temeljna nastavna umijeca

Zajednički predmet – Didaktika

Sociološka skriptarnica – E-mail: [email protected] 1

CHRIS KYRIACOU: TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA

1. RAZVOJ NASTAVNIH UMIJEĆA (teaching skills)

OBILJEŽJA NASTAVNIH UMIJEĆA:

• uključuje svrhovito i na cilj usmjereno ponašanje

• razina stručnosti odražava se kroz njihovu preciznost, ležernost i osjetljivost na

kontekst

• može ih se poboljšati školovanjem i praksom

- umijeće uspješnog poučavanja zahtijeva razvitak sposobnosti odlučivanja (ŠTO treba

uraditi) i praktičnih umijeća (KAKO ću to učiniti)

NASTAVNA UMIJEĆA= raščlanjene i smislene nastavničke aktivnosti koje potiču učenje

3 VAŽNA ELEMENTA NASTAVNIH UMIJEĆA:

• znanje- o predmetu, učenicima, kurikulumu, nastavnim metodama, utjecajima drugih

čimbenika na učenje i poučavanje, o vlastitim nastavnim umijećima

• odlučivanje- prije, za vrijeme i poslije nastave s ciljem najlakšeg postizanja

predviñenih ped. rezultata

• radnje- ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenika na učenje

- najvažnije obilježje nastavnih umijeća: to su sračunate i ciljane aktivnosti kojima je svrha

uglavnom riješiti odreñeni problem

- problem u najširem smislu: kako najlakše postići željene obrazovne ciljeve

- problem u užem smislu: kratkoročni i neposredni problemi (pr. Kako smiriti učenika bez

prekidanja rada?) i dugoročni problemi (pr. Koji je najbolji udžbenik?)

- umijeća variraju od širokih i općenitih (pr. priprema nastavnog sata) do specifičnih (pr.

koliko čekati učenikov odgovor)- popisi su teško konačno odredivi i variraju od autora do

autora



POPIS TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA:

• planiranje i priprema

• izvedba nastavnog sata

• voñenje i tijek nastavnog sata

• razredni ugoñaj

• disciplina

• ocjenjivanje učeničkog napretka

• osvrt i prosudba vlastitog rada

- izmeñu tih 7 kategorija postoji interakcija tako da iz jednog područja pridonose drugom

Perrot- RAZVOJNE FAZE STJECANJA I POBOLJŠAVANJA NASTAVNIH UMIJEĆA:

1. kognitivna- shvaćanje, promatranje i proučavanje nastavnih umijeća

2. praksa

3. povratne informacije- promatrač, audio-vizualne snimke i td.

- treća se faza spaja opet s prvom kao dio trajnog usavršavanja što je osobna obaveza, ali i

obaveza institucija u kojima radimo

2. PLANIRANJE I PRIPREMA

ELEMENTI PLANIRANJA I PRIPREME:

• odluka o ped. ciljevima koje se želi postići

• izbor aktivnosti i pismena priprema za nastavni sat- redoslijed, predviñeno vrijeme,

predviñeno gradivo i materijal

• priprema nastavnih sredstava i pomagala

• odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak

- potrebno je zadovoljiti potrebe učenika- kako će razni učenici doživjeti sat i kako bi to

moglo potaći njihovo učenje



SVRHE I FUNKCIJE PLANIRANJA:

- promišljanje o vrsti učenja na satu i povezivanje ped. ciljeva s nastavnim satom i onim što

znamo o učenicima

- promišljanje o ustroju i sadržaju nastavnog sata- prosudba vremena aktivnosti

- smanjuje vrijeme na satu utrošeno na donošenje odluka i usmjeravanje tijeka sata

- pripremanje materijala, izvora i pomagala na vrijeme (zadatak za učenike koji prije završe

aktivnost, postavke koje treba ponoviti i sl)

- pismene bilješke će pomoći kod budućeg planiranja (dobro je na kraju predbilježiti nove

spoznaje za slijedeći sat)

- važnost prilagodljivosti- usmjeravanje nastavnog sata stanju na terenu; s iskustvom je

učitelju lakše prijeći na neplaniranu, ali stanjem u razredu primjereniju aktivnost

PEDAGOŠKI CILJEVI:

- opisuju aspekte učenja učenika

• oni koji pridonose intelektualnom razvoju

• oni koji doprinose socijalnom razvoju

- odreñuju se prema sadržaju učenja, a ne prema aktivnosti

- ciljeve treba povezati s prošlim i budućim radom učenika

IZBOR SADRŽAJA:

- mora biti povezan s općim kurikulumom, ali odluka o tome koliko važnosti pridati

pojedinim temama ovisi o nastavnikovom mišljenju o njihovoj važnosti i težini

- važno je gradivo dobro podijeliti na sastavne elemente te kojim će se redoslijedom ti dijelovi

obrañivati, a da pri tome čine intelektualno smislenu cjelinu i olakšavaju učenje

