medjunarodno krivicno pravo - skripta (2. parcijala)

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

MEĐUNARODNO KRIVIČNO PRAVO SKRIPTA DRUGA PARCIJALA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

3 WWW.BH-PRAVNICI.COM

1. POJAM MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG DJELA

Opći dio meĎ. krivičnog prava predstavlja sistem pravnih propisa kojima se odreĎuju pojam i

elementi meĎ. krivičnog djela, osnovi krivične odgovornosti i sistem krivičnih sankcija za njihove

učinitelje, kao i uvjeti za utvrĎivanje krivične odgovornosti i kaţnjivosti.

Ovi propisi svoj izvor nalaze u: 1. meĎ. pravnim aktima; 2. nacionalnom krivičnom zakonodavstvu Tri osnovna pojma općeg dijela meĎ. krivičnog prava su: 1) meĎ. krivično djelo ;2) krivična

odgovornost;3) krivične sankcije

1.1. Različita shvatanja o pojmu meĎ. krivičnog djela

Razlikujemo više shvatanja o pojmu meĎ. krivičnog djela ali se u pravnoj teoriji izdvaja sljedeća definicija meĎ. kriv. djela koje čini pet elemenata. To su:

1) zabranjena radnja je od značajnog meĎ.interesa, posebno ako se njome ugroţava meĎ. mir i

sigurnost,

2) zabranjena radnja predstavlja izuzetan napad na vrijednosti koje uobičajeno vaţe u meĎ. zajednici, pa se takav napad smatra udarom na osjećaj humanosti, odnosno općeljudsku svijest,

3) zabranjena radnja ima transnacionalne implikacije što podrazumijeva uključenost više od jedne

drţave ili se posljedice ili se planiranje, pripremanje ili učinjenje djela prostiru na područje više drţava, odnosno postoji razlika u drţavljanstvu ţrtava ili upotrijebljena sredstva premašuju nacionalne

granice,

4) zabranjena radnja je štetna po meĎ. zaštičene osobe ili interese i 5) zabranjena radnja krši meĎ. zaštičene interese.

MeĎ. krivično djelo (zločin) predstavlja kršenje meĎ. pravila koja povlače individualnu krivičnu

odgovornost pojedinca. Ovaj pojam čine sljedeći elementi:

1) kršenje meĎ. običajnih pravila, 2) štite vrijednosti koje cijela meĎ. zajednica smatra vaţnim i koja obavezuje sve drţave i sve

pojedince,

3) postoji univerzalni interes za suzbijanje tih krivičnih djela, pa svaka drţava moţe u načelu goniti i kaţnjavati učinitelje takvih djela bez obzira gdje su oni učinjeni, od strane čijih drţavljana i na čiju

štetu su takva djela učinjena i

4) ako je učinitelj djelovao u nekom sluţbenom svojstvu (kao drţavni ili vojni zvaničnik) ne moţe se

pozivati na imunitet od graĎanske ili krivične jurisdikcije. U nacionaimm krivičnim zakonodavstvima meĎ. krivično djelo se moţe odrediti kao protivpravno

ponašanje krivično odgovornog (vinog) učinitelja kojim se povreĎuju ili ugroţavaju dobra zaštićena

meĎ. pravom, mir meĎu narodima i sigurnost čovječanstva, koje je propisima odreĎeno kao krivično djelo i za čijeg učinitelja je propisana krivična sankcija.

Nacrt Pravila o odgovornosti drţava koji je pripremila Komisija za meĎ. pravo OUN iz 1976. god.-

meĎ. krivično djelo je ono protivpravno djelo koje proizilazi iz povrede, od strane neke drţave, meĎunarodne obaveze koja je toliko bitna za zaštitu osnovnih interesa meĎ. zajednice da je njena

povreda priznata meĎ. zločinom od te zajednice u njenoj cjelini i predstavlja meĎ. zločin.

Elementi koji čine opće biće meĎ. krivičnog djela su:

1) djelo čovjeka koje obuhvata: ljudsku radnju, prouzrokovanu posljedicu i uzročno-posljedičnu vezu, 2) protivpravnost,

3) odreĎenost, djela u propisima

4) krivicu (vinost) učinitelja.

1.2. Dioba meĎ. krivičnih djela Postoji više vrsta meĎ. krivičnih djela. Uobičajena je podjela na: l) meĎ. krivična djela u uţem smislu (prava ili čista) i

2)meĎ. krivična djela u širem smislu (neprava ili mješovita).

Ova je podjela usvojena na 14. Kongresu MeĎ. udruţenja za krivično pravo koji je odrţan 1989. g. u

Beču. Kriterijum za ovo razlikovanje jeste nadleţnost meĎ. krivičnih sudova, odnosno historija krivičnog

pravosuĎa.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


MeĎ. krivična djela u uţem smislu -tu se radi se o meĎ. krivičnim djelima kojima se krše ratni

zakoni i običaji rata. .Tu spadaju sljedeća meĎ. krivična djela: a) zločin protiv mira, b) ratni zločin, c) zločin genocida i d) zločin protiv čovječnosti.

Rimskim statutom MeĎ. krivičnog suda 2002. god. inaugurirana su meĎ. krivična djela u vidu: a)

zločina genocida, b) zločina protiv čovječnosti c) ratnih zločina i d) zločina agresije.

Kao osnovne karakteristike meĎ. krivičnih djela u uţem smislu u pravnoj teoriji se navode sljedeće: 1) ovi meĎ. zločini imaju dvostruku prirodu. Njihovo učinjenje povlači, s jedne strane, krivičnu

odgovornost pojedinaca kao njihovih učinitelja ili saučesnika, odnosno nadreĎenih osoba (po osnovu

komandne odgovornosti) i meĎ. pravnu odgovornost drţave, s druge strane, 2) meĎ. zločinima se krše osnovna ljudska prava i oni su stoga zabranjeni kao represalije u slučaju

činjenja isto takvih zločina druge suprotstavljene strane,

3) meĎ. zločini u pogledu krivičnog gonjenja i kaţnjavanja ne zastarjevaju i 4) opće meĎ. pravo nameće obavezu drţavama da ne krše osnovne norme koje zabranjuju njihovo

vršenje kao obavezu erga omnes.

MeĎ. krivična djela u širem smislu su djela kojima se krše druga pravila meĎ. prava i koja meĎ.

zajednica ţeli da inkriminira i sankcionira u okviru nacionalnog krivičnog zakonodavstva. Imaju osnovu u meĎ. zabranama, ali je kaţnjavanje i krivični progon učinitelja ostavljen na volju nacion.

krivičnim zakonodavstvima.

Ova meĎ. krivična djela se razlikuju od meĎ. krivičnih djela u uţem smislu: a) po teţini prouzrokovanih posljedica,

b) po načinu njihove inkriminacije i kaţnjavanja,

c) za njihovo kaţnjavanje nisu nadleţni meĎ. krivični sudovi, već nacionalni sudovi pojedinih drţava koje su ih i prihvatile kao krivična djela u svom nacionalnom zakonodavstvu,

d) njima se ne povreĎuju najviše vrijednosti meĎ. zajednice i

e) pitanje nezastarivosti ovih djela se uopće ne postavlja.

Prema kriteriju izvora, meĎ. krivična djela se mogu podijeliti na: a) krivična djela prema meĎ. običajnom pravu. To su takva krivična djela koja su prethodno

definirana u nekom meĎ. ugovoru i potom zahvaljujući univerzalnim vrijednostima koje štite

prihvaćena su kao takva u praksi većine drţava svijeta. Otuda definicije ovih krivičnih djela i krivične sankcije za njihove učinitelje predstavljaju ius cogens i djeluju erga omnes. To su krivična djela

protiv humanitarnog prava kao što su: 1) genocid, 2) zločin protiv čovječnosti 3) ratni zločin. To su

zapravo meĎ. krivična djela u uţem smislu;

b) krivična djela propisana višestranim meĎ. ugovorima. Ovdje spadaju krivična djela koja su propisana meĎ. ugovorima i imaju dejstvo samo u meĎusobnim odnosima drţava ugovornica, pa i ne

spadaju u nadleţost meĎ. sudova. To su djela koja su propisana brojnim meĎ. ugovorima kao što su:

terorizam, pranje novca, korupcjia, trgovina ljudima, zloupotreba opojnih droga itd. To su zapravo meĎ. krivična djela u širem smislu.

Interesantna je klasifikacija meĎ. krivičnih djela prisutna u pravnoj teoriji u posljednje vrijeme.

Prema tom shvatanju razlikuju se sljedeća meĎ. krivična djela: 1) meĎ. zločini - U meĎ. zločine spadaju: a) agresija, b) genocid, c) zločin protiv čovječnosti i d) ratni

zločini.

2) meĎ. delikti - Tu spadaju: a) nelegalno posjedovanje, upotreba i raspolaganje oruţjem, b) kraĎa

nuklearnog materijala, c) agresivno djelovanje plaćenika, d) zaštita humanih interesa (apartheid, ropstvo i sl.), e) zaštita od

terorističkog nasilja i f) zaštita socijalnih i kulturnih interesa.

3) meĎ. prekršaji gdje spadaju: a) trgovina pornografskim materijalom, b) falsificiranje novca i c) korupcija meĎ. sluţbenika itd.

1.3. Krivično djelo s elementom inozemnosti Krivično djelo sa elementom inozemnosti je vrsta krivičnog djela koje je na bilo koji način povezano

sa inozemstvom, odnosno koje izaziva rezonanciju u meĎ. relacijama.

Element inozemnosti na različite načine moţe da bude povezan sa krivičnim djelom, pa tako

"krivično djelo sa elementom inozemnosti" postoji u sljedećim slučajevima: 1)ako je stranac učinio krivično djelo u odreĎenoj drţavi.

2)ako je u odreĎenoj drţavi krivično djelo učinio domaći drţavljanin na štetu stranca ili stranog dobra.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3) ako bilo koja osoba učini krivično djelo na štetu strane drţave.

4) ako je krivično djelo učinio domaći drţavljanin u inozemstvu. 5) ako se u odreĎenoj drţavi sudi strancu za djelo koje je izvršio u inozemstvu

6) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji više drţava.

7) ako je krivično djelo učinjeno na teritoriji koja je izvan suvereniteta bilo koje drţave.

8) ako je k. djelo učinjeno od strane osobe koja uţiva diplomatski imunitet - imunitet iz meĎ. pravnih razloga

9) ako se radi o krivičnom djelu koje je ranije već presuĎeno u inozemstvu.

10) ako se radi o krivičnom djelu za koje se vodi krivični postupak u inozemstvu. 11) ako jedna drţava pruţa drugoj drţavi odreĎenu meĎ. pravnu pomoć.

12) ako jedna drţava traţi od druge drţave izručenje (ekstradiciju) neke osobe koja u njoj uţiva pravo

azila. 13) ako se radi o krivičnom djelu koje je predviĎeno odredbama meĎ. prava

14) ako se radi o krivičnom djelu kod koga je od značaja ranija osuĎivanost učinitelja u inozemstvu.

15) ako se radi o krivičnom djelu koje je učinila neka osoba kao pripadnik stranih oruţanih snaga sa

specijalnim posebnim statusom. 16) ako je predviĎena nadleţnost meĎ. sudskih organa u rješavanju sudskih predmeta i postupcima u

vezi sa njima.

17) ako se radi o krivičnom predmetu na kome treba posredno ili neposredno primijeniti strano krivično pravo.

2. ELEMENTI MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG DJELA

Opći pojam meĎ. krivičnog djela čine četiri osnovna ili opća elementa. Njihova sveukupnost se još naziva i opće biće meĎ. krivičnog djela. Djelo čovjeka je materijalni element općeg pojma meĎ.

krivičnog djela, a ostali (protivpravnost, odreĎenost djela u propisima i krivica- vinost učinitelja)

su formalni elementi. Samo je krivica učinitelja subjektivni element, dok su svi ostali elementi objektivnog karaktera.U meĎ. krivičnom pravu je isključena mogućnost poimanja meĎ. krivičnog

djela u objektivnom smislu budući da su neuračunljivost, kao i uzrast učinitelja djela ispod 18 g. –

maloljetstvo izričito navedeni kao osnovi koji isključuju odgovornost i kaţnjivost u primjeni

odredaba Rimskog statuta meĎ. krivičnog suda. Djelo čovjeka u meĎ. kriv.pravu se sastoji iz tri elementa. To su:

1. radnja fizičke osobe uzrasta preko 18 godina

2. posljedica 3. uzročni odnos izmeĎu poduzete radnje i prouzrokovane posljedice.

2.1. Radnja-Pod radnjom se podrazumijeva svjesno i voljno poduzimanje tjelesnog pokreta (činjenje

ili pozitivna, aktivna djelatnost) ili svjesno ili voljno propuštanje tjelesnog pokreta (nečinjenje ili negativna, pasivna djelatnost).

Takva obaveza na činjenje moţe da proizlazi iz različitih izvora: a) zakona, b) radnog odnosa, c)

profesionalne duţnosti, d) ugovora, e) prethodnog činjenja kojim je stvorena opasnost ili f) iz odnosa

povjerenja. Takvo nepoduzimanje neophodno potrebnih i razumnih mjera u cilju sprečavanja učinjenja meĎ.

krivičnih djela ili nepredavanje učinitelja ovakvih djela vlastima kompetentnim za voĎenje krivičnog

postupka kao poseban, specifičan vid "propuštanja duţnog nadzora" kao radnja učinjenja i osnov komandne odgovornosti izričito je predviĎena u više meĎ. pravnih akata kao što su: Dopunski

protokol uz Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava meĎ. oruţanih sukoba iz 1977. godine, Statut Haškog

tribunala, Statut tribunala za Ruandu i Rimski statut MeĎunarodnog krivičnog suda. Zavisno od vrste i karaktera poduzete djelatnosti, radnja meĎ. krivičnog djela moţe biti radnja:

1) učinjenja - neposrednog učinjenja, posrednog učinjenja ili saučinjenja,

2) podstrekavanja (pri čemu se posebno izdvaja nareĎivanje),

3) pomaganja ili 4) organiziranja zločinačkog udruţenja.

U odreĎenim slučajevima za radnju učinjenja je potrebno da je poduzeta:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) na odreĎeni način (kršenjem pravila meĎ. prava),

2) odreĎenim sredstvom (nedopuštenim sredstvom, silom, prijetnjom i sl.), 3) u odreĎeno vrijeme (za vrijeme rata, oruţanog sukoba ili okupacije),

4) na odreĎenom mjestu (na teritoriji odreĎene drţave zahvaćenoj ratom ili oruţanirn sukobom ili pak

oruţanom akcijom ograničenog obima i intenziteta).

Tada su način, sredstvo, mjesto i vrijeme učinjenja radnje elementi bića krivičnog djela i ukoliko oni nisu ispunjeni u konkretnom slučaju i nema ovih krivičnih djela.

2.2. Posljedica-je proizvedena promjena ili proizvedeno stanje u spoljnom svijetu usljed poduzete

radnje neke osobe. Ukoliko u konkretnom slučaju izostane posljedica, tada nema svršenog krivičnog djela, već postoji pokušaj. Posljedica djela se moţe javiti u dva vida. To su: a) povreda i b)

ugroţavanje.

Posljedica povrede se ispoljava u tri vida i to kao: a) uništenje; b) oštećenje; c) činjenje neupotrebljivim odreĎenog objekta napada.

Posljedica ugroţavanja se ispoljava u prouzrokovanju opasnosti po zaštičeno dobro. Ona se dalje

moţe javiti u dva vida i to kao:

a) konkretna postoji kada je uslijed poduzete radnje neke osobe nastupila opasnost po zaštićeno dobro tako da je moglo da doĎe i do povrede takvog dobra.

b) apstraktna opasnost- je ona opasnost koja je mogla da nastupi uslijed poduzete radnje učinjenja, ali

u konkretnom slučaju nije nastupila.

2.3. Društvena opasnost To je materijalni, objektivni element pojma meĎ. krivičnog djela koji znači da je krivično djelo takvo djelo kojim se povreĎuju ili ugroţavaju društvena dobra i vrijednosti od posebnog meĎ. značaja koja

je potrebno zaštititi i osigurati u svakom konkretnom slučaju, čak i pod prijetnjom primjene krivičnih

sankcija.Ta društvena dobra jesu čovječnost i meĎ. pravo.

2.4. Protivpravnost Podrazumijeva krivična djela gdje se krše norme zabrane utvrĎene propisima meĎ. ratnog i

humanitarnog prava koje su upravo i postavljene u cilju zaštite odreĎenih društvenih vrijednosti ili

dobara. Ovo je formalni, objektivni element pojma meĎ. kriv. djela. Umišljaj učinitelja kod ovih djela mora da obuhvati i svijest o protivpravnosti postupanja takve osobe.

2.5. OdreĎenost djela OdreĎenost meĎ. krivičnog djela u propisima znači da obiljeţja bića ovih krivičnih djela, kao i vrsta i

visina krivičnih sankcija za njihove učinitelje, moraju biti odreĎeni u odgovarajućirn propisima. Dvije su vrste propisa koje ih odreĎuju.

To su, prvo, propisi u okviru meĎ. akata kao što su: Statut MeĎ. vojnog suda, Statut Haškog tribunala,

Statut krivičnog tribunala za Ruandu i Rimski statut stalnog MeĎ. krivičnog suda, kao i odgovarajući akti samog meĎ. suda (npr. Pravila postupka i dokazivanja, Elementi zločina i dr.).

I drugo, u nacionalnom krivičnom zakonodavstvu, sve drţave su, na osnovu obaveza prihvaćenih

potpisivanjem i ratifikacijom odreĎenih meĎ. konvencija, propisale meĎ. krivična djela u svojim krivičnim zakonima sa odreĎenim elementima i obiljeţjima njihovog bića propisujući istovremeno i

vrstu i mjeru krivične sankcije za njihove učinitelje.

Dakle, ovo je formalni element meĎ. krivičnog djela. On se svodi na neophodnost da postoji odreĎena

formalno priznata i prihvaćena meĎunarodna obaveza za suverene drţave da u svoja nacionalna krivična zakonodavstva unesu odreĎena meĎ. krivična djela na osnovu preuzetih obaveza iz meĎ.

pravnih akata.

U pogledu elementa odreĎenosti u pravnoj teoriji ali i praksi isticani su brojni prigovori, koji su najčešće bili vezani za:

1) retroaktivnu primjenu krivičnopravnih propisa

2) odstupanja od načela propisanosti i odreĎenosti kazne za meĎ. krivična djela u propisima. Tome treba dodati i primjenu običajnog prava i analogije pri utvrĎivanju krivične odgovornosti za

meĎ. krivična djela što sve predstavlja odstupanje od strogog poštovanja principa zakonitosti.

Rimski statut stalnog MeĎunarodnog krivičnog suda izričito predviĎa zabranu retroaktivnosti

krivičnopravnih normi, zabranu analogije i izričito propisuje odreĎenost krivičnog djela i kazne u propisima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2.6. Krivica učinitelja

Krivica (vinost) učinitelja - je subjektivni element krivičnog djela iz koga proizlazi da samo punoljetna, uračunljiva i vina, dakle krivično odgovorna osoba moţe učiniti meĎ. krivično djelo. To

znači da se kao učinitelj meĎ. krivičnog djela ni u kom slučaju ne moţe javiti maloljetna osoba.

Prema vremenu poduzimanja radnje učinjenja meĎ. krivičnog djela se utvrĎuje, ne samo uzrast

učinitelja, već i njegova uračunljivost kao i vinost.U pogledu krivice (vinosti) učinitelja, meĎ. krivična djela mogu da se učine samo sa umišljajem.

2.7. Biće meĎunarodnog krivičnog djela Biće meĎ. krivičnog djela obuhvata skup svih posebnih elemenata svakog pojedinog krivičnog djela koje ga odreĎuje po svojoj posebnosti i specifičnosti u odnosu na druga meĎ. krivična djela. Ono se

stvara uopćavanjem zajedničkih karakteristika koje se javljaju kod jednog istog krivičnog djela u

različitim slučajevima. UtvrĎivanje bića meĎ. krivičnog djela se naziva kvalifikacija djela. Pravna kvalifikacija meĎ. krivičnog djela je, zapravo, posao krivičnog suda u svakom konkretno

sprovedenom krivičnom postupku podvodeći odreĎeno činjenično stanje krivične stvari pod zakon ili

drugi propis sadrţan u meĎ. pravnom aktu.

3.OBJEKT MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG DJELA

Objekt krivičnog djela je društveno dobro ili društveni interes protiv koga je upravljeno krivično djelo i kome se pruţa krivičnopravna zaštita. Razlikuju se dvije vrste i to objekt zaštite i objekt

radnje.

Objekt zaštite je društveno dobro ili interes kome se pruţa krivično pravna zaštita od svih oblika povreĎivanja ili ugroţavanja vršenjem društveno opasnih i protivpravnih djelatnosti.

Kod meĎ. krivičnog djela objekt zaštite jesu 1) čovječnost i 2) meĎunarodno pravo.

Osnovna je funkcija meĎ. krivičnog prava osiguranje efikasne zaštite korpusa univerzalnih,

elementarnih ljudskih prava i sloboda svih i svakog. Objekt radnje krivičnog djela, jesu predmeti na kojima se čini radnja krivičnog djela da bi se mogao povrijediti ili ugroziti zaštićeni objekt ili

vrijednost. Kod različitih meĎ. krivičnih djela se razlikuju i objekti radnje pa se tako kao ovi objekti

javljaju: 1) nacionalna, rasna, vjerska ili etnička grupa, 2) civilno stanovništvo, civilni objekti, pojedine civilne osobe, 3) ranjenici, bolesnici, brodolomnici, sanitetsko i vjersko osoblje. 4) materijal,

zalihe i sredstva sanitetskih ustanova i transporta,

5) ratni zarobljenlci, 6) zračni ili pomorski promet, 7) opojne droge i psihotropne supstance,8)

radioaktivne i opasne materije i dr.

4. SUBJEKT MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG DJELA

U krivičnopravnoj teoriji razlikuju se dvije vrste subjekata krivičnog djela. To su: aktivni i pasivni subjekt.

4.1. Aktivni subjekt - meĎ. krivičnog diela jeste osoba koja svojom radnjom činjenja i nečinjenja

ostvaruje posljedicu krivičnog djela. Po pravilu, aktivni subjek ili učinitelj krivičnog djela moţe biti samo fizička osoba. U meĎ. krivičnom pravu je isključena mogućnost da se kao aktivni subjekt, javi

maloljetna osoba uzrasta ispod 18 godina u vrijeme učinjenja krivičnog djela. Samo kod malog broja

meĎ. krivičnih djela kao učinitelj se moţe javiti osoba koja ima odreĎeno lično svojstvo ili odnos

(npr. svojstvo sluţbene ili vojne osobe ili svojstvo komandujućeg ili drugog civilnog ili vojnog zapovjednika). To su osobe koje podlijeţu komandnoj odgovornosti ili odgovornosti sui generis. U

jednom dijelu teorije meĎ. javnog i meĎ. krivičnog prava javljaju se shvatanja da u oblasti izvršenja

najteţih krivičnih djela protiv čovječnosti i meĎ. ratnog prava, kao što su ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, i drţava treba da snosi krivičnu odgovornost. Prema odredbama Statuta MeĎunarodnog

vojnog suda iz 1945, godine svaki član grupe ili organizacije koja je proglašena za zločinačku mogao

je biti izveden pred sud zbog samog članstva u toj organizaciji, pri čemu se zločinački karakter te organizacije ili grupe smatrao dokazanim i nije mogao biti osporavan (dakle u ovom slučaju je

postojala prezumpcija krivice).

4.2. Pasivni subjekt (oštećeni ili ţrtva)

Kao pasivni subjekt meĎ.krivičnog djela javlja se svaka osoba koja je povrijeĎena ili ugroţena učinjenim krivičnim djelom. To je osoba kojoj pripada dobro, pravo ili interes koji se povreĎuju ili

ugroţavaju činjenjem krivičnog djela. Kao pasivni subjekt meĎ. krivičnog djela moţe se javiti i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


fizička i pravna osoba. Pri tome za fizičku osobu nema starosnog ograničenja, pa se svaka fizička

osoba od roĎenja, pa čak i prije roĎenja (u slučaju zaštite ploda ili prava na ţivot i raĎanje) moţe javiti kao pasivni subjekt. Kod nekih meĎ. krivičnih djela kao pasivni subjekt se javlja samo jedna ili više

pojedinačno odreĎenih osoba, a nekada je to cijela nacionalna, rasna, vjerska ili etnička grupa ili čak

cjelokupno civilno sranovništvo. Svaka pravna osoba takoĎer moţe biti pasivni subjekt, pa se čak

smatra da je pasivni subjekt kod meĎ. krivičnih djela cjelokupna meĎ. zajednica, odnosna civilizirani dio čovječanstva.

