narodne pripovijetke iz bosne i sandžaka

7/30/2019 Narodne pripovijetke iz Bosne i Sandaka

1/73


2/73

n$rodne pripovietkeiz bosne is$nd2ak$55-14/IV

sarajevo1977


3/73

PredgovorOva zbirka pripovjedaka nije rezultat nau nog radaafirmisane linosti na polju pisane rije i, nego djelat-nosti i elje mladog ovjeka da ulije nepomu enu kapljutrezvenog napitka proizvoda duha naeg ovjeka u auna domaku sva ije ruke, preta u i taj napitak iz optegnarodnog duguma, vremenom pohabanog, u ono .to e mu

sa uvati trajnu vrijednost. Taj mladi ovjek potrudio seda to preto eno postane blisko i onome ko nema posebnogafiniteta za narodnu pripovijetku. itaju i ovu zbirku o-vjek se osje a kao da je u drugom svijetu, vremenski do-sta odvojenom, gdje vrijeme mjerimo izrazima za koje nemoemo uvijek re i da su zastarjeli i arhai ni, jer su onijo. ivi i prisutni. tavie oni se i plode, preruavaju i seu drugo ruho, as oblikom, as prelaenjem u drugo zna- enje. Ovo je veoma izrazito tamo gdje je pripovijetka radoprimljena i podsticana. (Radi toga je i donijet na krajuzbirke poseban dodatak objanjenje turcizama i /oka-lizama.) Uostalom, pripovjetka i ne e/i obradu. Ona sevee za njoj svojstvene izraze preko kojih ostvaruje svojglavni cilj.

Kao u enici 'kole internatskog tipa a porijeklom izsredina ve e prostorne udaljenosti, sakuplja i u enici IVrazreda Gazi Husrevbegove Medrese imali su priliku daoive uspamenu na i ndnina pripovijedanja. U tak-vim uslovima nije treba/o mnogo truda da se pTistupi za-pisivanju pripovijetke, ali je trebalo vie rada oko njenaiznalaenja i odabiranja.Ohrabreni uspjehom jer su u meduvremenu neki ob-javljivali svoje radove jednu zajedni ku zbirku pjesa-ma, i potrebom ispra'njavanja v/astitih snaga, traili sunove forme rada. Uski okviri programa njihove kole nisumogli zadovoljiti potrebe njihovih ambicija. Medutim, pri-rocla te iste kole zahtjeva ozbi/jnost i plemenitost sadr-aja djelatnosti njenih u enika.

5


4/73

Da bitricu tih proturje nosti, okrenuli suse sabiranju narodne pripovijetke. Blizina njena izvora,predstavljena kroz usmeno pripovijedanje najbliih la-nova iz porodinog kruga, olakala im je posao.Protekkt godina bila je protkana, pored osta/og, sabi-ranjem pripovjedaka, zajedni kim itanjem i odabiranjemradi oblikovanja jedne zajedni ke zbirke. Danas, kada jeona dobila svoju kona nu formu ne postavlja se pitanjekako e sebi prokr iti put do itaoca i kako e biti prim-ljena, jer njene vrijednosti su mnogobrojne, izmeduostalog:

to prua dragocjene podatke za prou avanje us-mene narodne knji'evnosti, jer predstavlja presjek krozpripovijedanje u seaskim muslimanskim zajednicamct injenu specifi nu pripovjeda ku tracliciju; to jasno govori da narodna pripovijetka ivi idanas; to obuhvata re/ativno tirok prostor, pa otudaraznovrsnost sadraja, narodnog ko/orita jezika, a to zalingviste i folkloriste ima poseban zna aj; to su sakuplja i daci srednje kole, koji su svojimradoman okvira kolskog programa tragaju ti zausmenom narodnom knji'evno u, za onim to je neotudi-vo nae, i najzad njena je vrijednost u starosti pripo-vjedaka, jer su neke starije od njihovih pripovijeda a se-damdesetogodinjakct. Prema tome zbirka kao cjeltina do-prinije e da se naa narodna pripovjetka obogati novimmak,ar i st iunim pri/ozima.Kad bi ovjek pitao za na in sakupljanja zbirke,smatram da bi najta niji odgovor bio u njenom ranijezamiljenom naslovu Uz mangalu, sa usana, naboranoglica. U ovom naslovu isti u se tri pojma, tri slike sa trtiposebna zna enja: manga/a, usne i naborarto lice. Sve triskupa simboli.u atmosferu sabiranja.U sredini koja voli pripovijetke, pripovijetka se prenosiuz kafu sa dezvenjacima na mangali. Kafa se pije i pri-povijeda se. Tako usmeno kazivanje prenosi se sa koljenana koljeno. Znala ki piti kafu uz mangalu sa puno uiva-nja i e(j)fa znaju samo starci, dkle i n&z,e, a takvihnema bez naboranog lica. Topla soba u zimskim i prohlad-nim danima a dugim no tima sa malo pe ena krompirai sama skoro da progovori.

Dklina pripovijetka treba da sa uva svoju fizionomiju,kakvu je i on primio, ob/ikovanu i neusiljenu. De'clina pri amora biti vjerna, njegov se hater ne moeDedo e biti smrtno uvrijeden ako se bitio ta tizmijeni.Njegovo kazivanje ne trpi intervenciju u smislu u/jep-avanja, jer dedo kao to se vjeto oslanja na tap, zna-vjeto i lupiti nepo udnog poprijeko ispod Otucla jepri a sauvala svoju originalnost. Najzad i sama pripo-vijetka kotrljaju i se preko zuba i usana pripovijeda apostala je tako zaobljena da se teko vie moe zaob/iti.Ona moe samo kao takva da Svaka interven-cija bi/o u jeziku i/i na inu iz/aganja prijeti da onaupadne u makaze izmedu starog i novog, a onda kaokristalna vaza raspadne u komade. Njena vrijednost je 71 ,njenoj cjelini, njenoj sveukupnosti. Kristatini pehar razbi-jen na trotoaru izaziva jezu kod pro/aznilca, jer moe sa-nanijeti tetu, dok smjeten u izlogu tamo gclje muje mjesto, cio i netaknut, oduevijava posmatraa, koji ese, htio ne, morati diviti majstoru koji ga je oblikovao.Prema tome ove pripovijetke su bez ikakve intervencijezapisivaa.

Slatkorje iva starca, vesela i zabavna, svak u selupa i u susjednim mjestima zna. Svojim pripovijedanjernsam se name e. Drutvena sredina u kojoj ivi rado gatrai potuje. Tome doprinosi i samo insistiranje da sestariji potuje. Dok stariji pri a mladi uti i slua. Ta7coje radio i sam starac dok je bio m/ad, tako i njegov dedoi tako dalje do najstarijih dana. Otuda je njegova pri ate na i nikada ne mijenja svoje korito.Zastupljeni pripovjeda i ove zbirke su preteno sta-rile osobe. Njih petnaest su lica izmedu esdeset i osam-cleset godina, a svega petorica miadi od pedeset godinaod ukupno dvadesetosam pripovjeda a. Zanimijiv je po-datak da je jedanaest pripovijeda a iz najueg porodi nogkruga sakupljaa ovih pripovjedaka.Medu zastupljenim pripovijeda ima najstariji jeHaimovi , starac osamdesetih godina. 2ivi u okoliniVisokog. Pri a potako, mirno i te no. Jezik mu je pun-turcizama i /oka/izama. U svoju pripovijetku se unosi k,aoda je sam doivljava. Ceste pauze koje sada ini radi sta-rosti su vjeto ukomponovane tamo gdje pripovjeda o e-kuje efekat svoje pripovijetke kod sluaoca. Medu pripo-vjeda ima-enama u poodmaklim godinama zastupljene

7


5/73

su izme u ostalih Bedrija abanovi , stara sedamdesetpetgodina, iz Dervente, nastanjena u Zenic i Lati Hajra izokoline Gornjeg Vakufa, oko sedamdeset godina. Dok jeprva mirna tiha, druga je vesela, vedra i sklona ali.Njihove pri e su dva svijeta. Kod Lati Hajre moe se uti i suvie slobodnih izraza u pripovijedanju, a Bedrijinokazivanje ostaje u granicama moralno-didakti ne sadr-ine.Meu starije pripovjeda e spada i Hadi ukribegCengi , star oko sedamdeset godina. Nerado zapo inje pri- ati, ali kada po ne postaje neiscrpan. Izraz mu je popra- en gestikulacijama. Boja glasa mu je milozvu na iprodorna, pa otuda postaje ugodan u pripovijedanju. Re-pertoar pripovjedaka mu je raznovrstan. (Vidi vie o pri-povjeda imu na str. 133-134 ovog rada, gdje su datiosnovni podaci o kaziva ma i sakuplja ima ove zbirke.)Zbirku pripovjedaka su pro itali mr Munib Maglajlii dr Vlajko Palavestra kao recenzenti i dali veoma pozi-tivne ocjene. Dr Vlajko Palavestra dao je sugestiju da sezbirka razvrsta s obzirom na njenu raznovrsnost i vie-struki utjecaj, po meunarodnom Aarne-Thompsonovusistemu i po katalogu turskih pripovjedaka Eberharda iBoratava, to je i u injeno.Uvode i itaoca u ovu zbirku pripavjedaka ne pre-tendujem na ocjenu njene nau ne vrijednosti. To prepu-tam istraivaima ove vrste knjievnosti, ali smjelo tvr-dim da se zbirka ne e mo i zaobi i pri budu im nau nimradovima prvenstveno iz oblasti jezika i folklora. Svakapripovijetka je kao ba a za sebe. Nova ba a, novo cvije- e, nova boja, novo raspoloenje, upravo onako kako tomoe do arati samo narodna pripovijetka.Pored toga zbirka zasluuje posebnu panju to mladalica pokazuju interesovanje za ono to je od opteg zna- aja, a oni time ne ostvaruju skoro nita do stisak rukei iskrenu etju da ovo ne bude njihov posljednji rad.Sarajevo, 10. XI 1976. godiner Omer Naki eviU nemogu nosti da se svakome posebno zahvale, sakuplja sezahvaljuju svima onima koji su na bilo koji na in doprinijelizdavanju ove zbirke, prvenstveno kaziva ima pripovijedaka. NIT' TU BIONIT' KAHVU POPIONIT' PITU IZIOTAKO UO I TEBI ISPRI'0


6/73

Caru na diwanuNegdje na bijelom svijetu ivjeli starac ! baba. Starac jeimao kuku ! jednog pijetla, a baba koku i ovna. Baba je i-vjela bolje od starca jer joj je koka nosila jaja, a ovan davaovunu, dok starac nije imao nikakva prihoda od svojih ivotinja.Jednom starac pode do babe i zamo!i je da muojejaje, a baba odbi i ne dade mu. Starac se naljuti pa, im dodeku i, slomi pijetlu nogu to mu ne nosi jaja. Pijetao se naljutina svog agu, pa ga ostavi i rijei da ide caru na divan daprosi djevojku. Putuju i tako sustigne ga u putu lisica, pa gazapita: Ku' si po'o, Pivo? Caru na divan, da prosim djevojku. Mogu I' i ja s tobom, Pivo, upita ga lisica. Ne mo, Lijo, posta e u putu, pa te ja nejmam kud. A kako u postat, Pivo, kad me po itav dan eraju lovci,pa se opet ne umorim. Dobro, Lijo, podi!Putuju i tako, sustigne ih vuk i upita ih: Ku e to, Lijo? Pitaj Piva. Ku e to, Pivo? Caru na divan, da prosim djevojku. Mogu I' i ja s tobom, Pivo. Ne mo, jer e u putu postat'. Kako u ja postat', kad me itav dan gone lovci sahrtovima, pa se ja ne umorim. Dobro, Vujo, po i!Putuju i tako, sustigne ih u putu medvjed. Ku e to, Vujo? Pitaj Liju. Ku e to, Lijo?

11


7/73

Pitaj Piva. Ku e to, Pivo? Caru na divan da prosim djevojku. Mogu i ja s tobom? Ne mo, Mejo, ti si puno teak, pa e brzo postat'u putu. A kako u ja postat' u putu, kad me po itav dan eraju,te se ja ne umorim. Dobro, Mejo, po i!Putuju i tako sretnu ih pele. Ku e to, Mejo? Pitaj Vuja. Ku e to, Vujo? Pitaj Liju. Ku e to, Lijo? Pitaj Piva. Ku e to, Pivo? Caru na divan da prosim evojku. Moremo 11 i mi s tobom? Ne morete, 'elice moje, postaete u putu. A kako emo postat', kad po itav dan letimo od cvijeta

do cvijeta, pa se nikako ne umorimo. Dobro, ' elice moje, po ite!Kad dooe do jedne rijeke upita ih rijeka. Ku ete to, ' elice? Pitaj Meja. Ku' de to, Mejo? Pitaj Vuja. Ku e to, Vujo? Pitaj Liju. Ku e to, Lijo? Pitaj Piva. Ku e to, Pivo? Caru na divan, da prosim evojku! Mogu i ja stobom, Pivo? Ne mo', vodice moja, posta e u putu. A kako u ja postat', kad po itav dan teem nikadse ne umorim. Dobro, vodice moja, po i!Tako su oni putovali i u putu postane Lija. Ja ne mogu vie, Pivo. ta u ti ja, Lijo, ja sam ti govorio da nejde.