ODABIR NASTAVNIH AKTIVNOSTI:

- sloboda nastavnika

- uzeti u obzir kontekst nastavnog sata- potrebe učenika, njihovu sposobnost, interese i

motivaciju, reakciju na aktivnost

- uzeti u obzir vrijeme održavanja sata i mogućnost potrebe ponavljanja gradiva koje nije

dobro sjelo

- utjecaj drugih aktivnosti

- aktivnosti moraju pobuditi i održavati pozornost, zanimanje i motivaciju učenika



- važnost raznovrsnosti i primjerenosti nastavnom satu

- treba učenicima pružiti mogućnost da uče na različite načine (ne nužno unutar jednog sata)

- jedna vrsta aktivnosti zahtijeva dovoljno vremena da se učenici osposobe unutar nje

organizirati i održavati koncentraciju i rad

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA:

- treba reagirati na povratne informacije- pričekati da učenici kažu što ne razumiju i aktivno

(pitanjima) provjeravati njihov napredak

- promatrati lica

- brzo propitivanje pri izmjeni aktivnosti, ponavljanje, testovi, domaće zadaće

PRIPREMANJE NASTAVE

- prvenstveno se odnosi na pripremu svih resursa i materijala (razmještaj klupa, fotokopiranje

radnih listića i sl.)

- proba i provjera tehničkih pomagala

- priprema nastavnih materijala- didaktički materijalni mogu već postojati, a možemo ih

izraditi i sami

MATERIJALI ZA PRAĆENJE I OCJENJIVANJE

- formalno i redovito praćenje učeničkog napretka i rezultata je obavezno

- odluka o tome koliko će se učenika ocijeniti odreñenog sata i kako

- materijali za praćenje i ocjenjivanje moraju biti valjani (ocjenjuju ono što tvrde da

ocjenjuju), primjereni i standardizirani (svaki se učenik ocjenjuje na jednak način)

- potrebno je koristiti različite materijale i vrste odgovora (usmeno, pismeno,

promatranjem…)

3. IZVEDBA NASTAVNOG SATA

NASTAVNIKOVO PONAŠANJE

- način rada jednako je važan kao i sadržaj rada

- potrebno je biti siguran, opušten, samouvjeren i svrhovit kako bi se potaklo zanimanje za

nastavu



- bitan je optimizam

- dobra priprema omogućava bolji osjećaj an satu

- govor treba biti tečan i pri tome treba gledati sve učenike redom i to u oči

PREGLED NASTAVNIH AKTIVNOSTI KOJIMA SE NASTAVNIK MOŽE POSLUŽITI:

• nastavnikove usmene aktivnosti

- uglavnom ovise o nastavniku

1. usmeno izlaganje

- važna je jasnoća

- ne može trajati cijeli sat jer se učenici teško mogu koncentrirati tako dugo, treba

biti što kraće

- najčešće se javlja na početku sata (privlačenje pozornosti, objašnjavanje svrhe

nastavne jedinice, povezivanje s prethodnim nastavnim jedinicama)

- tumačenje je često usporedno s postavljanjem pitanja

- rječnik mora biti prilagoñen učenicima

- dobro je koristiti glas i govor tijela za odražavanje pažnje učenika

- korištenje primjera, dobro je da su vezani uz život učenika

- treba pratiti i provjeravati razumijevanje slušača

2. postavljanje pitanja

- otvorena (više odgovora)≠zatvorena pitanja (jedan odgovor)

- pitanja „višeg“ (logično razmišljanje, raščlamba i prosudba) ≠ pitanja „nižeg“

tipa (prisjećanje i nabrajanje)

- pitanja moraju imati svrhu i biti prilagoñena učenicima

- obuhvatiti što više učenika

- po potrebi potpitanja

- iskoristiti učeničke odgovore- čak i netočne

- povećati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja

- ne prozivati učenika prije nego li se kaže pitanje jer se tako zadržava pažnja

3. voñenje razredne nastave

- izmjena učenikovih i nastavnikovih tumačenja, stajališta i pitanja

- nastavnik odlučuje o rasporedu klupa i o tome koliko će voditi i usmjeravati

raspravu

- loše oblikovane i netočne izjave se moraju izlučiti kroz razgovor, a ne prekidati i

nemilosrdno pobijati



• obrazovne zadaće

- mogu se provesti uz malo ili nimalo nastavnikovog sudjelovanja

- nastavnik kruži po razredu, prati rad i pomaže učenicima

4. praktične vježbe

5. projekti

6. rješavanje problema

7. radni listići

8. kompjuterske igre

9. dramatizacije

10. rasprave u skupinama

- treba pripremiti materijale i dati precizne upute za rad

- učenici moraju raspolagati odreñenim sposobnostima za ovaj oblik rada

- individualne aktivnosti omogućuju učenicima da rade svojom brzinom

- suradničke aktivnosti omogućuju razmjenu ideja, komunikaciju i smisao za rad u grupi

