Razgovarati s njima kao odrasla osoba, a pritom biti prekomjerno voljena poput djeteta - to sepokazalo tako lakim, tako neodoljivim. Razgovarali su o svemu, meusobno se upoznavali.Istovremeno, Teta se smanjivala, udaljavala se leprajui, krivudajui, u prvi tren kao da nikamone ide, vraala se na selo, grobu ujaka Hurreeja.

Dolo je proljee, doao je strah. Suneva se svjetlost vratila tu na sjever, blijeda i


5/102

izduena poput pubertetlije, srebrnasto sjenovito zraenje. Mala ruiasta stabla ljiva rascvjetalasu se po sporednim uliicama susjedstva. Oci su objavili kako je Pekinki pakt u suprotnosti senjem o jedinstvenoj sudbini te se zato mora ponititi. Pale e se otvoriti, rekli su Oci, njegovie stanovnici primiti Svetu Svjetlost, tamonje e kole biti oiene od nevjernitva, proieneod tuinskih pogreaka i zastranjivanja. Oni koji ustraju u grijehu biti e podvrgnuti preodgoju.

Majka je po cijele dane boravila u uredima Veze, dolazei ku

i tek nave

er, smrknuta. Tosu im posljednji trzaji - govorila je - uspiju li, preostaje nam jo samo podzemlje.

Koncem oujka, eskadrila zrakoplova Vojske Gospodnje doletjela je iz Colorada uWashington i tamo bombardirala Knjinicu, zrakoplov za zrakoplovom, etiri sata bombardiranjakoja su stoljea povijesti i milijune knjiga pretvorili u prah i pepeo. Washington nije isto to iPale, no prekrasna stara zgrada, iako esto zatvorena i drana pod kljuem, pod straom, nikadaprije nije bila napadnuta. Odoljela je vremenima nedaa i ratova, slomova i revolucija, sve doovog sada. Do Vremena ienja. Glavni zapovjednik Vojske Gospodnje je najaviobombardiranje kao odgojnu mjeru kad je ono vebilo u tijeku. Samo jedna Rije, samo jednaKnjiga. Sve ostale rijei, sve ostale knjige bile su tmina, greka. Prljavtina. Neka Gospod zasjauzvikivali su piloti u bijelim odorama i maskama-zrcalima u crkvi pri bazi u Coloradu,suoavajui se bez lica s kamerama i raspjevanom, uzbibanom svjetinom u ekstazi. Obriiteprljavtinu i neka Gospod zasja!

Ali Dalzul, novi Izaslanik koji je lani stigao s Haina, razgovarao je s Oima. Primili su gau Sanktumu. Bilo je neareala, holograma i 2D-a koji su ga prikazivali na mrei i u Bojoj Rijei.Izgleda da glavni zapovjednik Vojske Gospodnje nije od Otaca dobio zapovijed za bombardiranjeknjinice u Washingtonu. Naravno, nije to bila pogreka glavnoga zapovjednika. Oci ne grijee.Piloti su bili previe gorljivi u akciji koju su poduzeli bez odobrenja. Iz Sanktuma je stigao glas:piloti e biti kanjeni. I bili su kanjeni: izvedeni su pred postrojene jedinice, svjetinu i kamere,javno degradirani oduzimanjem oruja i bijelih odora. Kacige su im skinute i lica razgoliena.Osramoeni, odvedeni su na preodgoj.

Sve je to bilo na mrei, iako je Sutty mogla to gledati i bez prikljuivanja, jer je Otaciskljuio vr-proprije. I Boja Rije je bila puna toga. Ba kao to je ponovo bila puna novogIzaslanika. Dazul je bio s Terre. Roen upravo tu, na Bojoj Zemlji, rekli su. ovjek kojirazumije Zemljane bolje nego li bi to ijedan stranac ikada mogao, rekli su. ovjek sa zvijezdakoji je doao kleknuti pred noge Otaca i razgovarati o provedbi miroljubivih namjera Svetogureda i Ekumene.

- Zgodan mladi- rekla je Majka, odmjeravajui ga. - to je on? Bijelac?- Itekako je bijel - rekao je Otac.- A otkud je on?Ali to nitko nije znao. Island, Irska, Sibir... svatko je nudio drugu priu. Otiao je s Terre

da bi studirao na Hainu, u tome su svi bili sloni. Vrlo brzo stekao je zvanje Promatraa, a zatim iMobila i tada je bio poslan kui: prvi od stanovnika Terre kao Izaslanik na Terri.

- Otiao je prije uvelike vie od jednog stoljea - rekla je Majka. - Prije no to su unitizauzeli istonu Aziju i Europu. ak i prije nego su postali utjecajni u zapadnoj Aziji. Sigurno muse njegov svijet poprilino promijenio.

Sretnik, pomislila je je Sutty. Oh, sretan, sretan ovjek! Otiao je na Hain, tamo studiraona koli u Veu, bio je ondje gdje se sve ne svodi samo na Boga i mrnju, tamo gdje su proivjelimilijun godina povijesti i sve to razumiju!

Te iste veeri rekla je Majci i Ocu kako bi eljela pohaati Vjebeniku kolu pa bipokuala upisati Ekumensko uilite. Rekla im je to bojaljivo, no oni se nisu protivili, nisu seak ni iznenadili. "Ovo je pravi svijet s kojeg, za sada, treba otii", rekla je Majka.


6/102

Drali su se tako mirno i blagonaklono da je pomislila: Zar ne shvaaju, ako se uspijemupisati pa budem poslana u neki drugi svijet, nikada me vie nee vidjeti. Pedeset godina, stotinu,stotine, dvosmjerna putovanje svemirom rijetko su bila kraa, esto dulja. Zar im je stvarno bilosvejedno. Tek kasnije te veeri, dok je za stolom promatrala oev profil, pune usnice, kukasti nos,kosu koja poinje sijedih, strogo i krhko lice, palo joj je na pamet da, ako je poalju u neki drugi

svijet, ni ona njih vie nikada nee vidjeti. Oni su na to pomislili prije nje. Kratka nazo

nost iduga izbivanja, jedino to su uope i imali. I koristili na najbolji nain.

- Jedi, Teta - rekla je Majka, no Teta je samo kuckala po kriki naana svojim prstimatankim kao mravlja ticala, ne stavivi ni zalogaj u usta.

- Nitko ne bi mogao od ovog brana napraviti dobar kruh - izjavila je, oslobodivi pekarakrivnje.

- Razmazio te je ivot na selu - zadirkivala ju je Majka. - Ovo je najbolje to se moedobiti u Kanadi. Najbolja sjeckana slama i gips u prahu.

- Da, razmaena sam - ree Teta, smijeei se iz neke daleke zemlje.

Stariji slogani bili su uklesani u proelja zgrada: NAPRIJED U BUDUNOST.PROIZVOI-POTROAI AKE STUPAJU KA ZVIJEZDAMA. Noviji su tekli prekozgrada po trakama zasljepljujuih elektronskih zaslona: REAKCIONARNA MISAO JEPORAENI NEPRIJATELJ. Kad su se zasloni pokvarili, poruke bi postajale zagonetne: SAO JERA NE. Najnovije, hologramske projekcije, lebdjeli su nad ulicama: ISTA ZNANOSTUNITAVA KORUPCIJU. NAPRIJED, VIE, DALJE. Uz holograme lebdjela je i glazba,visokoritmina i vieglasna, zagluujua. "Naprijed, naprijed, ka zvijezdama!" - krijetao jenevidljivi zbor iznad prometnog zastoja na raskriju gdje je stajao Suttyin robot-taxi. Kako binadglasala tu buku, pojaala je ton u zvuniku taxija: "Praznovjerje je trula leina" - govorio je izzvunika privlaan muki glas. - "Praznovjerje zagauje um mladei. Dunost je svakoggraanina, kako odrasle osobe tako i uenika, prijaviti reakcionarna uenja i uitelje kojidoputaju pobunu ili uvode iracionalnosti i praznovjerje u svoje uionice. Zna se kako je, usvjetlu iste znanosti, uska suradnja svih ljudi prvi preduvjet..." Sutty je stiala ton koliko se jedalo. Opet se ulo krijetanje zbora: "Ka zvijezdama! Ka zvijezdama!", a robot-taxi se trznuonaprijed otprilike za polovicu svoje duine. Jo dva takva trzaja i moda uspije prijei raskrijepri sljedeoj promjeni pravca prometa.

Sutty je posegnula u dep jakne po digel, no sve ih je vepojela. Bolio ju je eludac. Loahrana, predugo je jela previe loe hrane, preraevine pretrpane proteinima, zainima istimulatima. I te glupe prometne guve zbog tih blesavih, loe napravljenih automobila koji sestalno kvare, a i ta stalna buka, slogani, pjesme, ta pretjerivanja, ljudi koji se hiperstimulirajukako bi poinili sve mogue pogreke koje su ostale populacije u FF-teh modu ikada napravile.Pogreka! To bi bilo osuivanje. Pogreno je dopustila da joj oblak frustracija zakloni jasnoumisli i percepcije. Pogreno je podlei predrasudama. Gledanje, sluanje, biljeenje: promatranje.To je njezin posao. Ovo nije bio njezin svijet.

No ona se nalazila na njemu, u njemu. Kako e ga promatrati kad se nije moglaodmaknuti od njega? Hiperstimulacija neareala koju je morala prouavati ili buka ulice: nije seimalo kamo pobjei od beskrajne agresije propagande, osim ako se osami u svom stanu i tako seiskljui iz svijeta kojeg je dola promatrati.

injenica je da ona ovdje nije pogodna za Promatraa. Drugim rijeima, zakazala je vena svom prvom zadatku. Znala je da ju je sad Izaslanik pozvao kako bi joj to rekao.

Ve je gotovo kasnila na taj sastanak. Robot-taxi se opet trznuo naprijed, a zvunik u


7/102

njemu opet se gromko oglasio s nekom korporacijskom objavom, jer je regulator jaine zvukaiskoio iz poloaja u koji ga je bila stavila. Nije postojala mogunost da ga posve iskljui."Objava ureda za astronautiku!" - rekao je vibrantan, energian, samopouzdan enski glas, aSutty je pokrila ui rukama, povikavi: Ku!

- Vrata vozila su zatvorena - oglasio se robot-taxi monotonim mehanikim glasom,

predvienim za odgovore na verbalne zapovjedi. Sutty se to u

ini smijenim, no nije se moglasmijati. Ta najava je trajala i trajala, dok su kretavi glasovi gore u zraku pjevali: "Sve vie, sve

bolje, stupamo ka zvijezdama!"Ekumenski Izaslanik, srnooki Chiffewarijac imenom Tong Ov, kasnio je na sastanak jo

vie od nje, jer ga je na izlazu iz kue zadrao pokvareni ZIL sustav za identifikaciju kojeg jeismijavao.

- Sustav je negdje zametnuo mikrosnimku koju sam ti htio dati - re e on prebirui pofajlovima. - ifrirao sam je, jer mi oni, naravno, stalno prekapaju po fajlovima i moja im je ifrasad unijela zbrku. Ma znam da je tu negdje... Nego, daj mi za to vrijeme reci kako ti ide.

- Pa... - ree Sutty i zastane. Mjesecima je i mislila i govorila na dovzanskom. Sada je, natrenutak, morala prebirati po vlastitim fajlovima: hindi... ne, engleski... ne, hainski... da! - Trailiste da pripremim izvjetaj o suvremenim jezicima i knjievnosti. No drutvene promjene koje suse ovdje odigrale dok sam bila na putu... Znate, kako je sada u suprotnosti sa zakonom govoriti iliiti ijedan jezik osim dovzanskog ili hainiskog, ne mogu se baviti drugim jezicima. Ako oni jouope postoje. A to se dovzanskog tie, prvi Promatrai su poduzeli prilino opsenalingvistika istraivanja pa ja jo samo mogu dodati pojedinosti i proiriti rjenik.

- A to je s knjievnou? - upita Tong.- Uniteno je sve to je zapisano na starim pismima. Ako jo neto i postoji, ja ne znam

to bi to bilo, jer mi Ministarstvo uskrauje pristup. Jedino na emu sam mogla raditi jesuvremena audio-literatura. Ta je, opet, sva pisana po korporacijskim specifikacijama. Nastoje jevrlo... bit e standardizirana.

Pogledala je Tonga Ova, ne bi li vidjela gnjavi li ga svojim alopojkama, no kako je onjo uvijek traio onaj zametnuti fajl, inilo se da slua sa zanimanjem.