Zaboga, Pivo, ne ostavljaj me samu. U i pod moje krilo.Tako oni putovaii jedno vrijeme, kad i Vujo postade. Ja ne mogu vie, Pivo. ta u ti ja, Vujo, vik'o sam ti da nejde? Zaboga, Pivo, ne ostavljaj me sama. U i pod moje krilo.Oni nastavie put, kad postadoe p ele. Mi ne moremo vie, Pivo, ni maknut'. E, ''elice moje, vik'o sam vam ja da nejdete. Zaboga, Pivo, ne ostavljaj nas ovdi, jer ako padne kiasve demo pomrijeti. U ite pod moje perje.Idu oni, kad na posljetku i rijeka postade. Aman, Pivo, ja vie ni pedlja ne mogu. Ehe, vodice moja, vik'o sam ja tebi da nejde, a ti neposlua. Zaboga, Pivo, nemoj me ostaviti ovdi. Ako sunce ogrijesvu e me popiti. Udi u moju guu.Jo malo vremena pa Pivo stie caru na divan. Kad se po-

javi zora, zapjeva: Kukuriku, do'o sam caru na divan, da prosim devojku.U to car bijae ustao na rani sabah, pa kad ovo u, zaudise. Drugo jutro opet Pivo pjeva isto, all ga car vie i ne slua.Vidi Pivo da ga car ne slua, pa tre e jutro zapjeva: Kukuriku, caru na sramotulOvo se caru ne svidje, pa se naljuti i naredi da tog pijetlaotjeraju meu najvede pijetlove, da ga oni ubiju.Odnesoe sluge Piva, utjeraju ga me u stotine pijetlova ukokoar, pa zatvorie vrata.Po ee pijetlovi tu 1 stareva pijetla, a on im pusti lisicuispod krila, te ona sviju podavi.Kad car vidje podavljene pijetlove naredi da ga stave meduovnove, da ga ubiju.Odnesoe ga sluge u tor medu ovnove, koji Piva po eeudarati. Ispusti on vuka, te ih on sviju pokla.Car se jo vie naljuti, te naredi da ga stave medu konjepastuhe. Oni e ga sigurno ubiti.Ali, sad Pivo pusti medvjeda, te ih on sviju podavi.Car sad naredi da ga stave u furunu, nek se ispe e.Ovoga puta Pivo pusti vodu iz gue i ugasi vatru.

12 13


8/73

Dovedte ga meni, da mu ja pokaem, naredi car.Kad ga dovedoe kod cara, i kad ga car uhvati za iju,on pusti pele koje ga ispecae. Car poe moliti i kumiti Pivada ga spasi, da e ga nagraditi koliko god ho e.Pivo spasi cara, a car bre-bolje naredi slugama: Nos'te ga u podrum i stav'te ga u dukate ne' se napuni,pa nek' ide.Kad Pivo napuni blaga pod perje, poe natrag svom starcu.Starac je svaki dan oplakivao Piva, sebe je grdio to gaje otjerao, a uve e bi ga stalno sanjao.Kad Pivo doe, starac se obradova; grli, ljubi svog pijetlai moli ga za oprost. Pivo se odmori i re e starcu: Donesi jednu veliku se'dadu, da se istresem, jer samti donio dosta b!aga.Poe Pivo lupati krilima, a ono sve dukati ispadaju. Ispodsvake peruke ispade po nekoliko dukata. Starac se obradova,pa bre-bolje doe baki da se pohvali.Sad baka trai od starca da joj d dukata, a starac odbi. Ne dam, bako, ne dam, bako, kad sam ja tebe molio da

mi da jaja od tvoje koke, ti nisi dala.Pomisli baka; kako bi bilo da slomi svojoj koki nogu, ne b Fli i ona kao i pijetao donijela blaga.Tako, jedno jutro, baba dozva svoju koku i oklagijom jofslomi nogu. Naljuti se koka, pa ode u bijeli svijet. Putuju itako nai e na neko sme e, pa tu svrati da to potrai. Kopkalaje i pretraivala. Na posljetku na e jednu zaralu kusturu, teje metne pod krilo i vrati se svojoj babi.Baba poe grliti i ljubiti svoju koku govore i: e si ti, kokice moja? Jesi I' mi se umorila i jesi I'donijela dosta blaga? Jesam, jesam, daj jednu veliku se'dadu da se istre-sem!Lupa koka, lupa, kad na posljetju, istrese onu kusturu.Kad to baka vidje, razljuti se pa uze kusturu, te zaklakoku. Starac to vidje pa re e baki: Daj mi pola mesa, da u ti dukata. Ne dam, zakla u ja i ovna, ali mora i i u drva !li navodu. IIi voli i i s reetom na vodu i!i sa ovom kusturoi7

u drva. Volim donijet' u reetu vode, ree starac.

Ode baka u drva i brzo nakupi drva i vrati se, te zaklasvog ovna i starevu ku ku. Ovna stavi u mali kazan, a ku kuu veliki. Ispee veliki i mali kola , pa veliki stavi s ma!imkazanom, a mali s velikim.Starac doe na vodu. Nikako da napuni reeto. Kadto vidjevrana, povika starcu: P'jeskom, stare, p'jeskom star e!Starac poe pijeskom zatiskivati rupe, ali uzalud. Do esvraka: Klom, stare, klom, stare!Starac opet pokua da za epi rupe, ali voda opet provali.Doe golub i po e vikati: Voskom, stare, voskom starelStarac zatisne reeto voskom ! tako donese vode. Ali, dokje on donio vodu, baka je spremila ru ak. Ree starcu: 1!I voli veliki lonac i mali kola , i!i mali lonac i velikikola ? Volim veliki lonac i mali kola .Sjedoe dvoje starih da jedu. Kadsu zavrili, pokupi staracone kosti i poe vabiti kuku. A baba e iz sobe: Ku ku vabi, ku ku milja! ta to kae, bako? Nita, nita. Neto s muicama pri am.Opet starac vabi ku ku, a baka e ponovo iz sobe: Ku ku vabi, ku ku jede!Kad starac shvati da je prevaren, otjera baku u daleki svi-jet. Lutala baka, lutala po svijetu, pa tako, u tom lutanju, na eneko divlje jare te ga pripitomi. Tako je baka ivjela u planinisama i za nekoliko godina odgoji dosta koza. Jednog dana bakase sjeti svog starca, odlu i da ga zijareti, da vidi ta radi i je

li iv. Ponese sa sobom dosta kajmaka. Kad stie do star eveku e, popne se na tavan da je on ne vidi, pa proviri kroz rupu,da vidi gdje je. Kad, starac sjedi kraj ognjita, kunja i grizeneki koni opanak, jer je bio ostao bez i zalogaja hrane. Bakamu baci na koljena jednu kaiku kajmaka, a starac bre-boljeono pojede, pa pogleda na tavan.

Baci jo malo, Boija 'ti ice!Baka baci opet, a starac koji samo to nije umro od gladi,bre-bolje i ono podera, pa opet moli: Baci jo malo, Boija 'ti ice!Kadse starac najeo kajmaka, odlu i da se popne na tavani da vidi ta je to gore. Pope se, a ono baka.

1415


9/73

O, e si, bako? Ja za malo ne umrijeh bez tebe.Zagrii je i poe plakati. Saoe s tavana, a baka mu ispri ave; kako je nala jare i kako ima dosta koza... pa bi dobrobilo da i starac poe tamo, ima e dosta sira i kajmaka. E, bako, po'o bi' ja, al' ne smijem, puno kaljem, pa bi'mog'o da ti poplaim koze. Po i ti, pa kad tamo do emo, ja u te stavit' u kacu,a u usta u ti stavit' jabuku, pa ne e kaljati.Tako i uradie. Smjesti starca u kacu i stavi mu jabuku

u usta. Ode baba da dotjera koze, da ih starac vidi. I tamanto ih dotjera blizu, starac se zakalja, a ona mu jabuka iz,usta pade u kacu pa poe lupati po njoj. Sve se koze uplaie ipobjegoe kud koja. Ode baka vabiti koze, ali uzalud.

E , star e, sram te bilo, ta uradi? ta u, jadna ja, beztkoza?Prevrne onu kacu i otisne starca niz brdo.Niz brdo se otkotrlja i a i prestade pria.

Zabiljeio: F. M.

Fate i ZlateOeni se mom e i dobi k erku, kojoj nadi ime Fata.Ne bi malo, te mu ena umri. Poto nije mogo da hranidite, rii da se oeni. Kad ho e taksirat, oeni se hravom e-nom. Dite je hranila, ali i molila Boga da umri to prije. Tuklaga je, mu ila glau i drala ne isto.Uskoro i ona rodi k erku kojoj nadi ime Zlate. I sad jeimala da hrani dvoje dice. Svoje je, bogme, ko svoje, uvala iuul


10/73

trese mi se brada,zubi su mi kao kolac,pregri u vas kao konac!Vrata se otvorie, a pomoli se njekakvo strailo, runo i upavo. O i mu se svitle ko svi e. Fate osjeti kako joj se nogeosicaju. Jadnica, srce samo to ne isko i. U tome, hore sko isa pante na ono strailo, maca sko i na grudi, a cuko zalajanasrnu. Strailo se pripade i pobie.Fate vie ne more da spava. Kad odjednom ositi da se neokri e rvanj. Ona probudi ivotinje i odlu i da vidi ta jeustavilo mlin.Kad tamo, a ono na grabljama, njekakva kutija, sva se svitli.Uzme je. Kad je otvori, a ono ima ta da vidi: sve je samozlato i srebro.Ujutro je dola ku i i sve na tenhane kazala maehi. Sad jeona imala puno zlata i bi joj drago to e sad lahko sebi sku-piti ruho za udaju.

1 moja e vilica, vire lje, noes i i. Neka ona donese.Po e nama' spremati masancu, onu pravu krajiku, navadisira iz kace fino spremi u torbu.Pola je Zlate 1, ko i Fate, povela macu, kucuoru.Dodoe u mlin i kad je trebalo da ve eraju, maca zama-uka Pis, huljo, pita nije za te!Cuko zarea Mar, gade, pita nije za te!Hore zakukurika i, da Bog da te o erupali!Legoe da spavaju.Njeko doba no i, kad njeto zatrese, zavrita, zapue, inise da e vitar izvrn'ti mlin: Treh, treh, otvor'te mi se vrata,trese mi se brada,zubi su mi kao kolacpregri u vas kao konac!Vrata se otvorie, strailo za epi vrata i dode do Zlate te,Bogami, zgrabi je I izyu e napolje. Ona vriti iz vr' glave i otimase. Zove horu, a on uti, zove macu, ona 'uti, zove cuku i onuti; ama ni da se makne. A to one nisu ele iza 1 za to toim ona nije dala jesti. I strailo je ufano rastrga.Kad su ujutro ivotinje dole ku i, horoz je zapiv'o: Kukuriku, naa Ziate u mlin i u na klin i u!

Zabiljeio: M. V.18


11/73

OgnjiloBijae jednom jedan udan vojnik. Kada je, moj dragi, od-sluio te se vraao ku i putem koji je vodio u varo, sreo jeneku baku. Starica, ko starica, dragi si moj, zaustavi ga ire e mu: Dobar si ti, vojni e, a dobra ti je i ta sablja, sinko. Kudaputuje? E, bako, idem ku i, o's!uio sam pa idem. to ti je odijelo slabo? Ima li para? Bogme, bako trebalo b! mi, ali pusto, kad nejma. Pa, sinko, da u ti ja ako ho e.Vojnik, ko ovjek siromah, pristade drage volje, ali glesad! Baba pogleda na stablo ! re e: Vidi li ovo drvo, vojni e? Vidim bako. Ovo ti je drvo od zemlje do neba uplje k'o badanj.Sad ti se valja popeti gore na vrh, a ja u te spustiti konop-cem dolje na dno. Dolje e vidjeti vrata na hodniku, evo timoja pregaa i klju evi, pa otvori vrata, samo nemoj sine, dase prepa'ne, jer ima veliki pas kod ekmede. Lijepo mu sejavi i baci prega u na zemlju, a on e si i ! ti otkljuaj ek-medu i uzmi para. Samo nemoj da mi zaboravi ponijeti

ognjilo.Poto ga je baka spustila, on je sve uradio kako mu jeona rekla. Taman uze klju i otkljua ekmedu, a bakrene parepoee ispadati. Kadje nakupio bakrenjaka ugleda i druga vratate ih otkljua. Kad, moj brate, kod ekmede stoji pas, a o imu kao mlinska kola. On mu se javi, baci prega u i nakupisrebrenih para. Kad je i tu bio gotov, ugleda ti on ! tre a vrata,pa poe da ih otkljua. Otkljua ih ! ima ta vidjeti. Kraj ek-mede stoji pas, a ucaklio o ima. On se i njemu javi baci pre-gau i nakupi zlatnih para.

Nakupio ti je on, brate, pune izme, pune depove i torbu,te uze ono bakino ognjilo i prodrma onaj konopac da ga bakaizvu e. Kad ga je baka izvukla, re e mu: Jesi li nakupio, sine, koliko si htio? Jesam, dobra bako, veselo odgovori vojnik. E, pa dobro, sinko moj, daj ti meni sad moje ognjiioi sretno da ti bude! A to e tebi to ognjilo, bako? Kad bi mogla da miga da? Evo ti, sinko, nek ti sretno bude!Sretno je stigao u grad ! poeo troiti pare. Ali pare kopare. Vojnik se odade pijan enju, kartanju i lutanju od kafanedo kafane. Troio je dok je bilo para, a dok je bilo para biloje i jarana.Najzad osta bez igdje i ega. Teko njemu ta sad da radi?Sjeti se bakina ognjila, ali vidi belaja. Ne zna on ta ono zna i,kako da ga upotrijebi, kako se njim devera ...Pregledo ga tako, dok nije slu ajno potrefio i upalio ga.Kad je ukresao kod njega se stvori onaj prvi pas iz prve sobei upita ga: ta je, aga, ta ti treba? Nestalo mi para.Pas je brzo oti'o i jo bre se vratio nose i pun tovarbakrenih para. Ukres'o on i drugi put, te se stvori onaj pas iz

druge sobe. ta ti treba, aga? Nestalo mi para, a nema li o'jek para, nema ni ivota.Pas je brzo oti'o i jo bre se vratio nose i tovar srebre-nih para.Ukresa on i tre i put, kad se pred njim stvori ! onaj tre ipas iz tree sobe. ta ti treba, aga? Nemam para, pa ni ivota.Pas mu je brzo donio tovar zlatnih para.Opet po e troiti. Na ini sebi dvore i sve spremi to mutreba. Sad mu treba i ena.Legao ti on da spava i sanja neku lijepu enu kod bana,ali vraga, ona je okovana i sama u sobi. E, da mi je jednom poljubiti, misli on.Kako do nje do i, kad je tako uvaju?!Ukree on, opet, ono ognji!o, te se stvori onaj isti pas. Aga, to ti trebam?

