UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET

Raspoložive mogućnosti ekonomske politike za postizanje unutarnje i vanjske ravnoteže u sklopu Brettonwoodskog poretka

(seminarski rad)

Predmet: Međunarodna ekonomija

Mentor: dr.sc. Jasmina Osmanković

Studenti: Enida Omeragić 71984

Jelena Pecirep 71903

Sarajevo, decembar 2014.

SADRŽAJ

UVOD............................................................................................................................................................1

1. POJAM EKONOMSKE POLITIKE.....................................................................................................2

2. MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM.........................................................................................3

2.1. BRETTONWOODSKI SISTEM...................................................................................................4

2.1.1. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND ...........................................................................5

3. CILJEVI MAKROEKONOMSKE POLITIKE U OTVORENOM GOSPODARSTVU.....................5

3.1. UNUTRAŠNJA RAVNOTEŽA....................................................................................................6

3.2. VANJSKA RAVNOTEŽA............................................................................................................6

4. MOGUĆNOSTI EKONOMSKE POLITIKE ZA POSTIZANJE UNUTRAŠNJE I VANJSKE

RAVNOTEŽE U SKLOPU BRETTONWOODSKOG PORETKA.............................................................7

4.1. ODRŽAVANJE UNUTRAŠNJE RAVNOTEŽE.........................................................................7

4.3. POLITIKA PROMJENE RASHODA I POLITIKA ZAMJENE RASHODA..............................9

ZAKLJUČAK..............................................................................................................................................11

LITERATURA............................................................................................................................................12

UVOD

U ovom radu objašnjene su raspoložive mogućnosti ekonomske politike za postizanje unutrašnje i vanjske

ravnoteže u sklopu Brettonwoodskog poretka. Svaka država u otvorenom gospodarstvu ima kao svoje

temeljne ciljeve postizanje unutrašnje i vanjske ravnoteže. Dok se unutrašnja ravnoteža odnosi na

postizanje pune zaposlenosti i stabilnosti cijena, vanjska ravnoteža je dosta komplikovanija i odnosi se na

dostizanje onog iznosa na tekućem računu države koji je neće odvesti niti u deficit niti u suficit. Na koji

način će država ostvarivati ove ciljeve i koliko uspješno ovisi prvenstveno od međunarodnog monetarnog

sistema u kom se ona nalazi.

Kod odgovora na pitanja koja su postavljena u temi seminarskog rada pošli smo od davanja pojma

ekonomske politike, njenih osnovnih značajki, njenih ciljeva, sredstava, faktora (prvi dio rada). Potom

smo u radu objasnili šta je to međunarodni monetarni sistem, na koji način on djeluje i koji su glavni

njegovi dijelovi (drugi dio rada). U ovom dijelu smo također objasnili i sistem koji je od interesa za našu

temu, - Brettonwoodski sistem a u sklopu njega i Međunarodni monetarni fond (MMF). Glavni ciljevi

makroekonomske politike u otvorenom gospodarstvu, kojih smo se dotakli i u ovom uvodnom dijelu,

objašnjeni su sa predstavljanjem definicije i glavnim karakteristika unutrašnje, a zatim i vanjske

ravnoteže (treći dio rada i podnaslovi rada). Centralni dio ovog seminarskog rada i obrada teme rada

predstavljen je u tekstu pod naslovom „Mogućnosti ekonomske politike za postizanje unutrašnje i vanjske

ravnoteže u sklopu Brettonwoodskog poretka“ (četvrti dio rada). Ovdje su u sklopu odgovora na pitanja

objašnjenja rapoloživih mogućnosti utjecaja ekonomske politike na unutrašnju i vanjsku ravnotežu

objašnjeni slijedeći segmenti: održavanje unutrašnje ravnoteže; održavanje vanjske ravnoteže , politika

promjene rashoda i politika zamjene rashoda (podnaslovi četvrtog dijela rada). Saznanja do kojih smo

došli prilikom odgovora na pitanje postavljeno u temi rada sumirani su u zaključnom dijelu u kojem smo

se osvrnuli na predstavljanje cjelokupnog rada, saznanja do kojih smo došli i odgovor na pitanje

objašnjenja raspoloživih mogućnosti koje ekonomska politika ima prilikom postizanja unutrašnje i

vanjske ravnoteže kada je u pitanju Brettonwoodski poredak.