- Sve je samo audio, zar ne? - upitao je.- Teko da je tiskano ita osim korporacijskog prirunika, tekstova za gluhe i svojevrsne

poetnice koja ide uz zvuk - za one koji tek poinju uiti. ini se kako je kampanja protiv starihideografskih oblika bila vrlo intenzivna. Moda su tako prestraili ljude i odvratili ih od pisanja,inili da uope ne vjeruju napisanom. Ili su se ljudi opirali uporabi hainiske abecede. Ili modajednostavno vie vole buku... zvuk. Zato je sve ega sam se mogla domoi u svezi s knjievnousamo vrpce s audio-zapisom i neareali. Objavljuje ih Svjetsko ministarstvo informacija iSredinje ministarstvo za poeziju i umjetnost. Veina tih radova su zapravo informacije iobrazovni materijal, a ne knjievnost ili pjesnitvo, barem kako ja razumijem te pojmove.Dodue, mnogi neareali su dramatizacije praktinih ili etikih problema i njihovih rjeenja...

Silno se trudila govoriti bez osuivanja, bez predrasuda, ak joj je i glas bio monoton.- Vjerojatno je to dosadno - ree Tong, stalno prebirui po fajlovima.- Pa... ja ba nemam osjeaj za tu estetiku. To je tako duboko politizirano i... i...

jednostavno je politiko. Naravno, svaka umjetnost je politizirana. Ali kad je ba sve tekdidaktika, sve u slubi jednog vjerovanja, onda je to odbojno... htjela sam rei kako se ja tomenehotice opirem. Nastojim biti otvorena, no ja nemam senzibilitet za takve stvari. Moda zato tose ova njihova recentna drutvena i kulturna revolucija svodi na potpuno brisanje njihovepovijesti. Naravno, kad su mene poslali ovamo nije se jo moglo predvidjeti da e se to dogoditi...Zato sam mislila kako je, moda, ba za ovo promatranje, netko s Terre doista lo izbor. Zna se


8/102

da mi na Terri ivimo budunost naroda koji je porekao svoju prolost.Zautjela je, zgrozivi se kako je sve to izgovorila. Tong je pogleda, nimalo zgroen.- Ne udi me - ree - to ti se ini da si pokuavala uiniti nemogue, no trebalo mi je

tvoje miljenje. Meni je to vrlo korisno, ali za tebe je bilo zamorno. Sad je na redu promjena. - Utamnim oima bljesne mu sjaj. - to kae na odlazak malo uzvodno?

- Uzvodno?- Tako oni zovu ono to mi kaemo "otii Bogu iza lea", zar ne? Zapravo mislio sam naErehu.

Kad je to izgovorio, prisjetila se kako tamo kroz glavni grad protjee velika rijeka,djelomino nadsvoena plonicima i tako skrivena zgradama i gatovima da se i ne sjea je li juvidjela igdje osim na kartama.

- Mislite, otila bih izvan grada Dovza?- Da, izvan gradskog centra. I to bez turistikog vodia! Po prvi puta nakon pedeset

godina!Ozario se poput djeteta koje je otkrilo skriveni dar, prekrasno iznenaenje. - Ovdje sam

vedvije godine i tijekom tog vremena podnio sam osamdeset i jedan zahtjev za doputenje dapoaljem nekog od svog osoblja ivjeti ili neko vrijeme boraviti izvan samog grada Dovza iliKangnegne ili Erta. Sve su pristojno odbili, nudei, uz pratnju vodia, jo jedno razgledavanjepostrojenja za svemirski program ili doivljaj ljepote proljea na Istonim otocima. Ve samuobiajio slati te zahtjeve, onako rutinski. Kad odjednom, jedan je odobren! Da! "Jednom lanuvaeg osoblja odobrava se jednomjeseni boravak u Okzat-Ozkatu." Ili se to zove Ozkat- Okzat?To je gradipodno brda, uz rijeku. Izvor Erehe je u Visokom vijencu gornjeg porjeja, otpriliketisuu i petsto kilometara u unutranjosti. Zatraio sam upravo to podruje, podruje Rangme, nine oekujui odobrenje, a eto, dobio sam ga! - sav je blistao.

- Zato tamo?- uo sam da tamo ive neki ljudi koji bi mogli biti zanimljivi.- Neka zasebna etnika zajednica? - upitala je ponadavi se. Ranije, kad je tek upoznala

Tonga Ova i druga dva Promatraa koji su tada boravili u gradu Dovzu, raspravljali su oposvemanjem monokulturalizmu na suvremenoj Aki, barem u njezinim velikim gradovima,jedinim mjestima gdje su smjeli ivjeti oni rijetki doljaci iz drugih svjetova kojima je doputenpristup planetu. Svi su bili uvjereni kako bi zajednica na Aki morala imati vie razliitosti iregionalnih posebnosti pa ih je frustriralo to nije bilo naina da se to istrai.

- Prije bih rekao sekta nego etnika zajednica. Kult. Moda skriveni ostaci nekezabranjene religije.

- Ah, to - izusti ona, nastojei da i dalje izgleda zainteresirano.Tong je jo uvijek pretraivao fajlove. - Traim ono malo to sam uspio sakupiti o tome.

To je, zapravo, veinom popabireno iz dravne dokumentacije. Izvjetaji Biroa sociokulture okriminalnim aktivnostima jo postojeih anti-znanstvenih kultova... A i neke prie i glasine otajnim obredima, hodanju po vjetru, udesnim izljeenjima, proricanju budunosti. Uobiajeno.

S povijesnim nasljeem dugim tri milijuna godina, teko je u ljudskom stvaralatvu iponaanju pronai neto to bi se moglo nazvati neuobiajenim. Iako su se Hainci s tim lakonosili, na njihovim je nasljednicima bio teret spoznaje kako e im biti teko otkriti ita novog podsuncem, pa ak i imaginarne novosti.

- Je li u materijalima koje su prvi Promatrai poslali odavde na Terru - nastavi Tong - biloega u svezi s religijom?

- Pa, kako nita osim izvjetaja o jeziku nije stiglo neoteeno, podaci o ostalom svode sena ono to se razabire iz rjenika.


9/102

- Svi ti podaci od jedinih ljudi kojima je ikada bilo doputene slobodno prouavanje Ake,izgubljeni zbog kvara! - ree Tong, naslonivi se i prepustivi da se pretraga fajlova sama dovri -Kakav peh! Je li to zbilja bio kvar?

Kao i svi s Chiffewarijci, Tong je bio prilino elav - bio je ivava, kako bi se reklo uValparaiso argonu. Da bi se to manje isticao ovdje gdje se elavost smatra vrlo neobinom,

nosio je eir. No, kako na Aki rijetko nose eire, s njim je izgledao joudnovatije nego beznjega. Bio je ovjek blagog ophoenja, neformalan i iskren, to je omoguilo Sutty da se opusti

onoliko koliko je to uope mogla. S druge strane, upravo ga je ta nenapadnost inila pomalonepristupanim. U toj nenapadnosti nije bilo mjesta prisnosti i bila mu je zahvalna to je prihvationjezino dranje na distanci. Sve do sada on se toga i drao. No ovo joj se pitanje uinilo podlim.Sigurno mu je poznato da gubitak transmisije nije bio sluajnost. Zato bi sad ona morala toobjanjavati? Jasno je rekla kako je putovala bez prtljage, ba kao i svi Promatrai i Mobili kojistoljeima borave u svemiru. Pa nije ona odgovorna za mjesto koje je ostalo ezdeset svjetlosnihgodina iza nje. Nije bila odgovorna za Terru i njihov sveti terorizam.

Tiina je potrajala pa je konano rekla: - Sabotirali su pekinki ansibl.- Sabotirali? Kimnula je potvrdno.- Tko je to uinio? Uniti?- Potkraj reima napadana je veina instalacija Ekumene i podruja obuhvaena

sporazumom. Pale.- Jesu li mnoga unitena?Izvlaio je te podatke iz nje, tjerao je da o tome govori. Preplavila ju je ljutnja, bijes. Grlo

joj se steglo. Nije mu nita rekla jer nije bila u stanju govoriti. Uslijedila je podua stanka.- Znai, nita se nije probilo osim tih podataka o jeziku? - ree Tong- Gotovo nita.- Ba peh! - ponovio je ustro. Ti prvi Promatrai bili su Terrani pa su izvjetaj poslali na

Terru umjesto na Hain... Nije to nita udno, ali zbilja je peh. A stoje moda jo gore, cijelaemisija ansibla sa Terre je prola. Sve tehnike podatke koje su Akanci traili, Terra je poslalabez ikakvih pitanja i ogranienja... Zato? Zato su prvi Promatrai pristali na tako veliki kulturniutjecaj?

- Moda i nisu. Moda su to poslali uniti.- Zato bi uniti zapoeli Akin put ka zvijezdama? Slegnula je ramenima - Moda su ih

htjeli preobratiti.- Misli da konvertiraju i prihvate njihovu vjeru? Je li napredak industrijske tehnologije

inkorporiran u unistiku religiju?Suspregnula se od ponovnog slijeganja ramenima.- Znai, za vrijeme dok su uniti odbijali ansibl kontakt sa Stabilima na Hainu, ...

preobraali su Akance? Sutty, misli li da su tada poslali ovamo... kako se ono kae... misionare?- Ne znam.Nije ju iskuavao ni navodio u zamku. ustro slijedei svoje vlastite misli, samo je

pokuao od nje, Terranke, dobiti objanjenje to su to Terranci uinili i zato. No ona nije nimogla ni eljela objanjavati postupke unista.

Shvativi njezino odbijanje da se uputa u nagaanja, on ree - Oh, da, ispriavam se.Naravno, ti nisi uivala povjerenje voa unista! Ali upravo mi je sinula ideja... Ako su slalimisionare pa su se oni na neki nain ogrijeili o akanske zakone, razumije, to bi moglo pojasnitizato je donijet Zakon o limitu. - Mislio je na iznenadnu obznanu donesenu prije pedeset godina ikoja je od tada bila na snazi, da na Aki smiju istovremeno boraviti samo etiri stanovnika drugihsvjetova i to samo u gradovima. - ... A time bi se mogla objasniti i zabrana religije koju su


10/102

donijeli nekoliko godina kasnije! - Zanijelo ga je razvijanje te njegove teorije i sav se ozario, aonda je upita gotovo molei - Nikad nisi ula za drugu skupinu poslanu ovamo s Terre? - Ne.

Uzdahnuo je, ponovo se naslonivi. Nekoliko trenutaka kasnije odmahnuo je rukom,odustavi od tih svojih razmiljanja - Ovdje smo sedamdeset godina

- rekao je - a sve to znamo je rjenik.

Opustila se. Prestali su govoriti o Terri i vratili se na Aku. Vie joj nije prijetila opasnost.Progovorila je oprezno, ali s lakoom proisteklom iz tog olakanja- Tijekom posljednje godine moje obuke rekonstruirani su faksimili nekih artefakata s

oteenih snimki. Radilo se o slikama i nekim dijelovima knjiga. Ukazivali su na neuobiajenounificiranu kulturu s nekoliko sredinjih tema koje bi sl. mogle protumaiti kao religijske. Srjenicima je ista stvar. Ali, naravno, s obzirom na sadanju situaciju, nisam mogla saznati nitani o jednoj instituciji koja je postojala prije ove drave-korporacije. Ja ak i ne znam kad jereligija ovdje zabranjena. Prije etrdesetak godina?

Glas joj je zvuao pomirljivo, lano i usiljeno. Pogreno!Tong potvrdno klimne - Trideset godina nakon prvog kontakta s Ekumenom. Korporacija

je izdala prvu uredbu, proglasivi nezakonitim religijsko uenje i praksu, a kroz nekoliko godinauveli su i grozne kazne... Ali ono stoje udno u svemu tome, ono zbog ega mislim kako jepoticaj svemu tome doao izvana, jest to stoje u svim tim uredbama rijeza religiju izvedena izhainiskog jezika. Zar tu nije postojala izvorna rije? Zna lije moda?

- Ne - odgovorila je, pomno preispitujui ne samo svoj vokabular dovzanskog, nego i joneke akanske jezike koje je uila u Valparaisu. - Ne znam.

Dobar dio suvremenog dovzanskog jezika doao je iz drugih svjetova zajedno sindustrijskim tehnologijama, no preuzeti tuu rije za domau instituciju kako bi se onda onazabranila... to je zaista bilo udnovato. I sama je trebala to zapaziti. A i zapazila bi da nijeiskljuila rije, stvar, predmet, kad god bi se pojavili. Pogreno. Pogreno!

Tongova je panja skrenula na drugu stranu; konano se pojavilo ono to je traio i sad jejo morao pozvati tekst i deifrirati ga. To je potrajalo.

- Zbilja ovjek moe samo poeljeti ovakvo mikro-skladitenje podataka - izjavi on,udarivi i zadnju tipku.

