SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE, VARAŽDIN

DORIJAN ČOVRAN

MOBILNA MULTIMEDIJA- seminarski rad -

Varaždin, 2007.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE, VARAŽDIN

Dorijan ČovranIzvanredni student33058/02-Izv

Informacijski sustavi, 2.godina

MOBILNA MULTIMEDIJA- seminarski rad -

Voditelj: prof.dr.sc. Božidar Kliček

Varaždin, veljača 2007.

SADRŽAJ1. MOBILNA MULTIMEDIJA (UVOD).............................................................................

1.1. MOBILNOST ..................................................................................................................1.1.1. Mobilno računalo..................................................................................................1.1.2. Mobilno računalstvo.............................................................................................1.1.3. Podjela mobilnih računala...................................................................................1.1.4. Nestajanje granica između mobilnog i prijenosnog.............................................

1.2. MULTIMEDIJA ...............................................................................................................1.2.1. Primjene multimedije............................................................................................

1.3. PROTOKOL ....................................................................................................................1.3.1. Tipične karakteristike............................................................................................1.3.2. Komunikacijski protokol ......................................................................................1.3.3. Principi protokola.................................................................................................1.3.4. Česti protokoli.......................................................................................................

2. HARDWARE......................................................................................................................

2.1. OD 1G DO 3G MREŽA (RAZVOJ KOMUNKACIJSKIH MREŽA)...........................................2.1.1. Šrane faze: 1G do 3G............................................................................................2.1.2. Prva generacija (1G)............................................................................................2.1.3. Druga generacija (2G).........................................................................................2.1.4. 2G do 3G (2.5G): GSM evolucija.........................................................................2.1.5. Treća generacija (3G)...........................................................................................

2.2. 3G KOMUNIKACIJSKE MREŽE (IMT-2000) .....................................................................2.2.1. Krakteristike..........................................................................................................2.2.2. CDMA...................................................................................................................2.2.3. W-CDMA (UMTS)................................................................................................2.2.4. CDMA2000...........................................................................................................

2.3. 4G KOMUNIKACIJSKE MREŽE (NOVO LICE KOMUNIKACIJSKIH MREŽA).........................

3. SOFTWARE........................................................................................................................

3.1. SYMBIAN OS.................................................................................................................3.1.1. Karakteristike........................................................................................................3.1.2. Konkurentnost.......................................................................................................3.1.3. Razvoj....................................................................................................................3.1.4. Sigurnost...............................................................................................................3.1.5. Otvorenost.............................................................................................................

3.2. WINDOWS MOBILE........................................................................................................3.2.1. Karakteristike........................................................................................................3.2.2. Razvoj....................................................................................................................

3.3. PALM OS.......................................................................................................................3.3.1. Razvoj....................................................................................................................3.3.2. Modernizacija.......................................................................................................

3.4. LINUX OS......................................................................................................................3.4.1. Razvoj....................................................................................................................

4. PRIMJENA MOBILNE MULTIMEDIJE.......................................................................

5. BUDUĆNOST MOBILNE MULTIMEDIJE (ZAKLJUČAK)......................................

6. TERMINOLOGIJA............................................................................................................

7. LITERATURA....................................................................................................................

1.1. Mobilnost

Mobilnost je mogućnost i želja za pomakom ili promjenom; a može ovisiti o motoričkim vještinama; postoji mogućnost za uporabom pomagala kao što su štap, šetač, motorno vozilo/skuter, kolica ili bijeli štap za slijepe osobe. U vezi s invaliditetom, mobilnost označava sigurnost kretnja sa sprječavanjem nesreća. Ljudi su mobilniji sa vozilima i nezakrčenim cestama, te javnim prijevozom. Mobilnost vezana s mjestom prebivališta ovisi o dostupnosti kuća ili o vezi tog područja sa poslom ili školom, itd. Mobilnost vezana uz posao znači dostupnost poslova odnosno mogućnosti zaposlenja (zavisno o općenitom poslovnom tržištu i o osobnim karakteristikama, itd.), itd.

U fizici krutog stanja, mobilnost se općenito odnosi na mobilnost elektrona ili šupljina

U kemiji, mobilnost se odnosi na elektroforetsku pokretljivost vrsta U mobilnom računalstvu, mobilnost se odnosi na karakteristike uređaja da

upravlja pristupom informacijama, komunikaciji i poslovnim transakcijama dok se nalazimo u stanju gibanja

Akademska mobilnost se odnosi na mogućnost da se studenti i profesori sele između različitih obrazovnih institucija unutar i izvan domovine

Društvena mobilnost se odnosi na mogućnost pojedinaca unutar društva da se kreću unutar različitih društvenih krugova

U demografiji mobilnost predstavlja migracije unutar populacije Mobilnost je također i biološki izraz koji se koristi da bi se opisale vrste koje se

slobodno kreću unutar područja u kojem obitavaju

1.1.1. Mobilno računalo

Mobilno računalo je bilo koja računalna naprava kojoj je primarna namjena promjena lokacije a da pritom ostaje potpuno funkcionalna.

Od 90-tih su predstavljeni mnogi tipovi mobilnih računala, uključujući i sljedeće:

Laptop računalo Osobni digitalni pomoćnik (PDA) Pokretni podatkovni terminal (PDT) Tablet osobna računala „Pametni“ telefoni

1.1.2. Mobilno računalstvo

Mobilno računalstvo je općeniti izraz koji opisuje našu mogućnost korištenja tehnologije bez da smo fizički za nju vezani, ili ako smo u udaljenim ili mobilnim (dinamičkim) okruženjima. Pojam je malo promijenio značenje u današnjici tako da označava aktivnost za računalom koje je bežično spojeno na Internet ili na privatnu

mrežu. Takva veza veže mobilne uređaje na centralno smještenih informacija i/ili uslužnog softvera kroz uporabu baterijski pogonjenih, prijenosnih i bežičnih komunikacijskih uređaja. To uključuje uređaje kao što su laptopi sa bežičnom LAN i WAN tehnologijom, «pametne» mobilne telefone (smartphones) i Personal Digital Assistant (PDA) sa Bluetooth ili IRDA sučeljima.

1.1.3. Podjela mobilnih računala

Jedna od najpoznatijih i najkorištenijih je sljedeća:

bazne stanice: fiksna lokacija, implementirane u zgradu ili drugu arhitekturu mobilni: spojeno na ili u vozilo ili korišteno od strane korisnika u pokretu prijenosni: nošeno ili prenošeno

1.1.4. Nestajanje granica između mobilnog i prijenosnog

Početkom 1980-tih granice između "mobilnih" i "prijenosnih" računalnih platformi su počele nestajati. To je počelo s takozvanim "bag phones" koji su imali 12v priključak za automobil ali su bili dovoljno mali da se mogu nositi sa sobom. Tako je dakle počelo nestajanje granica i u korištenju ali i u terminologiji između mobilnih i prijenosnih uređaja. Danas, je nejasna granica između mobilnog i prijenosnog jer mobiteli i mala računala rade i na 12v, ali i na vlastite baterije. Sada gotovo da ne postoji automobil koji nema ugrađen bar jedno računalo. Postojao je i prijedlog da se ta sva računala povežu bežičnom ad-hoc mrežom u jednu od valjda najvećih svjetskih mreža. I pošto se jako rijetko nalazimo udaljeno od nečijeg automobila, mogli bi takvu mrežu koristiti za spajanje raznih prijenosnih uređaja i time dobiti gotovo potpunu pokrivenost svih urbanih područja.

1.2. Multimedija

Multimedija je medij koji koristi višestruke oblike informacija i obrade informacija (npr. tekst, zvuk, slika, animacija, video, interaktivnost) da obavijesti ili zabavi (korisnika) publiku. Multimedija također označava korištenje (ali nije ograničena samo na to) elektroničkih medija za pohranu i prezentaciju multimedijalnog sadržaja. U likovnoj umjetnosti je sinonim za tradicionalnu medije isto kao i tehnološki nove medije (ArtLex, NWD).

Multimedija se može grubo podijeliti na linearne i nelinearne kategorije. Linearno aktivan sadržaj napreduje bez mogućnosti gledateljeve kontrole kao kino projekcija. Nelinearan sadržaj nudi korisniku mogućnost interakcije da time utječe na nastavak kao na primjer u računalnim igrama ili računalnim programima za trening. Nelinearan sadržaj je također poznat kao hipermedijski sadržaj.

Različiti oblici tehnološke ili digitalne multimedije se koriste da bi se poboljšao korisnikov doživljaj, na primjer da mu se olakša i ubrza prijenos informacija, ili u zabavi ili umjetnosti, da se prenesu svakodnevni doživljaji.

Poboljšane razine interaktivnosti su moguće kroz uporabu više oblika medija. Online multimedija sve više postaje objektno orijentirana i podatkovno pogonjena, omogućujući na taj način izradu aplikacija sa mogućnostima kolaborativnih korisničkih promjena i personalizaciju na više oblika sadržaja kroz vrijeme. Primjeri takvih aplikacija rangiraju od višestrukih oblika web stranica kao što su slikovne galerije sa slikama i naslovima (tekstom) koje obnavljaju korisnici pa sve do simulacija čiji se parametri mogu promijeniti bez potrebe za ponovnim programiranjem.

Termin "multimedija" je dvosmislen. Statički sadržaj (npr. knjiga) se može smatrati multimedijom ako sadržava i slike i tekst ili se može smatrati interaktivnim ako korisnik okreće stranice. Knjige se također mogu smatrati nelinearnim ako se stranicama pristupa bez određenog redoslijeda. Termin "video", ako se ne koristi isključivo za opis slike u pokretu, je dvosmislen u multimedijalnoj terminologiji. Video se često koristi za opis oblika datoteke, oblika isporuke, ili oblika prezentacije umjesto za oblik sadržaja kao pokretne ilustracije ili mirne slike. Jedinstveni oblik informacijskog sadržaja i jedna metoda obrade tih informacija se može, ali nemora smatrati multimedijom. Višestruki oblici informacija se obično ne smatraju multimedijom ako ne sadržavaju sve poznate oblike sadržaja.

1.2.1. Primjene multimedije

Zabava Novinarstvo i reklamiranje Obrazovanje Poslovne prezentacije Vladine i neprofitne službe Profesionalni trening Programska sučelja Računalne simulacije Prividna stvarnost

1.3. Protokol

Protokol je set pravila za korištenje pod različitim okolnostima. U računalstvu, protokol je skup standarda koji kontrolira ili omogućava spajanje, komunikaciju i prijenos podataka između dvije krajnje točke, odnosno računala. U svojoj najjednostavnijem oblik, protokol se može definirati kao pravila za baratanje sintaksom, semantikom i sinkronizacijom komunikacije. Protokoli se mogu implementirati hardverski, softverski ili kombinacijom oba načina. Na najnižoj razini, protokol definira ponašanje hardverske veze.

