SVEUILITE J.J. STROSSMAYERA FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU KATEDRA ZA POVIJEST STUDIJSKA GRUPA: NJEMAKI-POVIJEST, ENGLESKI-POVIJEST KOLEGIJ: EKONOMSKO-DRUTVENI PRAPOVIJESTI PROCESI I PRIVREDA TIJEKOM

NASTAMBE SOPOTSKE KULTURE

Osijek, studeni, 2011.

1

SADRAJ

1. Uvod ..........................................................................................................................2

2. Razrada ......................................................................................................................3

2.1.

Sopotska kultura......................................................................................4

2.2.

Ope karakteristike naselja sopotske kulture ..........................................7

2.3.

SJ 23..........................................................................................................9

2.4.

Ervenica...................................................................................................11

3. Zakljuak...................................................................................................................12

4. Literatura...................................................................................................................13

5. Prilozi ......................................................................................................................14

2

Uvod

Tema naeg seminarskog rada jesu nastambe sopotske kulture. U uvodnom dijelu emo rei neto openito o sopotskoj kulturi, u kojem je vremenskom razdoblju moemo pronai, na kojim podrujima, iz koje se kulture razvila, te koje su kulture nastale pod njenim utjecajem. Nadalje emo rei neto opirnije o nalazitima sopotske kulture u gradu Vinkovcima, to jest, na lokalitetima Sopot, po kojemu je sama kultura dobila ime, te emo takoer prouiti Ervenica.

3

2.1.Sopotska kultura

Sopotska kultura se smjestila na podruju sjeverne Hrvatske. Ona se protezala na istoku od Srijema izmeu Dunava, Save i Drave, pa negdje do Krievaca na zapadu, gdje su takoer pronaeni ostatci ove kulture. Sopotska kultura je jedna od brojnih koje su nastale u doba neolitika. Smatra se kako je ona postojala od 4.500 3.500. g. pr. Kr. Temelje sopotskoj kulturi je poloila, ve u ranijim seminarima spomenuta, starevaka kultura, koja je bila pod snanim utjecajem kruga vinanske kulture. Starevaka kultura, koja se nalazila na podruju Srijema, junih dijelova Vojvodine, ue Srbije, Kosova i sjeverozapadne Rumunjske, je opstala neko vrijeme nakon pojave vinanske kulture. No kako je vrijeme prolazilo, tako je utjecaj vinanske kulture jaao, to je polako dovelo do nestanka starevake kulture. Do pojave sopotske kulture je dolo zbog toga, to se starevako puanstvo postupno priklonilo novim trendovima vinanske kulture. Tako izgleda, kako je sopotska kultura zapravo transformacija starevake. Prva istraivanja sopotskog tella su zapoela davne 1897. godine, na Herrmannovu vinogradu u Osijeku. Prvi, koji je sopotsku kulturu smatrao zasebnom, bio je Vladimir Miloji. On joj je i nadjenuo nekoliko naziva, meu kojima su slavonsko srijemska i bapsko lengyenska. No, kasnije je istraivanjima dokazano, kako Bapska i nije toliko znaajan lokalitet sopotske kulture, pa je za eponim izabran Sopot, koji se nalazi 3 km od Vinkovaca. Drugi dio naziva, lengyenska kultura, je odabran, kako bi se ukazalo na ulogu sopotske kulture pri stvaranju lengyenskih kultura. Sopotska je kultura, kao i mnoge druge imala nekoliko razvojnih faza. Istraivanja su dokazala postojanje 4 razvojna stupnja sopotske kulture. Kako je nastala iz starevake kulture, sopotska je u ranoj fazi od nje preuzela bradaviaste aplikacije, rovaenja i duborezove u keramici. Vinanski utjecaj postaje sve izraeniji u srednjem razvojnom stupnju, kada se poinje primjenjivati tehnika kaneliranja, glaanja posua te ubodnovrpasti stil ukraavanja.

