MMIISSTTIIČČNNOO PPUUTTOOVVAANNJJEE

NNaattaaššaa JJeevvttoovviićć

PPaarriizz,, 22000088..

2

PREDGOVOR

Od malih nogu sam sanjala o tome da budem pisac i na taj način dotaknem vječnost. Pisanje mi nije bilo želja nego sklonost koja je prerasla u potrebu kao što su to piće i hrana. Studirajući engleski, francuski i arapski, polako mi je postala dostupna literatura koja nije prevođena kod nas. Iz potrebe za pisanjem se rodila želja za prevođenjem, kako bih mogla da podijelim sa drugima onaj materijal koji nije postojao kod nas.

Nakon što sam, gotovo slučajno, na časovima filozofije u gimnaziji otkrila vjeru, počela sam da se bavim pisanjem i prevođenjem tekstova na razne teme iz te oblasti. Moj prvi objavljeni tekst zvao se “Vjera koja pokreće planine” (Faith to Move Mountains) i izašao je u britanskom hrišćanskom časopisu The Plain Truth 1998. godine. Takođe sam prevela nekoliko knjiga o islamskoj vjeri od kojih su neke objavljivane u nastavcima u časopisu “Muslimanski život” iz Londona, od oktobra 1998. do marta 2001. godine.

Pored toga, već dugo vremena sakupljam pobožne tekstove sve tri monoteističke vjere i sada mi se javila želja da ih podijelim sa čitaocima. Nadam da ću zbog njihove međusobne sličnosti uspjeti da pokažem kako su veliki mistici iz svih mogućih denominacija na kraju dolazili do istih zaključaka.

Počela sam da prevodim ovu zbirku u Parizu, ljeta 2007. godine, u znak sjećanja na mog oca, doktora Dobricu Jevtovića, od koga sam se privremeno rastala prethodne godine. Nekoliko tekstova su preuzeti iz njegovih pisama koje mi je uputio od kako živim u inostranstvu.

Neki od tekstova potiču iz mističnih zbirki ili kolekcija, neki dolaze iz pobožnih hrišćanskih časopisa, neki iz romana koje sam pročitala i iz kojih mi se posebno dopala poneka rečenica, neki su filozofski, a neke sam čula od bliskih prijatelja. Najčešće su prevođeni sa engleskog i francuskog, a ponekad i sa italijanskog. Hrišćanski tekstovi i dova Ebu Hamze el Sumalija prevođeni su sa engleskog, a dječje molitve, sufijski tekstovi i Requiem su većinom prevođeni sa francuskog. I na kraju, nekoliko tekstova nisu moji prijevodi nego sam ih preuzela u originalu jer su mi se posebno dopali, a obilježeni su zvjezdicom.

U ovu zbirku sam namjerno uplela i nekoliko šala, kako bih pokazala da na duhovnom putu čovjek ne smije izgubiti vezu sa realnosti i ovosvjetskim čulima. Jer, da je ovaj život zlo, Bog nam ga ne bi bio ni dao.

3

MALI POGLED NA VELIKI SVIJET

Kada bi cjelokupno svjetsko stanovništvo sveli na selo sa sto stanovnika, a poštujući proporcije svih postojećih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastavljeno : bilo bi 52 žene i 48 muškaraca ; 21 Evropljanin, 8 Afrikanaca, 57 Azijata, 14 Amerikanaca, sjevernih i južnih ; 30 bijelaca i 70 obojenih.

Šest osoba pi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog bogatstva i svih šest bi bili iz Sjedinjenih Američkih Država.

Osamdeset bi ih živjelo u kućama bez osnovnih uslova za stanovanje. Pedeset bi bilo neishranjeno, jedan bi umirao, jedan bi se rađao, jedan bi imao kompjuter. Jedan (da, samo jedan) bi posjedovao univerzitetsku diplomu. Ako se posmatra svijet u svjetlu ovih podataka, potreba prihvatanja, razumjevanja, saosjećanja i obrazovanja postaje očigledna.

Ako ste se jutros probudili zdraviji nego bolesniji, srećniji ste od milion ljudi koji neće dočekati sljedeću sedmicu.

Ako nikada niste osjetili opasnost bitke, usamljenost zatočeništva, agoniju mučenja, ugrize gladi, srećniji ste od pet stotina miliona stanovnika ovog svijeta.

Ako možete otići u crkvu bez straha da vam prijete, hapse vas, muče ili ubiju, srećniji ste od tri milijarde ljudi ovog svijeta.

Ako u vašem frižideru ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta.

Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša u nekoj kasici ili činiji, spadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.

Ako su vam roditelji još živi, a uz to još uvijek u braku, spadate među rijetke osobe, pa i u SAD i Kanadi.

Ako možete pročitati ovu poruku, upravo ste dvostruko blagoslovljeni, jer je neko mislio na vas i ne spadate među dvije milijarde onih koji ne znaju čitati.

Radi kao da ti novac nije potreban.

Voli kao da ti niko nikad nije nanio bol.

Igraj kao da te niko ne gleda.

Pjevaj kao da te niko ne čuje.

Živi kao da je raj na zemlji.

Pošalji ovaj mejl nekome. Ako ne pošalješ nikome, NIŠTA SE NEĆE DESITI.

Dobrica Jevtović, moj otac,

poslao mi je ovaj tekst neke reklamne

agencije, 8. maja 2001. godine

4

RAZMIŠLJANJA ZA POZITIVAN ŽIVOT

− Daj ljudima više nego što očekuju i čini to sa zadovoljstvom.

− Nauči napamet svoju najdražu pjesmu.

− Nemoj vjerovati u sve ono što čuješ, potroši sve ono što imaš i spavaj što ti se više hoće.

− Kada kažeš nekome da ga voliš, budi iskren.

− Kada se zbog nečega izvinjavaš, gledaj sagovornika u oči.

− Uvijek zovi telefonom svoju majku.

− Kada se sa nekim prepireš, budi fer i ne govori ružne riječi.

− Nemoj suditi o ljudima po njihovoj rodbini.

− Govori polako ali razmišljaj brzo.

− Kada ti neko postavi pitanje na koje ne želiš da odgovoriš, nasmiješi se i upitaj, ‘A zašto baš hoćeš da znaš?’

− Reci ‘nazdravlje’ svaki put kada čuješ da je neko kihnuo.

− Kada gubiš, nemoj da izgubiš i pouku.

− Poštuj sebe, poštuj druge i preuzmi odgovornost za sva svoja djela.

− Nemoj dozvoliti da mala svađa ošteti veliko prijateljstvo.

− Kada shvatiš da si počinio grešku, smjesta preduzmi mjere kako bi je ispravio.

− Smiješi se kada podižeš slušalicu, jer će sagovornik to čuti u tvom glasu.

− Budi vjeren najmanje šest mjeseci prije nego što se oženiš.

− Vjeruj u ljubav na prvi pogled.

− Nikad se nemoj smijati nečijim snovima.

− Voli strasno i iz dubine duše ; možda ćeš se povrijediti, ali to je jedini način da se život živi u potpunosti.

− Nemoj vjerovati čovjeku ili ženi koji drži otvorene oči kada se ljubite.

− Oženi čovjeka ili ženu sa kojim voliš da razgovaraš, jer će sa godinama sposobnost razgovora biti onoliko važna koliko i svaka druga.

− Zapamti da je najbolji odnos onaj u kome je međusobna ljubav veća od međusobne potrebe.

− Upamti da je za veliku ljubav i velike podvige potrebno preduzeti velike rizike.

− Dobro slaganje u kući je jako važno i čini sve što možeš kako bi postigao mir i harmoniju kod kuće.

− Kada se svađaš sa voljenim osobama, raspravljaj se samo o trenutnoj situaciji i nemoj spominjati ono što je bilo u prošlosti.

5

− Čitaj između redova.

− Podijeli sa drugima svoje znanje, jer je to način da se dođe do besmrtnosti.

− Budi nježan prema planeti zemlji.

− Vjeruj u Boga, ali uvijek zaključavaj svoje vozilo.

− Moli se, jer u molitvi leži neizmjerna moć.

− Provodi malo vremena sam sa sobom.

− Možeš prihvatati promjene, ali nemoj se odricati svojih vrijednosti.

− Znaj da je šutnja ponekad najbolji odgovor.

− Čitaj više knjiga i gledaj manje televiziju.

− Živi dobar i pošten život ; tako ćeš, kada ostariš i počneš da razmišljaš o prošlosti, moći da uživaš u svom životu po drugi put.

− Nemoj nikada prekidati druge kada te hvale.

− Jednom godišnje, otiđi na neko mjesto gdje nisi nikada prije toga bio.

− Ako zaradiš mnogo novca, utroši ga na pomaganje drugima dok si još u životu ; u tome leži najveće zadovoljstvo bogatstva.

− Gledaj svoja posla.

− Upamti da je, ako ne dobiješ ono što si želio, ponekad baš u tome prava sreća.

− Nauči pravila, a onda prekrši neka od njih.

− Sudi o svom uspjehu po onome od čega si morao da se odrekneš kako bi ga postigao.

− Upamti da je tvoj karakter tvoja sudbina.

− Predaji se ljubavi i kuhanju sa uzbuđenjem i revnošću.

“Savjeti za život,” Karl Stitzing,

lingvista, prijatelj iz Švedske

− Nemojte gubiti vrijeme na stvari koje nemaju značaja. Naučite da pravite razliku između važnih i nevažnih stvari.

− Naviknite se na odlučan stisak ruke.

− Nemojte se plašiti da priznate da o nekim stvarima ne znate baš sve.

− Nemojte kritikovati one koji vas plaćaju. Ako niste zadovoljni svojim poslom, dajte ostavku.

− Uvijek imajte na umu da 80% vašeg uspjeha u poslu zavisi od ispravnog ophođenja sa drugima.

− Budite uvijek u dobrom društvu.

6

− Poštujte svako živo biće.

− S vremena na vrijeme, lezite i gledajte u zvjezdano nebo.

− Kada vam ljudi prepričavaju svoje doživljaje, nemojte da pokušavate da im ispričate još nevjerovatnije doživljaje.

− Nemojte zakazivati sastanke navečer sa ljudima koje dobro ne poznajete. Dovoljno je i sastati se za ručak. Ako se vaša očekivanja ne ispune, oboje ste izgubili samo sat vremena.

− Čuvajte se ljudi koji nemaju šta da izgube.

− Nemojte dosađivati ljudima sa svojim problemima.

− Uvijek javno pohvalite druge.

− Zaista važni događaji se dešavaju samo onda kada se nešto rizikuje.

− Poklonite svu onu odjeću koju niste nosili u protekle tri godine.

− Pažljivo odaberite životnog partnera, jer će vam samo ta odluka donijeti 90% radosti ili bola.

− Osnovna stvar koja je potrebna za dobar brak jeste da pronađete pravu osobu i da vi budete ta prava osoba.

− Gledajte da uvijek pred očima imate nešto lijepo.

− Držite se podalje od sudskih procesa, kao da bježite od kuge.

− Nemojte potcijenjivati snagu ljubavi.

− Kada vam djeca mašu, mašite i vi njima.

− Nemojte trošiti ni vrijeme ni riječi – ni jedno ni drugo se ne može povratiti.

− Naučite da pokažete entuzijazam, čak iako vam ponekad i nije do toga.

− Nikada ne plaćajte za posao koji još nije dovršen.

− U poslovnom i bračnom životu, međusobno povjerenje je najvažnija stvar.

− Nemojte očekivati da će se vaši savjeti slijediti.

− Tražite posao koji je u skladu sa vašim idealima.

− Nemojte kupovati jeftin alat.

− Nemojte drugima govoriti kako da nešto urade, nego šta treba da se uradi.

− Ostavite svaku stvar u boljem stanju nego što ste je zatekli.

− Budite hrabri, ili se makar pretvarajte, jer niko neće primijetiti razliku.

− Shvatite šta je važno u životu. Nikada niko nije uzdahnuo na samrtnoj postelji, ‘Da sam samo malo više vremena proveo u kancelariji!’

− Uvijek saslušajte obje strane prije nego što o nečemu presudite.

− Pronađite kućnog ljubimca u kafileriji, a ne u prodavnici životinja.

− Kupujte od onih koji kupuju od vas.

− Pazite na svoj riječnik.

7

− Naučite da pravite nešto lijepo sopstvenim rukama.

− Nosite skupu odjeću, ali je kupujte na rasprodaji.

− Držite se podalje od ljudi koji imaju negativan stav o životu.

− Naučite da savladavate svoju narav.

− Nikada se nemojte svađati sa policajcima.

− Nemojte precijenjivati vašu sposobnost da mijenjate druge ljude.

− Nemojte gubiti vrijeme odgovarajući na kritike.

− Sjetite se imena ljudi koje ste upoznali.

− Naučite imena cvijeća, ptica i drveća u vašoj okolini.

− Kada se igrate sa djecom, pustite da malo i ona pobjeđuju.

− Naučite da kažete “ne” na ljubazan način.

− Na putu kroz grad, iskoristite priliku i pročitajte istorijske tablice.

− Upišite se u plesnu školu.

− Naučite da svirate neki muzički instrument.

− Imajte kućnog ljubimca.

− Upoznajte se sa menadžerom vaše banke.

− Moglo bi biti od važnosti da vas on poznaje.

− Pokušajte da tokom 24 sata ne kritikujete ništa ni nikoga – samo da makar jednom osjetite kako to izgleda.

− Nemojte odugovlačiti sa pisanjem pisama u znak zahvalnosti.

− Postanite najvedrija i najoptimističnija osoba koju poznajete.

− Neka vaša djeca slušaju kada ih hvalite pred odraslima.

− Budite jako pažljivi i strpljivi u ophođenju sa starijim ljudima.

− Naučite da razlikujete muziku Šopena, Mocarta i Betovena.

− Umjesto da sebe sažaljevate, pobrinite se o nekome kome je gore nego vama.

− Kupujte dobre knjige, iako nemate vremena za čitanje.

− Ako baš morate da se pobijete, udarite prvi i to jako.

− Što se tiče odjeće i namještaja, na kraju je ono najskuplje zapravo najjeftinije.

− Makar jednom godišnje, pogledajte rađanje sunca.

− Poštujte običaje i tradiciju.

− Zaposlite ljude koji su efikasniji od vas.

− Kupite kućicu za ptice i stavite je na sims vašeg prozora.

− Nemojte da vas ljekari zaplaše – čak i u bolnici, vaše vam tijelo pripada.

− Umjesto da stalno tugujete, nemojte propuštati magični trenutak sadašnjosti.

8

− Naučite da pročitate finansijski izvještaj.

− Kada razgovarate sa novinarima, imajte na umu da je njihova riječ uvijek posljednja.

− Nikad nemojte oduzeti čovjeku nadu – ponekad mu je to ono jedino što ima.

− Nemojte rušiti mostove ; bićete začuđeni koliko često ćete morati da prijeđete istu rijeku.

− Pokušajte da shvatite koliko vam je dobro.

− Bolje dvaput razmislite prije nego što prijatelju povjerite neku tajnu.

− Kada posjećujete neki sastanak, uvjek sjednite u prve redove.

− Zahvalite Bogu prije svakog obroka.

− Nemojte se nikada ljutiti.

− Posjetite glavni grad svoje zemlje i sve njegove znamenitosti.

− Nemojte da se varate : ako je nešto previše dobro da bi bilo istinito, obično i jeste tako.

− Naučite da prepoznate nevažne stvari i onda ih zaboravite.

− Nikada nemojte vjerovati političaru.

− Ako ste ozbiljno bolesni, poslušajte mišljenje najmanje tri ljekara specijaliste.

− Uvijek imajte na umu da su svi medijski izvještaji pristrasni, ili su za jednu, ili za drugu stranu.

− Nikada nemojte reći da nemate dovoljno vremena. Imate onoliko sati dnevno na raspolaganju koliko su imali Mikelanđelo ili Leonardo da Vinči.

− Nemojte očekivati da život bude fer.

“Razmišljanja za pozitivan život,”

tekst koji mi je poslao industrijalac Michael Will,

prijatelj iz Njemačke

“Novac može kupiti kuću, ali ne i dom. Novac može kupiti krevet, ali ne i san. Novac može kupiti časovnik, ali ne i vrijeme. Novac može kupiti knjigu, ali ne i znanje. Novac može kupiti hranu, ali ne i apetit. Novac može kupiti društveni status, ali ne i poštovanje. Novac može kupiti krv, ali ne i život. Novac može kupiti lijekove, ali ne i zdravlje. Novac može kupiti seks, ali ne i ljubav. Novac može kupiti osiguranje, ali ne i sigurnost.”

Sejjid Zargamuddin,

inženjer telekomunikacija u firmi Siemens,

prijatelj iz Minhena

9

“Da biste imali lijepe usne, govorite lijepe riječi. Da biste imali lijepe oči, tražite dobro u ljudima. Kako biste bili vitki, podijelite svoje obroke sa nekim ko je gladan. Da biste imali lijepu kosu, pustite da vam svaki dan kroz nju po neko dijete provuče prste. Za mirnoću, kročite u znanju i nikada nećete hodati sami.

Ljudi, čak i više nego stvari, moraju biti čuvani, obnavljani, oživljavani, potraživani i otkupljivani ; nikada nemojte nikoga odbaciti. Kako starite, otkrićete kako imate dvije ruke : jednu da se sami služite, a drugu da pomažete drugima.

Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u načinu na koji se drži, ili u modi po kojoj češlja kosu. Ljepota žene mora se vidjeti u njenim očima, jer su oči kapija srca, mjesta gdje stanuje ljubav. Ljepota žene nije u izrazu lica ; istinska ljepota žene se odražava na njenoj duši. Ljepota je u brizi koju ona s ljubavlju poklanja, u strasti koju pokazuje ; kako prolaze godine, ljepota žene samo sve više raste.”

Audrey Hepburn

“Sve što zaista treba da znam o tome kako da živim i šta da radim, naučio sam u obdaništu. Mudrost nisam naučio u srednjoj školi, nego u pijesku nedeljne škole. Evo šta sam naučio : Podijeli sa drugima ono što imaš. Budi fer u igri. Nemoj udarati druge. Vrati svaku stvar na njeno mjesto. Počisti i raspremi iza sebe. Ne uzimaj ono što nije tvoje. Reci da ti je žao kada nekoga povrijediš. Operi ruke prije jela. Pusti vodu. Topli kolači i hladno mlijeko su dobri za tebe. Živi uravnoteženim životom : malo uči, malo razmišljaj, malo crtaj, malo slikaj, malo pjevaj, malo pleši, malo se igraj i malo radi svakoga dana.

Odspavaj svakog popodneva. Kada izlaziš vani, pazi na saobraćaj, drži svog druga za ruku i ostani u grupi. Budi svjestan čuda. Sjeti se malog sjemena iz čaše od stiropora : korijen ide prema dole a biljka raste prema gore i niko ne zna kako ili zašto, ali smo svi mi isti takvi. Zlatne ribice, hrčci, bijeli miševi i čak i malo sjeme iz čaše od stiropora, svi oni umiru. Kao i mi. Onda se sjeti slikovnica o Diku i Džejn i prve riječi koju si naučio, najveće od svih riječi : GLEDAJ. Sve što treba da znaš je tu negdje. Zlatno pravilo i ljubav i osnovne sanitarije, ekologija, politika, jednakost i zdrav život.

Uzmi bilo koje od ovih pravila i izgovori ga koristeći prefinjene izraze koje koriste odrasli, pa ga primijeni na svoj porodični život ili na svoj rad ili na svoju vladu ili na svoj svijet, i ono će biti jasno, postojano i istinito. Zamisli koliko bi svijet bio bolji kada bi svi mi, na cijelom svijetu, imali kolače i mlijeko svakog popodneva oko tri i kada bismo se pokrili dekama i malo odrijemali. Ili kada bi sve vlade svijeta usvojile osnovno pravilo da vrate svaku stvar na svoje mjesto i da počiste za sobom.

