umjetnost i putovanje - bib.irb.hr · pdf file167 umjetnost i putovanje : k15 puta se su...

“Partir c’est mourir un peu” (Edmond Haraucourt, Rondel de l’adieu, 1891)

“Kad poËne otapanje leda, bijeli medvjedi znaju na santama doÊi i do Islanda. Ali to nije vaæno. Mi smo na vrhu Sneffelsa...”

(Jules Verne, Put u srediπte zemlje)

“©to znaËi simbol? To je najprije tehniËka rijeË iz grËkog jezika i znaËi krhotinu za uspomenu. DomaÊin daje gostu takozvanu tessera hospitalis, tj. prelomi kakav komad crijepa, sam zadræi polovicu, a drugu dade prijatelju, tako da se, ako za trideset ili pedeset godina potomak toga prijatelja opet doe u kuÊu, spojivπi krhotine u cjelinu mogu uzajamno prepoznati. AntiËka propusnica - to je izvoran tehniËki smisao sim-bola.” (H. G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti)

Crteæ je prema mitu nastao u Ëinu djevojke iz Ko rinta, koja je ocrtala sjenu svoga dragog na tlu u tre-nutku njegova odlaska (ratovi su nekoÊ bili ultimativni razlog za promjenu mjesta, jednako kao Olimpijske igre ili hodoËaπÊa). Einsteinova specijalna teorija rela-tivnosti (1905), teza o ekvivalenciji mase i energije (E=mc2) i uporaba statistiËko-vjerojatnosnog aparata u tumaËenju fizikalnih pojava uËinili su da prostor i vri-jeme, do tada, u skladu s kantovskom teorijom, apri-orne forme predmetne spoznaje (tj. prethodne, neo-visne o iskustveno posredovanoj spoznaji), sada posta-ju varijable ovisne o parametrima gibanja promatraËa-

subjekta. Putovanje, kao i umjetnost, kako o njoj govori Hegel, ima “karakter proπlosti”, putovanje je gadamer-sko suËeljavanje s graanskom religijom obrazovanja i njezinim ceremonijalom uæivanja (sa slavljenjem svet-kovine dijeli stanje “ne raditi”). Umjetnost gibanju pris-tupa dvojako: kao predmetu umjetniËkog djela i kao vizuri iz koje se djelo promatra. Shodno tomu, moguÊe je razlikovati umjetnost koja se bavi temom promjene mjesta (genre prizori putovanja, umjetnost reprezen-tacije pokreta i umjetniËka djela koja se pomiËu/gibaju, actual movement kinetiËke umjetnosti) te umjetnost namijenjenu pogledu iz automobila u pokretu (bill-

boards). Ali kretati se mogu i umjetnici. Na naËin graditelja-putnika, poput Villarda de

Honnecurta koji svoje znanje temelji na neposrednom promatranju, 7. svib nja 1911. Le Corbusier kreÊe na svoje putovanje u Istanbul, prema proπlosti, stvarno i metaforiËno - Vo yage d’Orient - gdje se pod utjecajem stroge geometrije, bjeline zgrada i trijumfa kvadrata, kocke i kugle pod bljeπtavim slojem vapna raa njego-va zamisao domino sistema gradnje, modernistiËki manifest. Putovanje kao poziv za bijegom, sinonim bezuvjetne slobode, “izvor je emocija” (Le Corbusier), otkriÊa, Ëitanja i interpretacija. Le Corbusierovi “um i srce iskusili su najburnije emocije”... u tom gradu “Ëija je kompozitna struktura kondenzirala u sebi sve gra do-ve svijeta”.

Na izloæbi Točka susreta: ti i ja Tanje Dabo (2003) u Galeriji KriæiÊ Roban u Zagrebu na dva suËeljena zida vidimo scenu u realnom trajanju snimljenu s pramca trajekta na relaciji Valbiska - Merag, koji po ve zuje otoke Krk i Cres. Njime putuje Tanja Dabo kada pos-jeÊuje svoje roditelje na Loπinju. Portreti krajolika, planovi pribliæavanja i udaljavanja od vijenca stijena πto optaËe otok uzduæ krivulje razdjelnice mora i kop na, te obalnog pojasa zelenila ritmiËki se izmjenjuju, proiz-vodeÊi efekt transpozicije, pulsiranja otokâ i variranja njihova poloæaja. Dva trajekta na istoj liniji koji polaze istodobno, putuju u suprotnim smjerovima na pola

