1. poglavlje – ODREDNICE RAZVOJA TURIZMA

UTJECAJ RAZLIČITIH POJAVA NA RAZVOJ SUVREMENOG TURIZMA Na razvoj suvremenog turizma utječu sljedeće pojave koje se mogu svrstati u 9 osnovnih područja koja prikazuju

temeljne probleme današnjeg i budućeg života suvremenog čovjeka:1. Turizam i bolesti - to su međusobno nekompatibilne pojave jer različite bolesti poput side, SARS-a i drugih ograničavaju

turistička putovanja i djeluju negativno na turizam; (dok su s druge strane turizam i njegov utjecaj na zdravlje međusobno povezani)

2. Turizam i globalno zatopljenje – sve se više osjećaju negativne posljedice globalnog zatopljenja koje izazivaju klimatske promjene ljeti (oborine, temperatura...) i zimi (nedostatak snijega, zatopljenja...), a to sve utječe na okoliš (ekološka paradigma održivog turizma polazi od uzroka negativnih posljedica globalnog zatopljenja)

3. Turizam i obrazovanje – misli se na sustave obrazovanja za rad u turizmu, a s druge strane na obrazovane turiste; unapređivanje obrazovne razine ljudi pozitivno utječe na određene oblike turizma npr. kulturni, kongresni...

4. Turizam i onečišćenja okoliša – onečišćenja odbijaju dolazak turista (osobito zraka i vode)5. Turizam, pothranjenost i glad – iako je turizam danas najmasovnija društveno-ekonomska pojava, putovanje je još ipak

povlastica manjeg dijela stanovništva, onog bogatijeg koje ne muče pothranjenost i glad (od ukupno 7 mlrd ljudi u svijetu otprilike 1 mlrd sudjeluje u međunarodnim turističkim putovanjima); ograničenje za uključivanje većeg broja ljudi u turistička putovanja je prije svega nizak dohodak stanovništva koji danas ostvaruje gotovo polovina svjetskog stanovništva, a procjenuje se na oko 2000 USD per capita (to se smatra turističkim egzistencijkim minimumom)

6. Turizam, politički sukobi i terorizam – inkompatibilni su s turizmom jer izravno utječu na smanjenje broja putnika, noćenja i turističku potrošnju; terorizam posebno negativno utječe na turizam i u bližoj se povijesti pokazao izuzetno negativnim čimbenikom za njegov rast (npr. Domovinski rat ili teroristički napad na New York 11. rujna 2001. čije će se posljedice osjećati još dugo godina, posebno u turizmu)

7. Turizam i slobodna trgovina –suvremeni turizam ne može postojati bez razvijenog robnog tržišta u kojem je najvažnija slobodna trgovina

8. Turizam, voda za piće i odvodnju – temeljni su čimbenici razvoja turizma u svakom turističkom odredištu, a sve je veća oskudnost vode za piće i sve je više problema otpadnih voda (onečišćenja) u sve većem broju destinacija, a posebno u ljetnim mjesecima kada broj turista višestruko nadmašuje domicilno stanovništvo

9. Turizam, žene i razvoj – žene su prevladavajući čimbenik razvoja turizma ne samo zbog brojčane prevlasti zaposlenih u turizmu nego i zbog specifičnosti pojedinih vrsta turističkih usluga; npr. u hrvatskom turizmu žene čine više od 50% ukupno zaposlenih (recepcija, domaćice hotela, kuharice, konobarice, knjigovodkinje...)

Na temelju toga se može zaključiti da je turizam vrlo osjetljiva društveno-ekonomska pojava na koju uvelike utječu različiti događaji i pojave; Koliko će se uspješno suvremeni svijet nositi sa svim negativnim događajima i pojavama i njima se uspješno odupirati, toliko će one utjecati na razvoj turizma u pojedinim dijelovima svijeta

POJAM RASTA I RAZVOJA U TURIZMU Razvoj se može analizirati kao pojava koja označava proces i promjene u određenoj gospodarskoj ili društvenoj

djelatnosti; To nije samo ekonomski pojam nego označava i pozitivnu promjenu neke društvene, gospodarske, političke ili druge pojave, pa se smatra širim pojmom od rasta

Pretpostavka ra razvoj je rast koji označava tendenciju povećanja neke pojave u određenom vremenu npr. kada je riječ o ekonomskim pojavama to mogu biti rast broja proizvedenih proizvoda, rast broja radnika, rast plaća, rast ostvarenih prihoda, porast društvenog bruto-proizvoda i nacionalnog dohotka, porast proizvodnje..

Rast neke pojave ne mora značiti istodobno i njezin razvoj, što znači da postoji razlika između rasta i razvoja ekonomskih pojava (npr. rast ostvarenog gospodarskog prihoda ne mora unaprijed značiti razvoj, ali može biti pretpostavka za povećanje blagostanja uz uvjet sporijeg rasta ili smanjenja troškova poslovanja, što rezultira rastom dobiti kao pokazateljem razvoja pojedinog gospodarskog subjekta)

o Gospodarski rast – podrazumijeva kvantitativne promjene koje nastaju u proizvodnji pr. i usl. u određenom razdobljuo Gospodarski razvoj – društveni proces kojim se neka zemlja postupno udaljava od stanja ekonomske nerazvijenosti,

dostižući višu razinu razvijenosti; to je proces ekonomskih, socijalnih, kulturnih, političkih i drugih promjena koje utječu na rast kvalitete života čovjeka i društva neke zajednice

Pojednostavljeno rečeno, ekonomski rast podrazumijeva kvantitativno povećanje određenih ekonomskih pojava, a razvoj uz takav rast pokazuje i kvalitativno poboljšanje ekonomske pojave

Ono što vrijedi za rast i razvoj drugih ekonomskih pojava i djelatnosti ostvaruje se i u području turizmao Rast u turizmu je kvantitativno povećanje pojave u turizmu čije se promjene mogu mjeriti određenim pokazateljima

(rast broja turista, broja noćenja, porast turističke potrošnje...)o Razvoj u turizmu je novo stanje kojem se teži na globalnoj razini ili unutar nekog turističkog sustava, odnosno

povećanje kvalitete proizvoda (npr. razvoj seoskog turizma, kongresnog turizma ili drugih SOT-ova, razvoj turističke ponude neke turističke destinacije...)

1

U turizmu se glavni indikatori razvoja vežu za održivi razvoj koji je sintetički pokazatelj kvalitativnih promjena u ekologiji, društvenim odnosima i ekonomskom blagostanju

Povećanje proizvodnje materijalnih i drugih dobara i usluga te podizanje životnog standarda povećanjem dohotka po stanovniku bila je temeljna teza opće teorije gospodarskog razvoja, međutim, sa stajališta turizma i njegovog razvoja pokazalo se da je ova teza „stalnog maksimiziranja ekonomskog rasta“ neodrživa bez stalnog povećanja prometne i komunalne infrastrukture te fizičkog povećanja kapaciteta turističke ponude

Naime, stalno povećanje proizvodnje u turizmu može ugroziti opstanak prirodnog resursa koji privlači turiste u određenu turističku destinaciju

U ekonomiji se odnos okoliša i razvoja objašnjava pojmom eksternalija – to su štete ili koristi koje se javljaju kod određenih ekonomskih subjekata uzrokovane proizvodnjom ili potrošnjom drugih ekonomskih subjekata; rješenje je u uspostavljanju ravnoteže između graničnih i društvenih troškova i koristi koje nastaju razvojem

TEORIJA RAZVOJA TURIZMA

KLASIČNE TEORIJE RAZVOJA TURIZMA (početak 20. stoljeća do kraja 2. svjetskog rata) Istraživanje teorije turističkog razvoja započelo je tek na početku 20. stoljeća Jedan od glavnih razloga istraživanje bila je spoznaja da turizam ne stvara dodanu (novu) vrijednost kao proizvodne

gospodarske djelatnosti; Takvo mišljenje o turizmu i turističkoj potrošnji temeljilo se na shvaćanju „radne teorije vrijednosti“ iz čega je izveden zaključak da turizam ne stvara dodanu vrijednost, a ako nema nove, dodane vrijednost, nema niti razvoja, odnosno direktnog utjecaja turizma na razvoj, nego se turizmom utječe samo na indirektne učinke

Prema Keynesu potrošnja je isključivi i krajnji domet i cilj gospodarskih aktivnosti, a glavna je odrednica ukupne potrošnje dohodak; Jednako bi se moglo zaključiti i za turističku potrošnju, koja ovisi prije svega o stvorenu dohotku i njegovoj raspodjeli; No, tome treba dodati i anticipiranu potrošnju budućeg dohotka koju je turist spreman izdvojiti kao dio budućeg dohotka za turističko putovanje, pa turistička potrošnja može rasti brže od rasta dohotka turista

Zastupnici klasične teorije razvoja turizma do kraja 2. svjetskog rata prihvatili su hipotezu o „neograničenoj potražnji“ turizma koja je u stalnog ravnoteži s turističkom ponudom; Prema toj teoriji ukupna potražnja za proizvodima i uslugama u turizmu ne može zaostajati za ukupnom ponudom, iz čega proizlaze pretpostavke o neograničenoj potražnji i neograničenoj potrošnji u turizmu

Razdoblje klasične teorije razvoja turizma obilježili u Hunziker i Krapf koju su analizirali utjecaj turističke potrošnje na gospodarski razvoj te upozorili na potrebu daljnjeg istraživanja ove veze; Nakon toga turizam se u teoriji i praksi definira kao gosp. aktivnost koja bitno utječe na gospodarski razvoj, a posebno u receptivnim turističkim zemljama

SUVREMENE TEORIJE RAZVOJA TURIZMA Istraživanja započinju nakon 2. svjetskog rata, 60-ih godina prošlog stoljeća Dominira ekonomski pogled na turistički razvoj Suvremene teorije razvoja turizma proučavaju turizam kao čimbenik gospodarskog razvoja zbog njegova doprinosa

razvoju nacionalnih gospodarstava Hunziker, Krapf, Bernecker, Clement, Defert, Krippendorf, Medlik, Middleton Začeci razvoja turističke teorije u RH – Alfier (1977.), Andrić, Cicvarić, Vukonić, Pirjevec, Bartoluci... Turistička teorija navedenih domaćih i stranih autora otkrila je i objasnila mnoge spoznaje o utjecaju turizma na

gospodarski razvoj poput teorije turističke rente, teorije multiplikatora, kapaciteta nosivosti, ekonomskih funkcija turizma...; Još je Keynes ustanovio kako je potrošnja svrha i krajnji cilj svih ekonomskih aktivnosti, stoga se u turističkoj teoriji posebna važnost pridaje turističkoj potrošnji i čimbenicima koji utječu na njeno povećanje, kao ishodištu za stvaranje ekonomskih učinaka u turizmu

Stvaranje nove vrijednosti u turizmu U turizmu se u globalnom smislu ne stvara dodana vrijednost nego se troši već prije stvoren dohodak; Međutim, za

gospodarske subjekte kombiniranjem čimbenika (inputa) turizam može stvoriti novi dohodak – izvor novog dohotka inozemna je turistička potrošnja u receptivnim turističkoj zemlji; Ona se temelji na dohotku stvorenom u drugim emitivnim zemljama, a koje turisti troše na putovanju i boravku u nekoj receptivnoj destinaciji; npr. ukupna potrošnja što je ostvare inozemni turisti u Hrvatskoj izvog je novog dohotka u destinaciji (zato gospodarski subjekti nastoje maksimizirati turističku potrošnju i minimizirati utrošak vrijednosti inputa radi maksimizacije dobiti)

Samo potrošnja stranih posjetitelja povećava nac. dohodak, dok domaći posjetitelji svojom turističkom potrošnjom samo prelijevaju sredstva iz jednog u drugo područje istog nacionalnog prostora ako putuju po vlastitoj zemlji

Za emitivnu turističku zemlju turistička potrošnja je odljev dijela dohotka, a za receptivnu destinaciju ona je devizni prihod iz kojeg se stvara novi dohodak

Zaključak: inozemna turistička pš u receptivnoj turističkoj zemlji pridonosi stvaranju nove vrijednosti u destinaciji

Suvremena ekonomska teorija u turizmu potvrdila je hipotezu da je visina ostvarenog dohotka per capita u emitivnim zemljama i područjima temeljna odrednica turističke potrošnje

Turistička praksa pokazuje da turistička potrošnja u određenim okolnostima može rasti i brže od rasta dohotka; Više je razloga za to: ukupni iznos potrošnje turisti spoznaju tek poslije povratka s putovanja; Ona sadržava često i

2

nepredviđene troškove i kod onih turista čija je kupovna moć ograničena; Turistička potrošnja često je dio anticipativne potrošnje budućeg dohotka i sl.

Ekonomska teorija nije odgovorila na 2 pitanja: teorijsko objašnjenje pojma dobra tj. proizvoda koji se razmjenjuju na tržištu, te pojma turističke rente

Naime, pojedinačne usluge (ugostiteljske, prometne, posredničke...) smatrale su se jedinim stvarnim dobrom koje se prodaje na turističkom tržištu, ali se na temelju istraživanja turističkih potreba spoznalo da se na turističkom tržištu razmjenjuje mnogo kompleksnije dobro od jednostavne pojedinačne usluge

K tome, vrijednost dobra ne proizlazi samo iz njegove unutrašnje pojave i rijetkosti dobra, nego i iz negove lokacije pa se ta pojava može protumačiti pojavom rente; U ekonomskoj se teoriji pojam rente veže za zemljišta, zgrade, tržišne pogodnosti i sl. koji su stvoreni ranije pa je renta dohodak ostvaren bez vlastita rada; Postoje različiti oblici rente u turizmu: prirodne zemljišne rente, tržišne rente, diferencijalne rente, renta sunca i mora (prirodni oblik rente)

Ipak turistička teorija nije do kraja objasnila pojam rente u turizmu Lokacija – izvor rente u turizmu

Teorija multiplikatora Govori o utjecaju turističke potrošnje na druge ekonomske aktivnosti Među raznim stručnjacima nema suglasja o izračunu utjecaja turističke potrošnje na gospodarske ativnosti jer kada

turisti troše stvaraju lanac reakcija koje proizvode dodane ekonomske koristi Suvremene teorije razvoja turizma spoznale su da bez obzira na ekonomsku važnost turizma očekivanja u nerazvijenim

zemljama da će turizam biti poluga općeg razvoja koja će riješiti gospodarsku nerazvijenost ovih zemalja pokazala su se iluzijom u većini njih; Naime, nerazvijene su zemlje spoznale da se turizam ne može razvijati bez općeg gospodarskog razvoja, koji se temelji na komplementarnom razvoju svih gospodarskih djelatnosti koje nalaze svoje ekonomske interese na turističkom tržištu

TURIZAM I DRUŠTVENI RAZVOJ Turizam kao polifunkcionalna pojava nije samo ekonomska aktivnost, nego je prije svega sociokulturni fenomen Osnovni su pokretački činitelji i u povijesti i u suvremenom turizmu prirodne ljudske težnje za upoznavanjem

nepoznatih područja, ljudi i običaja, vjerske pobude, zdravstveni, kulturni, sportski, rekreacijski, zabavni, poslovni, putopisni, pustolovni... (to su sve motivi putovanja), a upravo slobodno vrijeme omogućuje razvoj brojnih aktivnosti, pa i turističkih putovanja

Slobodno vrijeme u turizmu – turistička dokolica Galbraith govori da se veliki industrijski sustavi mogu razvijati samo na neprestanom rastu proizvodnje i potrošnje, a

kad se taj krug prekine sustav nužno ulazi u krizu; Tada kriterij razvijenosti postaje potrošnja, što znači da mat. interes potiskuje svaki drugi čovjekov interes; Stoga se u suvr. ind. društvu izvor socijalnog identiteta pojedinca premješta iz proizvodnje u potrošnju ta se činjenica javlja kao posljedica stalnog skraćivanja potrebnog radnog vremena

U suvremenom industrijskom društvu radno se vrijeme u posljednjih 100 godina skratilo sa 70 na 40 sati tjedno (do 2020. na 30 h), a granica između radnog i slobodnog vremena se i dalje pomiče (ali se tendencija skraćivanja potrebnog radnog vremena ne ostvaruje jednako u svim društvenim sustavima ni u svim djelatnostima)

Uzroci skraćivanja rv: 1. Usavršavanje sredstava za rad, 2. Povećanje produktivnosti rada i 3. Pravo na slob. vrijeme Visoka nezaposlenost – nije u funkciji povećanja slobodnog vremena nego izvor mnogih problema; Suvremeno društvo

se polazira na 2 kategorije stanovništva: „bogate novcem i siromašne slobodnim vremenom“ i one „s obiljem slobodnog vremena, a siromašne novcem“; Za te druge slobodno vrijeme nije dobrobit za čovjeka već izvor problema

Kvantitativno povećanje slobodnog vremena suvremenog čovjeka stvara novi problem: kako ga kvalitetno ispuniti? Postavljaju se pitanja kakve su sve mogućnosti čovjeku na raspolaganju za kvalitetno i kreativno provođenje slobodnog vremena te raspolaže li s dovoljno dohotka za zadovoljenje svih potreba?

Slobodno vrijeme je jedan od temeljnih čimbenika koji omogućuje razvoj turizma, stoga u istraživanju turizma treba poći od slobodnog vremena kao njegove ishodišne točke

Teškoće u teoriji slobodnog vremena javljaju se između njegovog kvantitativnog i kvalitativnog određenja Slobodno vrijeme kao kvantitativna kategorija odnosi se na njegovo stvarno povećanje u odnosu na radno vrijeme;

Slobodno vrijeme kao kvalitativna kategorija odnosi se a korištenje slobodnim vremenom u dokolici Pojmovi slobodno vrijeme i dokolica se često isprepliću i poistovjećuju, ali te pojmove treba razlikovati jer svaka je

dokolica slobodno vrijeme, ali svako slobodno vrijeme nije dokolica Slobodno vrijeme je ono koje ostaje poslije ispunjenja svih radnih obveza, ali ono nije posve slobodno jer obuhvaća

brojne obiteljske i društvene dužnosti Dokolica je ono vrijeme koje ostaje nakon što se ispune radne obveze, neradne obveze (obiteljske, društvene) i

fiziološke potrebe; Ona podrazumijeva kvalitetno i produktivno provođenje slobodnog vremena, a u čovjekovu životu ima trostruko značenje – odmaranje, zabava i razvoj ličnosti; Dokolica je skup aktivnosti kojima se pojedinac po svojoj volji može posve predati, bilo da se zabavlja ili odmara, bilo da povećava razinu svoje obaviještenosti ili svoje obrazovanje, bilo da se dobovoljno angažira ili ostvaruje svoju slobodnu stvaralačku sposobnost

3

Zbog čovjekove iskonske potrebe za aktivnostima, potrebno je osigurati uvjete za sadržajno i aktivno provođenje dokolice i u domicilu i u turističkoj dokolici, a upravo turizam, kultura, obrazovanje, sport i druge aktivnosti pružaju mogućnosti za kvalitetno provođenje dokolice; Današnjem suvremenom društvu sve manje odgovara pasivno provođenje slobodnog vremena, osmišljenog prema 3S formuli; Oni žele aktivno provoditi svoje slobodno vrijeme i na taj način podići razinu kvalitete života (što je i cilj aktivnog provođenja slobodnog vremena); Aktivno provođenje slobodnog vremena pridonosi dobrobiti života (well-being) i smatra se velikim kapitalom suvremenog društva

Sadržaji slobodnog vremena u turizmu Kvantitativnim povećanjem fonda slobodnog vremena mnogi ljudi ne znaju se služiti produktivno što ne pridonosi

dokolici ni kvaliteti života; Oni jeftino prodaju svoje skupo stečeno slobodno vrijeme, a to je zbog toga jer su u svim dosadašnjim društvenim sustavima čovjeka učili kako da radi, ali ne i kako da se odmara (nema „kulture odmora“)

Aktivnosti u dokolici određene su subjektivnim čimbenicima (društveni položaj, obrazovanje, sposobnosti, navike...) i objektivnim čimbenicima (kulturno nasljeđe uže i šire okoline, aktualna ponuda, dostupnost određenih sadržaja...)

Brojna istraživanja o čovjekovom ponašanju u slobodnom vremenu govore da ono može biti produktivno (djelatno) ili neproduktivno (potrošačko) (ovakvi oblici ponašanja mogu se promatrati s kvantitativnog i kvalitativnog stajališta)

Produktivno ponašanje – pridonosi obogaćivanju čovjekove ličnosti; Za osobe koji se u slobodnom vremenu ponašaju na produktivan način ono će biti dobitak, odnosno mogućnost da još kvalitetnije iskoriste svoje istinsko „ja“

Neproduktivno ponašanje – aktivnosti su kojima se nastoje unijeti promjene u slobodne trenutke da bi se uspostavila prividna ravnoteža izgubljena u radu i da bi se svladala dosada; Takvim se aktivnostima čovjek emocionalno ne potvrđuje već se ispražnjava; Za osobe koje svoje sv provode na neproduktivan način činjenica da se fond sv povećava nije pozitivna nego „opasnost da se još više alijeniraju“; Ne pridonosi obogaćivanju čovjekove ličnosti

Uloga turizma u resocijalizaciji suvremenog čovjeka sastoji se u tome što jedino turizam kao izvandomicilna i po trajanju najduža dokolica može pod određenim uvjetima zadovoljiti one potrebe i motive zbog kojih se danas vrlo velik broj ljudi, svjesno ili nesjvesno, uključuje u turističke migracije

Turizam, slobodno vrijeme i dokolica međuovisne su pojave – slobodno vrijeme stvara prostor za brojne aktivnosti u turizmu, a turistička dokolica kvalitativna je komponenta slobodnog vremena

TURIZAM KAO DRUŠTVENO-EKONOMSKA POJAVA Turizam se može definirati kao ekonomska pojava, ali i kao kulturna pojava (umjetnost i vještina pružanja usluga) Turisti će ponovo doći samo u ono mjesto u kojem su se dobro osjećali, mjesto u kojem su usluge i dobra koje su

koristili bili u skladu s cijenama koje su za njih plaćene (value for money) Međunarodni putnik danas je vrlo iskusan: putovao je u mnoge zemlje i neprestano ih uspoređuje; Usluge mu se

moraju činiti iznimno povoljnima prema onima u drugim mjestima koje je već posjetio inače neće tamo ni sam doći, niti će tu destinaciju preporučiti prijateljima i znancima; Zato tur. usluge mora kritički ocjenjivati prije svega zemlje koja ih nudi, što je preduvjet njihove kvalitete, konkurentnosti i trajne ekspanzije utemeljene na ek. načelima

Te misli o turizmu napisane prije 20 god. govore o turizmu kao složenoj društveno-ekonomskoj pojavi u kojoj je turist subjekt, ali i kupac turističkih proizvoda i usluga, a o njegovom zadovoljstvu uvelike ovise i ekonomski učinci u turizmu

Istraživanjem u turizmu bave se mnoge znanstvene discipline iz sociologije, psihologije, politologije, medicine, prometa, prirodnih znanosti (ekologija) te posebno ekonomija

Ekonomska obilježja turizma proizlaze iz brojnih ekonomskih funkcija, ekonomskih učinaka koje donosi na lokalnoj i globalnoj razini te njegove uloge u regionalnom i ukupnom razvoju

Uz pozitivne ekonomske učinke koje ostvaruju poslovni subjekti u turizmu postoje i negativna obilježja turizma u ekologiji, kulturnoj baštini i dr.

S ekonomske točke gledišta negativna obilježja turizma proizlaze iz njegovog izrazitno sezonskog karaktera u Hrvatskoj koji se svodi na nisku razinu iskorištenja kapaciteta, što stvara brojne ekonomske probleme: visoke fiksne troškove po jedinici proizvoda, niske stope povrata na ulaganje, gubitke mnogih poslovnih organizacija, sezonski radnici i dr.