(najbolje od 2 do 6 članova)

- aktivno učenje je poticajnije

STILOVI POUČAVANJA:

- proizlaze iz sklonosti nastavnika odreñenim aktivnostima učenja u poučavanju

• formalni (tradicionalni)- usmeno izlaganje, voñene aktivnosti…

• neformalni- grupni rad, drugačija organizacija prostora, manja kontrola nastavnika

- teško je podijeliti nastavnike u ove dvije kategorije jer najčešće kombiniraju

STILOVI UČENJA:

- proizlaze iz sklonosti učenika odreñenim aktivnostima učenja i zadacima

- nije lako odrediti, a i variraju ovisno o pojedincu

- u jednom razredu nije moguće radom odgovoriti na omiljeni stil svakog učenika

- dobro je da učenik razvije djelotvorno učenje i stilovima kojima je manje sklon

PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA:

- darovitijim i slabijim učenicima dobro je zadavati zadatke koji će njima biti zanimljivi,

poticajni i primjereno zahtjevni

- aktivnosti en smiju biti niti prelagane niti preteške, moraju ostvarivati optimalni napredak



- dobro je i grupiranje učenika u skladu sa sklonostima i(li) sposobnostima (oprezno- da se od

slabijih ne prestane više očekivati)

- grupe heterogenih sposobnosti omogućuje lepezu sposobnosti

- uvijek od učenika očekivati malo više- poticajno

- uzeti u obzir interese i potrebe učenika

- nastava se prilagoñava učenicima i individualnim radom (= voñenjem) kojim se omogućava

stručna pomoć, ali i prisniji kontakt izmeñu učenika i učitelja

- metoda skela = stručno mentorstvo grupi učenika u nekoj aktivnosti

- stariji vršnjaci mogu pomagati mlañima

UPOTREBA IZVORA I MATERIJALA:

- na raspolaganju je širok raspon izvora i materijala

- provjeriti kvalitetu i primjerenost temi

- dobro pripremljena i pregledna školska ploča- pokazatelj standarda kvalitete rada koja se

očekuje i od učenika

- šk. ploča i grafoskop- natuknice, podsjetnik, nove riječi, upute za zadatak, popis učeničkih

ideja koje će se poslije analizirati

- ne govoriti dok pišeš po ploči!

- treba organizirati izvore i materijale tako da učenici ne moraju dugo čekati da doñu do njih

- istaknuti učenicima da su izvori zajednički i da s njima treba biti pažljiv

4. VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA

POČECI, PRIJELAZI I SVRŠETCI

- važnost točnosti, tj. da nastavni sat počne prilično brzo nakon vremena službeno

predviñenog za njegov početak

- nakon početnog komešanja treba dati nedvosmislen i jasan znak za početak sata („Pažnja,

molim.“)

- ako se svi nisu umirili to treba i pokazati jer ako se počne sa satom dok svi en paze to će biti

znak drugima da niti oni ne moraju paziti

- najava teme ili kratka aktivnost koja se mora obaviti



- nakon toga treba uspostaviti pozitivni mentalni okvir povezivanjem sata s prethodnim

aktivnostima („Sjećate li se da smo prošlog tjedna…“ ili „Može li mi netko reći što je…“ i

sl.)- tako se stvara uspješan uvod u nastavni sat koji će olakšati učenje tijekom nastave

- mentalni se okvir izgrañuje i provjerom jesu li svi spremni

- prijelazi meñu aktivnostima trebaju biti „glatki“, „skokoviti“ su potrebni samo iz opravdanih

pedagoških razloga

- nastavnik odlučuje kada će i kako načiniti prijelaz- ako treba aktivnosti se mogu produljiti

- dobre upute smanjuju skokovitost

- dodatne upute pojedinim učenicima i opomene mogu se izreći individualno da se ne prekida

ili odgaña aktivnost drugih

- na kraju dati nekoliko pohvalnih riječi u vezi s naučenim gradivom, nekoliko zaključaka ili

sažetaka o postignutom

- sat treba završiti na vrijeme

- pripremanje učenika na završetak sata- zadavanje zadaće, prikupljanje opreme…

- ne dati im da se počnu pakirati prije znaka

- ne dati da izgube disciplinu

ODRŽANJE UČENIČKOG SUDJELOVANJA

- osmišljene aktivnosti moraju iti pedagoški djelotvorne i u kojima će učenici imati što raditi

- aktivno i pasivno praćenje omogućuju nastavniku da spozna kako najbolje potaći suradnju

- mnogo je razloga za pad učeničke pozornosti- preduga aktivnost, nastavni je sat predug ili

prespor…

- što manje prekidati tijek sata

- zanimanje za nastavu može se održati ako se učenicima točno kaže koliko će vremena i

truda morati uložiti u pojedini zadatak ili aktivnost- tako da na vrijeme završe i sat se dalje

nastavi

- konstruktivne i korisne povratne informacije učenicima valja dati kao podršku i poticaj za

daljnji napredak- praktična korist, ali i signal učenicima da se njihov rad prati, poticaj

motivaciji i zalaganju



POTPORA NASTAVE

-„društveni element“- tko može s kime razgovarati, o čemu, gdje, kada, na koji način i s kojim

ciljem?