20 21


12/73

Sanjao sam jednu djevojku u banovim dvorima. Ah, kakoje lijepa! Da mi je je samo jednom poljubiti.Pas je uao u njenu sobu, stavio je sebi na le a i donio.On je poljubio, a potom je pas ponovo odnio na isto mjesto.Svanulo. Ban pije kahvu, a k erka mu ispri a, da ju jeneko noas poljubio.Drugu no postavie straara.I drugu no ovaj ukresa ognjilo, a pas se ponovo stvori idonese mu djevojku.Treu ve er, on je opet usni. Ukree ognjilo i pas se stvorikod njega. Opet mu prahnulo da poljubi djevojku.Pas ode i stavi djevojku na le a. Ovaj puta spazi to sluki-nja, ali dok je obukla firale, pas je s djevojkom izaao na vrata.Slukinja bre bolje uzme boje, te obiljei vrata, kako biznali kuda je otlla. Ali pas je bio pametniji. Uzme boje i nasva vrata u dvoru stavi isti znak.etvrte no i majka stavi djevojci na nogu kesu praha i najednom mjestu prouplji kako bi se znalo gdje trag vodi. Pasje na lea stavlo djevojku i krenuo. Ali je, moj sinko, kroz onurupicu ispadao prah ! ostavljao trag.Ili oni tako tragom i uhvate m!adi a. Donijeli su ga banu i

bacili u tamnicu. ta e sad? On zaboravio ono ognjilo. U tam-nici je stalno sjedio uz jedan prozor i vikao svakoga ko binaiao. Jednom naide f neki dje ak. Tre i tako, ko dijete, er,spade mu jedna papua i udari ba u zatvorski prozor. Djeakdoe da uzme papuu, a zatvorenik to iskoristi, objasni gdje senalazi ognjilo i zamoll ga da mu ga donese. Obe a mu da e mudati para koliko eli. Dljete ga poslua, i sve se svri kakoval ja.Sutri dan poelo je da se govori kako e m!adi a objesiti.Vjeala su napravljena, a svjetina se iskupila. Ban i njegovaena popeli se na jedno brdace kako bi mogli bolje sejriti vje-anje.Doveli oni ovjeka iz tamnice. Konopac mu navukli na vrat.On ih zamoli da mu dozvole da neto progovori. Dadoe muizun. On upali ono ognjilo tri puta i sva tri psa su doletjela.Sav se prisutni narod razbjea, pa i ban i njegova ena.On se tada uputi djevojci u dvore. Na e je kako plae.Kad ga je ugledala poznade ga pa mu sva radosna po e u za-grljaj.Tako se oni uzee, i ako su ivi i danas im je dobro.Zabiljeio: S.A.

Sabur y selametivio neki trgovac. Imao je enu i dvoje djece, dva sin i akao dvije zlatne jabuke. Plaho je zaimao. Tu su du ani, blago,roba, ama svega.Jednom mu na san iza e ovjek u zelenim haljinama. Duan si devru, pa i!i e devriti u mladosti ili u sta-rosti? Saekaj dok se smislim zamoli ga trgovac.Slijede e no i doe opet onaj u zelenim haljinama. Duan si devru, pa ili e devriti u mladosti ili u sta-rosti? Saekaj do sutra dok upitam enu.I tree no i doe onaj, jedan te isti, pa ga upozori: Duan si devru, pa i!i e devriti u mladosti iii u sta-rosti?Trgovac ga opet zamoli da ga sa eka do naredne ve eri

jer enu nije upitao. De, ali sjutra ti je zadnji rok da se smisli - re e muovaj i nestade ga.Trgovac se u udu naao. Sve je mislio da je to ala, abogme nije. Kakvom je to devru duan? ta li je to pogrijeio?Ujutru se izjada eni: Vala, sve se kanim da ti neto kaem. ta? zapita ga ena. Evo tri no i dolazi mi nakav "co'jek u zelenim haljinama,a sve iz njeg nur izbija, i pita me: Bi Ii volio devriti u mladosti

ili u starosti, duan si devru? Devri dok si mlad lake ti je 'rzdurat' kae mu ena.On se sloi s njom.Slijede e no i doe opet onaj u zelenim haljinama pa gaupita: E, feslijo, jesi li se smislio?

23


13/73

Jesam. Pa ta si odlu io?e devriti u mladostistarosti? Devridu dok sam mlad odgovori trgovac.Istom nestade onog ovjeka u zelenim haljinama.Bojim emerom, te nodi zapalie mu se zgrade, du ani, svepogorje. Jedva izvukao enu i djecu.Godinu dana narod ga izdravao. Dojadi mu da svakomebude muhta , pa jednom ree eni: Vala, eno, da mi idemo odavde, ne emo na i de malo

rahatluka. I meni se ide. Ovoga mi je dosta odgovori mu ena.Tako, oni krenue. Hele, putovali, putovali i taman prihmalijednom gradu, kad ugleda on itave hrpe suhih drva krajjedne rijeke. Da ostanemo ovdje? Napravi emo malo kak'eo-remo ova drva prodavati tako se hraniti.Tako i bi. Drva je nosio u grad i prodavao, a ku i je donosionamirbu. Poee fino zaradivati, a i nafaka po e pristizati.Zamoli ga ena da i ona po e u grad s njim. Sdjecom bi mogla prati haljine, suiti, pa to i zaradiU veli mu ona, i on pristade na to.Jednom tako ona prala s djecom haljine, a utom naljegnu,paa. Begenie je paa, pa se odnnah aik u inio. ije su ovo haljine? upita je paa. Perem i hranimo se o' toga odgovorila mu ona. Bi hanuma, moje oprala? Bi', k'o i ostalom svijetu.lzvadi on rubac i poku i. Kako ona potee ruku, on je epN

vrsto i baci sebi na konja, pa dol-tabana.Dola djeca plau 1 ku i.e vam je majka? upita ih otac.

Do'o nakav o'jek upit'o majku da mu opere rubac,Zgrabio je za rukuobjegao rekoe djeca, a suze imgrohnue.ovjeku bi teko, zaplaka, kao dijete u pelenama. Naredistarijem da donese vode, ne bi ispekao kahvu i bar maloublaio sikiraciju. A dijete zamami voda, pa hop. Posla onmladeg da vidi ta je sa starijim. Kad mla i brat ugleda da nnuse brat gui, i on potr a, pa i njega voda potkopa i ponese.A dolje, kad de sreda, dva ribara postavila mreu i lovillribe. Upadoe djeca u te mree. Oni ih izvukoe i podijelie,jednom jedan, drugom drugi. Ribari nisu bili iz jednog memle-

eta, jedan blo iz Fo e, drugi iz Viegrada.

Odgajali oni djecu, a djeca rasla, rasla i narasla. Tako,stariji je navrio dvadeset, a mladi osamnaest godina.Bjee vaar u nekoj kasabi. Na njega se svi momci i curaslegle. I njih dvojica zijaret ga u ine. Stariji pomisli: Da mije na i fina momka s kojim bi' se ispri 'o. Ovdi nikog napoznam. Uto nai e njegov brat. On nije znao ko je to, adio mu se. I sli io mu je. Okle si, neznani juna e, i koga ima? upita ga. Zijaret u inih ovaj teferi odgovori.Tu razgovarae. Jedan ispri a kako je imao majku, oca rbrata. Majku mu je odveo nakav ovjek dok je prala haljine, anjega burazera pohvatali su ribari pa ih podijelili. Sagovor-nik zaplaka. Mi smo bra a jedva progovori. Pa ta emo, brate, e emo sad zapita ga Nipoto se ne emo rastajati! Trai emo po b'jelomesv'jetu oca i majku.Godinu, dvije, lutali. Svukud kona ili. Potucali se po maha--lama, selima i umama, a nigdje nisu bili vie od tri dana.Tako nabasae i na onog pau, onog to im je odveo majku.Zatra2ie kodnjega posla, a paa ih zapita. Biste mi po istili ba u? Bismo odgovorie. E, da se naredimo! ist ra un duga ljubav. Ostaemo samo tri dana pa koliko platite, morademo

i i dalje.Paa naredi eni da im dadne ru ak. A imao je on k erkuod prve ene koju je otjerao. Painica naredi pastorci da od-nese ru ak momcima, ali k s ensko, begenisala ona momke paderdemez da aikuje s njima. Kad do le ku i izrui je ma ehato se zabavila, a ona joj ree:

E, da vidi, onak'ih mladi a nide nejma. I ti bi se aik.u inila da si hi viela. Hem lijepl, hem vrijedni, hem nao iti ispri a joj paina ker.Sjutri dan painica odnese ru ak, pa im vi e s ba enihvrata:

Donijela sam vam ruak da mi pri ate odakle ste i kojimdobrom ste nas zijaretili.Ispri ae kako su imali oca majku, kako im je sve pogor-jelo, kako su se hranili od prodaje suhih drva, kako im je ne-kakav ovjek odveo majku, kako se umalo nisu utopill i kakosu se nali na vaaru, te kako su odlu ili da potrae oca imajku.

24


14/73

Ciknu painica, pa ih zagrli: Sinovi moji, vi ste moja djeca! Delije moje!Tu se isplakae, ipri ae o svemu i sva emu, a ko e kaornajka s dje icom svojom.Ostae oni kod pae i due. Majka im je svaki dan nosilaruak. Probirala je jela, sve bolje od boljeg. Ker paina seuhvelenisala, pa de ocu. Boga mi, babo, maeha je begenisala one mladide. Nosibirn fina jela. Snjima se grli i ljubi. Oni rekli ostat' tri dana,

a oni ostali mjesec dana.Ne vjeruje paa keri, pa se prikrade jednom. Kad tamo, a(ma ih obojicu grli. Krivo pai, zemlju bi grizo. Nazva je svako-jakom htjede je sasjedi. Poto je uo da je sadanji vladarbez hille i zuluma, pode da mu sve ispri a, pa neka on presudi.ispri ao je vladaru da mu je ena nevjerna. Vladar presudi datu enu raskinu na konjima, ali ne udari muhur na tu svojupresudu. Taj isti vladar umrije iste no i. Sve pae veziri seSvak hoe za vladara. Nikako da na tu zajedni ku rije ,pa odlu e da bude vladar onaj koga sjutra ujutro na u predgradskim zidinama.Odnekle naiao onaj trgovac, zalupao na kapiju, a straa mu

nije dala u i. Prislonio se on uz kapiju, pa zaspao. Ujutro kre-nue, kad tamo, ovjek spava. Postave ga za vladara. Ode paanovom vladaru poe mu pri ati: ena me je po ela varati. Doveo sam je curom sve doknisu doli neki mladi i bila mi je vjerna, a sada se s njima igrli i ljubi.I novi vladar presudi da painicu rastrgaju konjima. Ali,novi vladar bijae mudar, pa re e da enu povede sa sobomkad drugi put bude dolazio. Kad je ena dola, vladar je upita: Jesi za njega dola k'o cura? Nisam. Nasilno me je odv'o. Imala sam o'jeka i dva

sina. Sinovi su me nali kod ovog pae. Sa njima sam se grlila.Kad to vladar u, suze mu udarie na o i. Sve je brzorastabirio, pa se okrenu pai zagalami. Uhljupe, nisi je curom ni doveo, nego si oteo tuu enumalu djecu ucvilio. Ovo je moja ena. Fala ti, Allahu, kadnas,opet sastavi!Paa pozelenje od straha. Ama, ni rije i da kae. Kako emo njega osuditi! upita vladar enu. Ne znam. Osudi ga onako kako je on mene osudio.

Dovedoe etiri konja, krupna kao dvije planine, pa rastr-goe pau. Vladar pozva i djecu, te su od tada fino i hajirliivjeli. Stariji je tutorovao vojskom, a mladi bio paa.Vladar se sjetio sna i enina savjeta: Devri u mladosti,pa je govorio stalno: Sabur-selamet! Zabiljeio: H.H.

267


15/73

Jedan se sakrio iza bukve s toljagom. Kaddrugi naide, lupiga po glavi i ovaj padne. lz vre e ispade hljeb a ovaj ga uze. Uh, ba sam og!a'nio!Pojede hljeb, pa se i on istegne koliko je dug i irok.Zlato se ponovo pretvori u ejtan djevojku.Zabiljeio: L. D.vS ejtanslzo z1ato

Neki ovjek poao u drva. Nosio je samo sjekiru, jer jeuma bila sasvim blizu. Kad je doao u umu, o i mu se za-ustavie na jednom drvetu. Primijetio je da se neto mi e. Krenekorak pa stane. Prilika stade pred njega. Bila je to djevojka,kao odsunca oteta. ovjek poe prema njoj, a ona povika:

Ne, ja sam ejtan. Kako u vjerovati da si ti ejtan? progovori ovjek. Evo, sad e vidit' ree i pretvori se u hrpu zlatnikana sred puta.Uto naioe dva dobra jarana. Ugledae zlato i obojicapritrae. Ih toliko zlato, a nejmamo ga u em ponijeti re ejedan.Nejse, dogovore se da jedan ide u selo i da donese jednu

vreu a drugi da uva to zlato. im vie nisu bili zajednopo eli su razmiljati:

Onaj to je krenuo po vre u veli: Eh, da sam sada sam, to bi' im'o zlata!To isto pomisli i onaj to je uvao zlato.Onaj to je krenuo po vreu smisli: Znam, on e ogladnit', a ja u ponijeti hljeba natrpanogotrovom.A onaj to je uvao smisli: Sakri u se iza bukve. Kad nai e lupi u ga po glavl. Ko e

znati za to!Tako i bi.