OBLICI UČINJENJA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG DJELA

1.STADIJI UČINJENJA MEĐUNARODNOG KRIVIČNOG DJELA U procesu ostvarenja posljedice meĎ. krivičnog djela moguće je postojanje više stadija. Tako se

razlikuju sljedeći stadiji:

1) donošenje odluke, 2) pripremanje krivičnog djela, 3) pokušaj krivičnog djela i 4) svršeno krivično

djelo. Donošenje odluke -nema krivičnog djela bez prethodno umišljajno donijete odluke, često čitavog

plana ili organizirane zavjere. Ovaj se stadij sastoji u misaonim, svjesnim i voljnim, psihološkim

djelatnostima učinitelja djela koji prethodi donijetoj odluci da se učini odreĎeno krivično djelo, sa kojim osobama, na koji način, kojim sredstvima, na kom mjestu i u koje vrijeme.

1.1. Pripremne radnje - njima se stvaraju uvjeti i pretpostavke da se uopće pristupi učinjenju meĎ.

krivičnog djela ili pak da se ovo djelo učini lakše, brţe ili efikasnije. MeĎu ovim radnjama razlikuju se:

1) nabavljanje ili osposobljavanje sredstava za učinjenje djela,

2) otklanjanje prepreka za učinjenje djela,

3) dogovaranje, planiranje ili organiziranje sa drugim osobama učinjenja djela ili 4) na bilo koji drugi način doprinošenje učinjenju krivičnog djela.

1.2. Pokušaj krivičnog djela - Kada učinitelj donese odluke, i sa ili bez prethodno poduzetih

pripremnih radnji, pristupi radnji učinjenja, tada su moguća dva rezultata: a) ostvarenje posljedice namjeravanog meĎ. krivičnog djela,b) izostanak te posljedice.

U slučaju umišljajnog započinjanja radnje učinjenja krivičnog djela bez nastupanja posljedice postoji

pokušaj ili nesvršeno krivično djelo.Prema odredbama Rimskog statuta pokušaj meĎ. zločina postoji

ako je krivično djelo započeto radnjom učinjenja, ali se samo djelo zločina nije dogodilo usljed okolnosti nezavisnih od namjere učinitelja.

Znači pojam pokušaja odreĎuju tri elementa:

a) umišljaj učinitelja b) započinjanje radnje učinjenja c) izostanak posljedice djela ili nedovršenje djela nezavisno od volje učinitelja.

Za pokušaj meĎ. krivičnog djela se kaţnjava.

Svršeno krivično djelo postoji kada je uslijed poduzete radnje učinjenja posljedica nastupila u vidu povrede ili ugroţavanja zaštićenog dobra ili vrijednosti.

1.3. Dobrovoljni odustanak

Rimski statut poznaje i institut dobrovoljnog odustanka- ovaj institut postoji kada učinitelj započne

radnju učinjenja krivičnog djela, ali odustane od namjere da učini zločin ili pak na drugi način spriječi učinjenje tog zločina.

Ovdje se, dakle, razlikuju dvije situacije:

1) odustanak od namjere (odluke) da se učini započeto krivično djelo 2) sprečavanje učinjenja krivičnog djela, odnosno sprečavanje da posljedica krivičnog djela nastupi,

ili njeno otklanjanje - dobrovoljni odustanak od svršenog pokušaja kada je radnja ušinjenja ostvarena

u potpunosti. Za postojanje ovog vaţnog instituta općeg dijela meĎ. prava bitno je da se radi o odustanku učinitelja

koji ispunjava odreĎene uvjete:

a) da je odustanak dobrovoljan (rezultat slobodno donijete odluke učinitelja bez obzira na motive);

b) da je odustanak konačan (da je trajan i potpun).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U slučaju ispunjenja ova dva kumulativno postavljena uvjeta ovakva osoba se ne moţe kazniti za

pokušaj učinjenja meĎ. krivičnog djela, što znaći da se dobrovoljni odustanak smatra kao opći osnov za osloboĎenje od kazne takve osobe.

2. STICAJ MEĐUNARODNIH KRIVIČNIH DJELA

2.1. Pojam i vrste sticaja Ako jedna osoba (učinitelj) sa jednom ili više radnji prouzrokuje više posljedica meĎ. krivičnog djela,

odnosno više takvih krivičnih djela i ako se za sva ta učinjena meĎ. krivična djela vodi jedan krivični

postupak pred jednim sudskim vijećem i donosi jedna presuda u kojoj se izriče jedna glavna (kumulativna) kazna, tada postoji sticaj meĎ. krivičnih djela.

Ako je više meĎ. krivičnih djela prouzrokovano jednom radnjorn tada postoji idealni sticaj.

Kada je više meĎ. krivičnih djela učinjeno sa više poduzetih radnji, u istim ili različitim vremenskim periodima, na istom ili različitim mjestima tada postoji realni sticaj.

Pored ove podjele sticaja razikuju se: a) homogeni i b) heterogeni sticaj.

Kada je učinitelj sa jednom ili sa više radnji prouzrokovao više istih meĎ. krivičnih djela tada se radi o

homogenom sticaju. Heterogeni sticaj postoji kada je sa jednom ili više radnji prouzrokovano više različitih meĎ. krivičnih djela.

U meĎ. krivičnom pravu brojne su situacije da jedna ili više osoba učini više krivičnih djela na istom

ili različitim mjestima, u isto ili različito vrijeme, pri čemu se za sva ta krivična djela vodi jedan krivični postupak pred jednim sudom i izriče jedna kazna.

2.2. Odmjeravanje kazne za djela u sticaju

Iz dosadašnje prakse Haškog tribunala proizilazi da je sudsko vijeće u velikom broju slučajeva utvrdilo da je odreĎena osoba (optuţeni) učestvovala kao učinitelj ili kao saučesnik u činjenju većeg

broja meĎ. krivičnih djela, odnosno da je u istom dogaĎaju učinilo više povreda Statuta. U takvim

slučajevima je primjenjivano kumulativno optuţenje koje je opravdavano činjenicom da prije

izvoĎenja dokaza (na glavnom pretresu) nije bilo moguće utvrditi sa sigurnošću da li će sve ili samo neke optuţbe biti zaista i dokazane. U praksi Haškog tribunala je istaknuto da su kumulativne osude

izrečene na osnovu različitih odredbi Statuta, a povodom istog postupanja optuţenog, dozvoljene

samo ako se u konkretnom slučaju radi o različitim krivičnim djelima koja nisu obuhvaćena nekim drugim krivičnim djelom. Tako kumulativne osude nisu dozvoljene ako su ispunjeni uvjeti za

postojanje krivičnih djela: teškog kršenja Ţenevskih konvencija i kršenja zakona i običaja rata jer

tada postoji prividni sticaj. U tom slučaju postoji teţe krivično djelo, a to je teško kršenje Ţenevskih

konvencija. Nasuprot tome, dozvoljeno je postojanje sticaja (dakle i kumulativne osude) u slučaju učinjenja zločina protiv čovječnosti i teškog kršenja Ţenevskih konvencija. Na sličan način sticaj kri-

vičnih djela postoji i u slučaju učinjenja zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja rata.

I konačno, u praksi Haškog tribunala se iskristaliziralo shvatanje da moţe postojati sticaj krivičnih djela genocida i zločina protiv čovječnosti.Kada sudsko vijeće u konkretnom slučaju utvrdi

postojanje sticaja meĎ. krivičnih djela, tada mu stoje na raspolaganju dvije mogućnosti u pogledu

odluke o kazni. To su: 1. da na osnovu prethodno utvrĎenih pojedinačnih kazni zatvora za pojedina meĎ. krivična djela

sistemom kumulacije izrekne jedinstvenu kaznu zatvora.

2. da izrekne odvojene kazne zatvora za svako pojedinačno utvrĎeno meĎ. krivično djelo.

U tom slučaju izrečene kazne zatvora se mogu izdrţavati na dva načina: a) istovremeno - u kom slučaju osuĎeni praktično izvršava samo najteţu od izrečenih kazni zatvora, odnosno kaznu koja je

izrečena za najteţe učinjeno meĎ. krivično djelo i b) uzastopno, sukcesivno - u kom slučaju osuĎeni

poslije izdrţane jedne kazne zatvora nastavlja sa izdrţavanjem druge izrečene kazne za drugo meĎ. krivično djelo u sticaju.

Rimski statut stalnog MeĎunarodnog krivičnog suda predviĎa slučaj odmjeravanja kazne za djela

učinjena u sticaju. Prema ovom rješenju, kada je neka osoba optuţena za više zločina (meĎ. krivičnih djela) sud izriče kaznu za svaki pojedini zločin, (prva faza), a potom izriče jedinstvenu kaznu (druga

faza) koja ne smije da preĎe trideset godina zatvora ili pod posebnim uvjetima kaznu doţivotnog

zatvora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. SAUČESNIŠTVO U MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM DJELU

3.1. Pojam i oblici saučesništva U slučaju učešća više osoba u procesu ostvarenja krivičnog djela, postoji institut saučesništva kao

oblik kolektivnog učinjenja krivičnog djela. Svi učesnici u zajedničkoj kriminalnoj radnji snose istu

krivičnu odgovornost ako su ispunjena dva uvjeta. To su:

1) da više osoba učestvuje u radnji, istoj ili različitoj, bez obzira na svoj poloţaj i veličinu svog doprinosa ostvarenom rezultatu.

2) sve osobe namjeravaju da učestvuju u zajedničkoj kriminalnoj radnji.

U pravnoj teoriji i savremenom krivičnom zakonodavstvu postoji više oblika saučesništva. Tako se razlikuju:

l. podstrekavanje - 2.pomaganje - 3. organiziranje zločinačnog udruţenja -. Ovdje se razlikuju tri

kategorije saučesnika: a)organizator, b) kolovoĎa i c) član udruţenja.

Najznačajniji oblik saučesništva u ovom obliku je zavjera. To je grupno krivično djelo koje se sastoji

iz dogovora dvije ili više osoba da učine meĎ. krivično djelo. Za zavjeru se kaţnjava čak i kada

namjeravano krivično djelo nije učinjeno, niti je pokušano. Nju karakteriziraju dva elementa: a) saznanje o činjenicama i okolnostima krivičnog djela koje grupa osoba namjerava da učini.

b) namjera da se zavjera ostvari tako što će planirano krivično djelo biti učinjeno.

3.2. Saučesništvo u Statutu MeĎunarodnog vojnog suda Prema Statutu MeĎunarodnog vojnog suda iz 1946. godine (i kasnije donijetoj Nirnberškoj presudi)

je izričito propisano da će pored neposrednog učinitelja za učinjeno meĎ. krivično djelo odgovarati i

sljedeće osobe: 1) voĎe, 2) organizatori, 3) podstrekači i 4) saučesnici koji su učestvovali u sastavljanju ili učinjenju nekog zajedničkog plana ili zavjere radi

učinjenja bilo kog od sljedečih krivičnih djela: a) zločina protiv mira, b) ratnog zločina i c) zločina

protiv čovječnosti.

To znači da je poduzimanje saučesničke radnje u potpunosti izjednačeno sa radnjom učinjenja kriv. djela.

Kasnije donijeta Konvencija o sprečavanju i kaţnjavanju zločina genocida iz 1948. godine takoĎer

regulira pitanje kaţnjavanja za neposredno ili javno podsticanje na činjenje genocida ili saučesništvo u genocidu.

3.3. Saučesništvo u Zakonu broj 10. Kontrolnog savjeta za Njemačku Njemački Zakona broj 10. Kontrolnog savjeta za kaţnjavanje osoba odgovornih za ratne zločine,

zločine protiv mira i zločine protiv čovječnosti predviĎa krivičnu odgovornost i kaţnjivost za ova krivična djela i u odnosu na osobe koje su saučesnici (pored glavnog učinitelja) u učinjenju svakog

takvog zločina ili koja su naredila ili podsticala ili se pak saglasila sa ovim djelima ili su pak bila

povezana sa planovima ili radnjama koje su dovele do učinjenja takvog meĎ. krivičnog djela ili su bila član neke organizacije povezane sa učinjenjem nekog ratnog zločina. Dakle, i ovom se odredbom

meĎ. pravnog karaktera odreĎuje izričito odgovornost saučesnika u vidu podstrekača, pomagača ili

organizatora ili člana zločinačke organizacije ako se radi o učinjenju ili pokušaju učinjenja nekog od meĎ. krivičnih djela iz nadleţnosti ovog organa.

3.4. Saučesništvo u statutima ad hoc tribunala Statut Haškog tribunala iz 1993. godine izričito propisuje krivičnu odgovornost i kaţnjivost za meĎ.

krivična djela iz njegove nadleţnosti i za osobu koja je planirala, inicirala, naredila, učinila ili na drugi način pomogla ili učestvovala u planiranju, pripremanju ili učinjenju zločina.

3.5. Saučesništvo u Rimskom statutu Rimski statut MeĎ. krivičnog suda utvrĎuje princip individualne krivične odgovornosti za meĎ. kri-vična djela iz njegove nadleţnosti, i to ne samo za neposrednog učinitelja ovih djela već i za sljedeče

osobe:

1) koja lično učini takav zločin (neposredni učinitelj) ili učini zločin u saradnji sa drugom osobom (saučinitelj) ili preko druge osobe bez obzira da li je ta druga osoba krivično odgovorna (posredni

učinitelj),

2) koja naredi, zahtijeva ili izazove činjenje nekog zločina,

3) pomaţe, podstiče ili na drugi način učestvuje u učinjenju ili pokušaju učinjenja ovakvog meĎ. krivičnog djela ukljčujući i osiguravanje sredstava za učinjenje tih djela,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4) na bilo koji način doprinosi učinjenju ili pokušaju takvog zločina od strane grupe osoba sa

zajedničkim ciljem i 5) koja direktno ili javno podstiće druge osobe na učinjenje genocida.

Dakle Rimski statut prihvata dualističko shvatanje saučesništva koje razlikuje:

a) učinitelja - u tri oblika i to kao 1) neposredni učinitelj, 2) posredni učinitelj 3) saučinitelj.

b) saučesnike u uţem smislu. Za ovu drugu grupu učesnika u procesu učinjenja meĎ. krivičnog djela od vaţnosti je akcesorna teorija njihove odgovornosti jer je za njihovu kaţnjivost potrebno da je

krivično djelo učinjeno ili bar pokušano.

Ovo dualističko shvatanje saučesništva ipak nije dosljedino poštovano u Rimskom statutu jer je za sve oblike učešća neke osobe u procesu učinjenja meĎ. krivičnog djela predviĎen isti kazneni okvir (što

znači da pomaganje nije predviĎeno kao osnov za blaţe kaţnjavanje kao što je to inače slučaj u

nacionalnim krivičnim zakonodavstvima).

ODGOVORNOST U MEĐUNARODNOM KRIVIČNOM PRAVU

1. POJAM I ELEMENTI KRIVIČNE ODGOVORNOSTI

1.1. Odgovornost drţave U meĎ. krivičnom pravu danas je opće prihvaćeno načelo individualne (lične) krivične odgovornosti

za učinjeno k. djelo kojim se krše norme meĎ. prava. No, u teoriji je ostalo sporno da li za učinjena

meĎ. krivična djela treba da odgovara i drţava. To pitanje izgleda opravdano jer se najčešće meĎ. krivična djela i čine za vrijeme rata, oruţanog sukoba ili okupacije koji se upravo poduzimaju u ime i

za račun neke drţave. Stoga se i razmatra pitanje političke i graĎanske, a sve više i krivične

odgovornosti drţave za meĎ. krivična djela, pored odgovornosti pojedinaca.

Svaka drţava u meĎ. zajednici danas ima odreĎene obaveze čije kršenje povlači za sobom i odreĎeni vid odgovornosti, odnosno kaţnjivosti primjenom specifičnih vrsta sankcija kao što su: naknada štete,

ekonomske sankcije, meĎ. osuda, pa čak i vojna ili humanitarna intervencija i sl.

No, u pravnoj teoriji se ističe niz razloga koji opravdavaju uvoĎenje krivične odgovornosti drţave za meĎ. krivična djela. Tako se smatra da drţava, kao i osobe koje djeluju u njeno ime, snose krivičnu

odgovornost za teške povrede meĎ. prava. Stoga se ne moţe dopustiti da drţava ostane nekaţnjena za

najteţe oblike meĎ. zločina jer se u drţave udruţuju pojedinci i na taj način neizmjerno povečavaju

mogućnosti za nanošenje zla. TakoĎer se istiće da je logično i opravdano da pored pojedinaca za najteţe zločine kojim se krše

norme meĎ. prava, kao što su zločini protiv mira i zločini protiv čovjećnosti, treba da odgovaraju i

drţave. U protivnom ne bi mogla da se ostvari svrha krivičnih sankcija, odnosno ciljevi represije ne bi mogli da budu ostvareni budući da u nekaţnjenoj drţavi postoji realna opasnost od recidivizma

(povrata- ponovljenog činjenja takvih krivičnih djela).

Konačno, kao razlozi koji bi opravdavali uvoĎenje krivične odgovornosti drţave za meĎ. krivična djela ističe se i činjenica da svjetski mir i sigurnost čovječanstva uopće svojim stavovima i

aktivnostima u prvom redu ugroţavaju same drţave, a ne pojedinci. To ugroţavanje mira proizlazi

zapravo iz moći drţave, pa mjere kojima se nastoji spriječiti i suzbiti kriminalitet u meĎ. odnosima

koje bi samo pogaĎale pojedince, ne bi dovele do ţeljenog rezultata. Ipak, i pored brojnih razloga koji bi opravdavali odgovornost drţave u meĎ. krivičnom pravu, ipak na

današnjem stepenu razvoja društvene zajednice takav oblik odgovornosti nije prihvaćen. Na osnovu

stare rimske maksime: societas delinquere non potest, prihvaćeno je shvatanje da pravna osoba - dakle drţava, ne moţe da bude subjekt krivičnog djela, pa ni da bude krivičino odgovorna. Da bi

drţava mogla uopće da bude krivično odgovorna, potrebno je utvrditi njenu vinost (krivicu), što je

nemoguće, Stoga je čak i u Nirnberškoj presudi prihvaćeno da su učinitelji meĎ. krivičnih djela samo ljudi, a ne asptraktna bića gdje spada i drţava.Ovakvo shvatanje je prihvaćeno i u svim statutima ad

hoc krivičnih tribunala, kao i u Rimskom statutu.

1.2. Odgovornost fizičke osobe Krivična odgovornost pojedinaca u meĎ. krivičnom pravu, predstavlja skup subjektivnih okolnosti koje odreĎuju psihičko stanje učinitelja i njegov psihički odnos prema učinjenom meĎ.krivičnom

djelu. To su okolnosti koje ovu osobu karakteriziraju kao uračunljivu i vinu. Dakle, krivična

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odgovornost i u meĎ. krivičnom pravu je sastavljena iz tri elementa. To su: a) uzrast od 18 godina,

b)uračunljivost i c)vinost. Ovi elementi krivične odgovornosti se u svakom konkretnom slučaju učinjenja meĎ. krivičnog djela

utvrĎuju prema vremenu poduzimanja radnje učinjenja krivičnog djela. Kao takvi, oni predstavljaju

osnovu subjektivne i lične krivične odgovornosti. A ta odgovornost je pretpostavka za primjenu kazne

prema učinitelju nekog od meĎ. krivičnih djela, Rimski statut propisuje da se on primjenjuje jednako na sve osobe bez razlike u njihovom sluţbenom

poloţaju. Posebno svojstvo sluţbene osobe, šefa drţave ili vlade,člana vlade ili parlamenta, izabranog

predstavnika ili vladinog sluţbenika ni u kom slučaju ne izuzima neku osobu od krivične odgovornosti, niti samo po sebi predstavlja osnov za blaţe kaţnjavanje. Stoga ni imuniteti, po osnovu

nacionalnog ili meĎ. prava (shodno odredbama Bečke konvencije), ne predstavljaju smetnju da se

uspostavi nadleţnost ovog meĎ. krivičnog suda. 1.3. Uračunljivost - predstavlja skup subjektivnih intelektualnih (svjesnih) i voljnih

(voluntarističkih) elemenata koji čine učinitelja meĎ.krivičnog djela sposobnim da rasuĎuje i da

odlučuje o svojim postupcima. Ona je osnova vinosti i znači opću prethodnu sposobnost neke osobe

da odgovara za učinjeno meĎ. krivično djelo. No, ta uračunljivost moţe biti isključena ili umanjena u većem ili manjem stepenu, zavisno od postojanja odreĎenih duševnih poremećenosti i njihovog

dejstva na psihološke sposobnosti učinitelja djela. U okviru duševnih poremećenosti koje su pravno

relelevantne razlikuju se: a) trajno ili privremeno duševno oboljenje,

b) privremena duševna poremećenost i

c) zaostalost duševnog razvoja. U slučaju da je kod učinitelja meĎ. krivičnog djela u vrijeme učinjenja djela utvrĎeno postojanje

uračunljivosti, kao osnov za primjenu krivične sankcije treba utvrditi i postojanje njegove krivice

(vinosti). Krivica je psihički odnos učinitelja prema učinjenom meĎ. krivičnom djelu kao svom

ostvarenju. Ona postoji kada je učinitelj svjestan radnje posljedice i uzročnog odnosa izmeĎu njih, kao i svih obiljeţja bića učinjenog krivičnog djela. Zavisno od oblika svijesti i volje koji se javljaju

na strani ličnosti učinitelja u teoriji krivičnog prava se razlikuju dva oblika krivice. To su: a) umišljaj

i b) nehat. 1.4. Umišljaj - Rimski statut meĎ.krivičnog suda odreĎuje psihički element u okviru individualne

krivične odgovornosti, pa kaţe da krivična odgovornost postoji ako je djelo izvršeno sa namjerom i

svjesno.

Rimski statut poznaje samo umišljaj kao oblik vinosti učinitelja meĎ. krivičnog djela. Pri tome se u okviru instituta komandne odgovornosti dozvoljava postojanje nehata na strani nadreĎene vojne ili

civilne osobe za krivična djela koja su učinile njima podreĎene osobe.Umišljaj čine dva osnovna

elementa. To su: a) svijest, i b) volja, Rimski statut je izričito kao pretpostavku za postojanje krivične odgovornosti učinitelja meĎ.

krivičnog djela, pored uračunljivosti i vinosti, odredio i uzrast učinitelja (starost od 18 godina) u

vrijeme poduzimanja radnje krivičnog djela.

2. OSNOVI ISKLJUČENJA KRIVIČNE ODGOVORNOSTI

Pretpostavka za primjenu krivične sankcije prema učinitelju meĎ. krivičnog djela jeste postojanje njegove krivične odgovornosti u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja. Rimski statut predviĎa više

osnova isključenja krivične odgovornosti: 1) neuračunljivost. 2) intoksikacija,

3) nuţna odbrana i 4) krajnja nuţda.5)stvarnu i pravnu zabludu ,6) nareĎenje pretpostavljenog i zakonski propisi.

2.1. Neuračunljivost - znači da učinitelj meĎ. krivičnog djela u vrijeme poduzimanja radnje

učinjenja nije bio sposoban za rasuĎivanje i nije bio sposoban za odlučivanje uslijed postojanja duševne bolesti ili poremečaja koji mu onemogučavaju da shvati nezakonitost ili prirodu svoga

ponašanja ili da uskladi svoje ponašanje sa zakonski prihvatljivim ponašanjem.

Neuračunljivost čine dva osnovna elementa, a to su: a) biološki i b) psihološki element.

Biološki element neuračunljivosti čini duševna poremećenost. Ova duševna poremećenost moţe da je javi kao:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) trajno ili privremeno duševno oboljenje, b) privrem. duševna poremeć., c) zaostalost duševnog

razvoja. Psihološki element neuračunljivosti čine dvije nesposobnosti (nemogućnosti). To su:

a) nesposobnost za rasuĎivanje - nemoćnost shvatanja stvarnog, pravnog i društvenog značaja

učinjenog meĎ. krivičnog djela

b) nesposobnost za odlučivanje – nemoguć. upravljanja svojim postup. u saglasnosti sa sadrţajima svijesti.