UMJETNOST I PUTOVANJE Silva KalËiÊ

167 UMJETNOST I PUTOVANJE : K15

puta se su sreÊu i odmah izbjegavaju, mimoilaze te udaljavaju. Im pakt, njihovo doticanje bilo bi nepoæelj no i kobno. SliËna dinamika, poput brodova koji se meusobno pribliæavaju da bi se potom opet udaljili, prisutna je i u odnosu dvoje ljudi koji karakterizira iz vanvremenska i univerzalna muka spajanja i odræava nja kontakata. Bliskost u odnosu i povezanost identi teta dvoje ljudi ne raste progresivno linearnom puta njom, prije se moæe govoriti o pojmu nemo-guÊnosti neprekidnog stanja jukstapozicije, jednako kao πto cikliËni karakter sila koje upravljaju prirodom liπava vrijeme njegovog smjera kao neobrtljivog slijeda toËa ka sada, u smislu proπlosti i buduÊnosti, razvoja i na pretka. Točka susreta: ti i ja je neka vrst retrospektiv-ne monografije, privatna metafora u Ich formi Tanje Dabo, koja je svojedobno otiπavπi s Loπinja u Rijeku radi πkolovanja, ostala razapeta izmeu Rijeke gdje radi i Zagreba gdje je uspio naÊi posao njezin deËko. Ciceron veli: navigare necesse est, vivere non est: mobil-nost, koja, to se mora reÊi, u suvremeno doba ima manju cijenu od same Ëinjenice æivota, jedan je od uzroka znatnog smanjenja vaænosti tradicionalnih druπtvenih zajednica i veza. U skladu sa stavkom u ameriËkom Ustavu koji garantira slobodu traganja za osobnom sreÊom, pursuit of happiness, F. Fukuyama (Kraj povijesti i posljednji čovjek, 1992 - ispravljajuÊi raniju tezu o neoliberalnom kapitalizmu kao savrπe-nom druπtve nom ustroju, i prema tome kraju povijesti) objaπnjava kako “mobilnost, dakle, znatno umanjuje vaænost tradicionalnih druπtvenih skupina, plemena, klanova, velikih obitelji, religioznih sekti itd. Te skupi-ne mogu biti humanije, ali buduÊi da nisu organizira-ne prema racionalnim naËelima privredne uËinkovito-sti, one se raspadaju na svoje sastavne dijelove”.

Video radovi pod nazivom Lost amigos I i II kratkim kadrovima, croma key tehnikom i de-kolaænom vizual-nom i zvuËnom kompozicijom nimalo sluËajno pod-sjeÊa na komercijalni video klip; istodobno dinamikom “πpice”, glazbenim soundscapeom, montaæom i nara-

tivnom strukturom video rada, autori Leo VukeliÊ i Wla-dimir (Vladimir Frelih) parodiraju dugometraæni film A produkcije iz “tvornice snova”. Formatom projekcije s projektora na platno u galeriji je simulirana atmosfera kinematografa. Tape je posluæio za biljeæenje osobnih procesualnih akcija umjetnika, koji istodobno ispituju

TANJA DABO TO»KA SUSRETA: TI I JA,(Cres i Krk), video, 2003.

video kao stil i kao medij. Umjetnici su izveli ∑ “odglu-mili” performans vlastite egzistencije (tada bivajuÊi na privremenom boravku u NjemaËkoj) na naËin filmova ceste. Repetitivni ritam sekvenci voænje kabrioletom, ljudskih krajolika, urbanih πumova, hedonistiËkog life-

stylea, distorzije vremena i mjesta prema Wittgen-steinovoj ideji “svijet je sve πto je sluËaj”, izmjenjuje se s kritikom konzumerizma (u jednom kadru istaknute su maloprodajne cijene svih zastupljenih predmeta, Ëime je istaknuta Ëinjenica kako je cijeli vidljivi svijet pretoËiv u robu na træiπtu i moæe se izraziti cijenom), a ulaskom u πtafelajnu sliku (koja je opet samo pred-loæak za zaslon na automobilskom prozoru) kao citat scene iz Kurosawinih Snova, ironizirana je tradicional-na mimetiËka umjetnost. Ritualni intenzitet putovanja suvremenih Argonauta, koji, za razliku od mitskih s misijom, ne traæe baπ niπta veÊ se kreÊu bez cilja, zaziva sliku svijeta nesputane mobilnosti bez granica i putnih isprava; pritom putovati znaËi “nadæivjeti pros-tor” i “stijeπnjenost svoje male zemlje” (H. Wallmann). Lost amigos govori o prijateljstvu, preklopljenim ident-itetima dobrih prijatelja i osjeÊaju partnerstva, meusobnog pripadanja suputnika u novom i nep-oznatom okruæenju.

Mobile videotheque Utopia Travel, video arhiv koji putuje u taksiju u funkciji mobilnog video ureaja, prolazeÊi kroz deset glavnih gradova (Kairo ∑ Beirut ∑ Is tanbul ∑ Sofija ∑ Skopje ∑ Beograd ∑ Sarajevo ∑ Za greb ∑ Ljubljana ∑ BeË, 2001) prikazuje video radove koji se bave idejom kulturne, socijalne i politiËke stvarnosti sadræane u fragmentima izdvojenih druπtava, pritom nacionalne i kulturne ograde koje proizlaze iz stvarnog habitata pojedinih umjetnika, (osobnog) identiteta, pomicanja i prenosivosti ident-iteta i kodova te znaËenja i “teæine” granica kao naliË-ja globalizacije (vidi rad talijanske interdisciplinarne skupine Multiplicity) stvarajuÊi specifiËne raznolikosti u vizualnoj sferi informacija. Utopia Travel je projekt austrijskih umjetnika Ema nuela Danescha i Davida

168K15 : UMJETNOST I PUTOVANJE

LEO VUKELIΔ I WLADIMIR FRELIH LOST AMIGOS I I IIvideo, 2001.