Turizam se ne može razvijati kao monokulturna djelatnost, već je nužno da se razvija s ostalim srodnim (komplementarnim) djelatnostima, prije svega poljoprivredom, ribarstvom, industrijom, trgovinom, obrtom i drugim (* Svaka monokultura je štetna sama po sebi; Ako bi se turizam razvijao kao monokultura onda bi njegov razvoj išao nauštrb poljoprivrede i drugih djelatnosti, što je nerijetka pojava u manje razvijenim zemljama, no to su komplementarne djelatnosti, čak simbiotske, a nikako konkurentne; Izostanak ostalih proizvodnih djelatnosti u turističkoj destinaciji zahtijeva uvoz roba izvana i narušava bilancu plaćanja, zato jer turist troši uvezene proizvode)

FUNKCIJE TURIZMA Turizam kao složena društveno-ekonomska pojava karakterističan je po svojoj višestrukoj funkcionalnosti Premda se funkcije turizma međusobno isprepliću, ipak se dijele u 2 skupine:

o Društvene funkcije turizma – neki autori ih nazivaju neekonomskim funkcijama, koje zajednički pridonose humanističkim vrijednostima turizma (društvene ili humanističke ili neekonomske)

4

o Ekonomske funkcije turizma – njima turizam neposredno utječe na gospodarstvo i gospodarski razvoj receptivnih turističkih zemalja; Utječu na povećanje ekonomskog blagostanja receptivnih zemalja

DRUŠTVENE FUNKCIJE TURIZMA – zdravstvena, rekreacijska, kulturno-obrazovna, politička i socijalna

1. ZDRAVSTVENA FUNKCIJA TURIZMA Jedna je od najvažnijih funkcija jer je zdravlje jedan od najstarijih, trajnih i najjačih motiva turističkih gibanja Turizam uvijek i u svim svojim oblicima manje-više vrši zdravstvenu funkciju Zdravstvena funkcija je još u povijesti razvoja turizma uvjetovala osnivanje i razvoj lječilišnih centara (u staroj Grčkoj i

Rimu), obično u kontinentalnim klimatskim mjestima, ali i na moru Nekad je posebno bio razvijen lječilišno-kurativni turizam, a danas se sve više razvija zdravstveno-preventivni turizam,

najčešće pod nazivom wellness Činjenica da turizam pozitivno utječe na zdravlje ljudi ima i povratno djelovanje, jer zdravstveni motivi postaju jedan

od glavnih motiva turističkih putovanja, a to utječe na ekonomske funkcije turizma

2. REKREACIJSKA FUNKCIJA TURIZMA Rekreacijska funkcija, posebno u kombinaciji sa zdravstvenom, vrlo je važna funkcija turizma Gotovo je svaki turizam i neka vrsta rekreacije Tako je turizam postao sinonim rekreacije (kao što je i rekreacija izvan domicila postala sinonim turizma) Rekreacijske funkcije turizma motiviraju glavninu tokova turističkog prometa iz čega zaključujemo da neekonomske

(društvene) funkcije uvelike utječu i na ekonomske funkcije turizma i na ekonomski razvitak što ga omogućuje turizam Ako neko mjesto ili područje ili zemlja ne pruža istodobno turistima rekreacijske uvjete, onda se ne može očekivati ni

da djeluju ekonomske funkcije turizma, pa ni privredni razvitak zasnovan ili ojačan putem turizma U kombinaciji sa sportskim motivima i sadržajima ova se funkcija može nazvati sportsko-rekreacijskom

3. KULTURNO-OBRAZOVNA FUNKCIJA TURIZMA Turizam pridonosi povećanju opće naobrazbe i kulture ljudi Omogućuje čovjeku da upoznaje određene kulturne i obrazovne vrijednosti Ona izravno utječe na održivi razvoj turizma jer se temelji na očuvanoj kulturno-povijesnoj baštini i na brojnim

kulturnim i obrazovnim sadržajima i aktivnostima Mnogi turisti putuju radi upoznavanja kulturno-povijesnih vrijednosti neke zemlje, te radi različitih oblika obrazovanja

(učenje stranih jezika, sudjelovanje na stručnim skupovima...) I ova funkcija utječe na razvoj turizma, pa iz toga proizlaze i njegove ekonomske funkcije

4. POLITIČKA FUNKCIJA TURIZMA Sastoji se u tome da turizam pridonosi miru i razumijevanju među ljudima pa se često ističe da je turizam „putovnica

mira“ jer zbližava narode i države i kad odnosi među njima nisu dobri

5. SOCIJALNA FUNKCIJA TURIZMA Turizam utječe na smanjenje socijalnih i klasnih razlika među narodima, na zbližavanje ljudi različitih kultura, pa stoga

ima važnu društvenu ulogu Posebno se tom funkcijom turizma bavi sociologija turizma koja teži istražiti odnose između domaćeg stanovništva i

turista te posljedice turizma na demografskom, sociokulturnom i ekonomskom prostoru

EKONOMSKE FUNKCIJE TURIZMA Multiplikativna, zaposlenička, konverzijska, izvozna (devizna), uravnoteženja platne bilance, apsorpcijska i razvojna Temeljne ekonomske funkcije su multiplikativna s induciranim ekonomskim učincima, konverzijska i razvojna

1. MULTIPLIKATIVNA FUNKCIJA Polazi od toga da se sredstva turističke potrošnje nakon svoje osnovne cirkulacije ne zaustavljaju nego i dalje

cirkuliraju i time utječu na ek. zbivanja i uzrokuju važne ek. posljedice (ishodište ove funkcije je turistička potrošnja) Temeljni je izvor za izračunavanje multiplikatora u turizmu domaća i inozemna turistička potrošnja, iz koje se mogu

izračunati direktni, indirektni i inducirani ekonomski učinci Ukupne ekon. učinke koje donosi multiplikativna funkcija čini zbroj direktnih, indirektnih i induciranih učinaka pš

Ekonomski učinci turističke potrošnje Direktni ekonomski učinci – ukupnost inicijalne turističke potrošnje u gospodarskim djelatnostima koje izravno

apsorbiraju turističku potrošnju (ugostiteljstvo, turističko posredništvo, promet i trgovina na malo) Indirektni ekonomski učinci – ukupnost svih troškova nastalih u oblikovanju turističke usluge (npr. usluge noćenja

u hotelu); Prihodi dobavljača pružatelja turističkih usluga (npr. prehrambenih proizvoda), ali i dobavljača prema svojim dobavljačima omogućuju ostvarivanje i indirektnih ekonomskih učinaka u komplementarnim djelatnostima

5

Inducirani ekonomski učinci – rezultat su povećane kupovne moći lok. zajednice na turistički receptivnom području

Rezultat cirkulacije inicijalno ostvarene turističke potrošnje stvara multiplikativan učinak kao vrijednost sredstava koja su ušla u gospodarski ciklus u inicijalnoj transakciji, pomnožena s prosječnim brojem iteracija (multiplikatorom) u kojima ona sudjeluje; Turistička se potrošnja multiplicira u gospodarstvu većim brojem iteracija sekundarne potrošnje sve dok ne izađe iz optjecaja odljevom sredstava ili zbog zanemarive vrijednosti na koju utječe velik broj iteracija; Cirkulacija turističke potrošnje rijetko se kad zaustavlja na prvoj ili drugoj razini (iteraciji) sekundarne potrošnje; Dio sredstava ostvaren inicijalnom turističkom potrošnjom u svom prolasku nacionalnim gospodarstvom na svakoj razini sekundarne potrošnje (iteracije) djelomično nestane iz optjecaja (zbog uvoza, štednje, plaćanja poreza)

Ključna je snaga teorije multiplikatora prelijevanje bruto-vrijednosti iz djelatnosti u djelatnost pokrećući tako nove gospodarske aktivnosti ili novu potrošnju

Teorija multiplikatora u turizmu se izražava djelovanjem multiplikativne funkcije, a posebno je važna u suvremenom turizmu koji je postao pokretač mnogih gospodarskih aktivnosti na turističkom tržištu

2. ZAPOSLENIČKA FUNKCIJA Jedna je od najvažnijih funkcija turizma jer se u njoj vidi da njegova uloga u zapošljavanju ljudi U turizmu kao radno-intenzivnoj djelatnosti velik je udio ljudskog rada u pružanju usluga koje se većim dijelom ne

mogu zamijeniti primjerice različitim tehnološkim oblicima rada i to je obilježje turizam imao u prošlosti, a imat će ga i u budućnosti; Turizam je jedna od rijetkih gospodarskih djelatnosti u kojoj se ukupan broj zaposlenih stalno povećava, pa i u vrijeme krize u nekim destinacijama

Funkcija turizma u zapošljavanju odnosi se na generiranje novih radnih mjesta u gospodarstvu i to u sustavu turizma (direktno), ali i u ostalim popratnim granama i djelatnostima (indirektno zapošljavanje)

Direktno zapošljavanje u turizmu – obuhvaća ugostiteljstvo, turističko posredništvo, promet i trgovinu na malo, a odnosi se na ona radna mjesta na kojima djelatnici dolaze u izravan kontakt s posjetiteljima

Indirektno zapošljavanje u turizmu – zapošljavanje je u svim ostalim gospodarskim granama i djelatnostima čije su aktivnosti okrenute razvoju turizma (industrija, energetika, vodoopskrba, građevinarstvo, informatičke usluge, financijsko poslovanje, javna uprava...)

Posebno je važan multiplikativni učinak turizma za zapošljavanje (za Veliku Britaniju je npr. izračunato kako svakih 100 zaposlenih u turizmu inducira 4 nova radna mjesta u ostalim sektorima (multiplikativni učinak na zapošljavanje u komplementarnim djelatnostima))

Temeljna obilježja zaposlenih u hrvatskom turizmu su: 1. Dominiraju žene, 2. Dominiraju osobe s prosječno niskim stupnjem obrazovanja, 3. Dominiraju osobe starije životne dobi, 4. Dominiraju sezonci

Teškoće u izračunu broja zaposlenih nastaju zbog visoke fragmentiranosti turizma i velikog broja radnih mjesta koja se tek djelomično odnose na turizam

Iz službenih statističkih podataka može se samo dobiti uvid u broj zaposlenih u ugostiteljstvu (tzv. horeca sektor kako ga naziva Europska Unija) i broju zaposlenih u turističkim agencijama i turoperatorima

Iz tablice: broj zaposlenih u ugostiteljstvu 2010. iznosio je oko 90 000; rast zaposlenosti u tom sektoru bio je dinamičniji od prosječnog rasta zaposlenih u RH čime se turizam dokazao kao važan generator novih radnih mjesta; u ugostiteljstvu je u 10 godina broj zaposlenih uvećan 22% (2001.-2010.), a prosječan rast zaposlenosti u RH bio je 10%; stoga je i povećan udio zaposlenih u ugostiteljskoj djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti sa 5,8% (2001.) na 6,4% (2010.)

Potrebno je istaknuti da samo ugostiteljstvo ne ostvaruje ukupnu zaposlenost u turizmu; Prema financijskim podacima Europske komisije, horeca sektor donosi 70% prihoda turizmu EU

Cjelovita analiza trebala bi uzeti u obzir i podatke o zaposlenima u djelatnostima komplementarnima turizmu: posredništvu, trgovini, prometu, poljoprivredi, ribarstvu, vinarstvu, industriji, graditeljstvu... jer i u njima turizam povećava zapošljavanje u turističkoj destinaciji, posebno u vršnoj sezoni; Prema nekim procjenama, u tim komplementarnim djelatnostima u RH zaposleno je još oko 40 000 ljudi, što s izravnim turističkim djelatnostima čini više od 10% svih zaposlenih u hrvatskom gospodarstvu; To potvrđuje hipotezu da je turizam u RH, kao i u drugim zemljama, radno-intenzivna djelatnost koja omogućuje širok raspon zaposlenja u brojnim različitim djelatnostima

Nema pouzdanih ni aktualnih podataka o ukupnoj zaposlenosti u turizmu izravno, a posebno onih neizravno uključenih u tu djelatnost

Tablica: Struktura zaposlenih u ugostiteljstvu, turističkim agencijama i turoperatorima 2010.o Ugostiteljstvo cca 90 000 (cca 95%)

Smještaj cca 40 000 Prehrana cca 50 000

o TA i TO cca 5 000 (cca 5%)o Lječilišta cca 600 (cca 0,06%)

6

+ komplementarne djelatnosti cca 40 000 s tim sve zajedno više od 10% zaposlenih u turizmu (direktno i indirektno)- 6,8% u ukupnoj zaposlenosti u RH čine ugostiteljstvo i posredništvo (izravno zaposleni u turizmu)

Tim podacima valjalo bi pridodati i podatke o djelatnicima u marinama i javnim službama koje su u službi turizma, počevši od Ministarstva turizma do cijelog sustava TZ, kao i posebnih službi unutar gospodarskih i obrtničkih komora te jedinica lokalne samouprave i sl.

Samo u sustavu TZ u RH djeluje više od 300 TZ na različitim razinama, od mjesnih TZ s pripadajućim turističko-informativnim uredima do HTZ kao krovne nacionalne turističke organizacije (one su posve izostavljene iz statističkog praćenja zaposlenih u turizmu)

Zaposlenost u turizmu ostvaruje se i u nizu strukovnih udruga kao što su UHPA, UNPAH, UPUHH, ACI, RURALIS... Turizam je poznat po tome što apsorbira velik broj nekvalificiranih i niže kvalificiranih radnika, što se odražava i na

kvalitetu usluga u njemu U nedostatku podataka o kvalifikacijskoj strukturi zaposlenih u tablici je prikazana samo struktura zaposlenih u

ugostiteljskoj djelatnosti u pravnim osobama (38 000 zaposlenih) jer se takvi podaci ne prate za obrtnike (kojih je oko 40 000 u tom sektoru)

Više i visoko obrazovanje 4 104 10,8%Srednje obrazovanje 19 719 61,8%Niže obrazovanje 1 558 4,1%Visokokvalificirani i KV radnici 7 817 20,5%Polukvalificirani i nekvalificirani radnici 4 900 12,9%Ukupno 38 098 100,0%

Najmanje je zaposlenih s visokim i višim obrazovanjem koji bi trebali upravljati poslovanjem te unaprijediti i razvijati djelatnost (11%); Kako u sustavu školovanja za potrebe turizma u RH postoji nekoliko fakulteta i viših škola na kojima se studira turizam, očekuje se da bi se ovaj broj trebao povećati jer će se time omogućiti unapređenje kvalitete usluga koje se pružaju gostima; K tome, više od polovine zaposlenih ima srednjoškolsko obrazovanje (52%), pa je njihovom obrazovanju obratiti posebnu pozornost jer su oni često u izravnom kontaktu s gostima te o njima ovisi kako će turist percipirati naš turistički proizvod i cjelokupnu ponudu; Stručne kvalifikacije za poslove ima svaki peti zaposleni, a nestručnih je, nekvalificiranih i polukvalificiranih 17%; Udio visokoobrazovanih menadžera nedovoljan je s obzirom na suvremene potrebe turizma 21. Stoljeća

Da bi se osiguralo kvalitetnije osoblje u hrvatskom turizmu, koje bi moglo pružati konkurentniju turističku uslugu i u cjelini kvalitetan proizvod u turizmu i njemu pratećim djelatnostima nužno je nekoliko ključnih koraka Mjere za unapređenje kvalitete ljudskog faktora u turizmu:1. Promijeniti imidž turizma2. Podignuti ugled zapošljavanja u turizmu3. Proučavati promjene na trž. pž (što gosti žele) i stalno prilagođavati ponudu promjenama na trž. (pratiti konk.)4. Osigurati mogućnost cjeloživotnog učenja i napredovanja zaposlenika5. Osigurati međunarodne certifikate za zaposlenike6. Unaprijediti sve razine obrazovanja (od srednjoškolskog do visokoškolskog)

Promjene sustava obrazovanja za potrebe turizma na svim razinama treba planirati dugoročno jer za promjene programa edukacije i njihovu provedbu može biti potrebno nekoliko godina

3. KONVERZIJSKA FUNKCIJA To je sposobnost turizma u pretvaranju negospodarskih resursa u gospodarske koji, da nema turizma ili da nisu

uključeni u turističke tokove, ne bi ostvarivali ekonomske učinke To je djelovanje turizma koje omogućuje da se mnoga dobra koja inače nemaju svojstva robe ni odgovarajuću

prometnu vrijednost uključe u gospodarske procese i tokove Konverzijska funkcija stvara cjenovnu diferencijaciju između npr. cijene noćenja u sobi s pogledom na more (120 eura)

i cijene noćenja s pogledom na parking (95 eura); Takvu „dodanu vrijednost“ turisti preferiraju i spremni su za nju platiti višu cijenu iako su usluge noćenja posve jednake; Takva „dodana vrijednost“ naplaćena je u obliku rente između tih dviju cjelina i sadržajno pripada pojmu turističke rente

Ta funkcija govori o komparativnim prednostima turizma u odnosu na druge gospodarske djelatnosti jer se turizmom mogu ekonomski valorizirati prirodni resursi i kulturno-povijesna baština, a to se ne može drugim djelatnostima

Stoga se konverzijska funkcija može smatrati važnom razvojnom funkcijom turizma

4. IZVOZNA FUNKCIJA Iako se turizmom ništa izravno fizički ne izvozi izvan granica rec. zemlje, turizam je važan izvor dev. sredstava, koji dev.

prihode ostvaruje „nevidljivim izvozom ili izvozom na licu mjesta“ i zbog toga se ta fja često naziva dev. fja turizma Izvozna ili devizna funkcija turizma očituje se u kretanju prihoda (izvoza) i rashoda (uvoza) robe i usluga na računu

tekućih transakcija platne bilance; Izražava se pozitivnim utjecajem na platnu bilancu receptivne zemlje jer sva roba i usluge koje se apsorbiraju inozemnom turističkom potrošnjom imaju izvozno obilježje i u bilanci se prikazuju kao devizni prihodi; S druge strane potrošnja hrvatskog (rezidentnog) stanovništva na turističkim putovanjima u

7

inozemstvu na svu robu i usluge ima suprotan učinak na platnu bilancu jer se tretira kao uvoz dobara u Hrvatsku; Zato ova funkcija do punog izražaja dolazi kad se turistima prodaju dobra koja su proizvedena u Hrvatskoj

Turizam je za Hrvatsku iznimno važan izvor deviznih sredstava i jedan od najvećih izvoznika koji svoje inozemne prihode ostvaruje „nevidljivim izvozom“ ili „izvozom na licu mjesta“ (2010. ostvareno 6,2 mlrd eura deviznih prihoda)

Brojne su prednosti izvoza putem turizma u odnosu na učinke koji se postižu robnim izvozom:1. Inozemna potražnja dolazi k ponudi roba i usluga pa nema prijevoznih troškova2. Robe i usluge najčešće se plaćaju odmah i u gotovini3. Gotovi proizvodi postižu najčešće višu cijenu u sklopu usluge nego u klasičnom izvozu na stranom tržištu4. Troškovi kontrole kvalitete, transporta, carine, špedicije i promocije po jed. pr. manji su nego u klasičnom izvozu5. Neto-devizni efekt izvoza putem turizma veći je nego pri klasičnom izvozu (bez obzira na visoku stavku uvoza robe

za potrebe turizma), a mogao bi biti još veći kad bismo se više orijentirali na domaće proizvode koje prodajemo turistima, a manje na uvozne (on je danas do 30% u odredištima u RH),

Turizam u RH ima važnu izvoznu i deviznu funkciju koju je gotovo nemoguće zamijeniti bilo kojom drugom djelatnošću

5. FUNKCIJA URAVNOTEŽENJA PLATNE BILANCE Ishodišna je točka ove funkcije izvozna (devizna) funkcija turizma Zbog visokog deficira robne razmjene Hrvatske s inozemstvom, turizam ima važnu stabilizacijsku funkciju, a to postiže

visokim prihodima od inozemnog turizma, pa na taj način već niz godina uspješno ublažava negativan učinak robne razmjene s inozemstvom, vraćajući platnu bilancu u koliko-toliko ravnotežno stanje

U posljednjih 10 godina pozitivni neto-izvoz usluga na osnovi inozemnog turizma pokrivao je u prosjeku 64% ukupnog negativnog neto-izvoza robe i čini oko 30% vrijednosti ukupnog izvoza

Tako turizam pridonosi i stabilizaciji financijskog sustava RH jer osigurava velik priljev deviza, presudan za servisiranje vanjskog duga i održavanje relativno stabilnog tečaja domaće valute

6. APSORPCIJSKA FUNKCIJA Proizlazi Iz funkcije uravnoteženja platne bilance Ona se očituje u sposobnosti turizma u uravnoteženju robno-novčanih odnosa (realnog i financijskog) razvijenih

gospodarstava, a nastaje kao rezultat međunarodnih turističkih kretanja Receptivni turizam uzrokuje priljev deviza, odnosno jačanje kupovne moći turistički receptivne zemlje, a emitivni

turizam uzrokuje odljev deviza ili viška kupovne moći iz turistički receptivne zemlje u inozemstvo Djelovanje apsorpcijske funkcije turizma temelji se na globalnoj redistribuciji dohotka iz razvijenih gospodarstava

prema gospodarstvima zemalja u razvoju

7. FUNKCIJA RAZVOJA GOSPODARSKI NEDOVOLJNO RAZVIJENIH PODRUČJA To je razvojna funkcija turizma koja dolazi do punog izražaja u razvoju neraz. zemalja s kval. prirodnim i dr. resursima Turizam ima sposobnost redistribucije dohotka namijenjenog turističkoj potrošnji i sposobnost redistribucije

investicijskog kapitala; Redistribucija dohotka namijenjenog turističkoj potrošnji javlja se kao posljedica gospodarskih kretanja iz najvećih turističkih emitivnih područja svijeta (veliki gradovi), koji su ujedno i gospodarski većinom najrazvijeniji, prema slabije razvijenim, manje urbaniziranim i manje napućenim područjima; Posljedica redistribucije dohotka namijenjenog turističkoj potrošnji redistribucija je kapitala u investicije: u gradnju receptivnih kapaciiteta i infrastrukture, organizaciju različitih manifestacija (kulturnih, sportskih, gospodarskih...), uglavnom od razvijenih zemalja prema slabije razvijenim područjima turističke ponude

Za nerazvijena i slabije razvijena područja turizam je često i jedina mogućnost gospodarskog razvoja uz brojne komparativne prednosti prema drugim djelatnostima; Međutim, on se ne može razvijati kao monokulturna djelatnost pa pokreće i druge komplementarne djelatnosti (poljoprivreda, industrija, graditeljstvo, trgovina...)

POVEZANOST DRUŠTVENIH I EKONOMSKIH FUNKCIJA TURIZMA Upravo zbog važnosti ekonomskih funcija turizam se često u teoriji i u praksi promatra isključivo kao gospodarska

djelatnost, a zapostavljaju se njegove društvene funkcije, odnosno ne daje se odgovarajuća pozornost čovjeku iako ljudi sa svojim potrebama i motivima tvore turizam

Danas u turizmu prevladavaju ekonomski interesi, više se govori o profitu koji on donosi nego o humanoj vrijednosti koju on ima, a u receptivnim zemljama prevladava shvaćanje turizma isključivo kao načina zarade

No razvoj turizma kao društveno-ekonomske pojave zahtijeva da se njegovu istraživanju pristupa sa stajališta polifunkcionalnosti, znači, potrebno je s jednakom pažnjom promatrati njegove ekonomske, ali i društvene funkcije, tj. njegove humanističke vrijednost

Naravno da receptivne turističke zemlje moraju voditi računa o ekonomskim funkcijama i učincima turizma jer bez njih on ne bi mogao postojati, ali isto se tako ne smiju zapostaviti društvene vrijednosti turizma; To su one funkcije na kojima je turizam započeo i na kojima se temelji njegov razvoj

EKONOMSKI UČINCI TURIZMA U RH Ekonomske funkcije turizma generaraju brojne ekonomske učinke koji utječu na gospodarski i društveni razvoj u RH

8

Ekonomski učinci turizma se općenito mogu definirati kao promjene koje nastaju u strukturi gospodarstva turistički receptivnih područja (ali nastaju i u turistički emitivnim, pa i tranzitnim zemljama)

Ekonomski učinci turizma u destinaciji izražavaju se brojnim ekonomskim pokazateljima koje donosi razvoj turizma u određenom području kao što su investicije, dohodak, zaposlenost, obrazovanje i sl.; Oni ovise o brojnim čimbenicima poput geografskog obilježja turističke destinacije, vrste i kvalitete turističkog proizvoda, razvijenosti domaćeg gospodarstva, uloge javnog sektora...

Ekonomske učinke turizma moguće je pratiti na globalnoj, nac., regionalnoj i lokalnoj odnosno destinacijskoj razini

Utjecaj turizma na ekonomski razvoj

Klasifikacija ekonomskih učinaka:1. Fizički učinci – broj turista, noćenja, kapaciteta...2. Financijski učinci – u novčanim vrijednostima: vrijednost BDP-a, turistička potrošnja...3. Izravni (direktni) učinci – izravna turistička potrošnja4. Neizravni (indirektni) učinci –učinci koje ostvaruju komplementarne djelatnosti (rast cijena nekretnina u tur. pod.)5. Pozitivni ekonomski učinci – rast BDP-a, rast prihoda, rast dohotka, zaposlenosti, životnog standarda...6. Negativni ekonomski učinci – sezonalnost, rast cijena i troškova, ekološke štete, zagađenja...7. Inducirani učinci – potrošnja dohotka zarađenog u turizmu

Učinci turizma u gospodarstvu pojavljuju se kao razultat njegovog tzv. gospodarskog utjecaja; Aspekti gospodarskog utjecaja turizma, kao i njegove učinke, različiti autori različito klasificiraju Vanhove aspekte gospodarskog utjecaja turizma, odnosno njegove učinke klasificira u 7 skupina:

1. Učinci na dohodak2. Učinci za zaposlenost3. Učinci na bilance plaćanja4. Učinci na porezne prihode5. Učinci na poduzetničku aktivnost6. Učinci na gospodarsku strukturu regije7. Negativni učinci

Dwyer i suradnici navode sljedeću klasifikaciju učinaka:1. Izravni ili direktni učinci – to je promjena proizvodnje, odnosno nacionalnog dohotka neposredno uzrokovana

turističkom potrošnjom; Izravne učinke turizma u gospodarstvu ostvaruju oni proizvođači koji proizvode dobra i usluge za izravno zadovoljenje turističke potražnje; nazivaju se i primarni učinci

2. Neizravni ili indirektni učinci – to je promjena proizvodnje, odnosno nacionalnog dohotka uzrokovana proizvodima i uslugama onih djelatnosti koje zadovoljavaju turističku potražnju prema djelatnostima koje su s njima povezane; Neizravne učinke u gospodarstvu ostvaruju oni proizvođači koji izravno ne zadovoljavaju turističku potražnju; s induciranim učincima katkad se nazivaju i sekundarnim

3. Inducirani učinci – to je promjena proizvodnje, odnosno nacionalnog dohotka uzrokovana potrošnjom dohotka sektora kućanstava, koji je izravno ili neizravno zarađen na osnovi aktivnosti turista; Inducirani ekonomski učinci u gosp. nastaju kada zaposlenici i vlasnici tvrtki, koje proizvode pr./usl. kojima se izravno ili neizravno zadovoljava turistička potražnja, troše zarađeni novac; s neizravnim učincima čine sekundarne učinke

Postoji nekoliko metoda pomoću kojih se može procijeniti gospodarski utjecaj turizma, odnosno njegovih učinaka u gospodarstvu 2 su najprimjerenije metode, a obje metode čine sustav satelitske bilance turizma (utemeljene na sustavu nacionalnih računa) koja daje uvid u ekonomske učinke turizma u nacionalnom gospodarstvu:1. Metoda input-output analize

Analitičko je sredstvo za izračun izravnih i neizravnih ekonomskih učinaka turizma u gospodarstvu Temelji se na tzv. input-output tablicama nac. gosp., u kojima su prikazani međusektorski proizvodni odnosi Primjenom makroekonomske analize iz tih se podataka može zaključiti o izravnoj i neizravnoj ovisnosti

proizvodnje i finalne potrošnje, zatim o učincima vanjskotrgovinske razmjene, učincima poreza, zaposlenosti...

