krivicno materijalno pravo - predavanja

7/31/2019 Krivicno Materijalno Pravo - Predavanja

http://slidepdf.com/reader/full/krivicno-materijalno-pravo-predavanja 1/42

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO

MATERIJALNOPRAVO PREDAVANJA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]



WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

PREDAVAČ: Venceslav Ilić 13. i 19. 05.2007. godine

KRIVIČNO MATERIJALNO PRAVO

OSNOVNE ODREDBE I PRIMJENA KZ – GLAVA II

Šta čini krivično zakonodavstvo u BiH?

Krivično materijalno zakonodovastvo sačinjavaju: KZ BIH;

KZ Entiteta;

KZ Brčko distrikta; Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su propisana krivična djela.

Krivično materijalno pravo predstavlja sistem pravnih propisa kojim država, radi svoje krivično pravne zaštite odreĎuje krivična djela i njihove učinioce i propisuje sankcije prema timučiniocima. Krivično materijalno pravo, u odnosu na krivično procesno pravo, omogućava da se

jedan krivični dogaĎaj formira u krivičnu stvar kao predmet krivičnog postupka , te je

krivično materijalno pravo pretpostavka krivičnom procesnom pravu.

Načelo legitimiteta (osnov zakonitosti) – član 3.-princip ograničenja krivično-pravne prinudeKrivičnopravna prinuda opravdava se samo ako se štiti čovjek i druge osnovne vrijednosti, te sekrivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju samo za ona ponašanja kojima se takougroţavaju ili povrjeĎuju osobne slobode i prava čovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti

zajamčene i zaštićene Ustavom Federacije i meĎunarodnim pravom da se njihova zaštita ne bimogla ostvariti bez krivičnopravne prinude. Izvire iz načela legaliteta – zakonitosti.To je princip

ograničenja krivičnopravne prinude, to je jedno od osnovnih načela po kojem se štite osnovne

slobode čovjeka, te i druga prava i vrijednosti.

Načelo legaliteta – pitanje - član 4.(Krivična djela i krivičnopravne sankcije propisuju se samo zakonom.

Nikome ne može biti izrečena kazna ili druga krivičnopravna sankcija za djelo koje, prije nego što

je učinjeno, nije bilo zakonom ili međunarodnim pravom propisano kao krivično djelo i za koje

zakonom nije bila propisana kazna.)Izvor krivičnog prava je zakon, a ne običaji kao u drugim zemljama. Krivična djela i krivičnesankcije za ta djela mogu se propisivati samo zakonom, a ne propisima niže pravne snage. Drugiaspekt ovog načela znači da se nikome na moţe izreći sankcija za djelo, ako ono prije nego što jeučinjeno, u zakonu nije propisano kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija.

Krivična djela mogu biti propisana i nekim podzakonskim aktom, kao na pr. krivična djela udržavnoj službi koja se mogu propisati Statutom ili slično. (ovo je sa ispita kod Jaganjac Amira)

Vremensko vaţenje krivičnih djela -Primjena blaţeg zakona – često pitanje-član 5

Ovaj pricip znači da se na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijemeizvršenja krivičnog djela (Tempore Criminis). Ovo pravilo je u skladu sa ustavom u smislu da nema

retroaktivne primjene propisa. MeĎutim, ako se poslije izvršenja krivičnog djela KZ izmjeni jednom ili više puta, primjeniće se onaj zakon koji je blaţi za učinioca. U toj situaciji moguće jeda bude primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od njih blaži. U zakonu nijeeksplicitno propisano koji je zakon blaži, ali do zaključka o tome dolazi se neposrednom analizom

svih tih zakona. Na taj način, teorija i sudska praksa utvrdili su jedinstvene standarde ili kriterije naosnovu kojih se utvrĎuje koji je zakon blaži.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Koji su kriteriji na osnovu kojih se utvrĎuje koji je zakon blaži?

Blaži je onaj zakon koji odreĎeno ponašanje ne propisuje kao krivično djelo . Npr. uranijem krivičnom zakonodavstvu postojalo je krivično djelo kockanje, uvreda, veći brojkrivičnih djela protiv oružanih snaga. MeĎutim, ta djela i još neka u važećem KZ sudekriminisana. TakoĎer, u važećem KZ-u propisana su neka krivična djela koja nisu

postojala u ranijem KZ-u. Prema tome, ako se utvrdi da je krivično djelo počinjeno u

režimu ranijeg KZ-a, a sudi se po novom KZ-u, nema krivičnog gonjenja, a ako je preduzeto, postupak će se obustaviti. Isto tako, da je neko ponašanje učinjeno u vrijemevaženja ranijeg zakona, a sudi se u vrijeme važenja novog zakona, u kome je propisanoto novo krivično djelo, primjeniće se raniji zakon kao blaži. Ovo je ključni kriterijum zautvrĎivanje koji je zakon blaži i ukoliko se primjeni na konkretan slučaj, otpad a potrebaza utvrĎivanje ostalih kriterija. Blaži je onaj zakon koji iako propisuje to krivično djelo, isključuje krivičnogonjenje. Npr. službeno lice prodre u tuĎi stan radi hvatanja učinioca krivičnog djela -neće krivično odgovarati jer je to učinio u vršenju službene radnje.Blaži je onaj zakon koji propisuje mogućnost oslobaĎanja od kazne ili blaţu vrstukazne, npr. krivično djelo kraĎe – blaži je važeći zakon jer postoji mogućnost izricanja

blaže kazne, a osim toga, ne propisuje kažnjavanje za pokušaj.

Blaži je onaj zakon koji ne predviĎa izricanje sporedne kazne ili odreĎene mjeresigurnosti.

Blaži je onaj zakon koji previĎa šire mogućnosti za ublaţavanje kazne ili izricanjeuslovne osude, sudske opomene ili blaţe kaţnjavanje za pokušaj . Kada je riječ okrivičnoj odgovornosti pravnih lica, blaži je raniji zakon jer nije propisivao krivičnuodgovornost za pravna lica.

Kako se primjenjuje blaži zakon? Blaži zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkretnog učinoca, a ne apstraktno.

To znači da se analizom prethodnih kriterija utvrĎuje kako se ti zakoni odnose na konkretnogučinioca. Blaţi zakon mora se primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili kombinovano sa drugimzakonima. Blaži zakon mora se primjeniti do pravosnaţnosti presude. Izuzetno, ako je povodom

pravnih lijekova (žalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i odreĎeno novo suĎenje, blažizakon se mora primjeniti i u toj situaciji. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnažna presuda isuĎenje počinje ispočetka. Ako nije ispoštovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio strožiji zakon,postojaće povreda krivičnog zakona.

Krivične sankcije – član 6. Krivične sankcije su:

Kazne,

Mjere upozorenja,Sigurnosne mjere,

Odgojne mjere.

Kazne, mjere upozorenja i mjere sigurnosti mogu se izreči samo učiniocu krivičnog djela koji jekrivično odgovoran. Svrha kod sankcija je prevencija (preventivni uticaj na druge da poštuje

pravni sistem i ne čine krivična djela) i sprečavanje učinitelja da učini kazneno djelo i njegovpreodgoj – deklaratorno.-član 7.

PRIMJENA KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA U FBIH – GLAVA IIIPročitati, ali ne opterećuju puno ovim.

Na koga se isključuje primjena našeg zakona(– član 9.):- prema djetetu koje u vrijeme učinjenja nije navršilo 14 godina života, ali ne i na njihove

saučesnike. Na djecu se primjenjuje glava X KZ.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. Zastarijevanje

ne teče – obustavlja se za vrijeme za koje se po zakonu krivično gonjenje ne može poduzeti ilinastaviti. U pitanju je djelovanje takve okolnosti, odnosno zakonske smetnje koja sprječava dakrivično gonjenje otpočne ili ako je otpočelo da se produži (duševno oboljenje, imunitet). Kadprestanu te zakonske smetnje, zastarjelost se nastavlja (uračunava se ranije vrijeme koje je trajalodo te obustave). Te smetnje se zovu zakonske ili pravne smetnje. Ova smetnja ne utiče na druga

lica u vezi sa ostvarenjem njihovih prava.Prekid zastare imamo u slučajevima kad nastupe takve okolnosti usljed kojih je zaustavljen tok zastarijevanja. To su situacije do kojih dolazi zbog procesnih radnji organa gonjenja učiniteljazbog učinjenog krivičnog djela.ili kad učinilac učini isto tako teško ili još teţe krivično djelo, uvrijeme dok teče rok zastarjelosti. Procesne radnje su radnje tužitelja i ovlaštenih lica (policije). Sasvakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći. Zastarjelost krivičnog gonjenja nastupa u

svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko zakon propisuje za zastarjelost

krivičnog gonjenja.

3. Zastarjelost izvršenja kazne - član 17

Osnovni razlog primjene instituta zastare izvršenja krivičnih sankcija je kriminalno - političke

prirode. Naime, smatra se da nema potrebe pristupiti izvršenju krivičnih sankcija odnosno kaznenakon proteka odreĎenog roka jer se smatra da je svrha kažnjavanja u suštini ostvarena i bezizvršenja kazne. Pri svemu ovome treba imati uvidu i razloge pravne sigurnosti. Izrečena se kaznaneće izvršiti kad od dana pravosnaţnosti presude (s tim da se dan pravosnažnosi računa u rok zastare) kojom je kazna izrečena protekne:

35 godina za krivično djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora;

20 godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko deset godina;

15 godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina;

10 godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko tri godine;

5 godine za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko jedne godine;

3 godine za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili novčanomkaznom.

4. Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i sigurnosnih mjera - Član 18. Izvršenja novčane kazne kao sporedne kazne zastarijeva kad proteknu dvije godine od dana

pravosnažnosti presude kojom je ta kazna izrečena. Izvršenja sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja, sigurnosne mjere obaveznog

liječenja od ovisnosti i sigurnosne mjere oduzimanja predmeta zastarijeva kad protek ne pet godina

od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izrečene. Zastarjelost izvršenja sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva, aktivnosti ili funkcija isigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko

vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

5. Tok i prekid zastarjelosti izvršenja kazne – član 19 Zastarijevanje izvršenja kazne počinje teći od dana pravosnažnosti presude kojom je kaznaizrečena, a u slučaju opoziva uvjetne osude od dana pravosnažnosti odluke o opozivu uvjetne

osude. Zastarijevanje ne teče za vrijeme za koje se po zakonu izvršenje kazne ne može poduzeti.Zastarijevannje se prekida svakom radnjom nadležnog organa koja se poduzima radi izvršenjakazne. Sa svakim prekidom zastarijevanje počinje ponovno teći, no u svakom slučaju zastarijevanjenastupa kada protekne dvaput onoliko vremana koliko Zakon propisuje za zastarjelost izvršenjakazne.

6. Nezastarivost krivičnog gonjenja i izvršenja kazne - član 20



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Krivično gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za krivična djela za koja po meĎunarodnompravu zastarjelost ne moţe nastupiti.

K R I V I Č N O D J E L O – GLAVA V

Krivično djelo je protivpravno djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo, čija suobilježja odreĎena u zakonu i za koje je u zakonu propisana krivična sankcija. Da bi neko djelo

bilo krivično djelo moraju biti kumulativno ispunjeni svi ovi elementi. Pojam krivičnog djelauključuje 3 glavna elementa: radnja, protivpravnost i vinost ili krivica. Da bi se dato čovjekovo

ponašanje moglo kvalifikovati kao krivično djelo prvo se počinje od radnje pa se preko

protivpravnosti utvrĎuje da su ispunjena sva zakonska obilježja u objektivnom smislu, pa se tek nakon toga pristupa utvrĎivanju i subjektivnog elementa krivičnog djela koji se sastoji u kriviciučinoca, odnosno nekih drugih elemenata koji ulaze u subjektivnu stranu krivičnog djela. Ovim setest postojanja k. djela ne završava, jer k. djelo može da otpadne radi eventualnog nepostoj anja

objektivnog uslova inkriminacije ili postojanja nekog ličnog razloga isključenja kažnjivosti (npr.

nepostojanje imovinskog ili štetnog iznosa u mjeri koja se zahtijeva kod nekih djela; srodnički ilineki drugi odnos kod nekih djela koji isključuje kažnjavanje, postojanje imuniteta isl.).

a) Protivpravnost kao elemenat krivičnog djela Protivpravnost kao elemenat krivičnog djela znači da je odreĎeno ponašanje u suprotnosti sapozitivnim normama pravnog poretka. MeĎutim, pravni poredak dozvoljava u odreĎenimsituacijama i pod odreĎenim uslovima postojanje nekog osnova koji isključuje protivpravnost. Tiosnovi mogu biti u krivičnom materijalnom i krivičnom procesnom pravu. U krivičnommaterijalnom zakonu protivpravnost isključuje: djelo malog značaja, nuţna odbrana i krajnjanuţda. U procesnom pravu osnov isključenja protivpravnosti postoji u slučaju lišenja slobodeučinioca krivičnog djela, odreĎivanje pritvora, vršenje pretresa stana i lica, zadrţavanjepoštanskih pošiljki, preduzimanje posebnih istraţnih radnji i sl. Osnov isključenja

protivpravnosti može predstavljati i vršenje profesionalne dužnosti npr. ljekarska intervencija.NareĎenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost.!!!!!

b) Propisanost krivičnog djela u zakonuVidi pricip zakonitosti u metrijalnom smislu (čl. 4 KZ FBiH)

Ovo načelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. U materijalnom smislu ovo načelo je

propisano u članu 4. KZFBiH. Ono znači da se krivična djela i krivične sankcije za ta d jela mogu

propisivati samo zakonom, a ne propisima niže pravne snage. Drugi aspekt ovog načela znači da senikome na može izreči sankcija za djelo, ako ono prije nego što je učinjeno, u zakonu nije propisano

kao krivično djelo i za koje u zakonu nije propi sana sankcija. Princip zakonitosti u procesnom smislu (član 2. ZKP FBiH) - kombinacijom ova dva načela obezbjeđuje se pricip zakonitosti u

krivičnom sistemu.

c) Obiljeţja krivičnog djela? Obilježja krivičnog djela redovno se dijele na objektivna i subjektivna, odnosna na osnovna ili

dopunska. Objektivna obiljeţja obuhvataju elemente objektivne strane krivičnog djela, a to je prvenstveno radnja, zatim posljedica, sredstvo i način izvršenja, lično svojstvo, lični odnos ili statusizvršioca, vrijeme ili mjesto izvršenja krivičnog djela i dr. Subjektivna obiljeţja čine subjektivnustranu bića krivičnog djela i obuhvataju, pored različitih oblika umišljaja i nehata, i neke druge

elemente subjektivnog karaktera, kao što je odreĎena namjera, ili npr., pobuda, znanje neke

okolnosti, i sl. Osnovni elementi predstavljaju obilježje osnovnog oblika zakonskog bića odreĎenog



WWW.BH-PRAVNICI.COM


krivičnog djela, dok dopunski elementi čine obilježja težeg ili lakšeg oblika krivičnog djela, tj.predstavljaju kvalifikatorna ili privilegišuća obiljeţja. Krivični zakon odreĎuje krivično djelo tako da propisuje okolnosti koje karakterišu odreĎenoponašanje kao krivično djelo. Te okolnosti nazivaju se obilježjima, odnosno, elementima bićakrivičnog djela. Obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreĎene elemente koji činebiće tog krivičnog djela. Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obilježja.

Ostala obilježja služe za bliže označavanje kažnjivog ponašanja i po potrebi za razgraničenje oddrugih srodnih krivičnih djela.Npr. kod krivičnog djela kraĎe (čl.286 KZFBiH) bitna obilježja su:

- da se radi o tuĎoj pokretnoj stvari,- da se ta stvar oduzima i

- da se to čini u namjeri protivpravne imovinske koristi.Krivično djelo teške kraĎe sadrţi sva ova obiljeţja, ali i dodatno obilježje u pogledu načinaizvršenja kraĎe npr. da se kraĎa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora, da se kraĎavrši u vrijeme elementarnih nepogoda (poplave, zemljotresi itd). Prema tome, po ovim dodatnimobilježjima ovo djelo se razlikuje od krivičnog djela kraĎe.Krivično djelo ubistva sastoji se u tome da učinilac lišava života drugo lice. MeĎutim, ako se to

lišavanje vrši iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan način, iz bezobzirne osvete i sl. radiće se o teškim slučajevima ubistva koji su zaprijećeni strožijom kaznom.

d) Radnja krivičnog djelaRadnja je osnovno obilježje krivičnog djela. Bez radje djelo ne postoji. Radnja je to čime sekrivično djelo realizuje. To je ona radnja kojom se izvršava krivično djelo i koja je označena uopisu krivičnog djela kao radnja izvršenja. Npr. kod krivičnog djela kraĎe radnja se sastoji uoduzimanju tuĎe pokretne stvari, kod krivičnog djela ubistva radnja se sastoji u lišavanju životadrugog lica. Kod nekih krivičnih djela radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti npr. kodrazbojništva jedna od radnji je primjena sile, a druga oduzimanje stvari. Kod takvih krivičnih djelaobje te radnje ulaze u sastav izvršenja krivičnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje sekrivično djelo. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se raditi o svršenomkrivičnom djelu, npr. upotreba sile, već o pokušaju krivičnog djela razbojništva. Radnja moţebiti radnja izvršenja, pomaganja i podstrekavanja. Kod nekih krivičnih djela zastupljeno je višeradnji, odnosno, modaliteta izvršenja. Te radnje mogu biti odreĎene alternativno i kumulativno.

- Kod alternativnog odreĎenja radnja je označena na više načina i to se iskazuje kododreĎenog djela rječju «ili» npr. kod krivičnog djela pravljenja lažne isprave radnja izvršenjaodreĎena je alternativno, što znači da se ovo djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave ilinabavljanja ili upotrebom lažne isprave. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih načina tj.ispunjavanjem bilo koje alternacije, djelo je izvršeno. U slučaju ako bi se radilo o kumuliranju

više ovih alternacija radilo bi se o jednom krivičnom djelu, a to bi se moglo uzeti samo kaootežavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne.

- Postoje krivična djela (kumulativno odreĎenje radnje) kod kojih je radnja odreĎena takoda postoje dvije ili više odvojenih radnji da bi djelo bilo svršeno npr. krivično djelo napuštanjanemoćne osobe. Moraju biti ostvarene obje propisane radnje kumulativno.

Krivično djelo moţe biti izvršeno činjenjem i nečinjenjem. U praksi, krivično djelo se najčešćečini činjenjem neke radnje. Krivično djelo je učinjeno nečinjenjem kad je učinitelj koji je pravnoobavezan spriječiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivičnog djela to propustio učiniti, atakvo je propuštanje po djelovanju i značenju jednako učinjenju tog krivičnog djela činjenjem.

- Činjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti npr.

oduzima tuĎu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi povredu i sl. Dakle, kod činjenja

uvijek se radi o nekoj ličnoj aktivnosti učinioca koja dovodi od odreĎenih promjena u spoljnomsvijetu npr. povreda, ugrožavanja i sl.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


- Krivično djelo nečinjenjem tzv. omisivni delikti, postoje onda kada učinilac ne preduzimaradnju koju je dužan preduzeti. Ta radnja može biti propisana u samom krivičnom djelu ili nekom

drugom propisu npr. majka ne hrani djete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica. Dužnostmajke na hranjenje djeteta propisana je u porodičnom zakonu. Dužnost skretničara propisana je uodgovarajućim propisima u oblasti željezničkog saobraćaja. Dakle, kod ovih djela uvijek se radi o

tome da učinilac propušta tj. ne preduzima radnju koju mu nalaže status ili dužnost.

e) Posljedica krivičnog djela Svako djelo mora imati posljedicu. MeĎutim, kod najvećih broja krivičnih djela ta posljedica je

izričito istaknuta u opisu krivičnih djela npr. zagaĎenje vode za piće, prenošenje zarazne bolesti,teška tjelesna povreda. Ima krivičnih djela kod kojih ta posljedica nije naglašena npr. krivičnodjelo davanja lažnog iskaza. Posljedica nije unesena u opis krivičnog djela, ali ona postoji imanifestuje se u stvaranju pogrešnog mišljenja kod sudije u postupku, a time i do donošenja

pogrešne odluke. Posljedica krivičnog djela moţe se manifestovati u vidu povrede ili

ugroţavanja. U praksi su najčešća krivična djela kod kojih se posljedica manifestuje u vidu

povrede zaštićenog dobra. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek

odreĎuje kao obilježje bića krivičnog djela npr. tjelesne povrede, lišenje života, pobačaj, kraĎa i sl.

kod njih se posl jedica zapaža čulima vida. MeĎutim, kod nekih krivičnih djela posljedica se sastojiu ugroţavanju zaštićenog dobra ili dovoĎenje u opasnost. Ta opasnost može biti konkretna iapstraktna. Kod krivičnih djela gdje se radi o konkretnoj opasnosti, ta opasnost je odreĎena u bićukrivičnog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivičnog djela. Najčešća krivičnadjela čija se posljedica sastoji u dovoĎenju u konkretnu opasnost su krivična djela protivbezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine. Nasuprot

tome, apstraktna opasnost postoji kada je ona mogla da nastupi usljed preduzete radnje ali ukonkretnom slučaju nije nastupila. Takva krivična djela ne sadrže opasnost kao obilježje krivičnogdjela, kao u slučaju konkretne opasnosti, već ta opasnost nužno proizilazi iz radnje izvršenja. To

praktično znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice nuţna i neoborivapretpostavka. Čim je radnja izvršena, ovu opasnost ne treba dokazivati kao konk retnu

opasnost, jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja, npr. u slučaju predaje u prevoznosredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili radioaktivnih materijala, djelo se smatra svršenim samimčinom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom slučaju se uopšte ne dokazuje

postojanje posljedice,j er se ona pretpostavlja samim time što se radi o materijama koje su izuzetnoopasne i čiji je promet u javnom saobraćaju izričito zabranjen.

f) Subjekt izvršenja krivičnog djela

Subjekt izvršenja krivičnog djela po važećem zakonu moţe biti fizičko i pravno lice. Kod

pojedinih krivičnih djela subjekt izvršenja djela označava se na različite načine. Kod najvećeg brojadjela subjekt se označava rječju «ko» npr. ko drugog liši života, ko oduzme tuĎu pok retnu stvar. U

ovoj situaciji to praktično znači da takva krivična djela može počiniti svako lice, odnosno, kod njih

postoji najširi krug mogućih izvršilaca. Kod nekih krivičnih djela subjekt se označava premasvojstvu lica ili njegovom statusu npr. sluţbeno lice, odgovorno lice, vojno lice, vozač motornogvozila, branilac, ljekar, svjedok, učesnik u saobraćaju. Kod ovih krivičnih djela suţen je brojmogućih učinilaca tako da ova djela moţe učiniti samo lice koje ima odreĎeno svojstvo . Ova

djela nazivaju se vlastoručna ili Delicta Propria. UtvrĎivanje svojstva učinioca kod ovakvihkrivičnih djela je veoma značajno, jer ako učinilac nema odreĎeno svojstvo neće se raditi o tomkrivičnom djelu, npr. kod krivičnog djela čedomorstva (ubistvo djeteta pri poroĎaju) učinilac,odnosno subjekt tog krivičnog djela moţe biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo

ubistva koje moţe učiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa poroĎajem.Druga lica koja bi eventualno sa majkom učestvovala u izvršenju tog krivičnog djela odgovarala

bi za neki od oblika sučesništva u izvršenju krivičnog djela ubistva kao pomagač, podstrekač ilisaizvršilac. Dakle, ta lica bi odgovarala stroţije jer nemaju svojstvo koje ima majka. Subjekt



WWW.BH-PRAVNICI.COM


krivičnog djela moţe se pojaviti kao izvršilac, pomagač i podstrekač. Ako se neko lice posluţidrugim licem da učini krivično djelo, on će biti subjekt izvršenja krivičnog djela. Npr. lice A

gurne lice B na lice C, pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvršenjakrivičnog djela, a lice B samo sredstvo kojim se lice A poslužilo. Subjekt krivičnog djela, osnosnoučinilac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnaţnompresudom. U praksi mogu nastati problemi kod utvrĎivanja pojedinih pojmova u pogledu

označavanja mogućeg subjekta izvršenja krivičnog djela. To će najćešče biti slučaj u slučajuoznačavanja subjekata rječima službeno, odgovorno, vojno lice i sl.U slučaju dileme nužno je konsultovati član 2. KZ FBiH u kome su data značenja pojedinih izraza.Osim toga, kod nekih krivičnih djela gdje je subjekt izvršenja označen kao službeno ili odgovornolice, za utvrĎivanje tog statusa biće neophodno potrebno konsultovati odgovrajuće pravne akteorgana, odnosno, privrednog društva gdje to lice radi. Npr. kod krivičnih djela protiv opšteopasnosti ljudi i imovine, subjekt izvršenja djela najčešće se nominira rječju odgovorno lice. U

praksi se dešavaju slučajevi gdje preduzeće izvodi razne graĎevinske radove. Po graĎevinskim propisima postoji obaveza da se takva gradilišta posebno označe i osiguraju radi osiguranja ljudikoji rade, kao i ostalih graĎana. U slučaju da doĎe do nesreće, povred e ili pogibije ljudi, prije

pokretanja postupka nužno je konsultovati normativne akte tog preduzeća da bi se utvrdilo ko je od

uposlenih bio dužan da osigura bezbjedno izvoĎenje radova. To će najćešče moći da se utvrdiuvidom u pravila tih firmi u kojima su sistematizovana radna mjesta svih odgovornih radnika i

njihove konkretne dužnosti.

BLANKETNE DISPOZICIJE

To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivičnom zakonu . Da bi se u takvim slučajevimamoglo utvrditi da li je u pitanju krivično djelo ili ne, nužno je konsultovati propise na koje se ta

blanketna dispozicija odnosi. Tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi krivičnog djela. Blanketne dispozicije u krivičnom zakonu su najčešćekod krivičnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine . Npr.

krivično djelo ugrožavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno propisima ili kodkrivičnog djela protivpravni prekid trudnoće, u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoće izvodi

protivno propisima o prekidu trudnoće. Očigleno je da su u oba slučaja ove blanketne dispozicije,

odnosno, nepotpune ili okvirne, i da bi u konkretnom slučaju postojalo krivično djelo moguće jeutvrditi konsultovanjem propisa na koje ova dispozicija upućuje npr. postoji uredba ili pravilnik o postupku prekida trudnoće i ukoliko se isti vrši na način koji nije propisan u ovom aktu radit će seo ovom krivičnom djelu, ili u slučaju djela protiv bezbjednosti saobraćaja, da li je u konkretnomslučaju ostvareno ovo krivično djelo utvrdićemo konsultovanjem ZOBS-a. Kod optuženja i u izreci

presude kod ovih krivičnih djela nužno je ugraditi odreĎene članove zakona ili drugogo propisa nakoji upućuje blanketna dispozicija.

UZROČNA VEZA RADNJE I POSLJEDICE

IzmeĎu radnje izvršenja i zabranjene posljedice postoji uzročna ili kauzalna veza . Da bi

utvrdili činjenicu da li je neko lice prouzrokovalo svojom radnjom krivično relevantnu posljedicupotrebno je da iz beskonačnog uzročnog toka izdvojimo ljudsku radnju i nastupjelu posljedicu.

UtvrĎivanje uzročne veze u konkretnom slučaju je činjenično pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. U praksi, najčešći slučajevi su da je ljudska radnjaneposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzročna veza nesumnjiva. Npr.

učinilac puca iz vatrenog oružja u grudi žrtve u predio srca, što dovede do smrti. Tu je očigledno da postoji u potpunosti uzročna veza izmeĎu radnje učinioca i nastale posljedice. MeĎutim, u praksi su

mogući slučajevi da se izmeĎu ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili višedogaĎaja kod uslova nastanka posljedice. U tom slučaju postavlja se pitanje da li je usljed tog



WWW.BH-PRAVNICI.COM


interpoliranja došlo do prekida uzročne veze izmeĎu prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice. Do prekida uzročne veze i do otpočinjanja novog uzročnog lanca po pravilu dolazi u

onim slučajevima kada kasniji dogaĎaj, odnosno, uslov predstavlja radnju nekog B lica ilipredstavlja elementarni dogaĎaj odnosno rezultat djelovanja više sile. Uzročna veza mora bitiobuhvaćena sviješću učinioca koja se moţe ispoljavati u obliku umišljaja ili nehata . Kod

spornih slučajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake

vrijednosti). Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednakuvrijednost. To praktično znači da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna

posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji uzročnost će postojati i u slučaju potpuno nepredvidivih

i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju učinioca, npr. učinilac tjelesno povrijedi ţrtvu,a kasnije se ispostavi da je žrtva bolovala od hemofilije ili učinilac povrijedi žrtvu, a B lice žrtvizavije ranu septičkim zavojem, pa se rana inficira i žrtva umre. Iz ovih primjera se vidi da sunastupanju posljedice tj. smrti žrtve prethodilo više uslova. U ovakvoj situaciji treba utvrditi da li

je radnja lica A uzrok smrti, ili je samo jedan od uslova nastupanja posljedice. Ovo pitanje se

rješava tako što se prema navedenoj teoriji uzima da ako je ljudska radnja ušla u uzročnilanac koji je doveo do posljedice to se ima uzeti da je ljudska radnja uzrok nastupanja smrti ,

bez obzira u kojem stepenu je doprinjela proizvioĎenju posljedice. Ovo iz razloga što prema

navedenoj teoriji kasniji uslovi koji su usljedili nakon povreĎivanja ţrtve nisu negirali nitiisključili značaj prvobitnog uslova, tj. tjelesne povrede kao uzroka smrti. U slučaju prekida

uzročnosti, učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne veze npr. učinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u tokuvožnje doĎe do udesa krivicom drugog vozača, usljed čega oštećeni pogine. Ovaj drugi udes

prekinuo je tok uzročnosti pa će prvobitni učinilac krivično odgovararati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom, a drugi vozač za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti saobraćajakvalikfikovano smrtnom posljedicom. Drugi primjer: provalnik je provalio u tuĎu kuću, zatičeoštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne može da vladasobom, oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do požara i čovjek pogine. Učinilac će odgovaratiza krajnju posljedicu, jer nije došlo do prekida uzročnosti, jer je čovjeka doveo u stanje da ne možeda se spasi sam.

VRIJEME IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA – član 23 Krivično djelo je učinjeno u vrijeme kada je učinioc radio ili bio duaţan da radi bez obzira nato kada je posljedica činjenja ili nečinjenja nastupila. Značaj vremena je mnogostruk jer kododrĎenih krivičnih djela vrijeme predstavlja elemenat bića krivičnog djela (u ratu). Bez

podataka u vremena u izreci, presuda je nerazumljiva, a to je bitna povreda. Od vremena zavisi koji

će se zakon primijeniti. Bitno je i zbog starosti učinioca. Zavisi i nastupanje zastarjelosti. Zavisi primjena odredbi materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera. Kad se ne može preciznoutvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije za učinioca.

- Za odreĎivanje vremena kod trajnih kr. djela mjerodavno je vrijeme dovršenja radnje, jer seova radnja preduzim tokom cijelog vremena trajanja protivpravnog stanja radi održavanja takvogstanja.

- Kod produženog krivičnog djela gdje se radi o jednom krivičnom djelu sačinjenom od višeradnji mjerodavno je vrijeme izvršenja posljednje radnje koja ulazi u sastav produženog krivičnogdjela.

- Ako se djelo sastoji od različitih djelatnosti, a čine jednu radnju – uzima se ono vrijeme

kada je učinjena posljednja radnja (kumulativne radnje).

MJESTO IZVRŠENJA KRIVIČNOG DJELA – član 24 (Krivično djelo je učinjeno kako u mjestu gdje je učinitelj radio ili je bio dužan raditi , tako i u

mjestu gdje je posljedica njegovog činjenja ili nečinjenja potpuno ili djelimično nastupila. Krivično djelo je u slučaju kažnjivog pokušaja učinjeno kako u mjestu gdje je učinitelj radio ili je



WWW.BH-PRAVNICI.COM


bio dužan raditi, tako i u mjestu gdje je prema njegovom umišljaju posljedica njegovog činjenja ili

nečinjenja potpuno ili djelimično trebala nastupiti. Krivično djelo je u slučaju saučesništva učinjeno u mjestu utvređenom u stavu 1. ovog člana i u

mjestu gdje je saučesnik radio ili je bio dužan raditi ili u mjestu gdje je prema umišljaju saučesnika posljedica njegovog činjenja ili nečinjenja trebala nastupiti.)

Najčešće se posljedica dešava u mjestu radnje, ali kod distancionih radnja može biti u jednom, a

posljedica u drugom mjestu. Ovdje se razlikuju 3 teorije: - teorija djelatnosti kaže da je mjesto izvršenja u mjestu činjenja, nečinjenja, - teorija uspjeha kaže da je mjesto izvršenja tamo gdje se dogodila posljedica, - teorija ubikviteta kaže da je mjesto izvršenja djela kako u mjestu činjenja, nečinjenja, tako

i gdje je posljedica nastupila.

INSTITUTI KOJI ISKLJUČUJU POSTOJANJE KRIVIČNOG DJELA a) Beznačajno djelo

b) Nužna odbranac) Krajnja nužda

Beznačajno djelo – član 25 (Nije krivično djelo ono djelo koje je, iako sadrži zakonska obilježja krivičnog djela, zbog načinaučinjenja, neznatnosti ili nepostojanja štetnih posljedica i niskog stepena krivične odgovornosti učinitelja beznačajno djelo.)

Beznačajno djelo postoji kada odreĎeno djelo sadrži obilježja krivičnog djela odreĎena uzakonu, ali ipak se neće raditi o krivičnom djelu zbog načina izvršenja krivičnog djela,neznatnosti ili nepostojanje štetne posljedice i niskog stepena krivične odgovornosti učinioca . Ova tri elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se odreĎeno ponašanje moglo ocijenitikao beznačajno djelo. Značajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznačajno djelo ili ne, jeste i

zaprijećena kazna i priroda djela npr. u slučaju razbojništva ili ubistva, zbog prirode tih djela izaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o beznačajnom djelu. Ovaj institut mogao bi imatiprimjenu kod imovinskih krivičnih djela. U praksi su poznati slučajevi kraĎe pakla ili štekecigareta, artikala za ishranu, protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u državnoj svojini isl. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivične odgovornosti učinioca npr. učinilac nije ranijeosuĎivan, izvršio je kraĎu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti. U suštini radi se o tzv.

bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane krivičnog djela, takoda ne zaslužuju krivični progon.

Nuţna odbrana-član 26

(Nužna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da učinitelj od sebe ili od drugog odbije

istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu.) To je sukob prava i neprava. Lice koje vrši napad vrši nepravo, a lice koje se brani vrši pravo naodbranu od napada. Nuţna odbrana postoji onda kada je ona neophodno potrebna da učinilacod sebe ili drugog lica odbije napad. Napad treba da je protivpravan i istovremen ili direktno

predstojeći. Odbrana treba da je srazmjerna napadu. Napad može dolaziti samo od čovjeka.

Napadnuti ima pravo odbiti napad od sebe i od drugog lica prema kome je napad usmjeren. Svakinapad ne opravdava odbranu, a ni svaka odbrana nije nužna. Da bi se govorilo o nužnoj odbrani,napad i odbrana trebaju ispunjavati odreĎene uvjete.

a) Istovremenost napada i odbrane postoji ako napad neposredno predstoji, ako je otpočeo i ako još traje. Za ocjenu istovremenosti odbrane i napada odlučno je stvarno stanje u vrijeme

preduzimanja odbrane, a ne subjektivno shvatanje napadnutog. Ako napadnuti pogrešnosmatra da postoji istovremenost tj. ako se on nalazi u stvarnoj zabludi u pogledu te činjenice



WWW.BH-PRAVNICI.COM


radiće se o tzv. putativnoj nuţnoj odbrani (uobraţenoj). U takvoj situaciji nema nužneodbrane i odbrambene radnje će biti protivpravne. Praktično, ima se uzeti da istovremenost

postoji u situaciji kada napad još nije poduzet, ali se prema poduzetoj prethodnoj radnjinapadača realno može ocijeniti i očekivati da će radnja napada neposredno uslijediti npr. ako

napadač prilazi stolu nekog gosta i počne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez

sumnje, Drugi primjer: napadač prilazi žrtvi i hvata se za džep kaputa, a radi se o čovjeku koji je

poznat kao siledžija i lako se hvata oružja. Imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba realnomože zaključiti da napad predstoji i može se braniti.b) Protivpravnost napada - Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog

ovlašćenja, odnosno kada se tim napadom povreĎuju pravni propisi bilo koje grane prava. Akose radi o radnjama koje se preduzima ju na osnovu zakonskog ovlašćenja, iako sadržajnouključuju i akte napada, "napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu(npr. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru; pretresanje stana od strane organa

gonjenja; lišavanje slobode lica zatečenog u izvršenju krivičnog djela, itd.). Navedene radnje

nisu protivpravne samo ako se izvode u granicama ovlašćenja, pa će u slučaju njihovog prekoračenja i takve radnje postati protivpravne. Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravanproizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nužnoj odbrani - nema nužne

odbrane na nužnu odbranu. To vrijedi meĎutim, samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeĎe granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadač stiče pravo na nužnu odbranu.

c) Srazmjernost odbrane i napadaSvaka odbrana nije nužna odbrana i da bi ona imala takav karakter moraju biti ispunjeni odreĎeniuvjeti. IzmeĎu gore navedenog tu je i srazmjernost odbrane i napada. Da bi se uopšte moglogovoriti o nužnoj odbrani, prvo je potrebno da su radnjama odbrane ostvarena obilježja nekog krivičnog djela, jer ako bi napad bio otklonjen bez navedene povrede, odnosno radnjama kojimanije ostvareno k rivično djelo, onda takva situacija nije ni relevantna sa krivičnopravnog stanovišta.Odbrana treba biti usmjerena protiv napadača ili nekog njegovog dobra, ako je to potrebno radi

odbijanja napada. Najznačajniji uslov odbrane ipak se sastoji u njenoj nužn osti, neophodnosti dabi se odbio napad.Odbrana mora biti neophodno potrebna da se napad odbije . Da li je odbrana

bila neophodno potrebna, a time i srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina,sredstva i mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. Srazmjernost napada i

odbrane ne može se cijeniti isključivo imajući u vidu upotrebljena sredstva u napadu i odbrani većtreba cijeniti intenzitet napada, snagu i spretnost napadača u odnosu na napadnutog, sredstva koja subila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. U svakom slučaju, napadnuti može

primjeniti ona sredstva koja daju najviše izgleda da se napad uspješno odbije. Napadnuti nije dužanda se spašava od napada bježanjem, meĎutim, drugačije će se prosuĎivati u slučaju napada od stranedjeteta, duševno bolesnog lica i sl.