Rimski statut uopće ne spominje institut bitno smanjene uračunljivosti. To je takvo psihičko stanje

učinitelja u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja konkretnog krivičnog djela kod koga uslijed nekog od oblika duševne poremećenosti dolazi do bitnog smanjenja spsobnosti za rasuĎivanje ili

sposobnosti za odlučivanje. To što Rimski statut ne poznaje institut bitno smanjene uračunljivosti ne

smeta sudskom vijeću da ovu okolnost u smislu "stepena krivice" uzima u obzir (cijeni) prilikom odmjeravanja kazne učinitelju meĎ. krivičnog djela kao olakšavajuću okolnost što je inače i bilo

prisutno u dosadašnjoj praksi Haškog tribunala.

2.2. Intoksikacija- ili opijenost postoji kada je učinitelj krivičnog djela bio u stanju opijenosti

(uslijed upotrebe alkohola, opojnih droga ili na drugi način) koja uništava njegovu sposobnost da prepozna nezakonitost ili prirodu svoga ponašanja ili njegovu sposobnost da uskladi svoje ponašanje

sa zakonskim normama.. Za primjenu ovog instituta u meĎ. krivičnom pravu, potrebno je da je do

stanja opijenosti učinitelja djela došlo bez njegove krivice i bez njegove aktivne radnje. Rimski statut je izričito isključio primjenu ovog osnova u slučaju kada se učinitelj sam doveo u stanje intoksikacije

i u takvom stanju učinio krivično djelo. Tada nema isključenja krivične odgovornosti ovakve osobe.

2.3. Nuţna odbrana - postoji kada je meĎ. krivično djelo učinjeno radi toga da učinitelj od sebe ili drugog odbije istovremeni protivpravni napad.

Da bi postojao ovaj osnov isključenja krivične

odgovornosti potrebno je ispunjenje sljedečih uvjeta:

1) da je meĎ. krivično djelo učinjeno od strane osobe koja reagira svjesno (racionalno).

2) da je djelo učinjeno od strane osobe kako bi odbranila sebe ili drugu osobu ili u slučaju ratnih zločina da bi odbranila svoju imovinu ili imovinu druge osobe koja je neophodna za njihov opstanak

ili imovinu koja je od vitalne vaţnosti za izvršenje vojnog zadatka.

3) da je djelo učinjeno u cilju zaštite navedenih dobara od prijeteće i nezakonite upotrebe sile. 4) ako je djelo učinjeno na način koji je srazmjeran stepenu opasnosti po tu ili drugu osobu ili njihovu

imovinu koja se štiti.

Primjena instituta nuţne odbane je specifična u odnosu na nacionalno krivično zakonodstzo u dva

vida, i to: a) dozvoljena je primjena ovog instituta u meĎ. krivičnom pravu u smislu zaštite ličnih dobara, ali i

imovine učinitelja djela ili nekog drugog (pretpostavlja se njemu bliske osobe).

b) irelevantan je karakter vojne operacije u kojoj se primjenjuje ovaj institut. 2.4. Krajnja nuţda –( Rimski statut) postoji ako je krivično djelo učinjeno radi toga da učinitelj od

sebe ili druge osobe otkloni istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla

otkloniti, a pri tome učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Naime, nije krivično odgovorna osoba koja učini meĎ. krivično djelo pod sljedečim uvjetima:

1) ako je učinitelju djela prijetila prinuda u smislu zla koje prijeti bliskom smrću ili trajnom i opasnom

tjelesnom povredom te ili neke druge osobe.

2) prinuda treba da je nastupila ili da neposredno prijeti učinitelju djela ili nekoj drugoj osobi. 3) ako u otklanjanju ove prinude učinitelj postupi opravdano i svjesno pod uvjetom da pri tome nije

nanijeta veća šteta od one koja se na ovaj način pokušala izbjeći.

2.5. Zabluda - Rimski statut predviĎa institute stvarne i pravne zablude. Kada se zabluda odnosi na stvarnu okolnost koja je obiljeţje bića meĎ. krivičnog djela, tada postoji stvarna zabluda. Nasuprot

tome, pravna zabluda je zabluda o pravnom značaju djela, odnosno o protivpravnosti učinjenog meĎ.

krivičnog djela.Stvarna zabluda isključuje umišljaj učinitelja. Ona se javlja u dva oblika i to: a) kada postoji zabluda u pogledu neke okolnosti koja predstavlja obiljeţje bića meĎ. krivičnog djela -

stvarna zabluda u uţem smislu.

b) kada postoji stvarna zabluda u pogledu neke okolnosti koja iskučuje protivpravnost djela. To je

okolnost. koja se nalazi van obiljeţja bića krivičnog djela, ali ima krivičnopravni karakter jer kada bi ona zaista postojala u objektivnoj stvarnosti, tada bi isklučivala protivpravnost učinjenog djela -

stvarna zabluda u širem smislu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravna zabluda ili greška u primjeni prava je vezana za odluku učinitelja da li njegovo ponašanje

predstavlja meĎ. krivično djelo. Ona moţe da isključi krivičnu odgovornost u sljedečim slučajevima: a) kada zabluda učinitelja isključuje njegov umišljalj - dakle kada učinitelj u vrijeme poduzimanja

radnje učinjenja meĎ. krivičnog djela nije imao svijest, nije uvaţavao psihički element koji zahtijeva

biće odreĎenog krivičnog djela.

b) kada zabluda isključuje krivicu učinitelja u slučaju nareĎenja pretpostavljenog ili primjene zakonskih propisa.

2.6. NareĎenje pretpostavljenog i zakonski propisi Učinjenje meĎ. krivičnog djela po nareĎenju vojnog ili civilnog drţavnog organa ili na osnovu zakonskog propisa oslobaĎa učinitelja krivične odgovornosti u sljedečim slučajevima:

1) kada je osoba bila u zakonskoj obavezi da poštuje nareĎenje vlade ili svog pretpostavljenog.

2)kada osoba nije znala da je nareĎenje nezakonito. 3) kada nareĎenje nije bilo očigledno protivzakonito.

Pri tome je izričito isključeno da se nareĎenja koja se odnose na izvršenje genocida ili zločina protiv

čovječnosti mogu uopće smatrati očigledno protivzakonitim, što znači da primjena ovog osnova za

isključenje krivične odgovornosti nije moguća kod najteţih meĎ. krivičnih djela.

3. KOMANDNA ODGOVORNOST To je lična, subjektivna odgovornost koja isključuje krivičnu odgovornost za drugog. Nadleţni meĎ.

krivični sudski organ mora u svakom konkretnom slučaju da utvrdi sve psihičke (svjesne i voljne)

elemente na strani učinitelja djela (učinitelja i saučesnika) u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja

konkretnog krivičnog djela imajući u vidu sve izvedene lične i materijalne dokaze. Ova vrsta krivične odgovornosti je u meĎ.krivičnom pravu danas predviĎena u Rimskom statutu.

3.1. Historijski razvoj komandne odgovornosti

Prvi tragovi postojanja komandne odgovornosti kao posebne vrste krivične odgovornosti - sui generis- nalaze se znatno ranije.

- 1439. godine francuski kralj Šarl VII iz Orleana izdao nareĎenje prema kome je "svaki zapovjednik

ili njegov zamjenik odgovoran za zloupotrebe, zlodjela ili prestupe koji su učinjeni od strane

pripadnika njegove jedinice". - Prvi pisani meĎ. pravni izvor koji je predviĎao obaveze ali i odgovornosti)vojnih komandanata je

Haška konvencija iz 1907. godine koja je predvidjela duţnost komandanta da poduzme sve

neophodno potrebne mjere koje su u njegovoj moći kako bi ponovo uspostavio i osigurao u što većoj mjeri red i javnu sigurnost, kao i vaţeće pravo na okupiranoj teritoriji.

- Vojna komisija SAD 1945. godine optuţila generala Tomojuki Jamašitu za zločine izvršene u II

svjetskom ratu na U nacionalnim zakonodavstvima odgovornost komandanata za svoje potčinjene je prvi put izričito

unijeta u Terensko uputstvo kopnene vojske SAD donijeto 1956. g. U ovom Uputstvu izričito je

odreĎena odgovornost za radnje potčinjenih.

Istu vrstu odgovornosti - odgovornost za postupke potčinjenih - poznavalo je i ranije jugoslovensko Uputstvo o primjeni pravila meĎ. ratnog prava u oruţanim snagama SFRJ donijeto 1988. g

Prvi Dopunski prokol uz Ţenevske konvencije o zaštiti ţrtava meĎ. oruţanih sukoba iz 1977. g.

govorio o komandnoj odgovornosti Statut Haškog tribunala predviĎa komandnu odgovornost.

U svim navedenim izvorima meĎ.krivičnog prava jasno se ukazuje da komandna odgovornost ne

predstavlja vid objektivne odgovornosti za učinjeno krivično djelo. Naime, ovdje se radi o krivičnoj odgovornosti koja ima dvojaki karakter i to: a) odgovornost za nečinjenje i b) odgovornosti iz nehata.

Tako vojni starješina ili drugi pretpostavljeni ne moţe odgovarati za učinjeno krivično djelo svog

potčinjenog samom činjenicom da je on bio "pretpostavljeni svom podreĎenom kao neposrednom

učinitelju krivičnog djela" već u svakom konkretnom slučaju treba dokazati da je on znao ili je pak s obzirom na okolnosti slučaja mogao da zna da se priprema učinjenje nekog meĎ. krivičnog djela ili da

je takvo krivično djelo učinjeno, a da pri tome on sam nije učinio ono što je bilo u njegovoj moći da

WWW.BH-PRAVNICI.COM


spriječi učinjenje takvog djela ili pak što nije proveo odgovarajući postupak pošto je saznao za

učinjenje takvog krivičnog djela.

3.2. Komandna odgovornost u Rimskom statutu Vojni zapovjednik ili osoba koja postupa u tom svojstvu je krivično odgovorna za meĎ. krivična djela

koja su učinile snage pod njegovom komandom i kontrolom zbog njegove greške u provoĎenju

kontrole nad tim snagama u dva slučaja: 1) kada je znao ili zahvaljujući okolnostima trebalo da zna da njegove snage izvršavaju ili da su

spremne da započnu sa izvršavanjem takvog zločina.

2) kada nije poduzeo sve neophodne i razumne mjere u svojoj mogućnosti da spriječi izvršenje tih zločina ili da preda stvar vlastima nadleţnim za voĎenje krivičnog postupka.

TakoĎer, pretpostavljena osoba će biti krivično odgovorna za krivična djela koja su učinili njegovi

potčinjeni pod njegovom efektivnom kontrolom koji su posljedica njegove greške u provoĎenju kontrole nad tim potčinjenima u sljedečim slučajevima:

1) kada je pretpostavljni znao ili svjesno zanemario informacije koje jasno ukazuju da potčinjeni

izvršavaju ili se spremaju da izvrše takve zločine.

2) kada je krivična aktivnost bila pod efektivnom kontrolom i odgovornošću pretpostavljenog. 3) kada je nadleţni organ propustio da poduzme sve neophodne i razumne mjere u njegovoj

mogućnosti da spriječi učinjenje zločina ili da preda stvar vlastima nadleţnim za voĎenje krivičnog

postupka. Prema shvatanjima zastupanim u pravnoj teoriji za postojanje komandne odgovornosti potrebno je

kumulativno ispunjenje više uvjeta:

1) da je pojedinac ili čak čitava jedinica, koji su potčinjeni odreĎenom vojnom starješini ili političkoj ličnosti u drţavnoj hijerarhiji, učinili meĎ. krivično djelo iz nadleţnosti stalnog MeĎunarodnog

krivičnog suda u Hagu

2)da je potčinjeni (neposredni učinitelj krivičnog djela) u vrijeme poduzimanja radnje bio pod

efektivnom kontrolom pretpostavljenog (nadreĎenogi, odnosno da je pretpostavljeni imao faktičku vlast nad potčinjenim

3)da pretpostavljeni nije naredio učinjenje meĎ. krivičnog djela i da nije u njemu učestvovao kao

saučinitelj ili saučesnik 4)da je pretpostavljeni znao ili je bar prema okolnostima slučaja mogao da zna da se potčinjeni

sprema da učini ili da je pak učinio meĎ. krivično djelo.

5)da pretpostavljeni nije poduzeo neophodno potrebne i razumne mjere koje su u njegovoj moći da

sprijeći učinjenje meĎ. krivičnog djela ili ako je to djelo učinjeno, protiv njegovog učinitelja nije pokrenuo krivični postupak.

3.3. Komandna odgovornost u pravu BiH Komandna odgovornost utvrĎena Statutom stalnog MeĎunarodnog krivičnog suda moţe biti primjenjivana i od strane domaćih sudskih organa u krivičnim postupcima prema učiniteljima

krivičnih djela: "Krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih meĎ.pravom.

KZ BiH iz 2003. godine -"Individualna krivična odgovornost" zapravo propisuje krivičnu odgovornost i kaţnjavanje za slučaj "komandne odgovornosti". U ovoj zakonskoj odredbi je

predviĎen poseban oblik krivične odgovornosti za osobu koja planira, pokrene, naredi, učini ili

podstrekava ill pomaţe u planiranju, pripremanju ili činjenju sljedećih krivičnih djela protiv

čovjecnosti i meĎ. prava (ovo je neposredna, direktna komandna odgovornost): 1) genocida, 2) zločina protiv čovječnosti, 3) ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.4) ratnog

zločina protiv ranjenika i bolesnika,

5) ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika,6) protivpravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, 7) protivpravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na ratištui; 8) povreda zakona ili običaja rata.

Zakon je izričitio odredio da sluţbeni poloţaj učinitelja, bilo da se radi o šefu drţave ili vlade ili o

odgovornoj sluţbenoj osobi vlade, ne oslobaĎa takvu osobu od krivične odgovornosti niti predstavlja osnov za ublaţavanje kazne. TakoĎer, činjenica da je neko od navedenih krivičnih djela učinjeno od

strane podreĎenog, ne oslobaĎa njemu nadreĎenu. osobu od krivične odgovornosti pod sljedečim

uvjetima (ovo je posredna, indirektna komandna odgovornost gdje se radi o propuštanju duţnog

činjenja): 1) da je nadreĎena osoba znala ili mogla znati da se njoj podreĎeni sprema da učini neko od ovih

krivičnih djela

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) ako je takvo djelo već učinjeno, a nadreĎena osoba je propustila da poduzme nuţne i razumne

mjere da spriječi učinjenje krivičnog djela, odnosno da učinitej takvog djela bude kaţnjen. Činjenica da je neka osoba postupala po nareĎenju vlade ili njoj nadreĎene osobe, ne oslobaĎa je od

krivične odgovornosti, ali moţe da utjeće na ublaţavanje kazne ako sud smatra da to interesi

pravičnosti zahtijevaju.

4. ZAJEDNIČKI ZLOČINAČKI PODUHVAT

Najveći broj meĎ. krivičnih djela nije rezultat djelatnosti, pa ni odluke samo jedne osobe, radi se, zapravo, o situacijama kada su meĎ. krivična djela nastala kao rezultat, posljedica zajedničkog

djelovanja više osoba, kako onih osoba koje ova djela neposredno čine, tako i osoba koje su

inspirirale, planirale ili na drugi način omogučile učiniteljima neposredno učinjenje ovih krivičnih djela.

Prema praksi Haškog tribunala smatra se da zajednički zločinački cilj postoji ako su ispunjeni sljedeći

konstitutivni (objektivni) elementi:

1. postojanje više osoba meĎu kojima postoji odreĎeni stepen povezanosti. 2. postojanje zajedničkog projekta, plana, zamisli ili cilja koji pretpostavlja učinjenje meĎ.krivičnog

djela.

3.učestvovanje učinitelja meĎ.krivičnog djela u ovakvom zajednički formuliranom planu. Statut MeĎunarodnog krivičnog suda predviĎa da za zločin iz nadleţnosti ovog suda odgovara i

osoba koja na bilo koji drugi način doprinosi učinjenju ili pokušaju učinjenja zločina od strane grupe

osoba sa zajedničkim ciljem. Takav doprinos će biti okarakteriziran kao namjeran i smatraće se: a) da je učinjen sa ciljem produţavanja kriminalne aktivnosti ili cilja te grupe kada aktivnost i cilj te

grupe uključuje činjenje zločina iz nadleţnosti suda.

b) da je učinjen sa znanjem o namjerama grupe da učini zločin.

Zajednički zločinački poduhvat se moţe javiti u tri oblika. To su: 1.odgovornost svih članova grupe koji djelujući u skladu sa zajedničkim ciljem posjeduju istu

zajedničku namjeru da učine odreĎeno meĎ. krivično djelo.

2. odgovornost za "koncentracione logore" gdje se kao učinitelji ovakve vrste meĎ. krivičnog djela smatraju i sve osobe na visokim poloţajima unutar logora u kojima su učinjena ova krivična djela

iako neposredno u samom učinjenju nekog od ovih djela nisu ni učestvovali. Za postojanje ovog

oblika odgovornosti potrebno je da su ispunjeni i sljedeći uvjeti:

a) postojanje organiziranog sistema zlostavljanja zatvorenih osoba koji uključuje i učinjenje nekog od meĎ. krivičnih djela.

b) svijest osobe o prirodi ovog sistema zlostavljanja.

c) činjenica da je osoba ohrabrivala, pomagala, podrţavala ili u nekom drugom slučaju učestvovala u ostvarenju zajedničkog zločinackog cilja na taj način što je imala ovlaštenje i mogućnost da nadzire

zatvorene osobe i da njihov ţivot učine podnošljivim i zadovoljavajućim, a da to nije učinila.

3. odgovornost za meĎ.krivično djelo, koja iako izlazi iz okvira zajedničkog zločinačkog cilja, predstavlja njegovu prirodnu i predvidivu posljedicu. To je tzv. "prošireni" zajednički zločinački

poduhvat.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


KRIVIČNE SANKCIJE

1. POJAM KRIVIČNIH SANKCIJA U meĎ. krivičnom pravu krivične sankcije predstavljaju prinudne mjere za zaštitu čovječnosti i meĎ.

prava od društveno opasnih i protivpravnih ponašanja koje izriču nadleţni sudski organi u propisanom

postupku, a koje se sastoje u oduzimanju ili ograničavanju sloboda i prava krivično odgovornom učinitelju.

Elementi krivične sankcije u meĎ. krivičnom pravu mogu da se svedu na sljedeće:

1) to su prinudne mjere kojima se učinitelju meĎ.krivičnog djela oduzimaju odreĎena prava ili slobode. One se izriču protiv i mimo volje učinitelja krivičnog djela, pa čak i bez njegovog pristanka,

2) krivične sankcije moraju biti propisane u meĎ. pravnim aktima, kao i uvjeti za njihovo izricanje. To

je načelo odreĎenosti sankcije u propisima, 3) meĎu krivičnim sankcijama za meĎ. krivična djela preovladuju samo kazne. Pri tome je postojeći

sistem meĎ. krivičnog prava prihvatio sistem neodreĎenih kazni. Naime, u meĎ.pravnim aktima se

propisuju samo vrste i mjere (opći maksimum) kazni bez naznake posebnog minimuma i posebnog

maksimuma kod pojedinih meĎ. krivičnih djela. Naravno, u nacionalnom krivičnom pravu, koje takoĎer poznaje odreĎena meĎ. krivična djela u pojedinim drţavama se kod pojedinih krivičnih djela

u posebnom djelu krivičnih zakona propisuju kazne sa posebnim minimumom i posebnim

maksimumom, već i utvrĎena krivična odgovornost njegovog učinitelja i to u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja.

4) sankcije izriče nadleţni meĎ. sudski organ (vojni sud, ad hoc tribunal, internacionalizirani sud ili

krivični sud). 5) sankcije treba da ostvare odreĎenu svrhu - zaštitu vrijednosti koje su zajamčene meĎ. pravom i

sprečavanje učinitelja da ponovo učini isto (ili slično krivično djelo), kao i uzdrţavanje graĎana od

činjenja takvih krivičnih djela.

2. VRSTE KRIVIČNIH SANKCIJA Praksa meĎ.krivičnog prava poznaje više vrsta krivičnih sankcija - kazni.

2.1. Krivične sankcije prema Statutu MeĎunarodnog vojnog suda Statut MeĎunarodnog vojnog suda iz 1946. godine predviĎa samo jednu vrstu krivičnih sankcija za učinitelje meĎ. krivičnih djela. To su kazne. Ovom odredbom su propisane dvije vrste glavnih kazni a

to su: 1)smrtna kazna. 2) druga kazna (kazna zatvora koja moţe biti doţivotna, dakle trajna i

vremenski ograničena).

Sudski organ pored glavnih kazni moţe osuĎenoj osobi izreči i sporednu kaznu koja se sastoji u oduzimanju svake ukradene imovine. To je konfiskacija, krivičnim djelom, stečene imovine.

Izrečena kaznase moţe smanjiti ili na drugi način izmijeniti ali se izrečena kazna ne moţe pooštriti.

2.2. Krivične sankcije prema Zakonu broj 10. Kontrolnog savjeta za Njemačku Učinitelju se moţe izreči jedna ili više od sljedećih kazni: 1) smrta kazna, 2) doţivotni zatvor ili

zatvor na odreĎeni broj godina sa prinudnim radom ili bez njega, 3) novčana kazna i zatvor

(kumulativno) sa ili bez prinudnog rada u slučaju neplaćanja novčane kazne, 4) konfiskacija imovine, 5) povraćaj nepravilno stečene imovine, 6) oduzimanje pojedinih ili svih graĎanskih prava.

Ovom zakonskom odredbom je predviĎena čitava lepeza različitih vrsta kazni koje se mogu izricati

samostalno ili kumulativno. Pri tome se imovina, koju sud proglasi nepravilno stečenom ili je

oduzme, predaje Kontrolnom savjetu koji odlučuje o njenom daljem raspolaganju. Pri odmjeravanju kazne učinitelju nekog od krivičnih djela iz nadleţnosti krivičnog suda mora se

voditi računa da zvanični poloţaj ma koje osobe bez obzira da li je drţavni poglavar ili odgovorni

sluţbenik u vladinom nadleštvu moţe biti uzet u obzir kao osnov za ublaţavanje kazne, kao i činjenica da je neka osoba radila na osnovu nareĎenja svoje vlade ili pretpostavljenog. To su, dakle,

okolnosti koje mogu uticati na ublaţavanje kazne, ali ne i na osloboĎenje učinitelja od odgovornosti

za učinjeno djelo.

2.3. Krivične sankcije prema Statutu Haškog tribunala Ovaj Statut propisuje samo jednu vrstu krivične sankcije, i to kaznu zatvora.

Uz kaznu zatvora Haški tribunal moţe učinitelju meĎ. krivičnog djela iz nadleţnosti Tribunala izreći i

sporednu kaznu - povraćaj imovine ili dobiti koja je pribavljena kriminalnim ponašanjem uključujući podmuklo ili nasilničko ponašanje.

Statuta Haškog tribunala uzima u obzir:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) sve oteţavajuće okolnosti,

2) sve olakšavajuće okolnosti uključcujući i značajnu saradnju osuĎenog s tuţiteljem prije ili poslije izricanja presude,

3) opću praksu izricanja zatvorskih kazni u sudovima bivše Jugoslavije

4) koliko je osuĎeni izdrţao od bilo koje kazne koju je sud bilo koje drţave izrekao za isto djelo.

Izrečena kazna zatvora izvršava se u drţavi koju odredi Tribunal sa liste drţava koje su naznačile svoju spremnost Savjetu sigurnosti da prihvate osuĎene osobe. U tom slučaju se zatvorska kazna

izvršava u skladu sa propisima te drţave, ali pod nadzorom tribunala.

Statut Haškog tribunala odreĎuje da će drţava u kojoj osuĎena osoba izdrţava izrečenu kaznu, kada se steknu zakonski uvjeti te drţave za pomilovanje ili smanjenje kazne, obavijestiti o tome tribunal

čiji predsjednik donosi odluku o tome poslije konsultacija sa sudijama na osnovu interesa pravde i

općih pravnih načela.