1

1. POJAM EKONOMSKE POLITIKE

Ekonomska politika predstavlja preduzimanje niza praktičnih mjera koje provode predstavnici izvršne

vlasti (vlade) u cilju ostvarivanja ciljeva ekonomske politike, koristeći se dostignućima ekonomske

teorije. Pojam ekonomske politike za svoj cilj ima poduzimanje svjesnih, namjernih promjena određenih

ekonomskih varijabli, odnosno instrumentalnih varijabli koje čine akteri ekonomske politike, a sve radi

postizanja cilja koji je unparijed poznat i određen. Ova potreba za promjenama ekonomskih varijabli

nastaje kada tok ekonomskih događaja (koji je u svojoj suštini spontan) ne vodi do ostvarenja i postizanja

tog zadatog cilja. Ekonomska politika je dio državne politike koja za svoj prevashodni cilj i fokus ima

odnos date države i ekonomije. Ekonomska politika kao naučna disciplina se izučava kao sastavni dio

makroekonomije, dok je makroekonomska analiza veoma važna osnova za vođenje ekonomske politike.

Ekonomska politika ima svoje ciljeve, kao i svoje instrumente pomoću kojih vrši njihovo ostvarenje.

Temeljni atributi ekonomske politike jesu sljedeći: njeni nosioci; njeni ciljevi; njeni instrumenti i njene

mjere. Osnovni instrumenti makroekonomske politike jesu sljedeći: monetarna politika; fiskalna politika;

vanjskotrgovinska politika; te dohodovna politika.

U teoriji se kao tri osnovne obaveze fiskalne politike spominju sljedeći ciljevi:

• visoka i rastuća razina proizvodnje i visoka stopa privrednog rasta,

• visoka zaposlenost i, analogno tome, niska nezaposlenost; te

• cjenovna stabilnost zajedno sa cijenama i najamninama koje određuju ponuda i potražnja na

slobodnim tržištima. (Alijagić 2008 : 25 )

Temeljni faktori koji određuju da li će određena makroekonomska politika biti efikasna jesu realnost

ciljeva i usklađenost tih ciljeva sa instrumentima. Također je bitno naglasiti i koordiniranost samih

instrumenata, odnosno činjenicu da mjere makroekonomske politike trebaju biti usaglašene. Potrebno je

izvršiti selekciju, to jeste odabrati najefikasnije mjere makroekonomske politke, te naposlijetku

pravovremeno poduzeti spomenute mjere i izabrati učinkovite instrumente. (Jakšić 2008 : 41)

Zaostajanje ekonomske politike može da se pojavi kao unutrašnje zaostajanje (engl. inside lag), te u vidu

vanjskog zaostajanja (engl. outside lag) (Anonim. , AmosWEB Encyclonomic )

2

2. MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM

Svaka promjena koju neka država napravi unutar svojih granica, a odnosi se na realni tečaj, dovest će do

automatske, odnosno posljedične promjene kod stranog realnog tečaja; jednako tome svaka promjena

ukupne domaće potrošnje dovest će do promjene potražnje u konkretnoj zemlji za stranim dobrima. Ovdje

je riječ o prirodnoj međuovisnosti otvorenih ekonomija (gospodarstava). Ona je ponekad otežavajuća za

nacionalne države i postizanje nekih njenih postavljenih ciljeva kao što su postizanje pune zaposlenosti i

stabilnosti cijena. Ovi „kanali međuovisnosti“ i sami ovise od nekih drugih faktora. Naime, oni ovise o

monetarnom i tečajnom poretku kojeg su države prihvatile; drugim riječima ovi kanali međuovisnosti

ovise o skupu institucija koje se nazivaju međunarodnim monetarnim sistemom. Na koji je to način

međunarodni monetarni sistem vršio utjecaj na stvaranje ali i na rezultate makroekonomske politike u

periodu Brettwoodskog sistema (odnosno kada su tečajevi bili fiksirani u sklopu Brettwoodskog

sporazuma) bit će detaljnije pojašnjeno u ovom seminarskom radu. (Krugman , Obstfeld 2009 : 486)

Kada je riječ o otvorenoj ekonomiji, ovdje makroekonomska politika ima dva osnovna cilja i to:

• postizanje unutrašnje ravnoteže i

• postizanje vanjske ravnoteže.