298


16/73

Derelez Alija adahaBilo je to davno. U Ugljanskom polju pojavila se adaha satri glave i morala joj se svaku no ostaviti po jedna djevojka,da je kod ureva e vode pojede.Kad je dola na red ker nekog kmeta, koji je bio dostabogat, on je dao telala u ovu okolinu da trai junaka koji eubiti adahu. Tako je telal traio, a niko nije smio da se nafati,da izae pred nju, a kamoli da se bori s njonn. Hele, nema arekmetu, pregore svoju ker, jer mora. Ako ne bi bila na odre-

enom mjestu, imbilir, ta bi bilo s ovim narodom.Pred mrak povede ker do vode, halali se s njom i ostavi je.evojka je sama zamrknula kod vode. Plakala je itavu

no . U gluho doba no i u se da neko prilazi njoj. Prestravilase, ali je viela da nije adaha, nego insan.Bio je to erelez Alija. Pri e do nje i upita je: to plae, seko? to me pita, kad me ne nnore pomognut'. De ti mene reci, ako Bog da, mu i u se da ti pomognem!' Ma jok, nego bjei, dok i ti nisi zaglajis'o. Ma, reci ti meni, pa ta Bog da. Eh, bogme, kad hoe da ti kaem kazau ti. Ja sam

k er toga i toga kmeta, pa je na mene reda da budem ve eraadahi, koja e sada dojti da me izjede, pa ti je bolje bjeidok tebe nije zatekla, jer ako te zatekne izjeke te. Ne boj se, ja u ostati noes s tobom, Bogu na amanet,pa nek doe. Ja u legnut' da se odmorim, a ako zaspim ti meprobudi im se ta pomoli.Tako je i u inila. ekala je smrt plakala.Kad bi tamo pred zoru, a ono se uje neki bahat i pojaviadaha.Alija viknu: Jallah, bismillah!

Sko i, izvadi sablju, poe da se bori s adahom. Bogamise borio po zadugo i osjekao joj jednu glavu, pa drugu, patre u.Kako je i treda glava pala na zemlju, adaha opu i da tr i;na stranu bez i jedne glave.Tri puta se okrenula oko jednog brda i to se brdo po tomezove Trojan. To je ono visoko brdo kad se ide prema ure-va i, ono ostaje na lijevu stranu, to dolazi ovako prema kibli.Pa odatle, brale si mi krasni, udari nanie. Kako nije imalaglave udari na jednu ciglu jelu, gdje je okrnji. Tu je nastaloselo, koje se sada zove Krnja Jela. Odatle dalje produi i po nese tresti tu ima selo Rastenovi e.Poslije se poela bacati i na tom mjestu nastalo je selo,koje se i dan-danas zove Ba ica.Poto joj je na jednom mjestu najvie krvi isto ilo, sadase tu nalazi selo To ilovo.Kasnije se opruila I jo malo se vukla I lipsala. Sada po-stoje dva sela, koja se po tome zovu: Pruanj i Vu inide.Kad je erelez Alija posjekao adahi sve tri glave, uzeoje, te him osjekao ui, stavio ih u zobnicu, uzjahao konja i

otiao. A djevojka, zdrava i vesela, vrati se svojoj ku i. Kadje ispriala ocu ta se desilo, on dade telale da se javi junakkoji je ubio adahu, te da de za to dobiti veliku hediju.Kad su to uli ljudi koji su bili malo kuvetnijioznatijijunaci, okrvave svoje noeve i kau da su oni to u inili.Odbijala je kmetova kerka takve junake govore i: Jok, bogme, onaj junak je osjek'o sve ui i odnio ih sasobom. Nisu ovo ti koji su je ubili, nego trai jo dok sene javi.I jo uvijek tragaju za pravim junakom. Zabiljeio: H. R.

301


17/73

Azrail i mladiMu i ena imali jednog sina. Dobro su ga pazili i hranili,a on napreovao. Kad je narastao i zamom io se, htjedoe gaoeniti. On ne pristade. Ama nikako. Nikakvu djevojku on nebegenie. Jednom ga upitae, ta je sevep, a on im kae da se.nee eniti dok god ga ne puste da ide u svijet. Oni mu dadoedosta para i upitae ga kad e se vratiti. im me neto prepa'ne re e.Tako on pone lutati po gradovima i selima. Doe na jednopolje, kad pred njega bahnu neko veliko udovite: Jesi I' se prep'o? upita ga. Nisam! Ni malo! hladno odgovori mladi . Hoe li ti mene primiti u svoje drutvo? upita ga

udovite.Ree mu da ho e! Odjednom, ono udovite se pretvori ulijepog m!adi a. Produie zajedno. Kad su doli na jednu ra-skrsnicu, onaj mladi to je bio udovite, upita drugog: Kud si naumio? Po'o sam od ku e, i rek'o da se ne u vratiti dok meneto ne prepa'ne! Haj'ti ovim putem i reci onom o'j'ku da u mu izvaditiduu, jer ja sam Azrail. I nemoj i i dok ti ne dozvole da no i.

Oni e te odbijati. Govori e ti k'o oja da imaju bolesnika,pa da im je malo nezgodno, ali ti gledaj da no i.Kad doe pred kuu, nazva selam. Jedni iskupljahu ovce,jedni kokoi kad ih on upita: Ima I' konaka?Odbijali su ga, ali ga na kraju primie. U neko doba no idoe Azrail. Nazva selam i onom ovjeku izvadi duu. Na po-lasku, Azrail re e mladi u da mu ne klanja denazu, nego daprodui put.

U putu se ponovo sretne sa Azrailom. Ovoga puta Azrailga poalje u jedno drugo selo, u neku malu ku icu u kojoj jeivjela jedna stara ena. Starica je imala samo sina, nikog inita vie. Rado e te ona primiti! rekao mu je Azrail pri po-lasku.Kad je doao do te ku ice vidio je pred njom jednog mla-di a kako sjedi. Ima 1' konaka, mom e? Ima, brate, samo ti ja nejmam nita dati za ve eru! Ti mene samo primi, a Bog e dat' ve eru.Kad mladi ue unutra, do eka ga bolesna ena. Bila jeradosna to ju je posjetio, Kad komije ue da je doao neka-kav gost kod ovih siromaha, svaki se potrudi te donese poneto od jela. Kad je bilo oko pono i dode Azrail i na najljepina in izvadi duu starici. Preporu io je mladi u da ostane nadenazi ove ene.Sin je plakao, bilo mu je ao majke, a ovaj ga je tjeio. Kako ne u plakati, kad je ne mogu lijepo opremiti naonaj svijet! kroz suze je govorio sin. Ja u podnijeti sav troak, obe a mu mladi .Sutradan je uradio sve kako je obeao: klanjao denazu, tenastavio put. Opet se sastane s Azrailom, ali sad se treba irastati s njim. Pa, kad si ti Azrail, reci mi, bolan, kad u ja umrti. Umr e prvu no kad se oeni. Kad bude prvu no saenom, ja u do i i duu ti uzeti.Doao je ku i. Poslije nekog vremena, njegovi opet navalieda se oeni. On se odupirao. Morao je da im kae da se nesmije eniti, jer e umrijeti im se oeni. Onda mu roditeljirekoe: Ako bude umirati, onda emo nas dvoje stari' umrti.On se oeni. Kad bi prvu no , eto ti Azraila. Zna li ti ta smo se nas dvojica dogovorili? upitaAzrai I. Znam, ali su mi roditelji rekli da e oni za mene umrti,ako bude da se umire. Pa, de ti onda njih upitaj jesu Ii oni za to?Kad ih sin upita, oni se prepadoe. Svaki Hase nek' se stara za se! rekoe.Vrati se Azrailu i ree mu ta mu je re eno. Onda Azrailupita mladu, da li bi ona umrla za svog mladoenju.

3332


18/73

Bi' vala, zdraga srca. On jeza mene umro, pa bi' i ja za njega.Azrail tada ode i uze due starih, Neka oni otkvitaju svoje, a vi

meni vajik govorio da bia njima ree:ostan'te!

Zabiljeio: J. A.Sudbina

Dojadilo nekom siromahu da ivi, djeca ga posula i fuka-ratina pritisla, pa ode na jednu stijenu, zaveza o i i htjede dasko i. Kad vie njega stvori se ovjek. Uhvati ga za ramenai povue. ta ho e, divanijo? Hou da se slomim odgovori mu siromah. to? Ne mogu da ivim. Nemoj, zgrijei e. Ja sam Azrail, pa u ti ja uzeti duukad bude trebalo. ta u sad? Zna li pisati? Ne znam dobro. Zna li Elham napisati? Znam. Napii Elham. Tamo u onom selu ima dobro bogat o'jek,ali je odavno hasta. Zapii mu i on e ozdraviti. On ima tri sina,a kad ozdravi ti e mu biti etvrti, pa e ti dati etvrtinuimetka. Nejmam olovke. Uzmi ugljena. Nejmam ageta. Uzmi kupusovu lisku i napravi zapis.Zapisa on onom ovjeku, kad, bogami, bi mu malo lake..Zapisa drugi put, a ovjek poe govoriti, ustajati pomalo ijesti. Vidje on da mu ima fajde od toga, pa naredi sinovima da

mu taj isti ovjek opet zapie.Tre i put kad mu je zapisao, onaj sko i na noge. SBojimemerom, kao da si rukom skinuo, kao da nita nije ni bilo.Bagata mu prepisa etvrto hise imetka, te ti i on zabogati.

3534


19/73

U to se u cara razboli k erka. Traio car he ime po itavomvilajetu, ali ni od kog ne bi fajde. u on da neki ovjek lije idobro i da je izlije io nekog bogataa, pa naredi da mu gadovedu.Doe ti ovaj, napisa Elham, a careva k erka ozdravi. Dademu car silno blago, te ti on jo vie zaimade.Kad se u cara razbolila druga k erka, pozove on ovjeka,a on i nju izlije i. Car ga ponudi da uzme 'to god ho e, a Azrailga nagovori da uzme ono gubavo drijebe iz podrunna, to oni u ini. to e ti ono za udi se car.

Treba mi, care, nita vie ne traim do tog drebeta. Vala, kad si mi spasio obadvije erke, dao bi' tivie o' toga. Otidi, pa nek ti ga sluge izvedu.Postade on, moj brate, najbogatiji. Ruka mu sve vie beri-

etli, a djeca hajirli.Doe Azrail i zatrai mu duu. Pusti me, bar dok uzmem avdest.Uze on abdest, a Azrail mu je opet zatrai. Pusti nne da obi em konjaPojae on na konja, a konj krilat, pa bjei, pa bjei ioedni.Vidje, na sred polja tri ovjeka grob kopaju, a kod njihibrik vode. Dajte mi malo vode, dobri ljudi.Dadoe mu. Konne to kopate grob na ovoj vru ini? Ja tebi, ja ko tebi.U to Azrail stade kraj njega i po e mu besjediti:Sudbina je da ovdi umre i da te ovdi zakopaju. A na-govorio sam te da uzme ono gubavo drebe to je odraslokrilata konja, pa si na njemu dojahao da te ljudi ne bi 'prenosili.To mu re e i izvadi mu duu. Zabiljeio: H. H.

ena evlijaNeki bogati foanski trgovac poao na abu. Kao i ostali uonaj vakat i on je iao na devi. Taman kad su htjeli da se vrate,njemu neki hrsuz pokrade pare. Tako sve hadije krenu ku ama,a on sironnah, ta e nego ode nekom starcu na savjet. Staracmu veli: Ostani ovdi eteres' dana i klanjaj rani sabah kod abe,pa, jeda Bog da'ne neke razgale!Tako on i uradi.Svako jutro je dolazio kod abe 1 na jednom mjestu kla-njao rani sabah, a pred njim je klanjala neka ena. im bi kla-njala, nestalo bi je. Dani su prolazili, a nita se nije mijenjalo.

Nigdje ne naoe hrsuza to je pokrao pare.Kad proe etrdeset dana, ona ena to je pred njim kla-njala upita ga: Boga ti, hadija, o'kle si? Ja te ovdi vidim svako jutro,ali mi se ini da ti nisi odavle i da te neka briga mori! Jes', vala, ja nisam odavle, nego sam od Bosne, pa sume neki hrsuzi pokrall i ne mogu se vratiti ku i. Zamiri de' re e ena.Hadija zamiri, a onda mu ena re e: Otvori o i!Hadija otvori o i udom se zaudi. Nije vie bio u ha-

remu eabe, nego na nekom brdu jo se nije ni ohaviz'o, aona opet re e: Eno ti hadije ulaze u Saraj'vo! Pouri, more hi sti i! Boga ti, dobra eno, kako se zove i okle si? Ja sam Dervi Uma iz Ljubue re' e ena i nesta je.Kad je hadija doao u Fou, nakupovao je svakakvih pe- ea i krenuo u Ljubuu da se zahvali Dervi Umi.Dode kod nje, upita je za zdravlje, sjede pa po e: Dervi Umo, kako si ti to postigla, da bude evlija?