- organizacija razgovora prilikom aktivnosti

- u razrednoj raspravi treba govoriti jedan po jedan učenik, svi moraju dobro čuti što se govori

- ne smije se dopustiti žamor ili nekakva popratna buka

- rad u grupama- zahtijeva organiazciju, zadatak mora biti jasan, izvještavanje o rezultatima

- promatrač se ne treba dulje zadržavati u skupinama jer time može kočiti rad skupine

- učenicima treba naznačiti vremensko ograničenje

- praktične aktivnosti- ako se rezultati trebaju čekati dobro ju je spojiti s nekom drugom

aktivnosti

- ako se oprema dijeli dobro je napraviti raspored

- kompjuterski programi- smjene u nedostatku kompjutera

KRETANJE UČENIAK I GALAMA

- potrebno je održavati primjereni nadzor nad kretanjem učenika u učionici i zadržati galamu

na podnošljivoj razini

- nepostojanje standarda- kod svakog je profesora drugačije

- učenici moraju biti na svojim mjestima

- pravila kada tko smije ustati i šetati

- kad poraste galama preporuča se reći nešto o radnom ugoñaju koji očekujemo (pr. „Neka

govori samo jedan član grupe.“), a ne se žaliti općenito (pr. „Manje galame!“)

- kretanje i galama su poželjni kada imaju svrhu („organizirani kaos“), a ne kad su samo

metež



5. RAZREDNI UGOĐAJ

- snažno utječe na učenikovu motivaciju i odnos prema učenju

USPOSTAVA POZITIVNOG RAZREDNOG UGOĐAJA

- to je svrhovit, radni, opušten, srdačan, poticajan i sreñen ugoñaj

- pozitivan se razredni ugoñaj uglavnom temelji na implicitnim vrijednostima koje prožimaju

nastavu- a to je da su učenici i njihovo učenje silno važni

- što manje gubitaka vremena

- smireno rješavanje učeničkog neposluha

- „brižna nježnost“ u odnosu s učenicima

- red- djelotvorna organizacija i ustroj nastavnog sata

- uzajamno poštivanje i razumijevanje

MOTIVIRANJE UČENIKA

- važan čimbenik potreban za stvaranje pozitivnog razrednog ugoñaja

- 3 najvažnija utjecaja na učenikovu motivaciju u razredu:

• unutarnja motivacija- učenikova znatiželja, uči za sebe

• vanjska motivacija- aktivnosti kao sredstvo postizanja nekog cilja izvan same

aktivnosti

• učenikovo očekivanje (ne)uspjeha

- važno je da nastavnik ima visoka očekivanja od učenika- realna, ali izazovna

Treba iskoristiti:

- unutarnju motivaciju- teme vezane sa životnim iskustvima učenika, mogućnost izbora,

pokazivanje kako su im se kompetencije povećale

- vanjsku motivaciju- povezivanje truda i uspjeha učenika s opipljivim nagradama i

povlasticama

- nagrade ne smiju biti pretjerano natjecateljske (npr. knjiga) jer može loše djelovati na slabije

učenike

- umješna upotreba nastavnikove pohvale čini je snažnim motivatorom

- ukazivanje na važnost neke teme ili aktivnosti- povezivanje s željenim kvalifikacijama,

dobrim rezultatom na testovima…



- očekivanje uspjeha- praćenjem na satu i brzom i poticajnom pomoći treba što više smanjiti

frustracije koje bi loše pripremljena aktivnost mogla stvoriti kod učenika

- moraju osjećati da uz uložen napor mogu uspjeti, da uspjeh ovisi o njima

ODNOS S UČENICIMA

- učenici najbolje uče kada se taj odnos temelji na uzajamnom poštovanu i razumijevanju

- stručnost u radu odaje brigu za učenika i njegovo poštivanje

- pokazivanje učenicima da ih se razumije (primjećivanje stvari koje ih se tiču)