- Sve zakazuje tono prema rasporedu - ree Sutty. - To je jedini akanski vic kojeg znam.Nevolja je u tome to je to tono.

- Ali razmisli to su sve postigli tijekom sedamdeset godina! - Izaslanik se opet nasloni,malo skrei s teme, a eir mu se nakrivio - Bilo to opravdano ili ne, ali dobili su planove zaG86...

U argonu hainskih povjesniara, G86 je bila kratica za drutvo u stanju brzogindustrijsko-tehnolokog razvoja.

- ... I te su podatke halapljivo progutali u jednom zalogaju. Preoblikovali su svoju kulturu,osnovali globalnu dravu-korporaciju, uputili svemirski brod na Hain... a sve to tijekom samojednog ljudskog ivota.

Zbilja zaujui ljudi. Zaujue jedinstvo discipline.Sutty posluno klimne.- Ali mora da je na tom putu bilo i otpora. Ta anti-religijska opsesija... ak i ako smo je

mi potaknuli tehnolokom ekspanzijom...Ba je lijepo od njega, pomisli Sutty, to stalno govori mi, ba kao da je Ekumena bila

odgovorna za djelovanje Terranaca na Aki. Bio je to skriveni hainski element u ekumenskomnainu miljenja: "preuzmi odgovornost."

On je dalje razvijao svoju misao - Mehanizmi kontrole su tako rasprostranjeni i uinkoviti


11/102

da su morali nastati kao reakcija na neto vrlo jako, zar ne? Moda je sredite otpora premadravi-korporaciji bilo u religiji, u dobro ustrojenoj i iroko rasprostranjenoj religiji. Otud tokorporacijsko guenje prakticiranja vjere. A otud i pokuaj da se ona zamijeni nacionalnimteizmom. Bog kao Razum. eki iste znanosti u ije ime se onda razaraju hramovi i zabranjujupropovijedi. to ti misli?

- Mislim da je to razumljivo - odgovori Sutty.To vjerojatno nije bio odgovor kakvog je oekivao. Neko vrijeme su utjeli.- Moe li ti teno itati staro pismo, ideograme? - upita Tong.- Samo to se i moglo nauiti dok sam bila na obuci. Prije sedamdeset godina to je bilo

jedino pismo na Aki.- Pa naravno! - odvrati on, poprativi to zgodnom, razoruavajuom chiffewarijskom

gestom koja je znaila Oprosti, ba sam idiot- Zna, dolazei s udaljenosti od samo dvanaestgodina, ja sam nauio samo moderno pismo.

- Bilo bi vrlo udno kad bih ja bila jedina osoba na Aki koja zna itati ideograme.Ponekad razmiljam jesam li ili nisam. Sigurno nisam.

- Sigurno ne. Premda su Dovzani sistematian narod. Toliko sistematian da, kad suzabranili pismo, sistematino su unitili i sve to je bilo pisano tim pismom: pjesme, drame,povijest, filozofiju, ba sve. To misli?

Prisjetila se svoje sve vee nevjerice tijekom prvih dana svog boravka u Dovz Cityju.Nikako joj nisu ili u glavu oskudni i isprazni sadraji onog to su oni nazivali knjinicama,zidovi na koje je nailazila pri svakom pokuaju istraivanja, jo dok je vjerovala kako negdjemoraju postojati ostaci knjievnosti cijelog jednog svijeta.

- ak i sada, ako naiu na neku knjigu ili tekst, odmah to unitavaju - rekla je. - Jedna odglavnih slubi Ministarstva za poeziju je Ured za lociranje knjiga. Oni pronalaze knjige, zaplijeneih i alju na preradu u graevinski materijal. O starim knjigama govore kao o materijalu koji semoe dobro pretvoriti u kau. Papirnata kaa se onda rabi kao izolacijski materijal. Jedna ena iztog Ureda mi je rekla kako e je sad premjestiti u neki drugi ured, jer u Dovzu vie nema sirovineza kau. Sve je isto, rekla mije. Oieno.

Osjetila je kako joj glas postaje nervozan. Odvratila je pogled i pokuala se rijeitinapetosti u ramenima.

Tong Ov je i dalje bio miran. - Izgubljena je jedna cijela povijest, zbrisana, ba kao da juje unitila neka katastrofa. Nevjerojatno!

- Nije to ba tako neuobiajeno - rekla je vrlo nervozno. Pogreno. Ponovo je pomaklaramena i pritom duboko udahnula, izdahnula pa sraunato tiho progovorila - Ono neto pjesama icrtea to su rekonstruirani na Terri u Centru za ansible, bili bi ovdje protuzakoniti. Ukopiralasam ih u svoje raunalo, no kasnije sam ih izbrisala.

- Da, da. U pravu si. Ne smijemo imati nita to oni ne ele viati unaokolo.- Nisam to rado uinila, ali i samoj mi se inilo kao da sam u dosluhu s njima.- Razmak izmeu dosluha i potovanja zna biti vrlo uzak - ree Tong. - Na alost, mi se

ovdje moramo kretati unutar tog razmaka.Na trenutak je osjetila kako ga obuzima neka mrana ozbiljnost. Zagledao se nekamo

daleko, vrlo daleko. A onda joj se vratio, srdaan i vedar.- S druge strane - rekao je - ima i vie nego dovoljno ostataka stare kaligrafije naslikanih

tu i tamo po gradu, zar ne? Sigurno ih smatraju bezopasnim, jer ih nitko vie ne zna proitati... Au zabitim mjestima stvari znaju biti dobro ouvane. Jedne veeri bio sam dolje, u rijenomdistriktu. Taj je kraj na zlu glasu i nisam smio biti tamo, no tu i tamo moe se zalutati izvan gradai bez znanja domaina - ili barem zamiljati i nadati se kako oni za to ne znaju. Bilo kako bilo,


12/102

uo sam neku neobinu glazbu. Drveni instrumenti. Zabranjeni intervali.Upitno ga je pogledala.- Korporacijska drava zahtijeva da glazbenici rabe ono to je poznato kao terranska

oktava.Samo ga je glupo gledala. Tong otpjeva oktavu.

Sutty se svojski trudila svom licu dati inteligentan izgled.- Ovi ovdje to zovu "znanstvena ljestvica intervala" - objasni Tong pa kako jo uvijek nijekod nje opazio znak da je ita razumjela, upita sa smijekom: - Zvui li ti akanska glazbapoznatije no to bi to oekivala?

- Nisam o tome razmiljala... ne znam. Ja ba nemam sluha. Nemam pojma to su toglazbeni kljuevi.

Tongov osmijeh postane jo iri - Mojem uhu ova akanska glazba zvui kao da nitkonema pojma o tonalitetima. Ali ono to sam uo dolje na rijeci bilo je neto sasvim drugo. Nislino ovoj glazbi sa zvunika. Razliiti intervali. Vrlo suptilne harmonije. Tamo to ljudi nazivajuopojnom glazbom. Zakljuio sam da tu opojnu glazbu sviraju vjerski iscjelitelji, vraevi.Konano mi je uspjelo popriati s jednim od njih. Rekao mi je:" Mi znamo neke stare pjesme iljekarije. Ne priamo prie. Ne znamo ih." Ali kad sam ga malo pritisnuo, dodao je:

- "Moda su jo neke sauvane, tamo gore, uz rijeku. U brdima."Tong Ov se opet osmjehnuo, ali nekako sjetno.- Htio sam jo saznati no, naravno, moja ga je nazonost izlagala opasnosti - zastao je

inivi podulju stanku. - Ponekad se ini kako je sve to... - opet je zastao.- Kako je sve to naa pogreka.Nije odmah odgovorio - Da, ba tako - sloio se. -No kad smo ve tu, ne smijemo si

oteavati poloaj.Chiffewarijci su preuzimali odgovornost, no nisu njegovali shvaanje krivnje na nain

kako su to inili Terrani. Znala je da ga je krivo shvatila i da je bio iznenaen onim stoje rekla, alinije mogla ostati ravnoduna. Nije nita rekla.

- to misli, to je vramislio s tim priama i ljudima koji ih priaju?Pokuala se usredotoiti na pitanje, ali nije mogla. Nije ga vie mogla slijediti. Sada je u

potpunosti razumjela to znai izraz malaksati i biti na kraju snaga. inilo joj se kako je guineka vlastita oma, kako joj se stee oko vrata.

- Pomislila sam da ste me pozvali - rekla je - jer me namjeravate nekamo premjestiti.- S ovog planeta? Ne, ne, ne - odgovori Tong iznenaeno i dobronamjerno.- Nisu me ni trebali slati ovamo.- Zato to govori?- Ja prouavam lingvistiku i knjievnost, a Aka ima samo jedan jezik i vie nema

knjievnosti. eljela sam postati povjesniar. Kako to mogu biti u svijetu koji je upravo razoriosvoju povijest?

- Nije to lako - uzvrati Tong suosjeajui. Ustao je kako bi provjerio ureaj za snimanjefajlova. - Molim te, Sutty, reci mi, pada li ti teko ova institucionalizirana homofobija?

- Maja sam s tim odrasla.- Pod unistima?- Nisu bili samo uniti.- Razumijem - ree Tong. Zastao je. Govorio je paljivo, jo uvijek stojei i gledajui je,

iako je ona spustila pogled - Znam da si proivjela veliki religijski prevrat. I ja mislim o Terri kaoo svijetu ija je povijest bila oblikovana religijama. Upravo zato bi se ti najbolje od svih nasuklopila u istraivanje ovdanjih ostataka religije, ako uope postoje. Zna, Ki Ala nema


13/102

nikakvog iskustva s religijom, a Garu, opet, nema potreban odmak od nje.Zastao je. Ona nije nita odgovorila. - Tvoje iskustvo - nastavio je - moda je bilo takvo

da e ti oteati objektivnost. Morala si cijeli ivot ivjeti pod teokratskom represijom, a onda joproi kroz rasulo i nasilje posljednjih godina unizma...

Opet je zastao. Morala je progovoriti. Oglasila se hladno - Vjerujem kako e mi moja

naobrazba pomoi da druge kulture promatram sa to manje predrasuda.- Da, tvoja naobrazba i tvoj osobni temperament. I ja u to vjerujem. No pritisci jedne

agresivne teokracije, to optereenje s kojim si se morala nositi cijeloga ivota, moda su u tebiostavili ostatke nepovjerenja, otpora. Zato ako zatraim od tebe, ako ponovo zatraim od tebepromatranje neega prema emu osjea odbojnost, molim te, reci mi to.

Nakon nekoliko sekundi koje su se inile vrlo dugim, rekla je - Zbilja se uope nerazumijem u glazbu.

- ini mi se kako je ta glazba samo vrlo mali dio neeg mnogo, mnogo veeg -neumoljivo je odvratio srnooki Tong.

- Onda nema problema - rekla je. Osjeala se hladno, lano, poraeno. Boljelo ju je grlo.Tong je ekao hoe li ona jo neto rei, a onda prihvati tu njenu procjenu. Uzeo je

mikrokristal sa snimkom i pruio joj. Automatski ga je uzela.- Molim te, proitaj ovo i presluaj glazbu ovdje u knjinici, a onda to izbrii - rekao je. -

Brisanje je umjetnost koju moramo uiti od Akanaca. Ozbiljno! Zbilja tako mislim. Hainci uvajusve ivo. Akanci ele sve odbaciti. Moda postoji srednji put. Bilo kako bilo, sad imamo prvuprigodu otii u podruje gdje povijest moda i nije tako temeljito izbrisana.

- Ne znam hou li znati prepoznati to to bih trebala prepoznati. Ki Ala je bila ovdje desetgodina. A vi imate iskustvo s jo etiri druga svijeta.

Bila mu je rekla kako nema problema. Rekla je kako ona moe uiniti to to se od njetrai. A sada je sluala samu sebe kako se jo uvijek pokuava izvui. Pogreno. Sramotno.

- Ja nisam nikada proivio veliku drutvenu revoluciju - ree Tong. - A nije ni Ki Ala. Mismo ti djeca mira, Sutty, a ja tu trebam dijete sukoba. Uostalom, Ki Ala je nepismena. I ja samnepismen. Ti zna itati.

- Mrtve jezike na zabranjenom pismu.Tong ju je promatrao tijekom duge minute utnje, s intelektualnom i bezlinom ali

stvarnom njenou. -Mislim da si sklona podcjenjivanju vlastitih sposobnosti, Sutty - izjavio je.- Stabili su te izabrali kao jednog od etiri predstavnika Ekumene na Aki. Mora prihvatitiinjenicu kako su, i za mene i za ovaj na posao ovdje, tvoje iskustvo i tvoje znanje od bitnevanosti.