To je i dalje tačno, bez obzira koliko si star, kada kreneš u svijet, najbolje je da držiš nekoga za ruku i ostaneš u grupi.”

Robert Fulghum,

All I really need to know I learned in kindergarten

“Volio jedan mladić djevojku a ona mu rekla da će prihvatiti njegovo udvaranje samo ako joj donese srce svoje majke. Tako je mladić rasporio majčine grudi i iščupao srce, pa požurio da ga odnese djevojci. Putem se u žurbi sapleo i pao, a srce je prošaputalo: ‘Jesi li se udario, sine?’”*

Priča iz sarajevskog časopisa Zemzem

10

“Jedna dobronamjerna osoba, vidjevši kako se neki leptir bori kako bi se izbavio iz svoje čaure i želeći da mu pomogne, nježno rastavi njene konce kako bi se čaura otvorila. Oslobođeni leptir izađe iz čaure i zaleprša krilima, ali nije mogao da odleti. Ono što dobronamjerna osoba nije mogla da zna, jeste da samo kroz borbu za rađanje krila mogu postati dovoljno jaka kako bi poletjela. Leptir je proveo svoj skraćeni život na tlu. Nikada nije spoznao slobodu i nikada nije zaista proživio.

Naučiti voljeti otvorene ruke je nešto veoma slično tome. To je nauk koji je postepeno krčio put u meni, kaljen u vatrama muke i vodama strpljenja. Naučila sam da moram ostaviti slobodu onome koga volim, jer ako se za njega uhvatim, ako se vežem, ako pokušam da ga kontrolišem, gubim sve ono što pokušavam da sačuvam.

Ako pokušam da promijenim onoga koga volim zato što osjećam da znam kakva bi on osoba trebalo da bude, kradem od njega veoma vrijedno pravo, pravo da bude odgovoran za vlastiti život, pravo na sopstvene izbore, na sopstveni način života.

Svaki put kada nametnem moju želju ili volju, ili kada pokušam da vladam nekom drugom osobom, oduzimam joj potpuno realizovanje njenog rasta i sazrijevanja. Sakatim je i ograničavam mojim aktom posjedovanja, pa čak iako imam najbolje moguće namjere.

Mogu ograničiti i povrijediti djelujući sa najvećom mogućom dobrotom, kako bih nekoga zaštitila. Pretjerana zaštita i upletenost mogu za drugu osobu značiti još elokventije od samih riječi : « Ti nisi sposoban da se brineš o samom sebi, ja se moram brinuti o tebi jer mi ti pripadaš. Ja sam odgovorna za tebe. »

Što više učim i naučeno sprovodim u djelo, mogu reći onome koga volim : « Volim te, cijenim te, poštujem te i imam u tebe povjerenja. Ti imaš u sebi i možeš razviti snagu kako bi postao sve ono što ti je moguće postići, pod uslovom da ti se ne ispriječim na putu.

Volim te dok god ti mogu ostaviti dovoljno slobode da kročiš pored mene, u sreći i u tuzi. Dijeliću sa tobom suze, ali ti neću tražiti da prestaneš da plačeš. Odgovoriću ti, ako sam ti potrebna, brinuću se o tebi, utješiću te, ali te neću pridržavati kada budeš mogao da hodaš sam.

Biću spremna da budem uz tebe u bolu i u samoći, ali se neću udaljiti od tebe. Natjeraću sebe da slušam sve ono što želiš reći, tvojim sopstvenim riječima, ali se neću uvijek slagati sa tobom.

Ponekad ću se razljutiti, a kada budem ljuta, pokušaću da ti to iskreno kažem, kako mi ne bi previše smetale naše razlike, i kako se ne bih svađala sa tobom. Ne mogu uvijek biti uz tebe ili slušati ono što govoriš, jer postoje trenuci u kojima moram slušati samu sebe i brinuti se o sebi. Kada se to desi, biću onoliko iskrena prema tebi koliko mi je to moguće. »

Učim da kažem sve ovo onima koje volim i koji su mi važni, bilo to riječima ili mojim načinom na koji se ponašam prema drugima i prema samoj sebi.

Eto kako ja nazivam ljubav otvorene ruke.

Ne mogu se uvijek uzdržati da stavim ruku u čauru… ali mi to bolje uspijeva, mnogo bolje uspijeva otkako sama sebe ovako poštujem.”

Voljeti otvorene ruke, Ruth Sanford

11

“Idi s mirom kroz buku i žurbu i sjeti se koliko se mira može naći u tišini. Koliko god da je to moguće, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima, ali da se ne predaješ. Izlaži svoju istinu smireno i jasno, i slušaj druge, čak i glupe i neznalice, jer i oni imaju neku svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret za duh. Ako se upoređuješ sa drugima, može se desiti da postaneš ponosan ili ogorčen, jer će uvijek biti i većih i beznačajnijih ljudi od tebe.

Uživaj u onome što si postigao, kao i u svim svojim planovima. Zanimaj se za svoju profesiju, ma koliko ona bila skromna – to je prava imovina u vremenima promjenljive sreće. Budi obazriv u poslovanju jer je svijet pun prevara. Ali neka te to ne zaslijepi pa da ne primijetiš vrline, jer mnogi ljudi teže ka visokim idealima i svuda je život pun herojstva. Budi ono što jesi. Pogotovo nemoj glumiti osjećaje i ne budi ni ciničan kada se radi o ljubavi, jer je ona naspram ograničenosti i razočarenja vječna, kao trava.

Spokojno primaj iskustvo koje dolazi sa godinama, kada sa zahvalnošću napuštaš stvari koje priliče mladosti. Hrani duhovnu snagu kako bi te zaštitila od iznenadne nesreće. Ali nemoj samog sebe žalostiti izmišljotinama – mnoga strahovanja se rađaju iz umora i usamljenosti.

Više od održavanja discipline, budi nježan prema samom sebi. Ti si dijete svemira, ništa manje važno nego što su drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš tu gdje jesi. Bilo to tebi jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija onako kako treba. Prema tome, budi u miru s Bogom, ma kako da Ga zamišljaš, bez obzira na to čime se baviš i čemu se nadaš.

U bučnoj zbrci života zadrži mir u svojoj duši. Pored svih svojih prljavština, jadikovki i porušenih snova, ovaj svijet je ipak predivan.

Budi vedar. Teži da budeš sretan.”

Desiderata, Max Ehrmann, 1872-1945

Budite zahvalni što već nemate sve što želite. Da je tako, čemu biste se još nadali?

Budite zahvalni kada nešto ne znate, jer to vam daje priliku da naučite.

Budite zahvalni za teška vremena. U njima ljudi rastu.

Budite zahvalni za svoja ograničenja, jer vam ona daju mogućnosti za poboljšanje.

Budite zahvalni za svaki novi izazov, jer će vam on izgraditi snagu i karakter.

Budite zahvalni za svoje greške. One će vas naučiti vrijedne lekcije.

Budite zahvalni kada ste umorni i iscrpljeni, jer to znači da ste napravili razliku.

Lako je biti zahvalan za dobre stvari. Život bogatog ispunjenja dolazi onima koji su također zahvalni za padove.

Zahvalnost može pretvoriti negativno u pozitivno. Pronađite način da budete zahvalni za svoje nevolje i one mogu postati vaš blagoslov.

Budite zahvalni, Terence B. Lester

12

“Jednog dana, neki čovjek je šetao pored plaže i primijetio kako jedan dječak nešto podiže i nježno baca u okean. Približivši se dječaku, upitao je: ‘Šta to radiš?’ Dječak je odgovorio, ‘Bacam morske zvijezde nazad u okean. Donijela ih je plima, a ako dođe osjeka one će umrijeti.’ ‘Sine moj’, rekao je čovjek, ‘zar ne vidiš da tu ima kilometara i kilometara plaže i na stotine morskih zvijezda? Ne možeš poboljšati njihovu situaciju!’ Nakon što je ljubazno saslušao, dječak se sagnuo, uzeo još jednu morsku zvijezdu i bacio je nazad u okean. Zatim je, smiješeći se čovjeku, rekao: ‘Poboljšao sam je ovoj’.”

Lauren Eisley, The Starfish Story

“Svaki put kada neko ustane u odbranu nekog ideala, ili učini nešto kako bi se poboljšala sudbina drugih, ili zada udarac nepravdi, on šalje sićušni talas nade koji prelazi sa jednog na drugi preko milion različitih središta energije i smjelosti, a ti talasi stvaraju rijeku koja može da sruši najmoćnije zidove tlačenja i otpora.”

Robert F. Kennedy

“Ljudi su često nerazumni, neracionalni i sebični. Ipak im opraštaj. Ako si ljubazan, ljudi će te možda optužiti za sebične i skrivene namjere. Ipak budi ljubazan. Ako si uspješan, dobićeš nekoliko neiskrenih prijatelja i nekoliko pravih neprijatelja. Ipak budi uspješan. Ako si pošten i iskren, ljudi će te možda izdati. Ipak budi pošten i iskren. Ono što si godinama stvarao, drugi mogu da unište za samo jedan dan. Ipak stvaraj. Ako pronađeš mir i sreću, neki će biti ljubomorni. Ipak budi sretan. Dobro koje učiniš danas, najčešće će biti zaboravljeno. Ipak čini dobro. Daj ono najbolje od sebe, pa ipak to nikada neće biti dovoljno. Ipak daj sve od sebe. U krajnjoj liniji, konačni račun se svodi između tebe i Boga. Ionako se nikada nije ni svodio između tebe i njih.”

“Ipak to učini” [Do it anyway],

pjesma pronađena na zidu majke Tereze u Kalkuti

13

O ČOVJEKU, NAJČUDNIJEM STVORU

“Ne mogu da povjerujem da je naše postojanje u ovoj vasioni obični hir usuda, greška istorije, slučajni puls velike kosmičke drame. Naša upletenost je odviše intimna. Fizičke vrste možda nisu bitne, ali postojanje uma u nekim organizmima na nekim planetama u svemiru sigurno je činjenica fundamentalne važnosti. Kroz svjesna bića, svemir je proizveo samosvjesnost. To ne može biti samo nevažan detalj, manji nusprodukt bezumnih i besciljnih sila. Mi smo zaista predodređeni da budemo ovdje.”

Paul Davies, ‘The Mind of God’

“Kao škorpija, brate, ti si kao škorpija u užasnoj noći. Kao vrabac, brate, ti si kao vrabac u svojoj zebnji. Kao školjka, brate, ti si kao školjka, zatvorena i mirna. Ti si užasan, brate, kao grlo ugašenog vulkana. I ti nisi jedan, avaj, nisi petorica, ti si mnogo miliona. Ti si kao ovca, brate, kada dželat, obučen u tvoju sopstvenu kožu, podigne svoj štap, ti žuriš da se pridružiš stadu i ideš u klaonicu trčeći, gotovo s ponosom. Ti si najčudniji stvor, u suštini, čudniji od ribe koja živi u moru a ne poznaje more. I ako ima toliko nesreće na svijetu, to je zbog tebe, brate. Ako smo gladni, iznureni, ako smo odrani sve do krvi, ako smo iscijeđeni kao grožđe kako bi dali vino... Ne bih baš rekao da je sva krivica tvoja, ali jeste njen veliki dio, brate.”

Nazim Hikmet, kurdski komunistički pjesnik, u djelu ‘Egzil je težak zanat’

“Svijetu punom dobrih ljudi, zadovoljnih sopstvenom dobrotom, odvojenih od Boga, koji ne gledaju dalje, bilo bi isto toliko očajnički potrebno spasenje koliko i jadnom svijetu – a možda bi njemu čak bilo teže donijeti spasenje.”

C.S. Lewis, Mere Christianity, Book IV, chapter 10, Nice people or New Men

“Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio razmišljajući o jevrejskoj istoriji jeste razlika između optimizma i nade. Optimizam je vjera da će stvari krenuti na bolje. Nada je vjera da mi svi zajedno možemo poboljšati stvari. Optimizam je pasivna, a nada aktivna vrlina. Ne treba hrabrosti da bi čovjek bio optimista, ali je potrebno mnogo hrabrosti da bi se imalo nade.”

Jonathan Sacks, ‘The Dignity of Difference: How to Avoid the Clash of Civilizations’

14

“Rabi Jisrael Meir ha-Kohen iz Radina, čija se zbirka propisa o lason ha-ra (hebr. ogovaranje) pod naslovom Hafec Hajim ili Onaj koji želi živjeti (prema stihu 12. iz 34. Psalma: ‘Onaj koji želi živjeti, koji ljubi dane i rad je dobro vidjeti, nek ustavlja jezik svoj od zla i usta svoja od riječi prevarne’) smatra najpotpunijom kodifikacijom ove grane jevrejskog prava i etike, bio je poznat kao čovjek koji je sve vrijeme provodio u učenju Tore i pisanju knjiga, što mu nije ostavljalo mnogo vremena za bavljenje prolaznim stvarima. Zakopan u klasičnu rabinsku literaturu, sav u strahu da neće stići ispuniti ono što se od čovjeka očekuje, nije znao i nije znati mogao o načinima na koje su ljudi njegova doba gubili vrijeme, koje je on držao tako dragocjenim. Pripovijeda se da ga je jednom prilikom neko od učenika upitao koje je stanovište jevrejskog prava o pozorištu. Hafec Hajim (u svijetu Tore običaj je da se halahičke autoritete umjesto njihovog vlastitog imena naziva imenom njihovog najpoznatijeg životnog djela) prvo je odgovorio retoričkim pitanjem: ‘Šta je to pozorište?’, kojim je (osim što je ispunio drevnu rabinsku obavezu da na pitanje odgovori pitanjem) podvukao i šta je njegov lični stav prema ovoj ustanovi. Jedan od učenika, valjda ne shvatajući da se radi o retoričkom pitanju, objasni mu da se radi o velikoj građevini koja ima balkone sa unutrašnje strane na kojima, jednako kao i na stolicama raspoređenim u redove po cijeloj dvorani, sjedi preko hiljadu gledalaca koji gledaju glumce koji izvode predstavu. ‘Koliko traje ta predstava?’, upita Hafec Hajim. ‘Sat i po – dva’, odgovori učenik. ‘A šta za to vrijeme rade onih hiljadu ljudi?’ ‘Kako šta rade’, snebivao se učenik, ‘slušaju predstavu i ćute.’ ‘Ćute?’, upita Hafec Hajim oduševljen. ‘Ćute’, odgovori učenik, ne uviđajuci kojim su pravcem krenule učiteljeve misli. ‘Hiljadu ljudi ćute sat i po...’, ponavljaše Hafec Hajim kao hipnotisan... ‘hiljadu ljudi čitav sat i po ne ogovaraju, ne prepričavaju, ne otkrivaju tuđe tajne, ne lažu, ne petljaju, ne pakoste. Hiljadu i po sati čovječanstvo je spašeno ljudskog zlojezičenja. I vi još pitate je li dozvoljeno da se ide u pozorište? Micva (hebr. bogougodno djelo, sevap) je da se ide u pozorište. Micva!” *

Eliezer Papo, april 1999, sa interneta

“Ti koja želiš da ostaneš uz mene sve do posljednjeg trenutka, ne govori ništa dok si ovdje. Eto, suza ti se uplela u mrežu trepavica i tu stalno stoji, u strahu da ne padne a ne želi da je vide, niko, pa čak ni ti.

Tako, kada odem, otići ću sa osmjehom, tako će ostati svjetla u mojim očima jedva poklonjenim onome ko nikada nije otvorio svoje, i koji će ih uskoro otvoriti, i onda... onda...

Da, moje oči će i dalje vidjeti kako se iza drveća zora rađa iz mraka, vidjeće beskrajnu djecu i boje i veliki grad, onoliko velik koliko i ovaj pogled nade koju imam da ću te opet vidjeti, kao i nevjerovatne zvjezdane doline bez granica... Sve to će moje oči vidjeti kao i prije, a ako onda ugledaju tvoje, nasmijaće se jer će ih prepoznati.”

Eros Rammazzotti, ‘Occhi di speranza’ [Oči nade], pjesma posvećena svima onima koji su imali dovoljno snage i ljubavi

da, po sopstvenoj smrti, poklone svoje organe, kako bi drugi ljudi živjeli, ili kako bi živjeli bolje.

15

“Jednom bijaše jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu da svaki put kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca po jedan ekser u ogradu. Prvoga dana, dječak je zakucao trideset i sedam eksera u ogradu. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci, naučio je da kontroliše svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu.

I tako je došao trenutak kada dječak tokom cijelog jednog dana nije nijednom pobjesnio. Kada je to rekao svome ocu, on mu je odgovorio da svakoga dana kada bude uspio da kontroliše svoje ponašanje, iz ograde iščupa po jedan ekser. Dani su prolazili i došao je dan kada je dječak napokon mogao da kaže svom ocu da je povadio sve eksere iz ograde. Otac je uzeo sina za ruku, odveo ga do nje i rekao : ‘Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi... Ona više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, baš kao što su ove rupe u ogradi. Ako čovjeka ubodeš nožem, nije važno koliko puta ćeš nakon toga reći da ti je žao, jer rane ostaju.’

Verbalna rana je isto onoliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista veoma rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, spremni su da te saslušaju i da podijele tvoj bol, za tebe imaju lijepu riječ i uvijek im je za tebe otvoreno srce.

Ove sedmice je svjetska nedelja prijateljstva. Pokažite svojim prijateljima koliko vam je stalo do njih. Pošaljite ovu priču svakome onome koga smatrate prijateljem, čak i onome od koga ste je dobili. Ako vam se poruke vrate, znaćete da imate krug prijatelja.

Srećna ti Nedelja Prijateljstva. Ti si moj prijatelj i ja sam time počašćen.”

Tekst sa interneta

“Mi smo sami sebi očevi, tako mladi a ipak tako stari. Pomislim, znaš, da smo mi sami sebi majke, tako mlade i ozbiljne. To će se promijeniti.

Provodimo vrijeme praveći planove za sutra, dok lijepo vrijeme prolazi i ostavlja nas prazne i nesigurne. Gubimo previše vremena znojeći se i lomeći ruke. Čemu sve to služi ako nismo sigurni da ćemo vidjeti sutrašnji dan? Ničemu.

Tako živimo svaki dan kao da je posljednji, a vi biste činili isto samo kada biste znali koliko puta nas je mimoišao kraj svijeta. Tako živimo svaki dan kao da je posljednji, jer dolazimo izdaleka.

Kada su vremena teška, kažemo samima sebi : ‘Gore bi bilo da ne postojimo.’ A kada zima predugo traje, kažemo samo da će se toplota vratiti i tako nam je lakše.

Dan za danom, vidimo koliko je sve oko nas prolazno. Tako, čak i u ljubavi, voljeću svoju princezu kao da je posljednji put.

Zrak je težak kada živimo samo od molitve. Uživam u svakom trenutku prije nego što svjetlosti nestane. Dan za danom, vidimo koliko je sve oko nas efemerno... zato živimo dok još možemo, dragi moji.”

Corneille, Parce qu’on vient de loin [Jer dolazimo izdaleka], pjevač iz Ruande koji je jedini preživio masakr svoje porodice

16

“Svaki put kada pogledam u ogledalo, crte na mome licu postanu bistrije. Prošlost je otišla, prošla pored mene kao jutarnja prašina. Zar tako ne treba? Svi mi u životu moramo plaćati dugove.

Znam da niko ne zna odakle dolazi i gdje ide, znam da je to svačiji grijeh: moraš izgubiti kako bi shvatio kako se pobjeđuje.

Pola moga života je na ispisanim stranicama knjige, živio sam i učio od budala i od mudraca. Znaš da je tako – sve se uvijek vraća.

Zapjevaj sa mnom, pjevaj godinu dana, pjevaj za smijeh i pjevaj za suzu, zapjevaj sa mnom makar samo danas, možda će te sutra dobri Gospod odnijeti sa sobom. Nastavi da sanjaš kako ti se san ostvaruje. Nastavi da sanjaš sve dok ti se san ne ostvari.”