U pravilu niti jedna država nema tu mogućnost ni moć da promijeniti svoj položaj u međunarodnim

plaćanjima a da istovremeno ne dođe do promjene pozicije u međunarodnim plaćanjima u jednakom

obimu za ostale države na svijetu, samim tim će postizanje bilo kog makroekonomskog cilja neke države

imati posljedični učinak na ostvarivanje makroekonomskih ciljeva od strane nekih drugih država i njihovu

uspješnost prilikom tog ostvarivanja. U ovom radu potrebno je prvo objasniti šta je to unutrašnja

ravnoteža, a šta vanjska ravnoteža kao cilj makroekonomske politike i osnovne karakteristike koje se vežu

za ova dva pojma. Da li su se nositelji ekonomske politike pri ostvarenju ovih pitanja vodili uzročno-

posljedičnim povezanostima mjera koje poduzimaju i njihovim direktnim odrazima na druga

gospodarstva u svijetu ili su u primjeni bile u pravilu nacionalističke, odnosno protekcionističke mjere

koje su pogodovale gospodarstvu konkretne države dok su s druge strane, istovremeno, te mjere dovodile

do nanošenja negativnih posljedica cjelokupnom svjetskom gospodarstvu kao cjelini. Ovo pitanje,

odnosno odgovor na njega, ovisilo je prvenstveno od međunarodnog monetarnog sistema na snazi u tom

periodu, a kako je tema ovog seminarskog rada vezana za Brettwoodski sistem u narednom podnaslovu

bit će obrađen i ovaj međunarodni sistem, kao i nastojanja država da u njemu postignu unutrašnju i

vanjsku ravnotežu.

3

2.1. BRETTONWOODSKI SISTEM

Brettonwoodski sistem (engl.  Bretton Woods system) naziv za sistem međunarodne monetarne politike koji se osniva u julu 1944. god, u američkoj državi New Hampshire. Nakon prijelaznog razdoblja poslije Drugog svjetskog rata većina država željela je vratiti staru finansijsku sigurnost i stabilnu situaciju koja je vladala prije samog početka rata. Želja je bila da se stvori sistem koji će zemljama svijeta omogućiti stabilnost, razvoj međunarodne trgovine, ali i takvu fleksibilnost da države mogu ostvarivati i svoje unutrašnje ciljeve. Za razliku od Zlatnog standarda, novi sistem je podrazumjevao i postojanje jedne institucije koja će voditi računa o funkcioniranju sistema, a to je bio Međunarodni monetarni fond (MMF).

Prilikom utvrđivanja poslijeratnog monetarnog sistema njegovi tvorci su razmišljali kako da izbjegnu greške iz prošlosti. (Pelević, Vučković 2007 : 358 )

Postavljeni su temelji Brettonwoodskog sistema. Tri su temeljne značajke tog sistema:

1. Zlatno-devizni standard. Svaka je zemlja morala fiksirati vrijednost svoje valute u terminima zlata ili američkog dolara i preuzeti obavezu da će intervenirati na deviznom tržištu da ne dozvoli da tako fiksirani tečaj odstupa više od plus ili minus 1%. Na taj se način tom sistemu osigurala stabilnost,pa je on tako preuzeo od zlatnog standarda njegovu najveću prednost. Istodobno su SAD pokupile sve prednosti koje zemlja rezervne svjetske valute uživa.

2. Zlatno-devizni standard utemeljen na konferenciji u Bretton Woodsu nastojao je otkloniti najveći nedostatak zlatnog standarda – njegovu nefleksibilnost. To se trebalo postići tako da se u slučaju fundamentalne neravnoteže u bilansi plaćanja dozvoli zemlji da promijeni tečaj svoje valute (devalvira ili revalvira). Da bi se izbjegle konkurentske devalvacije, dogovreno je da svaka devalvacija veća od 10% treba biti odbrena od članica MMF-a. Na taj je način zlatno-devizni sistem trebao kombinirati fleksibilnost sa stabilnošću, dakle prednosti sistema fluktuirajućih tečajeva sa prednostima sistema zlatnog standarda.

3. Osnivanje važnih međunarodnih institucija Međunarodnog monetarnog fonda MMF i Međunarodne banke za obnovu i razvoj (Svjetske banke) – IBRD .