- pružanje dobrog primjera za ono što se od njih očekuje

- razborita upotreba humora, zadržavanje autoriteta pri tome

POVEĆAVANJE UČENIČKE SAMOSVIJESTI I SAMOPOUZDANJA

- ne smije se isticati neuspjeh učenika usporeñujući ih s odlikašima

- snažan utjecaj formalnog, ali i skrivenog kurikuluma na učenike

- treba isticati važnost cijele osobe, osobnog razvoja, učeničkog svjetonazora te koncepcije

osobnog djelovanja i mogućnosti izbora

- pozitivni komentari, poticajni, ohrabrujući, pohvalni i opuštajući potiču učeničku

samosvijest

- govor tijela odašilje neverbalne poruke

- kod učeničkih pogrešaka treba dati uputu kao pomoć, a ne prijekor

- ne se ponašati netrpeljivo i s visine prema učeniku koji ima problem

- osobno zanimanje za napredak pojedinih učenika- povezivanje komentara s njihovim

potrebama i minulim radom

IZGLED I SASTAV RAZREDA

- nije dio samog sata, ali snažno utječe na razredni ugoñaj

- čista i uredna prostorija, odgovarajuća oprema, ugodna svjetla i prozračna učionica kod

učenika razvija pozitivna očekivanja od nastave

- izloženi učenički radovi, plakati

- razmještaj klupa- treba biti funkcionalan, dobra vidljivost nastavnika i ploče

- izgled nastavnika takoñer govori o njemu

- neuredne klupe treba posložiti prije početka sata

- is sastav razreda je važna poruka



- miješani razredi poručuju da su svi jednako važni

- razred sastavljen po nekom kriteriju (pr. školski uspjeh) utječe na očekivanja učenika, ali i

nastavnika- bitno je da se ne obeshrabre skupine koje se smatra prosječnima ili

ispodprosječnima

6. DISCIPLINA

= red potreban da bi učenici djelotvorno učili

- važno je imati na umu da su za postizanje potrebnog reda važnija umijeća djelotvornog

poučavanja nego odnos nastavnika prema učeničkom neposluhu

- utjerivanje straha u kosti kao strategija gušenja neposluha je nepoželjno jer usporava

uspostavu pozitivnog razrednog ugoñaja

PRIRODA UČENIČKOG NEPOSLUHA

- najčešće su vrste učeničkog neposluha: brbljanje, upadice, galama, odsutnost duhom,

neizvršavanje zadaće, bezrazložno odlaženje s mjesta, ometanje drugih učenika, kašnjenje na

nastavu

- rjeñi su ozbiljni tipovi neposluha: verbalna agresija, neprihvaćanje autoriteta, tjelesna

nasrtljivost

- disciplina ne ovisi samo o ponašanju i očekivanju nastavnika, nego i o očekivanjima učenika

i o običajima škole

- najvažniji uzroci neposluha: dosada, dugotrajan umni napor, nemogućnost da se izvrši

aktivnost, druželjubivost, niska školska samosvijest (učenici se teško upuštaju u aktivnost iz

straha od neuspjeha), emocionalni problemi, negativan odnos prema školi i učenju, nedostatk

negativnih posljedica

USPOSTAVA AUTORITETA

- potrebna da se organizira učenje, a ne kao izvor moći

- ovisi o 4 najvažnija obilježja nastavnikove zadaće:

• iskazivanje statusa

- opuštenim, sigurnim ponašanjem i samopouzdanjem koje se iskazuje glasom, držanjem,

izrazom lica i gledanjem u oči

- dio odnosa učenika prema nastavniku dolazi iz njegova doma i stava roditelja



- slobodno hodanje prostorijom, započinjanje razgovora i usmjeravanjem aktivnosti- to

isto učenici ne smiju raditi za vrijeme sata

• kompetentno poučavanje

- pokazati da puno znamo o nekoj temi ili predmetu, da nas zanima i da možemo stručno

organizirati nastavne aktivnosti

- potiče u učenika osjećaj ponosa i samopoštovanja te vrijednosti

• organizacijski nadzor u učionici

- uspostava jasnih pravila ponašanja i očekivanja u vezi s učeničkim ponašanjem te

nametanje svog stajališta u situaciji izbijanja sukoba

• uspješno rješavanje učeničkog neposluha

- uzeti u obzir kontekst

- reagirati na manji neposluh kako ne bi došlo do većeg

KAKO PREDUHRITTI UČENIČKI NEPOSLUH

- pomno praćenje učeničkog ponašanja i rada za vrijeme nastave (podsjećati se dok ne

prijeñe u naviku)

• pogledom preletjeti po razredu

• kružiti po prostoriji

• gledati učenike u oči

• pravilno rasporediti pitanja- nekoliko pitanja jednom učeniku bit će znak da se uključi

u raspravu

• iskoristiti blizinu- približiti se pričalicama umjesto prekidanja tijeka sata zbog njih