Priekao je dok nije rekla. - Hou.- Prije nego li se uputi u planine, ako uope bude ila, molim te, razmisli i o rizicima.

Ili, tonije, razmisli kako mi i ne znamo koje bi se opasnosti mogle pojaviti. Akanci ne izgledajukao narod sklon nasilju, no teko je o tome realno prosuditi iz naeg izoliranog poloaja. Neznam zato su nam odjednom dali to doputenje. Sigurno imaju za to neki razlog ili motiv, ali tomoemo saznati samo ako prihvatimo. - Zastao je, dok mu je pogled jo uvijek poivao na njoj -Ne spominju pratnju, vodia ili psa uvara. Moda e biti preputena sama sebi. Moda nee.Ne znamo. Nitko od nas ne zna kakav je ivot izvan gradova. Svaka slinost ili razlika, sve tovidi, sve to moe proitati, sve to snimi biti e vano. Znam kakav si ti osjetljiv i nepristranpromatra. Ako je na Aki ostao ikakav trag povijesti, od svih lanova mog osoblja ti sinajpogodnija da to i pronae. Da krene u potragu za tim priama ili ljudima koji ih znaju. Zato,molim te, presluaj ove pjesme pa kreni kui i razmisli o svemu, a sutra mi reci svoju odluku.O.K.?


14/102

Izgovorio je tu staru terransku frazu kruto, no pomalo ponosan to ju je usvojio.Sutty se pokuala nasmijeiti. - O.K.- rekla je.


15/102

2

Vraajui se kui jednotranim vlakom, iznenada je briznula u pla. Nitko to nije opazio.

Zbijeni u vagonu, svi su sjedili promatrajui holoprojekcije iznad zasebnog odjeljka, projekcijedjece koja izvode akrobacije, stotina djece u crvenim odorama, koja skakuu vrlo uvjebano,

sinkrono s kretavom vedrom glazbom to je ispunjala zrak. Tijekom dugog uspona stubitem dosvog stana opet se rasplakala. Nije znala zato plae. Nije bilo razloga za pla. Morao je postojatineki razlog. Vjerojatno se razboljela. No uzrok toj tjeskobi bijae strah, bijedni napadaj straha.Groza. Uas. Bila je ludost poslati je tamo samu. Tong je lud kad mu je tako neto moglo pasti napamet. Nije ona u stanju to obaviti. Sjela je za radni stol kako bi mu poslala formalni zahtjev daje vrati na Terru. Ali nikako se nije mogla sjetiti odgovarajuih hainskih rijei. Sve su bilepogrene.

Boljela ju je glava. Ustala je kako bi potraila neto za jelo. U smo nici nije bilo niega,ni mrvice hrane. Kad je posljednji put jela? U podne nije. Ni jutros. Ni prole noi.

- to to sa mnom nije u redu? - upitala se. Nije ni udo stoje boli eludac. Nije udo toima ove napadaje cmizdrenja i straha. Nikada ranije nije zaboravila jesti. ak ni onda kad se jeposlije svega vratila u ile, ak i tada si je skuhala hranu i jela, tjerajui zalogaje slane od suzaniz stisnuto, bolno grlo, dan za danom.

- Neu to napraviti - rekla je, ni sama ne znajui na to je pritom mislila. Nije vie htjelaplakati.

Sila je niz stube, pritisnula ZIL na izlazu i propjeaila deset blokova do najblietrgovine ivenim namirnicama, Korp-Zvijezde, a onda pritisnula svoj ZIL pri ulazu. Sva jehrana bila pakirana, vezgotovljena i smrznuta, vrlo praktina, nita svjee, nita to bi se moglokuhati. Pogled na te zamotane redove ponovo joj nagna suze na oi. Bijesna i poniena, kupila jevrue punjeno pecivo na odjeljku brze hrane. ovjek koji ju je posluio bio je prezaposlen da bijepogledao u lice.

Stajala je vani pred prodavaonicom i, okrei lea prolaznicima, trpala hranu slanu odsuza u usta, prisiljavajui svoje stegnuto grlo na gutanje, ba kao i onda, kao tamo. Tada je znalada mora ivjeti. To joj je bio posao. ivjeti ivot nakon radosti. Ostaviti ljubav i smrt iza sebe.Nastaviti. Nastaviti sama i raditi. A sada? Sada se spremala zatraiti neka je poalju natrag naZemlju? Nazad k smrti?

vakala je i gutala. Glazba i slogani dopirali su isprekidano, iz vozila u prolazu. etiribloka dalje, na raskriju, svjetla nisu radila i trube robot-taxija nadjaale su glazbu. Pjeaci,proizvoi-potroai drave-korporacije, mnogi u uniformama, a ostali u standardiziranimhlaama, tunikama i jaknama proizvedenim u korporaciji, svi obuveni u platnene cipele marke"Put ka zvijezdama" , gurali su se oko nje, pristiui iz podzemnih garaa, urei ka nekoj odstambenih zgrada. vakala je i gutala onaj zadnji zalogaj slatko-slane hrane. Nee se vraati.Nastaviti e. Nastavit e sama raditi. Vratila se do svoje zgrade, pritisnula svoj ZIL pri ulazu ipopela se uz osam odjeljaka stuba. Dodijelili su joj veliki, pretjerano luksuzni stan kojeg susmatrali pogodnim za poasnog gosta drave-korporacije. Lift nije radio vemjesec dana.

Gotovo je zakasnila na brod. Robot-taxi je zalutao traei rijeku. Najprije ju je pokuaoodvesti u Akvarij, zatim do Ureda za vodoprivredu pa opet do Akvarija. Morala ga je tri putaiskljuiti i reprogramirati. Dok je trala pristanitem, posada trajekta je upravo podizala most.


16/102

Doviknula im je, opet su ga spustili pa se ukrcala. Bacila je torbe u svoju tijesnu kabinu i izalana palubu promatrati kako grad promie.

Tu na vodi, on je pokazivao svoju prljaviju, tiu stranu, unutar zidova kanjona kojeg suinili blokovi zgrada i nebodera s poslovnim i vladinim uredima. Ispod golemih betonskihblokova s kojima je podzidana obala, pruali su se drveni dokovi i skladita potamnjela od

starosti, a po vodi zbrka malihamaca, poput vodenih buba, posve izvan kontrole Ministarstvatrgovine; bile su tu i kue na amcima obrasle rascvjetanom lozom, s rubljem koje se suilo

leprajui na vjetru, a odasvud se irio smrad kanalizacije.Betonskim jarkom izmeu visokih, tamnih zidova, tekao je potok da bi se zdruio s

velikom rijekom. Iznad njega, ribioslonjen na ogradu mosta savijenog u luk - prizor s crtea ujednoj od akanskih knjiga koja je djelomino spaena iz onog izgubljenog prijenosa.

S kakvim li je samo tovanjem ona baratala s tih nekoliko stranica slika, redaka poezije,fragmenata proze, kako se je, tamo u Valparaisu, duboko zamislila nad njima, pokuavajui iznjih osjetiti kakvi su bili ti ljudi iz drugog svijeta, udei za tim da ih upozna. Odluka da sve toizbrie iz svog raunala bila joj je vrlo teka i, ma to Tong o tome govorio, jo je uvijek osjealakako je tada pogrijeila, kapitulirala pred neprijateljem. Prije no to ih je izbrisala ponovo ih jeprouila, s ljubavlju, s boli, upijajui ih u sebe. "I nema tragova stopala u praini iza nas..."Sklopila je oi kad je izbrisala tu pjesmu. Uinivi to osjetila je i kako brie svu svoju udnju inadu kako e, kad doe na Aku, saznati o emu je pjesma govorila.

No upamtila je etiri stiha te pjesme, a i udnja i nada jo su bile tu.Tihi motori "Trajekta osam" prigueno su bubnjali, a iz sata u sat nasip uz rijeku bivao je

sve nii, derutniji, sve ee prekidan stubitima i malim pristanitima. Naposljetku je posveutonuo u blato, a i grmovitu obalu, a Ereha se irila sve vie i vie, zaujue iroka krozravnicu zelenih i uto-zelenih polja.

Pet je dana brod postojano plovio na istok mirnim prostranstvom vode, kroz blagi sjajsunca i zvjezdanu tamu, predstavljajui najvii predmet u krajoliku. Tu i tamo naiao bi na kakavgradi uz rijeku i tu bi se privezao uz kakav stari gat koji se, uz nove visoke zgrade, iniopatuljastim. Tu bi uzeo zalihe i putnike.

Sutty je ustanovila kako je zadivljujue lako razgovarati s ljudima na brodu. U Dovzu kaoda se sve bilo urotilo ne bi li je odralo na udaljenosti. Iako je etvero stranaca dobilo stanove iizvjesnu slobodu kretanja, Korporacija im je napravila vrlo tijesan raspored sastanaka, a savposao i sva zabava bili su programirani i nadzirani. Sluajna poznanstva bila su nezamisliva.Stanovnici Dovza bili su toliko zauzeti i u takvoj urbi da joj je bilo neugodno oduzimati imvrijeme, gnjaviti ih sa svojim neznanjem. Akin nagli i izuzetan tehnoloki napredak izveden jezahvaljujui strogoj stezi, ope-zavedenoj disciplini podranoj samodisciplinom. Svatko u graduje marljivo radio, dugo radio, kratko spavao i jeo na brzinu. Svaki je sat bio isplaniran. Svatko skim je kontaktirala u Ministarstvu za poeziju i Ministarstvu informacija tono je znao to eli daSutty napravi i kako to ona treba napraviti, a im je poela raditi kako su joj naloili, oni bi vepohitali svome poslu ostavivi je neka obavi svoj dio. Tim je ljudima, bez sumnje, bilo reenoneka s njom govore samo ono najnunije, kako bi Korporacija zadrala puni nadzor nadinformacijama koje je primala. Iako je susretala mnoge ljude i samo nekolicina joj se nijesvidjela, nakon pola godine boravka na planetu teko da je s ikim vodila neto to bi se moglonazvati razgovorom. Od privatnog ivota na Aki nije vidjela nita osim utirkanih ve ernjihprijema za gornje slojeve buroazije i korporacijske dunosnike.

Iako su tehnologije i postignua ekumenskih svjetova na Aki bili stalno isticani kaosvijetao primjer za sve, s onom nekolicinom doljaka iz tih svjetova, koji su pozivani ili im je tekdoputen boravak, nije se paradiralo. Pokazivali su se u javnosti i na nearealima kako sjede na


17/102

korporacijskim banketima ili kako se smjekaju u blizini efa nekog od Ureda. Moda im ministrinisu vjerovali da e u danom trenutku rei upravo ono to treba. Moda su oni ministrimaizgledali kao dosadni i nimalo nadahnjujui primjerci nadmone civilizacije, civilizacije koju jeAka tako arko eljela usvojiti. Vjerojatno se veina civilizacija doimlje sjajnijim kad ih sepromatra samo openito i s udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina.

Bilo kako bilo, nikada se ni izdaleka nije pruila mogunost za neko osobno prijateljstvo.Intimnost nije rasla ak ni s ljudima s kojima je bila u neprestanom kontaktu. inilo joj se kako to

dranje distance ne proizlazi ni iz predrasuda niti iz ksenofobije, jer Akance pojava stranaca nijenimalo uznemiravala. Vjerojatno se tu radilo samo o birokratskom mentalnom sklopu.

Razgovor je tekao prema programu. Na banketima se razgovaralo o poslu, sportu itehnologiji, a dok su ekali u repovima ili u praonicama rublja, komentirali su sportske dogaajeili zadnje emisije neareala. Svi su izbjegavali sve to bi bilo osobno, stalno navodei stavoveKorporacije o svemu i svaemu i to je ilo tako daleko da su joj ak protuslovili kada se njeziniopisi svijeta iz kojeg je dola nisu podudarali s onim to su ih uili o udesnoj, naprednoj iprebogatoj Terri.