4

Slika kulture; prije svega tehniku kaneliranja i ubodnovrpasto ukraavanje.

1.

Na slici 1. imamo primjer sopotske keramike koja je preuzela neka dijelove od vinanske

U tom srednjem razvojnom stupnju dolazi do razvoja vlastitog prepoznatljivog stila; to jest oblika zdjele. Zdjela je bila postavljena na visokoj, ovalno oblikovanoj, upljoj nozi, koja u sljedeoj fazi poprima trbuasti oblik. Upravo je ta zdjela najkarakteristiniji predmet sopotske keramike proizvodnje. Zavrna faza u evoluciji sopotske kulture je karakteristina po potpunom oslobaanju od utjecaja vinanske kulture. Nositelji sopotske kulture u tom razvojnom stupnju poinju, peenu keramiku, oslikavati crvenom bojom, koja je obiljeila itav niz neolitikih kultura.

Kao to smo ve ranije spomenuli, Vladimir Miloji je sopotskoj kulturi dao naziv bapsko lengyelska, koje je zbog kasnijih oskudnih nalaza na tom lokalitetu dobila naziv sopotska kultura. Dakle, u Bapskoj je utvreno, kako sluajni nalazi iz 1902. Nisu pripadali sopotskoj kulturi, nego kasnovinanskom stratumu. Tako je, 60-ih godina prolog stoljea kao prvi eponim odabran lokalitet Sopot

5

Slika2.

Na 2. slici se nalazi prepoznatljivi primjerak sopotske keramike, koji se odlikuje svojom upljom, trbuastom nogom .

6

2.2. Ope karakteristike naselja sopotske kullture

Sopotska je populacija bila tipian primjer klasine zemljoradnike neolitske kulture. U ranoj fazi, naselja se nisu razlikovala od naselja starevake kulture. Predstavnici sopotske kulture su ivjeli u nizinskim naseljima, koji su bili smjeteni u movarnim predjelima, u neposrednim blizinama rijeka ili neto veih potoka. Lokaliteti Bapska i Klokoevik su smjeteni u neposrednoj blizini plavne zone Dunava, dok je lokalitet Sarva smjeten uz staro korito Drave. No, sva sopotska naselja nisu bila smjetena u nizinskim podrujima, neka su bila i u breuljkastim krajevima. Takva su naselja bila smjetena na terasama gorskih izdanaka. Iste, karakteristine smjetaje naselja, moemo pronai i na Sopotu i Ervenici kod Vinkovaca, Bogdanovcima, itd. Karakteristino za lokalitete sopotske kulture jest, da su naselja bila ovalna oblika, opasana jarkom i palisadama; to ih ini prvim utvrenim naseljima u ovom dijelu Europe. Dimenzije nalazita u Otoku jesu 156 x 155 m, nalazita na Sopotu 155 x 115 m te Herrmannovog vinograda su 120 x 120 m, uvijek mjerei od baze opkopa do baze opkopa. Zbog tih jaraka se smatra kako su naselja sopotske kulture posjedovala sva obiljeja utvrde okruene vodom Wasserburga. Takvih je naselja bilo najvie uz Bosut, Vuku i plavne zone. Pravokutne kue su bile rasporeene u redovima, te su imale jednu ili vie prostorija tipine neolitike graevinske konstrukcije. Kostur kue su inile grede i zidovi od iblja oblijepljeni blatom. Naselja su u pravilu sadravala nadzemne kue, jer jo uvijek nije pronaen niti jedan jamski objekt kojega se moglo identificirati kao zemunicu iz razdoblja sopotske kulture. Sve dosad pronaene jame su, dokazano je, sluile kao jame za otpatke. Jedan od, svakako, najvanijih nalazita sopotskih nastamba je u Otoku, nedaleko od Vinkovaca. Ta kua, koja pripada sopotskoj kulturi, je pronaena 1970. godine. Otkrivena je uzduna polovina 10 metara duge kue drvene grae, koja je pripadala II. razvojnom stupnju sopotske kulture. Pretpostavlja se kako je irina brvnare iznosila, otprilike, 6 m. Brvnara, to jest, njezini zidovi su napravljeni od horizontalno poslaganih hrastovih stupaca, koje su pridravali vertikalno poslagani, boni kolci. Ta je nastamba imala trobrodnu grau, te malen trijem na proelju kue. Jedino je srednja laa imala pod od nabijene ute gline, to ukazuje