9

Diversificira gospodarstvo

Dodaje nove proizvode

Generira dodatne dohotke

Generira nova radna

mjesta

Povećava prihode

Obogaćuje javno-privatno

partnerstvo

Poboljšava kvalitetu života lokalnog

stanovništva

Nedostaci: temelji se na pretpostavkama o fiksnim cijenama i fiksnim tehničkim koeficijentima te u obzir uzima samo pozitivne učinke zanemarujući negativne, koji katkad mogu nadmašiti pozitivne

2. Metoda za izračun opće ravnoteže Model je sastavljen od niza jednadžbi u kojima su ukomponirane sve bitne varijable nacionalnog gospodarstva One opisuju proizvodnju, potrošnju, vanjsku trgovinu te aktivnost države, a osim što obuhvaćaju pozitivne

učinke turizma u gospodarstvu, također omogućuju sagledavanje i negativnih učinaka turizma na gospodarske sektore, koji konkuriraju sektorima koji isporučuju turistički proizvod ili uslugu

Metoda za izračun opče ravnoteže također je močno analitičko sredstvo za mjerenje učinaka turizma u gospodarstvu, kojim se danas ekstenzivno služe u zemljama poput Austrije, SAD-a, Velike Britanije i drugih

Nedostaci: vremenski zahtjevni proces prikupljanja podataka i statičnost zbog koje ne može konkurirati suvremenim makroekonomskim dinamičkim metodama

Multiplikativni učinci turizma u Hrvatskoj U definiranju multiplikativnih učinaka turizma u gospodarstvu polazi se od teorije multiplikatora koja se pak temelji na

tome da ukupan ekonomski učinak turističke potrošnje proizlazi iz njezine cirkulacije kroz više gospodarskih ciklusa, odnosno iteracija; U skladu s takvim polazištima, multiplikativni učinci su vrijednost novca koja je ušla u gospodarski ciklus u prvoj, inicijalnoj fazi odnosno transakciji, pomnožena s prosječnim brojem iteracija u kojima dalje sudjeluje

U objašnjavanju multiplikativnih učinaka turizma u gospodarstvu polazi se od toga da su različiti sektori, koji čine neko gospodarstvo, međusobno povezani i zavisni; Sukladno toj međuovisnosti različitih sektora gospodarstva, promjena finalne potražnje uzrokuje promjenu proizvodnje, dohotka, zaposlenosti i poreznih prihoda

Multiplikativni učinci u gospodarstvu obuhvaćaju sekundarne učinke koji se ostvaruju u tzv. komplementarnim djelatnostima s turiznom te inducirane učinke (od dodatne zarade u turizmu)

Multiplikator = (izravni učinci + neizravni učinci + inducirani učinci) / izravni učinci Multiplikator je svojevrsni analitički instrument za mjerenje multiplikativnih učinaka turizma u gospodarstvu Vrste multiplikatora:

1. Multiplikator proizvodnje – vrijednost je dodatne proizvodnje, koja je u gospodarstvu stvorena kao rezultat dodatne jedinice turističke potrošnje

2. Multiplikator dohotka – dodatni je dohodak generiran jediničnim povećanjem turističke potrošnje3. Multiplikator zaposlenosti – dodatna je zaposlenost (izravna i neizravna) generirana jediničnim povećanjem

turističke potrošnje4. Multiplikator poreznih prihoda – opisuje koliko se u gospodarstvu dodatno stvara poreznih prihoda na temelju

dodatne jedinice turističke potrošnje5. Uvozni multiplikator – ukupna je vrijednost robe i usluga koje se u gospodarstvu dodatno uvezu kao posljedica

dodatne jedinice turističke potrošnje; jedini ima negativan predznak Izračun multiplikativnih učinaka turizma posebno je važan za one zemlje čija su gospodarstva više ovisna o turizmu,

kao što je RH, no unatoč tomu na nacionalnoj razini nema službenih studija i analiza u kojima bi se sustavno ocijenili utjecaj i učinci turizma u hrvatskom gospodarstvu; Postoje tek parcijalna istraživanja u kojima autori s obzirom na raspoložive resurse i ograničene ingerencije daju tek određene naznake udjela turizma u hrvatskom gospodarstvu i njegovu stvarnom utjecaju i učincima; Iako je u Hrvatskoj prije bilo pokušaja izračuna multiplikativnih učinaka turizma i njihova utjecaja na hrvatsko gospodarstvo, tek se u posljednje vrijeme rad suradnika Instituta za turizam može smatrati relevantnim za ocjenu multiplikativnih učinaka turizma u Hrvatskoj; Prema tom je istraživanju doprinos turizma gospodarstvu samo izravna brutododana vrijednost turizma i izravni brutodomaći proizvod turizma; Udio izravnog bruto-proizvoda turizma u ukupnom BDP-u u 2007. godini iznosio je 8,3%; Prema tim pokazateljima multplikativni učinci hrvatskog turizma viši su nego oni u analiziranim zemljama EU (Austrija, Španjolska, Francuska, Slovenija...); Iako autori istraživanja ne navode razloge, može se pretpostaviti da je ekonomska uloga turizma u nacionalnom gospodarstvu RH važnija nego u drugim zemljama

Pregled ostvarenih ekonomskih učinaka turizma u RH U sljedećim podacima nisu pod. o neregistriranom tur. prometu koji se ostvaruje u stanovima i kućama za odmor i

drugim vrstama smještaja ili kod rodbine i prijatelja i koji se statistički ne evidentiraju te ostaju u zoni sive ekonomije

Ostvareni dolasci turista – stalno su rasli od 2001.-2010., najviše dolazaka ostvareno je 2008. Ostvarena noćenja – najviše 2008. Udio stranih turista – dominantan je u odnosu na domaće, 85,9% prema 14,1% 2010. Ostvarena noćenja stranih turista – veća nego noćenja domaćih, 90,4% prema 9,6% 2010. Prosječna duljina boravka stranih turista – 5,6 dana strani, 3,6 domaći turisti 2010. Prosječno iskorištenje ukupnih smještajnih kapaciteta – iznosi od 59-67,7 dana pune zaposlenosti ili od 16,2%

do 18,6% što svjedoči o izrazitom sezonskom karakteru hrvatskog turizma što je zabrinjavajuće Ostvareni udio prihoda od turizma u BDP-u – bio je od 13%-20% u pojedinim godinama

10

Visok udio prihoda od turizma – ostvaren je i u prihodima od izvoza robe i usluga, od 35%-48% Broj zaposlenih u ugostiteljskoj djelatnosti – 5,8%-6,4% (izravna zaposlenost)

* Objasni utjecaj terorizma na suvremeni turizam!* Razlika gospodarskog rasta i razvoja* Objasni pojam rasta i razvoja u turizmu* Objasni proces stvaranja nove vrijednosti u turizmu!* Zašto dolazi do skraćivanja radnog vremena i objasni važnost skraćivanja radnog vremena za razvoj suvremenog turizma!* Može li se turizam razvijati kao monokulturna djelatnost? Objasni!* Objasni direktne i inducirane učinke turističke potrošnje* Objasni kultuno-obrazovnu / političko-socijalnu funkciju turizma* Objasni deviznu funkciju / zaposleničku / multiplikativnu / izvoznu funkciju turizma* Objasni utjecaj turizma na platnu bilancu* Navedi prednosti izvoza putem turizma* Turistička renta* Vrste multiplikatora + Vrste multiplikatora u turizmu (ne ekonomski)* Na kojim razinama se ostvaruju gospodarski učinci u turizmu?

2. poglavlje – UPRAVLJANJE PROSTOROM U TURIZMUPROSTOR KAO ČIMBENIK RAZVOJA TURIZMA Prostor je temeljni resurs razvoja turizma, jer dijelovi prostora svojom turističom privlačnošću potiču stanovništvo iz

drugih krajeva da ih posjete Prostorne turističke atraktivnosti - svi atraktivni dijelovi prostora, ali i sve ostale turističke atrakcije koje su obilježene

svojim prostornim razmještajem Prostor u turizmu konkretno je područje na kojem se stvara turistička ponuda ili gdje se zadovoljavaju određene

turističke potrebe što znači u turističkoj destinaciji ovdje se prije svega misli na prostor u kojem se zadovoljavaju turističke potrebe za odmorom, rekreacijom, zabavom i drugim aktivnostima u destinaciji; Zato je prostor temeljni čimbenik razvoja turizma (a osnova za razvoj turizma je očuvani prostor)

Turizam traži kvalitetan i privlačan prostor, ali je podložan konkurenciji dr. djel. koje također zahtijevaju isti prostor za svoj razvoj; Stoga je bitno uskladiti razvoj turizma i drugih aktivnosti u prostoru radi uspostavljanja ekološke ravnoteže

Druge gospodarske djelatnosti ne mogu uvijek ostvariti koristi u nekom prostoru, primjerice od mora, planina, klime i dr. pa turizam iz prostora izvlači one ekonomske koristi koje bi bez njega ostale neiskorištene; Iz toga se razvija konverzijska funkcija turizma i zahvaljujući njoj turizam pretvara prirodne i kulturno-povijesne resurse, koji nemaju obilježje robe, u ekonomske vrijednosti

Turizam devastira prostor izgradnjom kapaciteta i aktivnostima turista pa je nužno planirati i zaštititi korištenje prostorom; Stoga su planiranje prostora i zaštita čovjekove okoline aktivnosti koje se međusobno uvjetuju i dopunjuju

Planiranje korištenja prostorom za potrebe turizma vrlo je složen proces koji polazi od pojma utvrđivanja pogodnosti prostora te pojma turističke i ekonomske valorizacije Utvrđivanje pogodnosti prostora (resursa) za turističko korištenje – postupak je određivanja prikladnosti nekog

prostora za određenu turističku namjenu tj. za razvoj određenih vrsta i oblika turizma Turistička valorizacija prostora – podrazumijeva ocjenu turističke vrijednosti resursa koja je povezana s turističkim

kretanjem, posljedica koje je turistička potrošnja, a ostvaruje se na turističkom tržištu; Ona se iskazuje najčešće fizičkim pokazateljima broja turista, noćenja i sl.; Turistička valorizacija provodi se za nove prostore i projekte u razvoju turizma, ali i za već izgrađene turističke prostore i kapacitete

Ekonomska valorizacija prostora – podrazumijeva ekonomsku eksploataciju turističkih resursa, posljedica kojih su pozitivni ekonomski učinci koji proizlaze iz turističke potrošnje; Ona se temelji na ekonomskim izračunima fizičkih i vrijednosnih pokazatelja za utvrđivanje ekonomske efikasnosti korištenja prostorom u turizmu

Turistička potrošnja – vrijednosni je izraz turističkog prometa i temelj je za određivanje veličine i vrijednosti ekonomskih učinaka turizma

Modeli za utvrđivanje pogodnosti određenog prostora za razvoj turizma Pogodnosti za razvoj prostora (resursa) za turističko korištenje i razvoj određene su njegovim ukupnim turističkim

potencijalom, a to se može utvrditi pomoću odgovarajućeg modela:

Pr – pogodnosti prostora za turističko korištenje Ap – atraktivnost potencijalih resursa Sp – prometni potencijal Kp – kapaciteti turističke ponude Tp – troškovi putovanja

11

Pr=f (Ap ,Sp ,Kp )f (Tp ,Tb )

Tb – troškovi boravka

o Iz formule je vidljivo da je pogodnost nekog prostora za korištenje u turizmu određena ukupnim potencijalom prostora: atraktivnim, komunikacijskim i receptivnim kojim određeni prostor raspolaže

Pod pojmom turističkih resursa podrazumijevamo sva ona prirodna i društvena dobra koja se mogu turistički iskoristiti u nekom prostoru, a privremeni ih posjetitelji posjećuju tijekom svoj putovanja zbog visokog stupnja privlačnosti

Turistička vrijednost prostora može se ocjeniti na ovaj način:

Ty – turistička vrijednost resursa A – vlastita turistička atraktivnost P – veličina određenih segmenata potražnje Akp – intenzitet atraktivnog utjecaja komplementarnih resursa D – udaljenost od izvora potražnje i turističkih tokova Sn – prometne pogodnosti Akn – intenzitet utjecaja konkurentnih turističkih prostora

Svaki prostor u turizmu ima određenu prirodnu ili društvenu vrijednost, ali bez posjeta on nema još turističku (upotrebnu) vrijednost; Tek stvaranjem uvjeta za turističko korištenje izgradnjom infrastrukturnih, smještajnih i drugih kapaciteta turistički prostor dobiva određenu upotrebnu vrijednost

KORIŠTENJE PROSTOROM U TURIZMU I NJEGOVA ZAŠTITA

UPRAVLJANJE TURISTIČKOM ATRAKCIJSKOM OSNOVOM Upravljanje turističkom atrakcijskom osnovom sastoji se od njezina upoznavanja, vrednovanja, pripreme za planiranje,

planiranja njezina korištenja te monitoringa nad njezinom uporabom i održavanjem Turističke atrakcije temeljni su turistički resursi svake turističke destinacije koji određuju i uvjetuju njezinu turističku

ponudu te razvoj turizma uopće; Njihovo korištenje određeno je potrebama, motivima i aktivnostima turista Sve turističke atrakcije prostorno su obilježene, bez obzira na to jesu li same dio prostora ili je njihova pojava strogo

prostorno određena Korištenje prostorom kao temeljnim turističkim resursom sve je važnije u sklopu održivog razvoja ukupnog

gospodarstva, prostornog uređenja i zaštite okoliša i zbog toga se održivi razvoj turizma može temeljiti samo na dobrom poznavanju i vrednovanju turističke atrakcijske osnove kao temeljnog turističkog resursa, tj. svih turističkih atrakcija u nekoj destinaciji

Razvojno vrednovanje turističke atrakcijske osnove obuhvaća cjelokupno turističko vrednovanje svake pojedine turističke atrakcije ne području određene turističke destinacije radi planiranja dugoročnog razvoja turizma te zaštite cjelokupne resursne atrakcijske osnove određenog područja

Vrste turističkih atrakcija u hrvatskom turizmu:1. Prirodne atrakcije (klima, voda, geološke značajke, prirodna baština, biljni i životinjski svijet)2. Kultuno-povijesne atrakcije (kulturno-povijesna baština, kulturne i vjerske ustanove, kultura života i rada – npr.

gastronomija, folklor, rukotvorstvo... i manifestacije)3. Atraktivna turistička suprastruktura (sportsko-rekr. objekti, lječilišni objekti i ustanove, kasina, zabavni parkovi

S obzriom na to da je ovaj pregled sastavljen na temelju prirodnih i drugih atrakcija u RH, očito je da ona obiluje bogatom atrakcijskom osnovom za razvoj različitih vrsta i oblika turizma

KORIŠTENJE PRIRODNIM RESURSIMA U TURIZMU I NJIHOVA ZAŠTITA Prirodni resursi su ograničeni i podložni iscrpljivanju, pa je nužno racionalno korištenje njima te njihova zaštita Na prostor u turizmu negativno utječu, više ili manje, svi subjekti i korisnici tog prostora; turisti, domicilno

stanovništvo, zaposlenici te posebno gospodarski subjekti koji na istom tom prostoru ostvaruju svoju djelatnost; Stoga brigu o zaštiti prostornih resursa ne može voditi samo turizam nego i svi ostali korisnici prostora

Turizam nije jedini korisnik prostora, ali je najviše zainteresiran za zaštitu prostora kao trajnog resursa u turizmu; On je vrlo ovisan o prostoru i čovjekovoj okolini, što nalaže stalnu brigu o stanju okoline i prostora te njihovu zaštitu; Veza između turizma i prirode tvori trajan međusobni odnos

Izuzetan je problem u zaštiti resursa kolizija između turizma i prirode koja nastaje zbog izgradnje objekata turističke ponude koja može dugoročno dovesti u pitanje i neodgovarajuću turističku ponudu, što može značiti negaciju biti turizma na određenom prostoru; Tome najviše pridonosi masovni turizam u kojem se dobit ostvaruje logikom velikih brojeva (ekonomija obujma)

Upravo masovni turistički promet ne ostavlja dovoljno vremena prirodi za vlastitu regeneraciju; Pozitivan je primjer Otok cvijeća na Bodenskom jezeru koji u godini ima više od 2 milijuna posjetitelja, ali samo u sezoni razgledavanja (od travnja do listopada), a ostalo vrijeme služi za regeneraciju flore

OBLICI KORIŠTENJA PROSTOROM U TURIZMU

12

T y=f ( A , P , Akp )f (D ,Sn , Akn )

Razvoj turizma u nekom području pridonosi intervenciji čovjeka u prostoru kako bi ga prilagodio za turističku funkciju i stoga se grade različiti objekti u prostoru da se prirodnim atraktivnostima i drugim resursima koriste ne samo turisti nego i ostali korisnici prostora: prije svega domicilno stanovništvo, zaposlenici, ljudi u tranzitu i dr.

Tako čovjek iz prostora izvlači one ekonomske koristi koje bi bez turizma ostale neiskorištene Da bi prostor mogao zadovoljiti potrebe svih potencijalnih korisnika, nužan je preobražaj prostora s ekološkog,

socijalnog, estetskog, tržišnog i ekonomskog stajališta Oblici korištenja prostorom u turizmu pokazala su da se izgradnja turističkih kapaciteta želi što više približiti turističkoj

atraktivnosti navodeći primjere francuske i talijanske obale, ali i primjene Tunisa i Alžira... gdje je izgradnja turističkih kapaciteta locirana na obali, čime su okupirani najatraktivniji resursi; Koncepcija gradnje na samom resursu karakteristična je i za hrvatsku jadransku obalu, čime je povećana atraktivnost objekata turističke ponude, ali je za turizam ostao neiskorišten prostor u zaleđu tih područja; U Hrvatskoj je primjerice nedovoljno turistički valoriziran prostor unutrašnjosti Istre, Dalmatinske zagore, otoka... tek se u novije vrijeme na tim prostorima počinju razvijati posebni oblici turizma poput seoskog, gastronomskog turizma, vinskih cesta...; U kontinentalnom turizmu razvili su se različiti tipovi izgradnje turističkih kapaciteta za potrebe zdravstvenog turizma, zimsko-sportskog turizma, seoskog turizma te posebno urbanog turizmao Zdravstveni turizam – u prostornom smislu vezan je uz ona mjesta i područja koja imaju specifične prirodne

ljekovite resurse: termalnu ljekovitu vodu ili neke druge prirodne resurse te posebne klimatske uvjeteo Zimski sportski turizam – razvija se u posebnim prirodnim uvjetima, uglavnom na planinskim područjima

nadmorske visine iznad 1 000 m kakvih je u Hrvatskoj vrlo malo; Ovakvim prostorom raspolažu alpske zemlje, pa je i zimski sportski turizam razvijeniji u njima

o Seoski turizam – razvija se u ruralnom prostoru i on uključuje više oblika turizma poput lovnog i ribolovnog, kulturnog, vjerskog i drugih oblika

o Urbani turizam – razvija se u područjima gradova u kojima su oskudni i skupi prostorni resursi pa su i prostorne mogućnosti za razvoj urbanog turizma ograničene

Utjecaj turizma na prostor prema Baud-Bovyu može biti višestruk:1. Turizam degradira prostor – više ili manje želi prirodni prostor prilagoditi svojim potrebama, čime se često

narušava prirodna ravnoteža prostora; Ipak, bilo bi nerealno zahtijevati da se radi zaštite prirode obustavi razvoj turizma pa je potrebno postići ravnotežu između korištenja prostorom u turizmu i zaštite prostora; Međutim, zbog brojnih konflikata u prostoru to nije uvijek moguće ostvariti pa je potrebno minimizirati štete

2. Turizam čuva kvalitetu prostora – prije svega čini to za vlastite potrebe jer bi u protivnom ugrozio temeljni atraktivni resurs koji privlači turiste; Stoga je upravo turizam zainteresiran za zaštitu najvrednijih resursa

3. Turizam stvara vlastiti prostor – čini ga dostupnim ljudima gradeći prometnice, infrastrukturne i druge objekte bez kojih bi određeni prostor ostao neiskorišten za uporabu; Zbog osjetljivosti prirodnih resursa intervencije u prostoru moraju se uskladiti sa zakonima prirode tako da se ne naruši prirodna zadaća prostora; U turističkom prostoru moguće je neatraktivne prostore oplemeniti travnjacima i nasadima, primjerice izgradnjom terena za golf

4. Turizam valorizira prostor – različitim djelatvnostima turizam postaje generator ekonomskih vrijednosti; Turizmom se provodi i dugoročna zaštita prostora jer je kvalitetan prostor temeljni resurs za njegov razvoj, a to nije tako s određenim vrstama industrije i drugim onečišćivačima prostora

NEGATIVNI ELEMENTI UTJECAJA TURIZMA NA PROSTOR Masovni turizam stvara gužve, a čistu prirodu ponegdje može pretvoriti u onečišćen okoliš; U duljem razdoblju

ekološke i socijalne posljedice masovnog turizma snižavaju kvalitetu života društva u regijama koje se bave turizmom; Mogući se problemi kriju i u pretjeranoj komercijalizaciji vrijednosti kulture i kultuno-povijesne baštine

Razvoj turizma u pojedinoj regiji/mjestu može negativno utjecati i na prostorne, infrastrukturne i ekološke elementeo Osnovni prostorni konflikti u razvoju turizma – proizlaze iz neprikladna planiranja u uporabe prostora ili pak zbog

nedopuštene gradnje; Stoga se negativni učinci mogu javiti zbog neodgovarajuće uporabe zemljišta, pretjerane turističke izgradnje, prekomjerne izgradnje kuća za odmor zaklanjanjem pristupa obali, krčenja šuma i druge vegetacije te vizualne devastacije pejsaža

o Infrastrukturni elementi – obuhvaćaju različite uslužne djelatnosti kojima se uz lokalno stanovništvo koriste turisti, a često su ograničavajući činitelji daljnjeg razvoja turizma; Ti se problemi očituju u preopterećenosti prometne infrastrukture, preopterećenosti vodoopskrbne i električne mreže, nedostatku pitke vode u turističkoj sezoni, problemu zbrinjavanja povećana otpada i otpadnih voda i preopterećenosti uslužnih službi (trgovine, banke...); Problemi se javljaju najčešće u vršnoj sezoni kada broj turista može nadmašiti broj lokalnih stanovnika, a komunalna infrastruktura najčešće nije prilagođena potrebama pojačana pritiska turista

13

o Ekološki elementi – utječu na čistoću zraka, vode i okoliša i bitni su činitelji kvalitetne turističke ponude; Ekološki se problemi javljaju prije svega kao posljedica velike koncentracije ljudi na ograničenom prostoru i u kratkom razdoblju; Oni se očituju u onečišćenju voda (otpadne vode, plovila, kupači...) i zraka, onečišćenju plaža, pojačanoj buci (motornih vozila, zabavnih instrumenata...), povećanju otpada, povećanju opasnosti od požara i sl.

Navedeni negativni učinci turizma nametnuli su potrebu racionalnog i svrhovitog korištenja prostorom kao sastavnim elementom razvojne politike te potrebu dugoročnog sagledavanja razvoja na određenom prostoru; To pridonosi potrebi izrade dugoročnih prostornih i urbanističkih planova, međusobno povezanim ne samo u sklopu jednog odredišta nego i u određenoj turističkoj regiji

Prostornim se planiranjem usmjerava i usklađuje ekonomski, socijalni i prostorni razvoj u određenom području, temeljen na prostoru kao čimbeniku razvoja i potrebama kao tržištu potražnje

Turizam budućnosti mora u svoje zadaće ugraditi i stvaranje ekološke svijesti jer se javlja nužnost studiranja, planiranja i organiziranja zaštite čovjekove okoline, i to ne samo zbog stan. turističkih regija nego i radi osiguranja dugoročnosti valorizacije prirodnih vrijednosti i kulturne baštine kao osnovnog čimbenika privlačnosti turizma

Suvremeni se turizam za planiranje koncepcije turističkog razvoja koristi tzv. glavnim ili master planom razvoja turizma u nekoj zemlji ili regiji; Glavnim planom (master planom) razmatraju i planiraju sve moguće implikacije turističkog razvoja na prostornom, gospodarskom ili drugom planu (sociološkom, kulturnom, ekološkom...)

Da bi se smanjili negativni utjecaji turizma na određeni prostor, nije dovoljno donositi samo prostorne planove nego je nužno i cjelovito prostorno uređenje

TURIZAM I PROSTORNO UREĐENJE Prostorno uređenje - postupak usklađivanja čovjeka i prirode (stvaranje ravnoteže) u određenom prostoru/području Prostorno uređenje u turizmu predstavlja postupak i način uređenja prostora za potrebe turista, ali i filozofiju odnosa

prema turističkom razvoju Da bi prostorno uređenje bilo učinkovito u svakoj zemlji ili destinaciji potrebno je donijeti sustav, kriterije i načela

zaštite prostora; Oni su uređeni zakonima i propisima svake zemlje na nacionalnoj, ali i na regionalnoj razini koalizija između turizma i prirode

Briga o zaštiti – svi korisnici prostora

ZAŠTITA PROSTORA TE PRIRODNIH I DRUŠTVENIH RESURSA U RH Radi trajne zaštite prostora u svakoj zemlji potrebna je zaštita prirodnih sustava odnosno geološke, geomorfološke,

hidrogeološke osobitosti prostora, biljnog i životinjskog svijeta, tla, vode, zraka te pejsažne vrijednosti Stupanj zaštite pojedinih prostora određuje vrijednost nekog turističkog prostora Kako svi prostori nemaju istu vrijednost, potrebno je propisati stupanj i kategoriju njihove zaštite, a to je u Hrvatskoj

određeno Zakonom o zaštiti prirode za prirodne resurse, u kojem je utvrđeno 9 kategorija zaštite (od strogog rezervata i nacionalnog parka u kojima je propisan najstroži režim zaštite do spomenika parkovne arhitekture s najblažim stupnjem zaštite) zaštićena područja u RH su:1. Strogi rezervat – područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom cjelokupnom prirodom, a namijenjen je

isključivo znanstvenom istraživanju kojim se ne mijenja biološka raznolikost, izvornost prirode i ne ugrožava slobodno odvijanje prirodnih procesa (Bijele i Samarske stijene na V.Kapeli, Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu)

2. Nacionalni park – prostrano, uglavnom neizmijenjeno područje iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaća 1 ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava; NP ima znanstvenu, kulturnu, odgojno-obrazovnu i rekreativnu namjenu; U njemu su dopuštene djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode, a zabranjenja je gospodarska uporaba prirodnih dobara; Turističko-rekreacijske djelatnosti moraju biti u ulozi posjećivanja i razgledavanja koje je dopušteno svima pod istim uvjetima (Brijuni, Kornati, Mljet, Paklenica, Krka, Plitvička jezera, Sjeverni Velebit, Risnjak; NP u RH je 2010. posjetilo više od 2,1 milijuna turista)

3. Posebni (specijalni) rezervati – područja su u kojima je posebno izražen 1 ili više neizmijenjenih sastojaka prirode, a osobito su znanstvenog značenja i namjene; Posebni rezervat može biti: botanički, zoološki, geološki, hidrološki, rezervat u moru... (Vražji prolaz kraj Skrada, Zeleni vir, Crna Mlaka; ukupno ih je 74)

4. Park prirode – prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim estetskim, ekološkim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima; Tamo su dopuštene djelatnosti i radnje kojima se ne ugrožavaju njegove bitne značajke (Velebit, Biokovo, Medvednica, Papuk, Kopački rit, Telašćica, Lonjsko polje, Samoborsko gorje-Žumberak, Učka, Vransko jezero, Lastovsko otočje; ukupno ih je 11)

5. Regionalni park – prostrano je prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne, nacionalne ili područne važnosti (Moslavačka gora, područje Mura-Drava)

6. Spomenik prirode – pojedinačni je neizmijenjeni dio ili skupina dijelova žive ili nežive prirode, koji ima znanstvenu, estetsku ili kulturno-povijesnu vrijednost; Može biti geološki, geomorfološki, hidrološki, botanički, prostorno mali botanički ili zoološki lokalitet

7. Zaštićeni krajolik – prirodni je ili kultivirani predjel veće estetske ili kult.-pov. vrijednosti, ili krajolik karakterističan za pojedino područje (Ozalj, Okić na Samoborskom gorju, Klek iznad Ogulina, kanjon Cetine, Zlatni rat...ukupno 32)

14

8. Park-šuma – prirodna je ili izgrađena šuma, veće pejsažne vrijednosti, a namijenjena odmoru i rekreaciji; Dopuštene su samo one aktivnosti čija je svrha njezino održavanje ili uređenje (otok Koločep pokraj Dubrovnika, Jankovac na Papuku, Trakošćan u Hrvatskom zagorju, Marjan iznad Splita, Trsteno nedaleko od Dubrovnika, otočić Košljun uz otok Krk, park-šuma Zlatni rt u Rovinju... ukupno ih je 36)

9. Spomenik parkovne arhitekture – umjetno je oblikovan prostor koji ima veću estetsku, stilsku, umjetničku, kultuno-povijesnu ili znanstvenu vrijednost (perivoj, botanički vrt, arboretum, gradski park, drvored... ukupno 121)

10. Zaštićene biljnje i životinjske vrste – ugrožene ili rijetke vrste (768 zaštićenih biljnih i 976 životinjskih vrsta u RH)11. Zaštićena kultuno-povijesna dobra – osim prirodnih resursa, zaštićuju se i društveni, pa je na UNESCO-ovoj listi

zaštićenih kulturno-povijesnih objekata, umjetničkih ostvarenja i intelektualnih vrijednosti velik broj lokaliteta kao što su Eufrazijeva bazilika u Poreču, Dioklecijanova palača, povijesni grad Trogir, stari grad Dubrovnik, katedrala u Šibeniku i Plitvička jezera; Osim toga pod zaštitom UNESCO-a je i nemat. kulturna baština poput paške čipke, feste sv. Vlaha u Dubrovniku, kastavskih zvončara, hvarske procesije za križen, zagorskih majstora drvenih igračaka...