Protokoli bi se trebali razlikovati od tehničkih standarda, koji na razne načine definiraju kako izraditi računalo ili neku njegovu hardversku komponentu, ili kako je strukturirani sadržaj datoteke, ili kakva je statična struktura mrežnog sučelja. Protokoli se općenito koriste za definiranje ponašanja komunikacije u stvarnom vremenu, dok se standardi koriste za upravljanje strukturom informacija koje se pohranjuju.

1.3.1. Tipične karakteristike

Teško je općenito govoriti o protokolima jer jako variraju u namjeni i učinkovitosti. Većina protokola definiraju jednu ili više od sljedećih karakteristika:

otkrivanje fizičke veze (žična ili bežična) i postojanje drugog kraja ili čvora rukovanje pregovaranje o različitim karakteristikama veze kako započeti i završiti poruku kako oblikovati poruku što činiti sa krivim ili krivo oblikovanim porukama (popravljanje grešaka) kako otkriti neočekivani gubitak veze i što činiti sljedeće u tom slučaju prekid sesije ili veze

1.3.2. Komunikacijski protokol

U polju telekomunikacija, komunikacijski protokol je set standardnih pravila za prikaz podataka, signaliziranje, autentifikaciju i otkrivanje grešaka potrebnih za slanje informacija preko komunikacijskog kanala. Komunikacijski protokoli za komunikaciju digitalnih računalnih mreža imaju mnogo raznih dodataka da osiguraju pouzdanu razmjenu podataka preko nesigurnih komunikacijskih kanala. Komunikacijski protokol općenito slijedi pravila tako da sustav radi ispravno.

1.3.3. Principi protokola

Principi koji se primjenjuju kod svakog protokola su sljedeći: učinkovitost, pouzdanost i otpornost.

Učinkovitost

Mora biti tako definirani da ga inženjeri, dizajneri i nekim slučajevima razvijači softvera mogu implementirati i/ili koristiti. Slojevanje protokola (Protocol layering) uspijeva obuhvatiti te potrebe tako da dizajn protokola dijeli na određeni broj manjih dijelova, od kojih svaki izvodi slične radnje, i komunicira s ostalim slojevima protokola na točno definiran način. Protocol layering dozvoljava da se dijelovi protokola dizajniraju i testiraju bez puno muke, i na taj način pojednostavljuju dizajn samog protokola.

Referentni model koji se koristi za slojevanje protokola je sedmoslojni OSI model, koji se može primijeniti na svaki protokol, a ne samo na protokole ISO (International Organization for Standardization) organizacije.

Pouzdanost

Osiguravanje pouzdanosti prijenosa podataka podrazumijeva otkrivanje i ispravljanje grešaka pri prijenosu ili neki drugi način ponovnog prijenosa tih podataka. Istina je da je komunikacijski medij podložan greškama. Uobičajena mjera kvalitete je broj pogrešnih bitova po broju prenesenih bitova. I velika prednost te mjere je da se može primijeniti na bilo koji tip komunikacijskog medija i na bilo koju brzinu prijenosa i davati rezultate koji se mogu uspoređivati.

Otpornost

Bavi se greškama u mreži znanim kao topološkim greškama, gdje se komunikacijska veza prekine ili se spusti ispod zadovoljavajuće razine kvalitete. Većina modernijih protokola periodički šalju poruke da provjeravaju vezu.

1.3.4. Česti protokoli

Razlikovanje je korisno jer omogućava pravilan odabir protokola s obzirom na mogućnosti kranjih točaka i odabrane računalne arhitekture.

Otvoreni standardi:

Internet protocol suite Open Systems Interconnect (OSI)

Specijalizirani standardi:

AppleTalk DECnet IPX/SPX SMB Systems Network Architecture (SNA) Distributed Systems Architecture (DSA)

2.1. Od 1G do 3G mreža (Razvoj mobilnih komunikacija)

Razvoj mobilnih komunikacija se može podijeliti u sljedeće kategorije: Sustavi prve generacije (1G) Sustavi druge generacije (2G) Sustavi treće generacije (3G)

Moramo proučiti razvoj mobilnih komunikacijskih sustava i gdje smo bili prije, da bi shvatili što nam donosi budućnost mobilnih komunikacija i kamo nas to vodi.

2.1.1. Rane faze: 1G do 3G

Elektromagnetski valovi su prvi puta bili otkriveni kao komunikacijski medij na kraju 19. stoljeća. Prvi sustavi koji su nudili mobilne telefonske usluge (automobilski telefoni) su bili predstavljeni u kasnim 40-tim godinama 19. stoljeća u SAD-u i u ranim 50-tim godinama 19. stoljeća u Europi. Ti rani uređaji su bili jako ograničeni u pogledu male mobilnosti, slabog kapaciteta, ograničenih usluga i loše kvalitete zvuka. Oprema je također bila teška, nezgrapna, skupa i podložna okolnim interferencijama. Radi tih ograničenja, manje od milijun korisnika širom svijeta je koristilo tu uslugu do ranih 80-tih godina 19. stoljeća.

2.1.2. Prva generacija (1G): Analogni mobilni sustavi

Sustavi prve generacije koristili su analogne komunikacijske tehnologije za slanje glasa preko radijskog spektra. Postoje sljedeći protokoli za 1G sustave:

Nordic Mobile Telephone (NMT) sustavi Advanced Mobile Phone Services (AMPS) Total Access Communication System (TACS)

Prvi komercijalni mobilni komunikacijski sustavi su se pojavili kasnih 1970-tih sa implementacijom NMT sustava u Europi 1979. Postoje dvije verzije NMT sustava, NMT-450 i NMT-900. Oni koriste različite frekvencije nosača. AMPS je bio implementiran u SAD-u 1982. TACS je slijedio u Engleskoj 1983.

Ova tablica prikazuje te 1G sustave:

  AMPS TACS NMT450 NMT900Bazni Tx (MHz) 869-894 935-960 463-468 935-960Bazni Rx (MHz) 824-849 890-915 453-458 890-915Metoda pristupa FDMA FDMA FDMA FDMATehnika modulacije FM FM FM FMRazmak radio kanala 30 kHz 25 kHz 25 kHz 12.5 kHzBroj kanala 832 1000 200 1999Alokacija spektra 50 MHz 50 MHz 10 MHz 50 MHz

Tablica 1. Usporedba 1G sustava (izvor Newcastle.edu.au)

2.1.3. Druga generacija (2G): Višestruki digitalni sustavi

Za drugu generaciju se koriste digitalne radio tehnologije. 2G sustavi imaju puno veće kapacitete, poboljšanu sigurnost i naprednije usluge od 1G sustava. Kod 2G sustava frekvencijski kanal se simultano dijeli između nekolicine korisnika koristeći pritom tehnologije podjele koda i podjele vremena. Trenutni 2G mobilni telefoni šalju i primaju podatke brzinama do 9.6 kbps. 2G sustavi su predstavljeni sredinom 1990-tih.

Glavni standardi za 2G sustave su:

Global System for Mobile Communications (GSM) Code-Division Multiple Access (CDMA) Interim Standard 136 (IS-136) TDMA

Kod 2G sustava različite zemlje su usvojile i različite standarde. Ipak, jedan od najuspješnijih, najpoznatijih i najkorištenijih 2G sustava je GSM sustav. Samo u Sjevernoj Americi GSM nije dostigao dominantnu poziciju na tržištu. GSM je glavni implementirani 2G sustav kroz cijelu Europu, Aziju i Australiju.

GSM koristi 900MHz frekvencijski opseg, ali također postoje i par njegovih verzija (GSM-1800, GSM-1900). Njihova glavna razlika je u frekvenciji nosača. GSM je Time Division Multiple Access (TDMA) sustav.

CDMA je 2G sustav gdje se različiti prijenosi obilježavaju kodovima umjesto drugim tehnologijama. CDMA je jako važan za 3G sustave jer se oni temelje na toj tehnologiji. CDMA je implementirana u Sjevernoj Americi kao 2G sustav.

IS-136 je 2G sustav također implementiran u Sjevernoj Americi. Radi se o digitalnoj nadogradnji AMPS 1G sustava, te koristi TDMA kao tehnologiju radijskog prijenosa.

Ova tablica prikazuje razlike između 2G tehnologija:

  GSM CDMA (IS-95) IS-136

Bazni Tx (MHz) 925-960 869-894 851-866

Bazni Rx (MHz) 880-915 869-894 806-821

Metoda pristupa TDMA/FDMA CDMA TDMA

Modulacija 0.3 GMSK QPSK Pi/4DPSK

Razmak radio kanala 200 kHz 1.25 MHz 30 kHz

Korisnika po kanalu 8 64 3

Broj kanala 124 19 600

CODEC RELP-LTP/ACELP CELP ACELP

Alokacija spektra 50 MHz 50 MHz 30 MHzTablica 2. Usporedba 2G sustava (izvor Newcastle.edu.au)

2.1.4. 2G do 3G (2.5G): GSM evolucija

2G sustavi su ograničenih kapaciteta zbog svoje brzine prijenosa podataka. Tipična brzina prijenosa 2G sustava je 9.6 kbps.

2.5G sustav je termin koji označava sve napredne nadogradnje 2G sustava. To je generacija mobilnih telefona koje slijede 2G i može se smatrati prijelaznom fazom između 2G i 3G sustava. Cilj nadogradnji sustava je bio povećanje brzina prijenosa cijelog komunikacijskog sustava. Općenito gledano, 2.5G GSM sustav uključuje najmanje jednu od sljedećih tehnologija:

High Speed Circuit-Switched Data (HSCSD) General Packet Radio Services (GPRS) Enhanced Data Rates for Global Evolution (EDGE) Code Division Multiple Access (CDMA2000) (phase 1)

Primijetimo također da linija koja razdvaja 2.5G i 3G tehnologiju nije jasna. 3G uređajem se smatra mobilni uređaj koji je u stanju slati podatke brzinom od 144 kbps. Dok primjerice neke od tehnologija ovdje opisane mogu slati podatke tim brzinama, ali im je prosječna brzina prijenosa manja od 144 kbps.