Steven Tyler iz grupe Aerosmith,

pjesma ‘Dream On’

“U stvari, čovek treba da sledi neki svoj put i instinkt koji ga vodi u pravom smeru. Naravno da su putevi uvek krivudavi, ali i to ima svoje razloge. Put u ljudskom životu je različit. Poete bi rekle, samo korak. Međutim, taj korak je promenljiv i može biti od nekoliko milja do nekoliko biliona milja.

Mi koji imamo tu sreću da nam je korak duži, meren bilionima milja, moramo češće i zastajati kako bi se osvrnuli na pređeni deo puta, podvukli crtu, napunli baterije, izvlačeći pouke iz pređenog. Danas se brzo živi. Svi bi mi hteli da put pređemo što brže, ne računajući na cenu i posledice. Međutim, priroda se stara da nam postavlja razne prepreke, zaustavi nas na trenutak kako bi upravo obnovili energiju za nastavak puta. Neplanirani zastanci nas, koji smo nestrpljivi, često zbunjuju, bacaju u očaj jer nam neki od tih zastanaka liče na lavirint bez izlaza. Mi nismo svesni da upravo ti zastanci koji liče na lavirint, najsnažnije pune baterije i omogućavaju brži i uspešniji nastavak tog puta u pravom smeru. Nema nastavka u pravom smeru bez zastajanja i punjenja baterija sa osvrtanjem na pređeni deo puta. Ovo nekad nije jednostavno jer nas nestrpljenje prati kao usud, koga moramo biti svesni i u stvari to i imati stalno na umu.

Mi Dinarci imamo jednu veliku prednost u odnosu na mnoge druge narode što strpljenje shvatamo kao trpljenje raznih nedaća, a možemo prilično trpeti. Genetika nas je pripremila za taj dugi put sa prepoznavanjem pravog puta kada je to najteže, zato nam nema druge nego da uspešno prelazimo i najteži i najduži put. Ja sam ponosan na dosadašnji deo puta kako ga prolaziš i ti a i tvoja sestra.

Nadam se, a verujem da se ne varam, da ste i jedna i druga prešle priličan broj prepreka i naoružale se sa već velikim iskustvom i samopouzdanjem, da niti jedan lavirint neće moći da vam promeni smer u nekom drugom pravcu koji ne bi bio pravi.

Sa verom u sebe i božjom pomoći, čovek ipak ima neverovatnu snagu. Pa srećno.”

Pismo moga oca, Dobrice Jevtovića, 9. februara 2004, upućeno dvjema kćerkama u bijelom svijetu,

jednoj u Americi a drugoj u Francuskoj

17

“Ako iz prve ne uspiješ... Albert Einstein je pao na prvom ispitu na fakultetu. Napoleon Bonaparta je bio posljednji u razredu u vojnoj školi. Alexander Graham Bell je izmislio telefon koji je u početku bio odbijen kao beskorisna, elektronska igračka. Nekada nepoznate Beatlese je odbila muzička kuća Decca Records. Jedan filmski reditelj je rekao tada nepoznatom Fred Astaire-u da ne zna ni da glumi ni da igra. Henry Ford je bankrotirao pet puta u svom životu. Lucille Ball je zamoljena da napusti dramsku školu zato što je bila previše stidljiva za glumu. Thomas Edison je napravio devet hiljada eksperimenata prije nego što je izradio sijalicu koja je funkcionisala. Sean Connery je radio kao radnik na poliranju mrtvačkih sanduka, muški model, zidar i spasilac na plaži prije nego što je uspio kao glumac.”

Hmm... something to think about, Plain Truth, June–August 2008, p. 23.

“S vremena na vrijeme, dobro je zaustaviti se u našoj potrazi za srećom kako bismo jednostavno bili srećni. Ako bi ljudi ne samo prestali da vjeruju u Boga nego dozvolili da sama ideja o Bogu nestane iz njihove svijesti, postali bi ništa više od grupe fantastično pametnih majmuna, a njihov krajnji usud bio bi previše užasan za gledanje.”

Karl Rahner

“Svako može biti velik, jer svako može da služi. Ne morate imati fakultetsku diplomu da biste služili. Ne morate znati da mijenjate padeže ili glagolska vremena kako biste služili. Ne morate poznavati drugu teoriju termodinamike u fizici kako biste služili. Samo vam je potrebno srce puno milosti i duša koju grije ljubav.”

Martin Luther King Jr

“Vidite, trebalo je obaviti jedan važan posao i Svako je bio siguran da će ga Neko obaviti. Svako je mogao da ga obavi. Niko ga nije obavio. Neko se oko toga iznervirao jer se radilo o Svačijem poslu. Svako je mislio da ga Bilo Ko može obaviti, ali Niko nije shvatao da ga Svi neće obaviti. Na kraju je Svako krivio Nekoga kada Niko nije obavio ono što je Bilo Ko mogao da obavi.”

Mary Hammond, Sitting on the sidelines The Plain Truth, Summer 2010, p. 2.

“Nađite vremena za molitvu. Veliki teretni i putnički vozovi nikada nisu previše zauzeti da se ne bi zaustavili da uzmu gorivo. Bez obzira koliko su zakrčeni putevi, koliko god da je raspored vožnje u gužvi, bez obzira na koliko toga mašinovođe treba da obrate pažnju – ti vozovi se uvijek zaustavljaju zbog goriva.”

M.E. Andross

“Natovari brod i kreni na put. Niko ne zna zasigurno hoće li brod potonuti ili će stići do luke. Oprezni ljudi kažu: ‘Ja neću učiniti ništa dok god nisam siguran.’ Trgovci znaju bolje. Ako ne učinite ništa, tada gubite. Nemojte biti jedan od onih trgovaca koji ne žele da rizikuju da se otisnu po okeanu.”

Mevlana Dželaluddin Rumi

18

O POŠTENJU

Znate li priču o mladom Lingu? Priča se da je jedan car sa dalekog Istoka ostario i osjetio kako je došlo vrijeme da sebi odredi nasljednika. Umjesto da odabere jednog od svojih sinova ili jednog od svojih pomoćnika, smislio je nešto sasvim drugo.

Jednoga dana, skupio je sve mladiće iz svoga carstva i rekao im, “Vrijeme je da se povučem sa scene i da odredim budućeg cara. Odlučio sam da odaberem jednoga od vas.” Mladići su bili zapanjeni. “Danas ću svakome od vas dati po jedno sjeme, veoma neobično sjeme. Želim da ga posijete, da ga zalivate i da mi se vratite u roku od godinu dana sa biljkom koju ste uzgojili od tog jednog sjemena. Ja ću presuditi prema biljkama koje ste donijeli i onaj koga odaberem biće vaš budući car.”

Jedan mladić po imenu Ling bio je među prisutnima i dobio jedno sjeme kao i svi ostali. Vratio se kući i sav uzbuđen ispričao majci šta se dogodilo. Ona mu je pomogla da pronađe saksiju i kvalitetnu zemlju, a on je posadio sjeme i marljivo ga zalivao. Svaki dan je provjeravao da li je biljka rasla.

Nakon otprilike tri sedmice, mnogi drugi mladići su počeli da pričaju o svom sjemenu i biljkama koje su počele da rastu. Ling je nastavio da posmatra svoju saksiju, ali iz nje nije ništa raslo. Prošle su tri nedelje, pa četiri, pa pet. I dalje ništa. U međuvremenu, pošto su drugi govorili o svojim biljkama a Ling nije imao ništa da kaže, smatrao je da nije uspio. Nakon šest mjeseci, još uvijek ništa nije izraslo iz Lingove saksije!

Bio je siguran da je uništio svoje sjeme. Svi ostali su imali mala drvca ili velike biljke, a on nije imao baš ništa. Međutim, nije o tome rekao ni riječ svojim drugovima, samo je čekao da sjeme proklija.

Na kraju godine, svi mladići iz carstva su donijeli caru na uvid svoje biljke. Ling je rekao majci da mu se ne ide sa praznom saksijom, ali mu je ona odgovorila kako treba da bude pošten i da prizna šta se dogodilo. Osjetio je kako mu se želudac svezao u čvor ali je znao da je majka u pravu. Donio je svoju praznu saksiju u dvorac. Kada je stigao, bio je začuđen kada je vidio raznolikost biljaka koje su uzgojili ostali mladići. Sve su bile lijepe i velike. Ling je položio svoju praznu saksiju na tlo i mnogi drugi mladići su počeli da mu se rugaju. Kada je došao car, pogledom je prešao cijelu dvoranu. Ling je pokušavao da se sakrije u njenom dnu.

“Oh! Kakve ste lijepe biljke, drvca i cvijeće uzgojili!” – uzviknuo je car, – “danas će jedan od vas biti određen da bude moj nasljednik.”

Odjednom, car je primijetio Linga sa praznom saksijom u dnu dvorane. Naredio je straži da ga dovedu pred njega. Mladić se prestravio, misleći da car zna da nije uspio te da će ga sasvim sigurno pogubiti. Kada je priveden pred vladara, on ga je upitao kako se zove. “Zovem se Ling,” promucao je on. Svi mladići su se počeli smijati i rugati mu se. Na to je car naredio da se smire i izjavio pred svim okupljenima, “Pogledajte vašeg novog cara! Zove se Ling!” Mladić nije mogao da povjeruje – zar on, koji čak nije bio sposoban ni da uzgoji jedno sjeme, da postane novi vladar?

Na to je car rekao, “Prije tačno godinu dana, dao sam svakome od vas po jedno sjeme. Zatražio sam od vas da ga zasadite, da ga zalivate i da mi ga danas donesete. Međutim, svima sam vam dao kuhano sjemenje, od kojih ništa nije moglo da izraste. Vi ste mi svi, izuzimajući Linga, donijeli drvca, biljke i cvijeće ; kada ste otkrili da moje sjeme nije htjelo da nikne, zamijenili ste ga i zasadili neko drugo sjeme. Jedini je Ling imao hrabrosti i poštenja da mi donese svoju saksiju sa mojim sjemenom. Eto, zbog toga će baš on biti naš novi vladar.”

Iz jednog francuskog protestantskog časopisa

19

RIZNICA MISLI

− “Čovjek treba da bude umjereno a ne previše mudar, jer je srce mudrog čovjeka rijetko sretno.” (Skandinavska poslovica)

− “Pošteno srce dovodi do lijepog karaktera. Ljepota karaktera vodi do harmonije u kući. Harmonija kod kuće dovodi do reda u narodu. Red u narodu dovodi do mira u svijetu.” (Kineska poslovica)

− “Nemoj biti sladak kao suha smokva, jer će te neko pojesti. Nemoj biti gorak kao ružičasti lovor, jer će te neko ispljunuti.” (Berberska poslovica)

− “Raj na zemlji se nalazi u knjigama mudrosti, između ženskih grudi i na leđima konja.” (Poslovica sa Bliskog istoka)

− “Čuvaj se onoga kome si valjao.” (Arapska poslovica)

− “Siromaha ne žale ni ljudi ni Bog.” (Dagestanska poslovica)

− “Ako imaš jedno mišljenje a tvoj sagovornik ima neko drugo mišljenje, imaš pedeset posto šansi da si u pravu. Ako imaš jedno mišljenje a devet drugih ljudi ima drugo, imaš deset posto šansi da si u pravu. Međutim, ako imaš jedno mišljenje a cijeli svijet misli sasvim drugo, onda si sto posto u pravu.” (Jevrejska poslovica)

− “Uzdanje u bezbijednost od kazne je najveći mamac za grijeh.” (Latinska poslovica)

− “Ne možeš spriječiti ptice tuge da prelijeću preko tvoje glave, ali ih možeš spriječiti da sviju gnijezdo u tvojoj kosi.” (Pigmejska poslovica)

− “Dijamant se ne može ispolirati bez struganja, niti se čovjek može usavršiti bez teških iskušenja.” (Kineska poslovica)

− “Snaga lanca leži u njegovoj najslabijoj karici.” (Engleska poslovica)

− “Novac dolazi kao pijesak sakupljen iglom, a odlazi kao pijesak odnesen vodom.” (Kineska poslovica)

− “Pas laje, karavan prolazi.” (Istočnjačka poslovica)

− “Savršena ljubav ponekad se javi tek sa dolaskom prvog unuka.” (Velška poslovica)

− “Sve ima svoj kraj, osim banane, koja ima dva kraja.” (Poslovica naroda Bambara, Mali)

− “Kada slijepac slijepca vodi... pomakni im se s puta.” (Dječja poslovica)

− “Za svaku riječ koju si rekao, čak i za one sa kojima se ne bih složio, u ime cijelog kubanskog naroda, Sveti Oče, hvala ti.” (Fidel Castro)

− “Sve ono što vidimo samo je sjena koju ostavljaju sve one stvari koje ne vidimo.” (Martin Luther King)

− “Naučio sam da je slučajnost Božija sjena.” (Jean-Charles de Castelbajac)

− “Koincidencija je kada Bog odluči da ostane anoniman.” (Nepoznati autor)

20

− “Neki ljudi donose radost i sreću gdje god da odu, a neki opet onda kada odu.” (Winston Churchill)

− “Gospode, molim te daj mi šansu da Ti dokažem da me novac neće pokvariti.” (Mark McKenna)

− “Iskoristi svaki talenat koji posjeduješ. Šume bi bile previše tihe kada bi pjevale samo one ptice koje najbolje znaju da pjevaju.” (Henry Van Dyke)

− “Ništa nije dragocjenije od vremena, jer je ono cijena vječnosti.” (Louis Bourdaloue)

− “Ljubav je kada partneri jedan drugome pomognu da postanu dvije jake i nezavisne ličnosti.” (Brad Pitt)

− “Uvijek budite zaposleni, jer niko ne može pogoditi metu koja se kreće.” (Thomas Thompson, “Celebrity”).

− “Nauči mudrost od zjenice oka, koja vidi sve oko sebe, ali za samu sebe je slijepa.” (Persijski pjesnik)

− “Starome čovjeku je domovina svako mjesto koje je toplo.” (Maksim Gorki)

− “Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanje jednog naroda da zdrav razum i prav sud njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere. Takav poremećen narod ne može više da razlikuje ne samo dobro od zla, nego i svoju sopstvenu korist od očigledne štete.”* (Ivo Andrić)

− “Ima ljudi koji vide stvari onakvima kakve jesu i koji se pitaju zašto. Ja vidim stvari onakvima kakve bi mogle biti i pitam se zašto da ne.” (Marc Levy, ‘Gdje si?’)

− “Radite uvijek ono što želite, ali prvo budite od onih kojima se može.” (Friedrich Nietsche)

− “Šuti, ili neka tvoje riječi budu vrijednije od šutnje.” (Pitagora)

− “Prezrite klevetnike, u vašoj kući vas zabavljaju na tuđ račun a u tuđoj zabavljaju druge na vaš račun.”* (Seneka)

− “Za čovjeka su važna tri događaja: rođenje, življenje i smrt. Međutim, on ne osjeća kada se rađa, smrtno se muči i zaboravlja da živi.” (La Bruyère)

− “Samoća je za dušu ono što je dijeta za tijelo. Smrtno opasna kada je preduga, iako je potrebna.” (Vauvernagues)

− “Ništa nije tužnije od mladog pesimiste.” (Mark Twain)

− “Po stvarima kojima se smije, čovjek najbolje pokazuje svoje osobine.” (Goethe)

− “Ko je mnogo patio postaje veoma ogorčen ili vrlo dobar.” (Will Durant)

− “Snaga ne dolazi od fizičke moći, nego od neukrotive volje.” (Mahatma Gandi)

− “U mladosti učimo, u starosti shvatamo.” (Marie Ebner-Eschenbach)

− “Niko nikada nije zažalio što je dao sve od sebe.” (George Halas)

− “Ono što neki nazivaju lijenošću, ja nazivam razmišljanjem.” (Garfield)

− “Nikada nije kasno da budete onaj koji ste mogli da budete.” (George Eliot)

21

− “Pozitivan stav neće riješiti sve vaše probleme, ali će iznervirati dovoljno drugih ljudi kako bi vrijedio truda.” (Herm Albright)

− “Žalio sam na sudbinu jer nisam imao cipele. A onda sam ispred džamije u Damasku vidio čovjeka bez nogu. Tako sam prestao da se žalim na sudbinu.” (Saadi Širazi)

− “Stav je mala stvar koja pravi veliku razliku.” (Winston Churchill)

− “Sunce sija, zagrijeva nas i osvjetljava, a da se niko ne pita zašto. U isto vrijeme se stalno pitamo koji su razlozi za zlo, bol, glad, komarce i glupave ljude.” (Ralph Waldo Emerson)

− “Interesovanjem za promjenu godišnjih doba dolazi do sretnijeg stanja svijesti nego kada smo neizlječivo zaljubljeni u proljeće.” (George Santayana)

− “Ne sviđa mi se taj čovjek. Moram ga bolje upoznati.” (Abraham Lincoln)

− “Istina će vas osloboditi, ali će vas prvo đavolski razljutiti.”* (Scott Peck)

− “Mi nismo ljudska bića na duhovnom putovanju, nego duhovna bića na ljudskom putovanju.” (Stephen Covey)

− “Jedanput se živi, reče luda. Jedanput se živi, reče mudrac.” (Palacio Valdéz)

− “Će se gledamo na Ruzi mašer!” (Ciganska kletva)

− “Otkrio sam da oni ljudi koji najjače vjeruju u budući život čine najviše dobra u sadašnjem.” (C.S. Lewis)

− “Kada bi obični čovjek shvatio koliku moć posjeduje nad svojim životom i sudbinom, živio bi u stalnom stanju čuđenja i hvale.” (Earl Nightingale)

− “Ne vrijedi imati slobodu ako ona ne uključuje slobodu da se pogriješi.” (Mahatma Gandi)

− “Kada piješ vodu, misli na njen izvor.” (Kineska poslovica)

− “Voda neprestano priča i nikada ne ponavlja već rečeno.” (Octavio Paz, ‘Libertad bajo palabra’)

− “U jednoj debati, neko je upitao Billy Grahama da li postoji Bog. On je odgovorio, ‘Naravno, upravo sam jutros razgovarao sa Njim’.”