2.4. Krivične sankcije prema Rimskom statutu Statut razlikuje dvije vrste kazni. To su: glavne i sporedne. Glavne kazne:

1) zatvor u odreĎenom trajanju, ali ne duţe od 30 godina,

2) doţivotni zatvor kada je ta kazna opravdana ekstremnom teţinom zločina i individualnim okolnostima vezanim za ličnost učinitelja djela.

Sporedne kazne: 1) novčanu kaznu u skladu sa kriterijima sadrţanim u Pravilima procedure i

dokazivanja i 2) konfiskaciju prihoda, vlasništva i dobara koji su dobijeni direktno ili indirektno učinjenim zločinom imajući pri tome u vidu prava dobronamjerne treće strane.

Sud mora da odmjeri kaznu u skladu sa teţinom učinjenog meĎ. krivičnog djela i individualnim

okolnostima vezanim za učinitelja djela pri čemu se obavezno uračunava vrijeme koje je on proveo u pritvoru. Ako se radi o učinitelju meĎ. krivičnog djela u sticaju, sud prvo odmjerava kaznu za svako

pojedino djelo iz sastava sticaja i potom izriče jedinstvenu kaznu zatvora koja je veća od svake

pojedinačn utvrĎene kazne,ali ne smije da preĎe maksimum od 30 godina ili kaznu doţivotnog

zatvora. Izrečena kazna zatvora se izvršava u drţavi koju sud izabere sa liste drţava koje su izrazile spremnost

da prihvate osuĎenog pri čemu se uzimaju u obzir sljedeće okolnosti: a) da sve drţave treba da

ravnopravno dijele odgovornost za primjenu kazne zatvora, b) primjenu široko prihvaćenih meĎ. ugovora o standardima koji odreĎuju tretman zatvorenika, c) stav

osuĎenog, d) drţavljanstvo i nacionalnost osuĎenog, e) druge okolnosti kao što su one pod kojima je

učinjen zločin ili efektivno izvršavanje kazne.

Ukoliko na ovaj način nijedna drţava ne moţe da se odredi kao drţava u kojoj se izvršava izrečena kazna zatvora odreĎenoj osobi, tada se izrečena kazna zatvora izdrţava u zatvorskoj ustanovi u drţavi

domaćinu Rimskog suda (Holandiji). No, sud moţe u svako doba da prebaci osuĎenog u zatvorsku

ustanovu u drugoj drţavi. Samo je MeĎ. krivični sud ovlašten da odlučuje o bilo kakvom smanjenju izrečene kazne, ali tek pošto

sasluša osuĎenu osobu.

U slučaju da je osuĎeni izdrţao dvije trećine izrečene kazne ili 25 godina zatvora (kada je osuĎenoj osobi izrečena kazna doţivotnog zatvora) sud je ovlašten da ponovo razmatra izrečenu kaznu pri

čemu moţe istu da smanji ako su ispunjeni sljedeći uvjeti (jedan ili više njih):

1) ako je osuĎena osoba pokazala ranu i kontinuiranu ţelju da saraĎuje sa sudom u istrazi i postupku,

2) ako osuĎena osoba dobrovoljno saraĎuje u omogućavanju primjene odluka i naredbi suda u drugim slučajevima i posebno u osiguravanju pomoći u pronalaţenju dobara koja su predmet novčane kazne,

drugih kaznenih mjera ili reparacija koja mogu da se koriste za dobrobit ţrtve,

3) ako druge okolnosti potvrĎuju jasnu i bitnu promjenu okolnosti koje su dovoljne da se opravda smanjenje kazne kako je to predviĎeno Pravilima procedure i dokazivanja.

3. ODMJERAVANJE KAZNE Odmjeravanje kazne je odreĎivanje vrste i mjere kazne koja se izriče učinitelju meĎ. krivičnog djela.

Postoje dva načina za odmjeravanje kazne. To su: a) zakonsko i b) sudsko odmjeravanje kazne.

Zakonsko odmjeravanje kazne znači da je meĎ. pravnim aktima (statutima vojnih ili ad hoc tribunala,

odnosno Rimskim statutom) ili u nacionalnom krivičnom zakonodavstvu za svako pojedino meĎ.krivično djelo odreĎena vrsta i mjera kazne (opći minimum i opći maksimum) iznad kojih,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odnosno ispod kojih se kazna uopće ne moţe izreći učinitelju meĎ. krivičnog djela. Pri tome ovi

propisi odreĎuju i svrhu kaţnjavanja, odnosno svrhu primjene krivičnih sankcija. Drugi način odmjeravanja kazne jeste sudsko odmjeravanje kazne.

To je odreĎivanje konkretne vrste i

mjere kazne od starne sudskog vijeća u svakom konkretnom slučaju učinjenja meĎ. krivičnog djela.

Pri ovom odmjeravanju kazne sudsko vijeće polazi od propisane kazne za učinjeno djelo, uzimajući u

obzir svrhu primjene krivičnih sankcija i uzimajući u obzir sve olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti. Poseban značaj za odmjeravanje kazne imaju još dva elementa. To su svrha kaţnjavanja i

olaksavajuće i oteţavajuće okolnosti.

Iako u Statutu Haškog tribunala nije izričito propisana svrha primjene krivičnih sankcija, u praksi ovog Tribunala je više puta isticano da je zapravo, svrha kažnjavanja:

a) odvračanje (osuječivanje drugih osoba da u budućnosti čine krivična djela),

b) retribucija u smislu ţeĎi za osvetom, ali i odlučnosti meĎ. zajednice da ne tolerira teške povrede ljudskih prava i meĎ. humanitarnog prava.

Okolnosti koje utiču da izrečena kazna bude manja (olakšavajuće okolnosti) ili da bude teţa

(oteţavajuće okolnosti) u granicama propisane kazne za konkretno meĎ. krivično djelo. Ove okolnosti

mogu biti: a) subjektivne (kada se odnose na učinitelja djela) i

b) objektivne (kada se odnose na učinjeno krivično djelo).

Po pravilu olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti koje sudsko vijeće mora da uzme u obzir prilikom odmjeravanja kazne učinitelju meĎ. krivičnog djela u svakom konkretnom slučaju su one okolnosti

koje su postojale u vrijeme učinjenja krivičnog djela.

Kao olakšavajuće okolnosti u dosadašnjoj praksi Haškog tribunala uzimane su sljedeće: 1) dobrovoljna predaja ili ponuda dobrovoljne predaje,

2) potvrdno izjašnjenje o krivici pod sljedećim uvjetima: a) priznanje mora biti dato dobrovoljno, b)

optuţeni mora biti potpuno upoznat sa svojim pravima i posljedicama priznanja i c) priznanje mora

biti nedvosmisleno pri čemu sud uzima u obzir i djelimično priznanje krivice. Smatra se da ovako dato priznanje krivice optuţenog ima više prednosti: a) doprinosi ostvarenju osnovne svrhe Tribunala,

a to je kaţnjavanje odgovornih za izvršene teške povrede meĎ. humanitarnog prava, b) doprinosi

procesu utvrĎivanja istine, c) doprinosi procesu pomirenja, d) omogućuje da se izbjegne podvrgavanje ţrtava i svjedoka traumama ako bi morali da svjedoće, e) doprinosi uštedama jer se sud i tuţiteljstvo

mogu da posvete drugim predmetima, f) moţe pomoći istrazi i izvoĎenju dokaza u drugim sudskim

procesima i g) predstavlja podsticaj drugim optuţenima da se dobrovoljno predaju Tribunalu,

3)značajna saradnja optuţenog sa Tribunalom - značajnost te saradnje se cijeni prema obimu i kvalitetu pruţenih informacija koje su pruţene tuţiteljstvu,

4) mladost optuţenog u vrijeme učinjenja krivičnog djela,

5) starost optuţenog u vrijeme odmjeravanja 6) iskreno kajanje i saosjećanje,

7) postupanje po nareĎenju pretpostavljenog,

8) smanjena uračunljivost, 9) spašavanje ţivota ili umanjivanje patnje ţrtava,

10)dobar karakter ličnosti optuţenog i njegovo ranije nekaţnjavanje kao i

11) primjerno ponašanje optuţenog u pritvorskoj jedinici.

Kao otežavajuće okolnosti u dosadašnjoj praksi Haškog tribunala uzimane su sljedeće:

1.zloupotreba poloţaja nadreĎenog,

2.mladost ili ranjivost ţrtve po drugoj osnovi, 3. veći broj ţrtava,

4.činjenje krivičnih djela kroz duţi vremenski period,

5.sadizam, izopačenost ili okrutnost učinitelja pri učinjenju krivičnog djela, 6.verbalno zlostavljanje ţrtve prije lišavanja ţivota.

7. poduzimanje drugih zabranjenih radnji neposredno nakon učinjenja krivičnog djela,

8.diskriminatorski odnos prema ţrtvi,

9. neukazivanje pomoći pojedincima u nevolji iako je optuţeni imao mogućnosti da takvu pomoć pruţi,

10. kontinuirana patnja preţivjelih ţrtava zbog traume.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. NEZASTARIVOST KRIVIČNOG GONJENJA I KAŢNJAVANJA

Konvencijom o neprimjenjivanju zakonske zastarjelosti za ratne zločine i zločin protiv čovječnosti od

1968. godine je isključena mogućnost da krivično gonjenje i kaţnjavanje zastare za krivična djela

genocida i ratne zločine kao i druga krivična djela predviĎena meĎ.ugovorima. Potpisivanjem i ratificiranjem ove konvencije gotovo sva nacionalna krivična zakonodavstva,

uključujući i zakonodavstvo u BiH izričito isključuju nastupanje zastarjelosti krivičnog gonjenja i

zastarjelosti izvršenja izrečene kazne za krivična djela: 1) genocida, 2) zločina protiv čovječnosti, 3) ratnih zločina protiv civilnog stanovništva, protiv ratnih

zarobljenika i protiv ranjenika i bolesnika kao i 4) za kriv. djel. za koja zastarjelost ne moţe da

nastupi u meĎ. pravu.

5. AMNESTIJA

Amnestija u nacionalnom krivičnom pravu predstavlja osnov za gašenje prava drţave na primjenu

krivične sankcije (pored zastarjelosti i pomilovanja). Amnestija se smatra općim osnovom gašenja svake krivične sankcije, koja se moţe primijeniti prema svakom učinitelju i za svako učinjeno

krivično djelo.

Ona se daje putem zakona koji, dakle, predstavlja lex specialis kojim se derogiraju odredbe materijalnog ili procesnog krivičnog zakona. Data amnestija se ne moţe opozvati i ona se odnosi na

individualno neodreĎeni broj osoba.

MEĐUNARODNA KRIVIČNA DJELA U UŢEM SMISLU

POJAM I VRSTE KRIVIČNIH DJELA U teoriji meĎ. krivičnog prava se razlikuje više vrsta meĎ.krivičnih djela. Uobičajena je podjela na 1. meĎ. krivična djela u uţem smislu (prava ili čista meĎ. krivična djela)

2. meĎ. krivična djela u širem smislu (neprava ili mješovita meĎ. krivična djela).

Inače, ova je podjela prvi put usvojena na 14. Kongresu MeĎunarodnog udruţenja za krivično pravo koji je odrţan 1989. god. u Beču. Kriterij za ovo razlikovanje jeste nadleţnost meĎ. krivičnih sudova,

odnosno historija krivičnog pravosuĎa.

Tu se radi o meĎ. krivičnim djelima kojima se krše ratni zakoni i običaji rata dakle norme meĎ.ratnog

i humanitarnog prava. Tu spadaju sljedeća meĎ. krivična djela: 1) zločin protiv mira, 2) ratni zločin. 3) genocid i 4) zločin

protiv čovječnosti.

Usvajanjem Rimskog statuta MeĎunarodnog krivičnog suda i njegovim stupanjem na snagu 1. jula 2002. godine, inaugurirana su takoĎer ova meĎ. krivična djela u vidu: 1) zločina genocida. 2) zločina

protiv čovječnosti,3) ratnih zločina, 4) zločina agresije.

Kao osnovne karakteristike meĎ. krivičnih djela u uţem smislu u pravnoj teoriji se navode sljedeće: 1. ovi meĎ. zlocini imaju dvostruku prirodu. Njihovo učinjenje povlači: a) krivičnu odgovornost

pojedinaca kao njihovih učinitelja ili saučesnika, odnosno nadreĎenih osoba (po osnovu komandne

odgovornosti), s jedne strane, i b) meĎ.pravnu odgovornost drţave, s druge strane,

2. meĎunarodnim zločinima se krše osnovna (temeljna) ljudska prava i oni su stoga zabranjeni kao represalije u slučaju činjenja isto takvih zločina druge suprotstavljene strane.

3. meĎunarodni zločini u pogledu krivičnog gonjenja i kaţnjavanja nezastarijevaju;

4. opće meĎ. pravo nameće obavezu drţavama da ne krše osnovne norme koje zabranjuju njihovo činjenje kao obavezu erga omnes.

U KZ BiH su sistematizirana sljedeća meĎ. krivična djela u uţem smislu. To su: 1) genocid, 2)

zločin protiv čovječnosti, 3) ratni zločin protiv civilnog stanovništva,4) ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, 5) ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, 6) organizovanje grupe ljudi i podstrekavanje na

učinjenje krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina,

7) protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja, 8) protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih i

ranjenih na ratištu, 9) povrede zakona i običaja rata, 10) individualna krivična odgovornost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Genocid - Pojam i elemeiiti krivičnog djela Krivično djelo genocida se sastoji u izdavanju nareĎenja da se čine ili u činjenju: ubistava, ili nanošenju teških tjelesnih ili duševnih povreda pripadnicima grupe ljudi ili u smišljenom nametanju

grupi ljudi ili zajednici takvih ţivotnih uvjeta koji bi mogli da dovedu do njenog potpunog ili

djelimičnog istrebljenja ili u uvoĎenju mjera kojima je cilj sprečavanje raĎanja unutar grupe ljudi ili u

prisilnom preseljenju djece iz te u drugu grupu, a u namjeri da se potpuno ili djelimično istrijebi nacionalna, etnička, rasna ili vjerska grupa ljudi.

Genocid kao meĎ. krivično djelo odreĎuju tri elementa: a) objektivni sastojak -actus reus, b)

subjektivni sastojak - mens rea i c) objekt djela – skupina ili grupa ţrtva.Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Konvenciji o sprečavanju i kaţnjavanju zločina genocida iz 1948.g.

Objekt zaštite su čovječnost i meĎ. pravo. Objekt napada je nacionalna, etnička, rasna ili vjerska

grupa.Cilj ovog djela je uništenje grupe u cjelosti ili djelimično, pri čemu je likvidacija pojedinaca samo način ostvarivanja ovog cilja. Veličina grupe je bez značaja za postojanje djela. Cilj

inkriminacije je da se osigura pravo na ţivot, tj. na postojanje i razvoj svakoj grupi koja ima posebno

nacionalno, etničko, rasno ili vjersko svojstvo pri čemu se ne zahtijeva prostorno zajedništvo

pripadnika grupe.Radnja učinjenja krivičnog djela genocida se sastoji iz, niza različitih djelatnosti koje se mogu svrstati u nekoliko grupa. To su sljedeće djelatnosti:

l. ubijanje ili nanošenje teške tjelesne ili duševne povrede pripadnicima odreĎene nacionalne, etničke,

rasne i vjerske grupe; 2. smišljeno nametanje grupi ljudi ili zajednici takvih ţivotnih uvjeta koji bi mogli da dovedu do

njenog potpunog ili djelimičnog istrebljenja;

3. uvoĎenje mjera kojima je cilj sprečavanje raĎanja unutar grupe ljudi (tzv. biološki genocid) 4. prisilno preseljavanje djece iz te u drugu grupu ljudi s ciljem gubljenja identiteta svoje grupe.

Radnja učinjenja se moţe ostvariti na dva načina:1) izdavanjem nsreĎenja;2)neposrednim

poduzimanjem djelatnosti

Posljedica djela je ugroţavanje opstanka odreĎene nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe. Učinitelj djela moţe biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj (dolus

coloratus) koji karakterizira "genocidna namjera". Za postojanje namjere neophodna je iskustvena

ocjena, a ne primjena teorije o namjeri. Za ovo djelo propisana je kazna zatvora od najmanje 10 godina ili dugotrajni zatvor. Zakonom je izričito predviĎeno da za ovo djelo krivično gonjenje i

kaţnjavanje ne zastarjevaju.

Odnos genocida i drugih sličnih krivičnih djela U pravnoj teoriji se krivično djelo genocida moţe razgraničiti od sličnih (srodnih) krivičnih djela i to u prvom redu od: 1) progona, 2) istrebljenja, 3) etničkog čiščenja i 4) zločina protiv čovječnosti.

1.Sličnost izmeĎu genocida i progona se ogleda u postojanju diskriminatorske namjere kod učiniteija

djela u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja. Naime, radnje učinjenja kod oba ova kaţnjiva ponašanja se poduzimaju prema pripadnicima druge nacionalne, rasne, vjerske ili etničke grupe. Dvije

su glavne razlike izmeĎu ovih djela:

a) kod progona se radi o progonu na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi b) kod genocida je krajnja ţrtva (pasivni subjekt) cijela grupa- nacionalna, rasna, vjerska ili etnička,

dok su kod progona ţrtve sami pojedinci kao pripadnici pojedinih progonjenih grupa.

2.Sličnost izmeĎu genocida i istrebljenja se javlja u činjenici da se u oba slučaja radi o djelima koja su

upravljena na učinjenje masovnih ubistava. Razlike izmeĎu ova dva kaţnjiva djela jesu sljedeće: a) radnja učinj. genocida se poduzima sa namjerom uništ., potpunog ili djelimičnog, grupe kao takve,

dok kod istrebljenja ovakva namjera ne postoji,

b) kod genocida ciljana grupa ima zajedničke nacionalne, rasne, vjerske ili etničke karakteristike, dok su kod istrebljenja -ţrtve definirane političkim opredjeljenjem, fizičkim osobinama ili samom

činjenicom da su se našle na odreĎenom geografskom prostoru,

c) kod istrebljenja radnja učinjenja se poduzima u okviru rasprostranjenog ili sistematskog napada čega je učinitelj djela svjestan,a krivično djelo genocida ne zahtijeva postojanje takvog napada,

d) kod istrebljenja ţrtve su samo civili (neboračko stanovništvo), dok se genocid moţe poduzeti i

prema necivilnom stanovništvu (zatočenim borcima koji imaju status ratnog zarobljenika).

3.Odnos genocida i etničkog čiščenja. Iako rezolucija Generalne skupštine OUN o situaciji u BiH iz 1992. godine izjednašava pojam genocida sa pojmom etničkog čišćenja, ipak izmeĎu ova dva djela

postoji kvalitativna razlika. Naime, nasilno raseljavanje nije samo po sebi genocidna radnja, ali ono u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sadejstvu sa ubistvima velikog broja pripadnika odreĎene grupe moţe dovesti do etničkog čišćenja

ciljane grupe ljudi. Tada protjerivanje u smislu "čišćenja" moţe biti dokaz postojanja "namjere" da se uništi cijela grupa.

4. genocid i zločin protiv čovječnosti (koji se u pravnoj teoriji često izjednačavaju pa čak i u

odreĎenim meĎ. pravnim aktima npr. Statutu MeĎunarodnog vojnog suda u Nirnbergu) imaju niz

sličnosti kao što su: a) u oba slučaja radi se o djelima koja su upravljena (koja dakle imaju za cilj) činjenje masovnih

ubistava drugih osoba,

b) oba djela obuhvataju teška kršenja koja vrijeĎaju čovječnost i c) oba djela ne predstavljaju izolovane slučajeve, već su obično dio neke šire cjeline.

No, izmeĎu ovih djela se mogu uočiti i jasne razlike koje se sastoje u sljedećem:

a) kod genocida postoji tzv. "genocidna namjera" koje nema kod zločina protiv čovječnosti, b) kod genocida je ciljana populacija - grupa koja mora da ima zajedničke karakteristike grupe, dok su

kod zločina protiv čovječnosti ţrtve definirane političkim opredjeljenjem, fizičkim osobinama ili

samom činjenicom da su se našle na odreĎenom prostoru u odreĎeno vrijeme i

c) zločin protiv čovječnosti je šireg opsega jer se vrši u okviru rasprostranjenog i sistematskog napada gdje je učinitelj svjestan toga napada, što se ne traţi i kao bitan konstitutivni element krivičnog djela

genocida i

d) zločin protiv čovječnosti se moţe učiniti širim spektrom različitih djelatnosti koje nisu sve uključene u pojam genocida.

2. Zločin protiv čovječnosti Radi se o teškom meĎ. krivičnom djelu kojim se napadaju vrijednosti koje su karakteristične za

čovječanstvo u cjelini, odnosno vrijednosti koje se smatraju opće humanim vrijednostima. Zločin

protiv čovječnosti se bazira na kršenju osnovnih zakona čovječnosti, tj. prava svake osobe na ţivot i

pravo svake etničke grupe na njeno postojanje kao takve. U pravnoj teoriji se tako ističu sljedeči elementi zločina protiv čovječnost:

a) to su naročito gnusna kršenja zabrana koja predstavljaju teško vrijeĎanje ljudskog dostojanstva i

poniţavanje jedne ili više osoba. b))to nisu izolirani ili sporadični dogaĎaji, već se javljaju kao dio politike vlade neke drţave ili široka

ili sistematska praksa činjenja zločina koju tolerira, prašta ili na nju pristaje neka vlada ili faktilka

vlast,

c) to su djela koja su zabranjena i moraju biti kaţnjena bez obzira na to da li su učinjena za vrijeme rata ili mira i

d)ţrtve ovog zločina mogu biti civili ili ako su učinjena u toku oruţanog sukoba, osobe koje ne

učestvuju (ili više ne učestvuju) u oruţanim neprijateljstvima, kao i po meĎunarodnom običajnom pravu neprijateljski borci.

Djelo čini osoba koja kao dio širokog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bilo kog civilnog

stanovništva poduzme sljedeće radnje: liši ţivota drugu osobu ili učini istrebljenje ili odvoĎenje u ropstvo, deportaciju ili prisilno preseljenje stanovništva, zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke

slobode suprotno osnovnim pravilima meĎ. prava ili mučenje ili prisiljavanje druge osobe upotrebom

sile ili prijetnjom da će se neposredno upotrijebiti sila prema toj ili njoj bliskoj osobi na seksualni

odnos ili sa njim izjednačenu seksualnu radnju, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju ili trudnoću ili sterilizaciju ili bilo koji drugi oblik teškog seksualnog nasilja ili progon bilo koje grupe ljudi ili

kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj, vjerskoj ili spolnoj ili drugoj osnovi

koja je univerzalno prihvačena kao nedopustiva u meĎ. pravu ili prisilni nestanak osoba ili zločin apartheida ili druga nečovječna djela slične prirode učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili

ozbiljne fizičke ili psihičke povrede ili narušavanja zdravlja.

Objekt zaštite su čovječnost i meĎ. pravo. Objekt napada je civilno stanovništvo, dakle cjelokupno neboračko stanovništvo bez obzira na

drţavljanstvo koje se naĎe na okupiranoj teritoriji ili na teritoriji u vlasti protivničke strane.

Cilj ovog djela je uništenje cijelog ili najvećeg dijela civilnog stanovništva pri čemu je likvidacija

pojedinaca samo način ostvarivanja ovog cilja. Cilj ove inkriminacije je da se osigura svakoj osobi pravo na ţivot i poštovanje osnovnih ljudskih prava i sloboda. Radnja učinjenja se sastoii iz niza

različitih djelatnosti koje se mogu svrstati u više grupa, i to:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1.činjenje ubistava

2.istrebljenje koje uključuje namjerno nametanje takvih ţivotnih uvjeta, a posebno uskraćivanje pristupa hrani i lijekovima koje moţe dovesti do uništenja dijela stanovništva.