Temeljna zadaća MMF-a jest da pomaže zemljama članicama u financiranju privremene neravnoteže u njihovim bilansama plaćanja.

Temeljna zadaća Svjetske banke jest davanje dugoročnih zajmova za obnovu i razvoj (Babić, 1996 : 342)

Dogovorena je provedba sistema fiksnih valutnih tečajeva. Dolar postaje temeljna valuta trgovine sa

najvišom kupovnom moći i jedina valuta potpomognuta zlatom. (Bordo, Eichengreen 1993 : 78-93 )

Od tog trenutka Sjedinjene Američke Države postaju dominantna moć u svijetu. Ključna valuta

Brettonwoodskog sistema postaje američki dolar. (Bordo i Eichengreen 1993 : 78-93 )

4

Bretonwoodski sistem - „brod za lijepo vrijeme“

„Kumuliranje američkog platnobilansnog deficita i porast dolarskih potraživanja stranaca vodili su smanjenju povjerenja u dolar. A svaki monetarni sistem, osim onog zasnovanog na zlatnom standardu, počiva na povjerenju. – Ako se povjerenje poljulja, sistem se trese. Ako povjerenje nestane, sistem propada. Sumnje i strahovanja s početka šezdesetih godina oslabili su osnovu povjerenja na kojoj je počivao zlatni standard.

Pošto je za funkcionisanje bretonvudskog međunarodnog monetarnog sistema neophodno da svijet vjeruje u stabilnost dolara,neki autori ovaj sistem karakterišu kao „brod za lijepo vrijeme“; čim dođe do poremećaja, do krize povjerenja, sistem ne može da funkcioniše.“ (Gavrilović 2006 :117)

2.1.1. MEĐUNARODNI MONETARNI FOND

Međunarodni monetarni fond je službeno osnovan 1945. godine kada je ukupno 29 država potpisalo

svoje članke ugovora. Danas se ova institucija sastoji od preko 180 članica. Njegova svrha je promocija

međunarodne monetarne saradnje u svrhu uspostave globalog monitoringa koji je vođen agencijama koje

sarađuju sa novčanim problemima drugih država. Time se olakšava širenje trgovine i doprinosi širenju

realnog dohotka. Međunarodni monetarni fond osigurava stabilnost tečaja kako bi se izbjegla

konkurentska razmjena amortizacije. Ovo eliminiše devizna ograničenja i pomaže u stvaranju sistema

plaćanja za multilateralnu trgovinu. Kako bi se neko pridružio MMF-u svaka država mora uložiti

određenu sumu novca koja se zove kvota pretplate i vrsta kreditnog depozita. Ove kvote čine najveći

izvor novca koje je na raspolaganju za davanje zemljama članicama koje imaju određene finansijske

poteškoće. Svaka država koja se pridružila ovom sistemu može odmah da povuče 25 posto svoje kvote u

slučaju problema plaćanja, ali može tražiti i više ukoliko taj iznos nije dovoljan. Dugovi prema MMF-u

moraju biti plaćeni u što kraćem roku. Osim toga, svaka država mora pokazati kako će se riješiti

poteškoća plaćanja. (Anonim. , imf.org )

Novac posuđen od strane Međunarodnog monetarnog fonda u kreditnom smislu je mnogo

povoljniji od konvencionalnih kredita koje daju ostale kreditne institucije. Dug se mora plaćati zlatom ili

nacionalnom valutom; tri do pet godina je vremenski period vraćanja duga. Ova institucija nema kontrolu

nad nacionalnim ekonomskim politikama svojih članova. Najviši organ je upravni odbor koji vodi

guverner (on je ministar finacija ili čelnik središnje banke). (Skupina autora 1997). SAD je država sa

najviše ukupnih kvota preko 40 milijardi dolara i time SAD automatski ima najviše glasova.

5

3. CILJEVI MAKROEKONOMSKE POLITIKE U OTVORENOM GOSPODARSTVU

Kako je i rečeno u prošlom dijelu ovog seminarskog rada, glavni ciljevi makroekonomske politike u

otvorenom gospodarstvu odnose se na postizanje unutrašnje i vanjske ravnoteže. Dok se unutrašnja

ravnoteža odnosi na postizanje pune zaposlenosti nacionalnih resursa i stabilnost domaćih cijena, vanjska

se ravnoteža odnosi prvenstveno na postizanje slijedećeg cilja: dostizanje da se tekući račun ne nalazi u

tolikom deficitu da država u budućnosti možda ne bi bila u stanju da otplaćuje svoj inostrani dug, niti da

se tekući račun nalazi u tolikom suficitu da se neke strane države mogu naći u situaciji da one ne mogu

otplaćivati svoj inostrani dug.