7

na injenicu, kako se boe lae uope nisu koristile za kretanje. Osim te brvnare, u Otoku je pronaena jo jedna nastamba iz II.stupnja razvoja sopotske kulture koja je bila lagano trapeznog oblika . Njezina duina je iznosila 10 m, a irina 15m. U njoj su se pronaene dvije prostorije, te ulaz u treu, kao i lokacija koja je bila namijenjena za pe. Smatra se, kako su se sopotska naselja: Sopot, Otok, Sarva, Klokoevik, Bapska i Herrmannov vinograd koristila dugotrajnije, dok su se Marice, koje se nalaze 3 km od Vinkovaca koristile kratko vrijeme.Dok u II. razvojnom stupnju sopotske kulture dolazi do oscilacija izmeu naseljavanja na slobodnom, neutvrenom prostoru te stanovanja u utvrenim gradinama na movarnim podrujima, naselja III. razvojnog stupnja su iskljuivo utvrena.

Slika 3. Na 3. slici je vjerna replika nastambe sopotske kulture, koja se nalazi u Arheolokom parku Sopot kod Vinkovaca.

8

2.3. SJ 23

Lokalitet Sopot, udaljen je svega 3 km od Vinkovaca. Ondje je pronaen 6 m dubok i 6 m irok jarak, koji je ak 3 metra bio ukopan u zdravicu. ini se kako je do njegovog zatrpavanja dolo zbog prostornog irenja tijekom II.stupnja razvojne evolucije sopotske kulture. SJ 23 pronaena je na relativnim dubinama od 3,42 m; 3,90 do 2,90 m. Razlike u dubinama su nastale kao posljedica propadanja tla budui da je ova nastamba izgraena neposredno iznad jarka.

Orijentacija svih kua sopotske kulture, pa tako i ove bile je sjeveroistok jugozapad, to znai, da su kutovi kua bili usmjereni prema glavnim stranama svijeta. Primjere ovakve orijentacije kua pronalazimo i u Vini, Iou, Matejskom Brodu, itd. I ova je nastamba, kao i druge koje pripadaju ovoj kulturi, pravokutna oblika. Dimenzije su 6,70 x 4,00 m. Dijelovi pronaenih uruenih zidova ukazuju na potpuno drugaiju konstrukciju od svih drugih nastambi pronaenih na Sopotu. Kostur kue su inili horizontalno poslagani poluoblici, bez ikakvih stupova koji bi pridravali ovu konstrukciju. Cijela je nastamba, i s unutarnje i s vanjske strane, bila oblijepljena mjeavinom pljeve i ilovae. to se tie zidova, maksimalna debljina vanjskih je bila 40 cm, dok je debljina unutarnjih zidova bila oko 20 cm.

Konstrukcija SJ 23 podsjea na brvnaru iz Otoka. Ova je nastamba po irini bila podijeljena na tri prostorije. Prostorija koja se nalazi na jugozapadu, bila je tankim zidom podijeljena na dvije prostorije. U njoj je tijekom iskapanja pronaeno 28 glinenih utega za tkalaki stan, te je pronaeno jo 6 brusova, od kojih je jedan sluio za izradu kotanih ila. Najvea, sredinja, prostorija je malim zidom bila odijeljena na dva dijela. U toj je prostoriji, izgorjeli pod popucao zbog propadanja u jarak. Ovdje su pronaeni neki predmeti, meu kojima i dvije zdjele o koje su karakteristine za sopotsku kulturu. Najmanja prostorija, je takoer bila odjeljenja zidom, te je u njoj pronaena pe to jest peka.