No tu, na rijenom brodu, ljudi su priali. Stvarno su priali. Bez suzdravanja govorili suo osobnim, intimnim stvarima. Razgovarali su naslonjeni na ogradu, razgovarali su sjedei napalubi, razgovarali su za veerom, uz au vina. Neka njena rijeili tek smijeak bili su dovoljnida i nju ukljue u svoje razgovore. Iznenaena, polako je shvaala kako oni i ne znaju da je onastranac. Svi su oni znali da su na Aki Promatrai iz Ekumene, vidjeli su ih na nearealima, te etiribeskrajno daleke i beznaajne figure meu ministrima i visokim slubenicima, utirkane strancemeu isto takvim domaim glaveinama; nitko nije oekivao da bi ih se moglo sresti meuobinim ljudima.

ekivala je kako e je ne samo prepoznati nego i odvojiti od ostalih i drati je takopodalje, ma kamo putovala. No nitko joj nije ponudio vodia, a i inilo se da je nitko ne nadzire.Izgledalo je da je zbilja preputena sama sebi. Bila je ona sama i u gradu, no u mjehuru izolacije.Sada je mjehur prsnuo. Bila je vani. Kad je razmiljala o tome, inilo joj se pomalozastraujuim, no nije s tim puno razbijala glavu, jer bilo je prelijepo. Bila je prihvaena - bila jetek jedan od putnika, jedna u gomili. Nije morala ni objanjavati niti izbjegavati objanjenja jer jenitko nita nije ni pitao. Govorila je dovzanski s manje stranog naglaska nego mnogi koji su biliiz regija izvan Dovza i tamo govorili drugim jezicima. Iz njezinog fizikog izgleda - bila je niska,vitka i tamnoputa - pretpostavljali su da dolazi s istoka kontinenta. "Vi ste s istoka, zar ne? -govorili su. - Jedna moja roakinja se udala za ovjeka iz Turua" - a tada bi nastavili govoriti osebi.

Nasluala se pria o njihovim roacima, njihovim obiteljima, njihovim zaposlenjima,njihovim miljenjima, njihovim kuama, njihovim hernijama. Pogladivi draesnog kudravogmako-psa jedne gospoe, otkrila je da vlasnici kunih ljubimaca putuju rijenim brodom. Tim subrodom putovali i ljudi koji se boje letenja i izbjegavaju ga, kako joj je to vrlo detaljno objasnioneki brbljavi stari gospodin. Ljudi kojima se nije urilo putovali su brodom ijedni drugima prialisvoje prie. Sutty se nasluala moda i vie nego drugi jer ih nije prekidala, osim kad bi rekla"Zbilja?" ili "Krasno!" ili "Grozno!" Sluala je pohlepno, neumorno. Te dosadne i fragmentarneprie iz obinog ivota nisu joj mogle dosaditi. Oni su priali sve ono to je slubena knjievnost,propaganda heroizma, izostavljala. Kad bi morala birati izmeu pria o herojima i hernijama, bezkolebanja bi izabrala hernije.

Kako su napredovali uzvodno, sve dublje u kopno, na brod su poeli pristizati drukijiputnici. Ljudi su koristili rijeni brod kao najjednostavniji i najjeftiniji nain da bi stigli iz jednoggrada u drugi - ukrca se tu i iskrca se tamo. Ovdje su gradovi bili manji, bez visokih zgrada.


18/102

Sedmog se dana nisu ukrcali putnici s kunim ljubimcima i uobiajenom prtljagom, nego su ukoarama nosili perad i vodili vezane koze.

Zapravo, to nisu bile ni koze ni srne ni krave ni bilo koje drugo zemaljsko bie, negoeberdini, no meketali su i imali svilenkastu dlaku pa su u Suttynoj mentalnoj ekologiji zauzimaliniu koza. Uzgajali su ih zbog mlijeka, mesa i svilenkaste dlake. Prema prizorima na jednoj vedro

obojenoj stranici slikovnice koja je preivjela onu izgubljenu transmisiju, eberdini su nekadadavno vukli kola i ak nosili jahae. Prisjetila se plavih i crvenih zastava na kolima i teksta ispodslike Polazak naZlatnu planinu.Pitala se je li to tek matarija za djecu ili je zbilja postojala nekakrupnija vrsta eberdina. Ovi sadanji bili su visoki tek do koljena. Osmog su dana na brodpristizala cijela stada. Krmeni dio palube utonuo je do koljena u eberdine.

Gradska se eljad, sa svojim kunim ljubimcima i svojim strahom od letenja, iskrcala joranije tog jutra u Eltliju, velikom gradu iz kojeg je eljeznika pruga vodila do Junog vijencagornjeg porjeja, u predjel gdje su se nalazila odmaralita. Pokraj Ertlija je Ereha protjecala kroztri rijene brane prevodnice, od kojih je jedna bila vrlo duboka. Iznad njih rijeka se promijenila:postala je divlja, ua, bra, a voda joj vie nije bila mutno plavo-smea ve prozrano modro-zelena.

Kod Etlija su zavrili i dugi razgovori. Seosko stanovnitvo koje je sada putovalo brodom,bilo je u nazonosti neznanaca stidljivo, nimalo neprijateljsko, ali nesklono razgovoru s onimakoje nisu poznali. Sutty je sad ova samoa dobro dola, jer joj je omoguila mirno razgledavanje.Tamo lijevo, gdje je rijena struja skretala na sjever, uzdizali su se jedan za drugim planinskivrhunci - crne stijene, bijeli gleeri. Ispred broda, uzvodno, nije bilo planinskih vrhova niti biloega dramatinog, tlo se vrlo postupno uspinjalo, uspinjalo, uspinjalo. A "Trajekt osam", sadapun meketanja, skvianja, tihog govora seljaka, mirisa stonog izmeta, prenog kruha, riba islatkih dinja, kretao se sporo, borei se svojim tihim motorima protiv snane rijene matice,izmeu kamenite obale i ravnica bez drvea, obraslih tek rijetkom, blijedom travom, iljastompoput pera. Zavjese kie slijevale su se na tlo padajui iz golemih, brzih oblaka, koji bi se brzorazili ostavljajui za sobom opet sunev sjaj, zrak poput dijamanta, miomiris zemlje. Noje bilatiha, hladna, obasjana zvijezdama. Sutty je bdjela dugo u no i ustajala vrlo rano. Izala je napalubu. Istok je jo bio mraan, no nad sjenovitim ravnicama zapada zora je palila udaljenevrhunce jednog za drugim, poput ibica.

Brod se zaustavio na mjestu gdje nije bilo ni grada ni sela, nikakvog znaka nastanjenosti.Neka ena odjevena u upavu tuniku, s pustenim eirom na glavi, izvela je svoje meketavo stadona obalu obasipajui ga psovkama i dovikujui promukle pozdrave prijateljima na brodu.Naslonjena na ogradu krme, Sutty je jo kilometrima pogledom pratila to stado, sve manjublijedu mrlju u sivo-zlatnoj ravnici. Cijeli taj deveti dan tekao je u transu svjetlosti. Brod sekretao polako. Rijeka, sada bistra poput vjetra, promicala je tako neujno da se inilo kao da brodlebdi iznad nje, izmeu dva zraka. Posvuda unaokolo razliite razine stijenja i blijede trave,blijede daljine. Sad su se planine izgubile, sakrivene golemim naborima tla koje se uzdizalo. Tlo,nebo i rijeka proimali su se prelazei jedno u drugo.

Ovo putovanje je due, pomislila je Sutty te veeri stojei opet uz ogradu, nego moj putod Zemlje do Ake.

Pomislila je na Tanga Ova, koji je moda i sam proao ovim putem pa ga je i njoj priutio,pitajui se kako bi mu zahvalila. Zapaajui, opisujui, snimajui, tako. No nije mogla zabiljeitisvoju radost. I sama rijebi je rasprila.

Pomislila je: Pao bi sad trebala biti tu. Sa mnom. Trebala je biti tu. Bile bismo sretne.Zrak se smraio, voda je jo zadravala svjetlost.Jo je jedna osoba bila na palubi. Taj je putnik jedini bio na brodu tijekom cijelog puta, od


19/102

glavnog grada, tih mukarac etrdesetih godina, slubenik Korporacije u plavo-oker odjei.Uniforme su bile sveprisutne. kolska su djeca bila odjevena u jarko-crvene hlaice i tunike:gomile, redovi i skakutave tokice tog crvenila posvuda po ulicama gradova, izuzetan i veseoprizor. Odore studenata bile su zelene i boje re. Plavo i oker bile su boje Ureda za sociokulturu,kojim je obuhvaeno i Ministarstvo za poeziju i Svjetsko ministarstvo informacija. Sutty je ova

plavo-oker kombinacija bila dobro poznata. Plavo-oker nosili su pjesnici, barem oni slubenopriznati, pa producenti audio-vrpci i neareala, knjiniari i birokrati onih ogranaka Ureda skojima je Sutty rijetko dolazila u dodir, kao, na primjer, onaj za etiku istou. Oznaka na jakniovog ovjeka oznaavala je Monitora, to je prilino visok poloaj u hijerarhiji. Kad se tekukrcala, oekujui neku vrst slubenog nadzora, nekog psa uvara koji e nadgledati njezin izlet,ekala je neki njegov znak, dokaz da je dri na oku. No nita od toga. Ako je i znao tko je ona,nije to niim pokazivao. Drao se tiho i povueno, jeo je za kapetanovim stolom, komuniciraosamo sa svojim depnim raunalom i izbjegavao one skupine koje su vodile razgovore i kojimase ona uvijek pridruivala.

Sada je stajao uz ogradu, nedaleko od nje. Kimnula je i potom vie nije obraala panjuna njega, jer joj se inilo da mu to odgovara.

No on je progovorio prekidajui duboku tiinu sumraka u koji je tonuo pejza, dok jesamo voda tiho i srdito mrmorila svoj otpor pramcu i bokovima broda.

- Turobna zemlja - ree Monitor.Njegov je glas trgnuo mladog eberdina vezanog za oblinji stup. Tiho je zameketao mee-

mee i protresao glavom.- Pusta - nastavi ovjek. - Zaostala. Zanimaju li vas oi ljubavnika?- Mee-mee - oglasio se mali eberdin.- Molim? - upita Sutty- Oi ljubavnika - dragulji, drago kamenje.- Zato se tako zovu?- Primitivna mata. Zamiljena slinost.Njegov se pogled na trenutak susreo s njezinim. Ukoliko se uope moe rei da je o

njemu do tada razmiljala, ocijenila ga je krutim i dosadnim malim egokratom. Hladna otrinanjegovog pogleda iznenadila ju je-

- Moe ih se nai uz obale potoka, gore, u viim predjelima. Samo tamo - rekao je,pokazujui prstom uzvodno. - I samo na ovom planetu. Onda, pretpostavljam da vas je netodrugo dovelo ovamo.

Dakle, znao je tko je ona. A po dranju bi se reklo kako joj eli dati do znanja da on neodobrava to njezino slobodno kretanje bez pratnje.

- U ovo kratko vrijeme koliko sam na Aki, vidjela sam jedino grad Dovz. Dobila samdoputenje za razgledavanje.

- Da poete Bogu iza lea - ree ovjek, uz krti pseudoosmijeh. ekao je da ona joneto kae. Osjetila je taj njegov pritisak i oekivanje, kao da misli kako mu ona treba polagatiraune. Oduprla se.

Zagledao se u grimizne ravnice to su tonule u no, a onda dolje u vodu koja je jo uvijekzadravala izvjesnu prozranost svjetla u sebi.

- Dovz je zemlja prekrasnih krajolika - rekao je. Bogate farme, prosperitetna industrija,prekrasna odmaralita u Junom vijencu gornjeg porjeja. Nita od toga niste vidjeli, a odabraliste posjet ovoj pustoi. Kako to?

- Ja potjeem iz takve pustoi. To ga je nakratko uutkalo.- Mi znamo da je Terra bogat, napredan svijet - glas mu se spustio u neodobravanju.


20/102

- Jedan dio mog svijeta je plodan. Veim dijelom je jo uvijek ogoljen. Jako smo gazloupotrebljavali... To je cijeli jedan svijet, Monitore. S dovoljno prostora za sve raznolikosti.Ba kao i ovdje.

U svome glasuje osjetila prizvuk izazova.- Pa ipak dajete prednost goletima i zaostalim nainima putovanja?

Tu sada nije bilo pretjerivanja i frustrirajueg potovanja s kojim se susretala kod ve

ineljudi u Dovzu, ustrajavanja u tome da ju se tretira kao malu kositrenu boginju koja mora biti

zatiena od realnosti. Ovo je sad bila sumnja, nepovjerenje: govorio joj je kako strance ne bitrebalo putati da sami lutaju unaokolo. Prvi sluaj ksenofobije s kojim se susrela na Aki.

-Volim brodove - izjavila je obzirno, s ljubaznou. - I ovaj mi se kraj ini prekrasnim. Avama?

- Ne - odvrati on, a zvualo je kao naredba. Nikakva neslaganja nisu doputena. Sluben,korporacijski glas.

- A to vas dovodi Bogu iza lea? Traite li vi oi ljubavnika? - upitala je vedro, akpomalo koketno, pruajui mu tako priliku da, ako eli, promijeni taj svoj izazivaki ton.