Ova tablica prikazuje razlike između 2G i 2.5G sustava:

 

Tehnologija FunkcijeProsječna brzina prijenosa podataka

2G

Telefonski pozivi Glasovna pošta

Primanje jednostavnih tekstualnih poruka

10 kbps

2.5G

Telefonski pozivi Faks poruke Glasovna pošta Primanje/slanje velikih e-mail poruka Surfanje Internetom

Video i slikovne poruke

64-144 kbps

Tablica 3. Razlike 2G i 2.5G sustava (izvor Newcastle.edu.au)

2.1.5. Treća generacija (3G): IMT–2000

3G sustavi, poznatiji kao IMT–2000, su obitelj kompatibilnih standarda koji imaju sljedeće karakteristike:

koristi se širom svijeta koristi se za sve mobilne usluge podržavaju i paketni i sklopovni prijenos podataka pružaju velike brzine prijenosa podataka do 2 Mbps (zavisno o

mobilnosti/propusnosti) pružaju efikasnost na širokom frekvencijskom spektru

Slika 1. Standardi po generacijama (izvor Samsung)

IMT–2000 je skup pravila definiranih od strane International Telecommunications Union (ITU). IMT označava International Mobile Telecommunications, a “2000” predstavlja i godinu u kojoj se trebalo početi s probnim radom i frekvencijski opseg od 2000 MHz. Svi 3G standardi su bili razvijani u suradnji sa lokalnim organizacijama za razvoj standarda (SDO - standards developing organization). Svih 17 predviđenih standarda su i bili prihvaćeni od strane ITU kao IMT–2000 standardi.

Najvažniji IMT–2000 standardi su UMTS (W-CDMA) kao nasljednik GSM-a, CDMA2000 kao nasljednik IS–95 standarda i vremensko-podijeljeni sinhroni CDMA (TD–SCDMA)—koji svi vode prijašnje standarde prema krajnjem cilju, a to je IMT–2000.

UMTS dozvoljava da se veći broj usluga primjeni na široki spektar svjetskih korisnika i da pruža važnu vezu između današnjih brojnih GSM sustava i IMT–2000. Nova mreža također rješava problem povećane potražnje kapaciteta za mobilne i internetske aplikacije. UMTS povećava brzinu prijenosa podataka do 2 Mbps po mobilnom korisniku i čini globalni roaming standard.

2.2. 3G komunikacijske mreže (IMT-2000)

IMT-2000 (

3G) sustavi su definirani kao treća generacija bežičnih (mobilnih) komunikacijskih tehnologija, te nude širok spektar usluga i aplikacija na bazi jednog standarda. Sustav predviđa platformu za simultanu distribuciju prilagođenih fiksnih, mobilnih, glasovnih, podatkovnih, internetskih i multimedijalnih usluga. Jedna od glavnih vizija je vizija globalnog roaming-a koji bi omogućavao fluidno kretanje kroz granice uz stalno korištenje jednog te istog mobilnog uređaja i broja.

2.2.1. Karakteristike

IMT-2000 sustavi imaju sljedeće karakteristike:

1. FleksibilnostIMT-2000 standard se bavi ovim problemom tako što pruža fleksibilan sustav koji je u stanju podržati široki spektar usluga i aplikacija.

2. IsplativostPostoji dogovor u mobilnoj industriji da 3G sustavi moraju biti povoljni, da time osiguraju prihvaćanje sustava od strane korisnika i operatera. 

3. Kompatibilnost s postojećim sustavimaIMT-2000 usluge moraju biti kompatibilne sa postojećim sustavima. 2G sustavi, kao što je GSM standard (dominantan u Europi i dijelovima Azije i Afrike) će ostati postojani na tržištu još jedno vrijeme i kompatibilnost s tim sustavima mora biti osigurana kroz efektivne i fluidne putove. 

4. Modularan dizajnVizija za IMT-2000 sustave je ta da se moraju dati brzo i jednostavno nadograditi da bi mogli pratiti porast broja korisnika, područja pokrivenosti i novih usluga s minimalnim potrebnim ulaganjima.  

Da bi 3G uređaji mogli ispunjavati sami standard, moraju sadržavati mobilni telefon, osobno računalo, osobni organizator i centar za zabavu i multimediju u jednom. To im omogućavaju ekran u boji visoke razlučivosti, MP3 player, kamera i korisnička sučelja tipična za ručna računala (ekran osjetljiv na dodir, olovku, minijaturna tastatura itd.)

3G mreža mora biti u stanju korisnicima nuditi velike brzine prijenosa podataka. International Telecommunications Union (ITU) je definirao da 3G uređaj mora biti u stanju slati podatke brzinom od minimalno 2 Mbps za statične korisnike, 348 kbps za korisnike u pokretu i 144 kbps u pokretnom vozilu. Trenutne brzine prijenosa 2G mreža su oko 9.6 kbps. Sljedeća tablica daje nam prikaz prednosti i razlike između 3G tehnologija i ranijih tehnologija (2G i 2.5G sustava).

Tehnologija FunkcijeBrzina prijenosa podataka

2G: tehnologija većine trenutnih digitalnih mobilnih telefona

Telefonski pozivi Glasovna pošta

Primanje jednostavnih tekstualnih poruka

10 kbps

2.5G (bežično): nadogradnja novijim i bržim tehnologijama

Telefonski pozivi Faks poruke Glasovna pošta Primanje/slanje velikih e-mail poruka

Surfanje Internetom

64-144 kbps

3G (bežično): kombinira mobilni telefon, PC i TV

Telefonski pozivi Faks poruke Globalni roaming Primanje/slanje velikih e-mail poruka Navigacija i sufranje Internetom s

velikim brzinama Videokonferencije

TV prijenosi

144 kbps za promet većih brzina npr. u automobilu

384 kbps za promet manjih brzina npr. korisnik koji se šeće

2 Mbps u dobrim uvjetima npr. korisnik je statičan

Tablica 4. Usporedba 1G, 2G i 3G sustava (izvor Newcastle.edu.au)

Također postoji i mnogo raznih konkurentskih standarda (protokola) za 3G sustave. International Telecommunications Union (ITU) je razmotrio i odabrao sljedeće tehnologije:

Wideband CDMA (W-CDMA), također znan kao UMTS CDMA2000

2.2.2. CDMA (Code Division Multiple Access)

Važno je detaljnije objasniti CDMA mobilnu tehnologiju da bi mogli razumjeti 3G tehnologiju. Iako je CDMA 2G mobilna tehnologija, glavni prijedlozi za 3G tehnologije se temelje upravo na njoj, te ju je stoga važno pravilno razumjeti.

Višestruki pristup (Multiple access) se odnosi na način na koji višestruki korisnici mogu dijeliti komunikacijske resurse (frekvencijski spektar). Druge metode koje funkcioniraju na principu dijeljena frekvencijskog spektra su frequency division multiple access (FDMA) gdje različite frekvencije nosača dijele višestruke korisnike i time division multiple access (TDMA) gdje se spektar dijeli na vremenske djeliće koji se onda dodjeljuju korisnicima.

Kod CDMA svaki korisnik dobiva svoj kod, a svaki kod je različit od kodova drugih korisnika. To znači da je kod unikatan za svakog korisnika. Način na koji bi mogli prikazati CDMA je da zamislimo zabavu gdje svaki gost govori svojim jezikom. On sam može raspoznati svoj jezik, a sve ostalo smatra pozadinskom bukom. Tako da kod CDMA sustava, različiti kodovi se mogu smatrati različitim jezicima. Svi drugi korisnici imaju druge kodove pa oni djeluju kao pozadinska buka.

Dijagram pokazuje kako CDMA radi:

Slika 2. Rad CDMA standarda (izvor Newcastle.edu.au)

U dijagramu, kodovi (zvani "User binary random sequence") se koriste na odašiljaču i primatelju da bi se razdvojile informacije o korisnicima od pozadinske buke.

Korištenje tehnika koje barataju spektrom ima za posljedicu veće zauzeće veze nego što to zahtjeva sam signal. Kod izrade većine telekomunikacijskih sustava glavna briga je što manje zauzeće veze, pa se CDMA na prvi pogled čini kao inferiorna tehnologija. To je jedino slučaj kada jedan ili par korisnika koriste sustav. Iskoristivost sustava raste sa većim brojem korisnika. CDMA stavlja sve korisnike na isti frekvencijski spektar u isto vrijeme, razdvajajući ih kodovima. To rezultira povećanim kapacitetima.

Trenutne 2G usluge koje koriste originalnu CDMA "IS-95" tehnologiju su znane kao cdmaOne. 3G usluge će koristiti nove puno brže verzije CDMA tehnologije nazvane W-CDMA, ili njene konkurentske tehnologije nazvane cdma2000.

2.2.3. W-CDMA (UMTS)

W-CDMA je također poznata kao UMTS (Universal Mobile Telecommunications Service). Jedan je od protokola prihvaćenih od strane International Telecommunications Union (ITU), a da zadovoljava zahtjeve 3G telekomunikacija u IMT-2000. UMTS je rješenje preloženo od grupe zvane 3GPP. 3GPP je organizacija koja razvija specifikacije za 3G mreže temeljene na UMTS tehnologiji.

Jezgra UMTS mreže se temelji na naprednoj nadogradnji jezgre 2G-GSM mreže. Imajući na umu svjetsku raširenost GSM-a, UMTS je ubrzo dobio odobrenja jer ne zahtjeva od operatera da izrađuju kompletno novu mrežnu infrastrukturu.

UMTS sustav uključuje dva moda koja se temelje na W-CDMA tehnikama:

Frequency Division Duplex (FDD) Time Division Duplex (TDD)

Frequency Division Duplex (FDD)

FDD bude vrlo vjerojatno mod UMTS-a koji će se najčešće implmentirati širom svijeta. Kod FDD-a, kanali za slanje i primanje informacija koriste odvojene frekvencijske nosače. Ti nosači imaju propusnost od 5 MHz i svaki je nosač podijeljen na radijske okvira od 10 ms, od kojih je svaki okvir dalje podijeljen na 15 vremenskih mjesta.

Za FDD predviđena je razlika između kanala za slanje i primanje od 190 MHz.

 

Slika 3. FDD okvir (izvor Newcastle.edu.au)

Pretpostavimo da gornji dijagram predstavlja vezu sa primanje. Okvir (10ms) je podijeljen na radijskih okvira ili vremenskih mjesta (TS0-TS14). Ta mjesta nisu ekskluzivno dodijeljena jednom korisniku kao u drugim telekomunikacijskim sustavima (GSM). Kod FDD svakome vremenskom mjestu može pristupiti veći broj korisnika.