3.1. UNUTRAŠNJA RAVNOTEŽA

Država je postigla svoju unutrašnju ravnotežu ako su njeni proizvodni resursi u potpunosti zaposleni i

ukoliko je nivo cijena u toj državi stabilan. Ukoliko su proizvodni resursi neke države podzaposleni,

negativne implikacije po njeno gospodarstvo su jasne i očigledno. Međutim, činjenica koja je manje

očigledna jeste da država može da ima negativne učinke i ukoliko su njeni proizvodni resursi

prezaposleni, a njeno gospodarstvo „pregrijano“. Negativne posljedice su manje nego kod

podzaposlenosti proizvodnih resursa ali one ipak postoje. S druge strane, i podzaposlenost i

prezaposlenost dovode do promjena opšteg nivoa cijena. Ovo dovodi nadalje do smanjenja učinkovitosti

ekonomije na način što dolazi do umanjenja sigurnosti realne vrijednosti novčane jedinice. Kao što je

poznato, domaće cijene i nadnice rastu proporcionalno onda kada potražnja za radom kao i potražnja za

proizvodima nadilaze razine pri punoj zaposlenosti, a padaju proporcionalno pojavi suprotnog scenarija,

pa samim tim, a u skladu sa rečenim, država ima za cilj sprečavanje velikih promjena agregatne potražnje

u odnosu na nivou pune zaposlenosti, a sve ovo država čini u cilju održavanja stabilnog predvidljivog

nivoa cijena. Država bi trebala dakle , u cilju izbjegavanja nestabilnosti razine cijena, spriječiti velike

fluktuacije u količini proizvodnje. Ne samo to, nego bi država također trebala da izbjegava inflaciju i

deflaciju jer se na taj način osigurava da ponuda novca ne raste niti prebrzo niti presporo. ( Krugman i

Obstfeld 2009 : 488 )

6

3.2. VANJSKA RAVNOTEŽA

Kao što je i rečeno, vanjska se ravnoteža odnosi prvenstveno na dostizanje stanja u kojemu se

tekući račun ne nalazi u velikom deficitu, da država u budućnosti ne bi bila u stanju da otplaćuje

svoj inostrani dug, niti da se tekući račun nalazi u tolikom suficitu da se neke strane države mogu

naći u situaciji da ne mogu otplaćivati svoj inostrani dug. Vanjsku ravnotežu pokazuje stanje u

bilanci plaćanja, a posebno u bilanci tekućih transakcija. Deficit u bilanci plaćanja se javlja

uslijed veće potrošnje nego je u državi prisutna proizvodnja. Ovo stanje rezultira većim uvozom

od izvoza, odnosno drugim riječima vanjskotrgovinskim deficitom. Ukoliko se pojavi

akumulirani deficit u tekućoj bilanci plaćanja ukazuje da je država zadužena prema inostranstvu,

pa bi ovdje nositelji ekonomske politike trebali primarno mjere zasnivati na onima koje potiču

izvoz. Suprotno ovome, ukoliko se pojavi suficit u bilanci plaćanja on ukazuje na činjenicu da

konkretna zemlja akumulira sredstva koja se nalaze u inostranstvu. Iako se iz prvog pogleda

može učiniti kako prekomjerni suficit neke države nije ništa negativno, on ipak može da ukazuje

na neke negativne aspekte poput ukazivanja da se u toj državi vrše niža ulaganja u domaće

pogone i domaću opremu; također država može da izgubi dio inostranog bogatstva ukoliko su se

strani subjekti zadužili više nego što mogu da vrate; još jedna negativna posljedica prekomjernog

suficita na tekućem računu ogleda se u činjenici da se takve države mogu naći u nepovoljnom

političkom okruženju i postati metama diskriminirajućih zaštitnih mjera od strane onih

vanjskotrgovinskih partnera sa velikim deficitom na tekućem računu. ( Schwartz 2009 )