Prekoračenje granice nužne odbrane ili tzv. Eksces nužne odbrane - djelo izvršeno u ovakvojsituaciji predstavlja krivično djelo i izvršilac odgovara po opštim pravilima krivične odgovornosti.U slučaju prekoračenja granica nužne odbrane, zakon propisuje mogućnost blaţeg kaţnjavanja.To je tzv. Zakonsko ublažavanje kazne. U slučaju da je to prekoračenje učinjeno usljed jakerazdraženosti ili straha izazvanog napadom, učinilac se može osloboditi od kazne.Krivično djelo ubistvo na mah se čini u sličnom stanju. Kada doĎemo u situaciju da procjenjujemoda li se radi o nužnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud će uvijek koristiti pravilo «In dubio pro reo»

(U sumnji – u korist optuţenog) te će odlučiti da se radi o prekoračenju nužne odbrane jer postojimogućnost od oslobaĎanja od kazne.

Krajnja nuţda - član 27 (Nije krivično djelo ono djelo koje je učinjeno u krajnjoj nuždi.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Krajnja nužda postoji kad je djelo učinjeno da učinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu

ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pritom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo.

Učinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorači granice krajnje nužde, može se blažekazniti, a ako je prekoračenje učinjeno pod naročito olakšavajućim okolnostima, može se i

osloboditi kazne.

Nema krajnje nužde ako je učinitelj bio dužan izložiti se opasnosti.) Ustanova krajnje nužde obuhvata veoma složene životne situacije. To su one životne situacije ukojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti žrtvovanjem tuĎeg dobra, pri čemu se radnjomotklanjanja opasnosti ostvaruju obilježja odreĎenog krivičnog djela.Krajnja nužda znači sukob dva

prava ili dva interesa zasnovana na pravu. Kod krajnje nužde učinilac preduzima radnju da biotklonio opasnost koja je istovremena i neskrivljena i na drugi način se nije mogla otkloniti. Učinjeno zlo ne smije bito veće od zla koje je prijetilo, što znači da može biti jednake vrijednost i.

Opasnost koja prijeti može biti upravljena na bilo koje dobro, može dolaziti od životinje ili prirodnesile. Opasnost treba da je stvarna, neskrivljena i istovremena. Minula i buduća opasnost ne

dolaze u obzir, a opasnost koja neposredno predstoji podrazumijevamo onu opasnost koja je

postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje postalo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere

zaštite odmah ne preduzmu.Uslovi za procjenjivanje krajnje nužde su rigorozniji nego u slučajunužne odbrane iz razloga što u slučaju krajnje nužde oštećeni trpi štetnu posljedicu, a on joj nije ni na koji način doprinio. Ne postoji rang lista vrednovanja interesa ili prava koja se štite, ali uvijek ježivot čovjeka primaran i značajniji od imovine. U praksi su evidentirani slučajevi postojanja krajnjenužde, npr. neko lice nasilno prodre u tuĎi stan da bi iz požara spasilo drugo lice, u slučajumasovnih okupljanja nastupi požar ili dojava da je podmetnuta ekspolzivna naprava. U metežu kojinastane ljudi bježe nekontrolisano i pri tome neko lice pregazi drugo lice i nanese mu povredu. Ili,vozač vozi u bolnicu povrijeĎeno lice i usljed neprilagoĎene brzine sleti s puta i udari u pješaka i

povrijedi ga, vatrogasci pričine štetu na imovini nekog lica tokom gašenja požara. Ako je nečije zanimanje ili profesija takve prirode da je ta osoba dužna da se izloži opasnosti,neće se smatrati krajnom nuždom, npr. ljekar je dužan da se izloži u slučaju liječenja i tu nemakrajne nužde / zarazna bolest/Isto tako posao vatrogasca je opasan i on je dužan da kao pripadnik vatrogasnih brigada učestvuje u spašavanju ljudi i pripadnik te brigade se ne može pozivati na ovajinstitut.

Prekoračenje granica krajnje nužde – eksces - Učinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata,

ili prekorači granice krajnje nuţde, može se blaže kazniti, a ako je prekoračenje učinjeno podnaročito olakšavajućim okolnostima, moţe se i osloboditi kazne.

Putativna krajnja nužda – onaj koji otklanja opasnost pogrešno smatra da je ova opasnost stvarna ion odgovara za nehatno izvršenje kaznenog djela – imamo dužnost izlaganja opasnost.

Pokušaj – član 28

(Ko s umišljajem započne činjenje krivičnog djela, ali ga ne dovrši kaznit će se za pokušaj krivičnog djela ako se za to krivično djelo može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, a za pokušaj drugog krivičnog djela kad zakon izričito propisuje kažnjavanje i za pokušaj. Učinitelj će se za pokušaj krivičnog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivičnodjelo, a može se i blaže kazniti.)

Pokušaj je započeto ali nedovršeno krivično djelo, odnosno nedovršeno krivično djelo kod koga jeizostala posljedica, pa se postavlja pitanje šta je to osnov njegovog kažnjavanja. Govorimo o tri

njegova elementa: prvo, započinjanje izvršenja kaznenog djela, drugo postojanje umišljaja, a trećeizostajanje posljedice.

a) Započinjanje izvršenja kaznenog djela – Može se reći da je izvršilac započeo izvršenjekrivičnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obilježja krivičnog djela (npr.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


započeo je daviti žrtvu u namjeri da je ubije). MeĎutim, nekada će biti dovoljno da jeučinilac primjenio neko od sredstava ili načina izvršenja datog djela, kao npr. kodrazbojništva ili silovanja, kod kojih pokušaj postoji već samom primjenom sile od straneučinioca.

b) Izostajanje posljedice – Sljedeće obilježje pokušaja sastoji se u tome da krivično djelo nijedovršeno. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom

krivičnom djelu, a ne o pokušaju. pri tome se mogu razlikovati dvije situacije: svršeni inesvršeni pokušaj. - Nesvršeni pokušaj postoji kada je učinilac započeo radnju izvršenja ali je nije

dovršio. Npr. zamahne nožem na drugo lice, ali iz nekih razloga zaustavi udarac.- Svršeni pokušaj postoji kad je radnja izvršenja dovršena, ali posljedica nije nasupila

npr. Puca iz vatrenog oružja, ali promaši žrtvu. c) Postojanje umišljaja - jedno od obilježja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji se

sastoji u umišljaju ili volji učinioca da izvrši krivično djelo. Umišljaj kod pokušaja treba daodgovara umišljaju kod svršenog krivičnog djela, što znači da je učinilac svjestan svihobilježja krivičnog djela i da kod njega postoji volja da izvrši krivično djelo . Ne postoji

neki poseban umišljaj na pokušaj krivičnog djela, jer se uvijek radi o umišljaju na dovršenje

krivičnog djela. U tom smislu je za pokušaj dovoljan i eventualni umišljaj, ukoliko jeriječ o djelu koje može biti učinjeno i sa tim umišljajem. Kada je npr., izvršilac bacio samosta u rijeku djevojku, svjestan da ona može izgubiti život i pristajući na takvu posljedicu,ali se ona ipak spasila, radiće se o pokušaju ubistva s eventualnim umišljajem. Na ravno da je

potrebno da uz umišljaj postoje i drugi subjektivni elementi koji se traže za postojanjekrivičnog djela, pa tako neće postojati pokušaj krivičnog djela prevare ili kraĎe bez

namjere pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Za postojanje pokušaja nužno je da jeodluka o izvršenju djela definitivna, konačna. Stoga nema pokušaja npr. kod onog ko je

samo posegnuo (ko se samo mašio) za pištoljem, ali se nije još odlučio da puca, većeventualno samo da zaprijeti. Odluka je konačna i onda ako izvršenje krivičnog djela zavisiod postojanja odreĎenih uslova. Tako će postojati pokušaj kraĎe kada je učinilac provalio udvorište kuće, iako će ona biti izvršena samo pod uslovom da niko ne bude kod kuće.

Kvalifikovani pokušaj je takav pokušaj pri kome je radnjom kojom je pokušano izvršenje djelaostvareno biće nekog drugog krivičnog djela. Npr. Učinilac puca na žrtvu sa bliske udaljenosti u

predjelu grudi ili glave, ali mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog slučaja radit će se opokušaju krivičnog djela ubistva, a ne dovršenom krivičnom djelu tjelesene povrede. Ovo izrazloga što je umišljaj učinoca i sve okolnosti dogaĎaja govorile da je on htio lišenje života drugoglica. Ili učinilac obija trgovinu da bi izvršio kraĎu nekih predmeta, ali je zatečen prije dovršenjadjela i ovdje će se raditi o pokušaju krivičnog djela teške kraĎe, a ne o svršenom djelu oštećenjatuĎe stvari.

Slučajevi kad je pokušaj nemoguć

Nemoguć je pokušaj kod onih djela, kod kojih je u samoj dispoziciji pokušaj izjednačen sa svršenimdjelom. Npr. Krivična djela iz člana 149,150,151. KZ FBiH, (napad na ustavni poredak FBiH;ugrožavanje teritrijalne cjeline FBiH; dovoĎenje FBiH u položaj potčinjenosti ili ovisnosti;), 156 i157 KZ BiH.

Pokušaj nije moguć kod krivičnih djela kod kojih po samoj prirodi djela to nije moguće, npr. krivično djelo učestvovanje u tuči, krivično djelo nepružanja pomoći ili krivično djelo napuštanjanemoćne osobe 174-176 KZ FBiH

Kaţnjavanje za pokušaj Za pokušaj se uvjek kažnjava, ako je za djelo propisana kazna zatvora tri godine ili teţa. Za ostala

djela pokušaj se kažnjava samo i ako je to zričito u zakonu predviĎeno.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nepodoban pokušaj – član 29

(Učinitelj koji pokuša učiniti krivično djelo neprikladnim sredstvom ili prema neprikladnom

predmetu, može se osloboditi kazne ili se može blaže kazniti.)

Postoji u slučaju kada su sredstva radnje izvršenja ili objekat prema kome se vrši djelo takvi da jeizvršenje djela nemoguće.Nepodoban pokušaj u pogledu objekta postojao bi u slučaju pokušaja pobačaja nad ženom koja

nije trudna. Ili pucanje kroz prozor radi ubistva lica koje se redovito nalazi u prostoriji ispred tog prozora, ali je kritične prilike to lice bilo odsutno iz kuće.Nepodoban pokušaj u pogledu sredstva izvršenja postoji kada učinilac u namjeri da drugo liceliši života puca iz puške koja je prazna, može postojati nepodoban pokušaj istovremeno sobziromna objekat i sredstvo. Pucanje iz prazne puške u leš. Može postojati apsolutno i relativno nepodoban

pokušaj.- Apsolutno nepodoban pokušaj postoji u slučaju kad nije moguće ostvarenje krivičnog djela

(npr. pobačaj nad ženom koja nije trudna; pokušaja ubistva na lešu; ili u pogledu neprikladnogsredstva, apsolutno nepodoban pokupaj postoji u slučaju pucanja iz prazne puške, pokušaj lišenjaživota žrtve otrovom koji je protekom vremena potpuno izgubio svojstvo otrova.)

- Relativno nepodoban pokušaj postoji kada je u načelu izvršenje krivičnog djela moguće, ali

ne i u konkretnom slučaju. Npr. sredstva ili objekt izvršenja su podobni, ali u konkretnom slučajunisu mogli dovesti do željenog rezultata samo zbog naročitih okolnosti, koje su postojale ukonkretnom slučaju. Npr. Lopov zavuče ruku u tuĎi prazan džep, ili učinilac puca kroz prozor dališi života žrtvu, ali je ona prethodno napustila kuću.Za nepodobni pokušaj zakon propisuje mogućnost oslobaĎanja od kazne ili mogućnost blažegkažnjavanja.

Dobrovoljni odustanak – član 30 Postoji kada je učinilac pokušao učiniti krivično djelo, ali je od toga dobrovoljno odustao ili jespriječio izvršenje djela. Za dobrovoljni odustanak zakon propisuje mogućnost oslobaĎanja odkazne. Prema tome kod dobrovoljnog odustanka učinilac je započeo radnju izvršenja djela tj. ušao

je u kažnjivu zonu, ali se naknadno predomislio i odustao od izvršenja djela. Odustanak mora biti

dobrovoljan odnosno da je učinilac sam donio odluku da odustane od izvršenja djela, a pri tome je svjestan da može dovršiti započetu radnju. Načelno, dobrovoljnost postoji uvijek kada je

učinilac i pored toga što je bio svjestan da krivično djelo moţe dovršiti, od njegovogizvršenjaodustao. Ovo načelo je dobrim dijelom zasnovano na Frankovoj formuli prema kojoj

dobrovoljnost postoji kada učinilac sam sebi kaže: neću dovršiti krivično djelo, iako bih mogao, ilimogu dovršiti krivično djelo, ali neću. Razlika izmeĎu dobrovoljnog odustanka i pokušaja

Odustanak od izvršenja krivičnog djela u osnovi ima dva oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o

svršenom ili nesvršenom pokušaju. Kod nesvršenog pokušaja, za dobrovoljni odustanak je

dovoljno da je učinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje, jer sam

prekid dovodi do isključenja nastupanja posljedice. (npr. učinilac koji je oborio žrtvu sazamahnutim nožem u ruci odustao je od ubistva i sl.).Odustanak od nesvršenog pokušaja mora biti

definitivan pa stoga neće biti dovoljno privremeno prekidanje radnje izvršenja. Radi toga neće bitidobrovoljnog odustanka u slučaju silovanja kada je učinilac dopustio žrtvi da ode u toalet, što je onaiskoristila i pobjegla Za razliku od nesvršenog pokušaja kod koga je dovoljna obična pasivnost, kod

svršenog pokušaja se zahtijeva mnogo više, djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na

sprečavanje posljedice (npr. učinilac žrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je

onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.). Ovdje se odustanak sastoji u svjesnoj protuakciji

usmjerenoj da uzročni tok izazvan prethodnom radnjom zaustavi i spriječi nastupanje štetne posljedice, pa ukoliko aktivno djelovanje radi sprječavanja posljedice izostane ne može se govoritio dobrovoljnom odustanku. Zato je dobrovoljni odustanak kod svršenog ili dovršenog pokušaja

moguć samo kod materijalnih krivičnih djela, jer kod djela koja u svom opisu nemaju posljedicunema se šta sprečavati, pa je stoga kod njih dobrovoljni odustanak moguć samo kod nesvršenog



WWW.BH-PRAVNICI.COM


pokušaja. Nije nužno da je učinilac sam, lično to učinio, jer to moţe biti i preko nekog drugog, ali

to uvijek mora biti njegova odluka i inicijativa. Stoga neće biti odustanka ako je to neko drugi,

mimo njega učinio, npr. kada je smrt spriječena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedilamimo učinioca. Isto tako neće se raditi o odustanku ako je učinilac slučajno spriječionastupanje posljedice. Naravno, neće postojati odustajanje ni onda kada je učinilac preduzeosve što je bilo potrebno, ali je posljedica i pored toga nastupila, ali to treba uticati na

kaţnjavanje. Npr. Učinilac žrtvi da otrov u namjeri da je liši života, ako žrtva umre raditi će se oubistvu, bez obzira što je učinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja žrtve. Ako u ovojsituaciji učinilac nakon davanja otrova angažuje ljekare, koji spase žrtvu moţe se raditi odobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila.Pri tome svakako treba praviti razlikuizmeĎu momentalnih i temporalnih delikata, jer kod prvih dobrovoljni odustanak nije moguć (npr.,učinilac puca na žrtvu u namjeri da je ubije i promaši). Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada:

- je učinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene težine,- ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio

naoružanom napadaču, - ili se prodavačica suprotstavila razbojniku kome nije dala traženi novac,

- ili je naoružani učinilac odustao radi toga što je naišlo drugo lice i apotekarka je počela daviče i poziva u pomoć,

- ili nije mogao dovršiti silovanje zbog upornog otpora žrtve, ili zbog nedovoljne erekcije, ili je naišao na teškoće sa kojima nije računao (npr. odustao je od silovanja zbog skučenog prostora uautomobilu, ili zbog toga što nije znao da žrtva ima mjesečnicu, ili radi toga što su pored njegačesto nailazili drugi automobili sa dugim svjetlima i sl.),

- ako je učinilac je odustao od krivičnog djela kraĎe zbog dolaska čuvara, zbog otpora žrtve,zbog toga što je uvidio da je nepodobno sredstvo izvršenja djela,

- neće postojati ni u slučaju odustanka usljed nekih spoljnih uticaja, npr. čuje glasove ukućana,prolaznika i sl.,

- pobude zbog kojih učinilac odustaje od izvršenja djela nisu od značaja. Npr. Odustanak zbog

straha da će biti otkriven, zbog kajanja, sažaljenja i sl.

SAUČESNIŠTVO

Saučesništvo podrazumjeva učešće dva ili više lica u izvršenju krivičnog djela. Saučesništvo semanifestuje kao saizvršilaštvo, podstrekavanje i pomaganje.

Saizvršilaštvo-član 31 (Ako više osoba zajednički učini krivično djelo, učestvovanjem u učinjenju krivičnog djela ili

preduzimajući što drugo čime se na odlučujući način doprinosi učinjenju krivičnog djela, svaka će

se od njih kazniti kaznom propisanom za to krivično djelo.) Saizvršilaštvo znači svjesno i voljno zajedničko ostvarivanje djela od strane više učinilaca.Prema tome, kao izvršilac krivičnog djela pojavljuje se više lice koja na osnovu zajedničke odlukedjelo zajednički izvrše. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Naša pravna teorija isudska praksa prihvataju teoriju podjele uloga u izvršenju djela. Prema tome, saizvršilac je svakionaj ko na bazi sporazuma o podjeli uloga i zajedničkom izvršenju djela ostvaruje svoj dio u

procesu izvršenja djela, koji mu je sporazumom dodijeljen, pri čemu svaki od njih hoće ostvarenjedjela kao svoje i kao zajedničko djelo.