Rycha, zapoËet tijekom iz loæ be Das Experiment u beËkoj Secesiji u svibnju 2001. U video arhiv Utopia

Travel “pohranjeni” su ra dovi Sanje IvekoviÊ, Zdravka MustaËa, Vlade Kneæe viÊa, Sandre Sterle, Renate Poljak, Alena FloriËiÊa, Kristine Leko, Marijana CrtaliÊa, Denisa KraπkoviÊa, Lale RaπËiÊ, Gorana Trbuljaka, Lea VukeliÊa & Wladimira Freliha, Dalibora Martinisa. Transport video radova poslanih iz usputnih zemalja od Kaira do BeËa, u simboliËkoj tranziciji od afriËkog kontinenta preko Srednjeg Istoka do IstoËne, i na koncu do “predzia” Zapadne Europe, pronos informacija u polilogu na temu konstrukta politiËkih teritorija doveo je do stvaranja neinstitucionalne plat-forme usmjerene na pitanje moguÊnosti komunikacije i prijenosa lokal nih kulturnih kodova, zajedniËkih dijelova povijesti. RijeË je o procesualnom projektu ovisnom o nerazum ljivim strukturama regionalne poli-tike i nepouzdane kvalitete putovanja.

I u stvarnom svijetu ne mijenja se samo prostor, veÊ i ljudi koji ga nastanjuju: istina je, prema Gadame-ru, povijesno otvo reno dogaanje smisla koje se ni kak vom metodom ne moæe dovesti u jedan dovrπeni oblik. »ovjek je joπ krajem 19. stoljeÊa bio mobilan, ko risteÊi uglavnom snagu svoga tijela za kretanje, u 20. stoljeÊu postaje motoriziran, a danas bi veÊ, kako kaæe Virilio, mogli govoriti o motilnom Ëovjeku Ëije se kretanje uglavnom svodi na pokrete gornjeg dijela tije-la i pokoji korak. Suvremeni Ëovjek je sve manje ver-nakularan, sve viπe planetaran. Njegov neposredni okoliπ je sve manje lokalan, a sve viπe digitalan. Sve-opÊa komunikacija briπe granice i razlike. Prije smo bili stanovnici teritorija, a sada pak samo turisti koji ga posjeÊuju ili Ëak i manje ∑ radoznalci koji u papuËa-ma, sjedeÊi u svojim sobama slobodno plove infor-macij skim mreæama i bankama podataka, razgledaju-Êi snimke mjesta Velikog svijeta. Naπa stvarnost, ukinu Êem koncepta traj nosti i kolapsom pojma dis-tance kao vremenski znaËajnog faktora, postaje sve viπe svijet proizvoljno manipuliranih sekvenci virtualn-


MOBILE VIDEOTHEQUE UTOPIA TRAVEL video arhiv, 2001.

ih reprezen tacija. Virtualizacija zbilje omoguÊuje nje-zinu dekonstrukciju na proizvoljne sastavnice i njihovo slobodno kombiniranje primjenom tehnike filmske montaæe, video ka drova, sekvenci pogodnih za mani-pulaciju, rasplinutih prijelaza, rezova, skokova itd. For-ma viπe ne slijedi funkciju, niti funkcija formu, ozna-Ëe no ∑ kako kaæe Jacques Derrida ∑ nema viπe nuæne veze sa svojim oz naËiteljem, i obratno... PoimajuÊi prolaznost (netraj nost, brisanje elektromagnetskog

za pisa) video slike kao Ëetvrtu dimenziju svojih rado-va, video umjetnik Da libor Martinis u javnom prostoru njemaËkog grada Rosenheima slaæe “kompoziciju” (znaËenja kao u ko vanici “kompozicija vlaka”) od Ëetrdeset i pet crnih i srebrnih Volkswagen Golfova (Parken Verboten, njem. Zabranjeno parkiranje, 2000), svojevrsnu klavijaturu urbanog mjerila. Pred metima kojima je osnovna fun kcija pokret, prevaljiva nje udaljenosti, Martinis stvara nepomiËnu branu koja onemoguÊuje prolaznike u prolaæenju ustaljenim kori-dorima kretanja i remeteÊi usta ljenost svakodnevnice. VW-ima u funkciji znakova Morseove abecede ispisa-


DALIBOR MARTINIS KRAJOLIK PROMJENJIVOG RIZIKAmultimedijalni projekt, 2004.