Sve ove vrijednosti imaju međ. važnost, što im daje posebnu ulogu u hrv. turizmu, ali one zahtijevaju i posebnu zaštitu radi dugoročne održivosti; imaju važnu ulogu u konkurentnosti turističkih destinacija te ukupnog turizma u Hrvatskoj

PROSTOR KAO KOMPONENTA TURISTIČKOG PROIZVODA Atraktivnost turističkog prostora obilježavaju 4 atributa:

1. Estetski atribut – ukupan je doživljaj za turiste2. Kuriozitetni atribut – izražava specifičnost određenog turističkog prostora3. Rekreacijski atribut – pogodan za aktivan odmor i rekreaciju4. Znameniti atribut – prirodna ili povijesna značajnost

Svi ovi elem. zajedno tvore atraktivnost određ. prostora u turizmu; Atraktivnostima prostor postaje najvažniji elem. tur. proizv. sa svim vrijednostima, objektima i sadržajima, a njegove vrijednosti ostvaruju se kroz tur. proizvod na trž.

Prostor kao temeljni čimbenik turističkog proizvoda utječe na vrstu i oblike turizma koji se razvijaju na određenom prostoru (kupališni, skijaški, kulturni turizam...)

UTVRĐIVANJE KAPACITETA NOSIVOSTI TURISTIČKOG PROSTORAPOJAM KAPACITETA NOSIVOSTI Prostor u suvremenom turizmu sve je više ograničen zbog intenzivna razvoja masovnog turizma, a na taj prostor

pretendiraju i druge djelatnosti pa je turizam samo jedan od korisnika određenog prostora; Stoga je nužno odrediti granice dopustiva zasićenja prostora (okoliša) nekom ljudskom aktivnošću; Upravo su pojmovi saturacije i kapaciteta nosivosti (carrying capacity) nastali iz potrebe da se odrede takve granice

Kapacitet nosivosti = maksimalan broj turističkih korisnika koji posjećuju turističko mjesto bez neprihvatljivih poremećaja fizičke, ekonomske i sociokulturne okoline, kao i bez neprihvatljiva smanjenja kvalitete zadovoljstva posjetitelja; Označava fizičku prihvatljivost kapaciteta turističke ponude u nekom prostoru

U tom je kontekstu održivi razvoj turizma razvoj unutar granica prihvatnoga kapaciteta pojedinog turističkog objekta

UTVRĐIVANJE KAPACITETA NOSIVOSTIIzračun kapaciteta nosivosti

Američka asocijalica nacionalnih parkova definirala je model za izračun kapaciteta nosivosti

CC – kapacitet nosivosti Q – veličina prostora prema korištenju resursa T – tolerancija prema korištenju resursa N – broj turističkih posjetitelja U – tip korištenja resursa na turistički način Dm – dizajn i menadžment objekata turističke ponude NP – navike ponašanja posjetitelja

Za izračun kapaciteta nosivosti određenog turističkog prostora, primjerice destinacije, potrebno je izraditi posebnu studiju u kojoj će stručnjaci valorizirati kvantitativno i vrijednosno svaku od navedenih varijabli prema određenim standardima i mjerilima

Politika valorizacije i optimalnog korištenja prirodnim resursima u turizmu može se provesti na 2 načina:1. Razrada koncepata procjene kapaciteta nosivosti – razrada prihvatnih kapaciteta određ. područja destinacije2. Zoniranje turističkog područja – određivanjem područja s obzirom na osjetljivost prirodnih resursa te mogućnost

apsorpcije određenog broja turista koji neće utjecati na ekosustav područja Utvrđivanje prihvatnih kapaciteta jedno je od temeljnih pitanja u planiranju i upravljanju razvojem turizma radi

definiranja optimalne upotrebe turističkih resursa cilj je definiranje optimalne upotrebe turističkih resursa

Modeli (metode) za određivanje kapaciteta nosivosti

15

CC=f (Q,T ,N ,U ,Dm ,NP)

1. Indikatori turističkog razvoja (Indicators of Tourism Development)2. Metoda osiguranja iskustva posjetitelja i zaštite resursa (Visitor Experience and Resource Protection)3. Model optimiziranog upravljanja destinacijom (Tourism Optimization Management Model – TOMM)4. Tehnike granica prihvatljive promjene (Limit of Acceptable Change – LAC)

Tehnike granica prihvatljive promjene – LAC Tehnike LAC razvila je šumska služba SAD-a Cilj im je odrediti utjecaj i učinke ljudskih aktivnosti na okoliš te kapacitet nosivosti prostora Metodom se definiraju uvjeti poželjni u turističkom području i postavlja se strateško upravljanje za postizanje

ciljeva; Postavljaju se standardi i upotrebljavaju pokazatelji za određivanje neprihvatljivih pojava, primjerice zagušenja u prometu, prenapučenosti plaža, kapacitet komunalne infrastrukture i sl.

Provodi se u 2 faze: u 1. fazi se identificiraju mogući pokazatelji kvalitete i provode se intervjui s posjetiteljima, zaposlenicima i lokalnom zajednicom; U 2. fazi se određuju standardi kvalitete za navedene pokazatelje na osnovi kojih se provode promjene u upravljanju prostorom radi zadovoljavanja potreba posjetitelja, ali i okoliša; Na temelju tih pokazatelja izračunava se kapacitet nosivosti za pojedine prostore (plaže, skijališta...)

Model optimizirana upravljanja destinacijom – TOMM TOMM je metoda za procjenu praćenja i upravljanja radi dugoročne zaštite destinacije Izrađuju se scenariji kojima se određuje koji su ekonomski, ekološki i infrastrukturni uvjeti poželjni te kakvim se

upravljanjem mogu postići; Model je usredotočen na integrirani pristup upravljanja turizmom, izbjegava zabrane i granice te predviđa uključivanje svih zainteresiranih subjekata i strana

Model se provodi kroz 9 faza:1. Prikupljanje dokumentacije i izrada karata2. Uključivanje lokalne zajednice3. Analiza situacije4. Procjena mogućnost turističkog razvoja i izbor najpoželjnijeg razvojnog scenarija5. Detaljna razrada razvojnog scenarija6. Definiranje i formuliranje prihvatnog kapaciteta7. Integriranje prihvatnog kapac. u integralno upravljanje prostorom i izrada uputa za razl. skupine korisnika8. Izrada preliminarne studije ostvarivosti, kao završna faza procesa procjene prihvatnog kapac.9. Početak glavnog procesa planiranja razvoja turizma, uključujući prihvaćanje plana i njegovu primjenu

Što je odabrani prag turističkog zadovoljstva viši i zahtjevniji, to će prihvatni kapacitet biti manji

VRSTE KAPACITETA NOSIVOSTI1. Fizički ili ekološki kapcitet nosivosti

To je mjerilo za utvrđivanje mogućeg korištenja prostorom uz određenu razinu turističkih posjeta Naziva se i prag ekološke tolerancije (koji podrazumijeva i prag tolerancije cijelog okruženja) Fizičkim ili ekološkim kapacitetom nosivosti utvrđuje se dopušten broj korisnika po jedinici površine (cilj) Više je modela za izračun fizičkog kapaciteta nosivosti:

1. Stanevov model (sintetizirani pokazatelj svih problema opterećenja prostora)

K – maksimalni kapacitet nosivosti prostora S – ukupna površina prostora K0 – korektivni faktor (od 0,5 do 1) za osobitost i osjetljivost prostora N – nužna standardna površina u m2 po jednom korisniku

o U ovom je modelu važno da maksimalan kapacitet nosivosti bude veći od obujma turističkog prometa u određenom prostoru, a pogodan je posebno za nove prostore

o Tako su planirani turistički kapaciteti na Sredozemlju, pa i na Jadranu (primjerice broj kvadrata obale po 1 posjetitelju u vršnoj sezoni iznosi 6-8 m2)

2. OECD-ov model „turističke iskorištenosti prostora“:

C – iskorištenost kapaciteta prostora H – broj postelja u hotelima i drugim kapacitetima R – broj sjedala u restoranima T – broj trgovačkih dozvola S – broj stalnih stanovnika P – površina određenog prostora

o Model polazi od stajališta da je pokazatelj broj korisnika po jedinici površine adekvatan sintetizirani pokazatelj svih problema opterećna određenog prostora

16

K=S x K 0

N

C=H+R+TS x P

x100

o Neki su autori polazeći od ovog modela izradili tablice standarda za utvrđivanje kapaciteta okoliša i za prag ekološkog opterećenja; Tako su primjerice izrađeni i kriteriji kapaciteta nosivosti za primorska i planinska turistička odredišta: Kriteriji kapaciteta nosivosti u primorskim mjestima – prema standardima koje su prihvatile institucije UN-a,

max opterećenje prostora turistčkim kapacitetima u primorskim su mjestima veličina plaže, broj vezova u marinama, veličina izvora pitke vode, kapacitet kanalizacijskog sustava... Ovi se standardi primjenjuju i danas kao metodologija vrednovanja resursa i utvrđivanja fizičkog kapaciteta nosivosti u svim sličnim slučajevima; Na temelju tih standarda utvrđeni su kapaciteti nosivosti u pojedinim primorskim mjestima na Jadranu; Ove su pokazatelje prihvatile i neke institucije UN-a pa se njima služe i danas u sličnim slučajevima

Kriteriji kapaciteta nosivosti u planinskim prostorima – mogu biti: fizičke značajke prostora, kapaciteti prometnika, parkirališta, komunalnih sustava, smještajni kapaciteti, kapaciteti žičara, skijaških staza... I ovi kriteriji danas služe pri utvrđivanju kapaciteta nosivosti u postojećim, ali i u novim turističkim destinacijama; U dimenzioniranju novih turističkih kapaciteta koriste se svim navedenim kriterijima, pri čemu su temeljni kriteriji fizičke značajke prostora te kapaciteti prometnica i komunalne infrastrukture; U praksi alpskih zemalja primjenjuju se posebni modeli za utvrđivanje kap. nosivosti u skijaškim destinacijama

2. Ekonomski kapacitet nosivosti To je mjerilo kojim se određuje razina maksimalne zasićenosti nekog prostora turističkim kapacitetima sa stajališta

društvene i ekonomske rentabilnosti te profitabilnosti subjekata turističke ponude Ekonomski kriteriji najčešće se odnose na maksimalan broj turista, cijenu turističkih usluga, ostvarene prihode i

troškove, investicije, ekonomski vrijek korištenja objekta, rentabilnost, profitabilnost ulaganja... Ekonomski kriteriji važni su, ali ne mogu biti isključivo mjerilo kapaciteta nosivosti u nekom turističkom prostoru;

Moraju biti usklađeni s ekološkim i drugim kriterijima prema kojima se određuju kapaciteti nosivosti u nekom turističkom prostoru

3. Sociološki kapacitet nosivosti To je mjerilo kojim se određuje najveća gustoća u određenoj turističkoj zoni koju toleriraju sami turisti Prema ovom kriteriju želi se ustanoviti gustoća korisnika na određenom prostoru u odnosu na zadovoljstvo

korisnika-turista (na plaži, u restoranu, u gradu, na skijalištu, žičari...) Različite socijalne skupine imaju različit stupanj tolerancije prema gustoći korisnika, a to treba poštovati u

planiranju sociološkog kapaciteta nosivosti, a pri tome treba uzeti u obzir i odnose između broja turista i domicilnog stanovništva jer i oni utječu na sociološki kapacitet nosivosti u određenom turističkom prostoru

4. Kulturološki kapacitet nosivosti Možemo ga definirati kao mjerilo kojim se utvrđuje kulturološka tolerancija (snošljivost) između lokalnog

stanovništva i turista u određenoj turističkoj destinaciji Pri određivanju kulturološkog kapaciteta nosivosti treba poštovati i kapacitet nosivosti kulturno-povijesne baštine

u određenoj destinaciji kako bi se izbjegao pretjeran posjet koji može uzrokovati degradaciju i uništenje određenih kulturno-povijesnih vrijednosti

Da bi se zadovoljili svi kriteriji u određivanju kapaciteta nosivosti, potrebno je upravljati turističkih prostorom Upravljanje turističkim prostorom donosi potrebu za zajedničkim upravljačkim tijelom, njegovim kompetencijama u

koordinaciji svih subjekata na razini turstičke destinacije Ulogu upravljanja turističkim prostorom mogao bi preuzeti menadžment turističke destinacije Naime, menadžment turističke destinacije trebao bi biti regionalno upravljačko tijelo za upravljanje svim dijelovima

ponude turističke destinacije, a u njemu mogu biti menadžeri svih poslovnih subjekata i lokalne uprave

* Kako turizam utječe na prostor prema Baud-Bovyu?* Razlika između sociološkog i kulturnog kapaciteta nosivosti i objasni na primjerima iz prakse* Koji su atributi atraktivnosti?* Što je turistički prostor i navedi elemente atraktivnosti* Objasni razliku između fizičkog i ekonomskog kapaciteta nosivosti* Objasni pojam utvrđivanja pogodnosti prostora za turističko korištenje i pojam turističke valorizacije* Kako turizam utječe na prostor?* Tko sve utječe na preobražaj prostora?* Čimbenici prostora* Modeli fizičkog kapaciteta nosivosti

3. poglavlje – PLANIRANJE RAZVOJA TURIZMAPLANIRANJE U TURIZMU – POJAM I DEFINICIJA PLANIRANJA

17

Planiranje u ekonomiji temeljna je poslovna funkcija, a njime se postavljaju određeni ekonomski ciljevi koje je potrebno ostvariti u određ. poslovnoj organizaciji u određenom vremenu, uz racionalnu upotrebu ograničenih resursa

Obilježja planiranja:1. Planiranje je anticipacija i prognoziranje promjena u nesigurnim uvjetima2. Planiranje je evaluacija različitim smjerova aktivnosti i olakšavanje donošenja političkih odluka3. Planiranje je stjecanje znanja te istraživanje i identifikacija najboljeg pristupa državne intervencije4. Planiranje se odnosi na budućnost u kojoj želimo upravljati promjenama5. Planiranjem se smanjuje neizvjesnost ishoda događaja i smanjuju stihijnost i slučajnost ostvarivanja ciljeva (

Planiranje u određenoj djelatnosti, pa tako i turizmu, vrlo je kompleksno kao što je složen i sam turizam; Ono ima i brojne specifičnosti koje proizlaze iz obilježja te djelatnosti; Turizam kao složena djelatnost uključuje:

1. Aktivnosti i procese koji navode ljude da putuju2. Kretanje ljudi3. Korištenje brojnim resursima4. Osmišljavanje i ostvarenje turističkog doživljaja5. Proizvodnju i potrošnju materijalnih i nematerijalnih resursa6. Učinke koje treba ostvariti i njima znati upravljati7. Život stanovnika lokalne zajednice

Planiranje se u svim djelatnostima, pa tako i u turizmu, može definirati u užem i širem smislu:o Planiranje u širem smislu – polazi od pitanja što zapravo treba planirati u turizmu - čitavu pojavu, fenomen turizma

kao takav ili njegove dijelove (gospodarske i negospodarske grane i sektore)o Planiranje u užem smislu – odnosi se na pojedine poslovne subjekte u turizmu ili sama turistička kretanja,

primjerice planiranje u jednom hotelu ili planiranje visine turističke potrošnje U turizmu se može planirati na globalnoj ili makrorazini i na mikrorazini

o Planiranje na globalnoj razini (makrorazini) Planiranje na globalnoj razini može biti međunarodno, nacionalno i regionalno

Međunarodno – više zemalja planira zajednički proizvod ili ciljeve, primjerice izgradnju prometnica Nacionalno – unutar jedne države Regionalno – unutar 1 ili više regija

o Planiranje na mikrorazini Može se svesti na pojedine turističke djelatnosti unutar određene turističke destinacije u užem smislu;

Primjerice, to može biti planiranje razvoj ugostiteljstva, hotelijerstva, posredništva u turističkoj destinaciji ili planiranje unutar turističkog naselja ili hotela

Na razini države ili nižih prostornih jedinica planirati razvoj turizma znači planirati one djelatnosti koje neposredno zadovoljavaju potrebe turista

Planiranje u turizmu je misaoni proces koji usmjerava aktivnosti u budućnosti prema postavljenim ciljevima i mogućnostima razvoja; Planiranje je u svojoj biti uvijek razvojno

Različite pristupe turističkom planiranju i politici možemo klasificirati na:o Ad hoc planiranjeo Prostorno destinacijsko planiranjeo Planiranje vođeno potražnjom – stvaranje tržištao Planiranje vođeno ponudom

U turizmu se planiranje promatra kao proces i kao metodao Planiranje kao proces – svjesno je utvrđivanje ciljeva i zadataka koji se u određenom vremenu nastoje ispuniti

(dugoročni i kratkoročni planovi)o Planiranje kao metoda – načini su i metodološki postupci kojima se utvrđuju planovi, ciljevi, sadržaji i

aktivnosti za njihovo ostvarenje Planiranje završava izradom odgovarajućeg plana, a njegovo je ostvarenje u rukama subjekta za kojeg je rađen plan Plan je stručna podloga za svjesno i odgovorno upravljanje razvojemPROSTORONO PLANIRANJE U TURIZMU Planiranje prostora za korištenje u turizmu jedan je od najvažnijih oblika planiranja u toj dj.; To je posebno važno u

razvoju masovnog turizma koji zahtijeva mnogo kvalitetnog prostora; Zato prevladava svijest da se korištenje prostorom ne može prepustiti stihiji, nego treba biti kontrolirano i namjensko kako bi se sačuvali najvredniji prostori i za buduće naraštaje; Upravo to bi trebalo osigurati prostorno planiranje

Prostorno planiranje u turizmu = sastavni je dio integralnog planiranja, kojim se usmjerava i usklađuje ekon., socijalni i prostorni razvoj u određ. području, temeljen na prostoru kao čimbeniku razvoja i potrebama kao tržištu potražnje

Prostor u turizmu aktivan je čimbenik turističkog razvoja, pa je i prostorno planiranje razvojno

18

Razvojno prostorno planiranje u turizmu podrazumijeva planiranje gospodarskog, socijalnog i prostornog razvoja turizma na temelju gospodarskog, društvenog, prirodnog, položajnog, kulturnog i drugog okruženja u određenom prostoru te planiranje veličine, strukture, zahtjeva i potreba tržišta potražnje

Instrumenti razvojnog prostornog planiranja su razvojni prostorni planovi kojima se utvrđuju stanje prostora, kriteriji vrednovanja, razvojni ciljevi, mogućnosti i ograničenja te korištenje prostorom prema načelima održivog razvoja

Razvojno prostorno planiranje obuhvaća 2 vrste planova: globalne (master) i detaljne razvojne prostorne planoveo Globalni (master) razvojni planovi – u prostornom smislu mogu biti nacionalni, regionalni i destinacijski planovi

razvoja turizma koji vrednuju globalne ciljeve i koncepciju razvoja; Oni valoriziraju različite razvojne mogućnosti, a na temelju kriterija održivog razvoja planiraju optimalna rješenja na određenom prostoru

o Detaljni razvojni planovi – odnose se na manje prostorne cjeline, a temelje se na globalnom planu; Oni su detaljniji i precizniji u svim elementima od glavnih planova; Mogu biti dugoročni (više od 5 g,) i kratkoročni (do 5 g,)

Strateško planiranje je proces pripreme dugor. i kratkor. strategija koje mogu ostvariti poslovne i korporativne ciljeve Strateško planiranje definira svrhu i smjer za sve operativne aktivnosti, a od sudionika zahtijeva postizanje konsenzusa

o srednjoročnim i dugoročnim ciljevima Osobita se pozornost obraća strateškom planiranju u turizmu na svim razinama: nacionalnoj, regionalnoj,

destinacijskoj te u sklopu kompanija, korporacija odnosno poslovnih organizacija Strateški plan definira organizacijsku misiju i viziju razvoja, kritički ispituje snage, slabosti, prednosti, nedostatke,

mogućnosti, strahove, analizira ljudske i druge potencijale dostupne organizaciji, upućuju na organizacijske strateške smjernice, moguća rješenja, osigurava programsku izvedbu, nadzor i evaluaciju

Operativno planiranje je formuliranje detaljnih programa, politika i procedura nužnih za ostvarenje strateškog plana Jedna od temeljnih odrednica strateških razvojnih planova hrv. turizma je podizanje stupnja konkurentnosti turizma na

međunarodnom tržištu; Strateško planiranje svodi se na aktivnosti transformacije turističkog proizvoda namijenjenog masovnom tržištu prema turističkom proizvodu visoke vrijednosti za diferencirano turističko tržište; Takva strategija razvoja od svih turističkih subjekata traži inoviranje postojećih turističkih planova i razvoj novih turističkih proizvoda;

Poseban problem razvoja konkurentnosti hrvatskog turizma proizlazi iz njegovor izrazito sezonskog obilježja i u prosjeku niske iskorištenosti kapaciteta; Takvo iskorištenje smještajnih kapaciteta ne može osigurati visoku profitabilnost poslovanja, pa je sporna ekonomska efikasnost novih ulaganja u turizmu

Prostorno planiranje u RH opterećeno je brojnim problemima i različitim interesima sudionika; Primjerice, poduzetnici vođeni motivom maksimiziranja dobiti na kratki rok teže ubrzanoj izgradnji novih smještajnih jedinica, a nositelji javne vlasti teže maksimiziranju proračunskih prihoda, a posljedica je nedovoljno selektivno izdavanje lokacijski i/ili građevinskih dozvola zbog povećanja različitih fiskalnih i parafiskalnih prihoda; To se događa posebno u onim turističkim destinacijama koje nemaju kvalitetne dugoročne prostorne planove razvoja koji su utemeljeni na zakonskim i drugim pravnim aktima; Brojni primjeri u RH, posebno na moru, potvrđuju ovu tezu čiji su prihvatni kapaciteti (kapaciteti nosivosti) predimenzionirani i u koliziji s ekološkim, sociokulturnim, ali i ekonomskim načelima održivog razvoja turizma (primjer nekih turističkih mjesta u Istri, na Kvarneru, na srednjem Jadranu...)

Upravljanje turističkim prostorom uvelike je regulirano Zakonom o prostornom uređenju i gradnji Prostornim planovima na lokalnoj razini (općine i gradovi) definiraju se tzv. turističke razvojne zone te njihova

sistemetizacija na zone izgradnje hotela (T1), turistička naselja (T2) i kampove (T3); Vlasništvo nad raspoloživim turističkim prostorom imaju uglavnom jedinice lokalne samouprave

Poseban je problem pomorsko dobro granice kojega za velik dio priobalja još nisu službeno utvrđene pa je njihovo utvrđivanje često prepušteno privatnom poduzetničkom interesu, što rezultira divljom izgradnjom stambenih objekata, betoniranjem privatnih plaža, pristaništa...

Uredba o uređenju i zaštiti obalnog područja mora iz 2004. važna je za turizam jer zabranjuje gradnju u području kopna 1 000 m udaljenom od mora i štiti pojas mora 300 m od obalne crte; Time se pokušava napokon riješiti problem betonizacije hrvatske obale i osigurati trajna zaštita jednog od najvrednijih prirodnih resursa Hrvatske

PLANIRANJE RAZVOJA TURIZMA U DESTINACIJAMA

OGRANIČAVAJUĆI ČIMBENICI PLANIRANJA U TURIZMU U GLOBALNIM RAZMJERIMA Turizam kao pretežito uslužna djelatnost (tercijarni sektor) pokazuje manju pogodnost planiranja (manju planibilnost)

za razliku od ostalih djelatnosti (primarnog i sekundarnog sektora); Naime, za razliku od drugih djelatnosti, turizam uvelike ovisi o klimatksim prilikama koje su izvan utjecaja volje ljudi, primjerice dulja kišna razdoblja, visina temperature zraka i vode, nedostatak snježnih oborina u zimskoj sezoni...; Turizam ovisi i o nizu drugih čimbenika npr. političkih, ekonomskim poremećajima na turističkom tržištu, zdravstvenim prilikama, tehnološkim promjenama...

Stoga je planiranje u turizmu vrlo osjetljivo na te pojave i teško ostvarivo, osobito ako je riječ o dugoročnim planovima Unatoč tomu, razvoj turizma planira se na globalnoj, nacionalnoj, regionalnoj, ali i na destinacijskoj razini

19

UNWTO je još 1997. predvidio da će svjetski turistički promet 2020. biti 1,6 mlrd turista, u usporedbi sa 564 milijuna 1995.; Takva prognoza se temeljila na prosječnoj godišnjoj stopi rasta od 4,3% (do 2030. 1,8 mlrd)

Međutim, brojni čimbenici mogu osporiti planiran rast svjetskog turizma; Među ključnim su čimbenicima koji usporavaju ovakav rast ekonomska kriza i recesija u emitivnim turističkim zemljama, a njihove su posljedice danas osobito vidljive, posebno u receptivnim turističkim zemljama kao što je RH (pad svjetskog turizma u 2009. od 4% prema 2008. zbog recesije); Osim toga, i prirodne katastrofe (tsunami, oluje, globalno zagrijavanje...), epidemije određenih bolesti te ratovi i terorizam (kao najveća prijetnja) u mnogim zemljama donose ozbiljne negativne posljedice za sve gospodarske aktivnosti, pa i za turizam;

U turizmu se sve ove negativne pojave iskazuju gotovo u svim receptivnim zemljema, ali se i turistički promet premješta između pojedinih zemalja; No unatoč sve turistička se kretanja preusmjeravaju u sigurnija područja, ali se ne smanjuju (tako su primjerice nedavni nemiri u Grčkoj, rat u Libiji, politička kriza u Tunisu i drugim zemljama u okruženju pozitivno utjecali na povećanje inozemnog turističkog prometa u RH 2011.)