Saizvršilaštvo se ostavruje na dva načina. Prvi direktno učešće svih saizvršilaca; npr. kada seviše lica dogovore da zajednički napadnu treće lice i zajednički ga ubiju. Radiće se o saizvršilaštvu

bez obzira ko je od njih nanio povrede. Ovo iz razloga što su se saizvršioci prethodno dogovorili dazajednički izvrše djelo i u tome su istrajali. Drugi slučaj saizvršilaštva postoji kada saizvršilac ne



WWW.BH-PRAVNICI.COM


učestvuje direktno u izvršenju djela, ali preduzima druge radnje kojima na odlučujući načindoprinosi izvršenju djela, kao npr. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata.Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvršenja djela tako da neki od njih čuvaju stražu, drugivrše provaljivanje objekta, a treći odnose stvari. Čuvari u ovom slučaju ne učestvuju direktno u

radnji izvršenja djela, jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari, ali oni se imaju tretirati kao

saizvršioci jer su k od podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da čuvaju stražu i tako

obezbjeĎuju ostale u toku provaljivanja. Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, takoda uloga čuvanja straže na odlučujući način doprinosi izvršenju djela. Sporazum saizvršilaca možebiti prećutan, a može slijediti iz konkludentnih radnji.

Pojam saizvršilaštva sadrži subjektivne i objektivne komponente. Subjektivna komponenta

ogleda se u tome da je svaki učesnik zajedno sa drugima nosilac odluke i volje da zajednički izvršekrivično djelo. Oni su meĎusobno povezani zajedničkom voljom o izvršenju djela, tako da svaki odnjih u okviru plana izvršenja preduzima onu radnju koja mu je dodijeljena i koja je nužna zarealizaciju djela. Objektivna komponenta tiče se podreĎivanja vrijednosti i značaja doprinosa

pojedinca u ostvarivanju djela. Objektivna komponenta znači da je saizvršilac onaj koji je

preduzeo radnju izvršenja konkretnog djela ili jedan njen dio. Doprinos saizvršioca u izvršenju

djela nije obično olakšan je ili podupiranje tog djela, taj doprinos je «conditio sine qua non»(Uslov bez koga se ne može) za planirano krivično djelo.

Postoje situacije da ima više izvršilaca djela, a da ipak nisu saizvršioci. To će biti u slučajukada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela, ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti iodluke o zajedničkom djelu. Svako od tih lica jeste izvršilac, ali oni nisu saizvršioci. Npr. dva lica

neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. Ova lica su izvršioci krivičnog djelaubistva, ali nisu saizvršioci, npr. treće lice naiĎe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznosestvari, a prethodno su je obili. Treće lice uĎe i ono uzme stvari za sebe, to lice je izvršilackrivičnog djela kraĎe, ali nije saizvršilac u krivičnom djelu teške kraĎe, jer su njegove radnje

samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora sa ostalim licima. Ovakvi slučajevi nazivaju senepravo ili prinudno saizvršilaštvo ili paralelno saizvšilaštvo. Odgovornost saizvršilaca. Pravilo je da svaki saizvršilac odgovara u granicama svog umišljaja,

odnosno, nehata. On ne odgovara za ekscese drugog saizvršioca, npr. ako se dvojica dogovore da

nad trećim licem izvrše razbojništvo, te dočekaju to treće lice i upotrebom sile oduzmu mu novac, a

nakon toga jedan od saizvršilaca ubije to lice. On će odgovarati za razbojništvo i ubistvo, a drugisamo za razbojništvo. Ovo iz razloga što ubistvo nije obuhvaćeno dogovorom. Postoji nuţno i prividno saizvršilaštvo. Kod nekih krivičnih djela nužno je postojanje višeizvršilaca pa se takvo saizvršilaštvo naziva nužno. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta. Prvo je

kad se radnje saizvršilaca nalaze se jedna nasuprot druge tzv. krivična djela susretanja (npr.

krivično djelo rodoskrvljenja). Drugo je kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka istom cilju tzv.konvergentna krivična djela (npr. oružana pobuna lica lišenih slobode). Treći slučaj je kad su

radnje saizvršilaca tj. njihovi interesi su u sukobu – tzv. divergentna krivična djela (npr. krivičnodjelo učestvovanja u tuči). Od nužnog saizvršilaštva treba razlikovati slučajeve kada kod izvršenjadjela nuţno učestvuju dva lica a zakon kaţnjava samo jedno. To je slučaj vanbračne zajednice sa maloljetnim licem. Kod krivičnih djela vanbračnosti i sl. nikada se ne radi o saizvršilaštvu.

Podstrekavanje (poticanje)-član 32 (Ko drugog s umišljajem podstrekava da učini krivično djelo kaznit će se kao da ga je sam učinio.

Ko drugog s umišljajem podstrekava na učinjenje krivičnog djela za koje se može izreći kazna

zatvora od tri godine ili teža kazna, a krivično djelo ne bude ni pokušano kaznit će se kao za

pokušaj krivičnog djela.)

Podstrekavanje je navoĎenje drugog lica koje nema odluku o izvršenju djela, da izvrši odreĎenokrivično djelo. Podstrekavanje postoji i u slučaju kada se navoĎenjem učvršćuje odluka kod



WWW.BH-PRAVNICI.COM


drugog lica da izvrši krivično djelo. U prvom slučaju učinilac uopšte nema odluku o izvršenjudjela, ali podstrekač utiče na njegovu psihu i pod tim uticajem podstiče to lice da učini djelo. U

drugom slučaju učinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši krivično djelo ili ne. On se koleba okotoga, ali još nije donio odluku. Podstrekač utiče na njega i pod tim uticajem izvršilac učvršćujeodluku o izvršenju krivičnog djela. Ako je podstreknuti već bio donio odluku da izvrši djelo, a

podstrekač nakon toga djeluje na njega, neće se raditi o podstrekavanju, već o neuspjelom

podstrekavanju. Ove su radnje usmjerene na psihu učinioca. Zakon ne predviĎa ni sredstva ninačine kojima se može izvršiti podstrekavanje. Praksa ukazuje da se podstrekavanje moţepojaviti kao svaka djelatnost koja je podobna da kod drugoga lica izazove, odnosno, učvrstiodluku o izvršenju djela. O izvršenju djela podstrekavanje se može vršiti obećavanjem poklona,davanjem poklona, molbom, ubjeĎivanjem, savjetima, nuĎenjem opklade, stavljanjem u izgled dadjelo neće biti otkriveno i sl. Podstrekavanje se uvijek odnosi na odreĎeno lice i odreĎenokrivično djelo. Podstrekavanje ne mora uvijek biti usmjereno na individualno odreĎeno lice. Prematome, ono je moguće i kada se utiče na krug lica koji je na neki način odreĎen. Krug lica mora

biti odreĎen prostorno, npr. podstrekavanje u školi, učionici, kasarni, zbor graĎana. Krug lica jeodreĎen i kada se radi o licima koja su istog udruženja, stranke i sl. Ako neko lice iz tog kruga učinikrivično djelo postojaće podstrekavanje, iako podstrekač ne mora znati koje je lice iz grupe. Ono se

uvijek mora odnositi na odreĎeno krivično djelo. Podstrekavanje neće postojati ako se nekonavodi općenito na vršenje kaţnjivih radnji, npr. podstrekavanje na kraĎe, a nije konkretizovanona koje se kraĎe misli. Postoji i tzv. posredno podstrekivanje. To je podstrekivanje na

podstrekivanje. Jedno lice navodi drugo lice da izvrši krivično djelo. Prvo lice je podstrekač. LiceA navodi lice B da nagovori treće lice C da izvrši krivično djelo. Moguće je da izmeĎu prvog

podstrekača i izvršioca postoji čitav lanac podstrekača. U ovakvom slučaju, ti podstrekači se nemoraju meĎusobno poznavati, ali svaki mora znati djelo koje treba da se izvrši. Svi podstrekačiodgovaraju. Npr. lice A podstrekava lice B da nabavi za njega lažni pasoš. Nakon toga, lice Bangažuje veći broj lica da se doĎe u kontakt sa službenim licem koje izdaje pasoš. Sva ova lica supodstrekači. Podstrekavanje se moţe izvršiti samo sa umišljajem, za razliku od saizvršilaštvagdje postoji i nehat. Umišljaj podtstrekača i podstreknutog moraju se podudarati u pogledu bitnihelemenata krivičnog djela. Kaţnjavanje za podstrekavanje – podstrekač se kažnjava kao i izvršilac djela. MeĎutim, u nekimslučajevima postoji mogućnost stroţijeg kaţnjavanja podstrekača od izvršioca. Npr. kada je

podstrekač iskoristio odnos podreĎenosti, zavisnosti, roditeljskog autoriteta.U ovim slučajevimapodstrekač je imao odlučujuću ulogu u cijelom procesu izvršenja djela, tako da je njegov uticaj naizvršioca bio izuzetno veliki, tako da se on u stvari pojavljuje kao glavni krivac za izvršenje djela.

Podstrekavanje se može izvršiti i na distanci, putem telefona, pisma, interneta ili da angaţujetreće lice (posredno podstrekavanje).

Pomaganje-član 33

(Ko drugom s umišljajem pomogne u učinjenju krivičnog djela, kaznit će se kao da ga je samučinio, a može se i blaže kazniti.

Kao pomaganje u učinjenju krivičnog djela smatra se naročito: davanje savjeta ili uputa kako da

se učini krivično djelo, stavljanje na raspolaganje učinitelju sredstava za učinjenje krivičnog djela,

uklanjanje prepreka za učinjenje krivičnog djela te unaprijed obećano prikrivanje krivičnog djela,učinitelja, sredstava kojima je krivično djelo učinjeno, tragova krivičnog djela ili predmeta

pribavljenih krivičnim djelom.)

Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagačkih radnji kod lica kojem se pomaževeć bila stvorena odluka o izvršenju djela. Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se tolice odlučilo da izvrši djelo, nema pomaganja, ali se može raditi o podstrekavanju. Radnjepomaganja su one radnje kojima se potpomaţe izvršenje tuĎeg djela. To su radnje kojima se

priprema izvršenje tuĎeg djela, npr. nabavka sredstava za izvršenje djela, uklanjanje prepreka zaizvršenje djela, snimanje mjesta izvršenja djela . Pomagačke radnje, za razliku od podstrekavanja,



WWW.BH-PRAVNICI.COM


nisu od odlučujućeg značaja za izvršenje djela u član 33 st. 2 KZ FBiH navedeni su neki

najtipičniji oblici pomaganja, ali su u praksi mogući i drugi načini.Pomaganje može biti psihičko ifizičko.

- Forme fizičkog pomaganja su npr. stavljanje učiniocu na raspolaganje sredstava za obijanje,uklanjanje prepreka za izvršenje krivičnog djela, prebacivanje učinioca na mjesto izvršenjakrivičnog djela.

- Psihičko pomaganje sastoji se u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši krivičnodjelo, unaprijed obećano prikrivanje učinioca, sredstava, predmeta pribavljenih krivičnim djelom, prikrivanjem tragova krivičnog djela i sl. MeĎutim, ako se ove radnje vrše prije nego što je izvšilacdonio odluku da učini krivično djelo psihička podrška može predstavljati podstrekavanje kao težioblik saučesništva. Pomaganje se može vršiti i nečinjenjem, npr. čuvar zgrade zna da predstoji kraĎa, ostavi otvorenprozor i sl. Radnje pomaganja mogu predhoditi samom izvršenju djela, a mogu se preduzimati

istovremeno sa izvršenjem djela. Izuzetno, pomaganje se može vršiti i poslije dovršenog djela, poduslovom da je to unaprijed dogovoreno (tzv. psihičko pomaganje). Ako je lice A obećalo licu B daće ga sakriti od potjere nakon što učini krivično djelo i to ostvari, radiće se o podstrekavanju.MeĎutim, ako lice A sakrije lice B nakon izvršenja krivičnog djela za koje prethodno nije znao,

neće se raditi o podstrekavanju i pomaganju, već o prikrivanju učinioca ili stvari pribavljenihkrivičnim djelom. Pomaganje se moţe vršiti samo sa umišljajem. Pomagač se kažnjava kaoizvršilac, kao da je sam učinio djelo, ali zakon propisuje i mogućnost blažeg kažnjavanja (zakonskoublažavanje kazne).

Granice odgovornosti i kažnjivosti saučesnika – čl an 34(Saučesnik je krivično odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata, a podstrekač i pomagač

u granicama svog umišljaja. Saučesnika, podstrekača ili pomagača koji dobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela, sud će

osloboditi kazne.

Osobni od nosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon isključuje krivičnu odgovornost ili dopušta

oslobođenje od kazne ili ublažavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom učinitelju, saučesniku,

podstrekaču ili pomagaču kod kojega takvi odnosi, svojstva i okolnost i postoje.)

Osnovno pravilo jeste da saučesnici odgovraju u granicama svog umišljaja odnosno nehata, a

podstrekač i pomagač u granicama svog umišljaja. Saučesnika, podstrekača ili pomagača kojidobrovoljno spriječi učinjenje krivičnog djela, sud će osloboditi kazne Prema tome, za odgovornostsaučesnika važe slijedeća pravila:

1. oni odgovaraju u granicama svog umišljaja odnosno nehata;2. saučesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivičnog djela;3. subjektivne okolnosti koje utiču na odgovornost i kažnjavanje odnose se samo na onog

učesnika kod koga te okolnosti postoje.

Ekscesi na strani izvršioca

Eksces postoji kad je prisutno neslaganje izmeĎu umišljaja saučesnika i izvršioca. Može bitikvalitativni i kvantitativni. Kvalitativni ekscesi postoje u onim situacijama kada je izvršilac učiniosasvim drugo krivično djelo od onoga što je saučesnik (podstrekač ili pomagač) imao u vidu. Utakvoj situaciji je saučesništvo isključeno i krivična odgovornost na strani saučesnika nepostoji, pa prema koncepciji akcesornosti nema osnova za odgovornost saučesnika, jer djelo koje susaučesnici imali u vidu nije ni pokušano, odnosno učinilac nije ni ušao ukažnjivu zonu. Ako je npr.,

podstrekač podstrekavao na silovanje, a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ilirazbojništvo, tu nema zajedničkog djelovanja više lica, pa dakle ni samog saučesništva. Svakako daće u tom slučaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo. Ukoliko je

podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna ispod tri godine, onda nemakrivične odgovornosti podstrekača jer tada neuspjelo podstrekavanje nije kažnjivo. I ovdje je posve



WWW.BH-PRAVNICI.COM


irelevantno da li je ili nije drugo djelo izvršeno. U kvantitativnom ekscesu izvršilac je napraviorelevantno odstupanje i ostvario njegov teži oblik – tzv. pozitivni eksces. Tako, ako se umišljajsaučesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela (npr. kraĎe), a učinilac izvrši teže krivično djelo,npr. provalnu kraĎu ili razbojništvo, onda će saučesnik odgovarati samo u granicama svog

umišljaja, tj. za običnu kraĎu. Najzad, postoji i mogućnost da je izvršilac učinio lakši oblik istorodnogkrivičnog djela, odnosno manje od onoga na što se saučesništvo odnosilo (tzv. negativni

kvantitativni eksces). Npr. lice koje je podstreknuto na razbojništvo izabralo je ipak samo običnukraĎu. U takvim slučajevima ipak je primaran princip akcesornosti kao osnovni, jer je odlučujućeono što je izvršilac učinio, pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip granica umišljaja iodgovornost saučesnika seograničava samo na ono što je izvršeno, ali će sud prilikom odmjeravanjakazne svakako imati na umu sadržaj i usmjerenost saučesničkog umišljaja.

Značaj linčnih okolnosti i svojstava saučesnika za odgovornost i kažnjivost Lične okolnosti i svojstva koje utiču na odgovornost i kažnjivost odnose se samo na onog učesnikakod koga postoje. To mogu biti okolnosti i svojstva zbog kojih zakon isključuje krivičnuodgovornost ili dozvoljava oslobaĎanje od kazne, ili ublažavanje kazne. Prema tome, ono što jelično vezano za neko lice, a od uticaja je na odgovornost i kaţnjivost, ne moţe ići na teret ni u

korist ostalim saučesnicima. Lična svojstva i okolnosti mogu biti: neuračunljivost, bitnosmanjena uračunljivost, stvarna i pravna zabluda, povrat, maloljetstvo, svojstvo službene ili vojneosobe i sl. To je slučaj i kod krivičnog djela ubistva djeteta pri poroĎaju ili čedomorstva. To je pozakonu privilegovano krivično djelo samo za majku koja ovo djelo učini u toku ili neposrednonakon poroĎaja usljed posebnog psihičkog stanja, koje redovno prati proces poroĎaja. MeĎutim,ako neko treće lice učestvuje skupa sa majkom u lišenju života novoroĎenčeta, sva ta lica ćeodgovarati za krivično djelo ubistva, a majka za ovo privilegovano djelo. Ovo iz razloga što samomajka u ovoj situaciji ima tako psihičko stanje i ono se ne može prenositi na ostala lica.

KRIVIČNA ODGOVORNOST – GLAVA VI

Sadrţaj krivične odgovornosti - član 35.(Krivično je odgovoran učinitelj koji je uračunljiv i kriv za učinjeno krivično djelo.

Učinitelj je kriv ako je krivično djelo učinio s umišljajem.

Učinitelj je kriv i ako je krivično djelo učinio iz nehata , ako to zakon izričito propisuje.)

Da bi neko bio krivično odgovoran treba da je uračunljiv i da je kriv (uračunljivost i krivicasu psihički odnos prema djelu) za učinjeno krivično djelo. Ova dva uslova moraju bitikumulativno ispunjena.

Učinilac je kriv ako je djelo učinio sa umišljajem, a za djelo učinjeno iz nehata samo ako je toizričito u zakonu propisano. Da li je djelo kažnjivo iz nehata, odgovor nalazimo u samom zakonu.

Naime, ako je djelo kažnjivo iz nehata, to je odreĎeno u posebnom stavu odgovarajućeg člana.Izuzeno, kod krivčnog djela ubistva iz nehata, propisano je posebno krivično djelo ubistvo iz

nehata. Ovo iz razloga što se posebnim sankcionisanjem želi naglasiti značaj zaštite života čovjeka.

Uračunljivost – član 36 ( Nije uračunljiva osoba koja u vrijeme učinjenja krivičnog djela nije mogla shvatiti značaj svog

djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihičkog razvoja (neuračinljivost). Učinitelj krivičnog djela čija je sposobnost da shvati značaj svog djela ili sposobnost da upravlja

svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog člana, može se blažekazniti (bitno smanjena uračunljivost).

Krivično je odgovoran učinitelj krivičnog djela koji se upotrebom alkohola, droga ili na drugi

način doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti značaj svog djela ili upravljati svojim postupcima , ako je u vrijeme dovođenja u to stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno njegovim



WWW.BH-PRAVNICI.COM


umišljajem ili je u pogledu krivičnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo krivično djelo

pr opisuje krivičnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuračunljivost). Bitno smanjena uračunljivost u koju se učinitelj doveo na način iz stava 3. ovog člana ne može biti

osnov za ublažavanje kazne.)

Sljedeće pitanje je uračunljivost. Zakon uračunljivost odreĎuje negativno tj. odreĎuje ko sesmatra neuračunljivim. O pšta je predpostavka da su ljudi uračunljivi, a neuračunljivi izuzetno.