No on to nije uinio. - Posao - odvratio je. Vizdiat, to krajnje i bespogovorno akanskoopravdanje, neprijeporan cilj i osnova svega. - U ovom podruju postoje depovi kulturnefosilizacije i nepopustljive reakcionarne aktivnosti. Nadam se da ne namjeravate putovati u gorjeizvan grada. Tamo gdje edukacija jo nije doprla, ljudi su grubi i opasni. U skladu s mojomnadlenou u ovom podruju, moram vas zamoliti da stalno budete u vezi s mojim uredom, daprijavite svaki znak ilegalnih aktivnosti i da nas obavijestite ako planirate nekamo putovati.

- Zahvaljujem vam na brizi i potruditi u se udovoljiti vaem zahtjevu - uzvratila mu je,recitirajui frazu izNapredne vjebe uporabe dovzanskog jezika i idioma za barbare.

Monitor kratko klimne, pogleda uprtog u obalu koja je polako promicala i polako tonula umrak. Kad je ponovo pogledala prema mjestu gdje je stajao, vie ga nije bilo.


21/102

3

Prekrasna plovidba brodom koji se rijekom uspinjao kroz goleti zavrila je desetog dana u

Okzat-Ozkatu. Na karti je taj grad bio toka na rubu beskrajnog prepleta izohipsi - Visoki vijenacgornjeg porjeja. U kasnom sutonu to je bila tek mrlja bjelkastih zidova u bistroj, hladnoj tmini, s

mranim horizontalnim prozorima postavljenim visoko, mirisima praine, gnoja i trulog voa, sasuhom slatkoom planinskog zraka, Zagorom glasova, batom koraka po kamenu. Vozila skotaima gotovo i nije bilo u prometu. Traak svjetlosti boje re blistao je na nekoj vrsti vrlovisokog zida, jedva vidljivog iznad ukraenih krovova, nasuprot posljednje zelenkaste bistrinezapadnog neba.

Cijelim pristanitem orile su se korporacijske objave i glazba. Nakon deset dana sluanjatihih glasova i spokoja rijeke, ova je buka odmah otjerala Sutty. Nije ju ekao nikakav vodi.Nitko je nije slijedio. Nikome nije morala pokazati svoj ZIL.

Jo u nekom pasivnom transu od plovidbe, radoznala, nervozna i na oprezu, lutala jeulicama uz rijeku sve dok joj torba na ramenu nije oteala i dok nije osjetila vjetar otar poputnoa. U maloj, mranoj ulici zaustavila se pokraj nekog ulaza. Kuna vrata su bila otvorena, ajedna je ena sjedila na stolici pri slabanoj svjetlosti koja je dopirala iznutra, kao da uiva ublagoj ljetnoj veeri.

- Moete li mi rei gdje bih mogla nai neku gostionicu?- Ovdje - ree ena. - Ki! - pozvala je. Sutty je tek sada primijetila da je ena bogalj, s

nogama poput tapova.Pojavio se djeak od petnaestak godina. Bez rijei je ponudio Sutty neka ue i odveo je u

veliku mranu sobu visokog stropa, prekrivenu sagom. Bio je to velianstven sag od grimiznevune eberdina, sa strogim, kompliciranim, koncentrinim bijelim i crnim uzorcima. Osim togtepiha, jedini inventar u sobi bila je zidna svjetiljka s udnovatom, prilino slabom etvrtastomaruljom, privrena izmeu dva visoko postavljena horizontalna prozora. ica je vijugala odsvjetiljke do jednog od prozora.

- Ima li tu kakav krevet?Djeak srameljivo pokae prema zavjesi u sjeni udaljenog kuta.- Kupaonica?Odmahnuo je glavom prema nekim vratima. Sutty poe i otvori ih. Tri poploene stube

sputale su se u malu prostoriju obzidanu keramikim ploicama u kojoj je bilo mnotvoneobinih, ali prepoznatljivih predmeta od drveta, metala i keramike, bljetavih u odsjajuelektrine grijalice.

- Izgleda vrlo lijepo - rekla je. - Koliko kota?- Jedanaest haha - promrmlja djeak.- Na no?- Na tjedan. - Akanski je tjedan imao deset dana.- Oh, ba lijepo - ree Sutty. - Hvala ti. Pogreno. Nije mu trebala zahvaliti. Zahvaljivanje

je bilo "servilno obraanje". Rijei kojima se izraava tovanje i besmisleni ritual koritenja frazapri pozdravljanju i rastanku, traenje doputenja, te prijetvorna zahvalnost, sve su to fosilni ostaciprimitivnog licemjerja i predstavljali su kamen spoticanja za iskren odnos izmeu proizvoa-potroaa. To je nauila, ba tako sroeno, gotovo odmah po svom dolasku. Nastojala seosloboditi tih loih navika steenih na Zemlji. Kako li joj se samo otelo to nepristojnozahvaljivanje?


22/102

Djeak je promrmljao neto nerazumljivo pa ga je zamolila neka ponovi. Ponudio joj jeveeru. Prihvatila je sa zahvalnou.

Pola sata kasnije donio je u njezinu sobu nizak stol prekriven arenim stolnjakom i posueod tamnocrvenog porculana. Iza zavjese je pronala jastuke i debelu rolu posteljine, objesila jeodjeu na preku s avlima koju je takoer tamo nala; knjige i biljenice stavila je na ulateni

pod ispod one jedine svjetiljke i onda je naprosto sjela na sag ne radei nita. Svi

ao joj seizuzetan osjeaj prostranosti u toj sobi - prostor, visina, mir.

Djeak joj je servirao veeru koja se sastojala od komada peene peradi, peenog povra,nekakvog bijelog zrnja koje je imalo okus slian kukuruzu, i mlaki, aromatini aj. Sjedila je nasvilenkastom sagu i pojela sve stoje donio. Djeak je nekoliko puta svratio da vidi treba li joj to.

- Molim te, reci mi kako se zove ova itarica. - Ne. Pogreno. - Ali najprije mi reci kakose zove.

- Akidan - proaptao je. - Ovo je tuzi.- Jako je fino. Nisam to nikada prije jela. To ovdje raste?Akidan je kimnuo. Imao je vrsto, zgodno lice, jo djetinje, ali vese nazirao mukarac. -

To je dobro za umu - promrmljao je.Sutty kimne s razumijevanjem i doda - I vrlo je ukusno.- Hvala, yoz!"Yoz:" rijekoju je Korporacija oznaila kao servilno oslovljavanje i koja je zabranjena

venajmanje pedeset godina. Njeno znaenje je, otprilike: "srodna osoba" i Sutty je jo nikadanije ula izgovorenu, osim na vrpcama s kojih je, jo na Zemlji, uila ovaj jezik. Je li i ono: "Toje dobro za umu" bila neka vrsta nepoudnog fosila u jeziku? Mogla bi to sutra malo istraiti.Noas e se okupati, razmotati posteljinu i spavati u tamnoj, blaenoj tiini ovog planinskogmjesta.

Tiho kucanje, vjerojatno Akidanovo, dovelo ju je do doruka koji ju je ekao na pladnjuostavljenom pred vratima. Tu je bio velik komad voa, razrezan i oien od sjemenki, natanjuriu je bilo neto uto i trpko, sivkasti kolakoji se mrvio, a u lonu bez ruke bio je mlakiaj, ovaj puta uasno gorak, iji okus joj se najprije nije sviao, a onda joj je bio sve bolji. Voe ikruh bili su svjei i izvrsni. One ute ukiseljene komadie je ostavila. Kad je djeak doaoodnijeti pladanj, pitala ga je za svako jelo kako se zove, jer je ova hrana bila potpuno razliita odsvega to je jela u gradu, a i bila je vrlo paljivo servirana. Akidan je objasnio da se onaukiseljena stvar zove abid.

- To je za rano jutro - rekao je. - Da pomogne slatkom vou.- Trebala bih to, znai, pojesti? Zbunjeno se nasmijeio - To daje ravnoteu.- Razumijem. Onda u pojesti.Pojela je. Akidan je izgledao zadovoljan.- Ja dolazim iz daleka, Akidane - rekla je.- Iz Dovza?- Jo dalje. Iz drugog svijeta. Sa Terre.- Ah.- Znam vrlo malo o ivotu ovdje i rado bih ti postavila mnogo pitanja. Je li to u redu?Istovremeno je slegnuo ramenima i kimnuo, vrlo mladenaki. Bio je stidljiv, ali i vrlo

sabran. Ma to to njemu znailo, mirno je prihvatio injenicu da PromatraEkumene, osoba sdrugog planeta, netko koga bi inae vidio samo na elektronskoj slici emitiranoj iz glavnog grada,sada ivi u njegovoj kui. Nije bilo ni traga onoj ksenofobiji na koju je naila kod neugodnog


23/102

ovjeka na brodu.Akidanova teta, ona invalidna ena koja se doimala kao da stalno trpi podnoljive bolove,

govorila je malo i nije se smijeila, no imala je isti smiren nain prihvaanja. Sutty se s njomdogovorila da e tu boraviti dva tjedna, moda i dulje. Pitala se je li ona jedini gost gostionice;sad kad je malo provrljala po kui, opazila je kako imaju samo jednu sobu za goste.

U gradu, u svakom hotelu ili stambenoj zgradi, restoranu, prodavaonici, skladitu, uredu,pri svakom ulazu i izlazu, automatski se provjeravao osobni identifikacijski ip, neizmjernovaan ZIL, osnovno jamstvo vaeg postojanja kao proizvoa-potroaa u korporacijskoj bancipodataka. Njezin ZIL su joj dodijelili nakon obavljanja beskonanih formalnosti odmah podolasku na planet. Bez njega, upozorili su je, ona bi na Aki bila bez identiteta. Bez njega ne bimogla unajmiti sobu ni robot-taxi, kupiti hranu u prodavaonicama ili restoranu, niti ui u ijednujavnu ustanovu, a da se ne aktivira alarm. Veini Akanaca je njihov ip usaen u zapee lijeveruke. Ona je prihvatila mogunost da svoj ip nosi na tijesnoj narukvici. Razgovarajui sAkidanovom tetom u njezinoj maloj recepciji, uhvatila je sebe kako se osvre traei ZIL skener,s lijevom rukom ve spremnom za uobiajeni pokret. No ena je okrenula svoju stolicu kmasivnom stolu s mnogo malih ladica.

Nakon to je uinila nekoliko pogreaka koje je nisu nimalo uzbudile i nekoliko stanki darazmisli, pronala je ladicu koju je traila, iz nje izvadila praan blok s formularima i otrgnulajedan. Okrenula je stolicu natrag i pruila Sutty formular da ga ona svojeruno ispuni. Formularje bio tako star da se papir veotrao, no imao je predvien prostor za upisivanje ZIL koda.

- Molim te, yoz, reci kako hoe da te zovem - ree Sutty. Jo jedna reenica izNaprednihvjebi.

- Ime mi je Iziezi. Molim te, reci kako da ja tebe zovem, yoz, i deyberienduin.Dobrodola-pod-moj-krov. Lijepa rije. - Zovem se Sutty, yoz i ljubazna gostioniarko.Ovo je smislila tog asa, no posluilo je svrsi. Iziezino mravo, ispijeno lice slabano se

zarumenjelo. Kad joj je Sutty vratila formular, privukla je sklopljene ruke na prsnu kost uz blag,ali vrlo formalan naklon. Ako je uope postojao neki zabranjeni pokret, onda je to bilo to. Suttyjoj isto tako uzvrati.

Dok je izlazila, Iziezi je spremala blok s formularima i onaj koji je Sutty ispunila u ladicu,ali ne u onu istu. Izgleda da ipak Vlada-Korporacija, barem tijekom sljedeih nekoliko sati, neeimati pojma gdje je individua/EX/HH 440 T 386733849 H 4/4939 odsjela.

Izmakla sam mrei, pomisli Sutty i izae na sunce.Unutra je bilo prilino mrano, jer su horizontalni prozori postavljeni vrlo visoko i nisu

pokazivali nita osim jasno plavog neba. Izaavi, bila je zaslijepljena. Bjelina zidova kua,svjetlucavi crepovi na krovovima, strme ulice poploene tamnim kriljevcem koji reflektirasvjetlost. Kad su joj se oi privikle vidjela je, tamo istono nad krovovima, najvii od svih bijelihzidova, nezamislivo visok - naborana zavjesa svjetla ustremljena do polovice visine neba. Stala jei trepi se zagledala. Je li to bio oblak? Erupcija vulkana? Polarna svjetlost usred dana?