Međutim, iskustva su pokazala da neke pojave koje usporavaju rast turizma nisu nesavladive te da se na njih može utjecati; Misli se prije svega ne ekonomsku krizu u mnogim zemljama koja je izazvala pad zaposlenosti i dohotka

Sve to utječe na svj. turističke tokove, posebno na pž, pa je upitno ostvarivanje planiranih stopa rasta u svj. turizmu Najnovije prognoze stručnjaka UNWTO-a (iz 2011.) korigirale su prvobitno planiranu stopu rasta turizma u svijetu do

2020. (iz 1997.) na 3,8% prosječno u godini Planiranje u turizmu je nužno, i to na svim razinama: na globalnoj, na nacionalnoj, a posebno na destinacijskoj razini

o Državna razina – planiranje turizma treba biti strateškoo Regionalna/destinacijska razina – plan. treba biti strateško, ali i operativno da bi se proveli planovi u tur. praksi

NAČELA I FUNKCIJE PLANIRANJA U TURIZMU Glavni razlozi planiranja u turizmu:

1. Direktni i indirektni ekonomski učinci – planiranjem se mogu ostvariti brojne direktne i indirektne ekonomske koristi2. Koordinacija – koordiniranje planova i projekata kako bi se svi elementi integrirano razvijali3. Određivanje razvojnih smjernica – pojedine države i privatni sektor nemaju dovoljno iskustva i znanja kako razvijati

turizam, pa turistički plan može donijeti smjernice tog razvoja4. Optimalan odnos turizma i ekologije – planira se vrsta, oblik i veličina turizma koji neće degradirati okoliš5. Prihvatljivo upravljanje resursima – planiranje može osigurati da se prirodnim i kulturnim resursima upravlja na

prihvatljiv način radi osiguranja njihove održivosti6. Podizanje obrazovne razine zaposlenih – planiranjem treba obuhvatiti i obrazovanje i usavršavanje stručnog osoblja7. Razvoj određenih područja – planiranjem se mogu podignuti ili razviti nova turistička područja8. Upravljanje razvojem – plan. je temelj projekata važnih za javni i priv. sektor na osnovi kojih se izrađuju inv. planovi9. Usklađivanje turističke ponude s potražnjom – a da se pri tome ne narušavaju okoliš i sociokulturni ciljevi

Funkcije planiranja u turizmu:1. Integriranje turizma u ukupnu gospodarsku politiku razvoja2. Optimiziranje i uravnoteženje ekonomskih i socijalnih koristi3. Postavljanje ciljeva i politike razvoja turizma4. Razvoj turizma na razini privatnog i javnog sektora5. Razvijanje održivog turizma6. Uspostavljanje organizacije za upravljanje turizmom u destinaciji7. Utvrđivanje smjernica i standarda za razvoj SOT-ova

Planiranje se provodi kao društvena aktivnost prema određenim načelima na svim razinama: na globalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; To su sljedeča načela planiranja:1. Načelo demokratičnosti – zahtijeva sudjelovanje svih relevantnih subjekata u izradi plana2. Načelo ekonomičnosti – planirani rezultati trebaju odgovarati ulaganjima3. Načelo integralnosti – zahtijeva da svi planovi moraju biti povezani na svim razinama planiranja4. Načelo konkretnosti – prema intenzitetu zahtjeva u određenom vremenu (kratkoročni i dugoročni planovi)5. Načelo optimalnosti – teži prema optimalnim rješenjima u razvojnoj politici turizma6. Načelo potpunosti – zahtijeva da planom treba obuhvatiti sve elemente turističkog sustava7. Načelo preglednosti – treba racionalno i pregledno prezentirati sve prijedloge8. Načelo pravodobnosti i vremenske određenosti – plan treba izraditi na vrijeme uz čvrsto određene vrem. granice9. Načelo realnosti – ciljevi i zadaci moraju biti lako ostvarivi10.Načelo usklađenosti – treba uspostaviti skladne odnose između pojedinih dijelova i cjeline11.Načelo znanstvenosti – zahtijeva da se plan izradi na znanstvenim spoznajama

Na temelju ovih funkcija i načela planiranja plan je u turizmu sredstvo i metoda ekonomske politike kojim se ostvaruju razvojni ciljevi na nacionalnoj, regionalnoj ili destinacijskoj razini

20

4. Analiza i interpretacija podataka potrebnih za utvrđ. planova5. Stvaranje alternativnih rješenja i scenarija planiranjem6. Odabir odgovarajuće alternative za sastavljanje plana7. Sastavljanje konačnog plana (dugor., sred. i kratkoročnih)

FAZE PLANIRANJA U TURIZMU Faze planiranja u turizmu prema Gunnu:1. Identifikacija problema koji se želi riješiti planiranjem2. Određivanje ciljeva planiranja3. Prikupljanje podataka potrebnih za izradu plana Faze planiranja u turizmu prema Vukoniću (temeljni koraci u planiranju):1. Pripremna faza planiranja u turizmu – evaluacija resursa, valorizacija postojećih turističkih kapaciteta...; provodi je tim

stručnjaka za planiranje koji izrađuju pre-feasibility studiju koja je osnova za sve daljnje faze planiranja2. Utvrđivanje ciljeva turističkog razvoja – obuhvaća preliminarne ciljeve koji se temelje na načelima i koncepciji održivog

razvoja: ekološkim, sociokulturnim, ekonomskim i tehnološkim načelima3. Istraživanje i evaluacija – odnosi se na najvažnije elemente turističkog razvoja: obilježja okoliša, turističke resurse i

atraktivnosti, postojeće turističke kapacitete i njihovu kvalitetu, postojeće i potencijalno turističko tržište, prometnu infrastrukturu, postojeće razvojne planove prostora i regije, institucionalne elemente: ljudske potencijale, obrazovni sustav, zakonodavstvo, investicije, zaštitu okoliša...

4. Analiza i sinteza podataka dobivenih istraživanjem – posebno je važno istražiti i analizirati sve segmente turističkog tržišta: postojeće i nove turističke tokove, način i oblike promocije, veličine potrebnih smještajnih kapaciteta, turističke infrastrukture te posebno ekonomske učinke turizma u budućnosti; Pri tome se rabe različite metode analize: analiza kapaciteta nosivosti, SWOT analiza, analiza iskorištenja kapaciteta...

5. Formuliranje preporuka – na temelju prijašnjih faza, posebno analize i sinteze, daju se preporuke i smjernice za poboljšanje i proširenje smješ. i ugost. kapaciteta i usluga te različitih elemenata kvalitete turističkog proizvoda; Posebno se valoriziraju ek. učinci svih planiranih aktivnosti koji bi trebali pridonijeti većoj ekonomskoj efikasnoti

6. Provođenje plana – ovo je najvažnija faza u planiranju jer planovi nisu vrijedni ako se ne mogu ostvariti; Za provedbu i kontrolu provođenja planova zadužen je menadžment na svim razinama planiranja

MODELI PLANIRANJA U TURIZMU

Tradicionalni modeli planiranja Najstariji su načini planiranja u turizmu, a datiraju od 60-ih godina prošlog stoljeća; Nastali su u vremenu tzv.

spontanog razvoja turizma koji se održao do trenutka izjednačavanja ponude s potražnjom i kada se postupno počela pojavljivati ozbiljnija konkurencija u prodaji kapaciteta ponude

Polazište su im raspoloživi prirodni i drugi resursi te postojeći i novi kapaciteti ponude Planira se na temelju postojećih resursa i procjene trendova na svjetskom turističkom tržišut, a prema tome se

određuju i kapaciteti ponude Razlikujemo model fizičkog planiranja turizma i model ekonomskog pristupa planiranju

Model fizičkog planiranja turizma Čine ga sljedeće faze planiranja:

1. Analiza resursa i postojećih kapaciteta 2. Programiranje dodatnih kapaciteta s procjenom tržišta3. Izrada detaljnih prostornih planova4. Evaluacija troškova i koristi

Iako je taj model često primjenjivan za planiranje u turizmu, a i danas se primjenjuje u praksi u planiranju na lok. razini, neprecizan je i nedovoljno pouzdan (zato se danas češće primjenjuje model ek. pristupa planiranju u tur.)

Model ekonomskog pristupa planiranju u turizmu Ima sljedeća obilježja:

1. Planira se pomoću različitih ek. pokazatelja (prema max iskorištenju kapaciteta, prema konkurenciji...)2. Planiranje se temelji na komparaciji turističkih resursa ponude i procjeni tržišta potražnje3. Tako utvrđene mogućnosti razvoja temelj su za izradu detaljnih planova razvoja4. Optimalna struktura i br. novih tur. kapaciteta određuje se prema gornjoj granici mogućnosti iskorištenja kap.5. Primjenjuje se u eri visoke konkurencije turističke ponude kada je potrebno proširenje i obogaćivanje ponude

Taj se model sastoji od sljedećih faza:1. Procjena i prognoze tržišta2. Komparacija tržišta i resursa3. Varijante razvojne turističke politike4. Razvojni plan za svaku varijantu5. Odabir određenog razvojnog plana6. Izrada detaljnih planova izabrane politike

Iako je taj model precizniji i sigurniji od prethodnog, nije pouzdan osobito u planiranju posebno novih kapaciteta, projekciji dugoročnih ulaganja i koristi i sl.

21

Suvremeni modeli planiranja u turizmu Osim tradicionalnih modela planiranja u turizmu, danas se sve više primjenjuju novi modeli: model PASOLP (Product

Analysis Sequence for Outdoor/Leisure Planning) i model razvojnog prostornog planiranja RPP i dr.

Model PASOLP planiranja u turizmu Temelji se na integralnom pristupu planiranju razvoja turizma Glavna su mu obilježja:

1. Analiza turističkog proizvoda za planiranje turističke dokolice2. Okosnica mu je planiranje turističkog proizvoda3. Posve poštuje tržišni pristup planiranju4. Upitan je pojam tur. proizvoda (je li to paket-aranžman ili ga treba shvatiti kao ukupan proizvod destinacije)

Model se sastoji od 4 faze1. Faza A – evaluiraju se postojeći i potencijalni resursi, potražnja, razvojna politika turizma...2. Faza B – utvrđuju se elementi turističke politike s ciljevima i prioritetima razvoja3. Faza C – izrađuje se detaljan plan razvoja4. Faza D – analiza održivosti (analiziraju se ekološki, socijalni i prostorni utjecaji planirana razvoja)

Model razvojnog prostornog planiranja – RPP Model poštuje elemente prethodnih modela planiranja, ali uvodi i neka poboljšanja u istraživanje tržišta,

ekonomsku valorizaciju ulaganja i koristi i sl. Ima sljedeća obilježja:

1. Globalni plan razvoja turizma – odnosi se na razvoj na nacionalnoj, regionalnoj i destinacijskoj razini2. Odnosi se na određenu destinaciju3. Prirodni i društveni resursi – temeljni su čimbenici razvoja turizma4. Prognoza veličine tržišne potražnje – daju se podaci za razvojnu koncepciju i programiranje kap. ponude5. Utvrđivanje oblika turizma – utvrđuje se na osnovi tržišne analize i analize turističkog resursa6. Utvrđivanje ekonomskih parametara RPP-a – to su pokazatelji prometa, prihoda, troškova, investicija...

Model ima sljedeće faze:1. Analiza preduvjeta razvoja2. Utvrđivanje tržišnih determinanti razvoja3. Prognoziranje kapaciteta ponude4. Razrada strategije, prioriteta te izrada detaljnih planova5. Optimizacija ekonomsko-poslovne i prostorne organizacije6. Predviđanje ekonomskih, socijalnih i prostornih uvjeta planirana razvoja

PLANIRANJE ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

POJAM ODRŽIVOG RAZVOJA Održivi razvoj = pojam održivog razvoja proizlazi iz pojma općeg razvoja, a podrazumijeva promjenu strukture globalne

proizvodnje i potrošnje koji ne remete ekosustave; Takav je razvoj usklađen s ekosustavima u kojima djeluje pa bi trebao biti dugoročno održiv

Problemi održivog razvoja ističu se u svim područjima ljudskih aktivnosti u ekološkom, kulturnom, socijalnom, ekonomskom i tehnološkom jer gotovo da i nema ljudske aktivnosti koja izravno/neizravno ne utječe na održivi razvoj; Problem održivosti gotovo da i nema granica, on ima globalnu važnost u svakom području djelovanja; Primjerice, proizvodnja nuklearne energije nije samo problem određenog područja ili neke države, već može biti važna za cijeli svijet ili ekonomska kriza u određenoj zemlji koja se odražava na druge zemlje izravno ili neizravno, što utječe na ekonomsku održivost u svim tim državama

Turizam i održivi razvoj 2 su međuovisna i uvjetovana fenomena (održivi razvoj turizma temelji se na spoznaji da su turizam i održivi razvoj 2 međuovisna i uvjetovana fenomena); Turizam je velikim dijelom zaslužan za spoznaju o potrebi održivog razvoja jer je najviše zainteresiran za održivost svih resursa koji su temelj njegova razvoja i održivosti

Koncepcija održivog razvoja turizma razvijena je iz teorije održivog razvoja, koja je nastala kao reakcija na sve izraženije ekološke i sociokulturne probleme s kojima je suočeno čovječanstvo, posebno urbana područja; Primjena koncepcije održivog razvoja u turizmu treba omogućiti da nekontrolirani razvoj ne uništi resurse na temelju kojih se turizam i počeo razvijati na određenom području; Potrebe za resursima sadašnjih naraštaja treba zadovoljiti tako da se time ne ugrozi mogućnost budućih generacija da zadovolje svoje potrebe; Održivi razvoj u turizmu potrebno je planirati prema zahtjevima tržišta, ali u skladu s ekološkim, sociokulturnim i tehnološkim ograničenjima određenog turističkog prostora; Održivi razvoj u turizmu može se objasniti kao odnos između različitih aktivnosti u turizmu i svih komponenti održivosti: ekološke, sociokulturne i ekonomske

Čimbenici održivog razvoja u turizmu – ljudi su koji su u turizmu u različitoj ulozi i aktivnostima: turisti, zaposlenici, javne službe, lokalno stanovništvo... svi zajedno utječu na održivost određenog prostora u turizmu

22

o Turisti – glavni su korisnici-kupci turističkih proizvoda/uslgua, ali nisu samo kupci nego i aktivni sudionici svih zbivanja u određenoj turističkoj destinaciji te svojim ponašanjem utječu izravno na održivost

o Zaposlenici – brojni su djelatnici u različitim turistčkim djelatnostima: u hotelima, restoranima, agencijama, kulturnim, sportsko-rekreacijskim i drugim aktivnostima; Svi oni izravno ili neizravno svojim djelovanjem i ponašanjem utječu na održivost turističke destinacije

o Gosp. subjekti i javne službe – imaju također izravan ili neizravan utjecaj na ekološku ili ekonomsku održivost odredišta; Tu ulogu ostvaruju svojom djelatnošću i funkcijama u destinaciji zajedničkim interesima i aktivnostima

o Lokalno stanovništvo – ima važnu ulogu u održivosti odredišta ili turističkog mjesta bez obzira na to bavi li se poslovnim aktivnostima u turizmu (npr. iznajmljivači soba) ili u nekoj drugoj djelatnosti; Interes im je poseban jer se održivost destinacije izravno odražava na kvalitetu života u određenom mjestu

Aktivnu ulogu u održivom razvoju imaju i sve ostale osobe koje žive i rade u pojedinoj destinaciji ili je posjećuju

CILJEVI ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA Ciljevi održivog razvoja turizma proizlaze iz općih ciljeva održivog razvoja Svjetska komisija za okoliš i razvoj (WECD) navodi ciljeve održivog razvoja:

1. Administrativni sustav – da je fleksibilan i da ima sposobnost korekcije2. Društveni sustav – da nudi rješenja za prevladavanje napetosti koje proizlaze iz disharmoničnog razvoja3. Ekonomski sustav – da je sposoban dati nove vrijednosti i tehnička i ostala znanja na održivoj osnovi4. Međunarodni sustav – da podupire održive modele razvoja5. Politički sustav – da osigurava efikasno sudjelovanje lokalne zajednice u donošenju odluka i planiranju6. Proizvodni sustav – da poštuje obvezu očuvanja okoliša za budući razvoj7. Tehnološki sustav – da stalno pronalazi nova, napredna rješenja

Turistički razvoj traži ekološku i društvenu odgovornost na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini Primjer: održivost mora kao resursa polazi od toga da je more dostupno svima i teško je spriječiti postupke kojima se

ono onečišćuje; U skladu s tvrdnjom da je održivi razvoj potrebno promatrati globalno može se navesti primjer osjetljivih zatvorenih mora, kao što je Sredozemno more; Obale Sredozemlja teritorijalno pripadaju mnogim zemljama, od kojih svaka ima svoja pravila i praksu odlaganja otpadnih voda; Primjena strogih pravila u jednoj državi ne može spriječiti onečišćenje mora ako su uzročnici onečišćenja u drugoj državi

Održivi razvoj u turizmu potrebno je planirati prema zahtjevima tržišta, ali u skladu s ekološkim, sociokulturnim i tehnološkim ograničenjima određenog turističkog prostora

NAČELA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA Načela održivog razvoja: načela ekološke, sociokulturne, tehnološke i ekonomske održivosti

Načela ekološke održivosti Ekološka održivost podrazumijeva razvoj koji je usklađen s održivošću ekoloških procesa, biološkim različitostima i

resursima nekog prostora Paradigma održivosti okoliša upozorava sadašnje naraštaje na to da moraju budućim ostaviti ukupnu resursnu osnovu

koja nije manja od one koju su oni naslijedili Turizam je najviše zainteresiran za dugoročnu ekološku održivost jer su okoliš i prirodni resursi temeljni uvjeti njegova

razvoja; Međutim, on je samo jedan od korisnika prirodnih resursa uz brojne druge korisnike istog prostora iz gospodarskih, javnih i drugih djelatnosti i zato brigu o zaštiti prirodnih resursa i troškove održivosti trebaju preuzeti svi korisnici okoliša, a ne samo turističke djelatnosti; O tome bi se trebao skrbiti menadžment okoliša koji primjenjuje različita menadžerska znanja, tehnike i metode pri upravljanju gospodarskim subjektima radi očuvanja okoliša koji je važan za poslovanje i presudan je za opstanak čovječanstva

Okoliš ima brojna ograničenja u zadovoljavanju sadašnjih i budućih potreba; zadovoljavanje potreba je teško jer postoje obnovljivi, ali i neobnovljivi resursio Obnovljivi resursi – oni su koji se mogu obnoviti ako se njima koristi tako da se ne ugrozi njihova priroda

obnavljanja i rasta, primjerice izvori vode, zemlja, zrak, sunce...o Neobnovljivi resursi – oni su koji se ne mogu upotrebom obnoviti ili se ne reproduciraju u istom opsegu, primjerice

nafta, rudnici, šume... Stoga je gospodarenje ovim resursima iznimno važno prema načelima održivosti Globalni značaj održivosti – problem održivosti okoliša globalan je jer se s njime susreću sve zemlje svijeta, ali i zbog

brojnih negativnih utjecaja i posljedica koje prelaze granice određene zemlje; Primjerice, nuklearna katastrofa je problem za cijelo čovječanstvo, neovisno o tome u kojoj se zemlji dogodila; Katastrofe Hirošime i Černobila to su potvrdile, a nažalost nisu jedine; Najnoviji su primjeri erupcija vulkana na Islandu 2010 i istjecanje radioaktivnog materijala iz japanske nuklearne elektrane Fukushima 2011.

Bez obzira na veličinu i snagu prirodnih katastrofa i ljudske žrtve koje uzrokuju, negativne posljedice na turistički razvoj kraće su i manje nego posljedice agresivnih ljudskih aktivnosti na turistički razvoj; Primjerice, plimni val tsunami u Tajlandu 2004., na Sri Lanki, Maldivima, u Indoneziji i Indiji izazvao je jednu od najvećih prirodnih katastrofa u svijetu s

23

više od 285 000 žrtava; Međutim, još veće posljedice za razvoj svjetskog turizma imao je teroristički napad na New York 2001 iako je bilo mnogo manje žrtava; I dok se prirodne katastrofe teško mogu predvidjeti i utjecati na to da se ne dogode, na terorističke napade, nuklearne aktivnosti, pa i ratove može se utjecati razboritim djelovanjem ljudi

Nažalost, i danas se vode brojni sukobi, pa i ratovi; Upravo zbog toga donose se brojne rezolucije i dokumenti poput AGENDE 21, plana budućih aktivnosti o zaštiti okoliša; Za turizam su one posebno važne jer dugoročno moraju smanjiti negativne ekološke utjecaje na turistički prostor; Stoga bi održivi turizam trebao na najbolji način zadovoljiti potrebe turista, a istodobno održati dugoročno kvalitetu okoliša, kako bi buduće generacije u određenoj zajednici mogle na izvornim karakteristikama i svojstvima prirodnih i antropogenih resursa razvijati turizam

Načela sociokultune održivosti turizma Sociokulturna održivost podrazumijeva razvoj koji je usklađen s društvenim vrijednostima; Temelji se na socijalnim i

kulturnim odnosima u turizmu Sociokulturna održivost proizlazi iz tzv. društvenih funkcija turizma; Zna se da je turizam započeo svoj razvoj upravo na

temelju društvenih vrijednosti koje se u suvremenom turizmu klasificiraju kao društvene ili neekonomske, a obje utječu na sociokulturnu održivost turizmao Socijalna funkcija turizma – pokazuje da turizam zbližava ljude te tako utječe na smanjenje socijalnih razlika

između pojedinih ljudskih skupina, klasa, naroda ili rasao Kulturna funkcija turizma – označuje utjecaj što ga receptivne turističke zemlje imaju na kulturnom planu prema

inozemnim ili domaćim posjetiteljima Sociokulturna održivost jamči kompatibilnost razvoja s očuvanjem kulture i sustava vrijednosti ljudi na koje utječe

razvoj, te trajno održavanje i isticanje identiteta lokalne zajednice Prožimanjem različitih kultura međusobni utjecaji između lokalnog stanovništva i turista mogu biti i pozitivni i

negativni; Upoznavanje lokalne kulture, jezika, običaja i kulturne baštine za turiste mogu biti nove vrijednosti; Jednako tako, komunikacija s turistima za lokalno stanovništvo može biti zanimljiva radi učenja jezika, kulturnih običaja i događaja i sl.; S druge strane, mogući su i negativni utjecaji; Primjerice, odnosi lokalnog stanovništva prema bogatim turistima mogu izazvati negativne konotacije koje neki autori nazivaju psihološkom rezistencijom

Društvena održivost omogućuje samokontrolu i vlastitu politiku u upravljanju resursima kao što su kulturološki identitet, institucije, općeprihvaćeni standardi, poštenje, disciplina...; Sve to čini „moralni kapital“ koji je najmanje podložan mjerenju, ali je najvažniji za društvenu održivost te zahtijeva održavanje i obnavljanje putem religijskog i kulturnog života zajednice (ili kulturološki kapital)

Zaštita sociokulturnih vrijednosti u turističkoj destinaciji ne može biti samo zadaća turizma nego i cijelog društva

Načela tehnološke održivosti turizma Tehnološka održivost podrazumijeva razvoj i primjenu tehnologije tako da proizvodnja uz ekonomske učinke ima i

elemente kojima se štiti okoliš; Kako tehnologija ima negativan utjecaj na okoliš cilj je minimiziranje tih negativnih utjecaja, a za primjenu koncepcije održivog razvoja bitno je da se nova tehnologija primjenjuje isključivo u korist blagostanja čovječanstva (npr. korištenje novih tehnologija u postupcima pročišćavanja otpadnih voda, uklanjanja otpada, recikliranja i slično ili nove tehnologije koje će naći zamjenska rješenja za korištenje prirodnim (posebno neobnovljivim) resursima (supstitucija prirodnih resursa))

Potreba za razvojem „sada i pod svaku cijenu“ nažalost značila je za neke zemlje u razvoju privlačenje stare tehnologije koja, osim što nije ekonomski učinkovita kao najnovija suvremena rješenja, ugrožava i okoliš i zdravlje ljudi; Tehnološka neodrživost takvih rješenja ek. je, ekološki te u krajnosti i soc. neodrživa za države i lokalnu zajednicu

Troškove tehnološke održivosti trebale bi snositi sve djelatnosti

Načela ekonomske održivosti turizma Ekonomska održivost temelji se na zdravom i ekonomski efikasnom razvoju koji podrazumijeva optimalno upravljanje

resursima na održiv način da se njima mogu koristiti i budući naraštaji; Ona treba omogućiti ekonomski uspješan razvoj, a korištenje i upravljanje resursima mora osigurati i njihovu očuvanost i za buduće naraštaje

Ekonomska održivost u turizmu kompatibilna je s ekološkim, sociokulturnim i tehnološkim načelima održivosti Održivi turizam treba ostvariti u budućnosti, a moguć je samo ako ga tako postave svi sudionici turizma: na strani

turističke ponude i na strani turističke potražnje; On pretpostavlja međusobno razumijevanje, solidarnost i jednakost među svim sudionicima tog fenomena; Moraju ga dugoročno graditi svi sudionici na određenom prostoru jer je jedino tako može osigurati kvaliteta života u sadašnjosti i u budućnosti stoga u politici održivog razvoja treba jednako pozorno poštovati sva načela održivosti jer su ona međusobno ovisna i sinergijski utječu na održivost turizma

Poduzetnicima je najvažnija funkcija maksimizacije dobiti koju su često spremni ostvariti na račun ekoloških, sociokulturnih ili tehnoloških načela održivosti; Rezultat takvog ponašanja ogleda se npr. u gradnji objekata (divlja gradnja, preizgrađenost...) ili u pretjeranoj komercijalizaciji kulturno-povijesne baštine i dr.