na je reËenica “Zabranjeno parkiranje ∑ ponekad je lijepo”. Prepoznavanje urbane estetike u parkiranim automobilima (πto su neki prolaz nici iπËitali kao marketinπki trik, uostalom svi su sponzorski automobi-li odmah rasprodani) povezano je s porukom za Ëije je razumijevanje potrebno poznavati primijenjeno kodiranje; jednako Êe tako ostati skrivena poruka suvremene umjetnosti onima koji ne govore njezin “jezik”. Na poËetku projekta Krajolik promjenji vog rizika (Variable Risk Landscape, sijeËanj-prosinac 2004) Dalibor Martinis ulaæe u investicijski fond izvje snu novËanu vrijednost na razdoblje od 365 dana. Umjetnik jednom mjeseËno odlazi u brda kako bi isplaninario amplitudu koja odgovara vrijednosti udjela za protekli mjesec (na web stranici objavljen je dnevnik penjanja uz fotografiju umjetnika neprimje-reno formalno odjevenog, u autoritativnoj/poslovnoj pozi u breæulj kastom/planinskom krajoliku ∑ fotograf konvivijalnog pejzaæa je Boris CvjetanoviÊ). Tako umjetnik-ulagatelj financijski i fiziËki proæivljava pro-mjene vrijednosti uloga i svojim kretanjem u prirod-nom pejzaæu reproducira “krajolik pro mjenljivog finan-cijskog rizika” (pritom uspon krivulje grafikona znaËi “financijski dobitak ali i fiziËki gubitak tj. dodatni tje-

lesni napor, dok pad vrijednosti uloga donosi financij-ski gubitak ali i fiziËki dobitak tj. od mor”). Za vrijeme trajanja projekta dionice su dobivale i gubile na vrijed-nosti “ovisno o globalnim burzovnim kretanjima koja su opet ovisila o razliËitim dogaajima, kako u financ-ijskom tako i u geopolitiË kom kontekstu”.

Pejzaæ je veÊ odavno, uostalom, kao i organizirano vrijeme, usluge i spektakl, postao predmetom kupnje i prodaje. Koliko ljudi æivi u mjestu gdje su roeni? Pitanje je to koje postavlja Darko Fritz, umjetnik koji æivi u Za gre bu i Amsterdamu i autor projekta Migrant

Navigator na temu upravo migracija, izmjeπtenosti, identiteta, nostalgije (s portugalskog neprevedivog saudade, osjeÊaja vezanog uz duge plovidbe i neiz-vjesnost povratka kuÊi) te znaËenja i predodæbe doma kao relikta obi teljske i nacionalne zajednice. Migrant

Navigator je multi(hy brid)medijalni i public art (podrazu-mijevajuÊi Internet kao javni prostor, tunelske i spi-ralne virtualne stvarnosti) projekt koji zapoËinje u travnju 2002. “dez.informativnom” internet stranicom u Ëiji vas sadr æaj uvodi friz Home ikona Netscape Navigator internetskog pretraæivaËa. Druga faza pro-jekta Migrant Naviga tor je off-line: od lipnja do listopada 2002. pored æe ljezniË kog kolo dvora u Linzu u ok vi ru


projekta Talking the City (na tzv. cyber art festivalu Ars Electronica) za saena je hor ti kulturalna instalacija pod nazivom The Future of Nos tal gia. Na livadi je od reena parcela 9x9 metara, gdje je paæljivo aranæira nim cvi-jeÊem razli Ëitih boja naslikan piktogram kuÊe, toËnije prevedena je u cvjetni aranæman ista Home ikona internetskog brow sera. Kolodvor je paæljivo iza brano mjesto za sadnju - mjesto tranzita i check-in postaja za osobe u emigraciji, mjesto svija nja/iskriv lje nja i distor-zije prostora, gdje putnici mogu jesti, spavati, obavljati transakcije, kupovati ili moliti. Augé, prisjetimo se, takve prostore naziva nemjestima (nonlieux), bez identiteta i odnosa. TreÊi dio Migrant Navigatora ostva-ren je u okviru projekta Motel Jeæevo. S obje strane hrvatsko-slovenske grani ce, na postoje Êim oglasnim mjestima standardnog (go lemog) billboard formata, cen tralno je postavljen plakat formata 2x2 m izraen u tehnici sitotiska, koji sadræe sliku-citat uveÊane i grafiË ki obraene Home ikone na sjaj noj srebrnoj pozadini, cyber-estetike. Granice su mjesta s vlastitom “psihopatologijom”; graniËni prijelaz Hrvatske i Slovenije (do devedesetih mea bez graniËnih zgrada, danas istoËna Schengenska granica) upisan je na kartu intenzivnog traffickinga. Plakati s Home iko nom bili su postavljeni i u Zagrebu - namijenjeni pogledu pjeπaka i commutera. “DoæivljavajuÊi svijet, doæivlja vam sebe.” (Merleau-Ponty)

Ivanu Keser i Aleksandra Battistu IliÊa zanima æi vot i samoorganiziranje ljudi unutar zajednice te utjecaj ekonomije, urbanizma i razvoja komunikaci-jskih tehnologija na socijalne procese: “Æena iz jednog sela u Hrvatskoj rekla nam je da cijeli æivot nije imala po trebu maknuti se iz svog sela. Isto tako, æena koja æivi na Manhattanu priËala nam je da niti jedan dan svog æivo ta nije imala potrebu napustiti Manhattan. Nema niπta loπega u stavu æene iz malog sela, niti je

iπta loπe u stavu æene s Manhattana”. Uostalom, ni slavni filozof Immanuel Kant nikada nije otiπao iz rod-nog Kö nigs berga (danas Kalinjingrad). Weekend Art:

Halle lujah the Hill serija je fotografija (ima ih viπe od osamsto: film-na Ëinjen-od-fotografija) koje su IliÊ i Keser s umjetnikom koji se nekoÊ zvao Tomislav Gotovac (zbog fiziËke pojavnosti Ëlanova nazvali su se i XXXL grupom) snimali nedjeljama na zagrebaËkoj Medved nici, tije kom pet godina (1996-2000) zajed-niËkih rituala hoda nja prirodom prateÊi ritam godiπnjih doba. Meu rane radove nastale prema ideji hodanja kao umjetnosti spada ostavljanje tragove/stopala u pijesku Dennisa Oppenheima. Ideale viktorijanskih putnika koji su prelazili nepoznata prostranstva Afrike i Azije Richard Long i Hamish Fulton (no walk, no

work) preuzeli su i konceptualno uobliËili u strategiju pona πanja umjetnika, prema Miπku ©uvakoviÊu koji dalje piπe: “...oni su hodanje dokumentirali oznaËa-vanjem etapa putovanja na kartama, fotografiranjem


DARKO FRITZ THE FUTURE OF NOSTALGIAintervencija u prostoru, 2x2 m, 2002.

DARKO FRITZ THE FUTURE OF NOSTALGIAhortikulturna instalacija, 2002.


ALEKSANDAR ILIΔ, IVANA KESER, TOMISLAV GOTOVAC HALLELUJAH THE HILLfotografije, 1996.-2000.

krajolika ili, u slu Ëaju Lon ga, ostavljanjem skulptorskih tragova (krugovi, linije od kamena, pruÊa). Fulton doæivljava svoj hod kao kontemplativno praænjenje duha i prima nje direktnog dje lovanja prirode (sunce, vjetar, kiπa)”. Umjetnici Land Arta izaπli su iz galerija i rade u krajoliku (vastness; jedino Christovi radovi imaju preciznu druπtvenu podlogu, iz voeni u urbanom pej-zaæu), umjetnost u prirodi i od prirode (transnacional-nih prostora), modelirajuÊi krajolik, stvaraju privreme-na djela (i stanje “biti na putu”, “putovati”, obiËno ima efemerni karakter) koja Êe izbrisati atmosferilije, a Ëije je postojanje dokumentirano fotografijom: “prisut-nost” je fiziËki relativan po jam. David MaljkoviÊ u Scenama za novo naslijeće (2005-2006) bavi se putovanjem ka proπlosti (utjelov ljenoj spomenikom Vojina BakiÊa na Petrovoj gori), kolektivnom amnezi-jom transponiranoj u buduÊ nost oslo boenu povijes-nih Ëinjenica.

Edo MurtiÊ u svome putovanju Amerikom, poseb-no u New York poËetkom pedesetih svoj doæivljaj te zemlje iskazuje slikama-gestama u stilu apstraktnog ekspresionizma (taπizma), u svojevrsnom putopisu u slikama “urbanog krajolika”, elektriËnom rasvjetom i mreæom prometnica dinamiziranim zapadnim velegra-

dom (prisjetimo se pulsirajuÊeg optiËkog uËinka pikto-grama srca u radu Miltona Glasera I love New York; tamo putuje, ali zato da bi zauzeo nepomiËan kleËeÊi stav, Zlatko Kopljar: K9). Umjetnik Damir Stoj niÊ (Galerija Vladimir Nazor, 2001) koristi pod galerije kao grundirano platno, proizvodeÊi novu realnost interi jera u kojem intervenira ne bi li poprimio karakter ulice, vanjskog prostora. Naime, StojniÊ je radijalnom posta-vom “leæeÊih policajaca” (bumpsera) na pod galerije, prisilio posje titelja na usporavanje, ali ga i potakao na kretanje koje je preduvjet usporavanja. Galerija-Ëitaonica postaje prostor eksperimenta, dobiva iden-titet kruænog toka. PjeπaËki “leæeÊi policajci” ukazuju na opasnost brze voænje kroz svakodnevicu, gotovo jednako tako ubojite kao i stiskanje papuËice gasa u automobilu, iako s od goenim uËinkom.