3. odvoĎenje u ropstvo, što znaći činjenje prema nekoj osobi nekog ili svih ovlaštenja vezanih za

pravo svojine, uključujući i takvo postupanje pri trgovini ljudima, posebno ţenama i djecom,

4. deportacija ili prisilno preseljenje stanovništva u vidu prisilnog iseljenja osoba sa teritorije na kojoj su zakonito prisutne protjerivanjem ili drugim prinudnim mjerama bez osnova dopuštenih u

meĎ. pravu,

5. zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode suprotno osnovnim pravilima meĎ. prava. 6.mučenje u vidu namjernog nanošenja snaţnog fizičkog ili duševnog bola ili patnje prema osobi koja

je zadrţana ili pod nadzorom učinitelja djela izuzimajiići bol i patnju koji su posljedica izvršenja

zakonito izrečenih sankcija, 7. prisiljavanje druge osobe upotrebom sile ili prijetnjom da će se direktno napasti na ţivot ili tijelo te

ili njoj bliske osobe:

a) na seksualni odnos ili s njim izjednačenu seksualnu radnju (silovanje),

b) seksualno ropstvo, c) prisilnu prostituciju,

d) prisilnu trudnoću (u vidu nezakonitog zatočeništva ţene kojoj je prisilno prouzrokovana trudnoća s

namjerom da se utiče na etnički sastav bilo kojeg stanovništva ili da se učine druge teške povrede meĎ. prava),

g) prisilnu sterilizaciju ili

e) bilo koji drugi oblik teškog seksualnog nasilja, 8. progon bilo koje grupe ljudi ili kolektiva na političkoj, rasnoj, nacionalnoj, etničkoj, kulturnoj,

vjerskoj, spolnoj ili drugoj osnovi koja je univerzalno prihvaćena kao nedopustiva u meĎ. pravu u

vezi sa bilo kojim krivičnim djelom. Ovdje se radi o namjernom i teškom uskraćivanju, dakle

onemogućavanju korištenja osnovnih ljudskih prava i sloboda zbog razlike u pripadnosti odreĎenoj grupi ljudi ili zajednici, a koje je suprotno meĎ. pravu,

9. prisilni nestanak osoba u vidu njihovog hapšenja, pritvaranja ili otimanja od strane ili sa

dopuštenjem, podrškom ili pristankom drţave ill političke organizacije, uz istovremeno odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se pruţi informacija o sudbini ili o mjestu gdje se nalaze takve

osobe s namjerom da im se ne pruţi zaštita zakona na duţe vrijeme,

10. zločin apartheida koji uključuje nečovječne radnje učinjene u kontekstu institucionalnog reţima

sistematskog potlačivanja i dominacije jedne rasne grupe nad bilo kojom drugom rasnom grupom ili skupinama ljudi učinjene sa namjerom odrţavanja takvog reţima,

11. druga nečovječna djela slične prirode učinjena u namjeri nanošenja velike patnje ili ozbiljne

fizičke ili psihičke povrede ili narušavanja zdravlja. Ono što je bitno za radnju učinjenja jeste da se jedna ili više djelatnosti poduzimaju višekratno u

okviru širokog ili sistematski organiziranog napada usmjerenog prema bilo kom dijelu civilnog

stanovništva. Zločini se mogu činiti i u toku oruţanog sukoba, ali i kada je taj sukob već prestao, ali se činjenje

zločina realizira u kontekstu šireg ili sistematskog napada protiv civilnog stanovništva.

Posljedica djela se javlja u vidu povrede i uskraćivanja korištenja osnovnih ljudskih prava i sloboda

civilnom stanovništvu. Ona se ostvaruje prouzrokovanjem manjeg ili većeg broja pojedinačnih posljedica. Broj

prouzrokovanja nije odlučujući za postojanje djela, ali je od značaja kod odmjeravanja kazne.

Učinitelj djela moţe biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina jli dugotrajni zatvor.

Zakonom je izričito predviĎeno da za ovo djelo krivično gonjenje i kaţnjavanje ne zastarjevaju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Ratni zločin protiv civilnog stanovništva Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela je civilno stanovništvo, naselje, pojedine civilne osobe ili osobe onesposobljene za borbu. Ovom inkriminacijom se pruţa zaštita stanovništvu od nečovječnih

postupaka i nepotrebnih nanošenja patnji koje rat nosi sa sobom, tj. da se ubijanja, razaranja i

uništavanja ograniče na ratujuće oruţane snage.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Ţenevskoj konvenciji o zaštiti graĎanskih osoba za vrijeme rata iz 1949. godine sa dopunskim protokolima iz 1977. godine.

Ovo meĎ. krivično djelo odlikuju tri elementa:

1) nečovječno ponašanje prema ljudima koje se izraţava u različitim aktima nasilja, 2) takvo ponašanje predstavlja kršenje pravila meĎ. prava o postupanju sa odreĎenim kategorijama

osoba,

3) ponašanje se poduzima za vrijeme rata, oruţanog sukoba ili za vrijeme okupacije. Radnja učinjenja je veoma sloţeno, alternativno, višestruko odreĎena. Djelo se sastoji iz čitavog niza

radnji koje su alternativno postavljene tako da se ono moţe učiniti na dva načina:

1) nareĎivanjem njihovog činjenja ili

2) neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviĎene djelatnosti. Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:

a) na odreĎeni način - kršenjem pravila meĎ. prava (pri čemu se u dijelu pravne teorije smatra da je

kršenje pravila meĎ. prava zapravo objektivni uvjet kaţnjivosti za ovo djelo, a ne način njegovog činjenja)

b) u odreĎeno vrijeme - za vrijeme rata, oruţanog sukoba ili okupacije.

Učinitelj djela moţe biti svaka osoba (pa se i ovdje radi o delicta communia), a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor.

Po izričitoj zakonskoj odredbi krivično gonjenje i kaţnjavanje za ovo djelo ne zastarijevaju.

4. Ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika Djelo čini osoba koja kršenjem pravila meĎ.prava za vrijeme rata ili oruţanog sukoba naredi da se

čine ili neposredno čini prema ranjenicima, bolesnicima, brodolomnicima, sanitetskom ili vjersko

osoblju takve aktivnosti kao što su: ubistva, namjerna nanošenja snaţnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenja), nečovječna postupanja, biološki, medicinski ili drugi naučni eksperimenti,

uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije ili nanošenje velikih patnji ili povreda tijela ili povreda

zdravlja ili protivzakonito i samovoljno uništavanje ili prisvajanje u velikim razmjerama materijala i

sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica koje nije opravdano vojnim potrebama.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u odredbama Ţenevske konvencije za poboljšanje poloţaja

ranjenika i bolesnika u oruţanim snagama u ratu i Ţenevskoj konvenciji za poboljčanje poloţaja ranjenika, bolesnika i brodo-lomnika oruţanih snaga na moru iz 1949. godine sa dopunskim

protokolima iz 1977. godine.

Objekt zaštite su kod ovog oblika ratnih zločina: ranjenici, bolesnici,brodolomnici i sanitetsko ili vjersko osoblje. Ovo krivično djelo ima dva oblika ispoljavanja. To su:

1. činjenje teškog napada na ţivot, tijelo, tjelesni integritet ili ličnost ranjenika, bolesnika,

brodolomnika, sanitetskog ili vjerskog osoblja,

2. uništavanje ili prisvajanje sanitetskog materijala i sredstava sanitetskog transporta i zaliha sanitetskih ustanova ili jedinica.

Radnja učinjenja se moţe učiniti različitim djelatnostima. Prvi oblik ovog djela se ostvaruje radnjama

napada ili ugroţavanja ţivota, tjelesnog integriteta ili zdravlja odnosno dostojanstva ličnosti i ljudskih prava i sloboda ranjenika, bolesnika, brodolomnika, sanitetskog i vjerskog osoblja. Drugi oblik se

sastoji u uništavanju ili prisvajanju sanitetskog materijala u većim količinama, a koje nije opravdano

vojnim potrebama. Uništavanjem ili prisvajanjem ovog materijala posredno se napada na ţivot i zdravlje zaštičenih osoba.

Radnja učinjenja je veoma sloţeno odreĎena.Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su alternativno

postavljene tako da se ono moţe učiniti na dva načina: 1) nareĎivanjem njihovog činjenja, 2)

neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviĎene djelatnosti. Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) na odreĎeni način - kršenjem pravila meĎ. prava (pri čemu se u dijelu pravne teorije smatra da je

kršenje pravila meĎ. prava zapravo objektivni uvjet kaţnjivosti za ovo djelo), b) u odreĎeno vrijeme - za vrijeme rata ili oruţanog sukoba.

Učinitelj djela moţe biti svaka osoba a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.


Po izričitoj zakonskoj odredbi krivično gonjenje i kaţnjavanje za ovo djelo ne zastarjevaju.

5. Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika Ovo djelo čini osoba koja kršenjem pravila meĎ. prava naredi da se čine ili neposredno čini prema

ratnim zarobljenicima takve aktivnosti kao što su: ubistva, mučenja, namjerna nanošenja snaţnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenja.), nečovječna postupanja, biološki, medicinski ili drugi

znanstveni eksperimenti, uzimanje tkiva ili organa za transplantaciju, nanošenje velikih patnji ili

povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja, prisiljavanje na sluţbu u oruţanim snagama neprijatelja ili lišavanje prava na pravično i nepristrasno suĎenje.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Ţenevskoj konvenciji o postupanju sa ratnim zarobljenicima iz

1949. g.

Objekt zaštite su ratni zarobljenici. Prema Ţenevskoj konvenciji o postupanju sa ratnim zarobljenicima, kao ratni zarobljenici smatraju se sljedeće osobe:

1.pripadnici oruţanih snaga strana u sukobu, kao i pripadnici policije i dobrovoljačkih jedinica koje

ulaze u sastav tih oruţanih snaga; 2. pripadnici ostalih policija i dobrovoljačkih odreda, podrazumijevajući tu i pripadnike organiziranih

pokreta otpora koji pripadaju jednoj strani u sukobu i koji dejstvuju izvan ili u okviru svoje sopstvene

teritorije, čak i kad je ta teritorija okupirana od neprijatelja, i to pod sljedečim uvjetima: a) da na čelu imaju osobu odgovornu za svoje potčinjene, b) da imaju odreĎeni znak za raspoznavanje koji se moţe

uočiti na odstojanju, c) da otvoreno nose oruţje,d) da se pri svojim operacijama pridrţavaju ratnih

zakona i običaja;

3.pripadnici redovnih oruţ. snaga koji izjavljuju da pripadaju jednoj vladi ili vlasti koju nije priznala sila u čijim se rukama nalaze;

4. osobe koje prate oruţane snage, iako neposredno ne ulaze u njihov sastav, kab što su civilni

članovi posada vojnih zrakoplova, ratni dopisnici, snabdjevači i članovi radnih jedinica ili sluţbi čija je duţnost da se staraju o udobnosti oruţanih snaga pod uvjetom da imaju dozvolu i osobnu kartu o

pripadnosti takvoj kategoriji;

5. članovi posade trgovačke mornarice i civilnog zrakoplovstva:

6. stanovništvo neokupirane teritorije koje se uslijed pribliţavanja neprijatelja dobrovoljno digne na oruţje da bi pruţilo otpor neprijateljskoj najezdi, a nije imalo vremena da se organizira kao redovna

oruţana sila, pod uvjetima da otvoreno nosi oruţje i da se pridrţava ratnih zakona i običaja,

7. osobe koje su puštene ili su uspješno pobjegle iz zarobljeništva, pa opet internirane, odnosno uhvaćene.

Ovo djelo ima tri oblika ispoljavanja. To su:

1.teţak napad na ţivot, tjelesni integritet ili ličnost ratnih zarobljenika, 2.prisiljavanje na vršenje sluţbe u oruţanim snagama neprijatelja,

3. lišavanje prava na pravično i nepristrasno suĎenje.

Radnja učinjenja je veoma sloţena. Djelo se sastoji iz čitavog niza radnji koje su alternativno

postavljene tako da se ono moţe učiniti na dva načina: 1) nareĎivanjem njihovog činjenja ili 2) neposrednim činjenjem bilo koje zakonom predviĎene djelatnosti.

I naredbodavac i neposredni učinitelj navedenih akata su učinitelji ovog djela. Za naredbodavca djelo

je učinjeno sa izdavanjem nareĎenja, a za učinitelja sa poduzimanjem neke od djelatnosti. Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima na odreĎeni način -

kršenjem pravila meĎ. prava .Učinitelj djela moţe biti svaka osoba a u pogledu krivnje potreban je

umišljaj. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor.

Po izričitoj zakonskoj odredbi krivično gonjenje i kaţnjavanje za ovo djelo ne zastarijevaju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


6. Organiziranje grupe ljudi i podstrekavanje na učinjenje krivičnih djela genocida, zločina

protiv čovječnosti i ratnih zločina Statuta MeĎunarodnog vojnog suda iz 1945. godine predviĎa krivičnu odgovornost za meĎ. krivična djela i za voĎe, podstrekače, organizatore i druge saučesnike

koji su planirali takva djela bez obzira ko ih je neposredno činio. To znači:

a) da samim započinjanjem poduzimanja ovakvih radnji koje su upravljene na ostvarenje meĎ.

krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti, odnosno ratnih zločina, b) da samim stvaranjem grupe, odnosno postajanjem njenim pripadnikom i

c) da samim pozivanjem i podsticanjem drugih osoba da se učini neko od navedenih meĎ. krivičnih

djela, bez obzira da li je neko od njih zaista i pokušano, odnosno učinjeno postoji osnov za krivično gonjenje i kaţnjavanje upravo posredstvom ovog samostalnog krivičnog djela.

Djelo se sastoji u organiziranju grupe ljudi za činjenje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih

zločina, u postajanju pripadnikom takve grupe ili u pozivanju ili podstrekavanju na učinjenje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Objekt zaštite su i kod ovog krivičnog djela čovječnost i meĎ. pravo.

Ovo krivično djelo ima, zavisno od poduzete radnje učinjenja, tri oblika ispoljavanja.To su:

1) organiziranje grupe ljudi radi činjenja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, 2) postajanje pripadnikom takve grupe,

3) pozivanje ili podstrekavanje na učinjenje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

Učinitelj djela moţe biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj. Zavisno od oblika ispoljavanja ovog kriv.djela, propisano je i različito kaţnjav. njegovog učinitelja.

Tako je za organiziranje grupe radi činjenja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina u

zakonu propisana je kazna zatvora najmanje deset godina ili dugotrajni zatvor. Za drugi oblik djela u vidu pristupanja grupi za činjenje ovih meĎ. krivičnih djela propisana je kazna zatvora od jedne do

deset godina. I konačno, za pozivanje ili podstrekavanje na činjenje genocida, zločina protiv

čovječnosti i ratnih zločina, zakon je predvidio kaznu zatvora od jedne do deset godina.

No, zakon je iz kriminalno političkih razloga predvidio i jedan privilegirani oblik ovog krivičnog djela. Ovaj oblik djela postoji ako pripadmk grupe (ali ne i njen organizator ili kolovoĎa) otkrije

(dakle učini dostupnim podatak o njenom osnivanju, djelovanju, članstvu, planovima, sjedištu i sl.

nadleţnim drţavnim organima) grupu prije nego što je u njenom sastavu ili za nju učinio kr. djelo. U tom slučaju on moţe biti kaţnjen zatvorom od 3 g., ali se moţe i osloboditi od kazne u potpunosti.

Za ovo djelo zakonom je izričito propisano da krivično gonjenje i kaţnjavanje ne zastarijevaju.

7. Protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja Sastoji se u ubijanju ili ranjavanju neprijatelja koji je odloţio oruţje ili se bezuvjetno predao ili nema

sredstava za odbranu kršenjem pravila meĎ. prava za vrijeme rata ili oruţanog sukloba.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Haškom pravilniku o zakonima i običajima pri voĎenju rata iz 1907. godine i Prvog dopunskog protokola uz Ţenevsku konvenciju o zaštiti ţrtava meĎ.oruţanih

sukoba iz 1977. godine.

Objekt zaštite jesu pripadnici neprijateljske oruţane sile. Radnja učinjenja je dvojako alternativno odreĎena. Ona se moţe javiti kao:1) ubijanje;2) ranjavanje.

Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:

a) na odreĎeni način - kršenjem pravila meĎ.g prava (pri čemu se u dijelu pravne teorije smatra da je

kršenje pravila meĎ. prava zapravo objektivni uvjet kaţnjivosti za ovo djelo, b) prema odreĎenoj osobi - pripadniku neprijateljske oruţane sile koja je bespomoćna - koja je

odloţila oruţje, koja se bezuvjetno predala ili koja nema sredstava za odbranu,

c) u odreĎeno vrijeme - za vrijeme rata ili oruţanog sukoba. Učinitelj djela moţe biti svaka osoba a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Ovo meĎ. krivično djelo ima dva

teţa, kvalificirana oblika ispoljavanja. Prvi teži oblik ovog djela postoji ako je radnja ubistava učinjeno na svirep ili podmukao način, iz

koristoljublja ili iz drugih niskih pobuda ili ako je ubijeno više osoba.

Dakle, tri su kvalifikatorne okolnosti za koje zakon u ovom slučaju propisuje stroţije kaţnjavanje. To

mogu da budu: 1) poseban način učinjenja djela-svirep ili podmuikao način

2)posebna pobuda kojom se učinitelj rukovodio pri učinjenju djela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3) poseban obim i intenzitet prouzrokovane posljedice-prouzrokovanje smrti više osoba.

Za postojanje djela je potrebno da je učinitelj sa jednom ili više radnji, u jednom istom ili u više različitih vremenskih trenutaka lišio ţivota sa umišljajem dvije ili više osoba (dakle u sticaju ili u

povratu).

Drugi teži oblik ovog krivičnog djela postoji u slučaju izdavanja nareĎenja da u borbi ne smije biti

preţivjelih prinadnika neprijateljske vojske ili u slučaju voĎenja borbe protiv neprijatelja na toj osnovi za vrijeme rata ili oruţanog sukoba kršeći pravila meĎ. prava.

Ovdje se radnja učinjenja javlja u dva oblika. To su: a) nareĎivanje i b) neposredno voĎenje borbe.

Bitno je da se radi o djelatnostima koje imaju za cilj da u borbi ne smije biti preţivjelih pripadnika neprijateljske oruţane sile, bez obzira da li je u konkretnom slučaju zaista i nastupila ovakva

posljedica poduzete radnje.

Za postojanje ovog oblika djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima: a) na odreĎeni način - kršenjem pravila meĎ.prava, dakle protivpravno,

b) u odreĎeno vrijeme - za vrijeme rata ili oruţanog sukoba.

Za oba teţa, kvalificirana oblika krivičnog djela propisana je ista vrsta i mjera kazne - kazna zatvora

najmanje deset godina ili kazna dugotrajnqg zatvora.

8. Protivpravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu

Ovo meĎ. krivično djelo se sastoji u nareĎivanju da se protivpravno oduzimaju stvari od ubijenih ili ranjenih na ratištu ili u neposrednom činjenju takvih djela.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u ţenevskim konvencijama iz 1949. godine kojima je izričito

zabranjeno pljačkanje ubijenih i ranjenih na bojištu. Objekt zaštite je čovječnost i meĎ. pravo. Objekt

napada su stvari koje su pripadale ubijenima ili ranjenima. Radnja učinjenja se sastoji u oduzimanju tuĎe pokretne stvari. Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja izvršenja poduzima na dva

načina:

1) izdavaniem nareĎenja - nareĎivanje je poseban oblik podstrekavanja koje je u ovom slučaju dobilo karakter samostalne radnje učinjenja. Djelo, u ovom obliku je svršeno samim momentom izdavanja

takvog nareĎenja bez obzira da li je ono učinjeno ili ne,

2) neposrednim činjenjem ovih djela.

Pri tome je za postojanje djela neophodno ispunjenje još tri konstitutivna elementa. To su: a) da se radnja poduzima protivpravno, dakle kršenjem pravila meĎ. humanitarnog prava što mora biti

poznato učinitelju djela.

b) da se radnja poduzima na odreĎenom mjestu - na ratištu , c) da se radnja poduzima prema odreĎenoj osobi - ubijenoj ili ranjenoj.


Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Teţi oblik ovog krivičnog djela za koji je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina postoji

ako je radnja učinjenja poduzeta na svirep način.

9. Povrede zakona i običaja rata "Povreda zakona i običaja rata" je meĎ. krivično djelo koje se sastoji u nareĎivanju da se povrede zakoni i običaji rata ili u njihovoj neposrednoj povredi za vrijeme rata ili oruţanog sukoba.

Objekt zaštite je meĎ. ratno i humanitarno pravo.

Radnja učinjenja je dvojako alternativno odreĎena, i to kao: a) nareĎivanje da se krše, vrijeĎaju ratni zakoni i običaji - pri čemu je djelo u ovom obliku svršeno

samim izdavanjem takvog nareĎenja bez obzira da li je ono učinjeno ili ne.

b) neposredno povreĎivanje u smislu kršenja ratnih zakona i običaja. Sam je zakon odredio u čemu se povrede zakona i običaja rata mogu sastojati. To su sljedeće

djelatnosti:

1) upotreba bojnih otrova ili drugih ubojnih sredstava sa ciljem izazivanja nepotrebne patnje,

2)bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnim potrebama, 3) napad ili bombardiranje bilo kojim sredstvima nebranjenih gradova, sela, nastambi ili zgrada,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4) pljenidba, uništavanje ili namjerno oštećenje ustanova koje su namijenjene vjerskim, dobrotvornim,

ili obrazovnim potrebama, nauci ili umjetnosti, historijskih spomenika i naučnih i umjetničkih djela, 5) pljačka javne ili privatne imovine.

Za postojanje ovog djela neophodno je da se radnja učinjenja poduzima:

a) na odreĎeni način - krsšnjem pravila meĎ. ratnog prava koje je sadrţano u haškim i ţenevskim

konvencijama, b) u odreĎeno vrijeme - za vrijeme rata ili oruţanog sukoba.



10. Individualna krivična odgovornost U ovoj zakonskoj odredbi je predviĎen poseban oblik krivične odgovornosti za osobu koja planira, pokrene, naredi, učini ili podstrekava ili pomaţe u planiranju, pripremanju ili činjenju sljedećih meĎ.

krivičnih djela i to: 1) genocida, 2) zločina protiv čovječnosti, 3) ratnog zločina protiv civilnog

stanovništva, 4) ratnog zločina protiv ranjenika i bolesnika, 5) ratnog zločina protiv ratnih

zarobljenika, 6) protivpravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja, 7) protivpravnog oduzimanja stvari od ubijenih i ranjenih na ratištu i 8) povreda zakona ili običaja rata.

Posebno je značajno što je zakon izričito odredio da sluţbeni poloţaj učinitelja, bilo da se radi o šefu

drţave ili vlade ili o odgovornoj sluţbenoj osobi vlade, ne oslobaĎa takvu osobu od krivične odgovornosti niti predstavlja osnov za ublaţavanje kazne. TakoĎer činjenica da je neko od navedenih

krivičnih djela učinjeno od strane podreĎenog, ne oslobaĎa njemu nadreĎenu osobu od krivične

odgovornosti pod sljedečim uvjetima: a) da je nadreĎena osoba znala ili mogla znati da se njoj podreĎeni sprema da učini neko od ovih

krivičnih djela,

b) ako je takvo djelo već učinjeno, a nadreĎena osoba je propustila da poduzme nuţne i razumne

mjere da spriječi učinjenje krivičnog djela, odnosno da učinitelj takvog djela bude kaţnjen. Činjenica da je neka osoba postupala po nareĎenju vlade ili njoj nadreĎene osobe, ne oslobaĎa je od

krivične odgovornosti, ali moţe da utiče na ublaţavanje kazne ako sud smatra da to interesi

pravičnosti zahtijevaju. Ovdje se, zapravo, radi o inkriminiranju "komandne" odgovornosti (zapovjedne odgovornosti ili

odgovornosti nadreĎenog ili odgovornosti komandujućih ili pretpostavljenih osoba) kao samostalnog

krivičnog djela. Budući da se ovaj institut protivi u velikoj mjeri principu krivice (individualne, lične

krivične odgovornosti), to je zakonodavac u BiH na ovaj način predvidio posebno krivično djelo, pa time i kaţnjivost u ovakvim situacijama.

Rimski statut MeĎunarodnog krivičnog suda posvećuje odgovornosti komandujućih i drugih

pretpostavljenih osoba. Tako je vojni zapovjednik ili osoba koja postupa u tom svojstvu krivično odgovorna za meĎ. krivična djela koja su učinile snage pod njenom komandom i kontrolom i zbog

njene greĎke u provoĎenju kontrole nad tim snagama u dva slučaja:

1) kada je znala ili zahvaljujući okolnostima trebalo da zna da snage čine ili da su spremne da započnu sa činjenjem takvog zločina,

2) kada nije poduzela sve neophodne i razumne mjere u svojoj mogućnosti da spriječi učinjenje tih

zločina ili da preda stvar vlastima nadleţnim za voĎenje krivičnog postupka.