− “Čovjek nikada nije toliko veliki nego kada je na koljenima pred Bogom.” (Napoleon I)

− “Nikada čovjek ne pusti suzu a da Stvoritelj nije uz njega.” (William Blake)

− “Ne slažem se sa onim što govorite, ali ću se boriti do iznemoglosti kako biste imali priliku da slobodno kažete ono što mislite.” (Voltaire)

− “Razlika između stvarnosti i fantazije je u tome da fantazija mora imati smisla.” (Tom Clancy)

− “Nisu svi Amerikanci ponosni na svog pronalazača, Kristofera Kolumba. Kada je krenuo na put, nije znao gdje ide ; kada je stigao, nije znao gdje se nalazi, a kada se vratio, nije znao da objasni gdje je bio. I to mi je neko naslijeđe!” (Anthony Bulger)

22

− “Ono što čini ženu privlačnom nije pogled miliona ljudi, nego pogled čovjeka kojega ona voli.” (Monica Belucci)

− “Ženska ljepota je nešto mnogo više od njene kože ili strukture kostiju. Ona je u njenoj jedinstvenosti, misterioznoj i začuđujućoj, koju niko ne može da imitira.” (Alicia Keys)

− “Najljepši izgled jeste izgled priznanja. Paja Patak i Miki Maus su uvijek isto obučeni.” (Thierry Ardisson)

− “Razlika između genija i gluposti jeste u tome što genije ima granica.” (Albert Einstein)

− “Optimista je onaj koji svugdje vidi zeleno svjetlo, dok pesimista vidi samo crveno svjetlo kod kojega mora da stane. Zaista mudra osoba ne raspoznaje boje.” (Albert Schweizer)

− “Istinsko znanje jeste da znate granice sopstvenog neznanja.” (Konfučije)

− “Uvijek mislim da je najbolji način da se spozna Bog taj da se vole mnoge stvari.” (Vincent Van Gogh)

− “Oženite se u svakom slučaju. Ako dobijete dobru ženu, bićete srećni ; ako dobijete lošu, postaćete filozof.”* (Sokrat)

− “Tajna dobre besjede je u dobrom početku i dobrom kraju, s tim da oni budu što je moguće bliže jedan drugome.” (George Burns)

− “Ako želite da budete sretni sat vremena, odrijemajte. Ako želite da budete sretni jedan dan, idite na pecanje. Ako želite da budete sretni godinu dana, naslijedite bogatstvo. Ako želite da budete sretni cijeli život, pomozite nekome.” (Kineska poslovica)

− “Većinu važnih stvari na svijetu postigli su ljudi koji su nastavili da pokušavaju kada je izgledalo da više nema nikakve nade.” (Dale Carnegie)

− “Sve što je potrebno za pobjedu zla jeste da dobri ljudi ne učine ništa.” (Edmund Burke)

− “Kada dođeš do kraja svog užeta... zaveži čvor i drži se i dalje.” (Franklin D Roosevelt)

− “Nemoj slijediti bilo koju stazu. Idi tamo gdje nema nikakve staze i ostavi svoj trag.” (George Bernard Shaw)

− “Stres je ono što se događa kada pokušavamo da nametnemo životu svoju volju.” (Karl Schmidt)

− “Držite se podalje od ljudi koji pokušavaju omalovažiti vaše ambicije. Mali ljudi uvijek to čine. Međutim, oni veliki, kao što ste vi, smatraju da ste vi takođe veliki.” (Mark Twain)

− “Ako čovjek nije otkrio nešto za što je spreman da žrtvuje život, ne treba ni da živi.” (Martin Luther King Jr)

− “Postoji 56 riječi u molitvi Oče naš, 297 riječi u deset Božijih zapovijesti, 300 u Američkoj deklaraciji o nezavisnosti, 29.911 u evropskoj direktivi o izvozu jaja.” (The Plain Truth)

23

− “Radije bih da protiv mene budu upereni topovi zlih ljudi nego molitve pravednika.” (Thomas Lye)

− “Mi smo tu kako bismo dali životu što više možemo, a ne da bismo dobili što više možemo od života.” (William Osler)

− “Ponašaj se prema ljudima kao da su hrišćani, sve dok ne otkriju da to nisu.” (Dr Eddie Gibbs, teolog iz Pasadene, Kalifornija)

− “Kada svijet ide po zlu, mi hrišćani imamo običaj da sklapamo ruke u pobožnom strahu i žalimo se na nehrišćanski svijet, ali zar ne bi trebalo da sami sebe korimo? Ne može se neslano meso kriviti da nije dobro. Ono ne može učiniti ništa drugo. Pravo pitanje je: gdje je so?” (John Stott)

− “Zašto se plašimo od djevičanske bjeline palog snijega, kada vjera pruža zaklon od hladnoće?” (Sebastian Bach iz grupe Skid Row, album Slave to the Grind, pjesma Quicksand Jesus)

− “Čovjek traga za istinom, ali ne može sa njom da se pomiri.” (Lloyd C. Douglas, ‘The Robe’)

− “Energija određenog kvaliteta ili vibracija privlači energiju sličnog kvaliteta ili vibracija. Isto važi za misao ili osjećaj... Ono što emituješ u univerzum, vraća ti se. Ako vjeruješ da si lijep, bit ćeš to.”* (Pozitivna vizualizacija)

− “Ja vodim tri borbe – jednu protiv Engleza, jednu protiv Indijaca i jednu protiv samog sebe. Ne bih nikad dobio ove prve dvije da nisam dobio onu treću.” (Mahatma Gandi)

− “Velika prednost sistema slobodnog tržišta jeste u tome da se ne zanima za to koje su ljudi boje, ni koje su vjere, nego samo gleda da li oni mogu da proizvedu nešto što želite da kupite. To je najefikasniji sistem koji smo otkrili kako bi omogućiti ljudima koji mrze jedni druge da posluju jedni sa drugima i jedni drugima pomažu.” (Milton Friedman)

− “Šta bi muškarci bili bez žena? Malobrojni, gospodine, veoma malobrojni.” (Mark Twain)

− “Budite jaki! Ne nadodajite vašu sopstvenu slabost slabosti svijeta.” (Swami Vivekananda)

− “Lako je impotentnom dati zavjet čistoće i siromahu odreći se bogatstva.” (Buda)

− “Kako je siromašna ona ljubav koja se može izračunati !” (William Shakespeare, ‘Antonije i Kleopatra’)

− “Istina se mora nametnuti bez nasilja.” (Lav Nikolajevič Tolstoj, ‘Rat i mir’)

− “Kada je napustio predsjedničku funkciju, Bill Clinton je napisao memoare od hiljadu stranica. Ja sam zamislio nešto zaista zabavno i originalno za svoje memoare, (…) možda slikovnicu sa reljefima koji se razmotavaju…” (George W. Bush, na jednoj zvaničnoj večeri u Vašingtonu, marta 2007 [RTL])

− “Kad dođeš na svijet, čitav svijet se osmjehuje ; ti si jedini koji plače. Vodi svoj život tako da, na dan tvoje smrti, čitav svijet plače a da ti budeš jedini koji se osmjehuje.” (Konfučije, kineski filozof, 551-179 prije nove ere)

24

− “Čovjeku ne treba suditi po tome s kim se druži. Ne gubite iz vida da je Juda imao besprijekorne prijatelje.” (Paul Verlaine, francuski pjesnik, 1844-1896)

− “Moć tačne opservacije obično nazivaju cinizmom oni koji je ne posjeduju.” (George Bernard Shaw)

− “Moramo se pokajati, ne toliko zbog zlodjela loših ljudi, koliko zbog jezive šutnje dobrih ljudi.” (Martin Luther King)

− “Prava mjera naše vrijednosti je ono koliko vrijedimo kada izgubimo sav svoj novac.” (John Henry Jowett)

− “Oni poplave kada im je hladno, požute kada su bolesni, pobijele od straha, pocrne od sunčanja, pocrvene od stida i imaju drskosti da nas nazivaju obojenima!” (Grafit u jednom engleskom vozu)

− “Obrazovanje je sposobnost da se sluša gotovo sve bez gubljenja živaca ili samopouzdanja.” (Robert Frost)

− “Idući neodređenim putem i sa neodređenim rezervama propadaju na putu heroji i vitezovi.” (Protokoli sionskih mudraca)

− “Tajna uspjeha neke važne misije nalazi se u nepoštovanju već utvrđenih procedura.” (Nataša Jevtović)

− “Tajna opstanka nalazi se u brzom razmišljanju.” (Nebojša Cvjetićanin)

− “Hrabrost je kada ideš iz neuspjeha u neuspjeh, a da pritom ne izgubiš entuzijazam.” (Sir Winston Churchill)

− “Zemlja se smije uz pomoć cvijeća.” (Ralph Waldo Emerson)

− “Ne zaboravi da zemlja uživa kada osjeti tvoja bosa stopala i da vjetrovi žude da se poigraju sa tvojom kosom.” (Halil Džubran)

− “Hrabrost je kada ste nasmrt preplašeni a ipak se penjete u sedlo.” (John Wayne)

− “Oni koji govore kako nešto nije moguće uraditi, ne treba da prekidaju one koji to rade.” (Kineska poslovica)

− “Ljudi zahtijevaju slobodu govora kako bi nadomjestili slobodu misli, koju izbjegavaju.” (Soren Kierkegaard)

− “Mnogi ljudi propuštaju prilike jer su one zaogrnute poteškoćama i liče na rad.” (Thomas Edison)

− “Sumnja vidi samo prepreke, a vjera prepoznaje put.” (Sebastian Bach iz heavy-metal grupe Skid Row, album Beside Ourselves, pjesma Firesign)

− “Ponekad ćete morati da vodite bitku više puta kako biste je dobili.” (Margaret Thatcher)

− “Budite zahvalni za svaki loš trenutak koji provedete u životu, jer vam je ostao jedan manje.” (Larisa Jevtović, u jednom sonetu na engleskom)

− “Ne broji se sve što se može izbrojati, niti vrijedi sve što se može izbrojati.” (Albert Einstein)

− “Medicina je mnogo uznapredovala u posljednje vrijeme. Ono za šta se nekada mislilo da je svrab, danas se zove alergija.” (Milton Berle)

25

− “Manje vremena je potrebno kako bi se nešto ispravno uradilo, nego što je potrebno da se objasni zašto se pogrešno uradilo.” (Henry Wadsworth Longfellow)

− “Možete vidjeti ljude kako u trafici kupuju srećke za loto sa vjerovatnoćom od jedan prema milion da će dobiti i koji misle, ‘možda ću to biti ja,’ a zatim kupuju kutiju cigareta sa vjerovatnoćom od jedan prema tri, i misle, ‘to neću biti ja’.” (Internet stranica britanske BBC)

− “Niko vas ne može natjerati da se osjećate inferiornim bez vašeg pristanka.” (Eleanor Roosevelt)

− “Onaj ko hoće, nađe način. Onaj ko neće, nađe izgovor.” (Pablo Picasso)

− “Mašta je važnija od znanja jer je znanje ograničeno, dok mašta zahvata cijeli svijet.” (Albert Einstein)

− “Kada ne bi bilo nikakvog drugog dokaza beskrajnog Božijeg strpljenja sa ljudima, veoma dobar bi se mogao naći u Njegovom tolerisanju slika na kojima Ga prikazuju.” (Thomas Merton)

− “Božije odluke su misteriozne, ali su uvijek usmjerene u našu korist.” (Paolo Coelho)

− “Ranije su postojali ljudi koji su toliko pokušavali da dokažu Božije postojanje da su prestali da se zanimaju za samog Boga... kao da dobri Gospodar nije imao ništa da radi osim da postoji! Postojali su neki koji su se toliko bavili širenjem hrišćanstva da nikada nisu ni pomislili na Hrista.” (C.S. Lewis, The Great Divorce)

− “Nada nema prava ni u koga do u Boga i u svoje ruke.” (Petar II Petrović Njegoš)

− “Oslobađanje potlačenog naroda : to su naše težnje i ciljevi i tim pravilima je predvođena naša misija. Oni koji nas prihvataju, prihvataju pravdu, a Bog je najveći prijatelj onoga što je ispravno. Što se tiče onih koji nas odbacuju, mi ćemo ustrajati sve dok Bog ne donese odluku o nama i o tlačiteljima. Neka Božiji mir, milost i blagoslov budu nad svima vama.” (Hezbollah, Otvoreno pismo potlačenima u Libanu i ostatku svijeta)

− “Mir u svijetu dolazi od mira pojedinaca. Onaj koji je prirodno smiren, u skladu sa samim sobom, biće otvorenog karaktera prema sebi sličnima. U tome leži sam temelj univerzalnog mira.” (XIV-ti Dalaj Lama)

− “Na grčkom jeziku, pokajanje se kaže ‘metanoja’ što doslovno znači ‘preumljenje’.” (Jedan student bogoslovije)

− “Hrišćanstvo je veoma samodestruktivno. Prvo iskopaj sebi oko, pa odsijeci sebi ruku, pa okreni drugi obraz kada te šamaraju...” (Larisa Jevtović)

− “Ateizam – vjerovanje da nije bilo ničega i da se ništa nije desilo ničemu, a onda je ništa na čudesni način bez razloga eksplodiralo, stvarajući sve, a onda se mali dio od toga svega na čudesni način rasporedio bez razloga kako bi sam od sebe reprodukovao sopstvene dijelove, koji su se zatim pretvorili u dinosauruse. Zvuči veoma suvislo.” (Facebook)

− “Dvije stvari su bezgranične : svemir i ljudska glupost, samo za svemir još uvijek nisam siguran.” (Albert Einstein)

26

− “Kada bi svi doživljavali Boga na isti način i obožavali Ga identičnim molitvama, pjesma trijumfalne crkve ne bi imala nikakvu melodiju, bila bi kao orkestar u kome svi instrumenti sviraju istu notu.” (C. S. Lewis, The Problem of Pain)

− “Briga nikada ne oduzima tugu od sutrašnjeg dana, nego samo oduzima snagu od današnjeg.” (A.J. Crown)

− “Bože, pomozi mi da postanem onakav čovjek kakav moj pas misli da jesam.” (Nepoznati autor)

− “Nije važno koliko ste godina proživjeli, nego kakav život je napunio vaše godine.” (Abraham Lincoln)

− “Božja volja vas nikada neće odvesti tamo gdje vas Božja milost neće vas zaštititi.” (Pastor Rick Myers)

− “Za one koji vjeruju, nikakvo objašnjenje nije potrebno, dok za one koji ne vjeruju, nikakvo objašnjenje neće biti dovoljno.” (Joseph Dunninger)

− “Čuda nisu u suprotnosti sa prirodom, nego su samo suprotna onome što mi znamo o prirodi.” (Augustine)

− “Postoji onoliko noći koliko i dana, a svaki od njih je onoliko dug koliko i svi ostali tokom trajanja godine. Čak i sretan život ne može biti bez doze tame, a riječ 'sretan' bi izgubila značenje kada ne bi bila uravnotežena tugom.” (Carl Jung)

− “Neki ljudi pitaju koja je tajna našeg dugotrajnog braka. Mi odvajamo vrijeme i odlazimo u restoran dva puta nedeljno, na večeru uz svijeće, blagu muziku i ples. Ona ide utorkom, a ja petkom.” (Henry Youngman)

− “Pesimista je onaj koji se žali na buku kada prava prilika kucne na vrata.” (Oscar Wilde)

− “Vi ste jadna, patetična, lakovjerna budala koja traži savjete od pekarskih proizvoda.” (Tekst pronađen u kineskom srećnom kolačiću koji navodno proriče sudbinu)

− “Škampima se srce nalazi u glavi.”

− “Volim svinje. Psi nas gledaju kao da smo bogovi a mačke nas gledaju sa visine. Svinje nas smatraju kao sebi ravne.” (Sir Winston Churchill, 1874-1965)

− “Svinje fizički nisu u stanju da pogledaju prema nebu.”

− “Moguće je kravu odvesti uz stepenice, ali je nemoguće povesti je niz stepenice.”

− “Fizički je nemoguće za čovjeka da poliže sopstveni lakat.”

− “Prepustite svoje brige Bogu, On će ionako ostati budan cijelu noć.”

− “Gdje god da se nalazimo, Bog je prisutan. Bog je prisutan gdje god se nalazimo. To može biti zastrašujuće ili veoma ohrabrujuće, u zavisnosti od toga šta u tome trenutku radite.”

− “Onima koji vjeruju nikakvo objašnjenje nije potrebno. Onima koji ne vjeruju, nikakvo objašnjenje nije dovoljno.” (Joseph Dunninger)

− “Težak rad nam mnogo govori o ljudskom karakteru : neki podižu rukave, neki podignu nos, a neki se podignu i odu.” (Sam Ewig)

27

− “U davna vremena, kada bi muškarci kleli i udarali štapovima u tlo, to se zvalo vračanje. Danas se to zove golf.” (Will Rogers)

− “Ljudi će zaboraviti ono što ste rekli. Ljudi će zaboraviti ono što ste uradili, ali neće nikada zaboraviti kako ste učinili da se osjećaju.” (Maya Angelou)

− “Pomislite koliko je teško da promijenite same sebe i shvatićete koliko su vam male šanse da promijenite druge.” (Jacob M. Braude)

− “Iskustvo je nešto što dobijaš tek onda kada ti više nije ni potrebno.”

− “Uvijek zapamtite da je starenje neizbježno, dok je odrastanje samo jedna opcija.” (Bob Monkhouse)

− “Mi ne bismo toliko brinuli o tome šta drugi ljudi misle o nama kada bismo znali koliko to rijetko čine.” (Ethel Barrett)

− Upitali su Dalaj Lamu šta ga kod ljudi najviše začuđuje, a on je odgovorio, “Čovjek. Zbog toga što žrtvuje svoje zdravlje kako bi zaradio novac. A onda troši novac da bi povratio zdravlje. A onda se toliko brine o budućnosti da zaboravlja na sadašnjost, a kao rezultat toga, ne živi ni u sadašnjosti ni u budućnosti. On živi kao da nikada neće umrijeti, a onda umire a da uopšte nije ni živio.”

− “Čovjek može iza sebe ostaviti svoje djelo : u tome je njegov talenat. Međutim, on sa sobom odnosi život : u tome je njegov genije.”

− “Najveći broj ljudi koji su pročitali ovaj tekst pokušali su da poližu svoj lakat.”

28

O BOGU, PREDODREÐENJU I SUDBINI

“Bio Sam riznica, ali nisam bio znan. I zavoljeh da budem znan, i stvorih stvorove i učinih ih Sebe znanim. Onda me oni znaše.”

“Prvo što je Bog stvorio jeste Um.”

“Upitao sam Božijeg Poslanika – mir njemu – ‘Jesi li vidio svoga Gospoda?’ Reče: ‘On je Svjetlost; kako bih Ga mogao vidjeti’?”

“Ni Moja zemlja ni Moje nebo ne obuhvaćaju me, ali Me obuhvaća srce Mog vjerujućeg roba.”

“Primičite mi se onim što nemam – poniznošću i siromaštvom.” *

Ove hadisa kudsije preveo je sa arapskog Rusmir Mahmutćehajić

“Kada sam bio ateista, koristio sam bespogovorni argument da mi se ne sviđaju Božije navodne osobine, na primjer ta da dozvoljava patnju velikog broja bića, tako da on sigurno ne postoji. Međutim, kakav je on i da li postoji ili ne, dvije su različite stvari. To je kao kada bismo rekli, ‘Bog može da postoji samo ako je onakav kakav ja hoću da bude.’ Ako ne postoji, ne može biti kao bilo šta što postoji. Ali, ako zaista postoji, može biti kakva god mu je volja da bude.”

Brian Knowles

“Nisam nikada vidjela more u cijelini, ali ipak poznajem more, jer sam osjetila njegovu hladnu vodu i čula ga kako mi šapuće. Ne mogu da zamislim cijeloga Boga ali sam Ga ipak dobro upoznala, jer sam osjetila Njegovo tiho prisustvo na način koji se ne može iskazati riječima. Nikad nisam vidjela zrak koji me okružuje, ali ga ipak udišem ; ne mogu vidjeti Boga Kojega volim, ali, oh, zaista znam da je prisutan !”

Helen Marshall

“Nevjerovatna milost (kakvog li slatkog zvuka!) spasila je zlosrećnika poput mene! Nekoć sam bio izgubljen, ali sam sada pronađen ; bio sam slijep, ali sada vidim. Milost je naučila moje srce strahu i oslobodila me od straha ; kako je samo izgledala dragocijena ta milost, onoga časa kada sam povjerovao! Već sam prošao kroz mnoge opasnosti i klopke, a milost me je dovela sve dovde, na sigurno, i odvešće me sve do kuće. Gospod mi je obećao dobro, Njegova riječ osigurava moju nadu ; On će biti moj štit i moj udio, koliko god da mi život traje. I zaista, kada ovo tijelo i srce posustanu i smrtni život prestane, imaću kao pod koprenom život pun radosti i mira. Zemlja će se uskoro istopiti kao snijeg i sunce će prestati da sija ; ali Bog, Koji me je pozvao odavde odozdo, zauvijek će biti moj!”

Amazing Grace, John Newton [1725-1807]. Ovu poznatu pjesmu je autor napisao nakon jednog brodoloma prilikom kojega je postao vjernik. Mnogi su je obrađivali tokom

godina, ali je najpoznatiju verziju otpjevao “the King” Elvis Presley.