UMTS-FDD mod je jeftiniji UMTS mod za operatere i zbog toga je trenutno više favorizirani. No međutim, taj mod nije tako efikasan kod većih količina podataka (usko grlo). Predviđa se da će puno korisnika skidati razne multimedijalne sadržaje. Pošto je kod FDD moda spektar alociran za slanje i primanje jednak i fiksan, postoji mogućnost da će kanal za primanje biti preopterećen, a kanal za slanje ostajat relativno neiskorišten.

Time Division Duplex (TDD)

Drugi UMTS model je poznat pod imenom Time Division Duplex (TDD). Sličan je FDD modu sa razlikom da kanali za slanje i primanje koriste iste frekvencijske nosače. TDD okvir se sastoji od 15 vremenskih mjesta, koja se dinamički dijele između kanala za slanje i primanje. Ovako to izgleda na dijagramu:

Slika 4. TDD okvir (izvor Newcastle.edu.au)

U gornjem dijagramu vidimo da je svako mjesto određeno da služi za primanje (DL) ili slanje (UL). To je glavna razlika u odnosu na FDD gdje se cijeli okvir određuje za slanje ili primanje. Kao i kod FDD-a svako mjesto može biti dodijeljeno većem broju korisnika.

Ova metoda (TDD) dovodi do problema gdje si informacije koje se šalju ili primaju mogu međusobno smetati. To se može riješiti tako da se sve bazne stanice usklade. To je, međutim, skupo i jedan je od razloga za veću primjenu FDD-a.

Ipak, TDD mod pomaže u sprečavanju problema uskog grla. Vremenska mjesta se mogu dinamički alocirati za slanje ili primanje zavisno trenutnim potrebama korisnika. Zbog toga je dostupni spektar efikasnije iskorišten kod ovog UMTS moda.

Također postoji još jedan oblik TDD-a koji je predložila 3GPP grupa. Poznatiji je pod imenom time-division synchronous CDMA (TD-SCDMA) i u biti je uskopojasna verzija TDD-a. TD-SCDMA je sličan TDD modu, ali se od njega razlikuje po strukturi okvira. Prednost TD-SCDMA sustava u odnosu na TDD sustav je da zahtjeva uži frekvencijski nosač. To je važno, pogotovo kad operater ima malo alociranog spektra. No međutim, broj korisnika za svako vremensko mjesto je ograničeno i brzina prijenosa je sporija nego kod TDD moda. 

2.2.4. CDMA2000

Glavni konkurent UMTS standardu je CDMA2000. CDMA2000 je predložen od grupe pod imenom 3GPP2, koja je druga glavna 3G organizacija.

Glavna razlika između UMTS i CDMA2000 pristupa je u određenom zračnom sučelju. UMTS je odredio sasvim novo zračno sučelje bez ikakvih ograničenja starih verzija, dok je CDMA2000 definirao sustav koji je kompatibilan sa CDMA (IS-95 standard), 2G sustavom implementiranom u SAD-u i drugdje u svijetu.

Zbog toga omogućava jednostavniju prijelaz na 3G sustav, jer on može postojati usporedno s postojećim (IS-95) sustavom na istom frekvencijskom nosaču. To je vrlo vjerojatni razlog zbog kojeg će CDMA2000 sustavi najvjerojatnije biti implementirani u Sjevernoj Americi. CDMA2000 sustav koristi istu jezgru mreže kao i IS-95.

Kod CDMA2000 kanal za primanje se naziva kanal za naprijed, a kanal za slanje se naziva kanal za natrag. Struktura nosača za kanal za naprijed i natrag se razlikuju kod CDMA2000. Kod kanala za naprijed konfiguracija nosača se sastoji od nekoliko uskopojasnih nosača spojenih zajedno. Ti nosači imaju istu propusnost kao i IS-95 nosači, ali se razlikuju po dodijeljenim kodovima. Zato je moguće da ta dva sustava dijele istu vezu. Dijagram prikazuje kanal za naprijed u CDMA2000:

Slika 5. CDMA2000 kanal za naprijed (izvor Newcastle.edu.au)

Kod kanala za natrag se koristi konfiguracija direktnog širenja. Dijagram prikazuje kanal za natrag u CDMA2000:

Slika 6. CDMA2000 kanal za natrag (izvor Newcastle.edu.au)

2.3. 4G komunikacijske mreže (novo lice mobilnih mreža)

4G je sinonim za četvrtu generaciju bežični telekomunikacijskih sustava i nastavlja se na treću generaciju (3G) započetu 2005/2007. Naglasak 3G je bio na mobilnosti i brzini prijenosa, dok 4G stavlja naglasak na nove usluge i načine na koje bi nam komunikacijska tehnologija mogla olakšati živote.

Vjerovali ili ne, 4G stiže. Čak prije nego većina nas ima 3G telefonske sustave, dolazak 4G—iako još nejasan—počinje dolaziti u prednji plan. Čini se da bi prve 4G usluge mogle doći, ne između 2010 i 2015 kako je bilo planirano, već puno ranije. Dijelovi 4G sustava se ustvari oblikuju već sada.

Kako će 4G izgledati? Na kraju će, sudeći po planovima ITU-a, pružati brzine prijenosa od 100 Mbps kada smo u pokretu i 1 Gbps kada smo statični. Naravno podržavati će mobilnu telefoniju, mobilni širokopojasni Internet i naprednije multimedijalne usluge. Čak se govori o mobilnom HDTV-u.

Prije nego dosegne svoj puni potencijal, 4G će vrlo vjerojatno napredovati u koracima koje neki tehnolozi nazivaju 3.5G. Loša vijest je ta da će najspektakularnije mogućnosti 4G sustava izostati još jedno izvjesno vrijeme. Dobra vijest je ta da bi mogli imati performanse daleko ispred 3G-a čak prije 2010. godine, sa dolaskom nekih poboljšanja već za par godina.

Slika 7. Razvoj postojećih tehnologija prema 4G-u (izvor Intel)

Ta nova perspektiva 4G sustava je primarno uzrokovana novim tehnološkim razvojima, kao što je WiMAX, koji mijenjaju ne samo raspored dolaska već i samo

stvaranje 4G standarda. Iako u početku predstavljan kao bežična zamjena za DSL ili kabelski pristup Internetu, WiMAX se sad smatra samom osnovom 3G i 4G mobilnih tehnologija. Uspijeva nadmašiti trenutne i najavljene mobilne tehnologije, i kao što njegovi predstavnici kažu, WiMAX će biti jednostavnije i jeftinije postavljati. Može baratati podacima s vrlo velikim brzinama prijenosa, što mu je bila i namjena, i može baratati čak i sa VoIP (voice over Internet protocol) tehnologijom—znači čak i glasom.

Druge bežične tehnologije, kao što su Wi-Fi i Bluetooth, se natječu da postanu dio 4G sustava. Vrlo vjerojatno će 4G biti zbirka tehnologija koja će omogućavati vezu s bežičnim uređajem bilo koje vrste. Nadalje, svaki tip bežičnog uređaja će koristiti njemu trenutno dostupnu bežičnu mrežu. Mobilni telefon bi, na primjer, koristio VoIP preko Wi-Fi kada bi bio blizu Wi-Fi pristupne točke i koristio mobilnu mrežu kada ne bi bio u blizini takve točke. Ta se mogućnost već počela implementirati u 3G i 2.5G mreže.

  UWB Bluetooth Wi-Fi Wi-Fi Wi-Fi WiMAX WiMAX EdgeCDMA2000 / 1 x EV-DO

WCDMA / UMTS

Standard

802.15.3a 802.15.1 802.11a 802.11b 802.11g 802.16d 802.16e 2.5G 3G 3G

KorištenjeWPAN WPAN WLAN WLAN WLAN WMAN

FixedWMAN

PortableWWAN WWAN WWAN

Propusnost

110-480Mbps

Up to 720Kbps

Up to 54Mbps

Up to 11Mbps

Up to 54Mbps

Up to 75Mbps (20MHz

BW)

Up to 30Mbps (10MHz

BW)

Up to 384Kbps

Up to 2.4 Mbps

(typical 300-600Kbps)

Up to 2Mbps (Up to 10Mbps

with HSDPA technology)

DometUp to 30

feetUp to 30

feetUp to

300 feetUp to

300 feetUp to

300 feetTypical

4-6 miles

Typical 1-3

miles

Typical 1-5 miles

Typical 1-5 miles

Typical 1-5 miles

Frekvencija

7.5GHz 2.4GHz 5GHz 2.4GHz 2.4GHz Sub 11GHz

2-6GHz 1900MHz 400, 800, 900, 1700, 1800, 1900, 2100MHz

1800, 1900, 2100MHz

Tablica 5. Uspredbe standarda (izvor Intel)

Što najviše iznenađuje kod 4G sustava nije to da sadržava tehnologije iz računalnog svijeta, nego da ima potencijal da izgura tehnologije iz tradicionalnog mobilnog svijeta. Sama mogućnost dominacije WiMAX-a u 4G, na primjer, uzrokuje da neki mobilni operateri razmatraju mogućnost korištenja WiMAX-a u 3G, koji još nije potpuno razvijen usprkost planovima. Iako će većina tvrtki ostati pri svojim planovima da prvo implementiraju prije definiranu 3G tehnologiju, sada se moraju brinuti o osiguranju jednostavnog i povoljnog puta migracije na 4G sustave koji će možda biti temeljeni na WiMAX. Unutar vremena implementacije 3G sustava, trag koji će na njih ostaviti WiMAX je još nejasan.

Također postaje jasno da WiMAX neće imati glavnu ulogu u glasovnim uslugama 3G sustava. Iako Intel—jedan od glavnih zagovarača WiMAX—tvrdi da ta tehnologija je, ili uskoro bude, superiorna 3G tehnologiji na mnogo načina, sama stranica tvrtke naglašava da je WiMAX-ova glavna uloga u 3G pravenstveno podatkovni prijenos.

Prije nego WiMAX može postati ozbiljan 4G natjecatelj, morati će dodati funkcije mobilnosti koje mu trenutno manjkaju. Inače neće biti u stanju raditi sa korisnicima koji se kreću s mobilnim uređajem od jedne mobilne stanice do druge. Iako će WiMAX uskoro dodati mobilnost u obliku IEEE standarda 802.16e, šira primjena standarda će morati pričekati još koju godinu.