TakoĎer, pretpostavljena osoba će biti krivično odgovorna za krivicna djela koja su učinili njeni potčinjeni pod njenom efektivnom kontrolom koji su posljedica njene greške u provoĎenju kontrole

nad tim potčinjenima u sljedečim slučajevima:

1) kada je pretpostavljeni znao ili svjesno zanemario informacije koje jasno ukazuju da potčinjeni čine ili se spremaju da učine takve zločine,

2) kada je krivična aktivnost bila pod efektivnom kontrolom i odgovornošću pretpostavljenog,

3) kada je nadleţni organ propustio da poduzme sve neophodne i razumne mjere u njegovoj mogućnosti da spriječi učinjenje zločina ili da preda stvar vlastima nadleţnim za voĎenje krivičnog

postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


MEĐUNARODNA KRIVIČNA DJELA U ŠIREM SMISLU

1. POJAM I VRSTE KRIVIČNIH DJELA

To su djela kojima se krše druga pravila meĎ. prava i koja meĎ. zajednica ţeli da inkriminira i

sankcionira u okviru nacionalnog krivičnog zakonodavstva. Ovdje se, zapravo, radi o djelima koja imaju osnovu u meĎ. zabranama, ali je kaţnjavanje i krivični

progon njihovih ičinitelja ostavljen na volji nacionalnim krivičnim zakonodavstvima. Ova meĎ.

krivična djela se razlikuju od meĎ. krivičnih djela u uţem smislu po sljedečim kriterijima: a) po teţini prouzrokovanih posljedica,

b) po načinu njihove inkriminacije i kaţnjavanja,

c) za njihovo kaţnjavanje nisu nadleţni meĎ. krivični sudovi, već nacionalni sudovi pojedinih drţava koje su ih i prihvatile kao krivična djela u svom nacionalnom zakonodavstvu,

d) njima se ne povreĎuju najviše vrijednosti meĎ. zajednice,

e) pitanje nezastarivosti ovih djela se uopće ne postavlja.

Aktivnost meĎ. zajednice ovdje nije usmjerena na osiguranje represivnog supranacionalnog ravništa, već ka cjelovitoj primjeni meĎ. instrumenata, na harmonizaciju domaćih krivičnih zakonodavstava i

intenzivnu uzajamnu saradnju drţava. Tu spadaju krivična djela u vezi sa opojnim drogama ili

nuklearnim materijama, sigurnošću zračnog ili pomorskog prometa, u vezi sa prostitucijom, pornografijom, trgovinom ljudima, trgovinom oruţjem, zaštitom ţivotne sredine, zloupotrebom

kompjutera, ali i transnacionalna organizirana krivična djela (korupcija, pranje novca, poreska utaja,

krijumćarenje, krivična djela falsificiranja i sl.). U meĎ. krivična djela u u širem smislu koja su predviĎena u KZ BiH spadaju sljedeća krivična djela:

1. povreda parlamentara,

2. neopravdano odgaĎanje povratka ratnih zarobljenika,

3. uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika, 4. zloupotreba meĎ. znakova,

5. zasnivanje ropskog odnosa i prevoz osoba u ropskom odnosu,

6. trgovina ljudima, 7. meĎ. vrbovanje radi prostitucije,

8. nezakonito uskraćivanje identifikacijskih dokumenata,

9. krijumćarenje osoba,

10. mućenje i drugi oblici surovog, nečovječnog i poniţavajućeg postupanja, 11. uzimanje talaca,

12. ugroţavanje osoba pod meĎ. zaštitom,

13. neovlašteni promet oruţjem i vojnom opremom, 14. neovlašteno pribavljanje i raspolaganje nuklearnim materijalom,

15. neovlašteni promet opojnim drogama,

16. piratstvo, 17. otmica aviona ili broda,

18. ugroţavanje sigurnosti zračne ili morske plovidbe,

19. uništenje i uklanjanje znakova koji sluţe sigurnosti zračnog prometa,

20. zloupotreba telekomunikacionih znakova, 21. terorizam,

22. financiranje terorističkih aktivnosti,

23. neizvršavanje naredbi i presuda meĎ. krivičnog.

1. Povreda parlamentara Djelo se sastoji u vrijeĎanju, zlostavljanju ili zadrţavanju parlamentara ili njegove pratnje ili

sprečavanju njihovog povratka ili na drugi način povredi njihove neprikosnovenosti za vrijeme rata ili

oruţanog sukoba kršenjem pravila meĎ. prava.

Osnov za ovu inkriminaciju nalazi se u Pravilniku o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1907. godine. Objekt zaštite je meĎunarodno pravo.Objekt napada je parlamentar (pregovarač) ili njegova

pratnja (osoba koja nosi zastavu, dobošar, trubač, prevodilac i sl.). Radnja učinjenja je alternativno,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


višestruko odreĎena. Ona moţe da se javi kao poduzimanje sljedećih djelatnosti koje su u zakonu

navedene, primjera radi: 1) vrijeĎanje - povreda časti i ugleda druge osobe: usmeno, pismeno, konkludnetnim radnjama

(simbolima i sl.),

2) zlostavljanje -djelovanje na tijelo druge osobe koje se sastoji u nanošenju fizičkih i psihičkih patnji,

bolova, nelagodnosti bez vidljivih tragova na spoljnim dijelovima tijela, 3)zadrţavanje - ograničenje slobode kretanja drugoj osobi protivno njenoj volji: zatvaranjem,

drţanjem zatvorene ili na drugi način,

4) sprečavanje povratka parlamentara ili njegove pratnje, 5) povreda neprikosnovenosti parlamentara ili njegove pratnje.

Za postojanje ovog krivičnog djela potrebno je da je radnja učinjenja poduzeta:

a) na odreĎeni način - kršenjem pravila meĎ. prava, b) u odreĎeno vrijeme - za vrijeme rata ili oruţanog sukoba,

c) prema odreĎenoj osobi-prema parlamentaru ili njegovoj pratnji, ali samo za vrijeme trajanja

njihove funkcije (koje uključuje i vrijeme koje je potrebno da se parlamentar vrati onoj strani koju je

predstavljao). Učinitelj ovog krivičnog djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivice potreban je umišljaj.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

2.Neopravdano odgaĎanje povratka ratnih zarobljenika Djelo se sastoji u nareĎivanju da se vrši ili u neposrednom vršenju neopravdanog odlaganja povratka

ratnih zarobljenika ili civilnih osoba nakon završetka rata ili oruţanog sukoba kršenjem pravila meĎ. prava.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Prvom dopunskom protokolu uz Ţenevsku konvenciju o zaštiti

ţrtava meĎ. oruţanih sukoba iz 1977. godine. Objekt zaštite je meĎ. humanitarno pravo koje se odnosi na zaštitu ratnih zarobljenika i civilnog

stanovništva.

Objekt napada su: ratni zarobljenici (kojima je ovaj status priznat Ţenevskom konvencijorn iz 1949.

godine) i civilno (cjelokupno neboračko) stanovništvo. Radnja učinjenja ovog krivičnog djela je dvojako odreĎena kao: 1) nareĎivanje i 2) neposredno

vršenje djelatnosti koje su upravljene na neopravdano odlaganje repatrijacije (povratka) navedenih

osoba u matičnu drţavu. Za postrojanje djela je bitno da je radnja učinjenja (u vidu nareĎivanja ili neposrednog vršenja)

poduzeta:

a) na odreĎeni način- kršenjem pravila meĎ. prava, pri čemu svijest o neovlaštenosti, protivpravnosti postupanja učinitelja mora biti obuhvaćena njegovim umišljajem,

b) u odreĎeno vrijeme- nakon završetka rata ili oruţanog sukoba,

c) neopravdano - to znači da se radi o zadrţavanju takvih osoba, dakle, o zadrţavanju koje nije

zasnovano i opravdano normama meĎ. ratnog prava (npr. zbog bolesti, više sile, nepremostive prepreke i sl.).

Postojanje "opravdanog" ili "neopravdanog" razloga utvrĎuje se prema objektivnom kriteriju.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

3.Uništavanje kulturnih, historijskih i religijskih spomenika Ovo meĎ. krivično djelo se sastoji u uništavanju kulturnih, historijskih ili religijskih spomenika,

graĎevina ili ustanova koje su namijenjene nauci, umjetnosti, vaspitanju, humanitarnim ili religijskim

ciljevima za vrijeme rata ili oruţanog sukoba kršenjem pravila meĎ. prava.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Konvenciji o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oruţanog sukoba iz 1954. godine i Prvom dopunskom pratokolu uz Ţenevsku konvenciju o zaštiti ţrtava

meĎunarodnih oruţanih sukoba iz 1977. godine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Objekt zaštite je dvojako odreĎen. To su:

1) meĎunarodno pravo, 2) kulturni, historijski i religijski spomenici koji uţivaju posebnu zaštitu, naročito u vrijeme rata ili

oruţanog sukoba.

Objekt napada je višestruko alternativno odreĎen kao: kulturni, historijski ili religijski spomenici,

graĎevine ili ustanove koje su namijenjene nauci, umjetnosti, vaspitanju, humanitarnim ili religijskim ciljevima.

Radnja učinjenja je odreĎena kao uništavanje. Za postojanje ovog djela je potrebno ispunjenje dva

kumulativna elementa vezana za radnju učinjenja.To su: 1. da se radnja učinjenja poduzima na odreĎeni način - kršenjem pravila meĎ. prava,

2. da se radnja učinjenja poduzima u odreĎeno vrijeme- za vrijeme rata ili oruţanog sukoba.

Učinitelj ovog djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

Teţi oblik ovog krivičnog djela za koji je zakon propisao kaznu zatvora najmanje pet godina postoji

ako je uništen jasno prepoznatljiv objekt koji je kao kulturno ili duhovno naslijeĎe naroda pod

posebnom zaštitom meĎ. prava. Za postojanje ovog djela potrebno je da je radnja učinjenja poduzeta prema posebnom objektu:

a) to je jasno prepoznatljiv objekt koji je kao kulturno ili duhovno naslijeĎe naroda pod posebnom

zaštitom meĎ. prava. Ovaj objekat mora da ispuni dva uvjeta: 1) da je jasno prepoznatljiv sa udaljenosti tako da se moţe raspoznati od ostalih objekata u okruţenju i 2) da je objekat kulturno ili

duhovno naslijeĎe naroda koji je kao takav odlukom nadleţne meĎ. organizacije proglašen i koji stoga

uţiva posebnu "meĎunarodnopravnu" zaštitu i b) da je učinitelj u momentu poduzimanja radnje učinjenja krivičnog djela upravo svjestan značaja

napadnutog objekta, pa i pored toga odlučuje da poduzme neku od zakonom predviĎenih djelatnosti

upravljenih na povredu takvog dobra.

4.Zloupotreba meĎunarodnih znakova Zloupotreba meĎ. znakova sastoji se u zloupotrebi ili neovlaštenom nošenju zastave ili znaka OUN ili

znakova ili zastave Crvenog kriţa ili znakova koji njima odgovaraju ili drugih priznatih

meĎunarodnih znakova kojima se obiljeţavaju odreĎeni objekti radi zaštite od vojnog djelovanja. Objekt zaštite je meĎ. pravo.

Objekt napada su odreĎeni znakovi ili zastave - dakle meĎunarodno priznati simboli ili amblemi sa

odreĎenim značenjem.

Radnja učinjenja ovog krivičnog djela je dvojako odreĎena kao: 1) zloupotreba znaka ili zastave - neovlaštena upotreba,

2) neovlašteno nošenje znaka ili zastave.

Učinitelj ovog djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora do tri godine.

Teţi oblik ovog krivičnog djela za koji je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina

postoji u slučaju poduzimanja radnje učinjenja osnovnog djela za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5.Zasnivanje ropskog odnosa i prijevoz u ropskom odnosu Ovo meĎ. krivično djelo čini osoba koja kršeći pravila meĎ. prava stavi ili drţi drugu osobu u ropskom ili sličnom odnosu ili koja trguje osobama koje se nalaze u ropskom ili sličnom odnosu ili

podstiće drugoga da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju izdrţava ili se o njoj stara.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u sljedečim meĎunarodnim pravnim aktima: Općoj deklaraciji o

pravima čovjeka iz 1948. godine, Dopunskoj konvenciji o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse sličnih ropstvu iz 1956. godine, Konvenciji o otvorenom moru iz 1958. godine,

Konvenciji o pravu mora iz 1982. godine, Protokolu za sprečavanje, suzbijanje i kaţnjavanje

krijumčarenja osoba, posebno ţena i djece iz 2000. godine, Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom iz 2000. godine, a kojima se dopunjuje Konvencija OUN protiv

transnacionalnog organiziranog kriminala iz 2000. godine. Objekt zaštite je sloboda kretanja čovjeka

kao jedna od osnovnih ljudskih sloboda i prava u okviru čovječnosti koja je zaštičena meĎ. pravom. Radnja učinjenja je višestruko alternativno odreĎena: ona moţe da se sastoji u sljedećim

djelatnostima:

1) stavljanju (zasnivanju stanja lišenosti slobode) ili drţanju (produţavanju stanja lišenosti slobode)

neke osobe u ropskom ili sličnom odnosu (ropstvo zbog duga, kmetstvo, prodaja ţenske osobe radi udaje, prostitucije ili pornografrje i sl.),

2) kupovini ili prodaji ili predaji osobe koja se nalazi u ropskom ili sličnom odnosu ovisnosti ili

podreĎenosti, 3) u posredovanju u činjenju ovih djelatnosti,

4) u podsticanju (podstrekavanju) drugog da proda svoju slobodu ili slobodu osobe koju izdrţava ili o

kojoj se stara. Za radnju učinjenja je potrebno da je poduzeta na odreĎeni način -kršenjem pravila meĎ. prava.

Učinitelj djela moţe biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

Teţi oblik ovog meĎ. krivičnog djela postoji u slučaju kada se radnja učinjenja poduzima u odnosu na dijete ili maloljetnika radi usvojenja, transplantacije organa, eksploatacije radom ili u druge

protivpravne svrhe. Dvije su, dakle, kvalifikatorne okolnosti za koje zakon propisuje stroţije

kaţnjavanje: a) svojstvo pasivnog subjekta - to mora da bude dijete ili maloljetna osoba (osoba uzrasta do 18

godina) u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja djela,

b) namjera, pobuda učinitelja sa kojom poduzima radnju učinjenja - kada se ta namjera sastoji u

poduzimanju radnje učinjenja radi usvajanja, transplantacije organa, eksploatacije radom (bilo koje vrste) ili ostvarenja druge protivpravne svrhe. Ova namjera mora da postoji na strani učinitelja djela u

vrijeme poduzimanja radnje, ali ona ne mora da bude i ostvarena u svakom konkretnom slučaju.

Za ovo djelo je zakon propisao kaznu zatvora najmanje pet godina. Lakši oblik krivičnog djela za koji je zakon propisao kaznu zatvora od šest mjeseci do pet godina

postoji u slučaju kada učinitelj kršeći pravila meĎ. prava prevozi (u bilo kojoj vrsti javnog prometa

suhozemnom, vodenom ili zračnom, bilo kojim prevoznim sredstvom) osobe koje se nalaze u ropskom ili sličnom odnosu. Za postojanje djela nije od značaja da li je ovaj prijevoz besplatan ili se

vrši uz naknadu, kao ni da li se vrši jednokratno ili u duţem vremenskom periodu.

6.Trgovina ljudima - je meĎ. krivično djelo koje se sastoji u učestvovanju u vrbovanju, prebacivanju,

davanju utočišta ili prihvatu osoba u cilju njihove eksploatacije uz upotrebu prijetnje, sile, drugog oblika prinude, otmice, prevare, obmane, zloupotrebe vlasti, tuĎe nemoći ili davanjem ili primanjem

isplata ili povlastica kako bi se pribavio pristanak osobe koja kontrolira drugu osobu.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u sljedećim meĎ. pravnim aktima: Općoj deklaraciji o pravima čovjeka iz 1948. godine, Dopunskoj konvenciji o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i

prakse sličnih ropstvu iz 1956. godine, Konvenciji o otvorenom moru iz 1958. godine, Konvenciji o

pravu mora iz 1982. godine, Protokolu za sprečavanje, suzbijanje i kaţnjavanje krijumčarenja osoba, posebno ţena i djece iz 2000. godine, Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i

zrakom iz 2000. godine, a kojima se dopunjuje Konvencija OUN protiv transnacionalnog

organiziranog kriminala iz 2000. godine.

Objekt zaštite je dostojanstvo i integritet ličnosti kao osnovne ljudske vrijednosti u smislu atributa čovječnosti koje je zaštićeno meĎ. pravom.

Radnja učinjenja je odreĎena kao učestvovanje u poduzimanju sljedecih radnji:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) vrbovanju, 2) prebacivanju, 3) davanju utočišta,4) prihvatu osoba u cilju njihove eksploatacije.

Za postojanje ovog djela je potrebno da je radnja učinjenja poduzeta na odreĎeni način kako bi se dobio pristanak (saglasnost ili naknadno odobrenje) osobe koja kontrolira drugu osobu i u odreĎenom

cilju.

Kao načini na koje učinitelj dolazi do pristanka osobe koja kontrolira drugu osobu, a koja je predmet

trgovine zakon navodi upotrebu: 1) sile- fizičke ili psihičke 2) prijetnje - najave neposredne primjene sile. To je (usmena ili pismena)

izjava volje neke osobe kojom drugoj osobi stavlja u izgled mogućnost nanošenja kakvog zla. Ta

prijetnja moţe biti neposredna ili posredna, a da bi bila pravno relevantna mora da bude: a) ozbiljna- sa stanovišta pasivnog subjekta,

b) stvarna, moguća - da najavljeno zlo zaista, realno moţe biti nanijeto,

c) bliska - da se najavljeno zlo moţe nanijeti u sadašnjosti ili neposrednoj bliskoj budućnosti, d) neotklonjiva - da se na drugi način najavljeno zlo nije moglo otkloniti ili izbjeći,

3) drugog oblika prinude - psihičkog uticanja na volju pasivnog subjekta na način kojim se ograničava

njegova sloboda volje i iznuĎuje odluka u cilju poduzimanja ili propuštanja odreĎenog činjenja,

4) otmice- odvoĎenje ili zadrţavanje neke osobe sa ciljem da se ne pusti na slobodu dok se od te ili neke druge osobe ne iznudi kakav novac, druga korist ili odreĎeno činjenje, nečinjenje ili trpljenje, 5)

prevare - dovoĎenje ili odrţavanje u zabludi laţnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica čime se

druga osoba dovede u stanje da sama nešto učini, ne učini ili trpi na štetu nekog svog prava ili slobode,

6) obmane - stvaranjem ili odrţavanjem u zabludi druge osobe u pogledu postojanja ili nepostojanja

nekih činjenica, 7) zloupotrebe vlasti - iskorištavanjem postojećeg ovlaštenja ili duţnosti, njihovim prekoračenjem ili

nevršenjem ovlaštenja ili duţnosti,

8) zloupotrebe tuĎe nemoći- iskorištavanja stanja fizičke ili psihičke nemogućnosti druge osobe da

pruţanjem otpora zaštiti neko svoje pravno dobro, 9) davanja ili primanja isplata ili povlastica - podmičivanjem na razne načine.

Radnja učinjenja ovog krivičnog djela se poduzima u zakonom predviĎenom cilju a to je u cilju eksploatacije pasivnog subjekta. Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje

potreban je umišljaj.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

Djelo ima dva teţa, kvalificirana oblika ispoljavanja za koja zakon propisuje stroţije kaţnjavanje. Prvi teţi oblik postoji kad je radnja učinjenja poduzeta prema maloljetniku. Dakle, svojstvo pasivnog

subjekta (odnosno njegov uzrast do 18 godina u vrijeme poduzimanja radnje učinjenja djela)

predstavlja kvalifikatornu okolnost za koju zakon propisuje kaznu zatvora najmanje pet godina. Drugi teţi oblik postoji u slučaju organiziranja grupe ljudi sa ciljem činjenja trgovine ljudima. Dakle,

ovdje se organizirano poduzimanje radnje učinjenja u vidu stvaranja, organiziranja grupe ljudi (kao

oblika zločinačkog udruţenja) javlja kao kvalifikatorna okolnost za koju zakon propisuje kaznu zatvora od najmanje deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora.

Lakši oblik ovog djela postoji u slučaju nehatnog omogučavanja učinjenja krivičnog djela trgovine

ljudima. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

7.MeĎunarodno vrbovanje radi prostitucije Djelo se sastoji u vrbovanju, namamljivanju ili navoĎenju drugog na pruţanje seksualnih usluga radi zarade u nekoj drţavi, izuzimajući drţavu u kojoj ta osoba ima prebivalište ili čiji je drţavljanin ili u

prisiljavanju ili navoĎenju upotrebom sile, prijetnje ili prevarom drugog na odlazak u drţavu u kojoj

nema prebivalište ili čiji nije drţavljanin radi pruţanja seksualnih usluga za novac. Ovim su krivičnim djelom inkriminirane odreĎene aktivnosti vezane za prostituciju. U osnovi ove

inkriminacije nalazi se Konvencija o suzbijanju trgovine osobama i iskorištavanje prostitucije od

drugih iz 1949. godine.Objekt zaštite kod ovog krivičnog djela je dostojanstvo i integritet ličnosti.

Djelo ima dva pojavna oblika ispoljavanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prvi oblik djela se sastoji u vrbovanju, namamljivanju ili navoĎenju druge osobe na pruţanje

seksualnih usluga radi zarade u inozemstvu. Radnja učinjenja je alternativno odreĎena. To moţe da bude: 1) vrbovanje, 2) namamljivanje i 3) navoĎenje.

Te radnje, zapravo, predstavljaju podstrekavanje u smislu psihičke djelatnosti kojom se kod druge

osobe izaziva odluka ili učvršćuje postojeća, nedovoljno čvrsta i kolebljiva, odluka da se u

inozemstvu bavi pruţanjem seksualnih usluga radi zarade, Bitno je da se radnja učinjenja poduzima: a) sa ciljem da pasivni subjekt pruţa seksualne usluge u drţavi čiji nije drţavljanin ili gdje nema

prebivalište, b) da se pasivni subjekt bavi pruţanjem seksualnih usluga radi zarade (ostvarivanja

imovinske koristi u bilo kom obliku i obimu). Drugi oblik djela se sastoji u prisiljavanju ili navoĎenju upotrebom sile, ili prijetnjom upotrebe sile ili

prevarom druge osobe na odlazak u inozemstvo radi pruţanja seksualnih usluga za novac.

Radnja učinjenja je podstrekavanje u smislu utjecanja na volju druge osobe (prinuĎavanje ili navoĎenje) na odlazak u drugu drţavu čiji nije drţavljanin ili gdje nema prebivalište radi pruţanja

seksualnih usluga za novac (dakle, radi bavljenja prostitucijom). Ono što karakterizira radnju

učinjenja kod ovog oblika djela je način njenog poduzimanja.

Taj način moţe biti: 1) upotreba sile, 2) upotreba prijetnje silom, 3) prevarom Činjenica da se pasivni subjekt već ranije bavio prostitucijom ne utiće na postojanje krivičnog djela,

ali moţe da ima značaj za odmjeravanje kazne.Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu

krivnje potreban je umišljaj. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Teţi ohlik ovog djela postoji kada je radnja učinjenja osnovnog djela poduzeta prema djetetu ili

maloljetniku. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

8.Nezakonito uskraćivanje identifikacijskih dokumenata Ovo je specifično krivično djelo koje se sastoji u nezakonitom uskraćivanju drugoj osobi njenih

identifikacijskih dokumenata ili pasoša.Objekt zaštite je jedno od osnovnih ljudskih prava- pravo

čovjeka da posjeduje vazeće identifikacijske dokumente u skladu sa pravnim poretkom zemlje.Objekt napada su identifikacijski dokumenti ili pasoš koje izdaju nadleţni organi BiH.

Radnja učinjenja je nezakonito uskračivanje drugoj osobi njenih identifikacijskih dokumenata ili

pasoša. Za postojanje djela je bitno da se radnja poduzima protivzakonito, dakle protivno zakonskim propisima što ukazuje na blanketni karakter ovog djela.