29

“Dobar dio predratnih sarajevskih rabina je zvanje stekao na rabinskom seminariju u Beču. Priča se da je završni ispit pred dobijanje rabinske titule bio ispit iz retorike koji se sastojao u tome da apsolvent rabinskih studija, u prisustvu cjelokupnog nastavničkog vijeća i studenata svih godina, održi jednosatni govor o temi koju bi dobio tek u amfiteatru. Smatralo se da osoba koja nije u stanju odgovoriti na takav izazov ne može predstavljati jevrejsko učenje ni prema vani ni prema unutra. Budući rabin bi stao na binu, otvorio kovertu koja je stajala na govornici, pročitao temu o kojoj treba govoriti – i nakon pet minuta (koliko bi mu bilo dodijeljeno za organizovanje misli i pravljenje skice govora) počeo govoriti na zadatu temu. Jedan od sarajevskih studenata, izvjesni Tauber, koji je kasnije i služio kao rabin u nekoj od bosanskohercegovačkih jevrejskih opština, visprenim je pitanjima i balkanskim verbalnim marifetlucima u toj mjeri zagorčavao život profesoru retorike da se isti odlučio na malu osvetu, koja je drskog Sarajliju trebala naučiti pameti. Na dan Tauberovog završnog ispita, umjesto da mu postavi tešku temu (čemu je pomenuti, znajući za osjećanja što ih je profesor gajio prema njemu, bio naredan), profesor odluči da njegov papir jednostavno ostavi praznim, uživajući unaprijed u nezgodi u kojoj će se vickasti student naći.

Amfiteatar je pun, u prvim redovima sjede svi profesori, iza njih studenti po godinama. Tauber prilazi bini, otvara kovertu, vadi presavijeni bijeli papir, otvara ga prikrivajući drhtanje ruku – i gle čuda: papir je prazan. Okreće ga u očekivanju da je pogrešno složen, i da ga presudno pitanje očekuje na poleđini – no, na opšte iznenađenje, ni tamo ne nalazi ni jedne jedine riječi. Stariji studenti već pretpostavljaju o čemu se radi. Mukla tišina vlada amfiteatrom. Po isteku treće minute pripreme, Tauber glasno saopšti svoju temu : Ništa, nihil, creatio ex nihilo (stvaranje ni iz čega)... u misticizmu postoje tvrdnje da je Bog svijet stvorio od već postojećeg materijala, svejedno, među jevrejskim učenjacima preovladavajuće je mišljenje da početne riječi Prve knjige Mojsijeve upućuju na stvaranje ni iz čega...

I tako punih sat vremena, bez pauze, rezime odgovora klasične jevrejske misli na pitanje da li svijet postoji oduvijek ili je stvoren u vremenu, da li je vrijeme stvoreno, da li je materijalni svijet koji poznajemo samo premodelacija već postojeće materije ili je nastao nakon apsolutnog nebitka, itd. itd. itd.

Kada je nakon tačno šezdeset minuta Tauber priveo kraju svoje izlaganje – majstorski, kao što je i počeo, amfiteatrom se razliježe gromoglasni aplauz. Profesorsko vijeće dodijeli Tauberu najvišu ocjenu, te profesoru retorike ne preostade nego da prizna da se u Beču retorika samo uči, dok je na Balkanu način života.” *

Eliezer Papo, Rabinski marifetluci, april 1999.

“Prekasno sam te zavolio, o Ljepoto, tako drijevna i tako nova. A evo te, bila si unutar mene, a ja sam sâm bio izvana ! Bila si u meni, a ja nisam bio tu. O, Ti, koji si mi bliži od mene samoga!”

Sveti Avgustin

“‘Ne postoji tragedija, postoji samo neizbježnost. Sve ima svoj razlog, a na tebi je da saznaš šta je prolazno a šta je trajno.’ ‘Šta je prolazno?’, upitao je Ilija. ‘Ono neizbježno.’ ‘A šta je trajno?’ ‘Pouke iz neizbježnog.’”

Paolo Koeljo, ‘Peta gora’

30

“Juče sam bio dežurni i ranije sam se vratio sa posla, pročitao tvoje poslednje pismo i želim da ti napišem nekoliko redova. Prvo da ti kažem da sam dosta umoran jer sam prethodnog dana ustao ujutru oko pola šest da bih stigao na autobusku stanicu da dočekam mamu iz Mostara u pola sedam. Nakon toga sam otišao u pola osam na prvu hiruršku kliniku kod prof. Čolovića da mu pomognem operisati jednog bolesnika, koji je imao ogromnu kilu na trbuhu koja je ranije četiri puta zatvarana i uvek se obnavlja. Radili smo do pola jedanaest, operacija je dobro prošla i bolesnik je dobro.

Nakon toga sam otišao na moju kliniku jer sam bio dežurni a čim sam došao na kliniku oko pola dvanaest čekali su me ortopedi u operacionoj sali da im pomognem uraditi jednu operaciju. Radilo se o ženi koja već dvadeset godina ima osteomijelitis potkolenice, tj. upalu kosti potkolenice. Njena bolest se manifestuje tako što joj se pojavi crvenilo na potkolenici praćeno jakim bolovima i nakon toga počne da curi gnoj iz kosti i stalno se održava rana koju mora svakodnevno previjati i uzimati antibiotike. Pored svoje bolesti, žena obavlja sve poslove u kući i sada je odlučila da se ponovo podvrgne operaciji. Pošto su ortopedi očistili inficiranu kost golenjače tako što su dobar deo prednje strane kosti izrezali i bacili, zaostao je defekt kože na celoj prednjoj strani potkolenice. Pomeranjem kožnih režnjeva na istoj potkolenici sa zadnje strane na prednju, uspeo sam da joj pokrijem izloženu kost i nadam se, ako sve to dobro zaraste, da će doći do sanacije osteomijelitisa i da će moći da normalno živi. Ako se to ne desi, očekuje je ponovna infekcija kosti i možda jednog dana i amputacija noge. Pošto je operacija završena, oko pola tri sam ručao i završio posao na odeljenju do pola četiri.

Od četiri do šest sati imao sam konsultacije sa jednim kolegom koji piše magisterijum, a nakon toga su me čekale večernje vizite i još neke konsultacije na drugim klinikama. Od pola osam sam gledao vesti i nakon toga nešto čitao do deset sati uveče, a onda su me pozvali iz hitne i imao sam obradu jedne povređene šake kod vojnika koji se povredio tako što mu je eksplodirala mina punjena sa suzavcem i pri tom mu teško povredila levu šaku. Možeš misliti, mlad čovek od dvadeset i tri godine, a imaće i pored svog našeg truda ogreničene pokrete palca leve šake nakon što mu zarastu rane i verovatno potrebu za menjanjem profesije jer je bio odlučio da radi u vojsci kao profesionalni vojnik po ugovoru. Legao sam malo da odspavam oko pola dva da bi me izjutra u pet sati pozvali da obradim još jednu povredu šake ; radilo se o amputaciji dva prsta na mašini za sečenje hleba.

Zašto te zamaram sa ovom pričom? Zato da vidiš koliko izazova sam imao u jednom danu. Koliko nesrećnih sudbina samo u jednom danu čovek sretne samo na jednom malom ograničenom prostoru! Koliko teških bolesnika sa različitim veoma teškim problemima ima na mom odeljenju gde radim, gde leži pet paraplegičnih bolesnika, šest operisanih od malignih tumora, pet od teških urođenih anomalija i da ti ne nabrajam, mogle bi se napisati knjige. Niko od bolesnika koje sam ti napomenuo nije klonuo duhom. Svako na svoj način ima poseban optimizam i želju da što pre izađe iz bolnice i nastavi svoj život. Mnogi od njih imaju veoma težak život, kako zbog savladavanja svojih fizičkih hendikepa, tako i drugih, egzistencijalnih. Mnogi od njih imaju probleme i u socijalizaciji i u komunikaciji sa okolinom uopšte. Potrebna je samo jedna mala i prosta odluka, a to je da se odabere jedini put koji je moguć. Put borbe. Put neprestane borbe u savladavanju trenutnih poteškoća…

Moja mama je često govorila, ‘nikad niko nije video da nečiju sreću vuče pas za rep,’ a to znači da svakome kome je Bog dao život, dao mu je i sreću koju sasvim sigurno niko nije u stanju da mu oduzme. Sreća se ne juri, ona sama dolazi kako je to suđeno. Eto vidiš da sam i ja vernik par excellence. Dakle, glavu gore i pred ogledalo, doteraj se pa u novi život. Srećno.”

Pismo mog oca, dr Dobrice Jevtovića, 4. april 2000. godine, kao odgovor na moje u kome sam mu pisala da se osjećam depresivno zbog ljubavnih problema.

31

“Idući ulicom, jedan britanski rudar je ugledao dva velika pacova kako zajedno polako hodaju držeći u ustima slamku, svaki sa po jedne strane. Želeći da otarasi prirodu od štetočina, zgazio je jednog od pacova i ubio ga. Međutim, na njegovo veliko čuđenje, drugi pacov nije pobjegao. Čovjek se sagnuo da ga malo bolje pogleda i otkrio da je pacov slijep.”

Stephanie Laland, ‘Random Acts of Kindness by Animals’

“‘Ustrajnost i strpljenje, to je ono što ti je potrebno,’ rekao je Stari Pilot. ‘Kakva je razlika, šta je od to dvoje gore?’ upitala je Zelenooka Djevojčica. ‘Strpljenje je gore,’ rekao sam, ‘jer je to ono što ti je potrebno kada neko drugi nešto radi, a ustrajnost je ono što je potrebno kada ti to sam radiš.’ ‘Kakva dubokoumna rečenica,’ reče Zelenooka Djevojčica, zadivljena. ‘Ti mora da si filozof.’”

George Courtauld, ‘The Travels of a Fat Bulldog’

“‘Šta znači STVARNO?’, upitao je jednoga dana Plišani Zec. ‘Da li je to kada imaš neke baterije koje zuje u tebi, ili ručku koja se okreće da te navija?’ ‘Stvarnost nije u načinu na koji si napravljen,’ odgovorio je Kožni Konj. ‘To je ono što se desi u tebi. Kada te dijete voli tokom dugog, dugog vremena, a ne samo da bi se sa tobom igralo, nego te STVARNO voli, onda ti postaješ Stvaran... To se ne dešava odjednom. Ti jednostavno postaneš. Za to je potrebno mnogo vremena... Uglavnom, dok ne postaneš Stvaran, otpadne ti skoro sva kosa, ispadnu ti oči, rasklimaju ti se zglobovi i postaneš sav nikakav. Međutim, sve to nije važno, jer kada postaneš Stvaran ne možeš biti ružan, osim onima koji nisu u stanju da shvate.’”

Margery Williams, ‘Velveteen Rabbit or How Toys Become Real’

“Na jednom veoma poznatom svjetskom medicinskom fakultetu, jedan profesor je svojim studentima postavio sljedeće pitanje, odnosno etički problem, uzimajući za primjer jednu porodicu: ‘Otac ima sifilis, a majka pati od tuberkuloze. Već su izrodili četvoro djece; prvo je rođeno slijepo, drugo je umrlo, treće je rođeno gluho, a četvrto ima tuberkulozu. Sada je majka ponovo trudna i roditelji su došli kod vas po savjet. Rekli su da će prihvatiti abortus ako vi odlučite da je tako najbolje. Šta ćete im odgovoriti?’

Studenti su iznijeli različita mišljenja, nakon čega ih je profesor podijelio u manje grupe kako bi se međusobno konsultovali. Sve grupe su došle do istog zaključka : toga da preporučuju abortus.

‘Čestitam,’ rekao je profesor, ‘upravo ste oduzeli život Betovenu.’”

Nepoznati autor, časopis The Plain Truth

“To da je svemir uređen, razumljiv i jednostavno lijep, navodi me na misao da je tako htjela neka superiorna inteligencija. Moj pogled naučnika na dosljednost i predivnu jednostavnost fizičkih zakona samo učvršćuje moje uvjerenje da postoji Bog.”

William Phillips, dobitnik Nobelove nagrade iz fizike

32

U knjizi Zelena čoja Montenegra, Momo Kapor priča kako je sarajevski pisac Zuko Džumhur jednoga dana sjedio u Baščaršiji i pio kafu. Odjednom je ugledao čovjeka kako trči u trenerci i patikama. Pozvao ga je i rekao mu, “Što to tako trčiš, aman čovječe?” Čovjek mu je odgovorio kako džogira jer želi da održi dobru tjelesnu kondiciju. Zuko mu je rekao, “Budalo jedna! Zar ne znaš da je Allah svakom čovjeku dao jedan određeni broj koraka koje ga sljeduju u ovozemaljskom životu, a ti si požurio da ih što prije potrošiš!” *

Momo Kapor i Zuko Džumhur, Zelena čoja Montenegra

“Riječ ‘jeretik’ ima mnoge negativne konotacije i danas je opšteprihvaćeno da ona znači ‘onaj koji vjeruje u pogrešne stvari’. Međutim, da li ste znali da izvorna grčka riječ heretikos zapravo znači ‘moći birati’ ili ‘slobodno razmišljati’? Mi u Velikoj Britaniji imamo sreću da živimo u relativnoj slobodi. Međutim, da li koristimo slobodu razmišljanja? Da ljudi to nisu činili kroz vijekove, mi bismo još uvijek vjerovali da je Zemlja ravna, nosili bismo životinjsku kožu na sebi i živjeli od zemljoradnje. Naš udobni život je moguć zahvaljujući onim ljudima koji su se usudili da imaju slobodu mišljenja i na taj način izmislili ono što mi danas uzimamo zdravo za gotovo.”

The Plain Truth

“Naše postojanje prolazi za nekoliko dana. Prolazi kao pustinjski vjetar. Tako, dok god ti ostaje dašak života, nemoj se nikada brinuti o dvije stvari : o danu koji još nije došao i o danu koji je protekao. Tako ćeš živjeti u miru.”

Avicena

“Znam da mi Bog neće dati ništa što neću moći da podnesem. Samo bih više voljela kada ne bi u mene imao toliko povjerenja.”

Majka Tereza, 1910-1997

“Mogu da shvatim da su ljudi u stanju da gledaju u tlo i da budu ateisti, ali ne mogu da shvatim kako mogu da gledaju u nebo i kažu da nema Boga.”

Abraham Lincoln

“Znam da neću umrijeti jer sam unutar života i jer sam ga osjetio kako u cjelosti izvire iz dubine moga bića.”

Sveti Simeon, ‘Novi teolog’

“Dođite, ponovo dođite, gdje god da ste, dođite! Pagani, vatropoklonici ili idolopoklonici, dođite! Dođite čak iako ste stotinu puta prekršili pokajanje! Naša kapija je kapija nade, dođite onakvi kakvi jeste.”

Mevlana Dželaludin Rumi

33

O MOLITVI

“Od svih najvećih pogrešnih predstava o Bogu – a ima ih podosta – jednu od najgorih, ja mislim, dijele i hrišćani i nehrišćani. Izgleda da, iako se mi (ponekad) slažemo da je Bog dovoljno velik da stvori svemir, dovoljno divan kako bi osmislio plan spasa preko Isusa i dovoljno jak da je dozvolio da njegov jedini i bezgriješni sin umre na krstu za nas – on ne može ili neće da odgovori na naše molitve! Ja nisam matematičar, ali mislim da se ne dolazi do dobrog rezultata kada se sve ovo sabere! Ideja o jednom strašnom i svemogućem Bogu, a kada se radi o pisanju pisama, slanju elektronske pošte ili telefonskim pozivima, mi mislimo da On to ne može? Što bi rekli tinejdžeri... nema šanse!

Nije da Bog ne odgovara na naše molitve, nego će prije biti da nama ne odgovara Njegov odgovor ili ne prepoznajemo. Zbog toga što, baš kao i sa najvećim brojem drugih stvari, postoji određeni broj mogućih odgovora, a one koje Bog koristi mogu se predstaviti otprilike ovako: ponekad je odgovor “da”, ponekad “ne”, ponekad je “sačekaj”, ponekad “uspori malo”, a ponekad – “kad narasteš”. Svi mi volimo da čujemo jedno “da”, iz očiglednih razloga, a kada prihvatimo i “ne”, iako smo možda razočarani, makar znamo kako stoje stvari.

Međutim, rekla bih da se nikada ne osvrćemo na “sačekaj”, “uspori malo” ili “kad narasteš” jer nas ti odgovori toliko izluđuju da ih ignorišemo. I tako smo sebi stvorili predstavu o jednom fantastičnom Bogu koji se, eto, baš najbolje ne snalazi sa komunikacijom.”

Lindsey Leite, ‘God’s Timing’,

The Plain Truth, February-March 2004, p. 23.

“Plakao sam u beznađu, bespomoćno, u očekivanju. Tiho, strpljivo, s ljubavlju, Bog mi je odgovarao. Tražio sam i jecao za rješenjem mog usuda, a Gospodar je veoma nježno odgovarao, ‘Dijete, moraš sačekati.’ ‘Čekati? Kažeš mi da čekam?’ odgovorio sam ozlojeđeno. ‘Gospode, trebam odgovore, moram saznati zašto! Je li ti okraćena ruka? Možda me nisi dobro čuo? S vjerom sam te zamolio i zahtijevam Tvoju riječ. Moja budućnost i sve što mi nešto znači vise na koncu, a ti mi kažeš da sačekam? Potrebno mi je jedno da, znak da krenem naprijed, ili makar jedno ne, sa kojim bih mogao da se pomirim. Pored toga, Gospodaru, obećao si da ako vjerujemo, samo treba da zatražimo i sve će nam se dati. Eto, Gospode, pitao sam, i zavapio : umorio sam se od traženja, potreban mi je odgovor!’

34

Tada sam čuo tih, nježan, sudbinski odgovor, kada mi je Gospod nanovo rekao, ‘Moraš sačekati.’ Klonuo sam na stolici, pobijeđen i napet i progunđao Bogu : ‘Dobro, dakle, sačekaću... ali na šta?’ Izgledalo je kao da je kleknuo, a oči su mu zasuzile sa mojima, i nježno mi je rekao : ‘Mogao bih da ti dam znak. Mogao bih da prodrmam nebesa, da zamračim sunce. Mogao bih da oživim mrtve i premjestim čitave planine. Šta god tražiš mogao bih da dam, i ti bi bio zadovoljan. Dobio bi šta želiš, ali ne bi spoznao Mene. Ne bi spoznao dubinu moje ljubavi za svakog sveca, ne bi spoznao snagu koju dajem iznemoglima, ne bi naučio da gledaš kroz oblake očaja, ne bi naučio da poklanjaš povjerenje tek znajući da sam uz tebe, ne bi spoznao radost odmaranja sa mnom, kada su mrak i tišina bili ono jedino što si mogao vidjeti. Nikada ne bi iskusio punoću ljubavi kada mir mog duha silazi poput golubice, znao bi tek toliko da ja dajem i da čuvam, ali ne bi upoznao dubinu otkucaja mog srca. Ne bi vidio sjaj moje utjehe u kasnoj noći, vjeru koju dajem kada hodaš izgubljenog vida, ono što je još dublje od dobijanja samo onoga što si tražio, dubinu bezgraničnog Boga koji čini da traje ono što imaš. Kada bi tvoj bol na brzinu nestao, nikada ne bi saznao šta znače riječi : dovoljna ti je milost moja. Istina, svi tvoji snovi za tvoje voljene ostvarili bi se preko noći, ali avaj, kakvog li gubitka kada bih izgubio ono što radim na tebi! Dakle, budi miran, dijete moje, i s vremenom ćeš vidjeti da je najveći od svih darova taj da mene spoznaš. I premda često moji odgovori izgledaju kao da stižu prekasno, najmudriji od svih odgovora je i dalje – sačekaj’.”

Nepoznati autor

“Usmjeri prema Tebi, o Bože, ovo malo što si zaželio da budem. Od moga jadnog postojanja, usrdno Te molim da uzmeš godine koje mi ostaju od života. Što se tiče onih godina koje sam izgubio, zbog njih osjećam poniženje i kajanje. Molim Te da ne budeš ravnodušan na moje žaljenje. Od sada u meni više nema ničega do želje za mudrosti i srca koje Ti poklanjam.”