U međuvremenu, WiMAX se kreće prema mobilnosti u fazama—od fiksnog do prijenosnog do nomadskog do potpuno mobilnog. Fiksna faza WiMAX-a, gdje je primarna primjena tehnologije kao bežična zamjena za DSL ili kabelski pristup internetu, je počela prošle godine. Prijenosna i nomadska faza će vjerojatno početi primjenu 2008, kao mobilnost za podatkovne funkcije, a ne za glasovne. Vrijeme za primjenu pune mobilnosti je još nejasno.

Slika 8. faze razvoja WiMAX-a (izvor Intel)

Svaka nova faza povećane mobilnosti će zahtijevati promjene WiMAX-a. Čak i jednostavna prijenosnost, na primjer, gdje se korisnik kreće na novu lokaciju i ručno spaja na pristupnu točku, zahtjeva poboljšanja po pitanju sigurnosti, kao što je pojačana međusobna autentifikacija. U sljedećoj fazi—nomadstvu—gdje se korisnik kreće brzinom pješaka do nove lokacije a da pritom ostaje spojen na pristupnu točku ili da se spajanje vrši automatski. Ta mogućnost, kada se implementira, će omogućiti stalnu podatkovnu komunikaciju, ali neće zadovoljiti zahtjeve za visokom propusnošću koje postavljaju naprednije multimedijalne aplikacije.

Potpuna mobilnost WiMAX prestavlja potpuno novi set problema. Kod potpune mobilnosti, korisnik će moći vršiti radnje poput glasovne komunikacije ili skidanja multimedijalnih sadržaja u pokretu s jedne pristupne točke prema drugoj. Ovdje je izazov WiMAX da automatski prebacuje korisnika s jedne pristupne točke na drugu bez gubitka podataka ili smanjenja propusnosti.

Srećom, rad na IEEE standardu 802.16e napreduje, koji će na kraju definirati WiMAX-u mobilnost. Tokom prošle godine, Intel se složio da se 802.16e temelji na

WiBro (Wireless Broadband), tehnologiji razvijenoj u Koreji od strane Samsung Electronics i LG Electronics. Bez tog kompromisa, standard bi oslabio i pritom izgubio vrijedne prilike na tržištu. No sada se čini da će 802.16e biti odobren još ove godine.

WiBro je samo početak WiMAX prijenosnosti, ali je ujedno i dobar početak. Ne može baratati mobilnim telefonskim pozivima, ali, prema Samsung, omogućiti će bežičnim korisninicma da putuju kroz velika zemljopisna područja brzinama od 130 km/h i da pritom primaju širokopojsane podatke i multimedijalan sadržaj. Samsung, un suradnji sa tri bežična nosača unaprijed odabranih od korejske vlade, namjerava komercijalno uvesti WiBro sustave i uređaje u Koreji tokom ove godine sa brzinama prijenosa podataka do 30 Mbps. To bi moglo postaviti Samsung i LG u položaj da ponude «pravi 4G» prije 2010.

Mobilna industrija, naravno, ne sjedi mirno dok se WiMAX razvija. Na primjer, tehnologija zvana High Speed Downlink Packet Access (HSDPA), nadogradnja 3G UMTS mreža, već sada omogućuje brzine primanja podataka veće od 10 Mbps. I za razliku od WiMAX, HSDPA ne treba novu mobilnu infrastrukturu.

Vrlo je moguće, da će se pravi počeci 4G sustava oblikovati izvan svijeta 3G i WiMAX—i to u Wi-Fi. Iako je VoIP imao spori komercijalni uspjeh, sada se čini da je na rubu velikog skoka zahvaljujući ogromnom uspjehu Wi-Fi. Tako bi, VoIP na Wi-Fi (koji se ponekad naziva i VoFi) mogao napraviti jedinstveni protokol u bežičnom svijetu, dokazujući time da se jedna tehnologija može služiti u više svrha.

Wi-Fi sa VoIP bi bio mali korak, jer Wi-Fi ima ograničenja: jako ograničeni domet, nema mobilnost, i—usprkost nedavnim poboljšanjima—nema zagarantiranu kvalitetu usluge. WiMAX, s druge strane, ima domet od nekoliko desetaka kilometara, ugrađene funkcije kvalitete usluge, i nadolazeća poboljšanja u vidu mobilnosti. Ukratko, sve to izgleda kao mnogo mobilne tehnologije.

Pošto i Wi-Fi polako stječe vlastitu mobilnost, taj razvoj situacije bi mogao bi stvoriti očekivanja kod korisnika za mobilni VoIP od kojeg bi WiMAX profitirao. Nekoliko industrijskih grupa razvijaju tehnologije i uređaje za VoIP na Wi-Fi koji mobu automatski prebacivati pozive ili podatkovne prijenose između Wi-Fi pristupnih točaka i mobilnih mreža. Ti uređaji i potrebna mrežna oprema se već počela javljati na tržištu.

Jedna od poznatijih Wi-Fi VoIP grupa-zvana UMA (Unlicensed Mobile Access)-uključuje velike igrače poput Motorole, Nokie, Nortela, British Telecoma, Cingulara, Siemensa, Sony Ericssona i T-Mobilea. UMA tehnologija pruža pristup mobilnim uslugama na GSM i GPRS preko nelicenciranih spektarnih tehnologija, uključujući Bluetooth i 802.11 standarde.

Sa UMA tehnologijom, prijelazi između mobilne mreže i Wi-Fi ili Bluetooth mreže su za korisnika potpuno transparentni. Ako korisnik sa UMA uređajem dođe u domet Wi-Fi ili Bluetooth mreže na koju se smije spajati, to će se desiti automatski. Nakon spajanja, UMA Network Controller (UNC) dozvoljava uređaju—ako je sve u redu—da pristupi GSM glasovnim i GPRS podatkovnim uslugama kroz Wi-Fi ili Bluetooth mrežu. Ako se uređaj nađe izvan dometa Wi-Fi ili Bluetooth mreže, UNC i uređaj će pokrenuti ponovno spajanje na licenciranog mobilnu mrežu. Slično, ako korisnik ima

aktivan GSM poziv ili GPRS podatkovni prijenos i dođe u domet Wi-Fi ili Bluetooth mreže, poziv ili podatkovni prijenos se automatski prebacuju na tu lokalnu mrežu.

Slika 9. UMA tehnologija (izvor Intel)

Ovo automatsko prespajanje UMA—iako ograničeno na manja područja gdje postoji Wi-Fi i Bluetooth pokrivenost—pokazuje nam potencijal za takvo prespajanje u velikoj mjeri zahvaljujući WiMAX. Ako VoIP na Wi-Fi zaista uspije, što očekuje mnogo tržišnih analitičara da se desi tokom ove godine, vrlo je vjerojatno da će VoIP preći i na WiMAX kada se WiMAX mreže počinju masovnije širiti. Ustvari, iako će primjena WiMAX pravenstveno pružati bežični širokopojasni internetski pristup, WiMAX pružatelji usluga bi mogli VoIP nuditi u paketu s tom uslugom. Zapravo, oni to i trebaju ako žele uspješno konkurirati DSL i kabelskim vezama.

Najvažnije aspekt Wi-Fi sa VoIP, je sam IP dio. VoIP na Wi-Fi postavlja realnu vezu između mobilnih i internetskih protokola, koja bi mogla pomoći u pripremi te tehnologije kao ključne u G4 sustavima. VoFi bi mogao biti početak mobilne tehnologije koja je zapravo temeljena na IP.

3.1. Symbian OS

Symbian OS je operativni sistem, dizajniran za mobilne uređaje, koji dolazi sa svim potrenim bibliotekama, korisničkim sučeljem i potrebnim programima, te se proizvodi od strane tvrtke Symbian Ltd. Nasljednik je Psion-ovog EPOC i radi isključivo na ARM procesorima.

Symbian je trenutno u vlasništvu Ericssona (15.6%), Nokie (47.9%), Panasonica (10.5%), Samsunga (4.5%), Siemens AG-a (8.4%) i Sony Ericssona (13.1%). Iako je BenQ kupio dio tvrtke Siemens AG zadužen za mobilne uređaje, to ne znači da se udio te tvrtke automatski prenaša na novog vlasnika – za to je potrebno odobrenje od strane nadzornog odbora Symbian-a.

3.1.1. Karakteristike

Symbian OS, koji svoje korijene ima u Psion-ovom EPOC-u je strukturiran kao i većina operativnih sistema za stolna računala, sa višezadaćnošću, višedretvenošću, i zaštitom memorije.

Galvna prednost Symbian OS je činjenica da je rađen za mobilne uređaje, sa ograničenim resursima, čiji životni vijek može biti nekoliko mjeseci ili nekoliko godina. Velik je ngalask stavljen na očuvanju memorije. Radi implementiranih tehnologija, korištenje memorije je malo, a greške u radu svedene na minimum. Slične se tehnologije koriste i za očuvanje podataka da na diskovima (iako diskovi kod Symbian uređaja obično podrazumijevaju flash memoriju). Nadalje, svo Symbian OS programiranje se temelji na događajima, pa se CPU gasi kada se aplikacije ne bave direktno s događajem. Pravilna uporaba tih tehnologija osigurava duži vijek trajanja baterije.

3.1.2. Konkurentnost

Symbian OS se često smatra konkurentom ostalim operativnim sistemima za mobilne uređaje, kao što su Windows Mobile, Palm OS i Linux. Primarno se natječe sa operativnim sustavima korištenim na mobilnim telefonima niže klase, koje najčešće održavaju same tvrtke koje su i proizvele telefone. SymbianOS, kao i njegova konkurencija na području «pametnih telefona», je dugo bila sprječavana potrebom za dvjema procesorskim jezgrama da bi se osiguralo razdvajanje između mobilne mreže i korisničkih aplikacija. To znači da su SymbianOS telefoni bili veći, teži, skuplji i manje iskoristivosti nego konkurentski telefoni sličnih mogućnosti. Glavna prednost

Symbian OS u odnosu na klasične operativne sisteme je njegova modularnost. To omogućava brži razvoj kompleksnijih telefona, iako je to ponekad malo usporenije radi kompleksnosti Symbian OS C++ programskog jezika i činjenice da čudno odlaziti drugoj tvrtci za razvoj OS-a (umjesto vlastitoga razvoja).