• pružiti pomoć

• mijenjati aktivnosti ili brzinu rada ako je prebrzo ili presporo

• uočiti neposluh- dati učeniku o znanja da je primijećen neposluh

• uočiti neuljudnost- iznenañen i strog pogled da pokažemo ako nismo zadovoljni, a ako

to nije dovoljno treba progovoriti

• premještanje učenika ako je potrebno nakon što ih se na vrijeme upozori na to

UZROCI NEPOSLUHA I SAVJETI

- prilikom davanja savjeta učeniku važno je dopustiti da on govori kako bi shvatio da

neposluh nije u njegovu interesu i da bi obećao da će se ubuduće ponašati pristojno

- važno je da učenik razmisli o svom ponašanju i posljedicama



- u slučaju većeg problema treba se posavjetovati s kolegama, eventualno pozvati roditelje

i(li) neke druge ustanove u suradnju

PRIJEKORI

= verbalna upozorenja ili komentar nastavnika koji odražavaju njegovo nezadovoljstvo

neposluhom učenika

- njima se valja služiti rijetko i uz umješno poučavanje

- obilježja umješnog i djelotvornog služenja prijekorima:

• prekoriti stvarnog krivca

• čvrstoća- jasnoća i strogost u tonu i sadržaju, ne preklinjati

• izraziti zabrinutost (za interese drugih kojima neposluh smeta)

• izbjegavati ljutnju

• istaknuti što je potrebno činiti, a ne se općenito žaliti

• pojačati psihološki učinak- neverbalno, gledanjem učenika u oči i kratkom pauzom

prije nastavka aktivnosti pojačava se dojam

• izbjegavati sukobe- ne se dati uvući u svañu (ako je učenik prenapet bolje je odgoditi

prijekor i potražiti uzrok i dati savjet)

- na emocionalnu reakciju učenika na prijekor bolje je pozvati ga na razgovor nakon sata

nego raspravljati na satu

• kritizirati ponašanje, a ne učenika (ličnost)

• prekoriti učenika osobno, a ne pred cijelim razredom- tihi šapat, javni prijekor bez

spominjanja imena prijestupnika (manje ometa i nastavu)

• sprečavanje da ne doñe do neposluha djelotvornije je nego eventualne strategije kad

do njega već doñe

• može se reći koje je pravilo prekršeno i zašto

• izbjegavati neugodne prijekore (ponižavajuće)

• izbjegavati nepravedne usporedbe

• biti dosljedan- povezanost prijekora s dosljednim očekivanjem

• izbjegavati prazne prijetnje koje nemamo namjere ostvariti

• izbjegavati prekoravati cijeli razred- možda nisu svi krivi

• egzemplarni prijekor- prekoriti učenika i naznačiti da se to neće tolerirati niti kod

drugih



KAZNE

- ako učenički neposluh potraje

- formalni čin (≠prijekora) koji učeniku treba biti neugodan, a koji mu treba pomoći da se

ubuduće pristojno ponaša

- važno je da učenik shvati da je ona u njegovu interesu- objasniti mu

- 3 najvažnije svrhe:

• odmazda- moralno zaslužena kazna nakon prijestupa

• zastrašivanje- da učenici izbjegavaju neželjeno ponašanje zbog straha od posljedica

• rehabilitacija- pomoći učeniku shvatiti moralni prijestup

- u školi se koristi u sve tri svrhe, ali bi rehabilitacija trebala biti najvažnija jer uključuje

odgojni element

Nedostaci:

• neprimjeren model ljudskih odnosa

• potiču zabrinutost i zlovolju

• kratkotrajan učinak „početnog šoka“

• potiču na osmišljavanje načina kojima bi se izbjegle

• ne potiču dobro ponašanje, nego služe za gušenje neposluha

• ne rješavaju uzrok neposluha

• usmjeravaju pozornost na neposluh

Vrste kazni:

• pismene zadaće- prepisivanje, sastavci

- ne smije se zahtijevati da za kaznu doma čine nešto što su trebali u školi jer se nastavno

gradivo en smije smatrati kaznom

• ostanak „u kazni“- zadržavanje učenika za vrijeme odmora ili poslije škole da nešto

radi ili en radi ništa

• gubitak povlastica- lako se može doživjeti osvetoljubivim i nepravednim (npr. zabrana

izleta)

• isključenje s nastave

• verbalno zastrašivanje- nedostatak je da može izazvati sukob

• obavještavanje ravnatelja i(li) roditelja- nedostatka je da se učenik može osjećati

označenim pa se tako i ponašati



• simboličko kažnjavanje- sustav negativnih bodova koji se zbrajaju u kaznu

• zabrana dolaska na nastavu- najčešće „čistilište“ prije prelaska u novu školu

- kazne su kontraproduktivne u situacijama koje se mogu riješiti razgovorom i pomoći kod

učenja

- moraju biti pravodobne- neposredno nakon neposluha, i primjerene prekršaju

- mora se povezati s politikom škole prema disciplini

- mora učenicima biti odbojna (npr. nije dobro ako oni priželjkuju da ih se isključi s nastave)