Sveti Bernard, ‘Staračka molitva’

35

“Toliko bih volio da otključam vrata svoje tamnice čije ključeve sam držim u rukama ! Daj mi hrabrosti da prevaziđem samog sebe. Reci mi da je sve moguće onome koji vjeruje. Reci mi da još uvijek mogu da ozdravim, u svjetlosti Tvoga pogleda i Tvoje riječi.”

Sveti Avgustin iz Hipona, 354-430

“Pronađite vremena da se igrate, jer je u tome tajna vječne mladosti. Pronađite vremena da čitate, u tome je izvor znanja. Pronađite vremena da volite i da budete voljeni, u tome je Božija milost. Pronađite vremena da se sprijateljujete, u tome je put ka sreći. Pronađite vremena da se smijete, to je muzika duše. Pronađite vremena da razmišljate, to je izvor akcije. Pronađite vremena da dajete, život je prekratak da bi čovjek bio egoista. Pronađite vremena da radite, to je cijena uspjeha. Pronađite vremena da se pomolite, to je vaša snaga na zemlji.”

Otac Dominique Nicolas

“Gospode, moj Bože, ko sam ja pa da me Ti zaboraviš? Dijete Tvoje ljubavi, koje je sada postalo kao ono najomraženije – ono koje si odbacio kao neželjeno, nevoljeno. Zovem, grčevito se hvatam, želim – a nikoga nema da odgovori – nikoga na koga bih mogla da se oslonim – ne, baš nikoga. Sama... Gdje mi je vjera – čak i duboko u meni nema ničega do praznine i tame... Da ima Boga – molim Te oprosti – kada pokušam da uzdignem misli do nebesa, nađem takvu optužujuću prazninu da se te iste misli vrate poput oštrih noževa i povrijede samu moju dušu. Rekli su mi da me Bog voli, ali je ipak realnost tame, hladnoće i praznine toliko velika da ništa ne dotiče moju dušu. Zar sam počinila grešku slijepo se predavajući pozivu Svetoga Srca?”

Brian Kolodiejchuk, ‘Come Be My Light,’ zbirka privatnih pisama svetice iz Kalkute, Agnes Bojaxhiu, odnosno Majke Tereze.

Ovo pismo je opatica napisala svom ispovijedniku, a posvećeno je Isusu. Tražila je da se ta pisma unište, ali je crkva ipak odlučila da se ona objave.

“Moj Bože, pomozi mi da zapamtim da ne mogu ispraviti prošlost, da se sjetim da ne mogu poznavati budućnost, te da prepustim prošlost i budućnost u Tvoje ruke. Bol rastanka je cijena koju moraju platiti svi oni koji vole. Međutim, toplina ljubavi uvijek će ostati u nama, u vrijednim sjećanjima. Daj mi snagu da uradim ono što se mora uraditi, strpljenje da izdržim ono što se ne može promijeniti, hrabrost da prihvatim bol, ako dođe, bez vajkanja.

O Bože, osjećam se usamljeno. Ti znaš koliko brzo padam u depresiju. Ti znaš koliko sporo mi protiče vrijeme. Ti znaš koliko sam ponekad gorak i pun nerazumijevanja.

Bože, pomozi mi da primim one koji mi pružaju prijateljstvo, da tražim one kojima je potrebna utjeha, kako bih pružajući drugima imao manje vremena da budem sam. Hvala Ti što si obećao da me nikad nećeš ostaviti samoga i kako ću u miru i spokoju pronaći Tvoju snagu.”

Molitve pronađene u crkvi Notre Dame des Champs, bulevar Montparnasse, Pariz

36

“Da se digne što je bilo palo, da propeva što je proplakalo, da se spoji što je rastavljeno, da zablista što je potamnelo, da se združi što se otuđilo, da se zbrati što se odrodilo, amin Bože, amin rodu mome.” *

Episkop Hrizostom, ‘Tihi glas’

“Dragi Gospodaru, za sada sam učinio sve kako treba. Nisam se razljutio. Nisam bio pohlepan. Nisam gunđao. Nisam bio zao. Nisam bio sebičan, niti sam u bilo čemu pretjerao. Hvala Ti za to. Ali za nekoliko trenutaka, Bože, ustaću iz kreveta, i od toga trenutka pa nadalje, vjerovatno će mi biti potrebna mnogo veća pomoć od Tebe. Amen.”

Nepoznati autor

“Slava Bogu za šarene stvari, za nebesa šarena kao prugasta krava, za mladeže istačkane na pastrmki koja pliva, za vodopad živih žeravica kestena; zebina krila, pejzaž razdijeljen i iskomadan, uvale, polja i oranicu, i sve zanate, njihov alat, pribor i opremu. Sve stvari važne, originalne, rijetke, čudne, sve što je nestalo, istačkano (ko zna kako?), sa brzim, sporim, slatkim, kiselim, jasnim i mutnim. On je Prauzrok čija je ljepota neprolazna, slavite Ga.” *

Gerald Manley Hopkins, “Šarena ljepota”

“O Veliki Duše, Čiji glas čujem u vjetrovima i Čiji dah daje život svemu svijetu, čuj me! Ja sam malen i slab, potrebna mi je Tvoja snaga i mudrost. Dozvoli da hodim u ljepoti i učini da moje oči zauvijek posmatraju crveni i ružičasti zalazak sunca. Učini da moje ruke poštuju stvari koje Si stvorio i da moj sluh bude oštar da bi čuo Tvoj glas. Učini me mudrim, kako bih mogao razumjeti stvari kojima Si podučio moj narod. Dozvoli da naučim lekcije koje Si sakrio u svakom listu i kamenu. Tražim snagu, ne da budem veći od svog brata, nego da pobijedim svog najvećeg neprijatelja – samoga sebe. Učini da uvijek budem spreman da Ti dođem sa čistim rukama i ispravnim pogledom, tako da, kada život priđe svom kraju kao sunčani zalazak, moj duh može pristupiti Tebi bez stida.”

Indijanska molitva

“Sedim u tami. San i java se smenjuju u momentu. Više ih ne razlikujem. Nije ni bitno. Srce kuca sve slabije, još malo i krv će prestati strujati mojim venama. Osuđena na tišinu, čekam trenutak. Rasplinuću se kao morska pena na milione kapljica. Nema povratka. Oko mene je zid snega koji me okrutno odeljuje od sveta, ne dâ mi da dođem u iskušenje. Želim ga probiti. Spoljašnjost je podjednako tiha, čista, isuviše čista.

Želim se osloboditi. Ne mogu... Morala bih pobeći od sebe. Rastati se od svakog otkucaja, jer... Svaki otkucaj ima svoj razlog, ne mogu ga otkloniti.

Želim biti čista. Želim imati iskustvo stare stene, nepomično čekati sudbu bez straha, bez iskvarenosti. Volela bih posedovati slobodu stene.”

Larisa Jevtović

37

“Bože, daj mi smirenje da prihvatim stvari koje ne mogu da promijenim, hrabrost da promijenim one koje mogu i mudrost da razlikujem jedne od drugih.”

Rev Dr Reinhold Niebuhr, Uncommon Prayers for Younger People, sastavio Cecil Hunt

“Zamolio sam Boga da mi otkloni loše navike. Bog je odgovorio : Neću. Nije na meni da ih otklanjam, nego je na tebi da ih se odrekneš.

Zamolio sam Boga da izliječi moje hendikepirano dijete. Bog je odgovorio : Neću. Njegov duh je zdrav, a tijelo je samo privremeno.

Zamolio sam Boga da mi da strpljenje. Bog je odgovorio : Neću. Strpljenje je rezultat velike muke ; ono se ne poklanja, nego se mora naučiti.

Zamolio sam Boga da mi podari sreću. Bog je odgovorio : Neću. Daću ti blagoslove, a sreća zavisi od tebe.

Zamolio sam Boga da me poštedi bola. Bog je odgovorio : Neću. Mučenje te odvaja od ovosvjetskih briga i približava te meni.

Zamolio sam Boga da učini da odraste moja duša. Bog je odgovorio : Neću. Moraš sam da odrasteš, a ja ću ti kresati suvišne grane kako bi donosio plodove.

Zamolio sam Boga da mi da razne stvari kako bih mogao da uživam u životu. Bog je odgovorio : Neću. Daću ti samo život, kako bi mogao da uživaš u svim stvarima.

Zamolio sam Boga da mi pomogne da volim druge ljude onoliko koliko On voli mene. Bog je odgovorio : A-ha! Napokon si shvatio.”

Nepoznati autor

38

DJEČJE MOLITVE

“Zašto je moj deda umro od virusa koji je dobio za vrijeme operacije na srcu? Zašto je moja rođaka hendikepirana? Zašto je moja tetka izvršila samoubistvo? Zašto je moja druga tetka imala spontani pobačaj? Zašto se moja dva strica ne slažu? Zašto nikada nisam upoznala dedu sa majčine strane? Možda njihovi anđeli čuvari nisu bili dovoljno sposobni? Uvijek umiru oni koje najviše volimo. Dakle, Bože, čujemo se u deset u mojoj sobi kao svake večeri.”

Ludmilla, 10 godina

“Dragi Bože, ako cijeli svijet eksplodira, zamoli stanovnike neke druge planete da nas sačuvaju i neka odemo kod njih.”

Louis, 9 godina

“Ja mislim da će Rusi iskopati tunel kroz cijeli svijet. Naravno, to će trajati vijekovima i vijekovima, ali će možda taj tunel raspoloviti svijet kao kada napravimo planinu od pijeska i kada u njoj prokopamo tunel pa se ona uruši. Govrili su o tome u emisijama ali ne znam da li su Rusi svjesni opasnosti koju bi to moglo da prouzrokuje. Na svu sreću, danas je lijepo vrijeme, ja sam protestant i živim u Parizu, pa razmisli o mome pismu.”

Gabriel, 10 godina

“Odlučio sam da će moje buduće zanimanje biti egiptolog. Zbog toga te molim, Bože, da mi dozvoliš da pronađem jednu ‘grobnicu’ ili makar ime vlasnika neke grobnice, ali naravno da bude još nepoznat u cijelom svijetu, pa čak i u Egiptu ili u Arabiji.”

Valentin, 9 godina

“Odlučila sam da ću na svom vjenčanju nositi jednu malu, bijelu haljinu. Biće tu i bal sa mojom djecom, mojom kumom i cijelom mojom porodicom. Želim da odem u crkvu u kojoj će biti priređena jedna mala misa i da četvoro djece nose moj veo. Želim da budem jako lijepa pred Bogom kao i pred mojim mužem. Voljela bih jedan ručak uz cvijeće, da ljudi na mene bacaju pirinač, da mi poklone mnogo buketa cvijeća i da se svi okupe. A onda ću otići veoma daleko da živim sa svojim mužem...”

Catherine, 8 godina

“Pišem ovo pismo Bogu jer ne mogu da se odlučim između tri zanimanja: biti reklamni stručnjak, istraživač životinja tj. ići u Afriku ili Kanadu da ih slikam, ili biti policajac. Gospode Bože, nadam se da ćeš dobro izabrati i srećno.”

Jean-Philippe, 10 godina

39

“Svemogući Bože, biste li htjeli izabrati za mene moj put. Neodlučan sam. Biti hirurg? To je veoma dobro zanimanje, jer kada si hirurg spašavaš drugima život. Jedini problem je što ponekad u tome ne uspiješ. Sa druge strane, kada dospiju na Nebo, Vi ćete ih izliječiti. Biti vatrogasac? Međutim, kada u nekoj kući izbije požar, treba biti veoma brz. Nažalost, ja sam veoma spor: vatrogasci se obuku za trideset sekundi a ja za dva minuta. Biti fudbaler? To je za mene najljepše zanimanje, ali nakon moje povrijede na nozi skoro da više ne mogu da trčim. Biti fudbaler znači trenirati mnogo vremena, a ja za sada imam previše posla kod kuće. Biti arhitekta ? Treba se biti veoma precizan a ja sam veoma loš na tom polju. Sva ta zanimanja! Koje da izaberem? Pomozite mi, molim Vas.”

Guy-Patrice, 10 godina

“Ja volim Amandinu i volio bih da znam da li i ona mene voli? To bi bilo dobro, jer kod kuće, moji roditelji stalno viču a ja bih volio da ostanu zajedno.”

Frédéric, 11 godina

“Ja smatram da je ružno što Kinezi jedu pse i mačke. Takođe mislim da je ružno što za medicinske svrhe koriste gorile, pantere i ostale... Dakle, Bože, učini nešto za sve te životinje koje koriste kao zamorčiće.”

Joséphine, 10 godina

“Mnogim životinjama prijeti istrijebljenje. Mnoge umiru u lovu. Mnoge umiru radi zagađenja. Mnoge su tužne u zoološkim vrtovima. Uskoro više neće biti nijedne životinje u džungli. Ne znam da li vjerujem u tebe, ali ti ipak pišem ovo pismo.”

Vincent, 8 godina

“Volio bih da ti kažem da nemam pravo da spavam kod dede jer mi trenutno ne daju!”

Sébastien, 9 godina

“Već tako dugo te nisam vidio, deda. Ti si mi pokazao pušku, metke i jednu bijelu pticu. Volio sam te kao i roditelje i bio bih volio da si me ostavio mnogo kasnije. Međutim, tako je odlučio Bog i srećem te samo u uspomenama, u dubini srca i u molitvi. Da samo znaš koliko je život divan, a bio bi još bolji kada bi nam se ti vratio. Sjećam se kako si se skijao sa mnom, iako su staze bile manje od tvojih. Igrao si se sa nama (sa mojom sestrom i sa mnom) bez obzira na tvoje godine i starost. Za Božić si nam uvijek ugađao, iako nisi imao dovoljno novca. Veoma mnogo si nas volio, a mi nismo uvijek bili dobri i ljutili smo te. Nježno si se o nama brinuo za školu. Volio bih da što prije dođem kraj tebe, naravno sa cijelom mojom porodicom. Međutim, ne želim njihovu smrt jer ih takođe volim. Ti si bio, u mojoj mladosti, od prvog dana do sedme godine, izvor radosnog smijeha, ljubavi i strpljenja, sve pomiješanih. Ti si zauzimao mjesto ljubavi u mom srcu koje je ostalo otvoreno za čitavu vječnost. Do viđenja, dragi Deko, i nadam se da ću ti se uskoro pridružiti. Gospode ljubavi, molim te pošalji mu ovo pismo.”

Damien, 11 godina

40

“Jednoga dana bih volio da odem kod pape u Rim da ga upitam kako da postanem ljubazan prema svom bratu, zato što, za vrijeme prve polovine posta, nisam bio dobar prema svom mlađem bratu a za vrijeme druge polovine jesam bio dobar prema njemu.”

Louis, 9 godina

“Tvoje kraljevstvo je jedan veliki hrast koji živi odvajkada. Svaki list predstavlja jednu osobu koja vjeruje u Tebe, u Svetog Duha i u proživljenje. Pomozi nam da od tog malog lista napravimo veliku granu koja se zeleni na Tvojoj svjetlosti.”

Magali, 13 godina

Claude-Alain Duhamel, ‘Quand les enfants parlent à Dieu’ [Kada se djeca obraćaju Bogu], éditions Albin Michel, Paris, 1996.

“Moja supruga je pozvala neke ljude na večeru. Za stolom se obratila našoj šestogodišnjoj kćerki i rekla joj, ‘Da li bi htjela da se pomoliš i blagosloviš hranu?’ ‘Ne bih znala šta da kažem,’ odgovorila je djevojčica. ‘Samo ponovi ono što čuješ mamu da kaže,’ rekla je moja supruga. Naša kćerka je pognula glavu i rekla, ‘Dragi Gospode, zašto sam samo pozvala ovolike ljude na večeru?’” Charlie Lane

“Dragi Bože, hvala ti za malog brata, ali sam ja u stvari tražila psa. Nikada ti prije ništa nisam tražila. Možeš da pogledaš.” Joyce

“Dragi Bože, da li je tačno da moj otac neće otići u raj ako koristi kod kuće riječi sa golfa?” Anita

“Dragi Bože, možda Kain i Abel ne bi toliko ubijali jedan drugog kada bi svaki imao svoju sobu. To je upalilo kod mene i moga brata.” Larry

“Dragi Bože, ne mislim da bi iko mogao biti bolji Bog. Samo sam htio da znaš da ti to ne kažem samo zato što si Bog.” Charles

“Dragi Bože, kladim se da ti je jako teško da voliš sve ljude na svijetu. U mojoj porodici nas je samo četvoro i nikako u tome ne uspijevam.” Sarah

“Dragi Bože, jesi li htio da žirafe onako izgledaju ili je došlo do greške?” Norma

“Dragi Bože, moj deda kaže da si ti bio tu kada je on bio mali. Koliko dugo ti postojiš?” Dennis

“Ja se zovem Charlie molim te možeš li da pitaš Boga da li hoće da spasi moju nanu jer moraju da joj ostrane tumor sa uha a ja neću da ona umre molim te spasi je hvala.” Charlie

“Adam i Eva su stvoreni od jabukovog drveta.”

“Prva zapovijest bila je kada je Eva rekla Adamu da pojede jabuku.”

“Sedma zapovijest je: nemoj priznati blud.”

“Hrišćani imaju samo jednu ženu. To se zove monotonija.”

“Molim te, čuvaj se, Bože, jer ako se išta tebi desi, mi ostali smo gotovi.”

Citati iz britanskog hrišćanskog časopisa The Plain Truth

41

SAVJETI VELIKIH MISTIKA

“Ako kažete, ‘kao da u duši imam predosjećaj o tome ili tome,’ vi ne govorite metaforički. Ta rečenica je utemeljena na nauci. Ćelije koje se nalaze u utrobi proizvode iste one peptide koje proizvodi i vaš mozak kada razmišljate. Najvjerovatnije možete još više vjerovati ćelijama vaše utrobe, jer one još uvijek nisu evoluirale do stadijuma u kome bi sumnjale u sopstveno razmišljanje.

Jednom sam upitao osnivača i direktora kompanije Sony, koji se zove Masaru Ibuka i koji bi trebalo da ima sjajne instinkte za biznis, koja je tajna njegovog uspjeha. Rekao je da je imao neki svoj ritual. Prije nego što bi donio neku poslovnu odluku, popio bi biljni čaj. Prije nego što bi ga popio, zapitao bi se, ‘Da li da sklopim ovaj ugovor ili ne?’ Ako bi od čaja dobio loše varenje, ne bi potpisao ugovor. ‘Imam povjerenja u svoju utrobu i znam kako ona funkcioniše,’ rekao je. ‘Moj um nije pametan, ali moje tijelo jeste.’ (...)

Mislim da je veliki dio uspjeha otjelotvoren u ideji da se nalazite na pravom mjestu u pravo vrijeme, što ja nazivam sinhrosudbinom. Ljudi moraju da shvate da takvo nešto postoji i da se čak može uvježbati i praktikovati. (...)

Nemojte nikada ignorisati slučajnost. Nikada. To je poruka koja se odvaja od već uobičajenog slijeda događaja i često se radi o pravoj prilici. Samo treba da shvatite o kakvoj prilici se radi. Najvažniji dio je napuštanje vjerovanja o tome kakve bi stvari trebale biti i vjerovanja da još niste upoznati sa skrivenim planovima.

Evo savršenog primjera. Jednom sam bio na aerodromu i pozvao sam svoju telefonsku sekretaricu kako bih poslušao poruke. Čuo sam snimljeno objašnjenje kompanije AT&T kako moja kartica više ne radi, zbog toga što nisam platio račun. Normalna reakcija bila bi da se iznerviram zbog svojih saradnika na poslu i da se zapitam, ‘zašto nisu platili račun?’

Međutim, moja reakcija je bila da obratim pažnju na činjenicu da nešto nije išlo kako sam ja htio. Pretpostavio sam da je tu postojao neki dublji značaj. I dalje je trebalo da nazovem svoju kancelariju, a nisam mogao da koristim svoju kreditnu karticu, tako da sam otišao u obližnju prodavnicu poklona kako bih promijenio pare, zaista očekujući da se nešto kuhalo. Kasirka mi je rekla, ‘Nemam nimalo sitnine. Hajde, idi.’ Ništa nije išlo kako sam ja htio.