O prednostima Symbian OS u odnosu na druge operativne sisteme kao Linux ili Windows Mobile bi se moglo raspravljati. Proizvođači telefona i mobilni operateri vole mogućnosti mijenjanja Symbian OS u usporedbi sa Windows-om. To mijenjanje otežava integraciju Symbian OS mobilnog telefona. Moguće je da Linux ode predaleko u dugome smjeru, i da je jednostavno preteško izraditi Linux telefon. Symbian OS dizajn, pak, ga čini efikasnijim u pogledu baratanja sa snagom i memorijom, te puno fleksibilnijim nego ostatak.

SymbianOS EKA2 također podržava teški rad u realnom vremenu koji omogućava izradu telefona s jednom procesorskom jezgrom – odnosno, telefon čija jedna procesorska jezgra izvršava i korisničke aplikacije i telefonsku mrežu. Tu funkciju ne podržavaju ni Linux ni Windows CE. To dozvoljava SymbianOS EKA2 telefonima da postanu manji, jeftiniji i štedljiviji.

Nedavno objavljena statistika pokazuje da Symbian OS ima 67% udjela na tržištu «pametnih telefona», gdje Microsoft ima 15%, a RIM 6%.

3.1.3. Razvoj

1980., David Potter osniva Psion.

EPOC16. Psion izdaje nekoliko Series 3 uređaja u razdoblju od 1991. do 1998. koji su koristili EPOC16 OS.

EPOC OS Verzije 1–3. Series 5 uređaj, izdan 1997., koristio je prve verzije EPOC32 OS.

EPOC Verzija 4. Oregon Osaris i Geofox 1 uređaji koriste ER4.

1998. se formira Symbian Ltd. Kao partnerstvo između Ericssona, Nokie, Motorole i Psiona, da istraže razlike između PDA uređaja i mobilnih telefona.

EPOC Verzija 5 ili Symbian OS v5. Psion Series 5mx, Series 7, Psion Revo, Psion Netbook, netPad, Ericsson MC218 izdani 1999., te koriste ER5.

ER5u ili Symbian OS v5.1. (u za Unicode). Prvi telefon koji koristi ER5u, Ericsson R380, izdan 2000. Nije bio otvorenog tipa – softver se nije mogao instalirati. Još neki prototipovi Psiona za novu generaciju PDA uređaja, su koristili ER5u.

Symbian OS v6.0 i v6.1. Ponekad zvani ER6. Izdan prvi otvoreni Symbian OS telefon, Nokia 9210.

Symbian OS v7.0 i v7.0s. Prvi isporučeni 2003. Važno izdanje Symbian-a koje se pojavilo sa svim korisničkim sučeljima uključujući i UIQ (Sony Ericsson P800, P900, P910, Motorola A925, A1000), Series 80 (Nokia 9300, 9500), Series 90 (Nokia 7710) i Series 60 (Nokia 6600, 7310).

2004 Psion prodao svoj udio kod Symbian-a.

Također 2004, razvijen je prvi crv za mobilne telefone pokretane Symbian OS-om, nazvan Cabir, koji je koristio Bluetooth da se širi na telefone u blizini.

Symbian OS v8.0. Prva isporuka u 2004., jedna od glavnih prednosti bi bio izbor jedne od dviju jezgri (EKA1 ili EKA2). Međutim, EKA2 jezgra nije izašla sve do pojave SymbianOS v8.1b. Jezgre se ponašaju manje-više identično s korisničke strane, ali su interno vrlo različite.

Symbian OS v8.1. U osnovi očišćena verzija 8.0, koja je bila dostupna u verzijama 8.1a i 8.1b, sa ugrađenim EKA1 (kod 8.1a) i EKA2 (8.1b) jezgrama.

Symbian OS v9.0. Verzija korištena za Symbian-ove interne potrebe. Prekinuta 2004. v9.0 označava kraj ere EKA1. v8.1a je krajnja EKA1 verzija SymbianOS-a.

Symbian OS je zadržao zavidnu razinu kompatibilnosti sa starijim verzijama. U teoriji OS je krenuo od ER1 do ER5, zatim od 6.0 do 8.1b. Važne promjene su bile potrebne za 9.0, u smislu alata i sigurnosti, ali to je trebao biti jedinstven događaj. Prelazak s ARMv4 procesora na ARMv5 nije poništio kompatibilnost sa starim verzijama.

Symbian OS v9.1 izdan početkom 2005. Uključuje mnoge nove sigurnosne funkcije. Symbian tvrdi da su aplikacije i sadržaji, i samim time investicije razvojinih timova, zaštičene bolje nego ikad, dok drugi tvrde da potreba da svaka aplikacija bude ovjerena krši prava krajnjeg korisnika, vlasnika telefona, i ograničava količinu dostupnog esplatnog softvera. Novi ARM EABI model znači da razvojni timovi moraju mijenjati svoje alate, a sigurnosne promjene znače da moraju reprogramirati aplikacije. S60 3rd Edition telefoni imaju Symbian OS 9.1. Sony Ericsson izdao M600i i P990i modele pokretane Symbian OS 9.1.

Symbian OS v9.2 izdan u prvoj četvrtini 2006. Dodana podrška za Bluetooth 2.0 (bila 1.2) i OMA Device Management 1.2 (bila 1.1.2). S60 3rd Edition Feature Pack 1 telefoni imaju Symbian OS 9.2.

Symbian OS v9.3 izdan 12 srpnja 2006. Nadogradnje uključuju podršku za Wi-Fi 802.11, HSDPA i vijetnamski jezik.

3.1.4. Sigurnost

Symbian OS je postao žrtvom raznih virusa, od kojih je najpoznatiji Cabir. Najčešće se isti šalju od telefona do telefona preko Bluetooth sučelja. Zasada, nijedan nije

iskoristio mane Symbian OS - naprotiv, svi pitaju korisnika dali ih želi instalirati na uređaj, neki čak sa upozorenjima o štetnom sadržaju.

No međutim, prosječan korisnik mobilnog telefona ne treba brinuti o takvim stvarima, jer Symbian OS 9 ugrađuje sigurnosne mjere. Instalirani softver neće biti teoretski u stanju napraviti štetu (kao što je slanje podataka i samim time povećanje troškova korisnika) jer nije digitalno ovjeren. Razvojni timovi se mogu prijaviti za digitalni potpis preko Symbian Signed programa.

3.1.5. Otvorenost

Često se postavlja pitanje dali je Symbian «OS otvoren». Nije otvoren u smislu Open Source softvera – izvorni kod nije javno dostupan. No međutim, skoro sav izvorni kod se pruža proizvođačima Symbian OS telefona i mnogim drugim partnerima. Isto tako, API je javno dokumentiran i svatko može uz njegovu pomoć razviti vlastiti softver za Symbian OS.

Symbian je također otvoren u smislu Open Standards, jer ih podržava.

3.2. Windows Mobile

Windows Mobile je kompaktni operativni sistem kombiniran s paketom osnovnih aplikacija za mobilne uređaje temeljen na Microsoft Win32 API. Uređaji koje pokreće Windows Mobile jesu Pocket PC, Smartphones i prijenosni multimedijalni centri. Dizajniran je da bude približno sličan stolnim verzijama Windows OS-a.

3.2.1. Karakteristike

Windows Mobile for Pocket PC sadržava slijedeće standardne funkcije u većini svojih verzija:

Today Screen trenutni datum, informacije o vlasniku, nadolazeće sastanke, e-mail poruke i zadatke. Također uključuje obavještajnu traku koja sadržava ikone koji izvještavaju od radu Bluetooth i također uključuje gumb New. Programi se mogu instalirati što dodaje dodatni sadržaj na Today screen. Jedan od tih je na primjer Microsoft Money for Pocket PC. Pozadinska slika se može mijenjati direktno na Pocket PC ili se može stvoriti i prebaciti na Pocket PC.

Alatna traka prikazuje trenutno vrijeme, glasnoću i status veza. Glavni dio alatne trake je gumb Start, koji je dizajniran slično kao i u stolnim verzijama Windows. Start Menu sadržava nedavno otvorene programe na vrhu, devet promjenjivih izbornika i poveznice na programe, postavke, pretragu i pomoć.

Pocket PC verzije Microsoft Office aplikacija su uključene u Windows Mobile. Sastoje se od Pocket Word i Pocket Excel. U Windows Mobile 5.0 je dodan Pocket PowerPoint. Te verzije uključuju mnoge mogućnosti koje su prisutne i na stolnim verzijama.

Outlook mobile se isporučuje sa Windows Mobile. Uključuje zadatke, kalendar, kontakte i poštanski sandučić.

Windows Media Player for Windows Mobile također dolazi sa Windows Mobile softverom. Trenutnačno, sve verzije Pocket PC uključuju verziju 9, ali se verzija 10 isporučuje sa novijim verzijama hardvera i Windows Mobile. Za postojeće uređaje verzija 10 se može naknadno skinuti. Podržani su gotovo svi važniji glazbeni i video formati.

3.2.2. Razvoj

PocketPC 2002

PocketPC 2002 je pogonjen Windows CE 3.0 verzijom. Namijenjen isključivo za 240 × 320 (QVGA) Pocket PC (bez tastature) uređaje, PocketPC 2002 je, kao i originalni PocketPC 2000, samostalni entitet u Microsoft rangu softvera.

Windows Mobile 2003

Slika 10. Početni ekran Windows Mobile 2003 (izvor Wikipedia)

Treća verzija, nazvana Windows Mobile 2003, je objavljena 23. srpnja 2003. i bila je prvo izdanje pod brandom Windows Mobile. Došla je u tri verzije, od kojih su dvije bile slične: Windows Mobile 2003 for Pocket PC i Windows Mobile 2003 for Pocket PC Phone Edition, gdje je jedna bila dizajnirana posebno za Pocket PC uređaje s uključenim telefonskim funkcijama (nešto poput HTC Himalaya, znanom u drugim zemljama pod nazivima Qtek, XDA, MDA i VPA).

Treća verzija je nazvana Windows Mobile 2003 for Smartphone, ali je — iako postoje neke sličnosti sa Pocket PC — drugačija platforma koja zahtjeva softver koji je dizajniran isključivo za takve uređaje. Da navedemo neke specifičnosti, Windows Mobile pogonjen Smartphone uređaj nema ekrane osjetljive na dodir, ima ekrane nižih rezolucija, imaju klasičnu telefonsku tastaturu i dizajnirani su za korištenje s jednom rukom.

Windows Mobile 2003 je pogonjen Windows CE 4.20 verzijom.

Windows Mobile 2003 Second Edition

Windows Mobile 2003 Second Edition, također poznat kao Windows Mobile 2003SE, objavljen je 24. ožujka 2004. Uključuje brojna poboljšanja u odnosu na prethodnika, kao što su:

Opcija mijenjanja prikaza ekrana između portretnog i pejzažnog načina rada. Ta opcija nije dostupna kod Smartphone verzije.