9

Slika4. Na slici je prikazan tlocrt SJ 23. Jasno se mogu razlikovati prostorije, koje su posjedovale razliite funkcije. Tako se u krajnjoj lijevoj prostoriji odvijao svakodnevni ivot; ondje se kuhalo i boravilo. A to znamo, po nalazu pei to jest peke. Sredinja prostorija, ujedno i najvea se nije koristila svakodnevno. U njoj su pronaeni ostatci finog posua, koji su najvjerojatnije stojali na policama. I posljednja, krajnja, sjeverozapadna prostorija je sluila kao soba za tkanje, jer je ondje pronaeno 28 glinenih utega za tkalaki stan.

Po otiscima kunog lijepa zakljuujemo kako se radilo o usitinu velikoj koliini drvne grae, no kako je kua izgorjela, u njoj je pronaeno svega nekoliko komadia koji su jedva bili dovoljni za analizu starosti metodom C14. Kako nema tragova koji bi upuivali na materijal od kojega je bio graen krov, arheolozi smatraju kako je bio nainjen od trske. Pod, koji je izgorio zajedno s kuom, je bio napravljen od 20cm debele ilovae. Kao to smo ve ranije rekli, pri spominjanju relativnih dubina na kojima je pronaena SJ 23, dolo je do propadanja zemljita, izdizanja i uruavanja zidova, koje nam onemoguuje odrediti na kojemu se mjestu nalazio ulaz u kuu.

10

2.4. Lokalitet Ervenica

Izlaganje o ovom lokalitetu sopotske kulture temeljeno je na lanku Maje Krznari rivanko Prapovijesno naselje na Ervenici u Vinkovcima. U lanku se najvie govori o istraivanju iz 1997. godine na emu emo se bazirati.

Neolitsko naselje Ervenica smjeteno je JI od sredinjeg gradskog trga u Vinkovcima. Nalazi se na povienoj visoravni izmeu potoka Ervenice i rijeke Bosut te je dobilo ime po potoku Ervenici. Rasprostire se od utoka Ervenice u Bosut, idui lijevom, viom stranom Bosuta, JI sve negdje do podruja Vrapana. Ervenicu prvi put spominje Josip Brunmid poetkom 20. st. On tada pronalazi neke predmete u ulici Matije Gupca u kojoj se vre iskapanja i 1997. godine. Ervenicu detaljnije istrauje Stojan Dimitrijevi 50ih i 60ih godina, opet provodei iskapanja u ulici Matije Gupca te u Poljskom jarku koji povezuje ulicu Matije Gupca i Bosut. Dimitrijevi nalaze s tih lokacija identificira kao ostatke sopotske kulture i zakljuuje da je Ervenica bila naseljena od vremena srednjeg neolitika, te da je intenzivno naseljavana u vrijeme II. stupnja sopotske kulture.

Istraivanje 1997. g.

Istraivanje u listopadu 1997. godine je bilo zatitno arheoloko iskapanje u Ulici Matije Gupca 137 kada je kopan podrum za zgradu sportsko-rekreacijskog centra, a lokacija se nalazi samo nekoliko stotina metara JI od naselja II. stupnja sopotske kulture koje je 1966. g. otkrio Dimitrijevi. Naravno, nalaza je mnogo, ali mi emo se bazirati na naseobinske.

11

Otkriveno je jednoslojno naselje plitko ukopano u zdravicu, a to je zemlja koja se nalazi ispod novog ili prekopavanog sloja. Naselje se sastoji od 7 jamskih objekata, a objekti za stanovanje imaju oblik zemunica, od kojih su naravno ostale samo jame. Jame imaju razliite dimenzije, oblik i namjenu. Neke su velike, nepravilnog oblika, ispunjene spletom plitko ukopanih podnica i unutarnjih jama, a neke manjih pravilnih dimenzija , koje su mogle sluiti kao radni prostori ili su nastale vaenjem ilovae za gradnju nadzemne konstrukcije nad zemunicom. Sa sigurnou se moe rei da su Jama II, Jama IV i Jama VII sluile za stanovanje o emu govore vanjski i unutarnji nizovi rupa od kolaca, a u strmi zid zemunice takoer su bili zabodeni potpornji koji su statiki uvrivali unutarnji red nosivih kolaca, a na stranicama zemunice postoje i usjeci za polaganje greda krovne konstrukcije.