Ravnoteža održivog razvoja turizma može se ostvariti u destinaciji ako se usklade svi indikatori održivosti u obliku trokuta (trokut održivosti)

24

Društveno-političko okruženje

POLITIKA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA – AGENDA 21 Oblikovanje i provedbu održivog turističkog razvoja najcjelovitije sadržava AGENDA 21 AGENDA 21 = plan aktivnosti na svim područjima u vezi s održivim razvojem turizma na Zemlji, a upozorava na

potrebu novog pristupa razvoju i shvaćanja utjecaja ponašanja ljudi na okoliš Načela koja proizlaze iz AGENDE 21 pokrivaju područja interesa za održivi razvoj na međunarodnoj i nacionalnoj razini:

1. Čovjek, središte interesa održivog razvoja – mogućnost zdravog i produktivnog života u skladu s prirodom2. Državni razvoj – za dosezanje održivog razvoja i više kvalitete života svih ljudi države moraju smanjiti i/ili ukloniti

neodržive načine proizvodnje i potrošnje te promicati prikladnu demografsku politiku3. Mirno rješavanje nesuglasica – države moraju mirno rješavati nesuglasice u zaštiti okoliša u skladu s Poveljom UNa4. Mir, razvoj i zaštita okoliša – međuovisni su i neodvojivi5. Internalizacija troškova okoliša – nac. vlasti trebaju nastojati promicati internalizaciju troškova okoliša i korištenje

ek. instrumentima, pa onečišćivač treba snositi troškove onečišćenja imajući pritom na umu javni interes6. Pravo i odgovornost države – države imaju suvereno pravo iskorištavati svoje resurse u skladu sa svojom politikom

razvoja i zaštite okoliša te odgovornost osigurati da aktivnosti u područjima pod njihovom jurisdikcijom i kontrolom ne uzrokuju štete na okolišu drugih država

7. Pravo na razvoj –da se omogući razvoj i kvalitetan okoliš sadašnjim i budućim naraštajima8. Pravna regulativa – države moraju donijeti efikasnu pravnu regulativu o zaštiti okoliša9. Prevladavanje siromaštva – sve države i ljudi moraju surađivati u ostvarenju tog važnog zahtjeva održivog razvoja

10. Procjena utjecaja na okoliš – kao nacionalni instrument treba biti korištena u svim slučajevima u kojima postoji i najmanja sumnja da bi određeni projekt mogao imati negativne utjecaje na okoliš

11. Suradnja država – države moraju surađivati u duhu globalnog partnerstva u očuvanju, zaštiti i obnovi Zemljina zdravog i integralnog ekosustava

12. Suradnja država u sprečavanju ekoloških opasnosti – moraju efikasno surađivati kako bi spriječile namjere i aktivnosti premještanja u druge zemlje onih aktivnosti koje su opasne ekološki i za ljudsko zdravlje

13. Suradnja države i ljudi – mora biti u dobroj vjeri i u duhu partnerstva radi ostvarenja ovih načela te u budućem razvoju međusobnog prava u održivom razvoju

14. Uloga države u očuvanju okoliša – države moraju odmah izvijestiti druge države o prirodnim katastrofama i ostalim mogućim opasnostima koje mogu izazvati iznenadne štetne učinke na okolišu tih država

15. Uloga stanovništva u zaštiti okoliša – znanje i tradicionalna praksa autohtonog stanovništva i njihovih zajednica imaju vitalnu ulogu u menadžmentu zaštite okoliša i razvoja

16. Zaštita okoliša i prirodnih resursa – potrebno je zaštititi okoliš i pr. res. ljudi koji su ugnjetavani ili pod okupacijom Politika održivog razvoja prikazuje ciljni trokut u kojem treba uravnotežiti 3 moguća konfliktna područja: okoliš,

društvo i ekonomiju; Ta 3 elementa u turističkom razvoju moraju biti korištena tako da promoviraju ekološku odgovornost, ekonomsku efikasnost i društveno osjetljiv turizam na svim razinama

Polazeći od temeljnih načela održivog razvoja turizma u RH nužno je utvrditi nacionalnu politiku i strategiju održivog razvoja po uzoru na zemlje EU; Takav je dokument osobito važan sada kad je RH postala punopravna članica EU, kako bismo zaštitili prostorne, sociokulturne i druge resurse za budući razvoj turizma, ali i razvoj cijelog gospodarskog i društvenog sustava; Stručno obavljanje posla zaštite okoliša i provođenje mjera zaštite trebaju osigurati: tijela državne uprave, upravna tijela jedinica lokalne uprave i samouprave te ostale pravne osobe za zaštitu okoliša

KONCEPCIJA ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA

Primjena koncepcije održivog razvoja od lokalne do nacionalne razine Primjena koncepcije održivog razvoja, a time i održivog razvoja turizma, zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki,

pa je prijeko potreban angažman svih subjekata, od razine međunarodne zajednice do lokalnog stanovništva te turista Za razvoj održivog turizma zainteresirano je i ima od toga posredne ili neposredne koristi više interesnih skupina i

subjekata (stakeholders); Interesne skupine su: lokalno stanovništvo, turisti, zaposlenici u turističkim organizacijama, udruge civilnog društva...; U skladu sa svojim interesima svaka skupina ili svaki subjekt ima specifične poglede i poduzima različite aktivnosti radi prihvaćanja i primjene održivog turizma; Primjena koncepcije održivog turizma donosi različite koristi pojedinim skupinama ali su uz nedovoljan dijalog i koordiniranost između subjekata moguće nesuglasice

25

Ekonomsko okruženje Ekološko okruženje

Kao što je već istaknuto, koncepcija održivog razvoja nije „antirazvojna“ koncepcija, ali ističe razvojna ograničenja pa je u skladu s time potrebno razvijati turizam; Razvojna su ograničenja povezana sa strahom od iscrpljivanja raspoloživih resursa, unatoč intenzivnu razvoju novih tehnologija i stjecanju novih spoznaja

Održivi razvoj turizma polazi od pretpostavka da su resursi ograničeni te traži način za definiranje tih ograničenja i u suglasju s time i mogućih granica razvoja; No pri tome se susrećemo s 2 problema: s nemogućnošću preciznog predviđanja budućih posljedica pojedinih ljudskih aktivnosti i s nemogućnošću preciznog definiranja vrijednosti pojedinih resursa za buduće naraštaje; Iako je teško pouzdano postaviti ograničenja razvoja, ipak je nužno ondje gdje posljedice mogu biti vrlo negativne i nepopravljive definirati određene limite i standarde

Pretpostavka za prelazak od agresivnog k prilagođenom turizmu jest spremno priklanjanje novim prioritetima: čovjek mora biti u središtu pozornosti (agresivni turizam je do sad prevladavao, a on slijedi isključivo gospodarske i tehničke zahtjeve; politika turizma ne smije biti usmjerena samo na gospodarsku svrhovitost, nego traži i netaknuti okoliš i poštovanje potreba svih sudionika i to se zove prilagođeni turizam)

Važno je turiste koje dolaze iz različitog kulturnog okruženja od onog u kojem živi lokalno stanovništvo informirati o običajima lokalnog stanovništva, uobičajenim pravilima ponašanja, religiji i drugome što je bitno kako bi mogli iskazati poštovanje prema lokalnim vrijednostima i običajima

Obrazovanje i znanost imaju posebnu ulogu za unapređivanje svijesti i znanja o potrebi očuvanja prirodnog okoliša i kulturne baštine i zato nastavni planovi i programi na svim razinama trebaju obuhvatiti ove probleme; Učenici i studenti koji se školuju za rad u turizmu trebaju biti upoznati s važnošću zaštite prirode i kult. baštine za njegov razvoj

Radi provođenja politike održivog razvoja na nacionalnoj te posebno na lokalnoj razini potrebno je poštovati sve međunarodne i nacionalne standarde i odrednice kao što su rezolucije koje reguliraju održivi razvoj na lokalnoj razini (destinacijskoj razini):1. Rezolucija o općoj politici održivog i okolišu primjerenog turističkog razvoja – govori da se ne bi smio odobriti ni

jedan projekt koji negativno utječe na okoliš; razvoj mora biti postupan i turizam mora pridonijeti razvoju lok. zajednice i potaknuti lokalno gosp.; primjena ovih zaključaka potrebna je na međun., nac., reg. i lok. razini; u Rezoluciji se traži da države donesu nacionalne strategije održivog razvoja; na lokalnim i regionalnim razinama potrebno je turističku politiku planiranti usklađeno s politikom zaštite okoliša i prostornim planiranjem

2. Rezolucija o održivoj turističkoj razvojnoj politici u zaštićenim područjima – u zaštićenim područjima potrebno je sačuvati i održati biološku raznolikost, prirodne i kulturne resurse uz pomoć adekvatnih i efikasnih konzervatorskih modela; Načela i upute iz ove Rezolucije odnose se prije svega na zaštićena područja, ali ih je poželjno primijeniti i na sva područja vrijednih prirodnih i kulturnih resursa; Preporučuje se gradnja objekata (na pordučjima na kojima je dopuštena) u skladu s lokalnim stilom i uz uporabu tradicionalnih materijala te prije sve obnova devastiranih autohtonim objekata; Jedan od osnovnih zadataka razvoja turizma u zaštićenim područjima je unapređenje lokalnog gospodarstva i zapošljavanje lokalnog stanovništva

3. Rezolucija o politici održivog razvoja okoliša primjerenog turizmu u priobalnim područjima – preporučuje aktivnosti u očuvanju i popravljanju šteta učinjenih u priobalnom području, odgovarajući menadžment prirodnih i kulturnih resursa, posebno voda (mora) uz ograničen razvoj turizma i razinu urbanizacije u skladu s ekološkim i društvenim prihvatnim kapacitetom područja; Rezolucija se zauzima za dodjeljivanje što više statusa zaštićenog područja upravo na priobalju; Na tom je području osobitno važno prostorno planiranje i izgradnja u skladu s pravilima i njegovim mogućnostima te primjeren nadzor jer su upravo priobavlja veoma privlačna područja i stoga pod velikim pritiskom za novu izgradnju; Potrebna je stroga kontrola kvalitete vode za piće i mora; Podupiru se visoki standardi i dodjeljivanje ekoloških oznaka (npr. Plava zastava za marine i plaže)

4. Rezolucija o razvoju obrazovanja za menadžment okoliša za djelatnike u turizmu – ističe obrazovanje kao važan čimbenik za dostizanje održivog razvoja i odgovoran odnos prema ukupnom okruženju

Da bi se provele sve te preporuke u hrvatskom turizmu, potrebno ih je ugraditi u strategiju i planove razvoja turizma na nacionalnoj i na regionalnoj razini

Održivi razvoj u zaštićenim područjima Održivi razvoj osobitno je važan u zaštićenim područjima kakvih je mnogo u Hrvatskoj; Takvim visokovrijednim

prostorima prirode u RH dodjeljuje se odgovarajući status; U skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, dijelovi prirode koji imaju osobitu vrijednost dobivaju ovih 9 oblika zaštite (statusa): strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat, park prirode, regionalni park, spomenik prirode, zaštićeni krajolik, park-šuma, spomenik parkovne arhitekture te pojedine biljne i životinjske vrste

Radi zaštite i korištenja zaštićenim područjima provodi se tzv. zoniranje prostornih i drugih resursa; Zoniranjem se definira što se smije događati u različitim zonama u vezi s upravljanjem i korištenjem prirodnim i kulturnim resursima; Stoga se određuju zone stroge zaštite koje obuhvaćaju jedinstvene i posebne vrijednosti i kojima se može služiti samo u istraživačke svrhe; Zone aktivne zaštite podrazumijevaju kontrolirano korištenje radi očuvanja temeljnih značajki ekosustava; Zonama manje prirodne ili kulturne vrijednosti može se kontrolirano koristiti poštujući načela održivosti u

26

prostornom planiranju i zaštiti prirode i okoliša (Prostorno planiranje – uređeno Zakonom o prostornom uređenju; Zaštita prirode - uređeno Zakonom o zaštiti prirode; Zaštita okoliša - uređeno Zakonom o zaštiti okoliša)

Mogući negativni utjecaji turizma na okruženje1. Prirodni okoliš

Promjene u flori i fauni – poremećaj životnog ciklusa razmnožavanja, ubijanje životinja u lovu, ubijanje životinja radi izrade suvenira, migracije životinja, uništavanje vegetacije sječom šuma i ostalih biljaka, promjene u prirodi zbog pripreme i uporabe zemljišta za gradnju turističkih objekata i sadržaja...

Zagađenje – zagađenje vode, onečišćenje zraka ispušnim plinovima prijevoznih sredstava, onečišćenje bukom zbog prijevoza turista i turističkih aktivnosti...

Erozija – nakupine prljavštine, promjene u riziku od pojave odrona zemlje, promjene u riziku od pojave lavina, štete na geološkim pojavama, štete na obalama rijeka...

Prirodni resursi – iscrpljivanje zemlje i izvora vode, iscrpljivanje fosilnih goriva zbog potrebe za energijom za turističke aktivnosti, promjene u riziku pojave požara...

Vizualni utjecaji – objekti (građevine – hoteli, restorani; parkirališta), otpad...2. Izgrađeni okoliš

Urbano okruženje – oduzeta zemlja, hidrologijske promjene Vizualni utjecaji – rast izgrađenih područja, novi stilovi u arhitekturi, ljudi i vlasništvo nad imovinom... Infrastruktura – preopterećenost infrastrukture (ceste, željeznice, parkirališta, energetskog sustava,

komunikacijskog sustava, odlaganje otpada, opskrba vodom), potreba za gradnjom nove infrastrukture, menadžment okoliša kako bi se prilagodilo područje za razvoj turizma...

Urbani oblici – promjene u korištenju zemljištem i njegovoj namjeni (gradnja hotela i sl.), promjene u urbanoj slici grada (zgrade), kontrastri između urbanih zona građenih za turiste i onih za lokalno stan...

Restauriranje – obnova starih zgrada i njihova ponovna uporaba, restauracija i očuvanje povijesnih zgrada i mjesta, restauracija napuštenih objekata i uporaba kuća za odmor (vikendica)...

Konkurentnost – mogućnost pada turističke atraktivnosti regije zbog otvorenog pristupa drugim atrakcijama i promjene navika i želja turista

Posebno važnu ulogu u zaštiti okoliša ima ekopristup koji se označava različitim certifikatima i ekooznakama kao što je npr. Plava zastava za plaže i marine i sl.

Primjer zaštite i očuvanja okoliša: Komponente očuvanja okoliša i međuodnosi

PROVOĐENJE MJERA POLITIKE ODRŽIVOG RAZVOJA U TURIZMU Razvijati turizam na održiv način znači osigurati kontinuitet koristi lokalnom stanovništvu u ekonomskom i socijalnom

okruženju i fizičkom okolišu; To podrazumijeva takav scenarij razvoja turizma na određenom prostoru koji će minimizirati štete u okolišu i društvu, a pridonijeti učinkovitijem gospodarskom razvoju

Riječ je o održivom turizmu koji je istovjetan terminu održivog razvoja kojim se želi unaprijediti život određene zajednice, zadovoljiti potrebe turista te održati kvaliteta okoliša o kojem svi ovise; Održivi turizam sve se češće naziva odgovorni turizam koji jedino dugoročno može osigurati kvalitetu života budućim naraštajima

Magična pentagonalna piramida održivog razvoja:

27

prostorno planiranje i uređenje zaštita prirode zaštita okoliša od

zagađenja

Pravo budućih generacija na korištenje resursima i razvojem

Zdravo i učinkovito gospodarstvo

Subjektivni osjećaj ugode

Optimalno zadovoljenje potreba turista

Iz prikaza je vidljivo da se zaštita okoliša i turistički razvoj ne mogu promatrati odvojeno, nego ekonomski održiv turizam mora biti dio održivog okruženja, kulturološkog i prirodnog; Tako su ekologija, ekonomija i turizam međuovisni na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, pa i međunarodnoj

U nastavku se navode važnije mjere za provođenje politike održivog razvoja (kroz trostruku ulogu: ulogu države i lokalne uprave, gospodarskih subjekata i turista)

Uloga države i lokalne uprave u održivom razvoju Radi provođenja politike održivog razvoja turizma državna uprava može provoditi mjere na lokalnoj, regionalnoj i

nacionalnoj razini; One se mogu odnositi na korištenje financijskim instrumentima kojima se djeluje na tržište (primjerice poreznom politikom gdje „onečišćivač plaća“ poseban porez) ili prostornim planiranje (zoniranjem), definiranjem ograničenja emisije u okoliš te pravilima ponašanja u skladu s politikom uštede energije i sl.

Područja u kojima se očekuje aktivnost državne uprave u promicanju strategije održivog razvoja turizma:1. Doprinos usklađenju razvojne strategije turizma s konzervatorskim strategijama – pružati potporu i surađivati s

različitim razinama vlasti tako da se uskladi razvojna strategija turizma s konzervatorskim strategijama2. Ekonomski indikatori – razviti i primijeniti nove ek. indik. koji će izraziti stanje, korištenje i raspoloživost resursa3. Ekološko računovodstvo – primijeniti ga u turizmu4. Istraživanje učinaka turizma – pokrenuti istraživanja o učincima turizma u zaštiti okoliša, kulture i ekonomije5. Komuniciranje s javnošću – razraditi i primijeniti tehnike za komuniciranje s javnošću kako bi svi zainteresirani

sudjelovali u donošenju odluka vezanih za turizam6. Obrazovni programi – njihovo uvođenje radi podizanja svijesti o ponašanju u skladu s načelima održi. ravoja7. Podržavanje razvoja ekonomskih modela u turizmu –koji će omogućiti definiranje prikladne razine i tipa

ekonomskih aktivnosti u urbanim područjima ili područjima prirodnih atraktivnosti8. Pravna regulativa – jačati je radi sprječavanja nedopuštenog otuđenja i/ili trgovine vrijednim dobrima9. Prostorno planiranja – uskladiti razvoj turizma i prostorno planiranje

10. Provedba politike održivog razvoja – osigurati da nacionalni i lokalni dokumenti turističkog razvoja implementiraju instrumente politike održivog razvoja turizma

11. Razvoj turizma u osjetljivim područjima – kontrolirati ga12. Standardizacija i uređenje procjene utjecaja na okoliš i kulturno okruženje – razviti standarde i regulativu za

procjenu utjecaja na okoliš i kulturno okruženje te nadzor nad provedbom turističkih razvojnih planova13. Utjecaj turizma na kultuno-povijesno naslijeđe – razviti odgovarajuće instrumente za praćenje utjecaja turizma na

kulturno-povijesno naslijeđe kao integralni dio procjene utjecaja na okoliš14. Usklađivanje različitih interesa – razviti standarde koji će omogućiti da turistički razvojni projekti budu u suglasju s

lokalnom kulturom i prirodnim okolišem15. Usklađivanje prihvatnih kapaciteta privatnih iznajmljivača s održivim razvojem – osigurati da je prihvatni potencijal

turističkog odredišta u skladu s održivim razvojem

Uloga gospodarskih subjekata u politici održivog razvoja Misli se na uvođenje etičke odgovornosti koja podrazumijeva primjenu novih postupaka koje bi gospodarski subjekt i

njegovi partneri prihvaćali kao društveno odgovorno i etički prihvatljivo ponašanje; Ono može pozitivno djelovati na potrošače te pomoći u ostvarenju konkurentskih prednosti na tržištu

Gospodarstvo treba poduprijeti održivi razvoj turizma te se preporučuje:1. Davanje cjelovitih i relevantnih informacija turistima2. Minimiziranje rizika za okoliš3. Očuvanje biosfere minimiziranjem onečišćenja koji uzrokuje štete na okolišu4. Redovita kontrola okoliša i zagađenja5. Racionalno korištenje resursima u turističke svrhe6. Uvođenje menadžmenta okoliša u poslovanje7. Uvođenje prakse efikasnog korištenja energijom8. Ublažavanje šteta9. „Zeleni“ marketing

Uloga turista u održivom razvoju

28

Očuvana priroda/ zaštićeni resursi

Očuvana kulturna baština

Ponašanje i uloge turista, čime oni mogu utjecati na donošenje odluka u turizmu:1. Izborom TO ili turističke destinacije koja ima vež izgrađenu reputaciju kao etički i ekološki odgovorna2. Primjenom pravila ponašanja u osobito važnim područjima3. Podupirući racionalno korištenje resursima4. Putovanjem tako da se kao turisti ponašaju kulturno i ekološki svjesno, izbjegavajući sve što može negativno

utjecati na lokalnu zajednicu ili narušiti prirodni okoliš5. Suzdržavajući se od kupnje pr./usl. kojima se narušava prirodni okoliš ili dr.-kult. okruženje turističke destinacije6. Učenjem o naslijeđu lokalne zajednice i poštujući ga

Navedene uloge i mogući utjecaji turista idealizirana su slika turista; U tom kontekstu, kad razmatramo ponašanje, nameću se sljedeća pitanja:o Koliko su turisti istinski zainteresirani za očuvanje izvornih vrijednosti turističke destinacije koju posjećuju kada se

u njoj zadržavaju jedan ili 2 tjedna, a katkad i manje?o Koliko su turisti spremni platiti više za turistički aranžman koji možemo nazvati „putovanje u skladu s koncepcijom

održivog razvoja turizma“?o Kako mogu razlikovati turističke destinacije koje svoje poslovanje i razvoj grade u skladu s načelima održivosti od

onih koje se time služe isključivo kao promidžbenim trikom, a stvarnost je posve drukčija? Teško je ocijeniti koliko su turisti doista osviješteni i ponašaju li se odgovorno u svim situacijama; Turisti rado

oponašaju lokalno stanovništvo pa njihovo ponašanje može biti presudno i za ponašanje turista O održivom razvoju skrbe se različite lobističke skupine i udruge koje djeluju na različitim razinama – od lokalnih do

međunarodnih; One udružuju određene gospodarske subjekte iste gospodarske grane ili to mogu biti nevladine organizacije koje zastupaju najrazličitije interese; Te skupine danas imaju sve važniju ulogu u očuvanju okoliša, ali i svih drugih područja održivog razvoja

Studija utjecaja na okoliš Prema Zakonu o zaštiti okoliša, za svaki investicijski projekt, posebno u turizmu, u RH se obvezno mora izraditi studija

utjecaja na okoliš; Studija se odnosi na sljedeće građevine:o Građevne cjeline – turističko-ugostiteljski objekti s više od 10 ha površineo Građevine na zaštićenom području – u np i pp ili drugom zaštićenom području, građevine na pomorskom dobruo Prometne građevine – cestovne, željezničke, zrakoplovne građevine s pripadajućim objektima, pomorske

građevine (luke, privezišta), riječke građevine (luke, pristaništa)o Sportske građevine – sportski i rekreacijski centri s više sportskih sadržaja, skijališta sa žičarom, igrališta za golf,

stalne trkaće staze za automobile, moticikle, motokros Studija utjecaja na okoliš obavezno sadržava sljedeće dijelove:

1. Opis zahvata i lokacije – podaci iz dokumenata prostornog uređenja, svrha zahvata u prostoru, opis lokacije i okoliša, opis zahvata, procjena troškova zahvata

2. Ocjena prihvatljivosti zahvata – pregled mogućih utjecaja zahvata i utjecaja na okoliš, analiza koristi i troškova zahvata (cost-benefit analiza), usklađenost zahvata s međunarodnim okruženjem, prijedlog najprihvatljivije varijante zahvata u vezi s utjecajem na okoliš

3. Mjere zaštite okoliša i plan njihove provedbe – mjera zaštite okoliša tijekom zahvata, politika zaštite okoliša, procjena troškova mjera zaštite okoliša...

4. Zaključak studije – obrazloženje najprikladnije varijante zahvata, procjena utjecaja zahvata na okoliš, mjere zaštite okoliša pri izvođenju zahvata

5. Sažetak studije – za javni uvid i za širu raspravu

* Opiši RPP* Razlika globalnog i detaljnog razvojnog plana* Planiranje i njegova svojstva* Što je turističko planiranje i koja su mu osnovna svojstva* Objasni PASOLP* Planiranje na makro i mikrorazini* Što je održivi razvoj i navedi načela* Što je održivi razvoj i objasni trokut održivosti* Ukratko objasni suvremene modele planiranja u turizmu* Koja je uloga turizma u funkciji održivog razvoja* Uloga gospodarskih subjekata u održivom razvoju

4. poglavlje – UPRAVLJANJE RAZVOJEM TURISTIČKE DESTINACIJE

29

POJAM TURISTIČKE DESTINACIJE Današnji pojam turističke destinacije nastao je iz pojmova turistička regija, turističko odredište, turističko mjesto... Turistička regija je prostorna cjelina u određenim administrativnim granicama unutar kojih se provodi turističko

planiranje i politika i u sklopu koje djeluje i razvija se određeni turistički sustav Glavni je cilj regionalnog razvoja primjereno uređenje perifernih regija, smanjenje nepoželjnih nejednakosti između

aglomeracija i ruralnih područja te poboljšanja općih uvjeta života, posebice kvalitete života lokalnog stanovništva Pojam turistička regija često je rabljen kao sinonim za turističku destinaciju premda ta 2 pristupa nisu istovjetna Kriteriji su za regionalizaciju turističkog prostora homogenost, funkcionalnost, autonomnost ili samodostatnost Prema homogenosti regije se dijele na homogene i heterogene turističke regije:

o Homogena tur. regija – temelji se na turizmu kao stožernoj ekonomskoj aktivnosti koja povezuje mnoge gospodarske i društvene djelatnosti, a turizam je glavni izvor dohotka stanovnika

o Heterogena tur.a regija – ona je u kojoj turizam ravnomjerno sudjeluje u stvaranju dohotka kao i ostale gosp. dj. Prema veličini prostora na kojem djeluje turizam, razlikujemo makroturističke regije i mikroturističke regije Primjerice u RH možemo izdvojiti 3 makroturističke regije: primorku, gorsko-planinsku i panonsko-peripanonsku, a

unutar makroregija imamo podjelu na mikroregije poput: Istre, Kvarnera, Dalmacije, Like, zagrebačke regije, Slavonije.. Turističko mjesto čini prostorno-funkc. cjelinu ponude u tur., ali ono se ne mora podudarati s admin. granicama mjesta Turistička se mjesta razlijuju prema vrsti, a mogu se klasificirati kao primorska, planinska mjesta, toplička, županijska

središta, ostala turistička i neturistička mjesta Turističko mjesto kao nositelj turističke ponude ne može oblikovati sustav koji može udovoljiti novim zahtjevima

turističke potražnje; Naime, suvremena turistička potražnja vrlo je heterogena i traži niz različitih elemenata koji često nadilaze mogućnosti turističke ponude jednog turističkog naselja ili mjesta

Turistička destinacija je širi, integrirani prostor koji gradi svoj turistički identitet na koncepciji kumulativnih atrakcija, koje omogućuju doživljaj i s dodatnom turističkom infrastrukturom predstavlja prostor okupljanja turista

Turistička destinacija je prostor koji se razlikuje od boravišnog mjesta putnika, a u kojoj se provodi tur. aktivnost i konzumiraju turistički proizvodi, tj. može se definirati kao lokacija turističke potrošnje; To je fleksibilan i donamičan prostor, čije granice određuje samo tržište, neovisno o administrativnim granicama

Turističku destinaciju određuje karakteristika mobilnosti samih turista i ona može postojati na različitim razinama, od nacion., region. do subregionalne.; Uvjetovana je željama, sklonostima i potrebama turista (nema čvrste granice)

Na turističkom su tržištu destinacije determinirane određenim uvjetima: geografskim, prometnim, atrakcijskim i sl. Među najpopularnijim tipovima destinacije su zemlje, gradovi, provincije-regije, odmorišta, ruralna područja... Turistička destinacije u širem smislu je svako odredište turističkog putovanja, od samostalnog turističkog objekta,

aerodroma ili luke do turističkog mjesta, regije i turističke zemlje UNWTO je definira kao značajno mjesto koje se posjećuje tijekom putovanja te razlikuje 3 vrste destinacija:

o Udaljena destinacija – najudaljenija je od domicila turistao Glavna destinacija – mjesto je u kojem turisti provedu najviše vremena na putovanjuo Motivirajuća destinacija – mjesto je ili područje koje turist bira kao primarno odredište svog putovanja

Vrste turističkih destinacija1. Prema strukturi resursa – homogene (jedan resurs) i heterogene (više resursa)2. Prema površini – mikro i makro destinacije3. Prema broju integriranih proizvoda – tradicionalne i lokacijski određene destinacije4. Prema osnovnoj atrakciji/vezi s geografskom lokacijom – urbane, primorske, planinske, ruralne, autentične,

jedinstvene (egzotične)5. Prema području ovisno o strukturi resursa i udaljenosti od domocila turista – homogene-udaljene, homogene-

bliže domicilu, heterogene-udaljene, heterogene-bliske Na temelju ovakvih kriterija destinacije dijelimo na homogene, heterogene, makrodestinacije ili mikrodestinacije te

prema obilježjima prostora na urbane, primorske, planinske i ruralne

U izboru destinacija za putovanja danas prevladava tzv. multidestinacijski model putovanja, prema kojem razlikujemo:o Putovanja u jednu destinacijuo Lančano putovanje (posjet više destinacija)o Putovanje u osnovnu destinaciju (u kojoj se boravi)o Kružno putovanje

U geografskom smislu destinacija može imati makroobilježje ili mikroobilježjeo Makrorazina – to može biti RH kao turistička destinacija na Sredozemlju, Istra kao tur. destinacija i sl.o Mikrorazina – ulogu destinacije mogu imati gradovi i mjesta prepoznatljiva po određenim obilježjima: Du, Vž, Zg...