Pocket Internet Explorer (poznat i kao PIE) dobio dodatne opcije kod prikaza internetskih stranica.

VGA (640×480) rezolucija ekrana je sada podržana. Podrška za Wi-Fi zaštićen pristup.

Windows Mobile 2003SE je pogonjen Windows CE 4.21 verzijom.

Windows Mobile 5.0

Slika 11. Početni ekran Windows Mobile 5.0 (izvor Wikipedia)

Windows Mobile 5.0, je objavljen 9. svibnja 2005. Pogoni ga Windows CE 5.0 verzija i koristi .NET Compact Framework 1.0 SP2.

Funkcije koje su uključene:

Nova verzija Office nazvana "Office Mobile" o Dodan PowerPoint Mobileo Excel Mobile dobiva mogućnosti baratanja grafovimao Word Mobile dobiva mogućnosti ubacivanja tablica i grafova

Windows Media Player 10 Mobile Photo Caller ID Paket slika i videa, koji služi manipulaciji sa video zapisima i slikama Poboljšana Bluetooth podrška Global Positioning System (GPS) Podrška za QWERTY tastature Sučelje za generiranje ispisa o greškama u radu slično onome u stolnim

verzijama Windows sustava ActiveSync 4.0, koji je povećao brzinu za 10–15% Persistent storage (PS) koji povećava vijek trajanja ugrađenih baterija.

3.3. Palm OS

Palm OS je kompaktan operativni sistem razvijen i licenciran od strane PalmSource, Inc. Za primjenu na digitalne osobne asistente (PDA- personal digital assistant) proizvedene od strane drugih licenciranih proizvođača. Razvijen je da bude jednostavan za korištenje i sličan , uspoređujući ga s operativnim sistemima stolnih računala kao što je Microsoft Windows. Palm OS je kolekcija osnovnih aplikacija uključujući adresar, sat, bilježnicu i sigurnosni softver. Palm OS je izdan 1996.

Slika 12. Izgled Palm OS sučelja (izvor Wikipedia)

3.3.1. Razvoj

Palm OS je razvio Jeff Hawkins za uporabu na originalnim Pilot PDA uređajima proizvedenim od US Robotics-a. Verzija 1.0 je bila prisutna na modelima Pilot 1000 i 5000, a verzija 2.0 je bila predstavljena s uređajima PalmPilot Personal i Professional.

Sa lansiranjem serije uređaja Palm III verzija 3.0 operativnog sistema je bila predstavljena. Postepene nadogradnje su dolazile u obliku verzija 3.1, 3.3 i 3.5, dodavajući podršku za boje, novije procesore, povećavajući proširivost uređaja i njegove druge značajnije osobine.

Verzija 4.0 je izdana sa serijom uređaja m500 i kasnije je puštena u opticaj kao nadogradnja za starije uređaje. Dodano je standardno sučelje za eksterne memorijske uređaje (kao npr. SD kartice) i poboljšane biblioteke telefona, sigurnost i izgled sučelja.

Verzija 5.0 je bila predstavljena s modelom Tungsten T i bila je prva koja je podržavala ARM uređaje. Ujedno je negdje u to vrijeme Palm počeo razdvajati hardverske i OS razvojne timove, što je na kraju dovelo do formiranja dviju tvrtki, PalmSource, Inc. (za OS) i palmOne (za hardver; sada se zove Palm, Inc.). Daljnja izdanja Palm OS 5 su također oblici nadogradnje.

Palm OS 5.2 i 4.1.2 (i kasnije verzije) sadrže Graffiti 2.

Verzija 5.4 je dodala NVFS (Non-Volatile File System) i koristila Flash memoriju umjesto DRAM za pohranu podataka, na taj način sprečavajući gubitak podataka u slučaju potpunog ispražnjenja baterije. To je međutim, temeljito promijenilo način na koji se pokreću programi, i postalo izvor mnogih problema, tražeći od samih programa da eksplicitno podržavaju NVFS da bi stabilno radili.

3.3.2. Modernizacija

Već par godina PalmSource pokušava stvoriti i licencirati modernijeg nasljednika Palm OS 5. Palm OS 6 je bio poslan licenciranim partnerima u siječnju 2004. Podržavao je ARM standardne aplikacije uz dodatak poboljšane multimedijske podrške. No međutim, nitko od partnera nije koristio sistem u svojim uređajima, te se on sada smatra mrtvim. Njegov nasljednik je ALP (Access Linux Platform) kojeg razvija Access (tvrtka koja je kupila PalmSource).

U veljači 2004., PalmSource je predstavio imena za obitelji Palm OS da razjasni da razvoj 5.x platforme nije zaustavljen kao ni razvoj 6.x platforme. Palm OS 5 postao je Palm OS Garnet, a Palm OS 6 je postao Palm OS Cobalt.

U rujnu 2004. PalmSource je izdao Palm OS Cobalt 6.1. Taj novi OS je sadržavao podršku za razne LCD rezolucije ekrana, redizajnirane telefonske komponente, navigiranje jednom rukom i upotrebu skalabilnih fontova u aplikacijama.

Krajem 2004., PalmSource je najavio da će buduće verzije Palm OS podržavati rad na Linux jezgrama.

U svibnju 2005. na razvojnoj konferenciji PalmSource 2005, objavljeno je da je PalmOne stekao sva prava korištenja imena Palm. Kroz period od četiri godine, PalmOne će dozvoljavati određena prava PalmSource-u i licenciranim partnerima.

Gledajući objavu na kraju 2004. da će PalmOS raditi na Linux jezgrama, u lipnju 2005. PalmSource objavljuje da zaustavlja sav razvoj proizvoda koji nisu posvećeni budućoj platformi temeljenoj na Linuxu. Bilo kakav budući rad na PalmOS 5, ili Garnet, će morati vršiti licencirani partneri. Nitko nije licencirao uporabu PalmOS 6, ili Cobalt, tako da se čini da ta platforma nikada neće biti izdana.

U rujnu 2005., PalmSource objavljuje da je preuzet od strane tvrtke ACCESS. Kasnije toga mjeseca, Palm objavljuje novi uređaj Palm Treo 700w koji je radio na Windows Mobile OS, najavljujući time Palm razdvajanje na dva OS-a za njihove uređaje.

U veljači 2006., PalmSource najavljuje ACCESS Linux Platform, najnoviji korak u razvoju Palm OS za Linux. Ta najava je dala nove informacije od naporima vezanim uz Palm OS na Linux, te također i novo ime. Od 2006. nije poznato da li se to ime namijenjeno kao potpuna zamjena za Palm OS ime.

Od 2006., samo neki još neizdani «pametni telefoni» su bili pogonjeni Cobalt-om.

3.4. Linux OS

Slika 13. Linus Torvalds, tvorac Linux jezgre (izvor Wikipedia)

Linux (također poznat kao GNU/Linux) je operativni sustav za računala sličan Unix-u. Jedan je od najpoznatijih primjera open source razvoja i besplatnog softvera; za razliku od puno raširenijih operativnih sustava poput Microsoft Windows ili Mac OS X, sav njegov izvorni kod je dostupan svakome da ga slobodno koristi, mijenja i dalje širi.

U početku, Linux je bio pravenstveno razvijan i korišten od individualnih entuzijasta na osobnim računalima. Od tada Linux je stekao podršku od mnogih glavnih korporacija kao što su IBM, Sun Microsystems, Hewlett-Packard i Novell za primjenu na serverima i povećava popularnost na tržištu stolnih računala. Koristi se na sustavima koji se kreću od superračunala pa sve do mobilnih telefona. To pravenstveno može zahvaliti radi velike sigurnosti, pouzdanosti i niskih troškova.

3.4.1. Razvoj

1983. Richard Stallman osniva GNU projekt, koji si je za cilj postavio razvoj operativnog sustava temeljenog na Unix-u sastavljenog kompletno od besplatnog softvera. Do početka 1990-tih, GNU je napravio ili prikupio sve potrebne komponente sa sistem—knjižnice, prevodioce, obrađivače teksta, ljusku sličnu Unix-u—osim glavne komponente, jezgre. GNU je 1990 počeo razvijati jezgru, nazvanu the Hurd, temeljenu na Mach mikrojezgri, ali se to pokazalo teškim pothvatom koji je napredovao sporo.

U međuvremenu, 1991 godine, započet je razvoj još jedne jezgre kao hobi finskog studenta Linus Torvalds-a dok je pohađao Fakultet u Helsinki-u. Torvalds je u početku koristio Minix na vlastitom računalu, koji je ustvari bio pojednostavljena verzija sustava baziranog na Unix-u kojeg je napisao Andrew Tanenbaum u svrhu učenja razvoja operativnih sistema. No, Tanenbaum nije dozvolio drugima da mijenjaju njegov operativni sistem, što je Torvalds-a navelo da stvori zamjenu za Minix.

U početku, Torvalds je nazvao svoju jezgru "Freax" što je došlo od riječi "free" i "freak" u kombinaciji sa X-om u imenu mnogih sličnih sustava baziranih na Unix-u. Samo ime "Linux" je izmislio Ari Lemmke, koji je administrirao FTP server finskoj fakultetskoj mreži; izmislio je ime Linux za direktorij u kojem je bio smješten i dostupan Torvalds-ov projekt.

U početku je bilo potrebno da je računalo pogonjeno Minix-om da bi se mogao konfigurirati i instalirati Linux. Početne verzije Linux su zahtjevale da bude instaliran neki operativni sistem da bi se mogao podići sa diska, ali su se uskoro pojavili nezavisni pokretači kao što je LILO. Linux sistem je ubrzo nadmašio Minix u funkcionalnosti; Torvalds i drugi rani razvijači Linux jezgre prilagodili su svoj rad za GNU komponente i korisnička sučelja da stvore kopletan, potpuno funkcionalan i besplatan operativni sistem.

Danas, Torvalds nastavlja direktan razvoj jezgre, dok se drugi podsistemi kao što GNU komponente nastavljaju razvijati zasebno (razvoj Linux jezgre nije dio GNU projekta). Druge grupe i tvrtke kombiniraju i distribuiraju te komponente sa dodatnim softverom u obliku Linux distribucija.

Linux jezgra je originalno bila razvijana samo za Intel 80386 mikroprocesore, ali sada podržava širok raspon računalne arhitekture. Linux je jedan od najraširenijih operativnih sistema, koji radi na cijeloj lepezi uređaja od ručnih računala iPAQ pa do centralnih servera IBM System z9. Specijalne distribucije postoje za arhitekture koje nisu toliko masovno prisutne.