Desilo se da je moja slika bila na naslovnoj stranici magazina Newsweek, tako da sam joj rekao, ‘Mogu li kupiti ove novine, molim vas?’ Kasirka mi ih je dala, ni ne pogledavši moju sliku. Dao sam joj deset dolara, ali je odgovorila da i dalje nije imala sitnine. Bila je zaista zle volje. Da sam reagovao na njeno ponašanje, ne bih nikuda dalje stigao. Bio bih samo proključao na tome istome mjestu.

Umjesto toga sam rekao, ‘Dobro, dajte mi još neke novine.’ S reda sam uzeo novine o zdravlju muškaraca sa slikom nekog mišićavog mladića. Dobio sam malo sitnine i nazvao svoju kancelariju. Ispostavilo se da smo promijenili telefonsku kompaniju. Moja sekretarica mi je dala novi pozivni broj za kartice.

Kada sam se ukrcao u avion, u trećem redu sam ugledao mladića koji je imao ogromne mišiće. Ponovo sam pogledao svoje novine. Bio je to onaj isti mladić.

42

Odmah nakon toga smo počeli da razgovaramo. Na kraju smo zajedno napravili televizijski program koji se zvao ‘Tijelo i duša’ i koji je postigao veliki uspjeh. Kao rezultat, zainteresovao sam se za usporavanje starenja. Neuspjeli telefonski poziv je potaknuo čitav niz događaja i stvari koje danas ne bih radio da sam samo reagovao, umjesto da budem prijemčiv. Takav je moj cijeli život. Ja koristim slučajnosti kao način kreativnog razmišljanja.”

Deepak Chopra, Trust your gut, članak objavljen u biznis časopisu Context, oktobar / novembar 2001, www.chopra.com. Chopra je upoznao svoju

suprugu tako što su mu se odvezale pertle na cipelama, a kada se sagnuo da ih zaveže, ispale su mu naočare i ona mu ih je podigla.

“U drevnoj Kini, želeći da se osiguraju od varvarskih hordi sa sjevera, ljudi su izgradili veliki Kineski zid. Bio je toliko visok da su mislili da niko neće moći da se na njega uspne i tako širok da ništa neće moći da ga sruši. Onda su se smjestili da uživaju u svojoj sigurnosti. Tokom prvih stotinu godina od postojanja zida, Kina je pretrpjela tri invazije. Niti jednom se nije desilo da varvari sruše zid ili se uspnu na njega. Svaki put su podmitili čuvara i umarširali kroz kapiju. Kinezi su bili toliko zaokupljeni uzdanjem u kamene zidove da su zaboravili da nauče poštenju vlastitu djecu...

Kod Boga se suočavamo sa nečim što je na svaki način neizmjerno superiornije od nas. Ukoliko ne priznate Boga kao takvog, i ne priznate sebe kao manje od ništa u poređenju sa Njim, nećete nikada zaista spoznati Boga. Dok god ste gordi, ne možete poznavati Boga. Gord čovjek uvijek gleda sa visine ne druge stvari i druge ljude ; stoga, naravno, pošto gledate sa visine, ne možete vidjeti ono što je iznad vas.”

C. S. Lewis

“Ljudi ne naginju ka svetosti. Osim napora motivisanog milošću, ljudi nisu uopšte skloni bogobojaznosti, molitvi, slijeđenju Svetog Pisma, vjeri i zadovoljstvu u Gospodu. Mi smo skloni kompromisu i nazivamo ga tolerancijom, skloni smo neposlušnosti i nazivamo je slobodom, skloni smo sujevjerju i nazivamo ga vjerom. Mi volimo nedisciplinu i nedostatak samokontrole i nazivamo ih odmaranjem, lijenimo se umjesto da se molimo i kažemo da smo se oslobodili zakona, klizimo ka bezvjerju i ubjeđujemo sami sebe da smo oslobođeni.”

D. A. Carson, ‘For the Love of God’

“Voljeti znači biti ranjiv. Šta god da zavolite, vaše srce će sasvim sigurno biti ojađeno, a možda će se i slomiti. Ako želite da se osigurate da vam srce ostane nedirnuto, ne smijete ga nikome dati, pa čak ni životinji. Zamotajte ga pažljivo u hobije i sitni luksuz, izbjegavajte bilo kakvo vezivanje, zaključajte ga na sigurno u ukrasnu kutiju ili kovčeg vaše sebičnosti. Međutim, u toj kutiji, na sigurnom, u mraku, bez ijednog pokreta i bez vazduha, ono će se promijeniti, postaće nesalomivo, nedodirljivo, nedostupno za spasenje.”

C. S. Lewis

43

“S vremena na vreme, u retkim intervalima, Veliki duh otkrića silazi na zemlju da saopšti neku tajnu koja treba da unapredi čovečanstvo. Bira najbolje pripremljenog, najzaslužnijeg, i šapuće mu tajnu na uho.” *

Nikola Tesla

“Mi ponekad mislimo da su obraćena trenutni čin. Takav je trenutak kada nas Bog regeneriše u nama samima. Postoji sigurnost u vezi sa činjenicom da smo mi od sada Njegovi. Međutim, obraćenje, koje je pretvaranje starog u novog čovjeka, ponekad mnogo duže traje. Postoje mnoge borbe kroz koje ćemo neizbježno proći. To naročito vrijedi za ljude jake volje, sposobne pojedince kakvi smo ti i ja. Mi smo se toliko navikli na mišljenje da možemo sve sami da postignemo tako da nam je jako teško da se prepustimo i jednostavno pouzdamo u Boga. Međutim, upravo je to ono što moramo da učinimo. A to ćemo naučiti samo ukoliko često posrćemo i pipamo ispred sebe u mraku. Nemoj biti nestrpljiv sa samim sobom...”

Charles W. Colson, Personal letter of 14 October 1997 to Jonathan Aitken, Psalms for People Under Pressure, p. 86

“Ponekad upravo vjerski učitelji navode vjernike da misle kako je Bog strog. Kako to? Nakon velikih katastrofa, tvrde kako je to bila božija volja i time čine Boga odgovornim. Jakov 1:13 na to odgovara, ‘Neka niko, kada je u iskušenju, ne kaže : Bog me iskušava. Jer Bog ne može biti iskušavan lošim stvarima i On sam na taj način nikoga ne iskušava.’ Tako Bog nije nipošto odgovoran za zlo koje vidimo u svijetu (Job, 34:10-12). Tačno je da on dozvoljava da se nedaće dešavaju, ali postoji velika razlika između dozvoljavanja da se nešto desi i bivanja njegovim uzrokom” (Job 1:6-12, II Korinćanima 11:14).

Kula stražara

“Budućnost donosi iznenađenja, jer ‘niko ne zna dan ili trenutak’. Biće znakova da je kraj blizu ali ih i dalje neće primijetiti oni koji nisu na oprezu. Rješenje je u oprezu. Drugim riječima, Bog će vjerno ispuniti Svoje obećanje, ali možda ne na onaj način na koji mi to očekujemo. Ovo je osuda mnogih hrišćana koji izgleda da su zamislili kraj u najmanjim detaljima. Čuvajte se, dakle, onih koji, kako je to neko rekao, tvrde da znaju ‘kakav je namještaj u raju i kolika je temperatura u paklu.’ Jer, oni ne razumiju čak ni to da Bog održava obećanja ali ipak voli iznenađenja.”

Lawrence Hull Stookey, ‘Calender: Time for Church’

“Ponekad je haos dobar i velikodušan opis onoga što bi trebalo biti molitva, i nakon pola sata totalne zbunjenosti samo mogu da kažem, ‘eh, Gospode, pokušao sam da Ti posvetim ovo vrijeme. Ako si ovako htio da ga iskoristiš, neka bude tako.’”

Robert Wright

“Propovijedajte evanđelje u svako doba. Ako je neophodno, koristite riječi.”

“Počnite da radite ono što je potrebno, a zatim učinite ono što je moguće. Odjednom ćete početi da postižete i ono što je nemoguće.”

Sveti Franjo Asiški

44

DERVIŠKA MUDROST

“Tražio sam moć i pronašao je u znanju. Tražio sam čast i pronašao je u siromaštvu. Tražio sam zdravlje i pronašao ga u askezi. Tražio sam da mi dug bude umanjen pred Bogom i pronašao ono što sam tražio u šutnji. Tražio sam utjehu i pronašao je u beznađu.” (Ali Sehl Isfahani, u Attarovom djelu Tezkiret, 893)

“Zapalio bih religiju i vjeru, i postavio bih Tvoju ljubav umjesto vjerovanja ispred sebe ; dok god budem osjećao ljubav u svom nemirnom srcu, Ti ćeš biti cilj moga puta, a ne religija ili vjera.” (Ajnul Kudat Hamdani, Tahmidat, 23-5)

“Zunnun Misri, koji je umro 860. godine, vidio je grupu ljudi koji su čekali da ih izliječi neki evlija, Allahov prijatelj. Evlija je živio u jednoj pećini i izlazio samo jednom godišnje. Kad je izašao, puhnuo je prema okupljenoj gomili i svako je od toga ozdravio. Zunnun je prihvatio njegovu haljinu i rekao, ‘Za ljubav Boga, [kako] si izliječio njihove vanjske bolesti, molim te, izliječi me od moje unutrašnje bolesti.’ ‘Zunnune, skloni ruku s mene! Prijatelj gleda, sa zenita Svoje moći i veličanstva. Ako te ugleda kako si se prihvatio koga drugoga do Njega, predaće te toj osobi i predaće tebi tu osobu, i bićete zajedno uništeni od strane vlastitih ruku.’ Na to se Zunnun povukao.” (Attar, Tezkiret)

“Tvoj najgori neprijatelj nalazi se između tvoje dvije strane.” (Hadis prenesen u Hanakahijevom djelu Guzida, 225)

“Kada dođe dan, ‘kada čovjek moradne napustiti svoju ženu i svoga brata i svoju majku i svog oca i svoju djecu’ [Kur’an 71:34-36], u taj čas, svi tvoji prijatelji postaće ti neprijatelji, jer su bili tek idoli koji su te spriječavali da kreneš na Put.” (Rumi, Mesnevija, V, 1490)

“Ostavi bogohuljenje i vjerovanje nevjernicima i vjernicima. Ostani zaronjen u njoj, potpuno uništen i mokar do gole kože, od bilo kakve vjere, od bilo kakvog bezvjerja! Šuti!” (Magribi, 1993, 145:3).

“Ako ti spali baštu, daće ti grožđe ; usred tuge, daće ti sreću. Daće ruku sakatome, jer same njegove tuge stvaraju opijeno srce. Iz tog razloga, Božiji prijatelj se nikada ne žali : šta god mu je oduzeto, vraća mu se u nekom drugom obliku.” (Rumi, Mesnevija, III-1872-4)

“Božiji prijatelj ima tri odlike : velikodušnost sličnu okeanu, samilost sličnu sunčevoj i skromnost sličnu onoj same zemlje.” (Bajazid, u Atarovom djelu Tezkirat, 193)

45

“Veliki je grijeh za učenika da se smatra zaštićenim od Božije prevare [makr], međutim, za onoga ko je sjedinjen sa Bogom [wâsil], smatrati se van domašaja Božije prevare je pravo bogohuljenje.” (Džunejd)

“Znak Božijeg prihvatanja učenika jeste da on ne može izdržati društvo neupućenih. Ako mu se i desi da bude u njihovom društvu, on je među njima kao dvoličnjak u džamiji, dijete u školi, ili princ u zatvoru.” (Šemsuddin Tabrizi, Lahûrî, Šerh Hafiz, II, 1145)

“Kur’an je objavljen kako bi pokrenuo ljude, pružio ruku beznadnicima. Ne tražite značenje Kur’ana osim od samog Kur’ana. U protivnom, informišite se kod nekoga ko je izgorio svoje strasti, posvetio život Kur’anu, klanjajući se pred njim ukazujući mu čast, tako da je njegov duh u suštini postao sâm Kur’an.” (Rumi, Mesnevija, V, 3125-9)

“Božiji prijatelj je dijete sadašnjeg trenutka. On nema budućnosti od koje bi se mogao preplašiti, a pošto nema straha, nema ni nade, jer nada znači da on očekuje nešto što mu je drago u budućnosti, ili da očekuje da se oslobodi od nečega što ne voli. On ne osjeća ni zrnce tuge, jer tuga kvari njegov kontemplativni trenutak.” (Džunejd, u Hudžvirijevom djelu Kešful Mahdžub)

“Povjerenje u Boga je u stara vremena bilo duhovna realnost [haqîqat]. U današnje vrijeme, ono je postalo intelektualna teorija kao i sve druge.” (Džunejd, u Gazalijevom djelu Ihyâ, IV–213)

“Na koja god vrata da zakucam u kući, Bože, svugdje si Ti, i gdje god da odem, svjetlost koja sjaji unutar svega si uvijek Ti, Voljeni u pećini ili u manastiru si Ti, od Kabe ili od pagode sva moja potraga i moj cilj si opet Ti. Ti si ono što tražim iznutra; ostalo, pagode ili Kaba, sve to je samo lukavstvo.” (Šejh Beha’i, Kullijât, 77)

“Jedan od principa sufijskog morala jeste uzdržavanje od osvete. Ako je neko zlo učinjeno sufiji, on odgovara samilošću. To je veoma važan princip, jer je Poslanik zabranio da se osvetom odgovara na zlo.” (Inadi, Menakibul Sufija, 85)

“Zunnun se molio za hljeb svakidašnji. Pojavi se jedna ptica, udari krilima o tlo i stvoriše se dvije zdjele, jedna od zlata a druga od srebra, jedna puna susamovog sjemenja a druga puna ružine vodice. Kada se ptica zasitila, zdjele su nestale. Zunnun je rekao, ‘Kada sam to vidio, čvrsta vjera [i‘timâd] i uzdanje [tawakkul] u Boga su mi se ukazali.” (Attar, Tezkirât, 138)

“Ezoterična gnoza je od tri vrste: božje otkrovenje, inspiracija i kardiognoza, tj. intuitivno rasuđivanje srca.” (Izuddin Mahmud Kašani, Misbahul Hidaja, 75/6)

46

“Čovjek nije gnostik sve dok ne postane kao zemlja na kojoj hodaju pravednik kao i griješnik; kao oblaci, koji natkriljuju sve stvari, te kao kiša, koja kaplje na sve stvari, voljela ih ona ili ne.” (Džuneid, u Kušajrijevom djelu El Risala El Kušajrijja, 315)

“Gnoza je nesposobnost da se nađe makar i jedna čestica ljutnje ili agresivnosti u sebi.” (Hasan Basri, u Atarovom djelu Tezkirat, 43)

“Poslanik je rekao, ‘Razmišljajte o Božijim odlikama, ali nemojte razmišljati o Njegovoj suštini.’ Ovdje je svijet religijskog zakona naopak. Shvatate li šta kažem? Ja kažem, ‘Svjetlost Svemogućeg Boga može sama sebe vidjeti, a na tom nivou, čovjek je u samom sebi. Međutim, Božija suština ne može se vidjeti osim Božijom milosti, a to iskustvo čini da čovjek izađe iz čovjeka, ostavljajući ga bez ega.’ To je značenje [prvog dijela] ajeta ‘vid ga ne može obuhvatiti’ (6:103) koji opčinjava putnika sobom samim [ali drugi dio] ‘a On shvata svaku viziju’ (6:103) ” znači da je sve Bog... Avaj! Ove ideje može razumjeti samo onaj ko je prevazišao sedamdeset i dvije čudne [islamske] sekte. Kako je velika razdaljina između jedne osobe koja nije potpuno shvatila ni denominaciju, i ovih riječi!” (Ajnul Kudat Hamadani, Tahmidat, 303-5)

“Na dan proživljenja, neko će uzviknuti : ‘O, Gospode!’ i poziv će mu biti vraćen : ‘Ne dozivaj Me, jer Me nisi poznavao na onome svijetu, kako ćeš Me onda prepoznati na ovome?’ (Poslanikov hadis).” Allah kaže u Kur’anu, “Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio” (9:67).

“Između religije zakona [šerijat] i gnoze [ma‘rifa] ima 70.000 stepenova. Između gnoze i stvarnosti [hakika] ima još 70.000 stepenova, te još milion stepenova između Božije stvarnosti i Božije palate! Shvatanje svakog od tih stepenova zahtijeva čitav jedan život, onoliko dug koliko i Nojev, i čistoću srca jednaku onoj Muhammedovoj!” (Harakani, u Atarovom djelu Tezkirat, 708)

“O, dervišu! Od empirijskih visina sve do dubine zemlje, nikada niti jedna jota ljubavi nije prodata, osim nauštrb radosti i patnje ljudske. Čista i bezgriješna bića bila su mnogobrojna, stanovnici nebeskog dvora. A ipak, jedna obična šaka prašine – čovjek – može izdržati težinu ovoga začuđujućeg i razdirućeg ajeta : ‘On ih voli i oni Njega vole’.” (Sâmânî, Revh el-erwâh, 488.)

“Postoje četiri glavne koprene ili prepreke na putu sufije : ambicija, ljubav prema novcu [pohlepa], slijepo imitiranje i predrasuda. Postoje četiri najvažnije postaje na putu : lijepe riječi, dobra djela, čestit karakter i gnoza. Kako bi se dostigle te četiri postaje, moraju se prvo skinuti četiri koprene.” (Nasafi, Kešful haka’ik, 112)

“Sufizam znači sjesti sa Bogom nekoliko trenutaka bez kukanja i briga.” (Džunejd, Ansari, Tabakat, 201)

47

“Nije sufija onaj koji ne smatra cijeli ljudski rod kao sopstvenu porodicu.” (Šibli, Atar, Tezkirat, 129)

“Derviš je samo komad zemlje, utabane i posute sa malo vode, koja ne ozlijeđuje stopala i iza koje ne ostaje prašina.” (Ansari, Resa’il Džemâ)

“Kada bi kraljevi ovoga svijeta znali u kakvoj slasti mi živimo, pokušali bi da nam je mačevima oduzmu.” (Bajazid Bistami)

“Bio sam snijeg, na Tvojim zracima se istopih ; zemlja me ispi ; zamućenog duha, ponovo se penjem ka suncu.” (Dželaluddin Rumi)

“Ja sam atom, ja sam tijelo Sunca ; atomu sam rekao : ostani. A Suncu : stani. Ja sam svjetlost zore, ja sam dah večeri, ja sam mrmorenje u bokalu, pjenušava površina mora. Ja sam varnica kamena, zlatno oko metala... Ja sam u isto vrijeme oblak i kiša, ja sam zalio ravnicu.” (Dželaluddin Rumi)

“Koji čovjek nije nikad prekršio zakone, kaži? Život bez grijeha, kakvog je ukusa, kaži? Ali ako kazniš zlom zlo koje sam učinio, kakva je onda razlika između mene i Tebe, kaži?” (Omer Hajjam)

“Mislio sam da poznajem biće i negaciju bića, mislio sam da shvatam stvarnost sa svih strana, ali ne znam ništa ako ne znam da spoznam u onostranom meni onu stranu pijanstva.” (Omer Hajjam)

“Pokušao sam da Ga nađem na hrišćanskom krstu, ali On tamo nije bio. Otišao sam u hram hindusa i posjetio stare pagode, ali nigdje Mu nisam mogao pronaći ni traga. Tragao sam po planinama i u dolinama, ali ni u visinama ni u nizinama nisam mogao da Ga pronađem. Otišao sam u Kabu u Meki ali On ni tamo nije bio. Ispitivao sam učenjake i filozofe, ali je On bio van njihovog poimanja. Onda sam pogledao u svoje srce i On je tamo bio, tu sam Ga vidio, i nigdje drugdje Ga se nije moglo pronaći.” (Dželaluddin Rumi)

“Budi kao tekuća voda u darežljivosti i pomaganju drugima. Budi kao sunce u ljubavi i samilosti. Budi kao noć kada treba da sakriješ tuđe mane. Budi kao smrt u gnijevu i nervozi. Budi kao zemlja u skromnosti i poniznosti. Budi kao more u toleranciji. Ili izgledaj onakav kakav zaista jesi, ili budi onakav kakav izgledaš da jesi.”