Pema zakonskom odreĎenju neuračunljiva je ona osoba, koja u vrijeme izvršenja krivičnogdjela nije mogla shvatiti značaj svog djela, ili koja nije mogla upravljati svojim potupcima.

Neuračunljivost se uvjek procjenjuje u odnosu na konkretno učinjeno djelo. Za

postojanje neuračunljivosti, a time i isključenje krivične odgovornosti, dovoljno je da je ispunjen jedan od dva navedena uslova.Razlozi koji dovode do neuračunljivosti su: trajna duševna bolest, privremena duševna bolest,

privremena duševna poremećenost i zaostali duševni razvoj. 1. Trajna duševna bolest najčešće se manifestuje u vidu šizofrenije, progresivne paralize i neki

slučajevi poligofrernije. Kad je riječ o ovom osnovu u praksi uglavnom nema problema okoutvrĎivanja neuračunljivosti, jer se radi o duševnim bolestima, koje redovito veoma dugo iliv ječno traju i koje su skoro uvjek neizlječive.

2. Privremena duševna bolest to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili se razvijaju uodreĎenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i periodi duševnog zdravlja.To se često javlja kod manično – depresivne psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se

depresivno stanje i slobodni intervali. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje iosoba je odgovorna za djelo učinjeno u tom stanju. Ova oboljenja poznata su i pod nazivomlucida intervala, tj. svjetli momenti.

3. Privremena duševna poremećenost su nenormalna psihihička stanja. Ova stanja nemaju

karakter duševnog oboljenja, njihovo trajanje je privremeno. Uzrok ovih stanja mogu biti:

alkohol, droga, omamljujuća sredstva, stanje bunila usljed trovanja, visoke temperature ili

groznice, stanje hipnotisanosti, mjesečarstvo i sl. Privremenu duševnu poremećenost mogu

izazvati i razna afektivna stanja, kao što su strah, radost, tuga. U ovim stanjima dolazi do

poremećaja psihičkih funkcija, razne vrste i različitog inteziteta, koja mogu dovesti doneuračunljivosti. Ova stanja su prolazna, tako da lice koje je učinilo djelo u takvom stanju,kasnije dolaze u sasvim normalno stanje.

4. Zaostali duševni razvoj je nenormalno psihološko stanje, stepen duševne zaostalosti ovih lica

može biti različit, pa su poznati tipovi zaostalog duševnog razvoja kao debili, imbecili i

idioti. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su različiti. Najčešće se radi o povredama centralnog nervnog sistema ili preležanim bolestima koje izazivaju promjene na

centralnom nervnom sistemu. Te promjene ili povrede mogu nastati i u periodu embrionalnog

razvoja. Od zaostalog duševnog razvoja treba razlikovati duševnu nedozrelost djece imaloljetnika, kod kojih je proces sazrijevanja ličnosti još u toku.

Bitno smanjena uračunljivost Razgraničenje izmeĎu neuračunljivosti i bitno smanjene uračunljivosti u praksi je veoma složeno iovo pitanje u praksi se razrješava isključivo vještačenjem od strane specijalizovanih zdravstvenihustanova ili u lakšim slučajevima vještačenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.Kod bitno smanjene uračunljivosti učinilac je odgovoran, ali zakon odreĎuje mogućnostblaţeg kaţnjavanja. Neuračunljivost kao i bitno smanjena uračunljivost procjenjuju se u

vrijeme izvršenja krvičnog djela. Izuzetak od ovog pravila postoji u slučaju tzv. samoskrivljene

neuračunljivosti -član 36 stav 3. Suština ovog instituta je u tome da se učinilac doveo u stanjeneuračunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava uslijed čega nije mogaoshvatiti značaj djela ili upravljati svojim postupcima. Uračunljivost ovakvih osoba neprocjenjuje se

u vrijeme izvršenja djela, nego u vrijeme kada se učinilac dovodio u takvo stanje. On je krivičnoodgovoran, ako je u vri jeme dovoĎenja u neuračunljivo stanje krivično djelo bilo obuhvaćeno



WWW.BH-PRAVNICI.COM


umišljajem ili je u odnosu na krivično djelo kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelopropisuje kaţnjavanje za nehata. Ovaj institut poznat je i pod nazivom akciones libera in kause

– radnje slobodne u uzroku a nisu slobodne u izvoĎenju.Primjer - Pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu, / pozna se da kad je pijan je prgav/ pa stalno

pije i u takvom stanju učini krivično djelo, tu se ne može primjeniti ovaj institut, dok recimo kod

nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije pa učini krivično djelo, tada se može isti pozvati

na institut uračunljivosti. Drugi primjer - vozači teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u birtije i tu se opijaju i on zna daide npr. Iz Skoplja u Ljubljanu, on mora biti svjestan da je saobraćaj opasna djelatnost u njegovojsvjesti je prisutno da alkhol smanjuje mogućnost u upravljanju i na kraju da mora da stigne naodredište i šta ga sve čeka na putu. U takvom stanju on neće moći redovito da r eaguje u upravljanju.

Nakon toga sjedne u auto i nastavi vožnju i doĎe do prometne nezgode. U vrijeme počinjenja bio jeneuračunljiv, ali sudja treba da ima u vidu ovaj institut, (skrivljene neuračunljivosti), mi gaosuĎujemo zbog toga što je kada je sjeo da pije bio svjestan jer je vozač profesionalac. Radit će se oeventualnom umišljaju-ne isključuje krivičnu odgovornost, ali je stepen odgovornosti niţi štoima uticaj kod odmjeravanja kazne

Umišljaj – član 37 (Krivično se djelo može učiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. Učinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo učinjenje.

Učinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ilinečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno nastupanje.)

Umišljaj kao institut postoji kad je učinioc bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje, to jedirektni umišljaj. Eventualni umišljaj postoji kad je kod učinioca postojala svjest da zbognjegovog činjenja ili ne činjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njenonastupanje.

To znači da je kod obadvije vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću učinioca. Razlika izmeĎu

ovih vrsta umišljaja javlja se u sveri volje. Tako se kod direktnog umišljaja volja učiniocamanifestuje u htijenju, tj. on hoće da učini djelo. Nasuprot tome, kod eventualnog umišljajavolja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. Obično se kaže da se kodeventualnog umišljaja učinilac ponaša u skladu sa tzv. frankovom formulom tj. učinlac se ponašau pravcu ako nešto bude tj. ako doĎe do djela neka doĎe. Kod eventualnog umišljaja intenzitet

svijesti je manji, jer time nisu obuhvaćene situacije u kojima je nastupanje posljedice izvjesno.

Radnja učinioca je upravljena na postizanje nekog drugog dopuštenog ili nedopuštenog cilja, ali jeon svjestan opasnosti i mogućnosti da tm eprouzrokuje i tu drugu neželjenu posljedicu. (npr.učinilac pali kuću iako je svjestan da u njoj može neko da strada; lovac puca u divljač iako jesvjestan da može pogoditi prolaznika, i sl.) Praktički značaj razlikovanja direktnog i eventualnogumišljaja dolazi do izražaja, kod odmjeravanja kazne, jer je kod eventualnog umišljaja niţistepen krivične odgovornosti učinioca. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. Predumišljaj postoji u slučajevima kada je učinilac uduţem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela, dakle djelo se javlja kao rezultatdugotrajnog i zrelog razmišljanja. Ako se radi o ovom slučaju to će se uzeti kao oteţavajućaokolnost kod odmjeravanja kazne, jer je povećan stepen krivične odgovornosti učinioca. «Jedan manji broj teoretičara predumišljaj uzima kao olakšavajuću okolnost a to je van pameti, jer

je učinilac u dugom periodu donosio planove, pripremao i na koncu ga učino, a to bi došlo k ao

otežavajuća okolnost. Teže je ovo laički cijenjeno nego kada učinilac učini djelo.»

U praksi direktni i eventualni umišljaj se cijeni prema okolnostim slučaja – sve okolnosti seuzimaju i na osnovu toga cijeni da li je učinjeno djelo u direktnom ili eventualnom umišljaju npr.

Čovjek puca iz vatrenog oružja sa 4-5 metara - imamo ubistvo i to diretkni umišljaj jer je ciljao uvitalne organe čovjeka, svjesno je to učinio znajući da pucajući u vitalne organe može usmrtiti



WWW.BH-PRAVNICI.COM


čovjeka. U istoj situaciji ako bi on promašio, onda će mo to cijeniti kao pokušaj krivičnog djela

ubistva, posljedica nije nastupila jer je neispravno oružje, i sl. Ako je u istim okolnostima učinilacgaĎao u noge i došlo je do povreĎivanje onda ne možemo govoriti da je sa umišljajem išao na

lišenje života. U praksi nije teško razlikoati ova dva oblika.

Nehat – član 38

(Krivično djelo može se učiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata. Učinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja

može nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko držao da ona neće nastupiti ili da će je moći

spriječiti.

Učinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene

posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio dužan i mogao biti

svjestan te mogućnosti.)

TakoĎer postoje i dvije vrste nehata svjesni i nesvjesni.Svjesni nehat postoji kada je učinilac bio svjestan da zbog njegovog činjenja ili nečinjenja moženastupiti zabranjena posljedica, ali je olako držao da će moći spriječiti posljedicu ili da ona nećenastupiti.Dakle kod svjesnog nehata postoji svijest o krivičnom djelu, ali ne postoji volja tj.

učinilac niti hoće niti pristaje na nastupanje posljedice. Drugim riječima kod ovog učiniocaprisutno je samopouzdanje u svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice. Ili

pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost.Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u

voljnom elementu. Naime kod eventualnog umišljaja učinilac pristaje na posljedicu, a kod

svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drţi da do toga neće doći.Nesvjesni nehat postoji kad učinilac nije bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice iako je

prema okolnostima i prema svojim ličnim svojstvima morao i mogao biti svjestan te mogućnosti.Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice iodsustvo volje. Krivnja ovog učinioca je u tome što je bio duţan i mogao da ima takvu svjest, da

prema okolnostima i svojim ličnim svojstvima predvidi nastupanje posljedice. Znači nesvjesni nehatpredstavlja nepaţljivo ponašanje npr. Lovac u šumi puca na divljač i ubije čovjeka koji je slučajnonaišao stazom kroz šumu. Nesvjesni nehat predstavlja oblast izmeĎu umišljaja, kao teţe vrstekrivnje i slučaja za koji se uopće ne odgovara. Neki primjeri nehata iz prakse prilikom pravljenjakuće vlasnik ne pokrije krčanu te doĎe do pada i ugušenja djeteta, čovjek ne ugasi vatru vani teusljed vjetra doĎe do požara, udarac oštećenog šakom te oštećeni padne na asvalt i doživi frakture.

Stvarna zabluda – član 39 To je institut koji isključuje krivičnu odgovornost učinioca. Stvarna zabluda postoji kada

učinilac u vrijeme izvršenja djela nije bio svjestan nekog njegovog zakonom odreĎenogobiljeţja, ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi da su one stvarno

postojale to djelo bilo dozvoljeno. Postoje dva oblika stvarne zablude i to: stvarna zabluda ozakonskim obilježjima krivičnog djela poznata kao i zabluda u uţem smislu, drugi oblik je stvarnazabluda u širem smislu - to je zabluda o okolnostima koje bi djelo činile dozvoljenim ukoliko bistvarno postojale.

Primjeri stvare zablude o obilježljima krivičnog djela ili zabluda u užem smislu mogli bi postojatinpr. Kod krivičnog djela rodoskrvljenja član 213. KZ BiH, vanbračne zajednice sa maloljetnimlicem član 216. dvobračnost član 214 i sl. Usljed rata raselili se i doĎe do spajanja brata i sestre,

brata i polusestre i sl. Tada bi oni bili u stvarnoj zabludi.Pravna zabluda u širem smislu – postoji npr. u slijedećim slučajevima: policajac hapsi lice u

pogrešnom uvjerenju da je ti učinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica; vojnik u ratuubije svog vojnika misleći da je neprijateljski; provaljivanje u susjedov stan misleći da u njemu teče

voda; drugi slučajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude kao npr. tzv. Putativna nuţna obrana ilikrajnja nuţda. (Putativna nužna odbrana, kao oblik stvarne zablude, može se priznati samo ako bi



WWW.BH-PRAVNICI.COM


počinitelj, uz pretpostavku da je njegova predodžba ispravna imao pravo na nužnu odbranu, da on pogrešno smatra da protiv njega postoji istodobni protivpravni napad. Tom počinitelju se nemogu

priznati veća prava nego ona koja bi imao počinitelj koji bi se zaista našao u takvoj situaciji.)Stvarna zabluda može biti otklonjiva i neotklonjiva. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije mogao niti je bio dužan da ima svjest o

onome o čemu je imao pogrešnu predstavu.

Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se učinilac nalazi u zabludi usljed nehata to je nehatnoskrivljena stvarna zabluda.Učinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije krivično odgovor an, jer takva zabluda

isključuje njegovu krivnju. Kod otklonjive stvarne zablude neisključuje se krivična odgovornostučinioca, te će biti odgovoran za nehatno izvršenje djela, ako je za to djelo predviĎenokažnjavanje za nehat.

Posebni slučajevi stvarne zablude

To su zabluda o objektu, zabluda o licu i promašeni udarac. - Zabluda o objektu ili error in obiecto - postoji kada učinilac vrši krivčno djelo na jednom

objektu misleću da se radi o drugom objektu, npr. Učinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A, misleć i

da je ona vlasništvo lica B. Pošto se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste

vrijednosti postojanje zablude je pravno irelevantno.- Zabluda o licu ili error in persona – je poseban oblik zablude o objektu, kada se čovjek

pojavljuje kao objekt krivčnog djela, npr. Učinilac u mraku sačeka neko lice i napadne ga mislećida je to lice sa kojim ima sukob, meĎutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Ovdje se neće raditio stvarnoj zabludi, jer sva lica uživaju jednaku krivično – pravnu zaštitu, pa nije bitno prema kome

je usmjeren napad.

- Treći slučaj je promašeni udarac - aberratio ictus sive im petis Postoji kada učinilac preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu, a posljedica nastupi na drugom

objektu. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj zabludi, nego o skretanju kauzalnog ili uzročnogtoka prema drugom objektu. Npr.lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C, ili prilikom

pucanja na lice A doĎe do rikošeta odnosno odbijanja zrna od tvrdi predmet i povreĎivanja nekoglica prema kome nije usmjeren napad. U navedenom slučaju naša sudska praksa i pravna teorijazauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. Ta dva djela tretiraju se kako djela u sticaju.

Pravna zabluda-član 40 Postoji kada učinilac iz opravdanih razloga nije znao da je njegovo djelo zabranjeno. Dakle

učinilac čini krivično djelo ali ne zna da je to djelo zabranjeno.

Razlozi ne poznavanja propisa o zabranjenosti djela moraju biti opravdani . Kod ocjene da li je

učinilac mogao znati da li je djelo zabranjeno od posebnog je značaja o kome se djelu radi. To značiako je u pitanju djelo koje je u očiglednoj suprotnosti sa opšte prihvaćenim stanovištima o

zabranjenosti takvog ponašanja ne sumljivo je da je učinilac mogao da zna i da zaključi da je takvo ponašanje sa pravnog gledišta zabranjeno, npr. U svim pravnim porecima zabranjeno je ubijanje

ljudi, vršenje kraĎa i sl. Prema tome učinilac se ne može pozivati da nije znao da je takvo djelozabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. U praksi primjena pravne zablude je dosta rijetka, ali bi semoglo raditi o pravnoj zabludi u sljedećim slučajevima: Stranac ili naš državljanin, koji je ukontinuitetu dugo boravio van zemlje, doĎu u zemlju gdje prodaju devize. Obzirom da je todopušteno u toj stranoj zemlji. U ovim slučajevima učinioci očigledno iz opravdanih razloga tj.dugog bivanja izvan zemlje nisu znali da je kod nas zabranjeno i kažnjivo prodavanje npr. Deviza,zlata i sl. Pravna zabluda mogla bi postojati i u situacijama velikih elementarnih nepogoda, kadaučinilac boravi na odreĎenom području koje je odsječeno i nema nikakve komunikacije, tako da izopravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


K A Z N E – GLAVA VII

Svrha kaţnjavanja-član 42. Svrhu kažnjavanja čine dva osnovna elementa koja treba posmatrati u njihovom jedinstvu. Prvi

elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povreĎuju ili ugrožavaju vrijednostizaštićene krivičnim zakonodavstvom, drugim riječima, to je zaštita društva od kriminaliteta kaonegativne društvene pojave. Posebna svrha kaţnjavanja leži u njenoj preventivnoj funkciji koja

se manifestuje u dva oblika:kao specijalna ili posebna i

generalna ili opšta

Specijalna prevencija znači uticaj na učiniova da ne čini krivična djela i njegovo prevaspitanje.Generaln aprevencija znači uticaj na druge da ne čine krivična djela. U pravilu, dejstvo kazne nijeusmjereno na odmazdu ili retribuciju, već na prevenciju. Kazna koju sud izrekne treba biti takva dase njenim izvršenjem može ostvariti svrha kažnjavanja.

Vrste kazni-član 41

Kazne su:- zatvor,- novčana kazne i- (maloljetnički zatvor)-mislim da bi ovo moglo ići pod zatvor.

Zatvor i maloljetički zatvor su glavne kazne. Nočana kazna može biti i glavna i sporedna. Kada jeza krivično djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe izreći kao glavna.(često pitanje) Kodkrivičnih djela iz koristoljublja novčana kazna se može izreći uz kaznu zatvora i kad nije izričito

propisana za to krivično djelo.

Kazna zatvora Propisana je u rasponu od 30 dana do 20 godina. Izriče se na pune godine i mjesece, a do 6

mjeseci i na pune dane. Npr. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana isl. U prvom slučaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana, a u drugom utrajanju od 2 mjeseca. Kazna zatvora izvršava se u zatvorenim, poluotvorenim i otvorenimkazneno- popravnim zavodima. Kazna zatvora do 6 mjeseci može se uz pristanak osuĎenogzamijeniti u novčanu kaznu, a izuzetno općekorisnim radom na slobodi. - član 44. Kazna zatvora

zamijenit će se radom za opće dobro na slobodi ako sud ocjeni da, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kažnjavanja, ali istovremeno uvjetna kazna ne bi bila dovoljnaza postizanje opće svrhe krivičnopravnih sankcija. Rad za opće dobro na slobodi odreĎuje se utrajanju srazmjernom izrečenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šestdeset radnihdana. Rok za izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne moţe biti kraći od jednog mjeseca nitiduţi od jedne godine. U slučaju kad osuĎenik po isteku odreĎenog roka nije izvršio rad za općedobro na slobodi, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernomvremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi. RasporeĎivanje na rad za opće dobro na slobodiu smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadležno za poslove pravosuĎa

prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuĎenika, vodeći računa o njegovim sposobnostima iznanjima.