4. Primjena mobilne multimedije

Uspješna primjena mobilne multimedije zahtjeva snažnu marketinšku platformu i jasnu strategiju nabave i distribucije proizvoda i usluga. Upravo je to razlog da devet od deset projekata dožive neuspjeh vraćajući mali dio uloženog kapitala dok neki drugi projekti stvaraju izvrstan prihod u odnosu na uloženi kapital.

Priroda mobilnih sadržaja

Postoji široki spektar dostupnih i atraktivnih sadržaja. Samo možda još nisu bili korišteni u mobilne svrhe i možda baš nisu uvijek pogodni za pretvorbu za mobilnu distribuciju. Ali, kao općenito pravilo, ne postoji jedinstveni mobilni sadržaj: što privlači pozornost u drugim medijima, vrlo će vjerojatno biti i privlačno mobilnim korisnicima. Možemo navesti samo neke od primjera: sport, poznate ličnosti, informacije, život, glazba, vrijeme, zabava za odrasle, filmovi, itd.

Najčešća greška u odabiru mobilnog sadržaja je njeno vrednovanje prema njenoj korisnosti. Kao i u drugim medijima, uspješni sadržaji su zabavni sadržaji.

Medij je poruka

Pretvorba za mobilne medije zahtjeva veliku discipliniranost u pojednostavljenju. Najuspješniji oblik mobilne distribucije je poruka od 160 znakova (SMS). Popunjavanje tih 160 znakova je samo po sebi umjetnost (ne čudi da su najuspješniji u tome mlađa populacija). Čak i noviji, oblici kao multimedijalne poruke (MMS), zahtijevaju pažljivo baratanje sadržajem. Najbolji primjer za to su zvukovi za zvono mobitela: glazba ogoljena do same srži.

Da se istakne: ograničenja i prednosti medija se moraju shvatiti kao njihov sastavni dio. Ponosan vlasnik mobilnog telefona ne želi imitirati kućno kino, već traži način da bi se razlikovao od drugih. Sadržaji se skidaju da bi se ostavila osobna izjava, a ne zato da bi se sviđala drugim korisnicima.

Problemi uređaja

Iako postoje dva standardizirana načina isporuke multimedijalnih sadržaja (WAP Push i MMS), prikaz sadržaja se razlikuje od uređaja do uređaja. Uređaji se razlikuju po podržanoj rezoluciji slika, maksimalnom broju prikazanih boja, formatu zvuka, maksimalnoj veličini sadržaja i načina prikaza. Postoji preko 19 različitih glazbenih formata, 11 različitih slikovnih formata i 3 različiti video formata.

Koji način isporuke je prikladniji zavisi o raznim faktorima, kao što su tip sadržaja, namijenjena kvaliteta usluge i troškovi usluge.

Načini naplaćivanja i distribucije

Tri su glavna oblika naručivanja i distribucije mobilnih sadržaja: pre-paid, model skidanja i pretplata. Kod pre-paid, sadržaj se plaća unaprijed: preko kreditne kartice, pozivom na određeni broj, kupovinom bona u dućanu ili sudjelovanjem na natjecanju. Zauzvrat korisnik mobilnog telefona dobiva određeni kredit za određeni broj sadržaja. Kada se raspoloživi kredit potroši, potrebno ga je nadoplatiti.

Kod modela skidanja, korisnik mobilnog telefona naručuje jedan određeni sadržaj slanjem poruke s određenim sadržajem. Sadržaj se zatim trenutačno skida. Ovaj se model jednostavno implementira, a naplaćuje se direktno s računa mobilnog telefona.

Najisplativiji oblik je model pretplate. Korisnik mobilnog telefona se pretplaćuje na sadržaj koji mu se šalje u redovnim vremenskim razmacima (na primjer, tjedno) ili kod posebnih događaja (na primjer, utakmice omiljenog nogometnog kluba), te mu se naplaćuje svaka primljena poruka sa telefonskom računa. Nažalost, ova metoda još nije dostupna u svim zemljama niti kod svih operatera, jer se lako može zlorabiti. Također ima mnogo problema: nedovoljno novaca (kredita) na pre-paid računima, brojevi telefona koji se preusmjeruju na druge mreže, itd.

Platforma za marketing

Po iskustvima stručnjaka, kupovanje mobilnog sadržaja je spontano i trenutno. Korisnici kupuju kada vide oglas ili reklamu. Rijetko ih uspoređuju sa konkurentskom ponudom. Potrebne su jednostavne i jasne upute o naručivanju. Etablirani tvrtke i preporuke od prijatelja povećavaju povjerenje u ponuđeno i pospješuju odluku o kupovini. Ispravno dizajnirana prodaja će prodavati vrlo dobro.

Najefektivnije marketing platforme za mobilne sadržaje danas su masovni mediji poput televizije, teleteksta, Interneta i tiska. Radio nije nikad funkcionirao predobro, jer ljudi obično slušaju radio dok voze. Internet preferira vlastite načine isporuke, ali je ipak dobar alat za marketing mobilnog sadržaja.

Zaključak

Iako prisutno svugdje oko nas, tržište mobilne multimedije je još u svojim povojima. No ipak, javljaju se nove i snažne platforme za multimedijalne sadržaje koje su u stanju nositi se gotovo nepreglednom masom dostupnih mobilnih uređaja i tehnologija. Pritom prikladni načini naplaćivanja postaju sve rašireniji.

5. Budućnost mobilne multimedije (Zaključak)

Kada govorimo o budućnosti mobilne komunikacije važno je uzeti u obzir i usluge koje se budu pružale na budućim komunikacijskim mrežama. Budući trendovi kod usluga se slijedeći:

Glasovne usluge će i dalje ostati važne u budućnosti Važnost podatkovne komunikacije kao i simultanog prijenosa glasa i podataka

se značajno povećava Povećana potreba za podatkovnom komunikacijom povlači za sobom potrebu

poboljšanja efikasnosti podatkovnih usluga. Podatkovne propusnosti dostupne korisnicima se moraju povećati

Povećanjem broja usluga pružanih preko poboljšanih mobilnih mreža, korištenje tih usluga se širi iz ureda, kuća itd. na ceste i na kraju svugdje. To znači da mobilne mreže visoke kvalitete i propusnosti budu potrebne svugdje. Pokrivenost mrežama se mora povećati.

Te nove usluge moraju biti cjenovno pristupačne

Predvidjeti što nam donosi budućnost mobilne telekomunikacije jer teška zadaća. Nije sasvim jasno što će usluge 3G sistema pružati korisnicima i istraživanje kod mobilnih telekomunikacija je brzo rastuće istraživačko područje. No međutim može se predvidjeti jedna značajna razlika između 3G sistema i 4G sistema, i to će sigurno biti korisnički dostupna podatkovna propusnost. To još nije točno definirano, ali je predloženo da bi 4G sistemi trebali podržavati minimalne brzine od 100 Mbps u širokim područjima velike mobilnosti i od 1 Gbps u lokalnim područjima slabe mobilnosti.

Nije vrlo vjerojatno da će postojati jedna jedinstvena mreža brandirana na 4G na isti način kao što su to 2G-GSM i 3G-UMTS mreže. 4G će vjerojatno biti skupina mreža koje će raditi zajedno da pruže napredne usluge i funkcije korisnicima. 4G će sadržavati 3G-UMTS i poboljšane GSM usluge, ali će možda uključivati i bežične lokalne mreže (WLAN), satelitske mreže, mreže koje emitiraju (emitiranje digitalnog zvuka), itd. Te će mreže raditi fluidno. Korisnik neće znati kada će uređaj prebaciti s jedne mreže na drugu npr. s WLAN-a na UMTS mrežu. Mobilni uređaj će sam analizirati okolinu i automatski izabrati najboljeg davatelja usluga. Uređaj će to raditi

stalno i ako otkrije boljeg davatelja usluga će napraviti glatki transfer na boljeg davatelja.

6. Terminologija

Sljedeće se skraćenice javljaju u ovom tekstu:

1G – Četvrta generacija telekomunikacijskih mreža

2G – Četvrta generacija telekomunikacijskih mreža

2.5G – Korak između 2G i 3G

3G – Četvrta generacija telekomunikacijskih mreža

3GPP – The Third Generation Partnership Project

3GPP2 – The Third Generation Partnership Project Two

4G – Četvrta generacija telekomunikacijskih mreža

AMPS – Advanced Mobile Phone System

AMR - Adaptive multirate

API – Application Programming Interface

CDMA - Code Division Multiple Access

DL - Download

EDGE - Enhanced Data Rates for GSM Evolution

FDD - Frequency Division Duplex

Gbps – Gigabits per second

GPRS - General Packet Radio Service

GSM - Global System for Mobile Communications

HSCSD - High Speed Circuit-Switched Dana

HSDPA - High Speed Downlink Packet Access

IMT - International Mobile Telecommunications

IMT-2000 – Kolekcija pet 3G tehnologija odobrena od strane ITU

IRDA – Infra Red Data Access

ITU - International Telecommunications Union

Kbps - Kilobits per second

LAN – Local Area Network

Mbps – Megabits per second

NMT - Nordic Mobile Telephone

OSI – Open Systems Interconnect

PDA – Personal Digital Assistant

PDT – Portable Date Terminal

TACS - Total Access Communication System

TCP/IP - Transmission Control Protocol/Internet Protocol

TD-SCDMA - Time-Division Synchronous CDMA

TDD – Time Division Duplex

TDMA - Time Division Multiple Access

UL - Upload

UMA - Unlicensed Mobile Access

UMTS - Universal Mobile Telecommunications System

UNC - UMA Network Controller

VoFi – VoIP on Wi-Fi

VoIP - Voice over Internet Protocol

W-CDMA - Wideband Code Division Multiple Access

WiBro - Wireless Broadband

7. Literatura

Popis korištenih izvora u izradi teksta:

http://en.wikipedia.org/http://www.3g.org/http://www.symbian.com/http://www.microsoft.com/http://www.palm.com/http://www.linux.org/http://www.zdnet.co.uk/ http://www.infosyncworld.com/http://www.mobileguru.co.uk/http://www.mobilecomms-technology.com/http://www.itu.int/http://www.kodiaknetworks.com/http://www.quentecafe.com/http://www.minick.net/http://www.mod.uk/http://www.cellular.co.za/http://murray.newcastle.edu.au/