U svijetu intenzivne globalizacije u kojemu otputo-vati u neku daleku zemlju sve manje znaËi otiÊi u neki zaista drugaËiji svijet, istodobno se, meutim, produb-ljuje jaz bogatih i siromaπnih zemalja. Samo Ëetiri pos-to Ëo vje Ëanstva vozi se zrakoplovima, dok je mnogima kretanje ograniËeno iz ekonomskih ili politiËko-pravnih razloga. Aristotel navodi kao temeljni naËin bitka priro-de promjenu, promjenu mjesta, neprekidno gibanje, a vrijeme definira kao ono u Ëemu se kreÊe ono pro-mjenljivo. U radu Copy cat Kristine Lenard i Michaela Johanssona fenomen pen-frienda proπiren je na raz-mjenu slika, kao razmjenu razglednica - prema Cedricu Priceu razglednice su distorzija vremena i mjesta. Johansson, mladi umjet nik iz ©vedske koji je studirao i u Njema Ëkoj i u Norveπkoj i Kristina Lenard, mlada umjetnica iz Samobora koja je studirala u Za grebu, Poljskoj i ©vedskoj gdje su se i sreli, zajedno (kolaborativno) izlaæu niz kaπiranih fotografija snimlje-nih digitalnom kame rom na razliËitim lokacijama. Pa æljivi posjetitelj uskoro Êe uoËiti da u monotonom ni za nju slika treba promatrati zajedno dvije po dvije fotografije. Ciklus nastaje prema ideji pronalaæenja sliËnih motiva na vrlo udaljenim lokacijama: Michael


opisom ili slikom predstavlja neki naeni predmet ili situaciju, Kristina mora u odreenom roku pronaÊi sli-Ëan predmet ili situaciju u vlastitoj neposrednoj oko-lini; i obratno. Neke su urbane situacije sintetizira ne u jedinstveni prizor na kon obrade u Photoshopu.

Radovi Sandra –ukiÊa sigurno najbolje u hrvatskoj suvremenoj vizualnoj umjetnosti utjelovljuju æelju za promjenom mjesta, za putovanjem koje po Jungu svjedoËi o nezadovoljstvu koje tjera na potragu i otkrivanje novih obzora (“sretne doline”). Za Zapadnu civilizaciju pejzaæ je prizor ljudske akcije a ne usamlje-na, nepripitomljena priroda dok su, naprotiv, u djelima iz Daleke Azije ljudski likovi svedeni na kratku arabesknu liniju. Horizont se moæe pomicati, podizati, spuπtati, okretati... KoristeÊi se predloπcima nalik mitoloπkim pejzaæ nim slikama, arkadijskom snu (ne zaboravimo, smrt je Et in Arcadia...), –ukiÊ istodobno ironizira destination industry, instant turizam imperativ-nog uæivanja unaj mljujuÊi prostore putovanja (tj. una-jmljujuÊi slike, ima ges, probranih-atraktivnih i teπko dostupnih krajobraza od photo-stock agencija, tzv. slik-ovnih arhiva), putovanja ne faktiËnog, veÊ kroz medije (dijapozitiv - pikselizirana fotografija video monitora - fotografija - monitori oko prostrte trpeze), s jasno izraæenom distinkcijom izmeu realnog prostora i prostora promatranja.

Put oko svijeta u sto dana (1994, 1998) serija je autoportretnih fotografija snim ljenih croma-key postup-kom (kao trijumf simulakruma: stvarnije od stvarnog). Umjet ni kov lik naπao se u situaciji “tunelske per-spektive” virtual nog putovanja, putova nja kroz images (preuzimaju Êi estetiku televi zije) ili prolaæenja pogleda kroz nefa bu larni film u slikama, reciprocitetnih per-spektiva i me uzamjenjivih glediπta. Perspektiva je prema R. Hughesu oblik apstrakcije, pojednostavljen-je odnosa izmeu oka, mozga i promatranog predme-ta, zamiπljen kao ono πto vidi jednooka osoba. Slikama mozaiËne dramaturgije u –ukiÊevim radovima suprot-stavljen je niz prizora povezanih umjetnikovim likom


MOBILE VIDEOTHEQUE UTOPIA TRAVEL video arhiv, 2001.


DAVID MALJKOVIΔ SCENE ZA NOVO NASLIJE–Evideo film, 2004.

kao proteænim moti vom, a njima klize oblaci i Ëudesni svjetlosni meteoroloπki fenome ni, primjerice na slika-ma dubokog zelenila Islanda (geo grafija umjesto krajo-lika) i tamoπnjeg grada Snif felsa u kojemu je umjetnik boravio za rezidencijalnog boravka 1992., mjesta s kojega junaci Julesa Vernea kreÊu na put (memorija mjesta, loci of the mind - men talna mjesta nemaju veze s anatomijom). Serija 1000 autoportreta je svojevrstan dokument procesa, putovanja na “duæini lakta”, u dis-tinkciji izmeu osobe i njezine ruke. U radu Sem

Maritime Company (1996) trajekt na relaciji Ancona-Split tijekom plovidbe niËijim vodama izmijeπta se u metafiziËki ne-teritorij, kao paralelne podjele svijeta.