Dugotrajni zatvor-član 43. stav 2.3.4.5.6.7. Nije izričito propisana kao posebna vrsta kazne, ali ona to jeste po nizu obilježja. Ova kazna jesubstitucija za ukinutu smrtnu kaznu. Moţe se propisati samo za najteţe oblike krivičnih djelakoja su učinjena sa umišljajem. Ne može se nikada propisati kao jedina glavna kazna, već uvijek alternativno uz kaznu zatvora. Raspon ove kazne je od 20 do 45 godina. Izriče se samo na pune

godine. Ne može se izreći mlaĎem punoljetnom licu, koje nije navršilo 21 godinu. Izvršava sesamo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa. Amnestija i pomilovanje mogu se dati tek



WWW.BH-PRAVNICI.COM


nakon izdržane 3/5 te kazne. OsuĎeni na kaznu dugotrajnog zatvora moţe biti uvjetno otpušten

nakon izdržane 3/5 te kazne.

Novčana kazna-član 47. Izriče se u tzv. dnevnim iznosima u rasponu od 5 do 360 dnevnih iznosa. Ako nije mogućeizricanje na ovaj način, izriče se u odreĎenom novčanom iznosu od 150 do 50.000 KM, a u slučaju

koristoljublja do 1 milion KM. U presudi se odreĎuje rok plaćanja novčane kazne. Taj rok je od 15dana do 6 mjeseci. Sud može na molbu osuĎenog lica dozvoliti plaćanje novčane kazne u ratama.U tom slučaju rok plaćanja moţe biti do dvije godine. Ako se novčana kazna ne plati nema

prinudnog izvršenja, već se donosi rješenje o zamjeni novčane kazne pri čemu se svakih započetih50 KM računa kao jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne moţe preći jednu godinu. OsuĎenimože platiti samo dio novčane kazne, a ostatak se pretvara u kaznu zatvora. Ako isplati i ostatak kazne, izvršenje se obustavlja. Nakon smrti osuĎenog, novčana kazna se neće izvršiti. Kododmjeravanja novčane kazne, uz ostale okolnosti, sud je dužan uzeti u obzir imovno stanje učinioca,

pri čemu se vodi računa o visini plate, drugim primanjima, njegovoj imovini, ali i njegovim porodičnim i drugim obavezama.

Uvjetni otpust – član 45. OsuĎeni nakon izdržane ½, te, izuzetno, osuĎeni koji je izdržao 1/3 kazne zatvora može bitiosloboĎen izdržavanja kazne zatvora, pod uvjetom da ne učini novo krivično djelo prije istekatrajanja kazne. OsuĎeni koji je izdrţao polovinu kazne zatvora može biti osloboĎen izdržavanjakazne zatvora ako se za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te

mjere da se može opravdano očekivati da će se nakon otpusta s izdržavanja kazne zatvora ponašati primjereno, a naročito da neće učiniti krivična djela. Prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustuosuĎenog, uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdržavanja kazne i druge okolnosti koje

ukazuju na to da je svrha kažnavanja postignuta. Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakonizdrţane jedne trećine kazne, neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost

osuĎenog koje očigledno ukazuju da je postignuta svrha kažnjavanja. OsuĎeni na kaznudugotrajnog zatvora može biti uvjetno otpušten nakon izdrţane tri petine te kazne.

Sud će opozvati uvjetni otpust-(član 46): - ako osuĎeni za vrijeme uvjetnog otpusta učini jedno ili više krivičnih djela za koja mu je

izrečena kazna zatvora od jedne godine ili teţa kazna.

Sud moţe opozvati uvjetni otpust: - ako osuĎeni na uvjetnom otpustu učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečena kazna

zatvora do jedne godine.

Prilikom odlučivanja hoće li opozvati uvjetni otpust sud naročito uzima u obzir sličnost učinjenihdjela, njihov značaj, motive iz kojih su učinjena, te druge okolnosti. U slučaju opoziva uslovnogotpusta, sud izriče jedinstvenu kaznu primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za sticaj

krivičnih djela, s tim što se dio kazne koji je osuĎeni izdržao prema ranijoj presudi uračunava u jedinstvenu kaznu, ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uračunava. Za krivična djelaučinjena za vrijeme izdrţavanja kazne, što podrazumijeva i vrijeme trajanja uslovnog otpusta, sudmože izreći kaznu nezavisno od ranije izrečene kazne, ako se primjenom odredaba o

odmjeravanju kazne za krivična djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom

na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kadase licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za krivično djelo ili djela učinjena prije njegovog

upućivanja na uslovni otpust. U takvim slučajevima primjenjuju se pravila o odmjeravanju

jedinstvene kazne. Ako je osuĎeni koji je na uslovnom otpustu osuĎen na kaznu zatvora do jedne

godine i ako u takvom slučaju uslovni otpust ne bude opozvan, vrijeme uslovnog otpusta se produžava za ono vrijeme koje je osuĎeni proveo na izdržavanju nove kazne zatvora. Iz ovog

proizilazi da opoziv uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo krivično djelo izrečena novčanakazna.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Opća pravila za odmjeravanje kazne – član 49. Polazište kod odmjeravanja kazne je raspon kazne utvrĎen za odreĎeno djelo i svrhakaţnjavanja. Uz to, u obzir se uzimaju sve okonosti koje utiču da kazna bude veća ili manja. Teokolnosti su: olakšavajuće i otežavajuće. Iste okolnosti nekada mogu biti i olakšavajuće i

oteţavajuće, npr. Motiv izvršenja djela. Ako je učinilac prisvojio novac radi lječenja oboljelog

djetea motiv je olakšavajuća okolnost, a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje, motiv jeotežavajuća okolnost. Zakon nije taksativno propisao otežavajuće i olakšavujeće okolnosti, već jenaveo one najtipičnije koje se u praksi najćešče ponavljaju, kao što su: stepen krivičneodgovornosti, pobude iz kojih je djelo učinjeno, okolnosti pod kojim je djelo učinjeno, jačinaugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, raniji život učinioca, njegovo držanje nakon učinjenogdjela, druge okolnosti koje se odnose na ličnost učinoca i sl. Kad sud uzima u obzir bilo kojuokolnost, duţan je u presudi obrazloţiti u čemu se manifestuje ta okolnost, a ne samo

parafrazirati zakonski tekst, npr. sudovi često nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajućuokolnost «lične prilike optuženog». Tako obrazloženje ne znači ništa, ali te okolnosti treba objasnitiu smislu da je optuženi bolestan, da je invalid, siromašna osoba, da ima više maloljetne djece,

bolest članova porodice i sl. TakoĎer nije pravilno uopšteno navoĎenje «okolnosti pod kojima je

djelo učinjeno», ali ako sud navede da je optuženi djelo počinio u situaciji kada j e bio izazvangrubim postupanjem službenog lica, vrijeĎanjem od strane oštećenog i sl. te okolnosti su pravilnoiskazane i vrednovane. Nije pravilno paušalno navoĎenje da je sud cijenio «držanje učinioca nakonučinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da je optuženi nakon učinjenog djelanaknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost, kako je oštećenom pružio pomoć,oštećenog je posjećivao u bolnici. TakoĎer nije pravilno samo navoĎenje «ranijeg životaoptuženog». Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuženi ranije osuĎivan ili

prekršajno kažnjavan, za koja djela i na koje kazne. Kod novčane kazne, uz sve ove okolnosti

moraju se uzeti u obzir i konkretno obrazložiti imovne prilike optuţenog. Pravilno vrednovanje

olakšavajućih i otežavaućih okolnostu u svakom konkretnom slučaju osigurava principindividualizacije kazne, tj. da kazna u svakom slučaju bude adekvatna i primjerena konkretnomučiniocu i djelu. Nikada se ne moţe uzeti kao oteţavajuća okolnost ono što čini zakonsko

obiljeţje krivičnog djela, a niti poricanje krivičnog djela od strane učinioca.

Ublaţavanje kazne – član 50 Ublaţavanje kazne znači odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo iliizricanje blaţe vrste kazne. Ublažavanje kazne uvijek je fakultativno. Ublažavanje može bitizakonsko i sudsko. Zakonsko ublaţavanje postoji u slučaju kad zakon propisuje da se učinilacmože blaže kazniti. To su npr. slučajevi prekoračenja nužne odbrane, prekoračenja krajnje nužde,

bitno samnjenje uračunljivosti, pravne zablude, pokušaja, pomaganja. Postoji mogućnostublažavanja i kada je kod pojedinih krivičnih djela propisana takva mogućnost, npr. kod

krivičnog djela otmice -ako je učinilac dobrovoljno pustio oteto lice prije nego je ostvaren njegovcilj (zahtjev). Sudsko ublaţavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajućeokolnosti koje ukazuju da se i sa ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja. U ovomslučaju, sud je dužan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnostiutvrdio. Ublažavanje kazne može biti po mjeri i po vrsti. Ublažavanje po mjeri postoji kada je

sud u okviru iste vrste kazne kaznu izrekao ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj.

ispod posebnog zakonskog mimimuma, a ublažavanje po vrsti kada je umjesto kazne zatvora

izrekao novčanu kaznu kao blažu.

Granice ublažavanja član 51. (pročitati)(1) Kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz člana 50. (Ublažavanje kazne) ovog zakona, sud će

ublažiti kaznu u ovim granicama: a) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od deset ili više



WWW.BH-PRAVNICI.COM


godina, kazna se moţe ublaţiti do pet godina zatvora; b) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od tri ili više godina,kazna se moţe ublaţiti do jedne godine zatvora; c) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od dvije godine,

kazna se moţe ublaţiti do šest mjeseci zatvora; d) ako je za krivično djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od jedne godine,

kazna se moţe ublaţiti do tri mjeseca zatvora; e) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora od najviše jedne godine, kazna se moţeublaţiti do trideset dana zatvora; f) ako je za krivično djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto kazne

zatvora moţe se izreći novčana kazna;g) ako je za krivično djelo propisana novčana kazna s naznakom najmanje mjere, kazna se moţeublaţiti do pet dnevnih iznosa, a ako se izriče u odreĎenom iznosu do 150 KM. (2) Pri odlučivanju koliko će kaznu ublažiti prema pravilima iz stava 1. ovog člana, sud će posebnouzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to krivično djelo. Ako su za krivično djelo propisane dvije kazne alternativno, ublažavanje kazne po logici stvari

podrazumijeva ublažavanje blaže kazne. Time je ustanova ublažavanja kazne isključena kod

dugotrajnog zatvora, jer je ova kazna uvijek predviĎena alternativno uz kaznu zatvora, tako da suduvijek može da izvrši izbor izmeĎu ove dvije kazne zatvora. Ako su propisane kazne kumulativno,

ublažavanje može da obuhvati obje kazne, ali i samo jednu od njih, bilo glavnu ili sporednu.

OslobaĎanje od kazne član 52 i 53 To je poseban institut krivičnog materijalnog prava. Moţe se primjeniti samo kad to zakonizričito predviĎa. Oslobođenje od kazne podrazumijeva odstupanje od pravila da se krivičnoodgovornom učiniocu uvijek mora izreći kazna. Riječ je o nekoj vrsti zakonsko-sudskog

pomilovanja. UtvrĎeno je postojanje krivičnog djela, krivične odgovornosti učin ioca, ali se kazna

ne izriče, odustaje se od kaţnjavanja iz odreĎenih razloga. Učinilac se kažnjava bez kazne, jer sud donosi osuĎujuću presudu koja sadrţi izreku o krivici i naznačenje djela za koje je učinilacosloboĎen od kazne i uvodi se u kaznenu evidenciju, sa posebnim rokom za njeno brisanje. Dakle,osloboĎenje od kazne ima funkcije slične kazni, jer je riječ o osudi učinioca koji je kriv i kojom seupućuje prijekor za učinjeno krivično djelo i u tom smislu osloboĎenje od kazne ima funkcijekazne. Opravdanje za ovu instituciju sastoji se u tome što je u odreĎenim situacijama, s obziromna okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, stepen opasnosti djela i učinioca znatno smanjen ilišto postoje odreĎeni razlozi koji ukazuju da učiniocu nije potrebno izreći kaznu. Prema tome,

osloboĎenje od kazne je moguće i kod teških krivičnih djela, ako to kriminalno - politički razloziopravdavaju, npr. stimuliše se pripadnik zločinačkog udruženja na njegovo otkrivanje, uz zakonskoobećanje da neće biti kažnjen

Po važećem zakonu oslobaĎanje od kazne je fakultativno. Fakultativno oslobaĎanje od kazne

postoji kod:- prekoračenja nužne odbrane usljed jake razdraženosti ili straha izazvanog napadom,- prekoračenje krajnje nužde pod osobito olakšavajućim okolnostima, - pravma zabluda,

- nepodoban pokušaj,- spriječavanje službenog lica u vršenju službene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan

nezakonitim ili grubim ponašanje službenog lica, - izbjegavanje izdržavanja kada je učinilac ispunio obavezu prije izricanja prvostepene

presude i sl.Ovu mogućnost zakon izražava riječima «sud može učinioca osloboditi od kazne». Kad postoji

mogućnost oslobaĎanja od kazne, kazna se može neograničeno ublažavati. Postoji i posebni slučaj

oslobaĎanja od kazne za krivična djela učinjena iz nehata – član 53. To će biti u slučaju izvršenjadjela iz nehata, a posljedice tog djela tako teško pogaĎaju učinioca da izricanje kazne očigledno



WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. tačke d) ovog člana.- Za krivična djela izvršena u sticaju sporedna kazna se moţe izreći samo

ako je utvrĎena za neko od izvršenih krivičnih djela. To će biti, kako onda kada je novčana kaznautvrĎena samo za jedno od krivičnih djela u sticaju, tako i onda kada je utvrĎena za višekrivičnih djela, s tim što će se tada prvo jedinstvena novčana kazna utvrditi po asperacionom

modelu iz st. 2. tačke d). Čl. 54. stav (5) Ako je sud za krivična djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne maloljetničkog

zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po principu asperacije. Takve su situacije sasvim moguće i postojaće onda kada se jednom učiniocu sudi za više krivičnih djela od kojih je neka izvršio kaostariji maloljetnik, a neka kao punoljetnik, pa mu se za djelo ili djela izvršena u dobamaloljetstva utvrdi kazna maloljetničkog zatvora, a za djelo ili djela koja je učinio u dobapunoljetstva kazna zatvora.

Produţeno kazneno djelo (član 55) Produženo krivično djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produženo krivično djelo ( delictum

continuatum) je krivičnopravna konstrukcija koja postoji kada učinilac u vremenskom

kontinuitetu učini više istih ili istorodnih krivičnih djela koja se, zbog okolnosti koje ih

povezuju u jednu krivičnopravnu cjelinu, krivičnopravno kvalifikuju kao jedno krivično djelo.

Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kaoelementi produţenog krivičnog djela.

1. Prvi se sastoji u tome da je učinilac učinio više istih ili istovrsnih krivičnih djela. To značida u sastav produženog krivičnog djela mogu da uĎu kako ista krivična djela tako i različitividovi ili oblici jednog krivičnog djela. Ista su djela onda kada se radi o djelima istih

zakonskih obilježja, npr. više pronevjera, prevara, kraĎa i sl. O istovrsnim krivičnimdjelima uglavnom se radi kada je učinilac izvršio jedno krivično djelo u njegovimrazličitim vidovima ili oblicima: osnovnom, kvalifikovanom ili privilegovanom, npr.

obična kraĎa, sitna kraĎe i teška kraĎa.2. Sljedeća pretpostavka za postojanje produženog krivičnog djela je vremenski kontinuitet ili

meĎusobna vremenska povezanost svih učinjenih djela. Kada će ovaj uslov biti ispunjenfaktičko je pitanje. Vremenski interval izmeĎu učinjenih djela nije moguće unaprijedodrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da

su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne moţe se raditi o prevelikimrazmacima koji bi ukazivali da je učinilac prekinuo činjenje djela. Ti razmaci nekada

mogu biti i duži ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u odreĎenimvremenskim intervalima Tako može biti npr. kod poreske utaje, jer je riječ o djelu koje semože učiniti samo nekoliko puta ili čak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskihpropisa).

3. Zakon navodi i način činjenja i druge stvarne okolnosti koje djela meĎusobno povezujutako da sva čine jedinstvenu cjelinu. Krivična djela koja ulaze u sastav produženog

krivičnog djela treba da su vršena na isti ili pribliţno sličan način, pa će tako produženokrivično djelo falsifikovanja novca postojati i kada pojedina falsifikovanja nisu bila posveista. Ipak, ne bi trebalo priznati ovu konstrukciju ako su neka djela izvršena činjenjema druga nečinjenjem Druge stvarne okolnosti obuhvataju okolnosti različitog karaktera ione u stvari predstavljaju dopunske povezujuće elemente koji zavise od karaktera djela i

uslova njihovog činjenja. To može biti npr. prostorna povezanost djela odnosno dobara prema kojima su djela vršena (npr. kraĎe su vršene iz automobile na istom parkiralištu, izkuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada), isti oštećeni, isti krajnji ciljizvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd. Prisustvo ovih elemenata za postojanje

produženog krivičnog djela uvijek nije neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujućielementi, tim prije će postojati ova konstrukcija.

4. Kod nekih krivičnih djela, pored ovih uslova, potrebno je i identičnost oštećenog. To je tzv.varijabilni faktor. U praktičnom smislu, sve pojedinačne krivičnopravne radnje gube svoju



WWW.BH-PRAVNICI.COM


pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni

djelovi.

5. Za subjektivnu stranu konstrukcije produženog krivičnog djela relevantan je samo

umišl jaj. Za produženo krivično djelo kazna se izriče kao za jedno djelo. Tako nastala nova jedinstvena

pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najtežoj radnji i po njoj izriče jedna kazna. Npr.

osumnjičeni je učinio u produženju krivično djelo sitne kraĎe, obične kraĎe i teške kraĎe uodreĎenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni sviuslovi za postojanje produženog krivičnog djela. Sve ove pojedinačne radnje moraju biti sadržane uoptužnici i presudi, meĎutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno krivično djelo teške kraĎei za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj način radnje koje predstavljaju krivično djelo kraĎei sitne kraĎe uklopljene su u krivično djelo teške kraĎe i time su izgubile svoju pravnusamostalnost. Kod krivičnih djela koja su usmjerena protiv nekog ličnog dobra čovjeka, npr.

život, tjelesni integritet, dostojanstvo ličnosti i sl. ne može se raditi o produženom djelu, već osticaju krivičnih djela, npr. ako učinilac u odreĎenom vremenskom intervalu dva ili više putatjelesno povrijedi isto lice, radiće se o produženom krivičnom djelu, meĎutim, ako su povrijeĎenarazličita lica, radiće se o sticaju krivičnih djela. Ovo iz razloga što svaka fizička osoba uživa

samostalnu i potpunu krivičnopravnu zaštitu. Kod produženih krivičnih djela zastarjelost krivičnoggonjenja nastupa izvršenjem poslednje radnje koja ulazi u sastav produženog djela. U slučaju da senakon presuĎenja otkriju nove radnje, postojala bi mogućnost ponavljanja krivičnog postupka. Ako

se pak u toku suĎenja utvrdi da neke radnje iz sastava produženog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobaĎajuća presuda kao uslučaju sticaja. Produženo djelo se ne može konstruisati k od svih djela - najčešće kod imovinskih, ane kod krvnih.U slučajevima kada produženo krivično djelo čine ista odnosno krivična djela istihzakonskih obiljeţja, kazna se izriče na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela, ako se radi

o istovrsnim krivičnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne za najteže od tih djela.