7

4. MOGUĆNOSTI EKONOMSKE POLITIKE ZA POSTIZANJE UNUTRAŠNJE I VANJSKE RAVNOTEŽE U SKLOPU BRETTONWOODSKOG PORETKA

U cilju objašnjenja raspoloživih mogućnosti ekonomske politike u cilju postizanja unutrašnje i

vanjske politike u sklopu Brettonwoodskog sistema fiksnih tečajeva, potrebno je prije svega poći od

pretpostavke da su domaće i strane kamatne stope uvijek jednake. Ova jednakost, a posebno je to

zastupljeno nakon 1958. godine, ne opisuje u potpunosti činjenice Brettonwoodskog sistema ali ukazuje

na vanjska ograničenja i probleme sa kojima su države (osim Sjedinjenih Američkih Država) bile suočene

u cilju upostavljanja unutrašnje i vanjske ravnoteže i ograničenja koja su imale te države kod primjene

svojih makroekonomskih instrumenata. Položaj države u odnosu na njene unutrašnje i vanjske ciljeve koji

su postavljeni ovisio je prvenstveno o razini fiksnog tečaja te države i njene fiskalne politike.

ODRŽAVANJE UNUTRAŠNJE RAVNOTEŽE

Ukoliko su strane cijene i fiksni tečajevi trajno fiksirani, onda će domaća inflacija zavisiti primarno od

veličine pritiska agregatne potražnje u gospodarstvu; ona dakle ne ovisi o očekivanjima buduće inflacije.

Samim tim, unutrašnja ravnoteža iziskuje samo punu zaposlenost , odnosno ovdje unutrašnja ravnoteža

iziskuje da agregatna potražnja bude jednaka nivou proizvodnje pri punoj zaposlenosti. „Agregatna

potražnja za domaćom proizvodnjom jednaka je zbiru lične potrošnje, ulaganja, državne kupovine i

tekućeg računa. Lična potrošnja je rastuća funkcija raspoloživog dohotka. Suficit na tekućem računu je

opadajuća funkcija raspoloživog dohotka i rastuća funkcija realnog tečaja. Vrijedi pretpostavka da su

ulaganja konstantna.“ ( Krugman i Obstfeld 2009 : 502 )

Alati ekonomske politike koji utječu na agregatnu potražnju i kratkoročno djeluju na proizvodnju jesu:

fiskalna ekspanzija koja potiče agregatnu potražnju i dovodi do rasta proizvodnje; devalvacija valute

pojeftinuje domaće proizvode i usluge u odnosu na one koje se prodaju i nude u inostranstvu što dovodi

do povećanja potražnje i proizvodnje. Ovdje nositelj ekonomske politike može da održava stabilnu

proizvodnju na nivou pune zaposlenosti preko promjena fiskalne politike ili tečajne politike (s druge

strane monetarna politka nije od značaja kada se radi o fiksnim tečajevima). Dakle, promjene fikalne

politike ili promjene tečaja mogu da se iskoriste na način da djeluju na proizvodnju i postizanja

unutrašnjeg cilja države, odnosno postizanje pune zaposlenosti.

8

Grafikon 1: Unutrašnja ravnoteža, vanjska ravnoteža, „četiri područja ekonomske nelagode“

Izvor : Krugman, Obstfeld 2009 : 503

Unutrašnja ravnoteža (II) , vanjska ravnoteža (XX) i četiri područja ekonomske nelagode.

Dijagram prikazuje koje različite razine tečaja i fiskalnog popuštanja znače za zaposlenost i tekući račun.

Na grafikonu 1 prikazana su i četiri područja koja se nazivaju „četiri područja ekonomske

nelagode“. Svako od njih predstavlja učinke različitih kombinacija ekonomske politike:

• u prvom području je nivo zaposlenosti previsok dok je suficit na tekućem računu

prevelik;

• u drugom području je zaposlenost previsoka zajedno sa deficitom na tekućem računu

koji je prevelik;

• u trećem području prisutni su nezaposlenost i prevelik suficit na tekućem računu;

• u četvrtom području prisutna je podzaposlenost skupa sa prevelikim deficitom na

tekućem računu. ( Krugman i Obstfeld ; 2009 g ; 504 )

9

Opadajuća duž II prikazuje proizvodnju na razini pune zaposlenosti, te kombinaciju tečajeva

i fiskalne politike kojima se osigurava unutrašnja ravnoteža. Duž XX prikazuje tekući račun

koji je na svojoj željenoj razini, X.