3 6 3 7


20/73

U taj trat u avliju upade ovjek sav prljav od blata, a jedvahoda, toliko se nalok'o. Evo mi o'jeka, bjei u ovu sobu da te ne vidi! po-vika Dervi Uma. Hadija u e u sobu, a ona zamandali rezu.Vrata su bila ispucala i na nekoliko mjesta ispala frina, pa jehadija gledao kroz jednu ubu ta e biti.Kad onaj pjano ue u ku u, po e da psuje. Uze naku motkui stade tu i enu. Na onom mjestu gdje je drao rukom, bila je

zamotana krpa da ne ulja kad se motka u ruci dri. Tukao jetako tukao, a ona ni avaza od sebe ne daje, samo se u urila,i ponekad uzdahne. Kad se umorio, poturi motku pod iljte isvali se tu. Dervi Uma mu pri e, te ga opra, obue mu istoodijelo, nahrani ga, i namjesti da spava. Tako ga uredi, da seovjek ne moe prepoznati. Kad zavri, otvori ona sobu gdjeje bio hadija i zovnu ga da iza e.

ta e ona krpa na onoj ipki? Ja sam to stavila, kad me bije da ga ne ulja. A kol'ko ti 'vako devera s njim? I kako more izdu-rati? Poodavno ja 'vako, al' ta e, i ovo je Bog dao, a enavalja da uva o'jeka. Sve e pro i, pa i mi.Hadija se zahvali Dervi Umi i krene ku i.Kad odmaknu od sela, re e sam sebi:Kako ono kau: da ena more postati evlija za eteres'dana, a vidi, na em' se to more zaraditi!

Zabiljeio: . H.

SoftaU blizini vezirova dvora bijae medresa. Sobni penderi ve-zirove kerke gledali su pravo na okrugli adrvan, gdje se abde-stie softe.Vezirova k erka nekako je bila uvijek boleljiva, kao crv-Ijiva repa i najee bijae priljubljena uz dam svoje sobe.Dugo je gledala na jednog softu, koji je stalno ostajao posljed-nji uzimaju i abdest. Tako se ona zagleda u njega.Gledali su se tako svaki dan, ali od svega toga nita nijebilo.Jednoga dana dok je taj softa uzimao abdest vezirove k erkene bijae na penderu. Tako jedan, dva, tri dana. Softa se malo

kao zabrinu. Najposlije, protabirivi, sazna da je u vezirovudvoru alost. Umrla mu k erka. Nije ala. To nikako nije mogaosebi utufiti u glavu. Pomiljao je jadnik da joj se samo duapotajila. Najposlije odlu i da iste no i krene na mezarluke.No mrkla. Ne vidi se ni prst pred okom. Softa pri e me-zaru. Mezar otvoren. Tadzapali svije u da vidi ima li je doljemeu etiri zida. 1, na moju duu, na tabutu bijae opruenotijelo, umotano u efine. Softi se pri ini da se mie. Sko i umezar i iznese tijelo, pa ga prisloni uz jabuku na meraji. Bogme,

tijelo se po e bolje micati, a softi kosa raste li, raste. Suzdrise nekako. Prie sav radostan to je moda iva i odmota je.Malo, po malo, ona doe sebi. Ne zna jadnik: i!i se on vie upla-io nje ili ona njega? Ona kao divanija, ne moe da se sna eni gdje je. Softa joj sve na tenhane ispri a ta se desilo. Onje povede i pravo u svoju sobicu u medresi. Tamo su je skri-vali. Niko iv nije smio re i veziru. Uh, otila bi mu glava kaohorozu.

Jednog dana doe nareenje softi; da mora i i u CarigradRazbija glavu; ta e sa svojom enom. Drugovi mu obeae dae je uvati. On sutradan krene i re e da e se javiti s jed-

38 3 9


21/73

40

nom hedijom kada bude na polovini puta. Kad stie tamo ne-gdje oko Kosova, njemu se zaealo, da presvisne. Neki Mliovjek re e:

Tamo, negdje na kraju polja ima voda, ali znaj ko god jeoti'o tamo da se napije, nije se vratio.On se zaputi tamo i doe do nekih basamaka, koje suvodile negdje u zemlju.Kad je siao dolje, ima ta vidjeti. Neki delija stoji sa

sabljom dimikijom u ruci, a ispred njega itava hrpa isjeenihljudi. U jednom prijegratku velika krma a hroke rovi po ka-ljavoj zemlji.Softa se skameni od straha, ali se ipak mudro dosjeti. ta eli, putni e? upita ga delija. Pa eto, htio bi' piti vode, ako dozvoli. Dobro, napide se, ali samo prije toga da mi odgovorina jedno pitanje. Samo, pazi, ako pogrijei zavri e k'o 1 oviprije tebe. ta je ono tamo to vidi?Softa jadnik nije ni gledao tamo, ve stade odgovarati: Pa ono je pobona ena k'o to vidi.I stvarno tamo je sjedila ena, prekrivena i pognute glave. Dobar si re e mu delija pri i i napi se vode,koliko hode.Softa pride napi se vode, a on mu dadne kesu dukatajedan ipak. Softa zadovoljan, zahvalirene dalje.Kad je sreo prvu karavanu to je ila za Sarajevo, on uzmeonaj ipak poalje ga svojoj eni.Iao je tako, iao i stigao do Carigrada. Kad tamo na jed-nom mjestu skupila se svjetina. Neto vi e galami. On maloprislune: Ja dajem pola kese. Ja itavu kesu. Ja kesu i malo vie uli su se glasovi.Kada on razabra o emu je rije sazna da se taknni e ko e

vie dati dukata, da bi ga sultan ve eras primio na veerukod svoje kerke. On ponudi onu veliku kesu dukata i njegasultan primi navee u svoj dvor. Kad softa dode lijepo preddvor, sultan ga uzme za ruku, pa pravo u sve anu odaju. Tamobi njegova kerka, lijepa k'o hurija.Navee, sultan mu ponudi svoju k erku za enu i stan usvom dvoru. On odmah pomisli na svoju enu u Sarajevu. Kud

e, ta e? Pristane na sultanovu ponudu.

Kad karavana stie u Sarajevo, predade onaj ipak softinojeni. Jadnica, mnogo se obradova. Otvori ipak i u udu se na e.ipak pun dragog kamenja.Od toga prooe tri godine, a on se jo ne vrada. Onapomisli da se sigurno oenio i poslao joj ono dragog kamenjada se sama snalazi kako zna. Ona ti lijepo od onog dragog ka-menja podigne veliki han. U njega je ugradila jednu malu odajus uskim penderom, kroz koji je gledala svakog ko bi uaou han.Godine su prolazile. Vezir jo uvijek alostan zbog smrtisvoje kerke. Nije jadnik ni slutio da je ona iva.

Jednoga dana sultanova k i se razboli i umre. Njen muzatrai izun od sultana da se vrati u Sarajevo, jer ta de ovdjekad mu je umrla ena. Sultan ga opremi, dade mu silno blagoi on se obradova svemu tome, pa okerepi i pravo u Sarajevo.Kad stie u Sarajevo, a ono se, bogme, dobro izmijenilo.Kud e, ta de, a on u onaj han. Kad tamo vidje, vezir igra ahai svakog iva pobjeduje. im se pomolio u han, njegova ga enaso i kroz onaj kapidik i naredi slugama da joj ga dovedu. Oniga zgrabe i pravo njoj.

ta je sad ovo sa strahom proapta softa.Uvedoe ga u onu malu odaju. Vidje tamo neku enu kakosjedi, prekrivenu feredom. On se jadnik prepao; ta de sam sanepoznatom enonn u sobi. ena ga mjerka ispod ferede. Pre-trese ga o ima nekoliko puta od pete do per ina, pa prozbori: Ne boj se, bolan, na sigurnom si nnjestu.On ne poznade glas svoje ene. Odakle, si, delijo, kud si naumio? Pa, bio sam u Carigradu, pa sam se sad vratio u Sa-raj'vo. Jesi nekog ostavio iza sebe? Jesam enu, a sada ne znam gdje je. Vjeruje da je i sad iva? Ne znam.Ona smae peu s lica i nasmija se. On umalo ne padesa stolice od ibreta. Nije mogao vjerovati svojim o ima. Pri-tra joj, pa je vrsto zagrli i poljubi.Poto se ispri ae, on se zabrinu kako e sad kazati veziru.Ona ga umiri: Idi ti, pa pozovi mog oca, i reci: Dai smio poigratiaha s mojom enom. Ja sam nekada stalno njega pobjedivala.

41


22/73

On ode i pozva vezira. Vezir doe. Sjede s njegovom e-nom za sto i poe igrati. Ona jednom mae, a vezir se zaudi.Ona i drugi put mae, a vezir se uhvati za glavu i zaplaka: Izgubi u od tvoje ene. Ona mi e figure isto k'o to jeigrala moja rahmetli er, a ona me je uv'jek pobjeivala. ta bi ti onome ko bi ti doveo sad tvoju erku? Eh, sinko, ko bi je mog'o dovesti kad je davno umrla. Reci ti meni, da li bi ti ubio onoga ko bi ti sada doveotvoju erku? Ne bi', to se zna, ali to je muhal.ena skide feredu. Vezir se zagleda i sru i se na pod.Kad doe da sebe obveseli se. Oni mu ispri ae ta je sve biloVezir, pun sree, obea softi da e biti njegov zamjenik.

Zabiljeio: H. R.

42


23/73

Car hopileKada je jedan bogati ovjek bio na umoru, on pozva sva

etiri svoja sina i ree im: Ostavljam vam beare. Najstarijem ostavljam crn du-ek, drugome b'jeI behar, treem zelen v'jenac, a najmlaernmaven ador. Kada se ednete d'jeliti, otiite kod cara i on evam protuma iti ta kome pripada.Poslije smrti, dolo vrijeme sinovima da se podijele. Do-govore se i jedno jutro porane caru. Usput vide neki trag. Malokasnije stie ih neki ovjek: Da niste vidili jednu devu? Da nije bila sakata u desnu nogu? dobaci najstariji. Jest! Da nije bila orava u I'jevo oko? upita drugi. Jest! Da nije bila kusa? dodade tre i. Jest! Je li imala jular na glavi? re e etvrti. Jest! Ako je to, onda je otila u onom pravcu rekoesinovi. Ne, bogme, vi ste mi je ukrali, im znate toliko o

njoj. Ma, jok, dobar si o'jee tvrdila su sva etvorica. Ma jest, idem caru da vas tuim! razljuti se ovjek.Kad stigoe do carskih dvora, viknu cara ispred ku e i onIh primi. Nepoznati ovjek s vrata poe objanjavati caru zbog

eg je doao, a on mu odgovori: Idi ti kui, nemoj mi uznemiravat' musafire ve eras,doi sutra pa emo viet!Kad su se malo odmorili, jedan e od etvorice bra e:

44

Care, nama je rahmetli otac ostavio beare i rek'o danam ga ti protumai kad se ednemo d'jeliti.Najstarijem je ostavio crn duek, mlaem b'jeI behar, tre-em zelen v'jenac, a najmla em maven ador. E, pa to je lahko. Tebi to je dao crn duek pripadazemlja, tebi to je dao b'jeI behar pada mal, zelen v'jenac jebaa, a maven ador su duani i hanovi. Tako vas pada, akoste zadovoljni.

Jesmo, care, mi smo se ba tako i prije pod'jelili i radilite poslove. Oprostite to u vas pitati. Onaj o'jek to je do'o svama kae da ste mu ukrali devu. Je I' to istina? Ma, jok, care! Mi smo samo vidili trag njegove deve. A, dobro, kako vi znate da je bila ba njegova deva? Hramala je na desnu nogu, jer je obijala rosu na desnustranu. Bila je orava u I'jevo oko, jer je pasla samo na desnustranu. Kad se baljeala, baljege su ostajale itave jer nije ima!arepa da ih rasturi, ima!a je jular na glavi koji se vuk'o po zemlji

i pravio trag.Car se zaudi njihovoj dosjetljivosti i pusti ih na miru.U tom doe i veera. Zvali su cara da i on veera, a onne htjede. Poee jesti i najstariji zapodjenu razgovor: Dobar hljeb, ali ga je mjesila ena koja doji d'jete. Dobro meso, samo ima pasje sorte dodade mlai. Dobar pekmez, samo sa vakufa nadoveza tre i. Dobar car, samo da nije kopile ree najmlai.Sluao to car pa ga zaudi ta oni sve govore. Ode te pitako je mijesio hljeb. Uvjeri se da ga je mijesila ena koja doji

dijete. Pozove sluge i pita ih, od ega je meso to je sino biloza veeru, a sluge rekoe: Meso je od jagnjeta ovce to nam se ojagnjila kad se ikuka otenila, pa ovca i tenad polipsala, a mi jagnje poturilipod kuku. Te ga ona iznjivila. Odakle je pekmez pita dalje car.- Ubrali s oni' ljiva iz groblja, te napravili pekmez.Poto se prve tri izreke obistinie, car se prepade da !

etvrta ne bude istinita, te otri kod majke i upita je: Majko, bre govori, jesam li ja kopile? ta ti je, sine, ta me to pita? Bre govori il' zeher. Ma, bjei, sine, pod starost me to pita! Govori, majko, il' ja il' ti!

45


24/73

E, sinko, ka' si navalio, kazau ti: Tvoj otac nije im'oevlada, a bio je dosta bogat, pa mi bilo ao da ostane boga'stvana drugom, te ti ja jednu no pustila musafira, te se ti rodio.Tada se on vrati onim musafirima u sobu: Dobro, kako vi znate da je hljeb mjesila ena koja imad'jete pri sisi? Pa, lahko. Hljeb je malo mekovan.

A kako meso? Pa, lahko, zato to je k'o i kod pseta, kod kostiju saloa na vrhu meso. A kako znate da je pekmez s vakufa? Fin je, samo to mora bit' grk. A kako znate da sam ja kopile? Lijepo! to te god sino zvasmo da s nama jede, tivie odbijae, a zna ono: nto si navalio k'o kapile!Onda ih car isprati i kad sutra doe onaj to mu se izgubiladeva, ree mu: Ove ne diraj! Oni su poteni ljudi! Zabiljeio: H. R.