- Majka - ree malen, bezubi mukarac tamne puti s runim kolicima, cerei joj se s ulice.Sutty je mirnula prema njemu.- Erehina mati - ree on pokazujui na zid svjetlosti. - Silong. Ha?Planina Silong. Ucrtana na karti. Najvia kota u Visokom vijencu gornjeg porjeja i

cijelog Velikog kontinenta Ake. Da. Kad su dolazili uzvodno, skrivalo ga je uzdizanje terena.Ovdje se mogla vidjeti moda njegova gornja polovica, zupasto bljetavilo nad kojim je, joudaljeniji, lebdio golem, eterian, rogat vrh, napola rastoen u zlatastoj svjetlosti. S vrha su sevijorile tanane zastave snijega kovitlanog vjenim vjetrom.

Dok su ona i ulini prodavastajali zurei, zaustavljali su se i drugi kako bi im pomogli


24/102

zuriti. Tako joj se barem inilo. Svi su oni znali kako Silong izgleda i zato su joj mogli pomoi daga vidi. Rekli su mu ime zovui ga Majka, pokazujui na svjetlucanje rijeke, dolje pri dnu ulice.Jedan od njih ree. - Moda bi pola na Silong, yoz?

Bili su to niski, mravi ljudi bucmastih obraza, s uskim oima gortaka, loim zubima,zakrpanom odjeom, tankih finih ruku i stopala ogrubjelih od hladnoe i povreda. Koa im je bila

priblino iste sme

e nijanse kao i njena.- Poi gore? - gledala ih je s osmijehom i nije mogla suspregnuti smjekanje. - Zato?- Na Silongu se ivi vjeno - odgovori ena sva u kvrgama, s naprtnjaom punom neega

stoje izgledalo kao plavi kamen.- Spilje - ree ovjek sa ukastim, koziavim licem. - pilje pune bia.- Dobar seks! - doda ulini trgovac i svi se nasmijae. - Seks tri stotine godina.- Previsoko je - ree Sutty. - Kako se uope moe doi gore?Svi su se cerekali pa rekoe - Letenjem.- Moe li se avion tamo spustiti?Sveopi kikot i odmahivanje. Ona ena sva u vorugama izjavi - Nigdje.Onaj uti doda - Nema aviona.Ulini trgovac dopuni - Poslije tristo godina seksanja svatko moe letjeti!A onda smijeh zamre. Svi su se razili poput sjena, nestali, i vie nije bilo nikog osim

ulinog trgovca koji je sa svojim takama odmicao niz ulicu, a Sutty je gledala u Monitora.Izgledao je velik. On nije bio krupan ovjek, no ovdje je tako izgledao. Njegova je koa

bila drukija nego kod ovih ljudi, vrsta i glatka, ravna poput plastike, a njegova plavo-okertunika i dokoljenice bili su isti i izglaani kao sve uniforme u svakom svijetu. On nije pripadaoOkzat-Ozkatu nita vie nego ona. Bio je stranac.

- Proenje je protuzakonito - rekao je.- Nisam prosila.Nakon kratke stanke rekao je - Krivo ste me razumjela. Nemojte ohrabrivati prosjake. Oni

su paraziti privrede. Davanje milostinje je protuzakonito.- Nitko nije prosjaio.Kratko je klimnuo, a znailo je: onda u redu - smatrajte se upozorenom. Tada se udaljio.- Zahvaljujem vam na vaem armu i pristojnosti - rekla je Sutty na svom materinjem

jeziku. Oh, pogreno, pogreno. Ne bi trebala biti sarkastina ni na kojem jeziku, ak i kadMonitor nije obraao panju. Bio je nesnosan, ali to ju nije opravdavalo. Ako namjerava ovdjeskupiti ikakve informacije, mora biti u milosti mjesnih vlasti; ako eli ovdje ita saznati ne smijenikog osuivati. Kako glasi ona neuvjerljiva izreka: Stvori U sudove, sprijeit e uenje.Modasu oni ljudi zbilja bili prosjaci i obraivali je. Ne moe to znati. Nije znala nita ni o ovom mjestuni o ljudima.

Krenula je u razgledavanje Okzat-Ozkata sa skruenom odlunou da o mjestu ne donosinikakvo vlastito miljenje.

Moderne zgrade - zatvor, podruna i gradska uprava, agencije za poljoprivredu, kulturu irudarstvo, via uiteljska kola, gimnazija - izgledale su kao sve takve zgrade u gradovima koje jevidjela: obini veliki blokovi. Ovdje su one bile visoke samo dva-tri kata, no isticale su se, na istinain na koji se i Monitor isticao. Ostatak grada bio je malen, nezamjetljiv, prljav i krhak. Niskizidovi kua, isprano-crvene ili naranaste boje, horizontalni prozori postavljeni visoko podstrehama, krovovi s crvenim ili maslinastozelenim crepovima i valovitim nagibom, ije su uglovesvojim zubatim ustima odizale fantastine ivotinje izraene od keramike, male trgovine iji suvidovi iznutra i izvana bili potpuno prekriveni napisima ispisanim starim ideogramima, koji sunaknadno premazani vapnom no ipak su se nazirali i bili itljivi na neki uzvien nain. Strme,


25/102

kriljevcem poploene ulice i stube to vode do zakljuanih vrata, obojenih crveno i plavo panaknadno obijeljenih. Dvorita u kojima su mukarci pleli uad ili klesali kamen. Uski vrtovi ukojima su starice okopavale, plijevile i mijenjale tok svojih minijaturnih sustava zanavodnjavanje. Nekoliko automobila bilo je dolje uz dokove ili parkirano pred velikim bijelimzgradama, ali sav ulini promet odvijao se pjeice ili na runim kolicima raznih veliina. A onda

je, na Suttyinu radost, iz unutranjosti prispjela neka karavana. Veliki eberdini vukli su dvokolicenatkrivene ceradom ureenom zelenim resama, a na dva jo vea eberdina, veliine ponija, u ijusu grivu bih upleteni praporci, jahale su ene u dugim crvenim kaputima, mirno sjedei navisokim, rogatim sedlima.

Karavana je prolazila ispred Podrune prefekture - malen, draestan, zvonimapopraen ostatak povijesti koji polako mili ispod praznog pogleda budunosti. Nadahnjujuaglazba ispresijecana tretanjem raznih savjeta s krova Uprave. Sutty je slijedila karavanu dunekoliko blokova i gledala kako se zaustavlja na poetku nekih stuba. I prolaznici su stali, opetono ozraje dobre nakane da joj pomognu gledati, premda joj nita nisu govorili. Kroz crvena iplava vrata izlazili su ljudi i silazili niz stube kako bi pridolicama poeljeli dobrodolicu iponijeli im prtljagu. Hotel? Gradski posjed nekog imunika?

Uspela se natrag do jedne od onih trgovina koje je mimoila u gornjem dijelu grada. Akoje dobro razumjela znakove uz vrata, u trgovini su se prodavali losioni, kreme, mirisi ioploivai. Kupovanje male kreme za ruke dalo bi joj vremena da proita neke od napisaispisanih starim, zabranjenim pismom, koji su prekrivali zid od poda do stropa. Napisi na fasadibili su premazani vapnom i preko toga oslikani znacima nove abecede, no ovi su ve izblijedjelipa je mogla razaznati i rijei iz donjeg sloja. Tu je i bila proitala ono "mirisi i oploivai".Vjerojatno parfemi i... to? Moda lijekovi koji pospjeuju plodnost? Ula je.

Odmah su je okruili mirisi - intenzivni, slatkasti, otri, udni. Taman, mirisni zrak.Obuzme je udan osjeaj kako se piktografi i ideogrami to prekrivaju zidove s debelim crnim itamnoplavim oblicima pomiu, ali ne skokovito kao napola vien tiskani tekst, nego jednoliko ipravilno, rasteui se i steui polako, kao da diu.

Prostorija je bila visoka, osvijetljena onim uobiajenim visoko postavljenim prozorima,ispunjena nizovima ormaria s mnotvom malih ladica. Kad su joj se oi privikle na tamu, spazimravog starca koji je stajao za pultom s njene lijeve strane. Na zidu iza njegove glave bila sudva posve jasna znaka. Automatski ih je proitala i gotovo odmah se prisjeti njihovih razliitihznaenja: "uzvien/ vrh/ pusteni eir/ gledati dolje/ zapoeti" i "dva/ dvojnost/ strane/ slabine/spojiti/ odvojiti".

- Yoz i deyberienduin, mogu li vam biti od koristi?Upitala ga je ima li kremu ili losion za suhu kou. Vlasnik ljubazno kimne i pone traiti

meu tisuama svojih ladiica, ostavljajui utisak da e konano ipak nai to to trai, ba kao iIziezi za svojim stolom.

To je pruilo Sutty priliku da ita sa zidova, no onaj zbunjujui privid pulsiranja senastavio i nije mogla razabrati smisao napisanog. inilo se da to nisu reklame kako je bilapretpostavila, nego recepti, neke arobne rijei ili citati. esto se spominjalo granje i korijenje.Znak za koji je znala da znai "krv", ali pisan s drugim osnovnim kvalifikatorom, koji mu je sadmijenjao znaenje moda u "limfa" ili "modina". Formule kao: pet od tri, tri od pet. Alkemija?Lijekovi? Recepti? arolije? Znala je samo to da su to stare rijei, stara znaenja i da po prvi putaita Akinu prolost. Ali smisao joj je izmicao.

Sudei po njegovom izgledu, vlasnik je pronaao ladicu koju je traio. Zadovoljno jemalko gledao u nju prije nego li je iz nje uzeo neglazirani glineni lon i stavio ga na pult. Ondase vratio i mirno zapoeo potragu po ladicama na kojima nije bilo naljepnica, sve dok nije naao


26/102

drugu s ijim je sadrajem bio zadovoljan. Kad ju je otvorio, malo je zurio unutra, a onda izvadiokartonsku kutiju zlatne boje. Onda je s tim nestao nekamo u drugu prostoriju. Vratio se s kutijom,s malim, svjetlo glaziranim lonem i licom. Onda je sve to uredno poredao na pultu. licom jezagrabio neto iz neglaziranog lona i stavio u glazirani pa obrisao licu crvenom krpom koju jeuzeo ispod pulta, umijeao dvije lice nekog kao puder sitnog praha iz zlatne kutije u glazirani

lon

i bez urbe zapoeo mijeati. - Ovo

e koru u

initi glatkom - tiho je rekao.- Kora - ponovila je Sutty.

Nasmijeio se, odloio licu i dlanom jedne ruke pogladio nadlanicu druge.- Tijelo je kao drvo?- Ah - rekao je, upravo na nain kako je Akidan bio rekao "Ah". To je bio zvuk slaganja,

no samo priblino. To je znailo da, ali ne sasvim da. Ili da, ali mi ne koristimo tu rije . Ili da, aline moramo o tome govoriti. Da sa zadrkom.

"U tamnom oblaku to se sputa s neba... raljasti... dvostruko raljasti..."? - izgovoriSutty, pokuavajui proitati blijedi, ali velianstveno ispisan napis visoko na zidu.

Vlasnik buno udari jednom rukom po pultu, a drugu stavi na usta. Sutty je poskoila.Zurili su jedno u drugo. Starac spusti svoju ruku. Djelovao je mirno, usprkos ustroj

reakciji. Moda se ak smijuljio. - Ne naglas, yoz - mrmljao je.Sutty je jo zurila, a onda zatvori usta.- Samo stare dekoracije - ree vlasnik. - Starinske tapete. Besmislene toke i crte. Ovdje

ive staromodni ljudi. Ostavljaju ove stare dekoracije umjesto da zidove oboje isto i bijelo.Bijelo i nijemo. Padanje snijega je nijemo. Eto, yoz i potovana muterijo, ova mast doputa koida blago die. elite lije iskuati?

Umoila je prst u loni razmazala malo blijede kreme po rukama. - Oh, jako dobro. Itako ugodno mirii. Kako se zove?

- Miris je od trave immimi, a krema je moja tajna. Ne morate nita platiti.Sutty je podigla posudu i razgledavala je s divljenjem; oigledno je bila stara, glazura na

tekom staklu, s elegantnim odgovarajuim poklopcem, pravi mali dragulj.- Oh, ne, ne, ne - rekla je, no starac je podigao sklopljene ruke, onako kako je to Iziezi

inila, i naklonio se tako dostojanstveno da je svaki prosvjed bio nemogu. Ponovila je njegovekretnje, a onda sa smijekom upitala - Zato?

"... dvostruko raljasto drvo-munja izrasta iz zemlje"- izgovorio je gotovo neujno.Trenutak kasnije pogledala je gore prema napisanom i vidjela kako tekst zavrava upravo

rijeima koje je izgovorio. Pogled im se ponovo susreo. Tada se starev lik izgubio u tamnomstranjem dijelu prostorije, a ona se nala na ulici, mirkajui na sunevoj svjetlosti, vrsto dreidar u ruci.