SUKOBI

- učenik može reagirati:

• jer je napet zbog problema s učenjem

• smatra disciplinsku mjeru nepravednom

• zbog tjelesnog ili verbalnog zastrašivanja

• jer izbjegava neku aktivnost zbog straha od neugode

- ako doñe do sukoba treba:

• zadržati mir i objektivno sagledati situaciju

• smirivati situaciju

• biti svjestan eksplozivnosti situacije

• poslužiti se svojim društvenim umijećima kako bi situacija ispala manje neugodna

• pokušati spasiti i svoj i učenikov obraz

• zatražiti pomoć ako je potrebno

DRUGI POSTUPCI:

- meñu nastavnicima dogovoreno promatranje učenika i pisanje izvještaja na temelju kojih se

donosi sud o učenikovu ponašanju

- uvjetovani dogovor- obećati učeniku unaprijed odreñenu nagradu bude li se dobro ponašao

(npr. neka aktivnost)

- razgovor s roditeljima

- prostorije za neposlušne učenike- da se smire i razmisle

- bihevioralni pristup nagradama i kaznama



7. OCJENJIVANJE UČENIČKOG NAPRETKA

= aktivnosti kojima se prati učenikov uspjeh

SVRHE OCJENJIVANJA:

• osigurati nastavnicima povratne informacije o učeničkom napretku

• osigurati učenicima povratne informacije- usporedba s očekivanim standardom

• motivirati učenike

• osigurati evidenciju napretka

• poslužiti kao izraz sadašnjih postignuća

• ocijeniti učeničku spremnost za buduće učenje- kao znak jesu li učenici spremni za

odreñeni tip učenja

• dokaz o djelotvornosti nastavnika i škola

Opasnosti:

• učenikovo razočaranje koje ga može odvući u začarani krug sve slabijeg uspjeha

• oduzimanje previše vremena nastavnicima i učenicima

• usmjeravanje na uspjeh dobrih učenika nauštrb kvalitete obrazovanja u razredu

VRSTE OCJENJIVANJA:

• formativno- usmjereno na pronalaženje grešaka i manjkavosti u učeničkom radu,

pruža savjete i podatke za budući rad

• sumativno- standard postignuća na svršetku odreñenog obrazovnog razdoblja

• normativno- učenikov uspjeh mjeri u usporedbi s uspjehom drugih učenika (pr.

najboljih 10% učenika- odličan, …)

• ocjenjivanje na temelju mjerila- ocjenjuje se učenik na temelju toga je li zadovoljen

odreñeni opis postignuća bez obzira na druge učenike

• dijagnostičko- poklapa se s formativnim, ali precizno odreñuje poteškoće u učenju ili

probleme

• interno- dio sata odreñenog nastavnika koji ga je osmislio

• eksterno- ocjenjivačke aktivnosti koje su osmislili ispitivači izvan škole

• neformalno- utemeljeno na praćenju rada u razredu

• formalno- ocjenjivanje se unaprijed najavi i omogućuje se priprema



• trajno- na temelju standarda postignuća u raznim oblicima ocjenjivanja, završna

ocjena

• jednokratno- završna ocjena temeljena na standardu postignuća postignutom isključivo

na svršetku tečaja ili programa

• objektivno- visok stupanj podudarnosti ocjena različitih ocjenjivača

• ocjenjivanje postupaka- ocjenjivanje aktivnosti u hodu temeljeno na neposrednom

promatranju rada učenika

• ocjenjivanje na temelju završnog proizvoda- predavanje rada sa svrhom da ga se

ocjeni

Kontrastivni parovi tipova ocjenjivanja:

• formativni – sumativni

• utemeljeni na normama – utemeljeni na mjerilima

• unutarnji – vanjski

• neslužbeni – službeni

• trajni – jednokratni

• ocjenjivanje postupaka – ocjenjivanje završnog proizvoda

OCJENJIVANJE AKTIVNOSTI U RAZREDU

- praćenje mora biti ispitivačko i aktivno

- treba se služiti raznovrsnim ocjenjivačkim aktivnostima

- domaće zadaće – povratna informacija kako učenik radi bez tuñe pomoći, korisne za

razvitak učeničkih organizacijskih sposobnosti i radnih navika, učenje novog, primjena

naučenog

- kratki testovi trebaju biti poticajni, a ne buditi strah

- standardizirani i normirani testovi omogućuju nastavniku da usporedi rezultat s očekivanim

rezultatima za učenike odreñene dobi

OCJENJIVAČKA AKTIVNOST U PRAKSI

- treba imati na umu niz važnih momenata:

pravednost, povezanost s pedagoškim rezultatima koje si je odredila škola, treba varirati

različite vrste i oblike ocjenjivanja, učenike valja obavijestiti, mora se održavati u

primjerenim okolnostima, treba biti brižno osmišljena, ocjenjivanje treba biti valjano…