4 -6

Sunce kao svjedohivio je Omer sa svojom Fatom u siromatvu, ali sretno.Na njihovo malo crkavice bacio je oko komija Murat. I onjednom nagovori Omera da ide s njim traiti dukate, jer on k'obajagile zna gdje se dukati kriju. Znam na jednom mjestu ima tovar dukata, samo da bito nali, ti mora sa sobom ponljeti ravno sto komada utaka.Ne smije ni od kog pozajmiti, jer tako ne bi nita nali.Jedno jutro njih dvojica krenu u umu. Kad su zali dubokou goru Murat ree: Kopaj, Omere, ovdje. Ovdje su!Iskopae rov te e Murat Omeru: Sagnider se Omere i vidi zvee li dukati!Omeru postade sumnjivo, neka se, te Murat skoi u rupu. Ne zvee. Jo treba kopati!Jo malo kopae pa Murat prozbori: Omere, hajdi sad ti skoi, na tebe je red!Omer skoi a Murat lopatom po glavi. Omer jedva pro-stenja: Pusti me, mogu ostati iv, a ako me ubije sunce e tibiti svidok.Murat njega jo jednom klepi, uze iz njegove kese ono stodukata, zagrnu ga zemljom i ode ku i.Kad doe kui protabiri da su ih u putu napali vukovi, a on

jedva iv umakao.Kroz dvije-tri godine Murat je sjedio sa enom u sobi, aBog dao, sunce upeklo pa sve gori. Murat se odjednom zasmija,a ena e mu: to se smije, nalet te ne bilo? Ma, eno, vidi ti ono Sunce? De ono more biti svidok?One godine u umi Omer mi ree da e mi sunce biti svido!< . Kakav svidok, bolan, ta to pri a?!

47


25/73

Bila tri brata. Meansuzi. A, vala, nisu bili kakve radie.Nekom bi se privalili na ru ak, nekom na veeru. Hele, dodi-jali narodu, pa na njih svijet osuo viku i galamu. Nigdje im nisubili razi.Vide oni kako se s njima postupa i da im se niko ne ra-

duje, pa se stariji jednom obrati bratu: Ovdje nema selameta. Niko nas ne trpl. Nego, da mi ovoostavinno pa makar nede i prosili. Hoemo odgovore mu braa.Zapute se oni. Putovali, putovali, putovali, i dou do jedne

raskrsnice, kad tu sjedi neki dedo. Selam alej , dedo! Alejumusselam odvrati dedo selam i upita ih kosu, odakle su i kojim dobrom putuju. Poee oni okoliavati,tuc, muc, a dedo kao da je znao da lau, bei im je bio dobri,pa ih upozori: Musliman ne smije nikada lagati, nipoto. Musliman

mora uv'jek istinu govoriti.Kad su uli ovo, oni ispriaju sve, da su bili muhta ita-

vom selu i da su poli s Bojom pomoi da trae kakva se-lameta. Sluajte, mladii, eno gore ima ravnica, a na njoj voda,pa idite ovud na preac, a ja u okolo. Ako prije doete e-kajte me, a ja, ako prije doem, ekau vas.Kad oni gore, a dedo prije doao. Dedo se iskalje, pa

im ree: Ovdje emo uzeti avdest i klanjati podne.Oni to slatko prihvatie. Imam je bio dedo, a najstariji je

mujezinio.

Ma ono, zna, kad Omera ubi' gor' u umi.Sad se tek sjeti Murat da je odao tajnu, al' ta bi bi.ena to izbrblja koni, kona drugoj i tako sve do Omeroveene. Fata ti pravo do kadije.Dooe zaptije odvedoe katil-Murata. On sve priznade 1kroz dva dana telall oglasie: ujte i poujte! Vjea se Murat! Sunce ga odalo!

Zabiljeio: G. M.

48 4


26/73

Poslije dove na ruke, okrenu im se dedo, pa upita starijeg: Sluaj, hemerijo, ta bi ti najvolio da ti Allah d. . d"a? Vala, dosta zemlje i hajvana.Onda upita srednjeg: ta bi ti, delijo, najvolio da ti Allah d. . d"a? Vala, dosta para, da imam du an i da trgujem.I na kraju zapita najmla eg: A ta bi ti, gazijo, najvolio da ti Allah d. . d"a? Hajirli enu. E, djeco, de te =amin, a ja u dovu!Proue oni dovu i taman kad su potrali tice rukama, kadnigdje deda. Gajb bi.Odatle su krenuli, putovali, putovali, putovali, a pred akam

naiu na jedno polje, gdje vidjee neko selo. Dodoe i raspitaese za konak. Bijae tu ahar za putnike, te u njemu zakonaie.Od ljudi saznae da je svo imanje jedne mlade udovice, a dasu oni nadniari i!i najamnici.Sutri dan zapitae, bi li se mogli zaposliti. Prime ih.Hele nejse, radili oni, a stariji pravi teak, niko kao on.Vidjela to i udovica, pa ga begenisala. Jednom ga pozove ikae mu: Ti mi se svia. Ja bi' se udala za te, pa ti preuzmidomainstvo, jaa je muka ruka.On to jedva doekao te se oeni njome. Posao je jo boljenapredovao. Prema bra i se odnosio kao i prema ostalima. Ni-ta to su mu braa. Srednji brat ga zamoli: Brate ti ima dosta mala, pa daj i meni malo. Bra asmo, jedna nas je majka rodila.Stariji brat nee ni da uje za to.Dodijalo njima pa ga ostave. Putujui dooe u jedan e-her. Nabasali su na nekog trgovca. Bio je hadija, a prili no

mlad. U njega su duani, dukati ... Nigdje mu ravna nije bilo.Upitaju njih dvojica, bili se mogli zaposliti. Primi ih. Srednjegprimi za pomonika u duanu, a mtaeg da hizmeti hajvanu ipomae mu eni.

Srednjem se omilio rad u duanu. Bio je poten, pa gaduandija zavolio. Jedne godine stie ferman od cara hadiji ukom se poziva u vojsku. Zaratilo se negdje, pa se mora uvaticarev obraz. ao du andiji to mora ostaviti ovoliki mal, a jomladu i finu enu, ali to car naredi valja izvriti. Na polaskunaredi svom pomoniku da pazi i uva mal, pa e ga kad doenagraditi.

Ali, rat ko rat, nikome brat, gine se, pa i hadija poginu.Doe hadinici haber da je hadija izgubio glavu, pa se udadeza hadijinog pomonika. 1 otprije je ona begenisala njegov rad,njegovu narav, a bogme i mladost. Dala mu je da vodi posaojer se on razumije u to.Tako srednji zaimao i robom i dukatima. Prema bratu seodnosio kao i prema ostalima.Jednog dana najmlai brat ga zamoli: Brate, to mi ne bi dao malo para? Eto ti, fala Bogu,

ima, pa i meni daj neto! Jedna nas je majka rodila.Ali, brat nee ni da uje.Dotui najmlaem da hizmeti, pa jedne noi ostavi brata.Pokaja se to krenu po noi, ali poao, poao. Iao on podugo,kad vidje negdje daleko neko svjetlo. Kad do e, ugleda krajputa, na samku, pomalu kuicu. Zakuca na vrata: O, mumine, ima li koga? More li se konaiti? Evo dok upitam majku uo se enski glas.Otvorie mu vrata. Kad tamo, samo majka i k erka. Egle-nisali oni, a on pri ao mudro i obrazli.Begenisala ga kerkina majka, pa poelje da ga prizeti.Upita kerku, i ona pristane.Tako se on tu oeni. ena mu dunjaluki mele, a ahiret-sko eljade. Ono malo zemljice radio. U tom mu se rodi mukodijete.Onaj dedo odlui da posjeti starijeg. Slabo se obu e, svemu ilte vise. Nazvao mu selam, a on mu ni otprimio nije. Tra-io mu jednog brava, a on mu ne dade. Moda si i ti nekada bio fukara? zapita ga dedo. Jok. Ja sam uvijek im'o. Radi, pa e imati!U ini dedo betdovu, prokune ga i ode.U to se kod ovoga razbolje stoka. Malo pomalo, sve batiei sve bude hela. Posta on k'o to je i bio, fukara, ni ku e nikuita.Doe dedo srednjem. A potrefio se pazar. Navalile mute-

rije sa svih strana. Dedo, onako ip iplak i poguren, nazva muselam, a on mu ga i ne primi. Zatrai mu jednu koulju. Nedade mu. Moda si i ti nekada bio fukara?! Jok. Ja sam uvijek im'o. Radi, pa e imati!I za njeg dedo u ini betdovu, prokune ga i ode.Te noi izbi poar, sve izgorje i nigdje nita ne ostade.Pade on na iste grane gdje je i bio.Navrati dedo i najmlaem, pa zakuca:

50 4* 51


27/73

O, mumine, ima li konaka? Bujrum, bujrum!Nejse, poslije hogeldije, oni eglenisae i kahvenisae. Do-mainu bi drago to je dedo doao, pa naredi da dedu napravidobru veeru. Mladiu, moja je veera golema. Hou samo tvog sin-

ia, da ga zakoljem, ispeem i pojedem.On othuknu. Nita, sinak, to je moje, pa kako ho e? ekaj, dedo, dok upitam enu.Doe on eni, kad ona razvija jufke. Za udo joj to jemaven u licu. ta je bilo, pa si podbuho? Ne pitaj! Dedo hoe samo nae dijete, da ga zakolje,ispee i pojede.Njoj ispade oklagija iz ruke. Kad se malo pribra upita ga: Je I' ti drago to je do'o? Jes', bogami, k'o roeni otac da mi je, koga ni zapamtionisam. Ali vidi sad belaja. Nita. Podaj mu dijete. Mladi smo, bi e jo djece, Boezdravlja.Doe on dedu i ree mu da ne ale dijete.Donesoe ga. E, dobro. Naloite dobru vatru, donesite no i izaite izsobe. Neete moi gledati dok ga ja budem pek'o i jeo.Izau oni iz sobe. Hukali, sluali, a nita, ni plaa ni vriske.Poslije nekog vremena uniu oni, kad nema deda. A preddjetetom hrpa dukata. Smije se i igra s njima.Otada su, s' Boijom pomoi, ivjeli lijepo i nikada nikomenisu bili muhta. Nafaka je stalno dolazila, raalo je i po drvetui po kamenu. Zabiljeio: H. H.

elo dobio tri careve 'erheivjela trojica brae. Najmlai je bio elav te ga prozvae

elom. Pored velikog bogatstva imali su i punu pojatu sijena.Ali, primijetie da im ga neko krade. Svake no i sijena manje.Odluie oni da malo pripaze.Najprije ode najstariji. Prevari ga san, on zaspa, a sijenopokradeno.Ode i srednji brat. Nije malo straario, prevari ga san, onzaspa, a sijeno pokradeno.Doe red i na elu. Ja bi' i'o noas. Ma kakav ti, elo? Kad mi nismo mogli sauvat' e '

ti...? Ja sigurno ne bi' zasp'o. e ' ti, benasti e!o, da sa uva.Ne bi druge nego i elo ode da uva sijeno. uvao, uvao...kad poslije pola noi dooe tri udesno lijepa konja. Dadni nam da jedemo, a mi emo tebi dat' po jednudlaku pa, kad budu trke, ti ih zapali i utee na obdulji...i dobiti careve 'erke zamolie konji.elo im dade da jedu.Kroz malo vremena javie da nastupaju trke.Car hoe da uda svoje 'eri za onog koji bude najbo!jr

trka i jo daje variak dukata uz svaku 'er.Nastupi i dan trka. elina braa se spremaju, iste konjei vesele se. Razgalamili se kako e sutra utei. Istom eelo:

I'o bi' i ja. Ne ti! Ostani vari grah i peci kuruzu.Oni odoe, a elo zapati jednu dlaku te se pred njimstvori isti onaj konj to je jeo sijeno. Bio je opremljen zatrku. elo uzjaha i ode na trku, te pobijedi. Uzme carevu

523


28/73

'erku, vari ak dukata i doe kui prije brae. Sakrije djevojkui dukate i bre-bolje svari grah. Kad se bra a vratie, upitaih elo: Kako je bi!o? Ma ta te briga, elavi! Pa ko je utek'o? Njeki stranac! Kakvog samo konja imade i kako musamo od'jelo stoji, mi ne meremo s njim ni blizu. A da to nisam bio ja?!Braa se samo nasmijae i odoe za svojim poslom.Kroz desetak dana opet car oglasi trke i udavae svojudrugu 'er za pobjednika. e!ina braa se opet spremie iodoe. Mogu !' i ja s vama? Ne mere, elo! Ostani vari grah i peci kuruzu!Kad oni otioe, elo zapali drugu dlaku; doletje drugikonj s opremom za trku. elo naredi onoj prvoj carevoj ' erida vari grah i pee kuruzu, a on na konja i odjuri na trke.Potee i opet pobijedi. Bogme, uze i onu drugu carevu ' eri jo variak dukata, te prije brae doe kui.- Kako je bilo? upita elo. ta te briga . . . Recite mi bar ko je utek'o? Utek'o onaj isti stranac, al' sad na jo boljem konjui u ljepim haljinama. A da to nisam bio ja?! Ma kakav ti!Proe desetak dana kad opet trka. Car udaje najmla uker za onoga ko pobijedi. Krenue i elina braa. Bi I' mog'o i ja i '? Ti ostani! Vari grah i peci kuruzu!Kad je ostao sam, elo zapali i treu dlaku; pred njimse stvori konj kakvog jo niko nije vidio. Na njemu oprema

i haljine kakve nije bilo u cijeloj carevini. elo naredi onimdvijema carevim 'erima da vare grah i peku kuruzu, a onuzjaha i za tren oka se na e na trkama. Sada je bilo najviebinjedija. Udaje se, bolan ne bio, najljepa, najmlaa careva'er, a car daje cijelu carevinu onome ko pobjedi. Trkali, trkalii, bogami, e!o opet utee. Uze ljepoticu pa poteci ku i dastigne prije brae. Kako je bilo?! Man', elo, a ta tebe briga! Pa recite mi bar ko je utek'o?