Na temelju različitih definicija mogu se navesti najvažnija obilježja turističke destinacije:1. Čini prostornu cjelinu2. Neovisna je o administrativnim granicama

30

3. Njome se mora upravljati4. Orijentirana je prema turističkom tržištu5. Raspolaže odgovarajućim elementima ponude

ATRAKTIVNOST TURISTIČKE DESTINACIJE Turistička atrakcija privlačan je element u nekoj turističkoj destinaciji u obliku kulturno-povijesne baštine, prirodne

cjeline ili priredbe/događaja koji motivira turiste za dolazak te je okosnica razvoja turizma u destinaciji, a svaka turistička destinacija ima neku atrakciju koja pridonosi njezinoj privlačnosti

Prema vrsti, atrakcije se mogu podijeliti na prirodne i one koje je čovjek sam izgradioo Prirodne atrakcije – klima, planine, rijeke, jezera, flora i fauna, pejsaž, rezervati životinja...o Atrakcije koje je stvorio čovjek – obuhvaćaju kulturno-povijesnu baštinu (muzeji, zbirke, spomenici), etnosocijalne i

umjetničke atrakcije pa sve do atrakcija poput tematskih parkova (Walt Disneyev), zabavnih parkova, kazališta, glazbenih priredaba i sl.

Sklonost potrošača prema određenim destinacijama pozitivno utječe na odluku o izboru destinacije za putovanje i odmor; Za to je presudna atraktivnost destinacije; Stoga se u turističkoj literaturi posebno ističu elementi atraktivnosti destinacije (prirodni, kulturni i socijalni elementi): klima i prirodne ljepote, kulturna i društvena obilježja, dostupnost, odnos prema turistima, infrastruktura, razina cijena, mogućnosti za kupnju, sadržaji za sport, rekreaciju, edukaciju...

Svi elementi atraktivnosti nisu za sve destinacije jednako važni, a za atraktivnost različitih destinacija u Hrvatskoj važne su klima, prirodne ljepote i cjeline

Prema broju privlačnih elemenata turističke se destinacije mogu promatratio kao:o Monovalentne turističke destinacije – imaju jednu, glavnu privlačnost (npr. more)o Bivalentne turističke destinacije – destinacije koje imaju 2 sezone (ljeto-zima)o Polivalentne turističke destinacije – destinacije s većim brojem atrakcija

SPECIFIČNOSTI UPRAVLJANJA TURISTIČKOM DESTINACIJOM

PRISTUP UPRAVLJANJU TURISTIČKOM DESTINACIJOM Upravljanje turističkom destinacijom dugoročan je proces stvaranja konkurentnosti destinacije privlačenjem većeg

broja turista, povećanjem turisitčke potrošnje na profitabilan način uz obogaćivanje dobrobiti za buduće naraštaje Upravljanje turističkom destinacijom dugoročan je proces koji bi trebao osigurati konkurentnost destinacije (temeljna

funkcija upravljanja turističkom destinacijom je postizanje njene konkurentnosti), ali i dosezanje visoke kvalitete života stanovništva i očuvanje kulturnog identiteta cijele turističke destinacije; Takav dugoročan cilj sadržava nekoliko komponenta kao što su: očuvanje potrebne razine ekologije, očuvanje kulturno-povijesne baštine te korištenje njome radi gosp. i općeg razvitka, optimalan gospodarski razvoj destinacije i viša razina životnog standarda stanovništva; Osim toga, to je i dugoročan proces kojim se osigurava koristi za sve interesne skupine u destinaciji

Upravljanje turističkom destinacijom potrebno je prije svega zbog njezine konkurentnosti i održivosti; Destinacijom se može upravljati putem organizacije koja bi trebala udružiti turističku zajednicu, agencije, hotele, restorane, iznamljivače soba, obrtnike, plovila i dr. subjekte u destinaciji koji se na bilo koji način bave turizmom; Takva organizacija ima ulogu „modusa“ – čvora od kojeg se poveznice protežu prema svim umreženim subjektima; Ona je promotor interesa uključenih subjekata kao i destinacije u cjelini na tržištu, ali je i početna karika u složenu procesu upravljanja turističkim sustavom

Turističkom se destinacijom na lokalnoj razini može upravljati odgovarajućom destinacijskom menadžment-organizacijom (destination management organisation) DMO

Konkurentnost destinacije definira se kao sposobnost destinacije da poveća turističku potrošnju, da privlači turiste u većoj mjeri uz osiguranje nezaboravnog iskustva i da se to čini na profitabilan način, uz obogaćivanje dobrobiti za buduće generacije; Konkurentnost se može definirati u okviru mjera učinkovitosti u usporedbi sa sličnim destinacijama, uključujući broj turista, turističku potrošnju, ukupne prihode...; Potrebno je graditi vlastiti imidž konkurentnosti destinacije jer samo onaj tko se bude prepoznatljivo razlikovao od konkurencije bit će interesantan u poplavi istovrsne ponude; To vrijedi za destinaciju na globalnoj, ali i na lokalnoj razini, posebno u priobalnoj Hrvatskoj

Današnji rast i razvoj turističkih destinacija u RH, osim u nekoliko iznimaka, obilježava nedostatak strateškog promišljanja; Rezultat takve prakse vidljiv je u sve agresivnijem „proždiranju“ prostora prekomjernom izgradnjom komercijalnih smještajnih objekata i/ili divljom izgradnjom kuća za odmor, nepoštovanjem prostora „pomorskog dobra i betoniziranja obale“, kratkom trajanju sezone i slabim poslovnim rezultatima poduzetničkog sektora, ali i u latentnim tenzijama između ključnih sudionika destinacijskog razvoja – privatnih poduzetnika, nositelja javne vlasti te lokalnog stanovništva

MODELI UPRAVLJANJA TURISTIČKOM DESTINACIJOM Upravljanjem turističkom destinacijom uspostavljaju se interesne skupine u destinaciji koje njome upravljaju;

Upravljanjem kao dugoročnim procesom trebale bi se osigurati koristi za sve interesne skupine u destinaciji, no

31

upravljanje je vrlo kompleksno jer interesi raznih interesnih skupina mogu biti isti, slični, ali i konfliktni; Problem može biti i nedostatak „lidera“ koji bi sve interese „svodio pod zajednički nazivnik“; Suradnja između interesnih skupina jedan je od ključnih uvjeta učinkovita upravljanja razvojem turizma u destinaciji, tj. dostizanja željene razvojne vizije; Četiri su interesne skupine (subjekti) u upravljanju turističkom destinacijom: javni sektor, privatni sektor, lokalno stanovništvo i turisti; Svi tvore destinacijsku menadžment-organizaciju za upravljanje turističkom destinacijom, koju neki autori nazivaju destinacijski menadžment

DMO = poslovna organizacija koja spaja i koordinira rad različitih poslovnih i drugih subjekata u osmišljavanju i realizaciji turističkog proizvoda radi postizanja njegove optimalne kvalitete, konkurentnosti, održivosti te najboljih ekonomskih učinaka na turističkom tržištu (i to je glavna zadaća DMO-a); Kako je destinacija tzv. virtualna organizacija (poduzeće) koju čini mreža neovisnih organizacija s određenim zajedničkim resursima i clijevima poslovanja, potreban je zajednički menadžment koji treba upravljati zajedničkim resursima i ciljevima; Destinacijski menadžment koordinira one turističke funkcije u destinaciji koje ne mogu obavljati pojedinačni nositelji ponude ili zajednički imaju veće izglede za ostvarivanje ciljeva; DMO može biti skupina interesno povezanih subjekata čiju strukturu čine predstavnici svih poslovnih subjekata kao nositelji turističke ponude destinacije (menadžeri turističkih poduzeća, javnih službi, predstavnici turističke zajednice...); Destinacijski menadžment trebao bi voditi koordiniranu i dosljednu politiku razvoja destinacije radi postizanja vrhunske kvalitete svih elemenata turističkog proizvoda (smještaja, prehrane, točenja pića, atrakcija, infrastrukrute, brige za okoliš, prometa, čistoće, sigurnosti...)

Destinacijski menadžment može se ustrojiti i djelovati u obliku destinacijskih menadžment-kompanija; Destinacijska menadžment-kompanija (DMC) = profesionalna organizacija (turoperator, turistička agencija...) koja osmišljava i prodaje složene turističke proizvode kao što su paketi, kongresi, manifestacije, izleti... Ona se ponajprije bavi interesima organizacija i njihovih sastavnica na turističkom tržištu, posebno zajedničkim planiranjem i marketingom; Pri tome izostaju neke funkcije destinacijskog menadžmenta poput strateškog razvoja destinacije, povezivanja privatnog i javnog sektora te osiguranja svih kriterija održivosti destinacije; Stoga se može smatrati da destinacijska menadžment-kompanija nema sve kompetencije destinacijskog menadžmenta u širem smislu

Menadžeri u ovakvim kompanijama su specijalisti, dobri poznavatelji tržišnih trendova, ali i realnih mogućnosti određene turističke destinacije, čiji je temeljni zadatak oblikovanje i razvoj konkurentnog turističkog proizvoda

Ona može imati različit organizacijski oblik pa može biti odjel tijela uprave, gospodarski subjekt/trgovačko društvo, institucija javno-privatnog partnerstva...

Primjer DMC: IRTA, Istarska razvojna turistička agencija d.o.o., Rijeka; Danas su u organizacijskoj i vlasničkoj strukturi IRTE predstavnici velikih hotelskih trg. društava (Maistra, Riviera holding, Istraturist Umag, Laguna Novigrad, Plava laguna, Arenaturist), Istarska žup. s udjelom od 46,35% te treće strane (predstavnici ostalih hotelijera, Turistička zajednica Istarske županije, lokalne TZ i ostali zainteresirani turistički subjekti odnosno njihovi predstavnici)

FUNKCIJE UPRAVLJANJA TURISTIČKOM DESTINACIJOM Temeljne funkcije upravljanja destinacijom su planiranje, organiziranje i kontrola

1. Funkcija planiranja u turističkoj destinaciji Čimbenici koji utječu na lokalno turističko planiranje su:

1. Migracije stanovništva, demografska i socioekon. obilježja lokalnih zajednica te njihov odnos prema turizmu2. Mogućnost javnog financiranja i potpore turizmu3. Politička važnost turizma na lokalnoj razini4. Priroda sociokulturnih značajki okruženja iz kojih turizam crpi koristi

Planiranje na destinacijskoj razini treba se temeljiti na integralnom pristupu; Integralno planiranje možemo definirati kao svjesnu i kontinuiranu plansku aktivnost različitih sudionika radi predviđanja, oblikovanja i usmjeravanja razvoja na određenom prostoru; Integralni pristup predviđa razvoj u granicama raspoloživih prirodnih potencijala, a objedinjuje ekonomske, socijalne, prostorne, ekološke i infrastrukturne aspekte; Integralno planiranje svodi se na strateško i operativno planiranje

1. Strateško planiranje – određuje ciljeve i smjernice za sve operativne aktivnosti u turističkoj destinaciji; sadrži viziju, misiju, ciljeve i strategiju razvoja destinacije

2. Operativno planiranje – analitička je koncepcija strateških planova s detaljnoj razradom politike, vrsta programa, nositelja i pretpostavki za ostvarivanje strateških planova razvoja turističke destinacije

Turistička destinacija mora upravljati svojim razvojem te u skladu s time treba osigurati integralno planiranje koje obuhvaća: analizu destinacije, vizije i ciljeve, oblikovanje strategija, plan akcije te provođenje i kontrolu

Brojni nositelji turističke ponude u destinaciji trebaju na razini destinacije formulirati jedinstvenu strategiju razvoja u kojoj će biti svi nositelji turističke ponude u destinaciji

Načela planiranja u turističkoj destinaciji:1. Načelo informiranosti – temelji se na analizi i prognozi aktualnih informacija2. Načelo interdiscipliniranosti – podrazumijeva potrebu poštovanja različitih znanstvenih disciplina: ekonomije,

ekologije, medicinskih i tehničkih znanosti

32

3. Načelo kompatibilnosti – stupanj je međusobne podnošljivosti i odnosa različitih djel.u istom prostoru4. Načelo kritičnosti – izbjegavanje nerealnih projekcija o razvoju destinacije5. Načelo objektivnosti – planovi moraju imati obj. prognoze koje su u skladu s potrebama i mogućnostima destin.6. Načelo održivog razvoja – postizanje ravnoteže između ekonomije, društva i okoliša racionalnim upravljanjem

fizičkim, prirodnim i ljudskim kapitalom7. Načelo profesionalnosti i etičnosti – planovi trebaju biti dosljedni struci, ali i tolerantni prema drugim strukama,

etični u kreiranju budućnosti destinacije8. Načelo sveobuhvatnosti – sadržava sve planom predviđene djelatnosti9. Načelo znanstvene utemeljenosti – temelji se na primjeni znanstvenih metoda, kvant. i kvalit. analize

Obilježja planiranja u turizmu na razini destinacije:1. Urbano planiranje – plan. u gradovima i u ostalim tipovima naselja (npr. urbani tur. danas čini oko 35% putovanja)2. Planiranje specifičnih oblika turizma – planiraju se u konkretnoj lokalnoj zajednici unutar destinacije3. Planiranje razvoja – planiraju se u sklopu turističkih naselja (u resortima) ili zabavnih rekreac. parkova...

Planovi i planski postupci na lokalnoj ili destinacijskoj razini moraju biti usklađeni s planovima i strategijom razvoja turizma na regionalnoj i nacionalnoj razini; Osim toga plan razvoja turizma destinacije treba uskladiti s prostornim planom i planom razvoja drugih djelat.

2. Funkcija organiziranja u turističkoj destinaciji Funkcija organiziranja u turističkoj destinaciji može se definirati kao sustav povezivanja, koordiniranja i upravljanja

različitim elementima turističke ponude radi optimalnog ostvarivanja planirane strategije razvoja turizma destinacije; Organizacija je nužna u svakom dijelu turističke ponude, a to se odražava na ukupan sustav organizacije u sklopu određenog destinacijskog menadžmenta; Problemi proizlaze iz organizacijske kulture, razine odgovornosti, suprotstavljenih javno-privatnih interesa...

Organizacijska kultura je dio ukupne ponude i kvalitete koja se nudi gostima, koju oni prepoznaju i na koje odgovaraju boravkom u destinaciji; O organizacijskoj kulturi ovise način obaljanja menadžerskih funkcija, imidž destinacije te efikasnost i profit; Organizacijska kultura na razini poslovne organizacije, kao i u okvirima destinacijskog menadžmenta, oslikava odgovornost za donošenje određenih odluka, pouzdanost, radnu etiku te učinkovitost u njihovoj provedbi

Razina odgovornosti proizlazi iz određene hijerarhije upravljanja i vođenja; U poslovnoj organizaciji odgovornost je precizno definirana, ali na razini destinacije hijerarhija odlučivanja i provođenja pojedinih odluka nije uvijek jasno određena ni institucionalno utvrđena, pa ni dovoljno učinkovita što je razumljivo jer destinacijska menadžment-organizacija upravlja i koordinira radom različitih poslovnih subjekata koji imaju zajedničke, ali često i suprotstavljene ciljeve i interese

Suprotstavljanje javnih i privatnih interesa u određenoj turističkoj destinaciji proizlazi iz različitih interesa (posebice između privatnog i javnog sektora); Primjerice, poduzetnicima su glavni ciljevi vezani uz maksimizaciju dobiti na svim razinama poslovanja; Pri tome se često nedovoljna pozornost obraća zaštiti i unapređenju resursa, štedi se na ljudskim potencijalima, kvaliteti proizvoda i usluga...; Slično se ponašaju i drugi nositelji turističke ponude u destinaciji: u ugostiteljstvu, trgovini, u iznajmljivanju soba...; Sve se to dugoročno odražava na kvalitetu i održivost destinacije

Turističke organizacije na razini turističke destinacije imaju zajedničke funkcije: funkciju marketinga, funkciju istraživanja i razvoja i dr., a udružuje ih i koordinira destinacijski menadžment

Funkcije marketinga lokalne destinacije pojavile su se da bi promovirale svoju zajednicu; Glavna je uloga destinacijskih mkt organizacija da razvijaju povoljne predodžbe u mislima potrošača i posrednika; Funkcija marketinga mnogo je šira od promocije jer obuhvaća istraživanje tržišta, planiranje i razvoj turističkog proizvoda destinacije, distribucijske kanale, politiku cijena...; Nema jedinstvenog pristupa u osmišljavanju mkt koncepcije i suradnje za sve lokalne sredine; Stoga, svaka turistička destinacija treba odrediti svoju mkt koncepciju i strategiju

Klasteri – modeli organiziranja i povezivanja u destinaciji Pojam klastera nastao je 90-ih godina prošlog stoljeća i izveden je iz tzv. lokacijske teorije, a autor mu je M. Porter; Bit

njegove teorije klastera je da geografska koncentracija srodnih industrijskih djelatnosti može proizvesti multiplikativne učinke u posljedično pozitivne društvene učinke (eksternalije); Porter je upozorio na spoznaju da se stope regionalnog rasta mogu ubrzati ako se unutar klastera lociraju i povežu komplementarne djelatnosti; Klaster u turizmu gradi se na njegovim konkurentskim prednostima na načelima partnerskih odnosa; Upravo je destinacija područje za planiranje, organiziranje i povezivanje putem klastera (kod nas primjeri klastera u Istri, Međumurju, Dalmaciji...)

Klasteri se dijele na sljedeće vrste:o Horizontalni klaster – povezivanje gospodarskih subjekata iste ili srodne djelatnosti koje na istom području čine

dio vrijednosnog lanca (npr. više hotela)o Vertikalni klaster - povezivanje gospodarskih subjekata koji djeluju na istom prostoru, ali u različitim fazama lanca

opskrbe (npr. vinogradari i vinari)

33

o Dijagonalni klaster – povezivanje komplementarnih djelatnosti (npr. smještaj, prehrana, transport i dr.)

3. Funkcija kontrole u turističkoj destinaciji S obzirom na specifičnost turizma u kojem sudjeluju više nositelja turističke ponude iz različitih djelatnosti, kontrola je

nužna, posebno unutar turističke destinacije koja nastoje predstaviti jedinstven i cjelovit proizvod; U središtu su pozornosti potrošači-turisti koji od svih dijelova turističke ponude očekuju da optimalno ispune njihova očekivanja

Glavni cilj kontrole u destinaciji je postizanje najviše kvalitete proizvoda i usluga čime bi se osigurala veća konkurentnost destinacije na međunarodnom tržištu, a menadžment na svim razinama destinacije upravlja svim dijelovima turističke ponude i kontrolira njihovu kvalitetu; Takav menadžment može se nazvati menadžment ukupne kvalitete (Total Quality Management TQM)

Strateško poslovno planiranje temelji se na sustavu TQM odnosno upravljanju cjelokupnom kvalitetom; Sustav TQM orijentiran je na tržište kupaca (kupac je kralj u sustavu potpune kvalitete jer proces započinje i završava s kupcem)

Upravljanje potpunom kvalitetom turističkog proizvoda složeno je zbog velikog broja raznorodnih sudionika, ali je nužno, što može biti zadaća destinacijske menadžment-organizacije

Sustav upravljanja potpunom kvalitetom u turizmu temelji se na standardima i kontroli njihove primjene, po uzoru na hotelske lance, čime se postižu bolji poslovni rezultati (prve standarde kvalit. u turizmu uveli su hotelski lanci); Na temelju tih iskustava standardi se primjenjuju ne samo u hotelijerskim nego i u drugim turističkim uslugama (wellness, restauraterstvo, prijevozničke usluge...)

Upravljanje kvalitetom turističke destinacije:

Uvažavanje i usklađivanje svih navedenih interesa može osigurati najbolju kvalitetu tur.proizvoda destinacije Elementi za ocjenu kvalitete proizvoda turističke destinacije mogu biti:

1. Vrsta i kvaliteta smještaja, ugostiteljskih, trgovačkih i drugih sadržaja2. Kvaliteta okoliša: zraka, buke, mora, plaža, mjesta, infrastrukture...3. Kvaliteta prometa: prometnica, prometne povezanosti, parkirališta...4. Kvaliteta sigurnosti u svim područjima5. Kvaliteta rekreacijskih, kulturnih, zdravstvenih i drugih sadržaja6. Kvaliteta gostoljubivosti na svim razinama7. Kvaliteta informiranja8. Kvaliteta odnosa „vrijednosti za novac“9. Ostala područja kvalitete

Osiguravanje svih elemenata kvalitete i sudjelovanje u njihovoj kontroli u destinaciji (turista, zaposlenika, domicilnog stanovništva i dr.) zadaća je destinacijske menadžment-organizacije

Menadžment turističke destinacije treba upravljati destinacijom tako da ukupno ostvareni rezultat bude viši od zbroja individualnih rezultata koje mogu ostvariti pojedini hoteli, restorani i ostali poslovni subjekti; Njegov je zadatak biti uključen u sve faze pripreme i pružanja integralnog turističkog proizvoda; Neki ga autori nazivaju integrirani destinacijski menadžment kvalitete; On može biti dio destinacijske menadžment-organizacije tj. dio destinacijskog sustava (DMO); Zadaća integriranog menadžmenta kvalitete je povezivanje svih sudionika koji sudjeluju izravno ili neizravno u oblikovanju sadržaja i kvalitete turističkog proizvoda na razini turističke destinacije; On može biti uspješan samo uz pretpostavku da u njegovu sustavu djeluju najbolji stručnjaci – menadžeri

Zadovoljstvo turista boravkom u turističkoj destinaciji ne ovisi samo o kvaliteti materijalnih elemenata turističkog proizvoda nego i o ostalim činitemljima, primjerice gostoljubivosti, sigurnosti, čistoći...; Stoga je kvaliteta turističke destinacije funkcija mnogobrojnih čimbenika kojam je potrebno upravljati radi povećanja konkurentnosti i održivosti turističke destinacije

ŽIVOTNI CIKLUS TURISTIČKE DESTINACIJE ŽC destinacije podrazumijeva fleksibilan model ŽC destinacije koji označava različite faze u evoluciji destinacije kao i

promjene u njoj tijekom njezina prelaska iz jedne faze u drugu; Turističke destinacije prolaze razvojni ciklus koji je uvelike sličan ŽC bilo kojeg drugog proiz. gdje se vidi rast prodaje kako proizvod prolazi kroz različite faze od pojave na tržištu putem razvoja do zrelosti i napokon propadanja; Te 4 temeljne faze opisuju se u 7 razvojnih opcija u turizmu

34

Mišljenje i zadovoljstvo

gostiju

Mišljenje i zadovoljstvo

lok. stanovništva

Utjecaj turizma na ostale djelatnosti i

društvo

Mišljenje i zadovoljstvo

ponuđača pr./usl.Upravljanje kvalitetom turističke destinacije

1. Istraživanje – temelji se na prirodnim ljepotama i malom broju posjetitelja u destinaciji; tomu je razlog siromašna ponuda i nepostojanje komunikacije jer je riječ o počecima razvoja turizma; privlačnost destinacije temelji se na vrijednosti resursa i mogućnostima kontaktiranja s domicilnim stanovništvom

2. Angažiranje – faza je rasta i formiranje ponude za posjetitelje i promociju destinacije; to rezultira povećanim i stalnim brojem posjetitelja; nastaju turističke zone i tržišna područja te pritisak na javnu upravu da osigura infrastrukturu

3. Razvojna faza – podrazumijeva dolazak velikog broja turista kojih je u sezoni često više nego domicilnog stanovništva; zbog velikog broja posjetitelja i popularnosti, destinacija može imati probleme pretjeranog iskorištenja i smanjenja kvalitete usluga; u ovoj fazi regionalno i nacionalno planiranje i kontrola razvoja postaju nužni

4. Konsolidacija – omogućuje rast broja posjetitelja i povećanje kvalitete proizvoda destinacije; u njoj sudjeluju svi poslovni i drugi subjekti destinacije

5. Stagnacija – događa se kad je dostignuta gornja granica iskorištenja kapaciteta destinacije, a to se odražava na pad kvalitete i konkurentnosti; sve su veći napori da bi se zadržao broj posjetitelja; na toj razini korištenja destinacijom nastaju ekološki, socijalni i ekonomski problemi, što dovodi u pitanje održivost destinacije

6. Propadanje – faza je kad su stalni posjetitelji zauvijek izgubljeni i destinacija doživljava drastičan pad turističkog prometa; često nastaju velike vlasničke promjene, a kapaciteti se namjenjuju za druge svrhe; alternativa je da se prepozna ova faza i odluči na pomlađivanje destinacije

7. Pomlađivanje destinacije – zahtijeva nova tržišta, nove distribucijske kanale, višu kvalitetu, nove investicije i proizvode, učinkovitija sredstva promocije

Turistička ponuda destinacije statična je sa stajališta instaliranih kapaciteta, a turistička je potražnja vrlo promjenjiva (kvantitativno i kvalitativno); To uzrokuju turisti sa svojim jasno izraženim sklonostima i željama, te utjecaj konkurencije na turističkom tržištu; Stoga je nužno analizirati položaj destinacije u različitim fazama njezina razvoja, da ona ne bi stagnirala ili propala

Turistička destinacija kao turistički proizvod razvija se i može funkcionirati sve dok poštuje sva načela održivosti i štiti sve elemente održivog razvoja, ali ni to ne mora biti dovoljno; Za održivost destinacije važna je i njezina konkurentnost na turističkom tržištu koja joj osigurava određenu potražnju i ostvarenje ekonomskih učinaka; Stoga je iznimno važno stalno poboljšavati elemente njezine konkurentnosti te poštovati sva načela i kriterije održivog razvoja; To drugim riječima znači da je najvažnija zadaća upravljanja turističkom destinacijom osigurati njezinu dugoročnu konkurentnost na tržištu i održivi razvoja

* Razlika heterogene i homogene regije* Turistička destinacija prema UNWTO-u i vrste turističkih destinacija prema UNWTO-u* Koji su elementi atraktivnosti destinacije?* Čimbenici koji utječu na lokalno turističko planiranje* Objasni proces konsolidacije i stagnacije u životnom ciklusu destinacije* Nabroji 3 destinacije koje će napraviti bum u budućnosti* Što su klasteri i navedi vrste

5. poglavlje – ULOGA TURISTIČKE POLITIKE U RAZVOJU TURIZMAPOJAM I DEFINICIJA TURISTIČKE POLITIKE Turistička je politika dio ekonomske politike određene zemlje; Ekonomskom politikom usmjeravaju se pravci razvoja

različitih djelatnosti radi ukupnog gospodarskog i društvenog razvoja; Kako je turizam višefunkcionalna djelatnost, i turistička je politika određena ekonomskom politikom različitih turističkih i komplementarnih djelatnosti: ugostit. (hotelijerstva, restauraterstva, kavanarstva), prometa, poljoprivrede, industrije, trgovine, komunalnih djelatnosti...