Adventure & Co. Ltd. fiktivna je kompanija –ukiÊa i nje govih prijatelja; na retrogradno (usmjereno ka proπlom dobu vjere u napredak i graansku ideju sret-ne doline) oblikovanom posteru simulirane povijesnos-ti, “vremenskog odmaka”, kapetan jedrenjaka u naporu probijanja kroz vjetar pokuπava dokazati da zemlja nije zaobljena, veÊ da je ploËa ∑ svijet nije nuæ-no neograniËen, kao πto ni vrijeme nije nuæno beskon-aËno. –ukiÊ priziva lik Kapetana Nema ili Corta Maltesea, ironiËnog kapetana sa zlatnom nauπnicom koji je noæem produæio liniju æivota na svom dlanu ne priznajuÊi autoritet Ëak ni sudbine. Corto Maltese, kon-radovski lik antijunaka, egzistencijalistiËki pustolov i pionirski “graanin svijeta”, pomalo gubitnik, razliËit je od kostimiranih superjunaka koji lete. Antijunak je

stvo ren kao oblik protesta protiv figure laænog heroja, svoj stvene romantiËarskoj i patriotskoj literaturi 19. sto-lje Êa, najavljujuÊi umor od povijesti suvremenog Ëovjeka koji sada vodi samo vlastite bitke.

Rimski brodovi nisu poznavali plovidbu uz vjetar ∑ putovanje je u uskoj svezi s tehniËkim moguÊnostima promjene mjesta. Vlak u prometu ima prednost pred automobilima jer je javni promet vaæniji od osobnog (na shabbat se ne smije niπta raditi, pa ni voziti auto-mobil; u Tokiju 80% stanovnika odlazi na posao jav nim prijevozom, dok ih u Los Angelesu 80% ide na posao koristeÊi automobil). Turnerova slika grabeÊe lokomo-tive Kiπa, para & brzina (utjelovljeni pokret: Nike sa

Samotrake) koja je postala ikonom futuristiË kog pokre-ta, utjelovljuje poËetak doba vjere u stroj koji omogu-Êu je bræe prevaljivanje puta. Ono, iako se viπe ne ostva ruje izgaranjem ugljena, nastavlja biti veliËano i u doba poslije postmoderne. U nekim svojim radovima –ukiÊ se bavi temom putovanja vlakom, koje ne pred-stavlja kretanje od toËke A do toËke B, veÊ i dogaa-nje, socijalno grupiranje i osjetilnu senzaciju, odnosno slika je kolektivnog æivota (floating population u fleksibil-nom krajoliku). Putovanje je osvjeπtavanje, jedna vrsta budnosti. Ono, kao parafraza tvrdnje Bernarda


SANDRO –UKIΔ PUT OKO SVIJETA U 100 DANAdetalj, fotografije, 1992.-1999.

Tschumija da nema prostora bez dogaaja (spomenuti prostor-vrijeme kontinuum kao 4D objekt, suprotno euklidovskoj teoriji), moæe biti stvar uma, de materijali-zirana ili konceptualna disciplina sa svojim tipoloπkim i morfoloπkim varijacijama, a s druge strane iskustveno dogaanje koje se usredotoËuje na osjetila, na premjeravanje prostora. “Pravi putnici jedino su oni πto zbog putova nja idu na put” (Baudelaire), ali ono koje je bijeg od sebe ne dostiæe cilj. Tiziano Scarpa piπe kako je lutanje ono jedino na πto se isplati otiÊi u Veneciju; sasvim opreË ne namjene, linije u raznim bojama na klasiËnom planu londonske podzemne æe lje znice (The Tube, engl. cijev) Harryja Becka oznaËavaju razliËite linije vlaka: Piccadilly Line, Northern

Line... tako da putovanje pod zemljom postaje raznobojno osjetilno iskustvo. Rad Simona Pattersona Veliki medvjed iz 1992. nazvan je po istoimenom zvijeæu na koje nali kuje, po miπljenju autora, plan lon-donske podzemne æeljeznice Ëije su postaje promijen-jenih naziva ∑ u imena javnih osoba, novinara, filozofa, nogometaπa, glumaca... kako bi se dobio plan suvre-menog kulturnog prostora. Metropolis je mjesto brze izmjene vizura, susretanja s novime bez promjene mjesta: Benjamin govori o jezi velegrada, “dva stranca se nau licem u lice, dotiËu se neposredno pogledom i dahom” (ekstaza ko munika cije umjesto drame ali-jenacije).

Arhitektura koja prati ovo sveopÊe kretanje u po trazi za novim prostorima odmora, uæitka, zabave i za borava je ambivalentna. S jedne strane, ona slijedi glo balne tokove, duh vremena koji se eksplicira u sve-op Êoj atomizaciji druπtva, uvodeÊi u svoj diskurs sekven ce, disjunkcije, dislokacije i dekonstrukcije, koristeÊi tehnike sliËne filmskoj montaæi i proizvodeÊi naselja ko ja izgledaju poput sluËajnog nizanja slika. Takva arhi tektura, odbacivπi puni volumen, kamen i ËvrstoÊu (da kle neka od svojih vitruvijanskih poËela) rabi rastere, modularne sustave, ljuske i opnaste ovoj-nice, a ukupni efekt njezinih graevina predstavlja


KRISTINA LENARD I MICHAEL JOHANSSON COPYCAT digitalne fotografije, 2004.

su perpoziciju svjetla i materijala. Na neki naËin takva arhitektura postaje (3D) snimka sebe same, πto i jest odgovor na suvremeni trend prodora snimki u svako-dnevni, privatni i javni æivot, pri Ëemu snimke postaju æivlje od zbilje, a poËesto i od samih ljudi. Kako pri mje-Êuje R. Barthes: mi æivimo prema poopÊenom imagi-narnom. Takozvana razvijena druπtva danas kon-zumiraju slike (slike, kao i borgesovske rijeËi, podra zu-mijevaju zajedniËko iskus tvo), a ne vjerovanja. Tako ni televizor - mjesto gene riranja stalnog zova optimi zma (prema Houllebecqu) i medijator putovanja - viπe nije golema kutija u srediπtu dnev nog boravka, na masivnoj komodi (odakle ga je N. J. Paik pre mjestio u prostor galerije ili muzeja), ne go sli ka na zidu.