E, neemo, vala! Kad nismo mi, nije te briga! A ta vi mislite da onaj delija na onom alatu nije biova elo. Kakav ti, elo! ta je tebi, jesi !' ti pri sebi?elo ih uvede u sobu i pokaza im sve tri careve ' erii kraj svake variak dukata. A Celo dobri ina ovjek te naj-starijem dade najstariju carevu ' er, srednjem dade onu sred-nju, a sebi ostavi onu najmlau, najljepu.Ne proe malo vremena kad car zatrai da se dovede onajto je utekao na zadnjoj trci. Mora se predati carstvo, a carnema sinova.Tako elo postade car, a bra a, njegovi pomonici. Akosu ivi i danas im je dobro. Zabiljeio: M. V.

54 55


29/73

Koliko vrijedi carevinairanija Dafer~hodeRastelalio car po dravi da mu odgovore na pitanje: Ko-liko vrijedi moja carevina?Tako redom pitao i ko god mu nije znao re i, on bi gaposjekao. Hele, car posijee dosta svijeta.Neki siromah doe caru i ree mu: Svijetli care, ja u kazati koliko vrijedi tvoja carevina. Kai! Samo, pazi ako ne zna'ne posje u te! Tvoja carevina vrijedi jednog Bojeg merhameta. Kia

kad padne to je Boji merhamet, a bez nje ne bi bila nitatvoja carevina.Car begenisa odgovor, pa nagradi siromaha. Vie nijesjekao narod. Zabiljeio: H. H.

56

Dafer zavrio za hodu tamo u Saraj'vu i riio da se enisvojom curom koja ga je ekala, to jes' ovom sad njegovomhodin'com. Bi to ba one godine kad je vladala glad. Al' cura,kad on dede da je uzme, kae mu: Pa, eto, vala, dragi moj Dafere, ja te volim vie neg'ita na svitu, al' to more biti to ne more, ja sam morala datisvoj obraz njekakvom trgovcu da ne bi' umrla od gladi. Pa tikako hoe !I zaplaka se k'o malo dite.Oeni se Dafer. Bi fino kolo. Na piraniji je bilo svita.ma da ozgo jaje baci ne bi propalo.Dafer se zaposli k'o hoda. Sri a se, k'o to no Bog ho enasmija. Potuju ga dematlije.Na Bajram, donese on na uranku dite i na vazu oglasida su ga nali na pragu; pa ako njeko ho e neka ga uzme inek' ga hrani, jer sevap je, a ako nede niko, on e ga uzeti.To je bilo dite hodine ene. Hoda to fino uredi, te nikone znade i uze dite sebi, a hodin'ca po e hraniti svoje ditek'o to mu i bi majka.Vrimenom ti taj ho&a zaimade i po e na had. Spremi sei krenu s hadijanna. Kad su bili daleko me u gorama, zavikavila sa planine:Vrat' se nazad ti' Dafer-hadija,Vrat' se ku i, aba ti je doma!edo ima, a babo mu nisi,Nikad ljube prekorio nisi!Svi se zgledae, a bo'merepadoe; da nisu kakvi haj-duci, jau kakve harambaeI oni jopet produie put. Kad opet povika onaj isti glassa planine:

57

Vrat' se kui ti Dafer-hadija,


30/73

Vrat' se ku i, aba ti je doma!edo ima, a babo mu nisi,Nikad ljube prekorio nisi!nKad tako povika i po trei put, oni odluie da vide taje tome sebep, te ona vila vi e. ta je to Dafer-efendija, pa ti, ini nam se, nama nekae da si ti hadija, i kako to, tebi moe biti aba doma?Dafer se sjeti da bi to mogao biti onaj s!uaj s njegovomenom, i da je zaradio sevap k'o da je oti'o na hadd.

Vala, ta jes, ta nije ... i sve im kae.Svi su se udili i Dafer-hodi prvi hadd estitali.Zajedno su nastavili put i ili bez ikakvi' tegoba.Zabiljeio: M. V.

to god home, sve sebiNee na bilom svitu, ivila je jedna baba. Jadna, bez ieikoga. Sama, ko prst palac. Ostarila, osuila se da ne moezaraditi ni komad kruha, a bo'me, ne more se od have iviti.

Ku' e, ta e, i odlui da prosi, pa kako Bog da. Osloni sena sudbinu i krene od kue do kue viui: nto god kome,sve sebi! I tako svaki dan, i tako vavik. Padao snig, redalase lita, a baba jednako prua ru icu, obilazi pragove i pivasvoju staru pismu.Svikla se na to. Ljudi daju kad im prahne. ene navikleda dadnu po koje stare dimije kad im se d'jete raspla ekad ga napadne pasji sugreb. Dica trkaraju oko babe i molekoji dinar.U kui starog Hadi-Ale baba esto dolazi. Bo'me, on jebio na abi, a i ena mu je dobra. Imaju tri sina k'o tri zlatnejabuke. Skoro su se oenili.Baba vavik navraa!a. Ali svaki put kad baba navrati, sna-

he, od kako su poele uzimati kajase u svoje ruke, drukijegledaju. Svaki put, sve im vie smeta. I tako, jednog dana,dogovore se one, da pitaju hadinicu da na bilo koji na inodvrate babu da im vie ne prlja kuu.

Najlake bi bilo da je otrujemo predlagale su. Opi-rala se hadinica jer ona je dobra ena. Ne da, nikako.

Kako u ja iz mira otrovati enu, kad huda hudnica nitanije skrivila. Tako joj Bog odredio, pa ta ona moe. Kako sene bojite Boga?!

Ali snahe navrle i, najstrag, odluie da to uine bez sve-krvine dozvole.

Jednog jutra snahe ispratie svoje mueve, u drva. Dogo-vorie se kako e uiniti ono to su naumile.

Skuhae kola i stavie otrova.58 59

E, beli, ako doe jutros, vie nikom smrd!jiva pliska


31/73

nee smetati.Ne bi malo, kad ide baba i vi e to je grlo nosi: to god kome, sve sebi!Dadoe snahe kola, veselije nego ikad do tada. Neka vas, eri mile, to vi meni, to e vama Bog vratiti.Baba ode dalje kroz selo. Uputi se, zatim, na izvor do umeda se napije vode kad bude jela svoj vrui kola. U putu sretetri Hadi-Alijina sina. Mrtvi gladni. Ima li, baba, to da se pojede, ako Boga zna? Imam ufano jedan lip kola , lipo su ga vae ljube ku-hale.Dade baba mislei: Meni e njeko jope' dat'. Dobar jesvit. Neu valjda umrti od gladi.Delije pojedoe kola , zafalie se babi i krenue ku i.Doavi ku i, sva trojica umre.Kad dobro radi, dobru se i nadaj.to god kome, sve sebi. Zabiljeio: M. V.

c e

Rije dukatZaprosio neki aga curu svome sinu. Cura se ne ka, odbija.Kasnije pristaje, ali aga ne e. Hoe da joj se osveti. Neeje za sina, nego za najamnika. I tako bi. Najamnik je bio vrija-dan i radin ovjek, ali nije mogao da zaradi za sebe i za enu.Jednoga dana najamnik ree svojoj eni: Vala, ja ne mogu vie biti ovdi najamnik, nego idempo svijetu da togod zaradim.Doao drugom agi i najmio se. Kod njega je mnogo godinaproturio i doe vrijeme da se oni pokusuraju. Vala, aga, ja bi' i'o svojoj ku i. Zaradio si dvajes' i tri dukata, il' e da ti dam samo

tri dukata sa halalom i!i dvajes' sa haramom pita aga. Vala, nemoj, aga, zaradio sam ja sve. Ma ne mere drukije, nego tri dukata s halalom, a ostalos haramom.Najamnik se zamisli pa re e agi: Pa, eto, daj ti meni ta tri sa halalom, a ja neuharama.Aga mu dade tri dukata, a onda naredi eni da mu skuha

pogau, i da u nju ukuha onih dvadeset dukata. Kad je poga abila gotova, on je dade najamniku poprativi rije ima: Nemoj ovu pogau raz!amati dok ne do e kui!Strpa ti on pogau u torbu i krenu kui. Iao on takodugo, kad pred jednom kuom zatekne ga mrak. Zakuca navrata i upita: More li se kona iti?Domain ga lijepo primi. Kad uu u kuu, vidje gdje zaopekom sjedi neki dedo i nita ne govori. to vam ovaj edo nita ne govori? edina je r'je dukat neko odvrati.Musafir mu da dukat da progovori.

61

More, nemoj graditi broda od sebe! E, ako nisi, a kad zna ko je, sutra demo izvesti sve


32/73

Dedo ree samo toliko i vrati se za ope ak. Musafir mudade jo jedan dukat i dedo ponovo prozubi: More, e je mlada ena, a star ojek nemoj ii nakonak!Dedo ode opet za opeak, a musafir misli: Pa kad nejmarnneg' ovaj jedan dukat, dau mu nek' mi jo neto kae. to si naumio, odumilDedo ponovo kao zaliven, a putnik nema vie dukata. Za

onih dvadeset u pogai ne zna. Prenoio je i sutradan nastaviput. Na putu naie na jednu veliku vodu. uprije nema daprele Aman, jarabi, da gradim brod od sebe. Dukat sam dao,neu!Uto izbi nekakav ovjek, jae na konju, veli on najamniku: Hajde, more, ta eka?1 tako, natjera konja u vodu. Pode preko vode, kad tamomalo dalje skide ga voda, a konj ispliva i vrati se putniku naobalu. Uhvati on konja. Kad ima ta vidjeti; pune bisage paraostale na konju iza utopljenika. Povede konja malo nizvodno.Naie na upriju i pree preko vode. Pribije ga no u putui on dode kod jedne kue i upita da preno i.Kad ude unutra, domain pir-ihtijar, a ena, mlada kaodjevojka. Musafir se zabrinu. E, ta u, pobogu nejmam kud dalje, dao sam dukat zar'je, a konak me pribi ba kod stara ovjeka, a mlada ena.Bilo pa bilo ree u sebi, i smjesti se na jedan krevet poredvrata. Onaj starac sa enom ode u sobu. Starac zaspa, hrkaga stoji, kad u neko doba nodi po e neko da kucka na vrata.Musafir, bajagi spava, a od sna ni habera. Kad se pomoli, ne-kakav brko i ude mladoj eni u sobu. Musafir u kako se onisaaptavaju: Zakolji ti moga o'jeka, a ja u zapomagati i re1 daga je musafir zakl'o.Malo zatim, stade krkljanje, zakla ovjeka.Brko pole da izae, a musafir neprimjetno odreza jednukrplcu sa pea njegova dubeta i ostavi je kod sebe.ena izletje, zapomaga: Narode, pomagaj! Zakl'o mi musafir o'jeka!!!Tako ti zaptije dokopae musafira i konja mu, pa pravokajmekamu. Kajmekam ga pita: je on ubio, a on kae da nije,kad 1 nije.

muke glave na livadu, pa ako znadne ko je, dobro je, a akone znadne, ko je, onda ti si! Glave ti nije!Kad je svanulo, telal sazva sav muki svijet i naredi da svimoraju kroz kapiju proi. Tako i bi. Prolazili, prolazili svi pro-doe, samo kajmekam i njegov zamjenik nisu. Proite i vas dvojica re e im musafir.Kajmekam prote, a za njim i zamjenik mu. Musafir ufatizamjenika za dube i re e: Ovaj jel Ma kako e on biti, kad je to moj zamjenik?! Ma, on je vala, i glavom bradom!lzvadi iz depa zakrpu, i prisloni je na pe dubeta kajme-kamova zamjenika, kad ona odgovara ko prava. A jest prava. E, dobro, poteni putni e, evo ti konja, a brku emo mina vjeala.On krene kui. Kad je stigao kui, sve se zgrade poruile,sve se promijenilo. Jedva poznade svoju ku icu. Pope se natavan i pogleda sobu: kad, nakav upo lei na krilu njegoveene, a ona ga miluje. On potee puku, ali se sjeti onog tre egsavjeta, onog dede iz ku e gdje je prenoio prvu no: tosi naumio, odumi!Vrati se i pokuca na vrata. 0, mumine!ena skoi i ree: Sine, skoi de', njeko vie, pitaj za babulOn ue u sobu i vie da mu je onaj upo sin.Konja doveo, pare donio, sretno ivio, a od starog ageni traga nema. Zabiljeio: . N.