(Mevlana Dželaluddin Rumi)

48

MOLITVA EBU HAMZE EL SUMALIJA

“U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! O, Gospodaru moj! Nemoj me dovoditi u red Tvojom kaznom i nemoj protiv mene spremati smicalice Tvoje. Jer, odakle da dobijem blagodati, Gospodaru, kada se niko ne može pronaći osim Tebe? Kako da tražim spas kada ga ne može dozvoliti niko osim Tebe, niti se dobročinitelj može izvući bez Tvoje pomoći i milosti, niti može griješnik koji Te je grijehom uvrijedio i nezadovoljio prevazići domet Tvoje snage i moći? O Gospode, o Gospode, o Gospode... (ponavljajte dok vam ne nestane daha) čuo sam za Tebe od Tebe, a Ti si me uputio Sebi i pozvao me Sebi, a bez Tebe ne bih znao Ko si.

Neka je sva hvala Allahu Koga zovem šta god da mi treba a On mi odgovara, čak i onda kada sam bio spor kada bi me On pozivao. Neka je sva hvala Allahu Koga molim i On mi odobrava (ono što sam tražio), čak iako sam bio škrt kad je On od mene šta tražio na zajam. Neka je sva hvala Allahu Koga dozivam u potrebama kad god poželim i Kome povjeravam svoje tajne bez ikakvog posrednika, a On mi ispunjava želje. Neka je sva hvala Allahu jer se ne obraćam nikome drugome do Njemu, jer kada bih se obratio drugima, ne bi mi se odazvali. Neka je sva hvala Allahu Koji me je počastio time što je postao Izvršitelj mojih poslova, umjesto da me pusti da se oslanjam na druge koji bi me samo ponižavali. Neka je sva hvala Allahu Kojemu sam postao drag iako Mu uopšte nisam potreban. Neka je sva hvala Allahu Koji mi ukazuje milost, kao da sam bezgriješan. Tako je moj Gospodar od svih ljudi najhvaljeniji od mene, i najdostojniji moje hvale.

O Allahu! Nalazim da su putevi želja za Tobom raskrčeni, te da rijeke nade za Tobom teku po prostranom koritu, te da je računanju na Tvoju blagodat (u nevolji) za one koji su Te poželjeli slobodan prilaz, te da su kapije molitve za one koji su beznadni širom rastvorene, i znam da odgovaraš onima koji te upitaju i da spašavaš one koji su u ožalošćeni. Nalazim da je usrdno moljenje Tvoje darežljivosti i zadovoljstvo Tvojim sudom bolje od odbijanja škrtica i zadovoljnije od udijeljivanja sebičnjaka. Zaista, put do Tebe je kratak, a Ti se ne skrivaš od Tvojih stvorenja osim ako ih njihova sopstvena nedjela ne odvoje od Tebe. I tražio sam od Tebe da mi ispuniš želje, usmjerio moju potrebu prema Tebi, i oslanjam se na Tebe za svoj spas, i posvećujem svoje potražnje Tebi moleći Te, čineći to a znajući da nisam vrijedan da me saslušaš niti imam pravo na to da mi oprostiš, ali to ipak činim jer vjerujem u Tvoju darežljivost i predajem se Tvojem obećanju (da ćeš mi uslišiti molitve) i stavljam se pod okrilje vjerovanjem u Tvoju jednoću, i kroz sigurnost moga znanja o Tebi, da ja zaista nemam drugogo boga ili gospodara osim Tebe, samo Tebe ; Ti nemaš druga.

O, Gospode! Zaista si rekao : “O vjernici, tražite Allahove blagodati, jer Allah je milostiv prema vama,” i sve što si rekao je istina i što si obećao je bespogovorno, i nije od Tvojih osobina, O Gospodaru, da mi narediš da tražim i spriječim odgovor, a Ti si Onaj koji daje sve blagodati svim stanovnicima Tvojega kraljevstva i Onaj Koji daje nježnu utjehu. O, Gospode! Odgojio Si me uz Tvoje poklone i blagodati od najranije mladosti, i podigao moj ugled dok sam odrastao. Tako, O Ti koji si me odgojio u ovome životu sa Tvojom dobrom voljom, blagodatima i blagoslovima, i pokazao mi Tvoj oprost i darežljivost na onome svijetu. Moje znanje, o Gospodaru, je ono koje me vodi Tebi a moja ljubav je moj posrednik kod Tebe, i ja imam povjerenja u moj dokaz sa Tvojim vođstvom i lagodno mi je uz moga posrednika sa Tvojim posredovanjem. Molim Ti se, o Gospodaru, s jezikom koji je paralizovan od svoga

49

grijeha, o Gospode, povjeravam To se srcem koje je osuđeno na propast radi svojeg nestašluka ; molim Ti se, o Gospodaru, uplašen a željan, pun nade i straha, ako posmatram svoje grijehe, o Gospode, preplašio sam se, ali kada se sjetim Tvoje darežljivosti žudim, tako da, ako oprostiš, Ti si najmilostiviji, a ako kazniš, nisi nepravedno presudio. Izvinjavam se, o Allahu, jer sam se drznuo da Ti tražim, iako sam počinio ono što Ti mrziš, Tvoju dobrohotnost i darežljivost, i moju pripremu na nesreću, budući da nemam stida (u činjenju grijeha), je Tvoje strpljenje i milost. Želio bih da moja nada ne bude razočarana, pa ispuni moju želju i prihvati moju molbu, o Najbolji od svih onih kojima se ikada molilo! O, Najblagorodniji koji je ikada priželjkivan! Nado moja, moj Gospodar je veličanstven, ali su mi se djela pogoršala, te mi dozvoli od Tvoga oprosta onoliko koliko sam se nadao, i molim te, ne sudi mi prema mojim najgorim nestašlucima, jer je Tvoja darežljivost veća od kažnjavanja griješnika, a Tvoje izdržavanje i strpljenje veći od nagrađivanja nesposobnih. Gospodaru moj, tražim sklonište kroz Tvoju blagodat, bježim od Tebe ka Tebi, dok očekujem Tvoje obećanje da ćeš oprostiti onima koji su imali ispravno uvjerenje o Tebi. Ko sam ja, Gospode, i kakva je moja opasnost! Podaj mi Tvoje blagodati i udijeli mi Tvoj oprost, O Gospode, pokrij me Tvojom zaštitom i oprosti mi kaznu čašću Tvoga lica. Jer ako bi ikada iko osim Tebe saznao za moj grijeh, ja ne bih bio griješio, a kada bih strahovao da ćeš Ti ubrzati moju kaznu, bio bih izbjegavao griješenje, ne zato što Ti nisi važan stražar, niti bezvrijedan nadglednik, nego zato što si Ti, Gospode, najbolji čuvar tajni, Najmudriji od svih vladara i najdarežljiviji među darežljivima.

O, Čuvaru tajni! O, Ti koji često opraštaš grijehe! O, Znalče svega onoga što je skriveno! Ti štitiš tajni grijeh Svojom darežljivošću i odlažeš moju kaznu Svojim strpljenjem, tako da se Tebi upućuju sve hvale jer sve znaš a opet Si strpljiv, i što opraštaš iako Si sposoban da kazniš. Ono što me motiviše i poziva da Ti budem nepokoran je Tvoje strpljenje sa mnom, a ono što me vuče da se od Tebe ne stidim je Tvoja zaštita od mojih (skrivenih) grijeha. Ono što me požuruje da činim Tvoja zabranjena djela je moja svijest o širini Tvoje milosti i veličini Tvoga oprosta.

O Ti koji izdržavaš! O Darežljivi! O Ti Koji si Sam Sebi dovoljan! O Oprostitelju grijeha! O Primaoče pokajanja! O Najveći davaoče svakog dobra! O Najstariji od blagodarovaoca! Dozivam Tvoju prelijepu zaštitu tajni, dozivam Tvoj obilni oprost, dozivam Tvoj komšijski odmor, dozivam Tvoj brzi spas, dozivam Tvoju veliku milost i samilost, dozivam Tvoje blagodarne darove, dozivam Tvoje blagoslovljene nagrade, dozivam Tvoje prekrasne usluge, dozivam Tvoju beskrajno blagodarje, dozivam Tvoje ogromne postupke, dozivam Tvoju drevnu dobrotvornost, dozivam Tvoju blagonaklonost, O Najdarežljiviji. Time tražim Tvoj spas, oslobodi me Svojom milošću.

O Dobrovoljni! O Stvaraoče ljepote! O Dobročinitelju! Ne oslanjam se na naša djela kako bih postigao spas od Tvoje kazne, nego imam povjerenja u Tvoju blagonaklonost prema nama, jer si Ti Gospodar pravednosti i Gospodar oprosta. Ti počinješ da daješ kroz Svoje milosrđe i opraštaš grijeh Svojom darežljivošću, te mi ne znamo šta bismo više hvalili, da li ljepote koje dijeliš, ili grijehe čiju tajnovitost štitiš, ili veličinu onoga što Si dao i ispunio, ili mnoge nesreće koje Si izbjegao, ili bolesti koje Si izliječio.

O Voljeni svakoga onoga kome Si postao drag! O slasti očiju onoga ko je od Tebe zatražio utočište i posvetio se Tebi! Ti si dobročinitelj a mi smo griješnici, pa nam oprosti, Gospode, ružnoću koju imamo ljepotama koje Ti imaš. Kakvo li neznanje, Gospode, ne može biti popraćeno Tvojom dobrohotnošću? Koji je vijek duži od Tvoga strpljenja? Koliko su značajna naša djela uspoređena sa Tvojim nagradama? I kako

50

možemo pozdravljati naša dobra djela kada posmatramo Tvoju darežljivost? A ipak, kako mogu griješnici očajavati kada su zaogrnuti Tvojom darežljivošću?

O, Veliki Oprostitelju! O Širitelju obje ruke milosti! Kunem se Tvojom uzvišenom moći, Gospodaru, da ako me ukoriš, neću se odmicati od Tvojih vrata, i neću prestati da ti dajem komplimente jer sam zaista shvatio znanje o Tvojoj darežljivosti i dobrohotnosti, a Ti si Činitelj onoga što želiš, Ti kažnjavaš svakoga onoga koga želiš, čime god želiš i kako god želiš, a podaruješ Svoju milost kome god želiš, čime god želiš i kako god želiš. Nikome ne polažeš račune o onome što činiš, niti ima bilo kakve borbe u Tvome kraljevstvu, niti ima ikakvog partnerstva u Tvojoj odredbi, niti ikakvog sukoba interesa u Tvome sudu, i niko Ti se ne može suprotstaviti u Tvojim poslovima, Tebi pripadaju sva stvorenja i naredbe. Zaista, Najslavniji Allah je Ljubitelj i Održitelj svih svijetova.”

Odlomci iz knjige Mefâtihul Džinân [Ključevi raja],

sastavio Šejh Abbas Kummi

51

O SMRTI

“Poštovani! Umro je Dobrica! Ali dobrota ne umire. Znaju ljudi ko je čovek. Da nije čoveka ne bi bilo ljudi. Kad čovek umre neljudi se zabrinu. Ko vele : sad i mi moramo biti ljudi. Dobrota ne umire, seli se ona. Od jednog do drugog čoveka. I Dobrica se preselio. U mir. Iz mirovine. I svi ćemo, pre ili kasnije, kod Dobrice na naselje. Čovečno je za mrtvima žaliti. Nečovečno je žive sažaljevati. Poneo sam ovu mudrost od Dobrice, koji je bio strpljiv, mudar i ponosan : koji je bio čovek! Dobrote i namere. Namernoga dobra. Dobroljublja, ljubaznosti, pristojnosti, znanja i zalaganja. I dušmani bi priznali da je bio lek : lek za dušu. Kako da se ponašam sada? Nije Dobrica za žaljenje, on je za oponašanje. Uzor je on, u ovom zornom vremenu. Koje nas u hiru savija kao plastiku, koje se uklinilo pa peče, i nas, i vas, i mene : i Kliniku za plastičnu hirurgiju i opekotine Vojno Medicinske Akademije. Koju si vodio, Dobrice, to je bitno, na opštu dobrobit. I mene si, tvoga sledbenika, znao da zalediš, kad bi rekao, hodi : teško je veličinu slediti.

VMA pamti velike i velikane. Ne samo lekare. Veliki su učenici, velikani su učitelji. Učio si od velikana, Dobrice! O veličini tvojoj govoriće učenici. Nije sve u kožnom transplantatu, pričao si, pacijentu treba ući i pod kožu. Ako bolesnika slobodno primiš, pa na njega zarežiš, ni slobodni režanj neće se primiti. Ne skrivaj grešku, vapio si : greška se ne može ušiti, kao klempave uši. Ne budi zec, ni u snu : zečju usnu rešava hirurg koji mora biti vuk. Nisi bio čovek kompromisa : to često kompromituje. Bio si čovek dogovora. Popuštao si često, a branio nerado. Nije Akademija što je bila, znao si reći : zabranjuje pušenje. Bio si glava kome je pušenje došlo glave, kažu specijalisti za disanje i pluća. Glavinjaju oni, Dobrice, jer ne znaju : s tobom se disalo punim plućima. Od nečega se mora umreti. Od ljubomore se može krepati. Krepio si primerom, gospodine pukovniče, naš doktorski puk. Zavio si u crno zavidne, jer im nisi zavideo. Prosečnima si govorio da su zlato, i jesu, samim tim što nisu zlo. Učio si nas to, uz profesiju, profesore naš. Opstaće Akademija, koja je danas, na trenutak, stala. Opstaće, istina, i biti bolja, ali neće biti ista. Istaknutih ima, ali je istinskih malo. Malo je svojih na svome. Osvajao si, Dobrice, sve! Sva Akademija, pola Beograda i toliko Srbije, bili su ti svojta.

Na koncu, ako hirurzi umiru, ne umire hirurgija. Tamo je sve pod konac. I pod nož. U podnožju hirurgije je um, na vrhu je umetnost. Između nije interegnum, između je interna medicina. Naći svrhu života u medicini mogu samo oni koji su se na dobro umetnuli. Slično je sa hirurgijom : naći svrhu u hirurgiji mogu hirurzi koji na dobro liče. Eureka, dok opšti hirurzi saopštavaju, plastični hirurzi plaste : za eure i društveni plasman. Od lipoma do liposukcije, može, kaže okoštala birokratija, ali košta. Od kokošijih do silikonskih grudi, okej, ali se isprsi. Sve se plaća u ovoj zemlji, Dobrice, jer su najbolji potplaćeni. Oni su ucenjeni trpljenjem, da bi se drugima isplatilo. I ti si trpeo, Dobrice, i platio svoju cenu. Umnog čoveka i hirurga umetnika. Nije dobro što si nas napustio : pusto je bez tebe i bez tvoga dobra. Porodicu nisi napustio, osećam, dok je porodice i dok je pustog sećanja. Pevao je Džej, na prazno, i svirao ‘Svilen konac’ uživo, dok smo uživali u životu. Ostala je praznina bez kraja i konca, kad si umro, kad je umro Di Džej. Na kraju hvala, emeritus profesore, na primeru i na meri. Dobro je, jer samo retki mogu do kraja biti i ostati Dobrica.” *

Govor jednog mladog ljekara 27. marta 2006. godine, na sahrani mog oca, dr Dobrice Jevtovića, hirurga plastičara koji je mnogima spasio, produžio ili poboljšao život, na koju je došlo više od pet stotina ljudi. Među njima je čak bio i jedan Milojica Sofijanić,

njegov nekadašnji profesor iz srednje škole u Prijepolju.

52

REQUIEM

Kyrie Eleison [Gospode pomiluj] : Daj im vječni odmor, Gospodine, i neka im svjetlost zauvijek sija. Bože, u Sionu ti se dostojno pjevaju hvale, a u Jerusalim dolazimo da ti poklanjamo žrtve ; poslušaj molitvu moju, ti kome odlaze svi smrtnici. Daj im vječni odmor, Gospodine, i neka im svjetlost zauvijek sija. Gospode, smiluj nam se. Hriste, smiluj nam se. Gospode, smiluj nam se.

Dies irae [Dan gnijeva] : Na dan gnijeva, dana toga, svijet će se pretvoriti u pepeo po proročanstvu Davida i Sibile. Kakav trepet će zavladati, kada sudac dođe da strogo presudi o svim stvarima! Jedna truba, odzvanjajući strahovitim zvukovima među svim svjetskim grobnicama, sakupiće sve ljude pred prijestoljem. Smrt i priroda će se začuditi kada oživi čovjek da odgovara na suđenju. Donijeće se knjiga koja će sadržati sve ono zbog čega će se suditi svijetu. Kada sudija bude zasijedao, pojaviće se sve što je sakriveno i ništa neće ostati nekažnjeno. Žalostan kakav sam, šta ću onda reći ? Kojeg zaštitnika da pozovem, kada će i sam pravednik jedva biti siguran ? Kralju strahovite moći, koji spašavaš izabrane a da ništa ne tražiš zauzvrat, spasi me, izvore dobrote! Sjeti se, blagi Isuse, kada si došao po mene ; nemoj me izgubiti toga dana. Tražeći me, posustao si od umora. Otkupio si me mukom na krstu. Neka toliki trud ne bude uzalud! Sudijo koji sudiš pravedno, daj mi milost i oprost prije nego dođe dan svođenja računa. Drhtim kao krivac, grijesi su mi zacrvenili čelo ; usrdno te molim, Bože, poštedi me. Oprostio si Mariji i odgovorio na molitvu lopova ; daj i meni malo nade. Moje molitve nisu dostojne, ali ti si dobar ; učini, tako ti milosti, da ne gorim u vječnoj vatri! Postavi me među jagnjad, odvoji me od jarčeva, postavi me sa desne strane. Miješajući proklete, obećane vječnom plamenu, pozovi me zajedno sa blagoslovljenima! Molim ti se ničice, srca smrvljenog kao pepeo, pobrini se za moju sudbinu. Toga dana suza, griješni čovjek će uskrsnuti iz prašine kako bi mu se sudilo. Bože, poštedi ga, blagi gospodine Isuse! Daj im pokoj [requiem]. Amen.

Domine [Gospode] : Gospodine Isuse Hriste, kralju slave, oslobodi duše svih umrlih vjernika od paklenih muka i dubokog jezera. Oslobodi ih iz lavljih čeljusti, neka ih ne proguta ambis, neka ne budu bačeni u mrak. Neka ih sveti Mihajlo, nosilac zastave, uvede u svetu svjetlost, koju si onomad obećao Abrahamu i njegovim potomcima.

Hostias [hostije] : Poklanjamo ti, Gospode, hostije i hvalospijeve. Prihvati ih za duše kojih se danas sjećamo ; učini, Gospode, da prijeđu iz smrti u život.

Sanctus [Svet] : Svet, svet, svet je Gospod Bog svemira! Nebo i zemlja su puni slave Tvoje. Hosana na visinama.

Benedictus [Blagoslovljen] : Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana na visinama.

Agnus Dei [Jagnje božije] : Jagnje Božije, koje odnosiš grijehe svijeta, daj im mir. Jagnje Božije, koje odnosiš grijehe svijeta, daj im vječni mir. Neka im vječna svjetlost blista, Gospode, u prisustvu tvojih svetaca tokom čitave vječnosti, zahvaljujući tvojoj dobroti!

Cum Sanctis [Sa svetima] : U prisustvu tvojih svetaca, tokom čitave vječnosti, zahvaljujući tvojoj dobroti!

(Poslušajte Mozartovo remek-djelo Requiem uz ovaj tekst,

doživljaj je zagarantovan).