Silazei strmim, zapetljanim ulicama prema gostionici u kojoj je odsjela, razmiljala je.inilo se kako su je, najprije Mobil pa Monitor i sada Oploiva, ili kako god se on zbilja zvao,brzo i bezbolno prihvatili, uplii je u svoje namjere bez da su joj ih objasnili. Idi na i ljude kojiznaju prie pa mi podnesi izvjetaj, rekao je Tong. Izbjegavaj reakcionarne otpadnike i prijavi miih, rekao je Monitor, a sada ju je ovaj Oploivaili to veje, potplatio da uti ili nagradio kakobi progovorila. Vjerojatno ovo drugo, pomislila je. Izvjesno je bilo tek to da zna premalo da bimogla raditi to to radi bez opasnosti po sebe i po druge.

Vlada ovog svijeta je stavila prolost izvan zakona kako bi stekla tehnoloku mo iintelektualnu slobodu. Sutty nije podcijenila neprijateljski stav akanske korporacije-drave prema"starim dekoracijama" i tome to su one znaile. Ovoj vladi koja je izjavila kako e se oslobodititradicije, obiaja i povijesti, svi su stari obiaji, naini, postupci, zamisli i tovanja bili izvoripoasti, trule leine koje treba zakopati ili spaliti. Zapise koji su ih sauvali trebalo je izbrisati.


27/102

Ako su se vrpce s edukacionim materijalom i povijesne nearealske drame koje jeprouavala u glavnom gradu drale injenica, a vjerovala je da barem djelomino jesu, onda sutijekom ivotnog vijeka ovih koji jo i danas ive, mukarci i ene bivali zatrpani pod zidinamahramova, ivi spaljivani s knjigama koje su pokuali sauvati, doivotno utamnieni zbogpouavanja o starim ustancima i reakcionarnoj ideologiji. I vrpce i drame glorificirale su rat

protiv prolosti prikazujui bombardiranja, spaljivanja i sravnjavanja sa zemljom kaonepokolebljive junake podvige. Hrabri momci i djevojke oslobodili su se glupavih roditelja,

popustljivih sveenika, uitelja praznovjerica, podstrekaa reakcije i nepokolebljivo spaljivalipogubne ume pogreaka zasaujui na njihovom mjestu vonjake, prijavljujui nemoralnogprofesora koji je pod svojim krevetom skrivao rjenik ideograma, zatirui udovine konice ukojima se uvao otrov neznanja, kri traktorima put kroz bijedne rituale praznovjerja kako bitada, rukom u ruci, poveli svoju brau proizvoe-potroae da se pridrue Putu ka zvijezdama.

Iza razmetljivosti i napuhane retorike krila se prava patnja, prava strast. Na obje strane.Sutty je to znala. I sama je bila dijete nasilja, kako je Tong Ov rekao. Stalno seje morala togaprisjeati i, gorke li ironije, ovo ovdje bilo je posve obratno od onog to je ona prola, poputfotografskog negativa: ovdje vjernici nisu progonili nego su bili proganjani.

Ali svi su oni, na obje strane, bili pravi vjernici. Svjetovni teroristi ili vjerski teroristi, uemu je razlika?

Jedina stvar koja joj se uope inila neobinom u toj beskonanoj propagandiMinistarstava za informacije i poeziju bilo je to su junaci pounih pria obino bili u paru: brat isestra, zarunici ili brani par. Ako se radilo o ljubavnom paru onda je on, naravno, bioheteroseksualan. Akanska je vlada kao opsjednuta progonila "devijacije". Tong ju je na toupozorio im je stigla: "Moramo se prilagoditi. Nema rasprave, nikakva pitanja tu nisudoputena. Sve to bi se moglo vidjeti i prijaviti kao seksualni pristup osobi istog spolapredstavlja teak zloin. Tako zamorno, tako tuno. Jadni ovi ljudi." Bio je uzdahnuo zbog patnjilicemjernika i istunaca, zbog muka i okrutnosti.

Teko da joj je uope trebalo to upozorenje, jer je imala tako slab doticaj s ljudima kaopojedincima, no vodila je rauna o tome. Upravo to je bilo jedan od elemenata njenog ranog itekog razoaranja i obeshrabrenja. Jezik i stari akanski obiaji koje je uila na Zemlji bili su jenaveli na pomisao kako e doi u svijet tolerantan u seksu, s neznatnom spolnom hijerarhijom.Drutvo iz njezinog vlastitog kutka na Zemlji jo se uvijek grilo zbog spolnih i drutvenih kasta,a sve je to jo dodatno deformirala i potencirala unistika mrnja i netolerancija prema enama.Nije bilo mjesta na Zemlji koje je izmaklo ispod te sjene, ak ni Pale. Jedan od razloga zato jespecijalizirala na Aki, zato je nauila njene jezike, bilo je i to to su ona i Pao proitale kako sviobiaji ukazuju na drutvo bez striktnih spolnih podjela, drutvo gdje heteroseksualnost nijeprisilna, ak ni privilegirana. Moda je nekad to i bilo tako, no stvari su se promijenile tijekomgodina dok je ona letjela ovamo. Stigavi tu, morala se vratiti ogranienjima, oprezu,samokontroli i moguoj opasnosti. Lezbijka koja je otila u Meku, pomislila je u bljesku gorine.

Dakle, zato su je sada svi tako naglo eljeli angairati, iskoristiti? Za nju bi se tekomoglo rei da je biser u iijoj kruni.

Tongovi su razlozi, naizgled, bili jednostavni: uhvatio je prvu priliku kad je mogao nekogposlati van bez nadzora, a izabrao je nju jer je znala pismo i jezike pa kad neto nae znati e toje nala. No ako na neto i naie, to treba s tim napraviti? To bi bilo krijumarenje. Nedoputenaroba. Anti-korporacijska pobuna. Tong se sloio da je imala pravo kad je izbrisala one ulomkestarih knjiga iz izgubljenog ansiblskog prijenosa. A sada je elio da ona zabiljei takav materijal.

to se tie Monitora, on se jako pravi vaan. Mora biti vraki uitak za jednog osrednjegkontrolora ispravnih postupaka u kulturi kad naie na nepatvorenog stranca, autentinog


28/102

Promatraa Ekumene, pa mu moe izdavati naredbe: ne razgovaraj s drutvenim parazitima, nenaputaj grad bez dozvole, prijavi se velikoj fori, to jest meni...

A to je s Oploivaem? Nije se mogla oteti dojmu da on zna tko je ona i da je njegov darimao jo neko znaenje osim puke ljubaznosti prema strancu. Ali koje znaenje?

S obzirom na njenu neupuenost, ako bilo kome od njih dopusti kontrolu mogla bi

prouzroiti tetu. Ali ako ona hrabro i odlu

no pokua u

initi neto na svoju ruku, gotovo jesigurno da e nastati teta. Treba ii polako, ekati, gledati i uiti.

Tong joj je dao kodnu rijekoju treba koristiti u sluaju nevolja: "svaliti". Ali on zapravonije oekivao nevolje. Akanci su voljeli svoje strane goste, krave od kojih su muzli mlijekovisoke tehnologije. Ne smije dopustiti da je oprez paralizira. Okzat-Ozkat je malen, siromaanprovincijski gradikojeg je grubo buenje napretka na Aki povuklo za sobom, dovoljno zaostaoda u njemu jo uvijek postoje krnji ostaci starog naina ivota. Vjerojatno je Korporacijadopustila da stranac iz drugog svijeta doe u ovo mjesto, jer je bilo sasvim po strani, ivopisnabezopasna zabit. Tong ju je ovamo poslao kako bi slijedila traak nade da, ispod monolitneunisone prie o uspjehu moderne Ake, postoje tragovi onog to je Ekumena cijenila: pojedinanikarakter ljudi, njihov nain ivota, njihovu povijest. Korporacijska drava je eljela zaboraviti,sakriti, zabraniti, sahraniti sve to, i ako sad ona ovdje neto sazna, to ih sigurno ne e radovati. Nodani kad su ive zakapali ili spaljivali odavno su proli. Nisu li? Monitor bi bjesnio i maltretirao,no to on tu moe.

Njoj ne moe nita. Moda moe mnogo onima koji su s njom razgovarali.Budi mirna, govorila sije. Sluaj. Sluaj to to imaju za rei.Na ovoj visini zrak je suh, u sjeni hladan, na suncu vru. Zastala je kod kafia pokraj

Visoke uiteljske kole, kupila bocu vonog soka pa s njom sjela za stol ispred lokala. Vedraglazba, poruke bodrenja, vijesti o usjevima, statistiki podaci iz proizvodnje, zdravstveniprogrami... sve se to, kao i uvijek, iz zvunika orilo trgom. Morala je nekako nauiti sluati krozte zvuke ono to su oni prikrivali, ono znaenje stoje u pozadini toga.

Lei li pravi smisao ba u beskonanosti te buke? Boje li se Akanci tiine?Nitko oko nje nije djelovao kao da se iega boji. To su bili uenici, odjeveni u

kombinaciju zelenog i boje re, oznaku polaznika obrazovnih ustanova. Mnogi su imali bucmasteobraze, njenu grau kostiju poput onih staraca s ulice, ali bili su jedri i zraili su mladou isamopouzdanjem. Brbljali su i dovikivah se preko nje, a da je nisu ni zapazili. Njima je svakaena iznad trideset godina bila strana.

Jeli su hranu kakvu je ona jela u glavnom gradu: visokoproteinsku, slatko-slanu pakiranustvar, a pili su akakavu, mjesni topli napitak koji je prekrten u to napola terransko ime.Korporacijska marka akakave zvala se "Zvjezdovar" i mogla se svugdje nabaviti. Crna i gorko-slatka, sadravala je neobinu mjeavinu alkaloida, stimulata i depresiva. Sutty se gadio njenokus, jer poslije je imala osjeaj kao da joj je jezik obloen krznom, no nekako se navikla, jer jezajedniko ispijanje akakave bio jedan od rijetkih rituala kad su se ljudi u Dovzu druili i zato imje bio jako vaan. "alicu akakave?" uzvikivali bi kad god biste uli u kuu, ured ili na sastanak.Odbiti znailo bi povrijediti ih i bilo je ravno uvredi. I mnogi razgovori vodili su se o akakavi:gdje se moe nabaviti najbolja mljevena (naravno, ne "Zvjezdovar)" pa gdje se uzgaja i preraujei kako ju je najbolje skuhati. Ljudi su se hvalili s tim koliko alica akakave dnevno popiju, kao daje lagana ovisnost bila ak i poeljna. A ovi mladi budui uitelji pili su je na litre.

Pozorno ih je sluala i do nje je doprlo brbljanje o ispitima, popisu nagrada, putovanjimatijekom raspusta. Nitko nije govorio o itanju ili o gradivu, osim dvoje uenika blizu nje koji suraspravljali kako djecu iz vrtia nauiti da koriste zahod. Mladi je tvrdio kako je stid najboljipoticaj. Djevojka je rekla: "Ma obrisi i nasmijei se", to je mladia tako razljutilo da je odrao


29/102

predavanje o prilagoavanju vrnjacima, postavljanju etikih ciljeva i razularenosti kad jehigijena u pitanju.

Strah se ponovo vratio u njene misli. To je bio njen problem, a ne njihov.Kad se Sutty vratila, njezina invalidna domaica sjedila je pokraj ulaza. Srameljivo su

pozdravile jedna drugu onom zabranjenom uljudnou. Tek onako, zbog razgovora, Sutty ree: -

Jako mi se sviaju oni

ajevi koje tako

esto servirate. Mnogo su bolji od akakave.Iziezi nije jednom rukom udarila, a drugom pokrila usta, no ruke su joj se trznule i ona

ree "Ah", ba onako kako je to i Oploiva izgovorio. Tada, nakon duge stanke, krateinovosmiljenu rije, izjavi: - Ali akava stie iz tvoje zemlje.

- Neki ljudi na Terri piju neto slino. Moj narod ne.Iziezi je izgledala napeto. Tema joj oigledno nije odgovarala.U svakoj temi postoji neko minsko polje, pomisli Sutty, i tu se ne moe nita nego

govoriti dalje dok ne eksplodira.- Ni vi je ne volite? - upita.Iziezi napravi grimasu. Poslije nervozne utnje, ozbiljno izjavi - Loa je za ljude. Sui

modinu i stvara smetnje u krvotoku. Ljudima koji piju akavu tresu se ruke i srce im poskakuje.Barem su tako rekli ljudi. Stari ljudi. Jo davno. Moja baka. Sada to svatko pije. To je bilo jednood onih starih pravila, znate. Ne modernih. Mod

ursula k. le guin - pričanje

Documents