623


33/73

DenabetOdlegao muderis sa enom, pa ga u tome i zora nala.Kad zauo ezan na munari, a on dunup. Muderis skoi pa e: U nemuslimana nema nita bolje od toga to se nekupaju kad su dunupli.Jedan mladi uio pred tim muderisom u Sarajevu, i kasnijemladi otiao u Madarsku i tamo se zagledao u Madaricu nemuslimanku. Zavoljeli se i zaruili. Cura je prela naIslam. Poela klanjati i ramazan postiti.Roditelji joj nikako nisu dali da se uda za njega, a onase od silne ljubavi, razboli. Kad je osjetila da e umrijeti, reknesvome zaruniku: Kad umrem, gledaj gdje e me zakopati. Tata e sa mnom

poslati velike pare. Doi, pa me otkopaj i pokupi pare. Menito nee trebati.Tako je i bilo. Ona umre, a otac spremi velike pare. Mladi vidi gdje su je zakopali i kad se uno alo, on uzme fenjer i nagroblje. Kopaj, kopaj, i otkopa. Kad tamo u kaburu onaj njegovmuderis iz Sarajeva to ga je uio, a cure nema nigdje. Umuderisa bio prsten na ruci. On ga skine, zatrpa kabur k'o

to je i bio poe svojoj kui. Vala, hou da idem kui u Sarajevo, da vidim je li ivrnuderis, a ako ne bude, da vidim gdje su ga ukopaii.Doe muderisovoj eni. Je Ii muderis iv? Bogme nije, umro je davno. Hajde mi kai gdje je ukopan, da mu to prou im. Jasam pred njim uio.Ona mu ree gdje je ukopan, a on kad se unoa, uze fenjer,zagrnu se i otkopavaj. Otkopa kabur, kad tamo, u kabru ona

njegova zarunica i pare. On pokupi pare, a kabur zagrne.Vrati se muderisov'ci s groblja i pita je: Boga ti muderisovce, ta je uinio muderis, te je oti'obrez dina i imana na onaj svijet?

55

Vala, ne znam da je ita u inio odgovori muderiso-


34/73

vica samo je jedno jutro osvan'o dunup, kad je zau ioezan i rek'o: =U nemuslimana nejma nita bolje, nego to sene kupaju kad su dunupi.a Bel im je zbog toga; ja drugo nitane znam. Zabiljeio: . N.

enski erSvako jutro zasretao ejtan nekog potenog ovjeka, alimu ovaj nita nije ujisao. Anamon ode nekoj vjetici i kaejoj za to. Eh, lahko u ja to udesiti re e mu vjetica.ejtan joj obea da e joj kupiti papue ako ga zavede.Jedno jutro poteni ovjek poe u damiju kraj njezinekue, a ona vjetica se raspomae i izleti pred njeg. Hajde, o'jee, pobogu, slabo mi d'jete, da vidi. Ama, stani, enska glavo, dok se vratim iz damije. Nemoj, pobogu, nego hajde sad!Tako se on uvrati. Kad tamo, dijete lei u beici, a aa

na hastalu. Rospija zakapari vrata i zaprijeti: Dede, il' e popiti au, il' e zaklati d'jete, i!' eme . . .?!Naao se u jadu, pa nezna ta e. Vala, popiu au, pa u doi tobe i nita nee biti.Popije au, ali okrene mu se pamet, te dijete zakla, pai njoj udari na obraz. Ona izletje pred ku u:- Pomagajte, ljudi, zakla mi neki o'jek d'jete i udari mina obraz!Eto ti zaptija, zgrabe hudnjaka i povedu ga na vjeala, a

ejtan doao i poturio ramena pod noge i vi e mu: Ne boj se, ne boj se .ga malo podigne i ree:

Pogledaj preko polja. Vidi li to? Vidim, goni o'jek preko polja puna kola poderane obu e. E, vidi, 'nol'ko sam ja poder'o dok sam tebe zaveo.Anamon se izmakne, a ovjeka objese.

66*7

Kupi anoman rospiji papue, ali joj ih ne smjede dati iz


35/73

ruke, nego ih stavi na dugaku motku bojei se da i njega nesojie.(Nije ala, sinko, enskog era, gore ga se uvat' neg'ejtanskog!) Zabiljeio: . N.erelez Alija

Otiao erelez Alija kod cara ! veli mu: Care, tebe prevarie i uzee ti zemlju murtati. Ne more bit'. E, more! Prvi to je do tebe i to ti je imam, ejh is!am, prvije murtatin, a ti klanja za njim! Astali prvii su ti mur-tati! Pa ta emo tome?! Lasno emo! Dadni ti meni pola muhura da ja sudim,a ta uradim da mi ne makari!Car mu je dozvolio, dao mu pola muhura, a ta uradi, ne emu makariti.Alija otiao kod kovaa, namjestio dobru sjekiru, digao narame, pa u carsku bau. Zaao, te sijee mladu bau, a staruostavlja. Kad to vidjela careva edba, caru e: Vidi !i, ta si mu povjerio?! On ti posije e mladubau! Niko to ne radi, svako sijee stara drveta, a on, jok,no, sijee mlada!Car otide kod njega. ta to ini, Ali?! to me pita?! Upropasti mi bau, svako sijee staru, a ti od reda,pa sijee mladu. Ti si mi rek'o; to uradim da mi ne e makarit'! Jacare, hou da uradim to sam naumio i dede sutra da mipokupi c'je!u svoju edbu da him odrim govor!Car ih je sviju pokupio. erle!ez Alija im je govorio: Vas zanima to ja sijeem mladu carsku bau. Menije car povjerov'o i dao mi je pola njegova muhura, te da seniko ne smije protiv mene buniti!

689

Zatim se okrenu caru: E, poslije se tu malo odmorio, krenuo dalje i e se god


36/73

Care, za kim obavlja namaz?! Za ejh islamom! Eh, on ti je pravi murtatin!ejh islam se pobuni, poe da pobija. erelez Alija nijeimao prigovora, nego sko i, lati se sablje, udari ga amarom, aahmedija mu spade s glave, a krst ispade iz ahmedije. ta je ovo?! Ja je ispod moje kape i!i iz Alijine ake! odgovoriejh islam.Alija naredi te mu skinue izme. U izmama naoe ha-majliju. Tad Alija mahnu sablju i odsjee mu glavu. Poslije zaesjei redom. Ostavi samo dvojicu od itave edbe.U to se raja pobunila, a erelez Alija uze konja i viknu: Ko god se pobuni i ne edne kako ja hou, ta' je glavuizgubio! to mi nee dorat zagazit' u krv do kolana, zaustavit'sablju neu!Iao je tako iz grada u grad, dok nije doratu dola krvdo kolana. Poto nije sve posjekao koje je bio naumio, produidok mu dorat ne zagazi do sedla. Dur, Ali, u se nepoznati glas. Ti pregna prekomjere! Zna dokle si rek'o?!Alija ostavi sablju i dalje krenu mirno. Nai e preko Peterai, upravo kad naie preko Ugljanskog polja, oedni. Ugleda

obane i upita ih: Ima I' igdje vode da se pije?! Ima jedna buvara, daleko je, mi te ne moemo odvesti,idi tamo i naje je.Alija srete drugog obanina. Zamoli ga da mu kae zavodu. obanin mu re e da zna, samo je malo podaleko. Alijaga zamoli da ga odvede do nje da ne bi vrljao. Vala bi te poveo, ali e mi se pogubiti ovce pa taonda. Dobro poveu te, pa nek se pogube sve! uo sam od ljudi

da je sevap napojiti ednog taman da mu je voda do usta.Ako trai, napoj ga!Aliji se svidje pa zviznu, a ovce sve dodoe i zaplando-vae se u njegovoj sjeni.Zajedno krenue traiti vodu. Kad do oe do jednog ka-mena, Alija stade uz njega, pomoli se Bogu, izvu e sablju,bismillahi ree i udari po kamenu. Kamen se razdvoji i vodapotee kao pravo vrelo. Alija pade na koljena, napi se hladnevode, zatim napoji svoga dorata.

odmar'o poznaju se otisci na kamenju e je sjedio do dandanas ko daje u kal stao.Kad je Derelez pro!azio kroz polje, i'o, te se umorio irek'o:Polje, koliko si, pusto li si, slana te ubila, pa mu biloao da ostane kletva na njega, te je dod'o:Slana te ubila, stoka te pritisla!Tako i jes, ima slane u sred ljeta, a i stoke je uvijek puno.Zabiljeio: H. R.

7 0 7t


37/73

jo si zelen za idazetnameJedan muderis dro ders u nekoj medresi. Imao je neko-liko softi. Na kraju kolovanja je djelio idazetname.U razredu su bili pored ostalih i jedan dobar i jedan losofta. Kada je dijelio idazetname, njih dvojicu je izostavio,i rekao: Vama dvojici u dati posebno, kada budemo sami!Dogovore se jedan dan da dou na jedno mjesto zajednosa muderisom i da donesu po koko i po no.Kad su doli, muderis im re e: Uzmite koko i no i sad idite zakoljite ih, ali da vasniko ne vidi! Posluae ga odoe.Kad se vratie, onaj bolji talib nosi nezaklanu koko, a onaj

slabiji zaklanu. Muderis upita ovog boljeg: ta si radio zato nisi zakl'o koko? Traio sam mjesto, sakrivao se, ali gdje god da sesakrijem, vidi me Bog!Dobro, a ti, ta ima s tobom, kako si ti zakl'o koko? Ja sam se sakrio i niko me nije vidio. Zakl'o sam jekako treba. Jo si zelen za idazetname re e mu muderis, moraostati jo jednu godinu. Zabiljeio: K.

Naplatio tri smrtiivio neki gazda-gulikoa sa svojom enom u bogatstvu

izobilju. Jednog dana on odlui da trai slugu. Trae1 takoslugu, naie na tri brata, od kojih najstariji ponudi da slui.On ga primi, ali prilikom pogodbe re e najamniku da nikomnita ne smije biti krivo, ni njemu, niti slugi. Kome bude krivoizgubide glavu. Jednog dana gazda posla slugu u umu da nasi-jee drva. Kada je bilo vrijeme uine, sluga pogl&lao, poglftlao,ali gazde ne bi. Njemu to dozlogrdilo te on uze sjekirurame i krenu kui. Kad stie, upita gazdu: Gazda, to mi ne donese ruak? Je ti krivo?pita gazda. Jes' mi krivo!Tako ti sluga izgubi glavu.Sad se ponudi mlai brat za slugu. Gazda ga primi,poto i ovome bi neto krivo, i on izgubi glavu.Gazda posla i treeg u umu. Sluga je radio ve se poe'smrkavati, a gazda ne donese ruak. Sluga nasjee drva iakam krenu ku i. Kad je doao, za veerom upita gazdu: Dobro, gazda, zato mi nisi donio ru ak? Nisam htio! Je ti krivo? Nije mi krivodgovori mladi .Ujutro je gazda poslao slugu da ore volovima. Sluga jesorao i gotovo sve poorao, ali gazda ne donese ru ak. Slugalijepo ispregne aronju iz jarma, zakolje ga i na jarmu ispe e.Dobro je ruao, te doe kui. Zato mi nisi donio ruak, upita gazdu. Nisam, a je ti krivo? osoro e gazda. Nije mi krivo, a je tebi krivo to sam zaklo aronju'rPoslije nekoliko dana gazdaluga su pravili koaru zaovce. Napravie je, ali nigdje ne ostavie vrata. Gazda poslaslugu da zatvori ovce.

72

Sluga je jednu po jednu ovcu ubacivao kroz krov koare. kasabi. Stie oko ponoi. Pokucao je na vrata jednog hana.uo razgovor, ali mu niko nije otvarao. Vidjevi da


38/73

Sutradan je gazda otiao da pusti ovce. Kad je tamo doao,a ono sve ovce mrtve.Vidi gazda da sa slugom ne moe iza i na kraj, te se sasvojom enom posavjetova da napuste svoj kraj i imanje. Naredijoj da spremi sve sporedne stvari i ujutro da krenu. To primi-jeti sluga, te on izbaci iz sehare sve stvari, a on lee u seharu.Ranim sabahom gazda i gazdarica krenue na put, kakoih sluga ne bi vidio. Akam se ve bio spustio, a gazdi otealasehara. Odlu ie da prenoe kraj jedne rijeke. Poto su spre-mili jelo, gazda ree gazdarici da metnu sofru da ve eraju.Kad gazdarica otvori seharu, nade se u udu. lz sehare viknusluga: Gazda, evo mene opet, je I' ti krivo? Nije mi krivo, ali idi i saberi nam granja da naloimovatru. Sluga ga poslua, a za to vrijeme gazda re e eni daona legne do njega, a nek sluga do vode. Kad te noas gurnem, a ti njega otisni u vodu, ree joj. Hou, moj efendija, hou.Ali u toku noi sluga promijeni svoje mjesto te lee dogazde. Gazda, mis!ei da je do njega ena, gurnu slugu, a ovajotisnu gazdaricu u vodu i jadnica se utopi.Vidjevi da nikako ne moe iza i na kraj sa slugom, gazdase dade u trk, a sluga za njim. Sav zadihan, gazda dotr ado jednog groblja gdje su ljudi kopali mezar. On im na brzinuispria da bjei od potjere i zamoli ih da ga zagrnu u tajmezar, s tim da mu ostave mali otvor da moe disati. Oni toi u inie, a potom se razidoe.Sluga je to sve gledao i kad je doao do mezarja, po eda bue k'o vo. Gazda, pomislivi da je to stvarno vo, povika: O ! o! primijetie me sluga!...Sluga raskopa mezar i udavi gazdu. Odnio ga je do rijeke,stavio ga na splav kao da sjedi i pustio splav niz vodu, a samje poao obalom za splavom. Kod rijeke su preali lovci i kadugledae ovjeka, povikae: Bjei, budalau jedan, ometa nam lov!Lovci se rasrdie i opa!Ie nekoliko metaka da ga malouplae. U tom asu sluga zapomaga: ta vam je, ljudi, ubiste ovjeka! ta dajete da vas netuim!Uplaeni lovci mu dadoe sedam tovara blaga, te on kupifijaker i konja. Gazdu posadi pored sebe i nastavi put prema

Unutra je mu niko nee otvoriti, poviknuo je: Otvorite i!i u se ubiti!Kad doma ini otvorie, on opali iz puke. Ljudi istr aenapolje i zgledae se. On im pokaza na gazdu i re e: Zato mu ne otvoriste, pa ovjek se ubi! Vi ste kriviza njegovu smrt. ta dajete da vas ne tuim?Bogme, i ovi mu dobro platie. On na kraju svega sahranigazdu

narodne pripovijetke iz bosne i sandžaka

Documents