Odmjeravanje kazne osuĎenom licu – član 56. Ako se sudi za krivično djelo koje je učinjeno prije započinjanja izdržavanja kazne po ranijoj osudi,ili za djelo učinjeno za vrijeme izdržavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima osticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio

izdrţane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o krivičnom djelu učinjenom za vrijemeizdržavanja kazne, neće se postupiti kao u slučaju sticaja, ako se primjenom sticaja ne bi mogla

ostavriti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdržanog dijela ranije izrečene kazne. Takonpr. ako osuĎeno lice koje je osuĎeno na kaznu zatvora od 20. godina, nakon 18 godina ponovnoizvršilo teško krivično djelo, ne bi bilo opravdano da mu se za to novo djelo izriče kazna prema

pravilima sticaja, jer bi mu u tom slučaju za izdržavanje preostalo još samo dvije godine, s obziromda bi mu prethodna kazna morala biti uračunata u jedinstvenu kaznu.

Izricanje jedinstvene kazne za sticajAko se ranija osuda odnosila već za sticaj, ( već je dakle po pravilima sticaja izrečena kazna) nova

jedinstvena kazna za sva djela, odmjerava se tako što sud uzima kaznu za sticaj kao već utvrĎenu inovo djelo za koje se sudi (osuĎen za sticaj 6 godina, pa mu se za novo djelo izriče 3 odine, onda

mu izričemo jedinstvenu kaznu od 8 godina). Uračunavanje pritvora- član 57 Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa krivičnim djelom, uračunavaju se uizrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora ili novčanukaznu. Uračunava se i pritvor od inostranog organa – extradicija. – član 58.

Pristanak povrijeĎenog



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pristanak povrijeĎenog u pravilu ne isključuje postojanje krivičnog djela, ali moţe uticati naodmejravanje kazne, npr. ne moţe se eskulpirati učinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubodenožem. Ovo je značajno kod povreda nastalih na sportskim takmičenjima. Sportske discipline sudruštveno kkorisne te isključuju protivpravnost i postojanje krivičnog djela. Protivpravnost će bitiisključena pod uslovom da je do povreĎivanja došlo pod okolnostima održavanja sportskihtakmičenja u skladu sa pravilima. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od pravila

sportske discipline, postojalo bi krivično djelo. Ovog u praksi malo ima.

M J E R E U P O Z O R E NJ A – GLAVA VIII

Mjere upozorenja jesu:a) sudska opomena;

b) uvjetna osuda.

Sudska opomena - član 61 Sudska opomena je posebna sudska sankcija. Njena svrha je da se prema učiniocu krivičnog djela

ne primjeni kazna za djela manjeg značaja kada to nije nužno radi krivičnopravne zaštite i kada semože očekivati da će samo upozorenje uticati na učinioca da ne čini krivična djela. Može se izrećisamo za djela za koja ja propisana novčana kazna ilii kazna zatvora do 1 godine, a učinjena supod takvim olakšavajućim okolnostima koja ih čine osobito lakim. Izriče se rješenjem koje ne

sadrži odluku o krivnji. ( suština je da se ta osoba naruži, malo moralne pridike). Ne može se izečivojnim licima za krivična djela protiv oružanih snaga. Uz sudsku opomenu mogu se izreći iodreĎene mjere bezbjednosti kao što su: oduzimanje predmeta, zabrana upravljanja motornim

vozilom i obavezno liječenje od ovisnosti.

Uvjetna osuda - član 62 Uslovna osuda se izriče prema krivično odgovornom učiniocu kada se ocijeni da je u pitanju djelo

manjeg značaja i da nije nužno izricanje kazne radi krivičnopravne zaštite i kada se može očekivatida će samo upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno uticati na učinioca da više ne čini krivičnadjela. Pri odlučivanju hoće li izreći uvjetnu osudu sud će, vodeći računa o svrsi uvjetne osude,posebno uzeti u obzir ličnost učinitelja, njegov raniji ţivot, njegovo ponašanje poslijeučinjenog krivičnog djela, stepen krivične odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je krivičnodjelo učin jeno.Kod izricanja uslovne osude, prvo se izriče uslovna osuda, a zatim se u njoj

utvrĎuje kazna i istovremeno odreĎuje da se ta kazna neće izvršiti ako učinilac u odreĎenomvremenu ne učini novo krivično djelo. To vrijeme naziva se vrijeme kušnje ili prov jeravanja a

traje od 1 do 5 godina. Uslovna osuda može se izreći ako je učiniocu utvrĎena novčana kazna ilikazna zatvora do dvije godine. Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora od 10 godina

ili teţa, uslovna osuda se može izreći ako je kazna od dvije godine ili novčana kazna utvrĎena primjenom odredaba o ublažavanju. Uvjetna se osuda ne moţe izreći za krivična djela za koja seni ublaţavanjem kazne ne moţe izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. Uz uslovnu osudu

mogu se odrediti i drugi dodatni uslovi (član 63.) kao: da vrati postignutu imovinsku korist, da

naknadi štetu nastalu krivičnim djelom, da ispuni druge zakonske obaveze i sl.Opoziv uvjetne osude-član 64

Postoje slučajevi obaveznog i fakultativnog opozivanja uvjetne osude:

- Uslovna osuda obavezno se opoziva ako je učinilac za vrijeme kušnje učinio krivično djeloza koje mu je izrečena kazna zatvora 2 godine ili teža kazna. Bitna je izrečena kazna, a ne ona

zakonom propisana. U tom slučaju prijenjuju se odredbe o sticaju.- U ostalim slučajevima sud cijeni da li će opzvati uslovnu osudu – fakultativno opozivanje.

Ako osuĎeni u vrijeme provjeravanja učini jedno ili više krivičnih djela za koja je izrečenakazna zatvora u trajanju kraćem od dvije godine ili novčana kazna, sud će, nakon što ocijeni



WWW.BH-PRAVNICI.COM


sve okolnosti koje se odnose na učinjena krivična djela i učinitelja, a posebno srodnost učinjenihkrivičnih djela, njihov značaj i pobude iz kojih su učinjena, odlučiti hoće li opozvati uvjetnu osudu.Pri tome je sud vezan zabranom izricanja uvjetne osude ako učinitelju za krivična djela utvrĎena uuvjetnoj osudi i za nova krivična djela treba izreći kaznu zatvora u trajanju dužem od dvije godine(Član 62. Uvjetna osuda, stav 3.).

- Sud će opozvati uvjetnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuĎeni učinio

krivično djelo prije nego što je uvjetno osuĎen i ako ocijeni da ne bi bilo osnova za izricanje uvjetneosude da se znalo za to krivično djelo. U tom će slučaju primijeniti odredbu člana 64. (Opozivuvjetne osude zbog novog k rivičnog djela) stav 3. ovog zakona. Ako opozove uvjetnu osudu, sud će primjenom odredaba člana 54. (Stjecaj krivičnih djela)

ovog zakona izreći jedinstvenu kaznu i za ranije činjeno i za novo krivično djelo uzimajućikaznu iz opozvane uvjetne osude kao utvrĎenu.

Ako ne opozove uvjetnu osudu, sud može za novo krivično djelo izreći uvjetnu osudu ilikaznu. Ako sud ocijeni da i za novo krivično djelo treba izreći uvjetnu osudu, utvrdit će

jedinstvenu kaznu i za ranije učinjeno i za novo krivično djelo primjenom odredaba

člana 54. ovog zakona i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne moţe biti kraćeod jedne niti duţe od pet godina, računajući od dana pravosnažnostii nove presude.

OsuĎenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdržavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrĎenouvjetnom osudom za ranije krivično djelo.

Rokovi za opozivanjeUvjetna osuda se može opozvati tokom vremena provjeravanja. Ako osuĎeni tokom vremena

provjeravanja učini krivično djelo koje povlači opoziv uvjetne osude, a to je presudom utvrĎeno tek poslije isteka vremena provjeravanja, uvjetna osuda može se opozvati najkasnije u roku od

jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja. Ako osuĎeni u odreĎenome roku neispuni koju od obaveze učinitelja kojem je izrečena uvjetna osuda, sud može uvjetnu osuduopozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se

izvrši kazna utvrĎena u uvjetnoj osudi.

Uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom To je uslovna osuda kojom se učinilac stavlja pod zaštitni nadzor. Cilj je da se primjenom zaštitnognadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagoĎavanje osuĎenog. Zaštitninadzor obuhvata: mjere pomoći, zaštite i nadzora. Može trajati od 6 mjeseci do 2 godine. Zaštitninadzor može obuhvatati liječenje u zdravstvenoj ustanovi, uzdržavanje od upotrebe alkohola iopojnih droga, posjećivanje psiholoških i drugih savjetovališta, osposobljavanje za odreĎenozanimanje i sl. Sud u presudi može odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog nadzora. Ako seosuĎeni ne pridržava ovih mjera sud ga može opomenuti, a može i ukinuti uslovnu osudu.

M J E R E S I G U R N O S T I (BEZBJEDNOSTI) – GLAVA IX

To su posebne krivične sankcije. Svrha njihovog izricanja je da se njihovom primjenom otklonestanja ili uslovi koji mogu uticati da učinilac ponovno vrši krivična djela. Zakon propisuje 5 mjera

bezbjednosti. Sud učiniocu može izreći jednu ili više mjera bezbjednosti, ako za to postoje uslovi.Mjere bezbjednosti su:

- obavezno psihijatrijsko liječenje, - obavezno liječenje od ovisnosti, - zabrana vršenje poziva, djelatnosti ili funkcije, - zabrana upravljanja motornim vozilom,- oduzimanje predmeta.

Odredbe o mjerama bezbjednosti regulisane su u članovima od 71-78 KZFBiH.

1. Obavezno psihijatrijsko liječenje – član 74



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izriče se učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjeneuračunljivosti ili smanjene uračunljivosti ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli

i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. Ova mjera može se izvršiti uzizdržavanje kazne zatvora ili uz rad za opće dobro na slobodi ili uz uvjetnu osudu. Mjera traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduţe do isteka izdrţavanja kazne zatvora ili

izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uvjetnu osudu.

Izvršenje kazne zatvora može se odrediti učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja radaza opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskomliječenju. Obavezno psihijatrijsko liječenje se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što

je osuĎeni uvjetno otpušten. Ako osuĎeni ne nastavi liječenje, uvjetni otpust će se opozvati.

2. Obavezno liječenje od ovisnosti – Član 75. Izriče se licima koja su djela učinila pod odlučujućim djelovanjem alkohola i droga., akopostoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće učiniti krivična djela. Mjera obaveznog

liječenja od ovisnosti, može se izreći uz istu krivičnopravnu sankciju, u istom trajanju i na isti načinkako je ovim zakonom propisano za mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja. Izvršenje kaznezatvora može se odrediti učinitelju krivičnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na

slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom liječenju od ovisnosti. Obaveznoliječenje od ovisnosti se može nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuĎeni uvjetnootpušten. Ako osuĎeni ne nastavi liječenje, uvjetni otpust će se opozvati.

3. Zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije – Član 76. Zabrane vršenja odreĎenog poziva, aktivnosti ili funkcije može se izreći učinitelju koji je učiniokrivično djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristupzahvaljujući svom pozivu, aktivnosti ili funkciji ako postoji opasnost da bi takvo vršenje moglo

poticajno djelovati da učini novo krivično djelo zloupotrebom svog poziva, aktivnosti ili funkcije uvezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Mjera zabrane vršenja odreĎenogpoziva, aktivnosti ili funkcije moţe se izreći u trajanju koje ne moţe biti kraće od 1 niti duţe od10 godina, računajući od dana pravosnažnosti odluke, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanjukazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere. Učinitelju krivičnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi, kao zamjeni zakaznu zatvora, prekrši zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije može se odrediti izvršenjekazne zatvora.

4. Zabrana upravljanja motornim vozilom – Član 77. Mjera zabrane upravljanja motornim vozilom može se izreći učinitelju krivičnog djela protivsigurnosti prometa kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno

učiniti takvo krivično djelo. Zabrana upravljanja motornim vozilom može se odnositi samo na

odreĎenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila.Mjera zabrane upravljanja motornim vozilom

može se izreći u trajanju koje ne moţe biti kraće od tri mjeseca ni duţe od pet godina

računajući od pravosnažnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora neuračunava u vrijeme trajanja ove mjere. Prema učinitelju krivičnog djela kojem je zabranjenoupravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uvjetnu osudu, ako ne postupi po

toj zabrani, sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi, ili u slučaju uvjetne osude sud će opozvati uvjetnu osudui izreći izvršenje izrečene kazne ako osuĎeni tokom odreĎenog vremena provjeravanja ne ispuniizrečenu obavezu u slučajevima kad je mogao ispuniti tu obavezu.

5. Oduzimanje predmeta – Član 78.

Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za učinjenje krivičnog djela ili koji sunastali učinjenjem krivičnog djela oduzet će se, kad postoji opasnost da će biti ponovo



WWW.BH-PRAVNICI.COM


upotrijebljeni za učinjenje krivičnog djela ili kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razlogamorala lišenje čini prijeko potrebnim, ako su vlasništvo učinitelja. (lice A prenijelo drogu,

obavezno se oduzima). Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo učinitelja kad to

zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava trećih osoba nanaknadu štete od učinitelja. U slučajevima iz stava 2. ovog člana, zakonom se može propisatiobavezno oduzimanje predmeta.

PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA, ODGOJNIM MJERAMA I O

KAŢNJAVANJU MALOLJETNIKA – GLAVA X

Odgojne preporuke1

To je novina u našem krivičnom zakonodavstvu. Njihova svrha je da se ne pokreće krivični postupak prema maloljetniku, već da se izricanjem ovih preporuka na njega utiče da ne vršiububduće krivična djela. Uslovi za izricanje su:

- Mogu se izreći za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili zatvor do 3 godine. - Neke od ovih mjera izriče nadležni tužitelj, a neke sudija za maloljetnike.

- Da je maloljetnik priznao krivično djelo i da je izrazio spremnost da se izmiri sa oštećenim.Odgojne mjere mogu trajati najduže 1 godinu.

Ove preporuke su – član 82.: a) osobno izvinjenje oštećenom;

b) naknada štete oštećenom; c) redovito pohaĎanje škole; d) rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice;

e) prihvaćanje odgovarajućeg zaposlenja; f) smještaj u drugu obitelj, dom ili ustanovu; g) liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi; h) posjećivanje odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta.

Ukidaju se kad je postignut njihov cilj.

Krivične sankcije prema maloljetnicima – član 84.Maloljetnom se učinitelju krivičnog djela mogu izreći:

- odgojne mjere i odreĎene sigurnosne mjere,- a starijem se maloljetniku izuzetno može izreći kazna maloljetničkog zatvora.

MlaĎem maloljetniku koji je u vrijeme učinjenja krivičnog djela navršio 14, a nije navršio 16

godina života, mogu se izreći samo odgojne mjere.Starijem maloljetniku koji je u vrijeme učinjenja krivičnog djela navršio 16, a nije navršio 18

godina života, odgojne se mjere mogu izreći pod uvjetima propisanim ovim zakonom, a izuzetnomu se može izreći kazna maloljetničkog zatvora. Sudska opomena ni uvjetna osuda se ne mogu

izreći

Vrste odgojnih mjera

Kad je riječ o maloljetnicima, oni se ne kažnjavaju za učinjena djela. Isključuje se svaka kazna kojase izriče punoljetnim. Vaspitna/odgojna mjera je osnova, a izuzetno starijim maloljetnicima se možeizreći maloljetnički zatvor. Svrha je da se obezbijedi vaspitanje i vaspitni razvoj maloljetnihučinilaca. Zakon polazi od toga da je osnovni uzrok pogrešno vaspitanje maloljetnika, te da se

primjenom vaspitnih mjera, treba nastojati da se otklone ovi uzroci i da se na taj način suzbijamaloljetnička delikvencija. Maloljetnički zatvor je negdje na sredini izmeĎu vaspitne mjere i kazne.

Riječ je o kaznenoj mjeri koja ima vaspitni karakter. Zatvor ima karakter represije i odlike kazne. 1

Veno pita, Ranko ne pita



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgojne mjere dijele se u 3 grupe: disciplinske, mjere pojačanog nadzora i zavodske mjere.

1. Disciplinske mjere su:- sudski ukor i upućivanje u disciplnski centar za maloljetnike.

Izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i

preodgoja, naročito ako je učinio krivično djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti.Maloljetnika sud moţe uputiti u disciplinski centar: a) na odreĎeni broj sati tokom dana blagdana, ali najviše četiri uzastopna dana blagdana;

b) na odreĎeni broj sati tokom dana, ali najduže u trajanju do jednog mjeseca;c) na neprekidni boravak tokom odreĎenog broja dana, ali ne duţe od dvadeset dana.

U disciplinskom se centru maloljetnik može zaposliti na korisnim radovima koji odgovarajunjegovim godinama života, ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu.

2. Mjere pojačanog nadzora su:- od strane roditelja, usvojioca ili staraoca, pojačan nadzor u drugoj porodici i- pojačan nadzor od strane nadležnog organa socijalne zaštite.

Izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja

ili liječenja uz odgovarajući nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnjesredine.Odgojnu mjeru pojačanog nadzora roditelja, usvojitelja ili staratelja sud će izreći ako su roditelji,usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom iako su u mogućnosti obavljati nadzor. Pri

izricanju odgojne mjere sud može odrediti da nadležni organ socijalnog staranja provjerava njenoizvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju.. Sud će naknadno odlučiti o prestanku

takvog provjeravanja, s tim da ono ne može trajati manje od jedne ni duţe od tri godine Ako

roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti da maloljetnika pojačano nadziru ili ako se od njihtakav nadzor ne može opravdano očekivati, sud će maloljetniku izreć i odgojnu mjeru pojačanognadzora u drugoj obitelji koja je voljna primiti maloljetnika i koja ima mogućnosti da ga pojačano

nadzire. Ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u mogućnosti pojačano nadzirati maloljetnika, a nepostoje ni uvjeti za izricanje odgojne mjere pojačanog nadzora u drugoj obitelji, sud će maloljetnikuizreći odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadleţnog organa socijalne zaštite. Za vrijeme

trajanja ove mjere maloljetnik i dalje živi s roditeljima, usvojiteljem ili starateljem, a pojačaninadzor nad njim vrši ovlašćena osoba nadležnog organa socijalne zaštite.