- važno je učenicima objasniti što se od njih očekuje i pripremiti ih za ocjenjivanje za koje se

odlučimo

- korist od evidencije učeničkog napretka ovisi o tome koliko se ti podaci upotrjebljuju-

suviše podrobna ili neupotrebljiva evidencija je traćenje vremena

- izvješća roditeljima trebaju biti pravedna i informativna- istaći što treba uraditi, a ne samo

kritizirati

8. OSVRT I PROSUDBA VLASTITOG RADA

- refleksivno poučavanje= kritičko promišljanje o vlastitom radu u nastavi i potrebno ga je

poticati kao dio svakodnevnog rada nastavnika

- samostalno ili unutar nekog akcijskog istraživanja tj.formalnog programa istraživanja

OCJENA VLASTITOG RADA U RAZREDU

- dva najvažnija aspekta:

• ustanoviti KOJA je obilježja vlastite nastave potrebno usavršiti (sam ili uz pomoć)

• KAKO najbolje poboljšati soj rad na odreñenom području- program usavršavanja

- većina nastavnika kreće u promišljanje zbog nekog problema koji ih muči, a ne pokušava se

osvrnuti na svoj rad u cjelini

- oni koji se nastoje osvrnuti na svoj ard u cjelini najčešće se služe nekom formalnom

shemom- pr. popis pitanja vezanih uz praksu

- treba naznačiti da promjena ne mora značiti da je dosadašnja nastava bila manjkava ili da je

nastavnik loš

- osim upitnika mogu se u ocjenjivanju rada kolega koristiti i ocjenske ljestvice- razrañenije,

variraju formatom i sadržajem

- mapa rada profesora- pripreme, komentari o satu, povratne informacije mentora

PRIKUPLJANJE PODATAKA O VALSTITOM SADAŠNJEM ARDU

Metode:

• voñenje dnevnika- poslije sata ili radnog dana

• snimanje nastave- audio ili videovrpcom



• prikupljanje povratnih informacija od kolega koji su nazočni na našim satovima-

dobro je i promatrati druge

• prikupljanje povratnih informacija od učenika- razgovorom, upitnikom, molbom da

vode dnevnik

OCJENJIVANJE NASTAVNIKA

4 najvažnije faze:

• predocjenjivačka faza- od nastavnika se traži da razmisli o svome radu i području

kojeg bi voljeli poboljšati, u promišlajnje treba uključiti i druge aspekte njegova arda

• promatranje u razredu

• razgovor

• faza promjene- podizanje pitanja i problem ana višu razinu, podrška i pomoć

nastavniku da provede dogovoreni razvojni program

- ocjenjivač i nastavnik trebaju imati suradnički odnos temeljen an povjerenju i poštovanju-

ravnopravnost

- pažljivo priopćavanje povratnih informacija, treba shvatiti način nastavnikova razmišljanja

- dogovoreno ocjenjivanje

RASPOREĐIVANJE VREMENA

- nekoliko važnih elemenata:

• svijest o vremenu

• odrediti prioritete

• planiranje vremena- kratkotrajno/srednjoročno/dugoročno

• uskladiti vrijeme sa zadaćama (koristiti vrijeme kada smo najdjelotvorniji)

• brzo rješavanje manje važnih zadaća

• ne odugovlačiti

• biti realan

• znati reći „ne“- ne natrpavati se nepotrebnim

• delegirati posao- nešto prebaciti na nekog kolegu koji je bolji u tome za što nama treba

sto godina ili na učenika (pr. podjela zadaćnica i slično)

- dogovaranje s kolegama- ne stvarati dodatne pritiske učenicima u neko ispito vrijeme ako se

to može izbjeći



STRES

- različiti izvori

- uglavnom nastaje kad nastavnici smatraju ugroženim svoje dostojanstvo ili zdravlje u

neugodnoj situaciji

- umanjuje kvalitetu poučavanja jer smanjuje zadovoljstvo poslom pa čak i kvalitetu

komunikacije s učenicima

Načini borbe protiv stresa:

• tehnike „neposredne akcije“- odrediti što izaziva stres i zašto te odlučiti što poduzeti

kako bi se protiv njega uspješno borili

• „palijativne“ tehnike- tehnike ublažavanja stresa kada on ne nestaje (pr. stavljanje

dogañaja u perspektivu, sagledavanje s drugih strana, emocionalni odmak,

prepričavanje problema)

- probleme treba rješavati što prije

- razmisliti nismo li za neke i sami odgovorni

- održati ravnotežu izmeñu poslovnog i osobnog života