POLITIKA PROMJENE RASHODA I POLITIKA ZAMJENE RASHODA

Ako se se fiskalna politika i tečajna politika primjenju skupa onda one mogu da dovedu

gospodarstvo do postizanja i unutrašnje i vanjske ravnoteže (odnosno kod grafikona broj 1 do presijecanja

II i XX, tačka 1). Tačka jedan prikazuje na grafikonu kombinacije mjera koje dovode gospodarstvo u

poziciju koja je cilj postizanja od strane nositelja ekonomske politike. Ako se gospodarstvo iz početka

nalazi dalje od tačke 1 onda su potrebna određena prilagođavanja fiskalne politike kao i tečaja kako bi se

postigla unutrašnja i vanjska ravnoteža. Ona promjena politike koja pomiče gospodarstvo u tački jeste

politika promjen rashoda. Ona mijenja nivo ukupne potražnje gospodarstva za robama i uslugama.

Prilagođavanje tečaja zove se politikom zamjene rashoda i ovo prilagođavanje mijenja smjer potražnje na

način što pomiče taj smjer od uvoza ka domaćoj proizvodnji. U cilju postizanja i unutrašnje i vanjske

ravnoteže potrebne su i politika promjenjivih rashoda i politika zamjenjivih rashoda.

Prema Brettonwoodskom sistemu politike zamjenjivih rashoda ne bi smjele da budu redovne, što

u ovom sistemu ostavlja fiskalnu politiku kao temeljno sredstvo usmjeravanja gospodarstva da bi se

postigla i unutrašnja i vanjska ravnoteža. Međutim, u pravilu je jedno sredstvo nedostatno za postizanje

dva postavljena cilja. Takav je slučaj i sa instrumentom fiskalne politike koja bi trebala da posluži i za

postizanje unutrašnje i za postizanje vanjske ravnoteže. Ovaj bi se dvostruki cilj mogao postići isključivo

i samo fiskalnom politikom ukoliko bi se gospodarstvo nalazilo vodoravno od tačke 1 (na grafikonu 1).

Međutim, ne samo da je fiskalna politika nedostatna jer bi trebala da realizira dva cilja nego je ona

također i dosta neprikladna kako se može primijeniti samo uz izričito zakonsko odobrenje. Također,

fiskalnu politiku je potrebno, ukoliko dovede do hroničnog deficita državnog proračuna nakon proteka

određenog vremenskog perioda, okrenuti u suprotnom pravcu. Isto tako, nositelji ekonomske politike su

često u dvojbi i zbog nefleksibilnosti tečaja. Međutim, države su u praksi ipak ponekad i primjenjivale

promjene tečaja kako bi se približile ciljevima postizanja unutrašnje i vanjske ravnoteže. Ipak ove

promjene su u pravilu imale kao svoju posljedicu krizu platne bilance. Isto tako, neke su države i

postožile nadzor transakcija na finansijskom računu u cilju kako bi prekinule koneksitet između domaćih

i stranih kamatnih stopa i kako bi na taj način učinile učinkovitijom svoju monetarnu politiku.

Mjere za postizanje unutrašnje i vanjske ravnoteže prikazane su i na grafikonu broj 2.

10

Tečaj E

Devalvacija

koja rezultira unutarnjom ivanjskom ravnotežom

Fiskalna ekspanzija koja rezultira Fiskalno popuštanjeunutarnjom i vanjskom ravnotežom ( G↑ or T ↓ )

Grafikon 2: Mjere za postizanje unutrašnje i vanjske ravnoteže

Izvor : Krugman, Obstfeld 2009 : 505

Ukoliko valuta ne devalvira i stupanj fiskalnog opuštanja se poveća, slijedi slučaj u kojemu se neće

postići unutarnja i vanjska ravnoteža. Samom fiskalnom politikom može se postići ili unutarnja ravnoteža

(točka br. 3) ili pak vanjska ravnoteža (točka br 4. ), no samo uz trošak povećanja udaljenosti zemlje od

onog cilja koji je žrtvovan. (Krugman, Obstfeld 2009 : 505)

11

ZAKLJUČAK

Države u otvorenom gospodarstvu nastoje da postignu i da održe uspostavljene ciljeve koji idu u

smjeru unutrašnje i vanjske ravnoteže. Makroekonomska politika svake države svijeta ima utjecaja na

druge države svijeta i njihovo recipročno nastojanje i uspjeh u postizanju unutrašnje i vanjske ravnoteže.