Putovanje na mjestu: u okvirima svog filozofskog sistema nedokazivog, ali moguÊeg i vjerojatnog, Vjenceslav Richter od 1964. godine razvija koncept sinteznog ili “sinturbanizma” idealnog grada nazvanog Heliopolis. U stambenim ziguratima koji bi se veoma polagano, ali razliËitim brzinama, okretali oko svoje osi, stanovnici Heliopolisa svaki dan budili bi se na razliËit-im stranama svijeta i u drugom susjedstvu. BuduÊi da je rotacija programirana tako da se izbjegne ponavljan-je, grad je stalno nov i drugaËiji. Takav ambijent je oznaËen pojmom “polient” Ëija definicija joπ nije pot-puna, a ovisi o naπim moguÊnostima recepcije, dosegu znanstvenog instrumentarija i znanstvene i umjetniËke misli, naglaπava autor. Paralelno sa sinturbanistiËkim projektima, Richter kreira tzv. simultanu perspektivu kao informativno-grafiËki sustav kojim je moguÊe dati potpunu tehniËku informaciju o perspektivno prika-zanom objektu. BuduÊi da se u svakoj prikazanoj prostoriji nalazi njezin vlastiti nedogled, mogu se prika-zati debljina i struktura zida i njegove obje strane, kao i ugraene instalacije. “»ovjek, meutim, ne sreÊe danas uistinu baπ nigdje sama se be, tj. svoju bit.” (Heisenberg)

Svako putovanje predstavlja moguÊnost promjene (no i bez promjene mjesta putujemo Svemirom, kroz

vrijeme: Nikola BatuπiÊ sugerira da “æivimo prebrzo, ta ko da nam ostaje malo vremena za plemenito kom-poniranu dokolicu”). PutujuÊi odnosimo dio svijeta u sebi, svoj duhovni prostor, kako bismo ga smjestili u novi vanjski kontekst i svaki put postoji nada da Êe taj naπ unutarnji sklop u drugom okruæenju moæda druga-Ëije reagirati, funkcionirati. Interakcija s novim okruæe-njem ponekad nudi i nove odgovore na stara pitanja, a ljudi i stvari u razliËitom kontekstu otkrivaju se za nas u pone kad nesluÊenim aspektima. Moæe se reÊi da, preπavπi put, putnik nikad ne ostaje isti, netaknut.

U kretanju prema odrediπtu, u mimoilaæe nju sa sekvencom krajolika koji nam dolijeÊu u lice (ukoliko to ne suzbijemo ne kom knjigom ili novinama), neo-pazice izlazimo iz she me svakodnevnog ponaπanja, postajuÊi otvoreniji za svijet oko sebe, moæda i zato πto mislimo da ga viπe ni kada neÊemo vidjeti. Stoga sebi dozvolja vamo viπe kreativne tolerancije u pristupu lju-dima stvarima i doga ajima, buduÊi da smatramo da nas to malo ili niπta ne koπta, pa svaki put ima u sebi neki stvaralaËki potencijal koji se u nama “raa” kada na njega krenemo (putovanje kao ekstaza, u smislu “biti izvan sebe”, izaÊi iz vlastita poloæaja - stasis, pot-pune identifikacije sa sadaπ njim trenutkom, posvemaπnjeg zaborava proπlosti i bu duÊ nosti, prema Kunderi).

Danas je taj potencijal uvelike reduciran, zbog br zine koja slama distancu i daleko Ëini blizim, ali i mo guÊnosti putovanja virtualnim prostorom informacij-skih baza podataka gdje bez napora i bilo kakve empatije dopiremo i do nama inaËe nedostupnih mjes-ta. I upravo zbog toga, najveÊa i najsadr æajnija putovanja zbivaju se u nama samima. Isto dob no, ne nuæno mijenjajuÊi mjesto (nije li Braco Dimitri jeviÊ kazao da gledano s Mjeseca nema razmaka iz meu Louvrea i zooloπkog vrta; iz iste vizure koncentracija potroπnje elektriËne energije reprezentira ljudska nase-lja), putujemo kroz vrijeme; ali mlai od nas su, prema Romanu Ondaku, stvarni svjedoci buduÊ nosti.


umjetnost i putovanje - bib.irb.hr · pdf file167 umjetnost i putovanje : k15 puta se su...

Documents