Turistička politika se definira kao aktivnosti države u turističkim zemljama kojima se nastoji osigurati optimalan turistički razvoj i profitabilnost turističkog sektora na dugi rok; To je oblik državne intervencije u područje turizma

Turistička politika u širem se smislu može definirati kao progresivan smjer postupaka, smjernica, direktiva, načela i procedura koje na najbolji način predstavlja namjeru zajednice (države) učinkovito ispuniti ciljeve vezane za planiranje, razvoj, proizvod, usluge, marketing i održivost, te ciljeve za budući rast turizma

35

Prikazana krivulja varira ovisno o različitim čimbenicima, a na to utječu mjere turističke

politike, želje potrošača, stupanj razvoja kapaciteta, prometna povezanost, moderni trendovi, planiranje razvoja destinacije i sl.

Turistička bi politika trebala biti skup smjernica koje u kombinaciji s ciljevima planiranja u turizmu utvrđuje smjer djelovanja za racionalno donošenje odluka

Zadatak je turističke politike da predlaže i usklađuje mjere koje pridonose ostvarenju planiranih ciljeva u turizmu Na početku svog razvoja od druge polovice 19. stoljeća turizam je djelovao isključivo prema tržišnim zakonitostima, a

država nije bila posebno zainteresirana za to; Odnos države prema turizmu bitno se promijenio kad je država prepoznala ekonomsku ulogu turizma za nacionalno gospodarstvo; U Hrvatskoj se to dogodilo 80-ih godina prošlog stoljeća, a za to su se osbito zauzeli znanstvenici koji su se bavili turizmom: Alfier, Marković, Vukonić, Pirjevec, Cicvarić, Dulčić... (Interes države za razvoj turizma pojavio se u vrijeme jačanja ekonomskih funkcija i učinaka turizma koji ima značajnu ulogu u gospodarskom razvoju)

Turistička razvojna politika područje je opće gospodarske politike i politike društvenog razvoja u cjelini, a podrazumijeva ukupnost mjera ili instrumenata svjesnog utjecaja države u području razvoja turizma

Djelovanje turističke razvojne politike usmjereno je na razvoj i unapređenje turizma, podizanje i održavanje njegove konkurentnosti, odnosno na ostvarivanje niza ekonomskih i neekonomskih ciljeva razvoja turizma

CILJEVI I NOSITELJI TURISTIČKE POLITIKE Da bi turistička politika određene zemlje bila učinkovita, potrebno je jasno odrediti ciljeve, nositelje, mjere, dionike te

faze njezine provedbe Ciljevi turističke politike osiguravaju uvjete za razvoj turizma, njegovu konkurentnost na tržištu, optimalno

zadovoljenje turističkih potreba, zaštitu turističkih resursa, održivi razvoj turizma u destinaciji te za profitabilno poslovanje poslovnih subjekata u njemu; Ciljevi i smjerovi djelovanja su kompleksan proces turističke politike te ih je potrebno koordinirati i usklađivati

Ciljevi turističke politike u suvremenom turizmu su:1. Optimalno zadovoljenje turističkih potreba2. Osiguranje uvjeta za dinamičan razvoj turizma i njegovu konkurentnost na turističkom tržištu3. Osiguranje uvjeta za profitabilno poslovanje poslovnih subjekata u turizmu4. Zaštita turističkih resursa i održivi razvoj

Za ostvarenje tih ciljeva potrebno je odrediti nositelje različitih aktivnosti turističke politike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; U Hrvatskoj su nositelji turističke politike na nacionalnoj razini Ministarstvo turizma, kao vrhovno tijelo izvršne vlasti (državne uprave), Hrvatska gospodarska i Hrvatska obrtnička komora (za gospodarske subjekte na nacionalnoj razini), Hrvatska turistička zajednica (kao nacionalna turistička organizacija) sa sustavom turističkih zajednica na nižim razinama (od županijskih, TZ područja, općinskih, gradskih do mjesnih TZ), a na regionalnoj i lokalnoj razini još su i predstavnici javnog sektora, turističke agencije, ostali gospodarski subjekti u turizmu, stanovništvo i dr.

Sudionici turističke politike U strateškom planiranju razvoja turizma i turističke politike vrlo je važno sudjelovanje svih dionika; U dionike spadaju:

lokalno stanovništvo, poduzetnici, odjeli i uredi javne uprave i samouprave i vlasništva zemljišta, javne, privatne i neprofitne organizacije – dakle svi koji sudjeluju ili bi trebali sudjelovati u donošenju odluka

Velik broj organizacija koje sudjeluju u promociji turizma, kao i njihovi različiti ciljevi koje žele ostvariti u turizmu otežavaju koordinaciju i provedbu turističke politike pa je važno osmisliti integriranu politiku

Integrirana turistička politika podrazumijeva da u svim fazama kreiranja i provođenja turističke politike na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini trebaju sudjelovati svi zainteresirani relevantni subjekti (dionici) čije je interese i djelovanje potrebno koordinirati i integrirati u jedinstven sustav upravljanja turizmom

Faze provođenja turističke politike To su faze kreiranje, razvoja i provedbe (implementacije) turističke politike; Kroz sve 3 faze mogu se uočiti konfliktne

potrebe koje zahtijevaju učinkovite poteze i ocjene pa turistička politika treba omogućivati prikladan smjer djelovanja1. Faza kreiranja – politika upozorava na nove probleme poput bolesti ili terorizma2. Faza razvoja – politika upozorava na trenutačne probleme; ovo je posebno važno za zemlje u razvoju i druge regije

svijeta s ekonomskim, sociokulturnim i ekološkim problemima održivosti poput onečišćenja zraka ili vode, prenapučenosti, degradacije i uništenja turističkih resursa

3. Faza provedbe (implementacije, sažimanja, sumiranja) – na kraju se revidiraju rezultati postojeće turističke politike kako bi se nastavilo s učinkovitošću; turistička politika i planiranje evoluiraju s rastom turizma donoseći nove zahtjeve za područja, poput gospodarskih aktivnosti, prometa, telekomunikacija, urbanizma i graditeljstva, održivosti i upotrebe zemljišta

MJERE I INSTRUMENTI TURISTIČKE POLITIKE

36

Mjere i instrumenti tur. politike pojmovno su sinonimi, ali vezano za turističku politiku bolje je rabiti termin mjere Mjere se u razvojnoj politici mogu definirati kao korištenje jednim određenim instrumentom u određeno vrijeme da bi

se ostvario jedan ili više postavljenih ciljeva u nekom određenom području Mjere turističke politike = Zbog dugoročnih gospodrskih interesa, država mjerama ekonomske politike utječe na

proizvodnost proizvodnih resursa u pojedinim djelatnostima pa tako provodi određene mjere i u turizmu; Time se investicije i drugi proizvodni resursi usmjeravaju prema egzogenim (vanjskim) utjecajima na njihovu efikasnost

Mjere turističke politike mogu biti posebne ili izravne (zakonske, ekonomske, administrativne i planske) ili opće (porezne, monetarne, fiskalne...), a o njihovoj učinkovitosti uvelike ovisi i razvoj turizma

Posebne ili izravne mjere Zakonske mjere

Stvaraju se institucionalni uvjeti za provođenje tur. politike, a reguliraju brojnim zakonskim i podzakonskim aktima Osim tih mjera autori navode i turističku propagandu, informacije, planiranje turizma te statistiku turizma Niz je zakona koji reguliraju odnose i poslovanje u turizmu u svim zemljama, pa tako i u Hrvatskoj; Najvažniji zakoni

kod nas, izravno doneseni za turizam su: Zakon o pružanju usluga u turizmu, Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakon o turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, Zakon o boravišnoj pristojbi, Zakon o članarinama u turističkim zajednicama, Zakon o turističkom zemljištu...

Na temelju zakonskih mjera donose se različite uredbe, pravilnici i upute te drugo; Osim toga na regionalnoj razini jedinice lokalne uprave donose svoje uredbe i propise kojima reguliraju specifičnosti djelatnosti na svojem području

Ekonomske mjere Bave se područjem mon.-kr. politike, problematikom vlasništva, poreznom politikom, ulaganjima u turizmu i drugim Mjere ekonomske politike u turizmu sadržavaju opće mjere ekonomske politike koje se odnose na sve gospodarske

djelatnosti, pa i na turizam To su mjere porezne pol., pol. javnih rashoda, monetarne, fiskalne (npr. PDV u turizmu) te posebno tečajne politike One se u hrvatskom turizmu ostvaruju i politikom poticaja razvoja turizma

Administrativne mjere Na nacionalnoj i lokalnoj razni reguliraju prava i obveze svih sudionika u turizmu: turista, turističkih organizacija,

agencija, ali i kategorizaciju objekata, rad inspekcijskih službi... Planske mjere

Sastoje se od strategije i planova razvoja turizma i komplementarnih djelatnosti na nacionalnoj i regionalnoj razini (turističke destinacije, turističkog mjesta il poslovnih organizacija)

Njima se određuju smjerovi razvoja turizma na različitim područjima kao što su: investicijska politika, potencijalni izvori financiranja investicija i dr.

Ove mjere provode Ministarstvo turizma, turističke zajednice, gospodarski subjekti na razini destinacija...

OBILJEŽJA DOSADAŠNJE TURISTIČKE POLITIKE U HRVATSKOJ Iako se turizam u RH intenzivnije počeo razvijati već poslije 2. svjetskog rata slijedeći trendove razvoja suvremenog

turizma u svijetu, analizirali smo turističku politiku od 2001. do 2010., dakle desetljeće poslije osamostaljenja RH 1991. i nakon smirivanja geopolitičke situacije u regiji koja je obilježila posljednje desetljeće 20. stoljeća

Osamostaljenje RH prekretnica je društvenog i gospodarskog razvoja Hrvatske, posebno u turizmu Međutim, u Domovinskom su ratu posebno stradali smještajni kapaciteti hrvatskog turizma, koji su u nekim dijelovima

RH devastirani i zapušteni Izostanak turističkog prometa nekoliko godina, promjena strukture vlasništva turističkih kapaciteta, nužna obnova

turističkih objekata te potreba izgradnje novih samo su važniji problemi hrvatskog turizma koji su zahtijevali novu, učinkovitu nacionalnu i regionalnu turističku politiku

Temeljna odrednica nacionalne turističke politike bilo je poticanje razvitka receptivnog turizma te ostvarenje što boljih ekonomskih učinaka pojačanim promocijskim aktivnostima i drugim mjerama za privlačenje većeg broja inozemnih turista (npr. nultom stopom PDV-a za strane turoperatore)

Vrhovno tijelo državne uprave (Ministarstvo turizma): Turistička politika zemlje u sklopu opće gospodarske politike Investicije u turizam Turistička politika uređenja prostora Poticanje razvoja SOT-ova Međunarodna surandnja u turizmu Praćenje i analiza poslovanja turističkog gospodarstva, odnosno kvalitete turističkog proizvoda

Strateški planovi hrvatskog turizma – u Hrvatskoj doneseni strateški dokumenti i planovi razvoja: Razvojna strategija hrvatskog turizma (Institut za turizam, 1993.) Glavni turistički plan Hrvatske (Horwath Consulting i Institut za turizam, 1993.) Koncepcija dugoročnog razvoja hrvatskog turizma (Ministarstvo turizma RH, 1998.)

37

Strateški marketinški plan hrvatskog turizma 2001-2005 (THR Barcelona i Horwath Consulting, 2000.) Hrvatska u 21. stoljeću: turizam i razvoj – strategija razvoja hrvatskog turizma do 2010. (Institut za turizam,

2001.) Nova strategija razvoja hrvatskog turizma – zajednička je težnja svih planova razvoja da se turizam tretira kao

strateška gospodarska djelatnost Hrvatske s posebno značajnim ekonomskim učincima

Analiza turističkog prometa i prihoda od turizma Ukupan broj turista u stalnom porastu, osim u 2009. Ostvarena noćenja čiji se broj permanentno povećava, nije dostigao broj noćenja iz rekordne 1986. kad je bio 68

milijuna noćenja (DZS, 1986.) Dominantnu ulogu imaju noćenja stranih turista – prosječno oko 88%, što je odraz mjera turističke politike, ali i

smanjenja broja domaćih turista Ostvareni prihodi od turizma permanentno se povećavaju Udio ostvarenog prihoda od turizma u BDP-u pokazuje posljednjih godina 16%-20% ukupnog BDP-a Devizni prihod od turizma od 30%-40% vrijednosti ukupnog izvoza Hrvatska spada u red vodećih eur. zemalja po visini ostvarenog prihoda od turizma po stan. koji iznose 1 520 eura

Analiza iskorištenja smještajnih kapaciteta Ukupni registrirani smještajni kapaciteti iznose 926 000 ležajeva Prevladavaju privatni smještaj i kampovi (67%), manji dio čine osnovni kapaciteti (hoteli i turistička naselja, 18%) Prevladavaju hoteli s 3 zvjezdice, udio hotela s 4 i 5 zvjezdica je 14% (2010.) Mjere turističke politike – restrukturiranje smještajnih kapaciteta s ciljem povećanja broja osnovnih kapaciteta,

kao i podizanja kvalitete smještajnih kapaciteta

Analiza sezonalnosti Poseban problem, vezan uz sadašnje smještajne kapacitete, jest sezonski utjecaj koji se promatra iskorištenošću

smještajnih kapaciteta koja je u prosjeku u godini 27,5% (2008.), a to znači da su oni popunjeni samo 3,3 mj. u godini; Tome pridonosi i relativno nepovoljan odnos hotelskih smještajnih kapaciteta prema ostalima (18% prema 82%); Najveći je dio turističkih noćenja u srpnju i kolovozu (61%, 2010.) što ostvara prostor svim aktivnostima za potpunije iskorištenje kapaciteta u predsezoni i posezoni

Sezonsko obilježje osobito je izraženo u masovnom turizmu; Sezonsko obilježje hrvatskog turizma dugotrajno je (dugotrajna pojava); No to nije samo problem turizma u Hr. nego se s njim susreću gotovo sve mediteranske zemlje; Od medit. zemalja višu iskorištenosti kap. imaju Španjolska, Portugal, Italija i dr. zemlje, a to su naši glavni konkurenti

Sezonsko obilježje tur. poslovanja osnovni je problem i uzrok visokih troškova i neprofitabilnosti, posebno u posezoni Glavni uzroci visokog sezonskog utjecaja na turizam (faktori sezonalnosti): 1. prirodni čimbenici (klima, sunce i more),

2. institucionalni čimbenici (raspored školskih praznika, godišnjih odmora) i 3. psihosociološki čimbenici (navike odlaska na odmor, prestiž)

Jedan od načina ublažavanja sezonskog poslovanja turističkih destinacija može biti proširenje ponude proizvoda i usluga sadržajima koji će turistima biti privlačni i nakon turističke sezone (kulturne, sportske, zdravstvene, zabavne, obrazovne i druge sadržaje; Produljenje turističke sezone ne može se očekivati bez poboljšanja i osmišljavanja nove turističke ponude, ali i drukčije osmišljenja nastupa Hrvatske na međunarodnom turističkom tržištu

Iako nema čarobne formule kojom bi se vremenska i prostorna koncentracija turizma posve uklonila, ipak se neki stručnjaci zauzimaju za određene aktivnosti i mjere turističke politike u tom smjeru; Pozitivan je primjer program Calypso koji se od 2010 provodi u EU, a okrenut je onim kategorijama stanovništva koje bi mogle produljiti turističku sezonu, odnosno starijem stanovništvu, osobama s posebnim potrebama, mladima te obiteljima s djecom

Mjere za smanjenje sezonalnosti:1. Angažiranje turističkih posrednika – popunjavanje receptivnih kapaciteta u predsezoni i posezoni2. Brendiranje hotelske ponude – integracijom s velikim korporacijama3. Osuvremenjivanje turističkih proizvoda destinacije – razvojem SOT-ova4. Povećanje kvalitete – svih dijelova turističkog proizvoda5. Povećanje kvalitete obrazovanja – za potrebe turizma6. Smanjenje sive ekonomije – sustavom turističke inspekcije7. Zaustavljanje stihijske izgradnje – apartmana i kuća za odmor

UTJECAJ TURISITČKE POLITIKE NA ODRŽIVI RAZVOJ TURIZMA Glavni cilj turističke politike je razvoj održivog turizma Temeljna načela održivog razvoja mogu biti ekološka održivost, sociokulturna održivost i ekonomska održivost

o Načela ekološke održivosti – temeljna su načela održivog turizma jer turizam najviše ovisi o njima; odnose se na ciljeve unapređenja života domicilnog stanovništva u određenoj destinaciji, optimalno zadovoljenje potreba turista te održavanje kvalitete okoliša koji služi svima na tom prostoru

38

o Načela sociokulturne održivosti – grade se na pozitivnim odnosima među ljudima određene zajednice te njihovim zajedničkim odnosom prema svim sociokulturnim vrijednostima i dobrima zajednice; u turističkom prostoru na sociokulturnu održivost utječu svi subjekti: stanovništvo, poslovni subjekti, turisti, što znači da je sociokulturna održivost rezultat međusobnih odnosa i utjecaja svih sudionika; turistička politika treba osigurati mjere za primjenu i provedbu načela sociokulturne održivosti

o Načela ekonomske održivosti – nisu inkompatibilna s prethodnim načelima održivog turizma, ali to mogu biti nekontroliranim i štetnim ponašanjem u određenom turističkom prostoru; naime, ako je dobit jedini kriterij ponašanja gospodarskih sudionika u prostoru, ona može osporiti prostorne, kulturne, socijalne i druge činitelje održivog razvoja u određenoj destinaciji, što će dugoročno osporiti i ekonomsku održivost turizma

Uz ta načela neki autori spominju i načelo tehnološke održivosti kao posebno načelo Načela održivog razvoja djeluju komplementarno u određenom prostoru i uvjetima; stoga je prihvaćanje svih načela

nužno za održivi razvoj turizma, ali i svih drugih aktivnosti na određenom prostoru; Osim toga, održivost je dugoročna i stalna jer se jedino tako može osigurati kvaliteta života budućim naraštajima

Država ima posebno važnu ulogu u održivom razvoju turizma u tranzicijskim zemljama i zemljama u razvoju u kojima je turizam važna gospodarska djelatnost, a među njima je i Hrvatska; stoga je posebna uloga države:o Osmisliti propise i poticaje za održivi razvoj turizmao Postaviti ciljeve održivog razvoja u svim djelatnostimao Razvijati mehanizme potpore malom i sr. poduzetništvu za primjenu načela održivosti u ostvarivanju

poduzetničkih projekatao Učiniti turističku politiku i zaštitu okoliša primarnim dijelom ekonomske politikeo Uvesti i provoditi poreze za zaštitu okoliša (tzv. zelene poreze)

Osim zakonskih propisa, prihvaćeni su mnogi programi za poticanje i sufinanciranje razvojnih programa u turizmu, kao što su program kreditiranja priprema turističke sezone, program za razvoj malog obiteljskog poduzetništva (Poticaj za uspjeh), program ulaganja u lok. infrastrukturu i zaštitu okoliša i dr.; Ti su programi donijeli određene poz. rezultate u različitim destinacijama, u primorskom, ali i u kontinentalnom dijelu Hr. i pozitivno utječu na održivi razvoj hr. turizma

ODREDNICE NOVE TURISTIČKE POLITIKE U RH Uloga turizma kao strateške djelatnosti u gospodarskom razvoju RH treba se temeljiti na komparativnim i

konkurentskih prednostima od kojih su najvažnije:1. Povoljni trendovi turističke potražnje s globalnog turističkog tržišta2. Povoljna tradicija i iskustvo stručnjaka u turizmu3. Povoljan geoprometni položaj te postojeća i nova prometna infrastruktura4. Raznolikost i očuvanost prir. i kult.-pov. resursa koje je potrebno očuvati i zaštiti kao dugoroč. osnovu razvoja tur.5. Relativna kvaliteta postojeće turističke ponude6. Ulazak RH u EU što će liberalizirati protok ljudi, robe i kapitala

Da bi se optimalno iskoristile sve komparativne prednosti i osigurao održivi razvoj turizma, potrebno je analizirati mogućnosti i ograničenja razvoja turizma u cijeloj Hrvatskoj; Stoga je potrebo istražiti i utvrditi nove planske dokumente: od glob. strategije i koncepcije razvoja turizma do regionalnih i lokalnih strateških i provedbenih planova

Nositelji turističke politike – na nacionalnoj razini trebali bi biti Ministarstvo turizma i ostala ministarstva iz razvoja, poljoprivrede, prometa, trgovine, Hrvatska gospodarska i obrtnička komora, Hrvatska turistička zajednica...

Glavni nositelji turističkog razvoja – na regionalnoj razini trebale bi biti turističke zajednice i uredi za planiranje i razvoj županija, gradova i općina pri jedinicama regionalne i lokalne samouprave te turistička poduzeća

Pri tome je nužno ostvariti usklađenost turističke politike na nacionalnoj i regionalnoj razini, posebno u priobalnim destinacijama radi zajedničkih mjera i aktivnosti za zaustavljanje brze nekontrolirane urbanizacije, betonizacije obale, što uzrokuje prekomjerno iscrpljivanje prirodnih resursa, devastaciju okoliša i zagađenje

Održivi razvoj turizma, posebno na destinacijskoj razini, može se poticati i drugim mjerama, primjerice ekooznakama, certifikatima, nagradama i sličnim, čime se potiče zaštita okoliša; Kao što se zna, turizam se koristi ekooznakama kao određenom vrstom zaštitnog znaka u komunikaciji s tržištem, u nadi da će to utjecati na pozitivna stajališta potrošača prema proizvodima i uslugama koji se nude; Time se nastoje steći tržišne prednosti pred konkurencijom

Jedan od temeljnih problema održivosti u hrvatskom turizmu proizlazi iz neprimjerene izgradnje čvrstih objekata u prostoru, što može ostaviti trajne posljedice i vizualne promjene ambijenta; Kriteriji održivog razvoja nameću potrebu da se takvi objekti grade u skladu s vizualno prihvatljivim rješenjima koja odgovaraju specifičnostima tog područja; Brojni su negativni primjeri takve izgradnje koji se teško mogu sanirati (npr. nekontrolirana gradnja kuća na Viru)

Kriterije održivog razvoja turizma na razini turističkih destinacija treba ugraditi u sve prostorne i razvojne planove i dokumente; Razvojni planovi moraju se temeljiti na svim prostornim, ekološkim, ekonomskim i sociokulturnim načelima i kriterijima kako bi se osigurao optimalan razvoj turizma u sadašnjosti i budućnosti

Temeljne odrednice nove turističke politike održivog razvoja turizma mogu biti:

39

1. Dugoročna razvojna strategija hrvatskog turizma – učinkovita turistička politika ne može se kreirati i provoditi kratkoročnim nacionalnim i lokalnim razvojnim planovima, primjerice putem godišnjeg Akcijskog plana, već je nužno utvrditi i prihvatiti dugoročnu, do 2020.; strategija se treba temeljiti na istraživanju svih relevantnih čimbenika razvoja turizma na nacionalnoj, ali i na destinacijskoj razini

2. Glavni negativni utjecaji – na turizam sve jače djeluju negativni utjecaji poput terorizma, globalnog zatopljenja te ekonomske krize i recesije u razvijenim emitivnim zemljama

3. Negativni utjecaji – smanjiti sve negativne utjecaje u sadašnjosti i budućnosti4. Menadžment destinacije – treba stalno pratiti nove trendove i promjene u potražnji i u turističkoj ponudi konk.

kako bi se osigurali konkurentnost i opt. zadovoljenje turističkih potreba (kvaliteta ponude, vrijednost za novac)5. Prostorno planiranje – na razini turističkih destinacija u donošenje prostornih planova i planova gradnje novih

turističkih kapaciteta treba uključiti sve zainteresirane subjekte, posebno domicilno stanovništvo radi racionalnog korištenja i zaštite prostornih resursa kako bi se omogućio održivi razvoj

6. Prednosti ulaska RH u EU – turistička politika treba iskoristiti ove prednosti: jedinstvenu valutu, strožu zaštitu turista kao potrošača prema kriterijima EU, bolju povezanost s ostalim zemljama članicama koje čine glavne emitivne zemlje za RH, nove izvore kapitala za ulaganje, uvođenje novih ekoloških standarda i standarda kvalitete, izostanak graničnih i carinskih prepreka...

7. Razvoj SOT-ova – uz masovni turizam, hrvatska turistička politika trebala bi se intenzivnije orijentirati na razvoj onih oblika za koje ima komparativne i konkurentske prednosti puput nautičkog, sportskog, kulturnog, zdravstvenog (posebno wellnessa), seoskog turizma...; time bi se stvorila nova kvaliteta turističke ponude, prostorna disperzija turističkog prometa prema unutrašnjosti RH te utjecalo na smanjenje sezonalnosti

8. Razvoj malog i srednjeg poduzetništva – putem privatnog sektora i javno-privatnog partnerstva9. Trendovi turističke potražnje – posebno novi trendovi koje bi trebalo ugraditi u novu turističku politiku

10. Usklađivanje, redefiniranje i provedba zakonskih i drugih pravnih normi – u cilju kvalitetnog održivog razvoja turizma na cjelokupnom prostoru RH

11. Zakonske odrednice – turistička politika u razvoju održivog turizma treba se jasno odrediti prema zakonskim i drugim mjerama: monetarno-kreditnoj politici u turizmu, poreznoj politici (npr. smanjenje PDV-a za sve vrste usluga u turizmu), politici investicija, kupoprodaji nekretnina, politici zapošljavanja, mjerama ekonomskih poticaja i dr.; ove mjere trebaju biti dugoročne, a samo u operativnom smislu mogu biti kratkoročne (godišnje)

Dodatne mjere turističke politike:1. Mjere za stimuliranje kvalitete u hrvatskom turizmu2. Mjere za stimuliranje proizvodnje namijenjene turizmu3. Mjere za stimuliranje razvoja domaćeg turizma4. Marketinške aktivnosti za kvalitetniji plasman hrvatskog turizma na međunarodnom tržištu5. Školovanje i usavršavanja stručnih kadrova za potrebe turizma

Razvoj novih turističkih projekata, održavanje postojećih turističkih destinacija te unapređenje ukupnog hrvatskog turizma zahtijeva sveobuhvatnu turističku politiku i razvojne planove koji se temelje na konkurentnosti, nacionalnim i lokalnim interesima te na održivom razvoju turizma

Imajući na umu brojne pozitivne, ali i negativne učinke hrvatskog turizma, može se ustvrditi da hrvatski turizam nema alternativu u gospodarskom razvoju Hrvatske; O tome svjedoče brojne činjenice i pokazatelji dosadašnjeg razvoja turizma u Hrvatskoj što proizlaze iz ekonomskih funkcija turizma, prije svega zaposleničke i devizne funkcije, ali i multiplikativne, konverzijske i razvojne funkcije; Ekonomske funkcije turizma donose brojne ekonomske učinke na makrorazini i mikrorazini (devizni priljev, turistička potrošnja, udio turizma u BDP-u...)

* Ciljevi turističke politike* Mjere ekonomske politike – navedi i objasni svaku* Objasni mjere turističke politike* Što je turistička politika i navedi nositelje turističke politike na nacionalnoj razini u Hrvatskoj* Ciljevi i nositelji turističke politike na nacionalnoj i regionalnoj razini

40