Ovaj seminarski rad bavio se slijedećim pitanjem i odgovorom na njega: kako su to države, sa svojim

različitim valutnim režimima u sklopu Brettwoodskog sistema nastojale da postignu unutrašnju i vanjsku

ravnotežu i da li su u tome imale pozitivnih učinaka? Postizanje unutrašnje i vanjske ravnoteže i

uspješnost u ovom postizanju ovisio je i od međunarodnog sistema unutar kog je konkretna država

nastojala da ostvari ove ciljeve. Kada je riječ o Brettwoodskom sistemu, situacija slijedeća: kreatori

Međunarodnog moetarnog fonda (MMF-a) željeli su da stvore sistem fiksnih tečajeva na temelju kog bi

se potanuo rast međunarodne trgovine. Postavilo se cilj da se zahtjevi vanjske ravnoteže učiniti dovoljno

fleksibilnima kako bi se oni mogli ostvariti i bez potrebe za žrtvovanjem unutrašnje ravnotežom. U tom

pravcu ide i povelja Međunarodnog monetarnog fonda koja omogućuje finansijsku pomoć svim onim

državama koje imaju deficit na tekućem računu. Povelja MMF-a je također omogućavala i prilagođavanja

tečaja u ulovima „temeljne neravnoteže“. Na koji se to način ostvaruje postizanje ciljeva i unutrašnje i

vanjske ravnoteže u sklopu Brettwoodskog sistema i koje su to raspoložive mogućosti ekonomske politike

u ovom pravcu? Naime, u ovom aspektu leži i ključna slabost ovog sistema. Kako bi se istovremeno

postigle i unutrašnja i vanjska neravnoteža, u Brettwoodskom sistemu potrebna je primjena i politike

zamjenjivih rashoda (promjene fiskalne politike) i politike promjenjihvih rashoda (promjene tečajeva).

Međutim, ovaj sistem dopušta primjenu politike promjenjivih rashoda samo povremeno kako je primjena

ove politike mogla da pokrene špekulativne finansijske tokove koji su potkopavali fiksne tečajeve. U ovo

sistemu su sve države vezale svoj tečaj za dolar dok su SAD vezale dolar za zlato i obavezale su se

mijenjati zlato za dolare sa inostranim centralnim bankama po cijeni od 35 dolara po unci. Samim tim,

kao država glavne zemlje valute, SAD su kod primjene politike promjene tečajeva bile suočene sa

slijedećim problemom vanjske ravnoteže; problemom povjerenja koji bi nastupio kada bi količina dolara

koja je držana u inostranstvu narasla u tolikoj mjeri da nadmaši količinu zlata u SAD-u. Samim tim,

makroekonomska politika SAD-a je i pomogla raspadu ovog sistema (početkom 1973. godine).

12

LITERATURA

1. M. Alijagić, (2008), Osnove makroekonomije, Pravni fakultet, Univerzitet u Bihaću

2. M. Bordo, B. Eichengreen, (1993), A Retrospective on the Bretton WoodsSystem, The

University of Chicago Press, Chicago and London

3. http://www.amosweb.com/cgi-bin/awb_nav.pl?s=wpd&c=dsp&k=policy+lags

4. M. Jakšić, (2008), Osnovi makroekonomije, Beograd

5. P.R. Krugman, M. Obstfeld, (2009), Međunarodna ekonomija: Teorija i ekonomska politika

(sedmo izdanje), Mate, Zagreb

6. Pelević B. , Vučković V. (2007 ), Međunarodna ekonomija , Beograd

7. Babić M. (1996) , Međunarodna ekonomija, Zagreb

8. http://object.cato.org/sites/cato.org/files/serials/files/cato-journal/2000/5/cj20n1-3.pd (Anna J.

Schwartz)

9. www.eirna.com/html/reports/bwoods.htm

10. www.glasnost.de/oeko/19940929ggalt.html

11. www.imf.org

13