Jama I je prvi jamski objekt otkriven tijekom iskopavanja. Pravilnog je pravokutnog oblika i ima rupe za kolce koji su drali nadzemnu konstrukciju orijentacije S-J to dokazuje namjenu stanovanja kao to smo ve spomenuli. U jami je otkriven parcijalni ukop djeje lubanje(kalote), razbacane ivotinjske kosti i gruba keramika. Te nalaze bismo mogli objasniti kao rtvovanje vezano za poetak ivota u naselju jer je rtvovanje djece trebalo pospjeiti plodnost stoke i zemlje i pridonijeti opem blagostanju naselja. Takvi su rituali redovito vezani za zemunika naselja.

Jama VII takoer sadri znaajne nalaze kao to su tragovi pepela i ugljena, ali ne i ognjita na temelju ega moemo pretpostaviti da su ognjita bila s vanjske strane zemunice na otvorenom prostoru. Ovu pretpostavku potvruje i baena, djelomino unitena glinena reetka s rupama pronaena izvan zemunice koja je vjerojatno bila dio ognjita.

Na kraju moemo rei da je ovo jedini lokalitet sopotske kulture, do sada otkriven, sa zemunikim objektima te oznaava poetak ivota sopotske civilizacije na tlu Vinkovaca.

12

Slika 5. Slika prikazuje jame pronaene na Ervenici. Jama I je pravilnog, etverokutnog oblika, i ona je prva pronaena, a Jama VII je najznaajnija po nalazima.

13

3. ZAKLJUAK

Kako je sopotska kultura nastala u neolitiku, znamo da je prevladavao sjedilaki nain ivota, te da su se ljudi bavili poljoprivredom i stoarstvom. Svi arheoloki nalazi nas upuuju da u konanici zakljuimo kako je sopotsko stanovnitvo ivjelo u svijetlim nadzemnim kuama koje svojim dimenzijama zadovoljavale potrebe jedne obitelji. Arheolozi smatraju kako je bilo mogue, da je u veim nastambama, zajedno ivjelo i nekoliko obitelji. Sopot ima veoma povoljan poloaj to je i razlog dugotrajnog ivota na ovom lokalitetu od preko tisuu godina godina, koji je dokazan uz pomo metode C14. Dokaze, da su na podruju nekadanje sopotske kulture, nastanjivali i drugi narodi, moemo nai, primjerice u Otoku. Ondje su pronaeni ostatci kulture karakteristine za Kelte. Rijeka Bosut koja se nalazi na sjevernoj strani je bogata ribama i rijenim koljkama, a najea mjesta naseljavanja uz Bosut bili su uzvieniji dijelovi obale na kakvom je i lokalitet Ervenica koji oznaava poetak poetak ivota sopotske civilizacije na tlu Vinkovaca.

14

4. Literatura 1. Dimitrijevi S., Teak-Gregl T., Majnari-Pandi N.:Prapovijest, Zagreb 1998 2. Dimitrijevi S.: Praistorija jugoslavenskih zemalja II. Neolit. Sjeverna zona. Sarajevo 1979. 3. Krznari krivanko, Maja: Neki naseobinski pokazatelji na eponimnom lokalitetu

sopotske kulture, Opvcs. arhaeol. 27, 63-69 2003. 3. Krznari krivanko, Maja: "Prapovijesno naselje na Ervenici u Vinkovcima", Opvcs. archaeol. 21, 205-215 1997 .

15