Posljedica djela je povreda u vidu uskraćivanja prava čovjeku da posjeduje i koristi identifikacijska

dokumenta ili pasoš.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u praksi su to upravo one sluţbene ili odgovorne osobe koje u nadleţnim organima ili organizacijama odlučuju o davanju ili produţenju identifikacijskih

dokumenata ili pasoša BiH.

U pogledu krivnje potreban je umišljaj.Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

9.Krijumčarenje osoba Djelo se sastoji u bavljenju nedozvoljenim prebacivanjem drugih osoba preko drţavne granice ili omogućavanje drugoj osobi nedozvoljenog prelaska drţavne granice u namjeri sticanja financijske ili

materijalne koristi.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i

zrakom iz 2001. godine kojim se dopunjuje Konvencija OUN protiv transnacionalnog organiziranog kriminala iz 2000. godine.

Objekt zaštite je javni red i sigurnost drţavne granice i reţim njenog prelaska.

Radnja učinjenja je odreĎena kao: 1) bavljenje nedozvoljenim prebacivanjem osoba preko drţavne granice,

2) omogućavanje nedozvoljenog prelaska drţavne granice drugoj osobi.

Za postojanje djela je od značaja da se radnja učinjenja poduzima u odreĎenoj namjeri - namjeri sticanja financijske ili druge materijalne koristi. U konkretnom slučaju ova korist i ne mora biti

ostvarena, ali njeno ostvarenje mora biti motiv, pobuda učinitelja na poduzimanje radnje.

Radnju karakterizira i element protivpravnosti, odnosno nedozvoljenost prelaska drţavne granice bilo

da se ona prelazi bez vaţećih putnih isprava ili van graničnog prelaza ili van zakonske procedure vezane za prelazak drţavne granice.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktan umišljaj koji

kvalificira navedena namjera - namjera sticanja financijske ili druge materijalne koristi. Ta namjera mora da postoji kod učinitelja djela u vrijeme poduzimanja radnje, ali ona ne mora da bude i

ostvarena u svakom konkretnom slučaju.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

10.Mučenje i drugi oblici surovog, nečovječnog i poniţavajućeg postupanja Ovo krivično djelo je poznato pod nazivom "tortura", a sastoji se u nanošenju fizičkog ili duševnog

bola ili teške fizičke ili duševne patnje drugoj osobi sa ciljem da se od nje ili treće osobe dobije

informacija ili priznanje ili da se kazni za krivično djelo koje je učinila ili za koje se sumnja da ga je učinila ona ili neka treća osoba ili u zastrašivanju ili prisiljavanju druge osobe iz nekog drugog

razloga koji je zasnovan na bilo kojoj vrsti diskriminacije od strane sluţbene ili druge osobe koja

djeluje na podstrek ili uz izričitu ili prećutnu saglasnost javnog sluţbenika. Objekt zaštite kod ovog djela je dostojanstvo ljudske ličnosti koje je zajamčeno i relevantnim

meĎunarodnim pravnim aktima kao što su: Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda (zabrana mučenja, nečovječnog i ponizavajućeg postupanja i kaţnjavanja), MeĎunarodnog

pakta o graĎanskim i političkim pravima sa fakultativnim protokolima, Konvencije o sprečavanju mućenja i nečovječnih i poniţavajućih postupaka i kaţnjavanja sa dopunskim protokolima i

Konvencije protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili poniţavajućih kazni ili postupaka sa

opcionim protokolom. Radnja učinjenja je alternativno odreĎena. Tako se ona moţe sastojati u:

1. nanošenju fizičkog ili duševnog bola ili teške fizičke ili duševne patnje drugoj osobi.

2. zastrašivanju - izazivanje straha kod druge osobe za svoju ličnu sigurnost ili sigurnost druge njoj bliske osobe.

3. prisiljavanju druge osobe- djelatnost uticanja na volju druge osobe da nešto učini, ne učini ili trpi.

Učinitelj ovog krivičnog djela moţe da bude sluţbena ili druga osoba koja djeluje na podstrek ili uz

izričitu ili prećutnu saglasnost javnog sluţbenika.U pogledu krivice djelo se moţe učiniti sarno sa direktnim umišljajem.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

11.Uzimanje talaca - Djelo se sastoji u oduzimanju ili ograničenju slobode kretanja zatvaranjem, drţanjem zatvorene ili na drugi način ili u drţanju druge osobe pod prijetnjom da će je ubiti,

povrijediti ili dalje zadrţavati kao taoca sa ciljem da se primora neka drţava ili meĎunarodna ili

meĎuvladina organizacija da nešto učini ili ne učini kao izričiti ili prećutni uvjet za osloboĎanje

talaca. Osnov za ovu inkriminaciju nalazi se u MeĎunarodnoj konvenciji protiv uzimanja talaca iz 1979.

godine. Objekt zaštite je meĎunarodni mir i sigurnost koji su ugroţeni napadom na ţivot ili tijelo neke

osobe. Radnja učinjenja je alternativno odreĎena kao oduzimanje ili ogranićenje slobode kretanja ili

zadrţavanje druge osobe.

Za postojanje djela je bitno da se ova radnja poduzima na zakonom odreĎeni način: zatvaranjem, drţanjem zatvorenog ili na drugi način.

Pored navedenih djelatnosti za ovo djelo je potrebno još i kumulativno učinjenje neke od sljedećih

radnji: prijetnje smrću, povreĎivanje ili zadrţavanje te osobe kao taoca.

Da bi poduzete radnje predstavljale radnju učinjenja ovog djela, potrebno je da su one poduzete u namjeri, da se prinudi neka drţava ili meĎunarodna ili meĎuvladina organizacija (OUN, NATO,

Vijeće sigurnosti, Europska unija i druge meĎunarodne organizacije) da nešto učini ili ne učini, kao

izričiti i prećutni osnov za osloboĎenje taoca. Posljedica ovog djela je ugroţavanje sigurnosti i slobode kretanja i odlučivanja otete osobe, odnosno

ugroţavanje meĎunarodnog mira i sigurnosti meĎu drţavama i narodima.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj koji karakterizira odreĎena namjera na strani učinitelja.

Za osnovno djelo propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina.

Postoje dva teţa, kvalificirana oblika krivičnog djela.

Prvi teţi oblik postoji ako je uslijed učinjenja osnovnog djela nastupila smrt otete osobe. Za postojanje djela je vaţno da postoji uzročna veza izmeĎu poduzete radnje izvršenja otmice i smrti

otete osobe

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Smrt pasivnog subjekta mora da je rezultat nehata učinitelja. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora

najmanje pet godina. Drugi teţi oblik postoji ako je učinitelj djela otetu osobu sa umišljajem lišio ţivota. Ovdje Za ovo

djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

12.Ugroţavanje osoba pod meĎunarodnom zaštitom

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u Konvenciji o sprečavanju i kaţnjavanju krivičnih djela

učinjenih protiv osoba pod meĎunarodnom zaštitom, uključujući i diplomatske agente iz 1973. godine.

Objekt zaštite su ţivot, tjelesni integritet i lična sloboda osoba pod meĎunarodnopravnom zaštitom,

odnosno njene sluţbene prostorije, privatan stan ili prevozno sredstvo od svih oblika i vidova povrede ili ugroţavanja.

S obzirom na radnju učinjenja ovo krivično djelo ima dva osnovna oblika i dva teţa oblika

ispoljavanja.

Osnovni oblici ovog krivičnog djela su 1) napad na ţivot, tijelo i slobodu osobe pod meĎunarodnopravnom zastitom,

2) ugroţavanje osobe pod meĎunarodnopravnom zaštitom.

Prvi oblik ovog kri.djela - napad na ţivot, tijelo i slobodu osobe pod meĎunarodno pravnom zaštitom se sastoji u lišenju ţivota, zatvaranju, drţanju zatvorenom ili na drugi način oduzimanju ili

ograničenju slobode kretanja osobi pod meĎunarodnopravnom zaštitom sa ciljem da se ona ili neka

treća osoba primora da nešto izvrši ili ne izvrši ili u činjenju nekog drugog nasilja prema osobi pod meĎ.pravnom zaštitom ili protiv njene slobode ili u napadu na njene sluţbene prostorije, privatni

smještaj ili prevozno sredstvo ako bi takav napad mogao ugroziti tu osobu ili njenu slobodu.

Radnja učinjenja kod prvog oblika ovog krivičnog djela je sloţena. Ona moţe da se sastoji u

poduzimanju sljedećih djelatnosti: a) lišenje ţivota, b) zatvaranje c) drţanje zatvorene, d) oduzimanje ili ograničenje slobode kretanja

neke osobe na drugi način kao što je: vezivanje ruku ili nogu, oduzimanje mehaničkih sredstava za

kretanje, vezivanjem za nepokretan ili teţak predmet ili kamen, oduzimanje odjeće, primjena hipnoze, omamljivanje, opijanje alkoholom ili opojnim drogama i sl., e) činjenje nekog drugog nasilja prema

osobi - poduzimanje djelatnosti prema tjelesnom ili duševnom integritetu druge osobe uz upotrebu sile

(apsolutne ili kompulzivne) ili prijetnje napadom i f) vršenje napada na sluţbene prostorije, privatni

smještaj ili prevozno sredstvo osobe pod meĎunarodnopravnom zaštitom ako bi takav napad mogao ugroziti tu osobu ili njenu slobodu.

Za postojanje ovog djela je bitno ispunjenje i sljedećih elemenata:

a) da je radnja učinjenja poduzeta prema odreĎenom pasivnom subjektu - osobi pod meĎunarodnopravnom zaštitom i

b) da se radnja učinjenja poduzima sa odreĎenim ciljem - ciljem da se osoba pod

meĎunarodnopravnom zaštitom ili neka treća osoba primora da nešto izvrši ili ne izvrši. Drugi osnovni oblik ovog krivičnog djela je ugroţavanje sigurnosti osobe pod meĎunarodnopravnom

zaštitom ozbiljnom prijetnjom da će napasti nju, njene sluţbene prostorije, privatan stan ili prevozno

sredstvo.'

Radnja učinjenja je ozbiljna prijetnja. Takva prijetnja mora da bude: a) ozbiljna, b) moguća, c) stvarna i d) neotklonjiva.

Pasivni subjekt kod ovog djela je osoba koja u skladu sa meĎunarodnim pravnim aktima uţiva

meĎunarodnopravnu zaštitu. Učinitelj ovog krivičnog djela moţe da bude svaka osoba.

U pogledu krivice potreban je umišljaj koji mora da obuhvati svijest učinitelja o svojstvu pasivnog

subjekta. Za oba osnovna oblika ovog kriv. djela je propisana ista kazna i to kazna zatvora u trajanju od jedne

do deset godina.

Krivično djelo Ugroţavanje osoba pod meĎunarodnopravnom zaštitom ima dva teţa, kvalificirana

oblika ispoljavanja za koja je zakon propisao stroţije kaţnjavanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prvi teţi oblik djela za koji je propisana kazna zatvora najmanje pet godina postoji ako je uslijed

poduzete radnje učinjenja osnovnog djela u bilo kom obliku nastupila smrt jedne ili više osoba. Takva smrtna posljedica mora da bude rezultat nehata učinitelja.

Drugi teţi oblik ovog krivičnog djela postoji ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela

sa umišljajem lišena ţivota neka osoba. Ovdje se radi o idealnom sticaju dva krivična djela i to:

1) meĎunarodnog krivičnog djela - "ugroţavanje osoba pod meĎunarodnopravnom zaštitom", 2) krivičnog djela protiv ţivota - ubistva pri čemu posljedice ovih djela moraju biti rezultat umišljaja

učinitelja.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

13.Neovlašteni promet oruţjem i vojnom opremom Djelo se sastoji u uvozu. izvozu, prevozu ili posredovanju u prometu oruţja i vojne opreme bez dozvole propisane zakonom BiH ili u davanju krivih podataka ili u propuštanju da se prikaţu

činjenice u postupku davanja dozvole u skladu sa zakonom BiH ili u propuštanju u skladu sa zakonom

BiH da se registruje ugovor u vezi sa oruţjem ili vojnom opremom. Objekt zaštite je meĎunarodni mir, javni poredak i sigurnost meĎu drţavama od bilo kog oblika

agresije ili ugroţavanja.

Objekt napada jesu oruţje i vojna oprema. Radnja učinjenja je visestruko alternativno odreĎena. Ona moţe da se sastoji u različitim

djelatnostima činjenja ili nečinjenja (propuštanja):

a) uvozu - unošenje odreĎenih predmeta u BiH iz inozemstva - preko kopna, mora ili zraka,

b) izvozu - iznošenje odreĎenih predmeta izvan ili tranzit preko teritorije BiH, c) prevozu- prenošenje odreĎenih predmeta bilo kojim prevoznim sredstvom u suhozemnom,

vodenom ili zračnom prometu u okviru teritorije BiH,

d) posredovanju u prometu - dovoĎenje u vezu kupca i prodavca, neposredno ili posredno, stvaranje uvjeta da doĎe do prometa (kupovine, prodaje ili zamjene),

e) u davanju laţnih (krivih) podataka - sačinjavanjem nove, neistinite isprave ili preinačenjem prave

isprave unošenjem netačnih podataka, njihovom preinačenjem ili njihovim neunošenjem,

f) propuštanju (prikrivanje) da se prikaţu činjenice u postupku davanja dozvole za promet -nesaopštavanje ili činjenje nedostupnim potrebnih činjenica od strane osobe koja je duţna da ih

saopći,

g) u propuštanju (nečinjenje) da se u odgovarajućim evidencijama u skladu sa zakonom registrira ugovor u vezi sa oruĎjem ili vojnom opremom.

Za postojanje ovog djela je bitno da se radnja učinjenja poduzima:

a) u odnosu na odreĎene predmete - oruţje i vojnu opremu, b) na odreĎeni nacin - protivpravno - bez dozvole propisane zakonom BiH,

c) na odreĎenom mjestu - na teritoriji BiH.

Učinitelj ovog djela moţe da bude svaka osoba. No, kod učinjenja djela radnjom propuštanja da se

registrira odreĎeni ugovor ili propuštanju da se saopće odreĎene činjenice, ovo djelo moţe da učini samo odreĎena osoba koja je upravo ovlaštena da poduzima odreĎene radnje u postupcima legalnog,

zakonitog prometa oruţja ili vojne opreme.

U pogledu krivice potreban je umišljaj koji mora da obuhvati svijest o neovlaštenosti postupanja učinitelja, kao i svijest o vrsti objekta napada - oruţju ili vojnoj opremi koji podlijeţu posebnom

zakonskom reţimu.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Ovo krivično djelo ima još dva oblika ispoljavanja, 1) teţi, kvalificirani oblik i 2) lakši, privilegirani

oblik djela.

Za teţi oblik ovog krivićnog djela je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna

dugotrajnog zatvora. Ovo djelo postoji u slučaju organiziranog, grupnog činjenja jedne ili više istih ili različitih djelatnosti -neovlaštenog prometa oruţjem ili vojnom opremom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Lakši olik ovog krivičnog djela za koji je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina -

postoji ako je radnja učinjenja osnovnog oblika djela poduzeta sa nehatom, nepaţnjom.

14. Neovlašteno pribavljanje i raspolaganje nuklearnim materijalom Djelo se sastoji u neovlaštenom pribavljanju, posjedovanju, korištenju, prevozu, skladištenju,

mijenjanju, odlaganju ili rasprostranjivanju nuklearnog materijala ili njegovom otuĎivanju u namjeri

protivpravnog prisvajanja silom ili prijetnjom neposrednog napada na ţivot ili tijelo ili na drugi protivpravan način ili u istoj namjeri protivpravnom prisvajanju povjerenog nuklearnog materijala

koji je učinitelju povjeren ili u dolaţenju do nuklearnog materijala dovoĎenjem druge osobe u zabludu

laţnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica ili odrţavanjem u zabludi ili upotrebom sile, prijetnje ili bilo kojim drugim načinom zastrašivanja, zahtijevanju nuklearnog materijala ili prijetnji njegovom

upotrebom radi prouzrokovanja smrti ili ozbiljne povrede

ljudi ili ozbiljne imovinske štete ili u davanju takvog materijala drugoj osobi ili u omogućavanju da doĎe u posjed takvog materijala.

U osnovi ove inkriminacije nalazi se Konvencija o fizičkoj zaštiti nuklearnih materija iz 1980. godine.

Objekt zaštite je opća sigurnost ljudi i imovine od zloupotrebe nuklearnog materijala.

Objekt napada je nuklearni materijal u bilo kom obliku, domaćeg ili inozemnog porijekla, čak i u vidu otpada.

Prema radnji učinjenja osnovno djelo se moţe javiti u više oblika ispoljavanja.

Prvi oblik djela je neovlašteno pribavljanje, posjedovanje, korištenje, prevoz. skladištenje, promjena, odlaganje ili rasprostiranje nuklearnog materijala. Dakle, kod ovog oblika krivičnog djela radnja

učinjenja se moţe poduzeti sljedećim djelatnostima:

a) pribavljanje - b) posjedovanje - c) korištenje - d) prevoz- e) skladištenje - f) promjena - g) odlaganje- i) rasprostiranje.

Za postojanje krivičnog djela je bitno postojanje još dva elementa. To su:

1) da se neka od navedenih alternativno predviĎenih djelatnosti odnosi na odreĎeni predmet -

nuklearni materijal i 2) da se radnja učinjenja poduzima na odreĎeni način- neovlašteno, dakle protivpravno, protivin

zakonskim i podzakonskim propisima koji ureĎuju postupanje sa nuklearnim materijama.

Drugi oblik ovog djela je otuĎivanje nuklearnog materijala u cilju prisvajanja upotrebom sile ili prijetnjom neposrednim napadom na ţivot ili tijelo ili na drugi protivpravan način.

Treći oblik djela je protivpravno prisvajanje nuklearnog materijala koji je učinitelju povjeren.

Četvrti oblik djela je dolaţenje (nabavljanje) nuklearnog materijala na prevaran način- dovoĎenjem ili

odrţavanjem u zabludi neke osobe. Bitno je za postojanje djela da učinitelj na protivpravan način dolazi u posjed, u faktičku drţavinu predmeta za koje zna da predstavljaju nuklearni materijal.

DovoĎenje u zabludu se moţe izvrĎiti na dva načina:

a) laţnim prikazivanjem činjenica ili b) prikrivanjem činjenica. Kao peti, poseban, oblik ovog krivičnog djela javlja se i zahtijevanje (traţenje) da se doĎe u posjed,

drţavinu nuklearnog materijala na poseban način- upotrebom sile, prijetnje ili drugim načinom

zastrašivanja od neke treće osobe. Za postojanje djela je bitno da se radnja zahtijevanja poduzima na zakonom odreĎeni način, bez obzira da li je na taj način u konkretnom slučaju učinitelj i ostvario

drţavinsku vlast nad traţenim predmetima. Tri su načina poduzimanja ove radnje učinjenja:

a) upotreba sile (apsolutne ili kompulzivne, neposredne ili posredne),

b) upotreba prijetnje koja mora biti stvarna, moguća, ozbiljna i neotklonjiva, c) zastrašivanjem (izazivanjem straha ili njegovim odrţavanjem kod pasivnog subjekta) koje moţe

biti izazvano na bilo koji drugi način.

Posljednji, šesti oblik krivičnog djela je prijetnja upotrebom nuklearnog materijala radi prouzrokovanja smrti ili ozbiljne povrede ljudi ili ozbiljne imovinske štete.

Posljedica ovog krivičnog djela je apstraktna opasnost po opću sigurnost ljudi i imovine.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.Za ovo djelo je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina.

Djelo ima tri teţa, kvalificirana oblika ispoljavanja.To su:

1) ako je poduzetom radnjom osnovnog djela prouzrokovana opasnost za ţivot ljudi ili opasnost većih

razmjera za imovinu. Za umišljajno učinjenje djela je propisana kazna zatvora najmanje jednu godinu, a za nehatno djelo- novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) kada se radnja učinjenja sastoji u prijetnji upotrebe nuklearnim materijalom radi ugroţavanja ţivota

ljudi i imovine većih razmjera u cilju da se natjera neka drţava ili meĎ. organizacija ili fizička ili pravna osoba da nešto učine ili ne učine. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje jednu

godinu,

3) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja nastupila smrt jedne ili više osoba ili šteta velikih razmjera

(koja je to šteta velikih razmjera predstavlja faktičko pitanje koje sudsko vijeće mora da riješi u svakom konkretnom slučaju), postoji teţe djelo kvalificirano teţom posljedicom. Ta teţa posljedica

mora:

a) da bude rezultat nehata učinitelja, b) mora da se nalazi u uzročno posljedičnoj vezi sa poduzetom radnjom učinjenja osnovnog oblika

ovog krivičnog djela.


15Neovlašteni promet opojnim drogama

Djelo se sastoji u neovlaštenom vršenju meĎunarodne prodaje, prenosa ili nuĎenja na prodaju ili

kupovini, drţanju, prevozu ili prenosu radi prodaje ili posredovanju u meĎunarodnoj prodaji ili u

kupovini, slanju. isporućivanju, uvozu, izvozu ili na drugi način neovlaštenom stavljanju u meĎunarodni promet supstanci ili preparata koji su propisom proglašeni za opojne droge.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u sljedećim meĎunarodnim pravnim aktima: Jedinstvenoj

konvenciji o opojnim drogama iz 1961. godine, Konvenciji o psihotropnim supstancama iz 1971. godine i Konvenciji OUN protiv nezakonitog prometa opojnim drogama i psihotropnim supstancama

iz 1988. godine. Ovi meĎunarodni akti sadrţe i listu kontroliranih opojnih droga i psihotropnih

supstanci, odnosno njihovih preparata. Objekt zaštite je dvojako odreĎen, i to kao:

1) meĎunarodna sigurnost i 2) zdravlje ljudi.

Objekt napada su supstance i preparati koji su propisom BiH proglašeni za opojne droge. Radnja

učinjenja se sastoji iz više zakonom alternativno predviĎenih djelatnosti.To su: 1. neovlašteno vršenje meĎunarodne prodaje, prenosa ili nuĎenja na prodaju.

2. kupovina - dolaţenje u posjed, drţavine opojne droge davanjem novca za nju,

3. drţanje - drţavinska, faktička vlast nad opojnim drogom, neposredno ili posredno u smislu njenog posjedovanja u pritezanju,

4. prevoz - djelatnost prevoza bilo kojim prevoznim sredstvom u suhozemnom, vodenom ili zračnom

prometu

5. prenos radi prodaje - činjenja dostupnim individualno neodreĎenom broju osoba (tzv. dilanje), a ne za sopstvenu upotrebu,

6. posredovanje - dovoĎenje u vezu kupca i prodavca opojne droge, odnosno kupca i same robe -

opojne droge. 7. neovlašteno stavljanje u meĎunarodni promet na drugi način supstanci ili preparata koji su

propisom proglašeni za opojne droge.

Za postojanje djela je bitno da je radnja učinjenja poduzeta: a) neovlašteno - dakle, protivno propisima koji ureĎuju oblast proizvodnje i prometa opojnih droga i

b) u odnosu na odreĎene predmete- supstance i preparate koji su proglašeni za opojne droge.

Posljedica djela je opća, asptraktna opasnost za zdravlje ljudi.Učinitelj ovog djela moţe da bude svaka

osoba.U pogledu krivice potreban je umišljaj.Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od jedne do deset godina. Uz kaznu učinitelju ovog djela (u svim oblicima) se obavezno izriče i mjera sigurnosti

oduzimanje predmeta - opojne droge i sredstava za njihovo spravljanje.

Ovo krivično djelo ima još dva oblika ispoljavanja, teţi i lakši. 1) Teţi, kvalificirani oblik djela za koji je zakon propisao kaznu zatvora najmanje tri godine. Ovo

djelo postoji u dva slučaja i to:

a) organiziranog, grupnog činjenja jedne ili više istih ili različitih djelatnosti - neovlaštenog prometa opojnim drogama i

b) postajanja članom takve grupe.

2) Lakši, privilegirani oblik djela za koji je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Ovo djelo čini osoba koja u meĎunarodnoj transakciji koja je vezana za opojne droge neovlašteno poduzme sljedeće djelatnosti:

a) pravi - stvara, proizvodi, nove dotada nepostojeće predmete ili prepravlja postojeće predmete,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) nabavlja - djelatnost kojom učinitelj dolazi u posjed drţavinu, na zakonit ili nezakonit način

ovakvih predmeta c) posreduje- dovoĎenje u vezu neke osobe sa ovakvim predmetima,

d) daje na upotrebu - omogućavanje drugoj osobi da neposredno ili posredno, privremeno ili trajno

doĎe u posjed ovakvih predmeta.