3. Zavodske mjere su:- upućivanje u vaspitnu ustanovu,- upućivanje u vaspitno-popravni dom,

- upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje.Izriču se maloljetnom učinitelju krivičnog djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja,

preodgoja ili liječenja uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine. Zavodske mjere ne

mogu trajati duţe od pet godina. Upućivanje u odgojnu ustanovu – član 94. - Sud će izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojnuustanovu maloljetniku nad kojim treba osigurati izvršenje stalnog nadzora stručnih odgojitelja uustanovi za odgoj maloljetnika. U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje šest mjeseci anajviše tri godine. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome naknadnoodlučiti – prati se, pa se onda odluči. Upućivanje u odgojno-popravni dom – član 95. - S obzirom na težinu i prirodu učinjenogkrivičnog djela i okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izrečene odgojne mjere ili kaznamaloljetničkog zatvora, Sud može izreći odgojnu mjeru upućivanja u odgojno -popravni dom kada

treba primijeniti pojačane mjere preodgoja. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje

najmanje jednu a najviše pet godina. Pri izricanju odgojne mjere sud neće odrediti njeno trajanje,

već će o tome naknadno odlučiti.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje – član 96. - Maloljetniku ometenom u

psihičkom ili fizičkom razvoju sud može izreći odgojnu mjeru upućivanja u drugu ustanovu zaosposobljavanje. Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje dok je to potrebno radi njegovog

liječenja ili osposobljavanja.

Koju će mjeru sud izreći maloljetniku prvenstveno zavisi od ličnosti maloljetnika i stepena njegove

vaspitne zapuštenosti. U postupku protiv maloljetnika obavezno je uključen organ starateljstva uz čiju stručnu pomoć sud odreĎuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom slučaju.

Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama – član 97. Kad se poslije donošenja odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ili zavodskaodgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije

znalo, a one bi bile od uticaja na donošenje odluke, izvršenje izrečene mjere moţe se obustaviti ilise izrečena mjera moţe zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojačanog nadzora ili zavodskomodgojnom mjerom. Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske

odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograničenja: - odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne može se obustaviti od izvršenja prije

isteka roka od šest mjeseci, a do isteka ovog roka moţe se zamijeniti samo odgojnom mjeromupućivanja u odgojno- popravni dom ili odgojnom mjerom upućivanja u drugu ustanovu zaosposobljavanje;

- odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne može se obustaviti od izvršenjaprije isteka roka od jedne godine, a do isteka ovog roka moţe se zamijeniti samo odgojnom

mjerom upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojnom mjerom upućivanja u drugu ustanovu zaosposobljavanje.

Ponovno odlučivanje o odgojnim mjerama – član 98. Ako je od pravosnaţnosti odluke kojom je izrečena odgojna mjera pojačanog nadzora ilizavodska odgojna mjera proteklo više od jedne godine, a izvršenje nije započeto, sud će ponovnoodlučiti o potrebi izvršenja izrečene mjere. Pri tome sud može odlučiti da se ranije izrečena mjeraizvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.

Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je protekloviše od šest mjeseci od pravosnažnosti odluke kojom je ova mjera izrečena, a njeno izvršenje nijezapočeto

Maloljetnički zatvor – član 100 Kažnjavanju podliježu samo stariji maloljetnici, i to pod uslovima da je učinio djelo za koje jepropisana kazna zatvora teţa od 5 godina. I drugo, da zbog teških posljedica djela i visokogstepena krivične odgovornosti ne bi bilo opravdano izricanje vaspitnih mjera. Maloljetnički zatvor

propisan je u rasponu od 1 do 10 godina, a izriče se na pune godine ili na pola godine. U kazneno- popravnoj ustanovi stariji maloljetnik može ostati do navršene 23. godine ţivota, a

nakon toga se upućuje na izdržavanje kazne u kazneno -popravnu ustanovu za punoljetna lica. Pri

odmjeravanju kazne starijem maloljetniku sud ne može izreći kaznu maloljetničkog zatvora utrajanju dužem od kazne zatvora propisane za to djelo, ali sud nije vezan za najmanju propisanu

mjeru te kazne. Pri odmjeravanj kazne sud uzima u obzir sve okolnosti koje mogu uticati na to da

kazna bude manja ili veća. Ukoliko to nije potrebno radi završetka školovanja ili stručnogosposobljavanja, maloljetnički zatvor izvršava se u posebnim kazneno-popravnim ustanovama za

maloljetnike ili u posebnim odjeljenjima kazneno- popravnih zavoda opšteg tipa. Posebna pravila – za njih nema ublažavanja kazne, ne povlače pravne posljedice sticanja prava, u

posebnim ustanovama izdržavaju, mora provesti min 1 godinu da se odredi uvjetni i u tom periodu

je pod pojačanim nadzorom.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izricanje krivičnopravnih sankcija punoljetnim osobama za krivična djela koja su učinila kao

maloljetnici - Član 104. Punoljetnoj osobi koja je navršila dvadeset jednu godinu ţivota ne može se suditi za krivičnodjelo koje je učinila kao mlaĎi maloljetnik. Ako punoljetna osoba u vrijeme suĎenja nije navršiladvadeset jednu godinu ţivota može joj se suditi samo za krivična djela s propisanom kaznomzatvora težom od pet godina. Takvoj osobi sud može izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu

mjeru, s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, anaročito težinu učinjenog krivičnog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog učinjenja, ponašanjeučinitelja i svrhu te odgojne mjere.

Izvršenje kazne maloljetničkog zatvor – čla 113. Prema starijem maloljetniku, dok ne navrši osamnaest godina ţivota, kazna maloljetničkogzatvora izvršava se u posebnim krivično opravnim ustanovama za maloljetnike. Prema osobi

koja je navršila osamnaest godina, ţivota ali nije navršila dvadeset tri godine ţivota (mlaĎa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlaĎepunoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama,

pri čemu se osigurava da mlaĎe punoljetne osobe ne doĎu u kontakt sa starijim zatvorenicima.

Prema osobi koja je navršila dvadeset tri godine života prije kraja izdržavanja kazne ostatak kaznese izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle.

LIŠENJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE KRIVIČNIM DJELOM IPRAVNE POSLJEDICE OSUDE – GLAVA XII

Oduzimanje imovinske koristi Niko ne može zadržati imovinsku korist postignutu izvršenjem krivičnog djela. Od učinioca će seoduzeti sudskom odlukom kojom je utvrĎeno da je učinilac učinio krivično djelo , novac,

predmeti od vrijednosti, i svaka druga imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Ako

oduzimanje nije moguće, učinilac će se obavezati da plati novčani iznos koji odgovara

pribavljenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist može se oduzeti i od lica na koja je prenesena beznaknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, pod uslovom da su ta lica znala ili su

mogla znati da je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom. Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzeće se od njih ako ne dokažu da su kao naknadu dali punuvrijednost. Oduzimanje imovinske koristi nije krivična sankcija, ovo je specifična krivičnopravna mjera. Ova se izriče i prema trećim licima, a ne samo prema učiniocu krivičnog djela.

Nastupanje pravnih posljedica osudeNastaju po sili zakona kojim su propisane, ako postoji osuda za koju taj zakon veže odreĎenu

pravnu posljedicu. Pravne posljedice osude sud ne izriče i ne unosi u presudu kao u slučaju mjerabezbjednosti. One nastaju silom nekog posebnog zakona koji ih predviĎa . Nastupaju danom

pravosnažnosti presude. Dakle, tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. U krivičnom zakonučl 117-120 propisan je potpun katalog ili vrste pravnih posljedica osude, a da li će neka od njih inastupiti potrebno je da bude propisana u nekom zakonu. Npr. u zakonu o radu propisano je kao

pravna posljedica osude prestanak radnog odnosa po sili zakona u slučaju osude za krivično djelona kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Ili u slučaju državnih službenika i namještenika prestanak radnog odnosa u slučaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. U ovim slučajevima radni odnos

prestaje danom upućivanje lica na izdržavanje kazne zatvora. Pravne posljedice sastoje se u prestanku odnosno, gubitku odreĎenih prava ili zabrani sticanja odreĎenih prava. Ne mogu

nastupiti u slučaju izricanja novčane kazne, uslovne osude, sudske opomene ili oslobaĎanja odkazne. Mogu trajati najduţe 10 godina, a to vrijeme se računa od izdržane, oproštene ili zastarjele

kazne. U slučaju brisanja osude, prestaju pravne posljedice. Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak odreĎenih prava jesu:



WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. prestanak ili gubitak odreĎenih prava (odreĎenih poslova i funkcija), 2. prestanak zaposlenja, odreĎenog zvanja ili zanimanja, 3. oduzimanje odlikovanja.

Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĎenih prava jesu:

1. zabrana vršenja odreĎenih poslova ili funkcija; 2. zabrana sticanja odreĎenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapreĎenja u službi;

3. zabrana sticanja odreĎenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom tijela vlasti. Ove posljedice nastupaju danom pravosnažnosti presude. Prestaju brisanjem presude.

REHABILITACIJA, AMNESTIJA, POMILOVANJE I

BRISANJE OSUDE – GLAVA XIII

Rehabilitacija – pročitati – član 121

Poslije izdržane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kaznemaloljetničkog zatvora, osuĎene osobe uţivaju sva prava utvrĎena ustavom, zakonom i drugimpropisima i mogu sticati sva prava, osim onih koja su im ograničena sigurnosnom mjerom ilinastupanjem pravne posljedice osude.

Amnestija – član 122

Amnestija je akt kojim se poimenično neodreĎenom krugu lica daje osloboĎenje od krivičnoggonjenja ili abolicija, potpuno ili djelomično oslobaĎanje od izvršenja kazne, zamjena izrečenekazne blažom, odreĎuje se brisanje osude ili ukida odreĎena pravna posljedica osude. Krug lica na

koji se odnosi amnestija odreĎen je u aktu o amnestiji. Može se odnositi na kaznu zatvora imaloljetničkog zatvora, a ne može na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. Amnestija se daje u

formi zakona, što znači da je daje zakonodavni organ. To praktično znači da se ne navode pojedinačno lica nego se npr. oslobaĎaju sva lica optužena za krivično djelo izbjegavanje vojneobaveze. Najčešće se i daje za odreĎena krivična djela i odnosi se na sva lica na koje se odnosi to

djelo. Krug lica može biti odreĎen vrstom i visinom kazne. Ako je oslobaĎanje dato za krivičnadjela, ono se odnosi na sve učinioce krivičnih djela, dakle na saučesnike. Amnestija se ne možeodnositi na sudsku opomenu jer je to zamjena za kaznu. Kad se oslobodi amnestijom, ostaju

posljedice. Ne briše se iz evidencije. Ne može se opozvati niti se mogu postavljati uvjeti. Onomekome je data amnestija ne može se odbiti. Ovo zbog toga što je pitanje amnestije od društvenoginteresa.

Pomilovanje – član 123

Daje se odlukom koju donosi Predsjednik FBiH u dogovoru sa potpredsjednicima. Domašaj

pomilovanja je nešto uži od amnestije. Pomilovanje se odnosi na poimenično odreĎena lica. Možese dati po molbi osuĎenog lica ili njegovih srodnika i po službenoj dužnosti. Pomilovanja se

obajavljuju u službenim novinama. Zajedničke karakteristike pomilovanja sa amnestijom – ne dira se u prava trećih lica jer se ta pravatrećih lica zasnivaju na presudi (naknada štete).

Brisanje osude – član 125

Iz kaznene evidencije brišu se: Zakonsko brisanje

- Sudska opomene, presude kojom je osuĎeni osloboĎen od kazne. Rok je jedna godina od pravosnažnosti sudke odluke.

- Uslovna osuda briše se po proteku jedne godine po isteku roka provjeravanja.- Novčana kazna briše se po isteku 3 godine od izvršene, zastarjele ili oproštene kazne.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


- Kazna zatvora do 1 godine i kazna maloljetničkog zatvora brišu se nakon 5 godina od

izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne.

Sudsko brisanje- Na molbu osuĎenog lica sud može odrediti brisanje osude na zatvor preko 1-3 godine, po

proteku 5 godina od izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne.

Osude se ne mogu brisati za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti. Ako je u toku roka za brisanjeosude izrečena kazna zatvora preko 3 godine, ne moţe se brisati ni ranija ni docnij a osuda.

Prema tome, kazna zatvora preko 3 godine se ne briše. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem, za brisanje nije bitna ta nova kazna, već ona iz pravosnažne presude. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Osude briše po sluţbenoj duţnosti organ unutrašnjihposlova nadleţan za voĎenje kaznene evidencije. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanjuosude, osuĎeno lice moţe podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom stepenu. Kada je

osuda brisana, u uvjerenju koje se izdaje graĎanima ta osuda se ne smije pominjati. Od ovoginstituta ima puno tehničkih operacija koje su propisana ZKP-om.

ODGOVORNOST PRAVNIH OSOBA ZA KRIVIČNA DJELA – GLAVA XV

Krivično mogu biti odgovorna sva pravna lica osim BiH, entiteta, BD, kantona, gradova, opština imjesnih zajednica. Odgovornost postoji ako je učinilac fizičko lice učinio krivično djelo u ime,za račun ili u korist pravnog lica u slijedećim slučajevima:

a) kada smisao učinjenog krivičnog djela proizlazi iz zaključka, naloga ili odobrenja rukovodećiili nadzornih organa pravne osobe;

b) ili kad su rukovodeći ili nadzorni organi pravne osobe uticali na učinitelja ili mu omogućilida učini krivično djelo; c) ili kad pravna osoba raspolaţe protupravno ostvarenom imovinskom koristi ili koristi

predmete nastale krivičnim djelom; d) ili kad su rukovodeći ili nadzorni organi pravne osobe propustili duţni nadzor nadzakonitošću rada zaposlenika. Pravno lice je odgovorno i kada učinilac za krivično djelo nije odgo voran.

Odgovornosti kod promjene statusa pravne osobe – član 130 – Pravno lice može odgovarati iako je krivično djelo učinjeno prije početka stečajnog postupka ili u toku tog postupka. U slučajustečaja, pravnom licu se ne može izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili

se može izreći mjera oduzimanja imovinske koristi stečene krivičnim djelom. Kada je u tokukrivičnog postupka došlo do prestanka jedne pravne osobe, a u krivičnom je postupku utvrĎenakrivična odgovornost te pravne osobe, da li se mogu izreči sankcije pravnom slijedniku – odgovor

je da, u slučaju da su rukovodeći, nadzorni organi znali za to. A ako nisu znali, pravna osoba semože osloboditi. Odgovornost pravne osobe za pokušaj – član 131

Ako je učinitelj planirano krivično djelo započeo ali ga nije dovršio pravna je osoba odgovorna akozakon propisuje kažnjavanje i za pokušaj tog krivičnog djela. Pravna se osoba kažnjava za pokušajkaznom propisanom za dovršeno krivično djelo, a može se i blaže kazniti.Ako su rukovodeći ilinadzorni organi pravne osobe spriječila učinitelja da dovrši započeto krivično djelo, pravna seosoba može osloboditi kazne. Produţeno krivično djelo i krivična odgovornost pravnih osoba – član 132 Kad je kod pravne osobe prisutan isti osnov krivične odgovornosti u pogledu više istovrsnih ivremenski povezanih krivičnih djela više učinitelja, pravna je osoba krivično odgovorna kao da je

učinjeno jedno krivično djelo.



WWW.BH-PRAVNICI.COM


Saizvršilaštvo – član 133

U slučaju da dvije ili više pravnih osoba učestvuju u učinjenju krivičnog djela, svaka je krivičnoodgovorna. Svaka pravna osoba odgovara kao da je jedina pravna osoba krivično odgovorna zakrivično djelo. Opći razlozi za ublaţavanje kazne pravnoj osobi ili osloboĎenje od kazne – član 134

Pravna osoba čiji rukovodeći ili nadzorni organ dobrovoljno prijavi učinitelja nakon učinjenog

krivičnog djela moţe se blaţe kazniti. Pravna osoba čiji rukovodeći ili nadzorni organ nakon učinjenog krivičnog djela odluči vratitiprotupravno pribavljenu imovinsku korist ili otkloni prouzrokovane štetne posljedice ili saopćipodatke o opravdanosti odgovornosti drugih pravnih osoba moţe se osloboditi kazne.

Pravnim se osobama za krivična djela mogu izreći ove kazne: a) novčana kazna; b) kazna oduzimanja imovine;

c) kazna prestanka pravne osobe

Sud može pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne.

Uvjetnom osudom sud može pravnoj osobi utvrditi novčanu kaznu do 1.500.000 KM i ujedno

odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba, u roku koji odredi sud a koji ne može biti kraći od

jedne ni duţi od pet godina, ne bude odgovorna za novo krivično djelo. Mjere bezbjednosti: oduzimanje predmeta, objavljivanje sudske presude, zabrana obavljanja

odreĎene privredne djelatnosti. Pravne posljedice osude su zabrana rada na osnovu dozvole,

ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana država i zabrana rada na osnovu dozvole, ovlašćenja ilikoncesije koje su izdale domaće institucije.

KRIVIČNA DJELA PROTIV PRAVOSUĐA – GLAVA XXIX

Dogovor za učinjenje krivičnih djela - Član 338. Ko s drugime dogovori učinjenje krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora tri godine ili

teţa kazna, ako za dogovor učinjenja takvog pojedinog krivičnog djela nije propisana posebnakazna, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Radi se osubsidijarnoj prirodi. Ovo je jedan vid radnji. (pročitati ovo). Pošto nije samostalno, ne može biti usticaju. Ovaj dogovor je sporazum koji izražava zajedničku namjeru da će učiniti krivično djelo.

Pripremanje krivičnog djela - Član 339. Ko nabavi ili pripremi sredstva ili ukloni prepreke ili poduzme kakvu drugu radnju koja stvara

uvjete za izravno učinjenje, ali nije dio učinjenja krivičnog djela propisanog zakonom za koje semože izreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna, ukoliko za pripremanje pojedinog krivičnogdjela nije propisana posebna kazna, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do trigodine. Ovo je prošireno i na pripremne radnje. U odnosu na krivično djelo je subsidijarnog

karaktera. Ne predstavljaju samostalno krivično djelo, samo da nije izvršeno krivično djelo. Može preduzimati pripremnu radnju za sebe ili za drugoga. Ako za drugoga, pa to lice izvrši, on će biti pomagač.

Udruţivanje radi činjenja krivičnih djela – član 340 Ko organizira grupu ljudi ili na drugi način udružuje tri ili više osoba sa ciljem činjenja krivičnihdjela propisanih zakonom za koja se može izreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna, ako za

takvo organiziranje ili udruživanje radi činjenja pojedinog krivičnog djela nije propisana posebnakazna, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.Ko postane članom grupe ljudi ili udruženja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvorado jedne godine.

Zločinačka organizacija - Član 342.



WWW.BH-PRAVNICI.COM

Ko učini krivično djelo propisano zakonom kao član zločinačke organizacije, ako za pojedino

krivično djelo nije propisana posebna kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine.

Ko kao član zločinačke organizacije učini krivično djelo propisano zakonom za koje se možeizreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna, ako za pojedino krivično djelo nije propisana

posebna kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Ko organizira ili bilo kako rukovodi zločinačkom organizacijom koja zajedničk im djelovanjem

učini ili pokuša krivično djelo propisano zakonom, ako za pojedino krivično djelo nije propisana posebna kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom.Ko postane članom zločinačke organizacije koja zajedničkim djelovanjem učini ili pokušakrivično djelo propisano zakonom, ako za pojedino krivično djelo nije propisana posebna kazna,kaznit će se kaznom zatvora najmanje jednu godinu. Član zločinačke organizacije, koji zločinačku organizaciju otkrije,može se osloboditi kazne.

krivicno materijalno pravo - predavanja

Documents