Za postojanje ovog oblika djela potrebno je ispunjenje i sljedećih uvjeta: a) da se radnja učinjenja poduzima u meĎunarodnoj transakciji koja je vezana za opojne droge,

b) da se radnja učinjenja poduzima neovlašteno, dakle protivpravno,

c) da se radnja učinjenja odnosi na odreĎeni predmet- opremu, materijal ili -supstance za koje se zna da će biti upotrijebljene za proizvodnju opojnih droga.

16.Piratstvo Djelo se sastoji u činjenju protivpravnog nasilja ili druge prisile protiv drugog broda ili aviona ili

protiv osoba ili stvari u njima u namjeri da se sebi ili drugom pribavi imovinska ili neimovinska korist

ili da se drugome nanese kakva šteta, na otvorenom moru ili na teritoriji koja nije pod vlašću nijedne

drţave od strane člana posade ili putnika na brodu ili u avionu. Osnov za ovu inkriminaciju nalazi se u Konvenciji OUN o pravu mora iz 1982. godine.

Objekt zaštite je sigurnost morskog, prekomorskog i zračnog prometa, odnosno opća sigurnost ljudi i

imovine. Radnja učinjenja je alternativno odreĎena kao:

1) činjenje protiv-pravnog nasilja ili 2) druge prisile.

Radnja učinjenja se mora poduzeti samo na otvorenom moru ili na teritoriji koja nije pod vlašću nijedne drţave. Za postojanje djela je bitno da se radnja učinjenja poduzima u namjeri da učinitelj za

sebe ili drugu (fizičku ili pravnu osobu) ostvari imovinsku ili neimovinsku korist ili da drugome

nanese kakvu štetu. Učinitelj djela moţe da bude samo član posade ili putnik broda ili aviona osim

vojnog ili javnog broda ili aviona, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj koji karakterizira navedena namjera.


Djelo ima dva teţa oblika: 1) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba, uništenje broda ili aviona ili drugo veliko razaranje. Ovdje se radi o djelu

kvalificiranom teţom poslje-dicom. Ta teţa posljedica mora biti u uzročno-posljedičnoj vezi sa

poduzetom radnjom učinjenja osnovnog djela i u odnosu na koju učinitelj postupa sa nehatom, Za ovo

djelo je propisana kazna zatvora najmanje pet godina, 2) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela učinitelj sa umišljajem lišio ţivota jednu ili

više osoba. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog

zatvora.

17.Otmica aviona ili broda Djelo se sastoji u preuzimanju ili vršenju kontrole nad avionom koji se nalazi u letu, nad brodom ilš

plutajućim objektom upotrebom sile ili prijetnjom da će se neposredno upotrijebiti sila ili drugi oblik

zastrašivanja.

Osnov za ovu inkriminaciju nalazi se u sljedećim meĎunarodno pravnim aktima: Konvenciji o kaţnjivim djelima i nekim drugim radnjama u zrakoplovu (Tokijska konvencija) iz 1963. godine,

Konvenciji o suzbijanju nezakonite otmice zrakoplova (Haška konvencija) iz 1970. godine i Kon-

WWW.BH-PRAVNICI.COM


venciji o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti zračnog prometa (Montrealska konvencija) iz

1971. godine koja je dopunjena Protokolom o suzbijanju nezakonitih akata nasilja na aerodromima koji sluţe meĎunarodnim civilnim zrakoplovima iz 1988. godine.

Objekt zaštite je dvojako odreĎen kao:

1) sigurnost zračnog ili morskog prometa,

2) opća sigurnost ljudi i imovine, Objekt napada jesu: a) avion (domaći ili inozemni) koji se nalazi u letu (u unutarnjem ili

meĎunarodnom prometu), b) brod i c) drugi plutajući objekt bilo koje vrste bez obzira gdje se nalaze.

Radnja učinjenja je preuzimanje ili vršenje kontrole nad avionom ili brodom, odnosno plutajućim objektom. Bitno je da se radnja učinjenja poduzima na poseban način - upotrebom sile ili prijetnjom

da će se neposredno upotrijebiti sila ili drugim oblikom zastrašivanja (izazivanja straha i osjećaja

lične nesigurnosti kod pasivnog subjekta). Sila moţe biti primijenjena prema pilotu ili kapetanu aviona ili broda, odnosno članu posade, putniku ili nekoj drugoj osobi.

Radnja učinjenja se mora poduzeti u odnosu na avion koji je u letu, odnosno prema brodu ili

plutajućem objektu bez obzira gdje se nalazi. Posljedica djela je apstraktna opasnost po sigurnost

zračnog prometa, kao i ţivot i tijelo ljudi, odnosno njihovu imovinu. Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje jednu godinu.

Djelo ima dva teţa oblika ispoljavanja: 1) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba,

uništenje otetog aviona, broda ili plutajućeg objekta ili druga imovinska šteta. Ovdje se radi o djelu

kvalificiranom teţom posljedicom koja mora biti u uzročno posljedičnoj vezi sa radnjorn osnovnog djela i u odnosu na koju učinitelj postupa sa nehatom. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora

najmanje pet godina,

2) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela učinitelj sa umišljajem lišio ţivota jednu ili

više osoba. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

18.Ugroţavanje sigurnosti zračne ili morske plovidbe Osnov za ovu inkriminaciju nalazi se u sljedečim meĎunarodno pravnim aktima: Konvenciji o

kaţnjivim djelima i nekim drugim radnjama u zrakoplovu (Tokijska konvencija) iz 1963. godine.

Konvenciji o suzbijanju nezakonite otmice zrakoplova (Haška konvencija) iz 1970. godine i Kon-

venciji o suzbijanju nezakonitih akata protiv sigurnosti zračnog prometa (Montrealska konvencija) iz 1971. godine koja je dopunjena Protokolom o suzbijanju nezakonitih akata nasilja na aerodromima

koji sluţe meĎunarodnim civilniin zrakoplovima iz 1988. godine.

Objekt zaštite je dvojako odreĎen kao: 1) sigurnost zračnog i morskog prometa i 2) opća sigurnost ljudi i imovine.

Objekt napada jesu: avion, meĎunarodni aerodrom, brod ili plutajući objekt.

Djelo ima tri osnovna oblika ispoljavanja koji se zbog više različitih alternativno predviĎenih radnji učinjenja mogu javiti u više vidova ispoljavanja. Osnovni oblici djela su:

a) ugroţavanje sigurnosti leta zrakoplova,

b) ugroţavanje sigurnosti aerodroma,

c) ugroţavanje sigurnosti plovidbe broda ili plutajućeg objekta. Ugroţavanje sigurnosti leta zrakoplova se moţe učiniti sa više alternativnih radnji:

1. činjenjem nasilja prema osobi u avionu u letu - 2. uništenje sluţbujućeg aviona ili prouzrokovanju

druge štete na njemu. 3. unošenje ili prouzrokovanje unošenja u sluţbujući avion sredstava, eksplozivne ili druge naprave ili supstance koja je prikladna da ga uništi ili ošteti.

4. uništenje, ostešenje ili ometanje rada ureĎaja zračne plovidbe ili navigacionih instrumenata. 5.

davanju laţnih obavještenja u vezi sa letom aviona- 6. propuštanje kontrole nad sigurnošću leta aviona- djelo se sastoji u nečinjenju, propuštanju da se poduzmu sve neophodno potrebne mjere,

radnje i postupci vezani za sigurnost aviona odnosno poletno-sletne staze i

7. činjenje drugog nasilja prema avionu ili drugom objektu.

Posljedica djela je konkretna opasnost u vidu ugroţavanja sigurnosti leta aviona.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Učinitelj djela moţe biti svaka osoba, odnosno sluţbena ili odgovorna osoba kada se radi o davanju

laţnih obavještenja u vezi sa letom aviona, odnosno kod propuštanja duţnosti kontrole nad sigurnošću leta aviona.

U pogledu krivnje mogući su umišljaj i nehat.

Za umišljajno učinjenje djela propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina, a za nehatno djelo-

novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine. Ugroţavanje sigurnosti aerodroma se moţe učiniti sljedećim djelatnostima:

1) činjenjem nasilja prema zaposlenoj osobi na meĎunarodnom aerodromu- djelo se moţe činiti samo

na aerodromu koji je registriran za meĎunarodni zračni promet i to prema bilo kojoj zaposlenoj osobi (ali ne i prema putniku),

2) uniĎtenju ili ozbiljnom oštećenju aerodromskih ureĎaja ili aviona izvan sluţbe,

3) ometanju pruţanja bilo kojih aerodromskih usluga od značaja za siguran let aviona. Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje mogući su umišljaj i nehat.

Za umišljajno učinjenje djela je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a za nehatno djelo

- novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

Ugroţavanje sigurnosti plovidbe broda ili plutajućeg objekta se moţe javiti u više vidova ispoljavanja kao:

1) činjenje nasilja prema bilo kojoj osobi na brodu ili plutajućem objektu,

2) uništenje broda ili plutajućeg objekta ili prouzrokovanju druge štete na njima ili njihovom teretu, 3) unošenje ili prouzrokovanje unošenja na brod ili plutajući objekt sredstva, eksplozivne ili druge

naprave ili supstance koja je prikladna da uništi ili ošteti brod, plutajući objekt ili njihov teret,

4) uništenje ili oštećenje maritimnih navigacionih ureĎaja ili ometanje njihovog rada, 5) davanje laţnih obavještenja o plovidbi broda ili o stanju plutajućeg objekta,

6) činjenje drugog nasilja.

Ovdje se radi o identičnim djelatnostima koje se poduzimaju prema avionu, a kojima se moţe ugroziti

i sigurnost zračnog prometa. Posljedica djela je konkretna opasnost po sigurnost plovidbe broda, odnosno plutajućeg objekta.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba osim u slučaju učinjenja djela davanjem laţnih obavještenja

o plovidbi broda ili stanju plutajućeg objekta. U pogledu krivnje moguć je umišljaj ili nehat. Za umišljajno učinjenje djela je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, a za nehatno djelo

- novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

Djelo ima dva teţa oblika ispoljavanja. To su:

1) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela neka osoba sa umišljajem lišena ţivota. Radi se o djelu kvalificiranom teţom posljedicom za koje je propisana kazna zatvora najmanje deset

godina ili kazna dugotrajnog zatvora,

2) ako je uslijed poduzete radnje učinjenja osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba ili je prouzrokovana šteta velikih razmjera na avionu, brodu ili plutajućem objektu ili druga imovinska šteta

velikih razmjera. Kada se radi o velikim razmjerama prouzrokovane štete, predstavlja faktičko pitanje

koje sudsko vijeće cijeni u svakom konkretnom slučaju. Teţe posljedice moraju biti u uzročno-posljedičnoj vezi sa radnjom odnosnog djela i u odnosu na njih

učinitelj postupa sa nehatom. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje pet godina.

19.Uništenje i uklanjanje znakova koji sluţe sigurnosti zrašnog prometa

Ovo meĎunarodno prometno krivično djelo se sastoji u uništenju, oštećenju ili uklanjanju znaka koji

sluţi sigurnosti zračnog prometa.Objekt zaštite je dvojako odreĎen kao: 1) sigurnost zračnog prometa,

2) ţivot i tijelo ljudi - učesnika u takvoj vrsti prometa i njihova imovina.

Objekt napada jesu znaci koji sluţe za sigurnost zračnog prometa. Radnja učinjenja je višestruko alternativno odreĎena kao:

1) uništenje - djelatnost kojom se fizički, mehanički ili na drugi način u potpunosti razara supstanca

od koje je predmet sačinjen ili njegov oblik tako da on više uopće ne moţe da sluţi prvobitnoj

namjeni, 2) oštećenje- privremeno, djelimično ili kratkotrajno onesposobljenje predmeta da sluţi prvobitnoj

namjeni, koja se sastoji u povredi pojedinih dijelova, veza ili sklopova, ali se njegova upotrebljivost

WWW.BH-PRAVNICI.COM


moţe povratiti popravkom oštećenog dijela ili njegovom zamjenom novim dijelom. Oštećenje se

moţe javiti u većem ili manjem obimu i intenzitetu, 3) uklanjanje - premještanje, sklanjanje predmeta sa mjesta na kome se do tada nalazio i gdje je

sluţio svojoj prvobitnoj namjeni i njegovo premještanje na drugo mjesto.

Posljedica djela je opća. apstaktna opasnost za sigurnost zračnog prometa.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivice potreban je umišljaj. Za ovo je djelo propisana kazna zatvora do tri godine.

20.Zloupotreba telekomunikacionih znakova Zloupotreba telekomunikacionih znakova je krivično djelo koje se sastoji u slanju meĎunarodno ugovorenog znaka za pozivanje u pomoć ili znaka da prijeti opasnost zlonamjerno ili bez potrebe ili u

obmani telekomunikacionim znakom da postoji sigurnost ili u zloupotrebi meĎunarodno ugovorenog

telekomunikacionog znaka. Objekt zaštite je opća sigurnost ljudi i imovine.

Objekt napada čine: 1) meĎunarodno ugovoreni znak za pozivanje u pomoć i 2) znak da prijeti

opasnost.

Radnja učinjenja je alternativno odreĎena kao: 1. slanje meĎunarodno ugovorenog znaka za pozivanje u pomoć ili znaka da prijeti opasnost. Bitno je

da se ova radnja poduzima:

a) na dva načina, i to: zlonamjerno i bez potrebe - u slučajevima kada se ovi znakovi uopće ne mogu koristiti ili kada se koriste na način koji propisan,

b) u odnosu na odredeni predmet: meĎ. ugovoreni znak za pozivanje u pomoć ili znak da prijeti

opasnost, 2. obmana telekomunikacionim znakom da postoji sigurnost- prevarnom radnjom - dovoĎenja u

zabludu ili odrţavanja u zabludi osobe koja se nalazi u stanju opasnosti i kojoj je potrebna pomoć jer

se znak za opasnost ne odašilje ili se njegova sadrţina mijenja,

3. zloupotreba meĎunarodno Ugovorenog telekomunikacionog znaka -predstavlja oblik nepotrebnog upučivanja znaka za pomoć ili znaka za opasnost u slučajevima kada nema potrebe, kada nisu

ispunjeni predviĎeni uvjeti za njihovim otpravljanjem.

Posljedica djela se javlja u vidu opće, apstraktne opasnosti za ţivot i tijelo ljudi i njihovu imovinu većeg obima.

Učinitelj ovog djela moţe da bude svaka osoba. U pogledu krivice potreban je umišljaj.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

21. Terorizam - Djelo se sastoji u činjenju terorističkog akta sa ciljem ozbiljnog zastrašivanja stanovništva ili prisiljavanja organa vlasti BiH, vlade druge zemlje ili meĎ. organizacije da nešto učini

ili ne učini ili sa ciljem ozbiljne destabilizacije ili uništavanja osnovnih političkih, ustavnih,

privrednih ili društvenih- struktura BiH, druge zemlje ili meĎ. organizacije. Osnovu za ovu inkriminaciju) meĎu kojima se posebno ističu: Ţenevska konvencija o sprečavanju i

kaţnjavanju terorizma iz 1937. godine, Nacrt kodeksa zločina protiv mira i sigurnosti iz 1954. godine

koji je terorizam proglasio meĎunarodnim zločinom, Rezolucija OUN o meĎunarodnom terorizmu iz 1972. godine, Europska konvencija o suzbijanju terorizma iz 1977. godine, MeĎunarodna konvencija

za suzbijanje terorističkih napada eksplozivnim napravama iz 1997. godine, Deklaracija Generalne

skupštine OUN o mjerama za eliminiranje meĎunarodnog terorizma iz 1994. godine, završne

deklaracije Pokreta nesvrstanih zemalja (Beograd 1989. godine, Dţakarta 1992. godine, Kartahena 1995. godine i Durban 1998. godine), te Deklaracija o terorizmu Grupe "7" 1996. godine.

Objekt zaštite je ustavno ureĎenje i sigurnost BiH i meĎunarodna sigurnost.

Radnja učinjenja se sastoji u činjenju terorističkog akta koji moţe biti poduzet u trojakoj namjeri (cilju):

1) da se ozbiljno zastraši stanovništvo (u smislu izazivanja osjećanja straha i lične i imovinske

nesigurnosti kod graĎana), 2) da se prisile organi vlasti BiH, vlade druge zemlje ili meĎ. organizacija da nešto učini ili ne učini,

3) da se ozbiljno destabiliziraju ili unište političke, ustavne, privredne ili društvene strukture BiH,

druge zemlje ili meĎ. organizacije.

Teroristički akt predstavlja poduzimanje umišljajne djelatnosti koja s obzirom na svoju prirodu i kontekst moţe ozbiljno da ošteti drţavu ili meĎ. organizaciju kao što su:

1) napad na ţivot osobe koji moţe prouzrokovati njenu smrt,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) napad na fizički integritet osobe,

3) protivpravno zatvaranje, drţanje zatvorenim ili oduzimanje ili ograničavanje slobode kretanja neke osobe na drugi način sa ciljem da se ta ili neka druga osoba prisili da nesto učini, ne učini ili trpi

(otmica) ili uzimanje talaca,

4) nanošenje velike štete objektima BiH, vlade druge drţave ili javnim objektima, transportnom

sistemu, objektima infrastrukture uključujući informacioni-sistem, fiksnu platformu koja se nalazi u kontinentalnom pojasu, javnom mjestu ili privatnoj imovini, za čiju štetu je vjerovatno da će ugroziti

ljudski ţivot ili dovesti do znatne privredne štete,

5) otmica aviona, broda ili drugog sredstva javnog prometa ili za prevoz robe, 6) proizvodnja, posjedovanje, sticanje, prevoz, snabdijevanje, korištenje ili osposobljavanje za

korištenje oruţja, eksploziva, nuklearnog, biološkog ili hemijskog oruţja ili radioaktivnog materijala

kao i istraţivanje i razvoj biološkog i hemijskog oruţja ili radioaktivnog materijala, 7) ispuštanje opasnih materija ili izazivanje poţara, eksplozija ili poplava sa posljedicama

ugroţavanja ljudskih ţivota,

8) ometanje ili zaustavljanje snabdijevanja vodom, električnom energijom ili drugim osnovnim

prirodnim resursom sa posljedicom ugroţavanja ljudskih ţivota, 9) prijetnja učinjenjem bilo kog od navedenih djela - stavljanje u izgled poduzimanja bilo koje od

prethodno navedenih radnji učinjenja. Pri tome prijetnja mora da bude: ozbiljna, stvarna, moguća,

neposredna i neotklonjiva da bi bila pravno relevantna. Učinitelj djela moţe biti svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je direktni umišljaj koji

karakterizira navedena namjera.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje tri godine. Kvalificirani oblik krivičnog djela terorizma javlja se u dva oblika ispoljavanja:

1) ako je uslijed osnovnog djela nastupila smrt jedne ili više osoba. Teţa posljedica mora biti rezultat

nehata, Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje pet godina.

2) ako je učinitelj sa umišljajem lišio ţivota neku osobu. Za ovo djelo je propisana kazna zatvora najmanje deset godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

22.Financiranje terorističkih aktivnosti

Djelo se sastoji u neposrednom ili posrednom davanju ili prikupljanju sredstava sa ciljem da se upotrijebe ili znajući da će se upotrijebiti u cjelini ili djelimično za činjenje sljedećih krivičnih djela:

uzimanje talaca, ugroţavanje osoba pod meĎunarodnom zaštitom, neovlašteno pribavljanje i

raspolaganje nuklearnim materijalom, piratstvo, otmica aviona ili broda, ugroţavanje sigurnosti zračne ili morske plovidbe, uništenje i uklanjanje znakova koji sluţe sigurnosti zračnog prometa,

zloupotreba telekomunikacionih znakova i terorizam ili drugog krivičnog djela koje moţe

prouzrokovati smrt ili teţu tjelesnu povredu civilne osobe ili osobe koja aktivno ne učestvuje u neprijateljstvima u oruţanom sukobu, ako je svrha takvog djela zastrašivanje stanovništva ili

prisiljavanje organa vlasti BiH ili druge vlasti ili meĎ. organizacije da nešto učini ili ne učini.

Osnov za ovu inkriminaciju se nalazi u MeĎunarodnoj konvenciji o sprečavanju financiranja

terorizma iz 1999. godine. Objekt zaštite je meĎunarodna sigurnost i druge vrijednosti zaštićene meĎunarodnim pravom.

Ovim su djelom zapravo inkriminirane pripremne radnje kojima se stvaraju uvjeti i pretpostavke za

učinjenje teških krivičnih djela protiv meĎunarodne sigurnosti, odnosno drugih vrijednosti zaštićenih meĎunarodnim pravom.

Radnja učinjenja je davanje ili prikupljanje sredstava. Radnja se moţe učiniti neposredno ili posredno,

odnosno na drugi prikladan način.. Za postojanje djela bitno je da se novčana i druga sredstva prikupljaju ili daju za učinjenje dvije grupe

krivičnih djela:

1. djela predviĎenih u grupi krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih meĎunarodnim

pravom koje zakon izričito navodi: a) uzimanje talaca, b) ugroţavanje osoba pod meĎunarodnom zaštitom,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) neovlašteno pribavljanje i raspolaganje nuklearnim materijalom, d) piratstvo, e) otmica aviona ili

broda, f) ugroţavanje sigurnosti zračne ili morske plovidbe, g) uništenje i uklanjanje znakova koji sluţe

sigurnosti zračnog prometa, h) zloupotreba telekomunikacionih znakova, i) terorizam,

2. djela koja mogu da imaju za posljedicu smrt ili tešku tjelesnu povredu civilne osobe ili druge osobe

koja aktivno ne učestvuje u neprijateljstvima u oruţanom sukobu. U ovom slučaju je potrebno da se radi o djelu koje je po svojoj prirodi ili kontekstu samo sredstvo za ostvarenje druge svrhe - a to je

zastrašivanje stanovništva ili prisiljavanje organa vlasti BiH ili druge vlasti ili meĎ. organizacije da

nešto učini ili ne učini (ovdje se radi o specifičnoj radnji ucjene). Posljedica djela je apstraktna opasnost po vrijednosti zaštićene meĎunarodnim pravom.

Učinitelj djela moţe da bude svaka osoba, a u pogledu krivnje potreban je umišljaj.

Za ovo je djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

23.Neizvršavanje naredbi i presuda meĎunarodnog krivičnog suda Djelo se sastoji u odbijanju da se postupi po naredbi MeĎunarodnog krivičnog suda da se liši slobode,

pritvori ili izruči tom sudu osoba protiv koje je pokrenut krivični postupak ili na drugi način onemogućavanju da se izvrši takva naredba ili u odbijanju izvršenja pravosnaţne i izvršne presude

MeĎunarodnog krivičnog suda ili na drugi način onemogućavanju izvršenja takve presude od strane

sluţbene osobe u institucijama BiH, institucijama entiteta i institucijama Brčko Distrikta BiH. Objekt zaštite je obaveza drţave da saraĎuje sa meĎunarodnim institucijama, posebno MeĎunarodnim

krivičnim sudom.

Radnja učinjenja je odbijanje da se postupi po naredbi ili presudi MeĎunarodnog krivičnog suda ili na drugi način onemogućavanju njihovog izvršenja. To se moţe učiniti činjenjem (aktivnim

suprotstavljanjem da se postupi po navedenim odlukama) ili nečinjenjem (propuštanjem da se postupi

po ovakvim obavezama uopće ili u odreĎenom vremenu).

Bitno je da se radnja učinjenja odnosi na odluke MeĎunarodnog krivičnog suda koje se mogu javiti u dva vida:

1) naredba o lišenju slobode, pritvaranju ili izručenju individualno odreĎene osobe protiv koje je

pokrenut krivični postupak pred ovim sudom, 2) pravosnaţna i izvršna presuda ovog suda.

Učinitelj djela moţe biti samo sluţbena osoba u institucijama BiH, njenih entiteta ili Brčko Distrikta.

U pogledu krivnje potreban je umišljaj.

Za ovo djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

medjunarodno krivicno pravo - skripta (2. parcijala)

Documents