i č an­pan-

UST liU Il TJEDHO. - GODI~HU, """"'PiETPLA TA -­lG.- DIM. - iA. INOZEMSTVO 60.- DIN.

GODIHA X. BROJ 7. ADRESA UREDHISTV A l UPRA. VE: Sili E HIK pp. tJ. RUKOPISI SE HE VRA.eAJU. OGLASI PO HA.ROČITOJ TA..IFI. Sibenik, U. vel)ate 1939. BlOI CEK. RA.CUHA. :U.flf

edamnaest godina Pon ifikata Pap Pli Xl (Pastirsko pismo preuzv. bis~upa dra Jerolima mnete za Papin dan)

U istoriji Isusove Crkve pon­tifikat P A P E P I J A X I jedan je od najslavnijih i najznačajnijih bilo 0bzir0m na teška vremena ko­ja preživljuje č9vječanstvo, kada sa neobičnom brzinom razvijilju :presudni događaji na pozornici Eu­rope i svijeta, bilo obzirom na ve­lika neprolazna djela koja je on iz­veo u životu Katoličke Crkve ...

PAPA PIO Xl na 6. o. mj. ula­:zi u 18. godinu svog sretnog, sjaj · nog i blagoslovljenog Pontifikata!

Ovu obljetnicu katolički svijet "ushićeno pozdravlja te uzdiže pje­smu zahvale Svevišnjemu Bogu, Vječnom PaStiru, što je svojom svemoćnom desnicom, dobrotom i milošću sačuvao na Petrovoj Sto­lici za seds:mnaest godina drago­~jeni život Zajedničkog Oca cijelog kršćanstva! - Sv6je molitve kato­lici popra·ćuju najljepšim željama da; u ove burne i zle dane za čovje­čanstvo, a napose za Kristovu Cr­kvu, j.oš dugo veliki um P I J A

.X l uzmogne prosipati nebesku svjetlost u tminama sadašnjice a Njegovo očinsko srce za mnogo ~odina g rij ati svetom Isusovom ljubavi uznemirene narode!

U kaosu socijalnih i vjerskih .zabluda sinovi K-atoličke· CrkV'e u­piru- svoje o6-i u P I J A X I, u neu­~tra.šivog apostola i propovjednika Krisfuva Ev11nđelja, u nepokolebt­vog hranioca Kristova m6rala, u najveći Auktoritef i SUverena svi­jeta komu čovje·čanstvo1 duguje .zahvalnost.

»V e l i-k o m č o v j r e k u s·v o g v r ·e m-e n a i j e d-n o m· o 'd n a j­p re m e n i t i j i·h l j 'U d i n a š e g d o b a š t o j e u-m i o p-r o g o \r o·­·r i t i o n d j e g d j e t r e b a u-o b -T a n u i s·t i n e i pr a v d-e č o-v j e č a n s t v o d 'U .g .U j re z lt -li v a l n o 'S t« -kazao je natrag da­na ~dan Britanski državnik (Ho­re Beliska).

On · se- '!/ad zWe PIG ali to je' isto ' k"fio· i' PET ARI

On ima iza. sebe ilj(JQ ··godina žiVota i sve dogltđaje ti svijt(tu p'tomatra s očima koje su naV11de drhj~ra:vdti prostore vječno,šfil On je povezan sa svim događajima u sViJ{!tu ·o~ daria mučemštva Sv. Pe­fr~ i P'lvla· db naših dana!

IJjudi k'aloo rmf se· drage- n-a­ztva!i, b Hi nosioci · jeElne< ili · drlJie' ddSJVne ideje, <Propagaton ili -t.izitr­iavatel;i ·jedndg• ili drug~g socirat­oog poretkii pro&lze a· P ..41-p A o s -t 1a ... j-e-! ~6z p\utih -- đeV'et:daest · -vi­jekova · mnoge ·vladajoee ,-kuće-: iZ.: čezt:t~e, kt'aljevstvar ·carstva · i •d&­tatori .. propada§e, rrllSkoli 1Se sliUŠil.; še, ·,bczbr&jni~'neprijatelji :KdoHekc Crlcve .-n~tde·s ··lica zt1tnlje a•· j e .. cJ.i n-o P A fl.! A ' O's' t' ai e ~ i · 0"8 t a~

ćedovijeka,jerjeVječna Riječ to kazala!

On jedini može da govori s najvećim, božahskitn auktoritetom, jer je On temeljni kamen na komu je sazidana »Cr k v a B o g a ž i ­voga_, stup i tvrđava isti ­n e« (1. Tim. 3.)

Zlatno je priznanje koje je o­vih dana dao službeni otgan an-

širi luč evanđeoskih istina te vrši svoju božansku i divnu misiju v-r­hovnog Učitelja i Glavara kršćan­stva!

Papa, budni čuvar mira, gleda kroz vijekove, sa kule Vatikana, borbe, strasti, zablude, socijalne pogibe1ji, revoludje i ~revrate, ra­tove j pokolje a uvijek ima satno rijl!č mira i ljubavi za iavadene i

glikanske crkve >>The Church Ti- uznemtrene narode. Kad je u sep­rrtesk: "lj ov im B e s p o m o ć - tembru prošle godine E11ropa stra­n; ·m v r e m 'e-n 'i m a P A P A P I O ho'Va!a -pred pbgtbelj i r~ita čula se' j e X I pr e1: s t a• v 1 j ,a v i š e n e g o opet sa kule Vatika:na rije'č mira K-a lt'o 11 č k u ć r •~ v u. K a d ~n Si~edoga Sta·rca, koji je onoga 'kob­g 0 'v 0 ri , g 0 v o r i u i 11t e s 'V 1 •h nog da-na prik!lzivao B ogli, veliko­l 'i,' u d 'i k'o j 'i 1 s u d 'o 1J r e v o l j 'e . dušrrošćo Ocll. kršćan.stvtl, svoj ži­Nia rjes't'et's 'k'i zvu'k prista- vot za mir svijeta kao što je· ne­j e N-j e ·g 0 \rim 0 z 11 a k a 'rtfll koć u Getsemanu Njegov Učitelj '»V rh o v n i s v e' ć e rl i 1c 'U n i v lt- prikazao Vječnom l O e tr svoj život s a'1 ne er k' v e«, ~*N' a sl 'j e d n_i k za spas svijeta. S v. P e t'r a i K n e z A p o s t ·o - Nedjelja, J2~ februar9u_ kact s a.-t'a«. viJU. P 17 -. oo/J ~tnicu KrunisanJ q.

P A P E P 1 J A X I mora da bude •T•(J' nije S11mo danas nego kroz za nas sv'e'9an1 dan, sveta pngoda ~e vijektivel Od ·dana ~ katakdmba da o'onovim'o svoja sinovska ču'v-do vijeka u kojemu živimo vlast r t· b . K l · N Pap[p b1·~..-. J·e u sviJ'e'tu ~ uviJ'ek naj - st;ya ~u ~Vl ~~~ll: rstoyomT;; a­. ., Ul mjesni'Ku. OblJetnlca eapma ,.l'l..ru-Jači faktor vjerskog-- živo'ta naro- nisanja 2;a sve katoUke mora da aa"·Civilizabije"i ltrapretka. U doba je manife~facija žarke vjere i 0 -abuftre i ·poganske 'Sire kao 'što· i u d~ndsti Pe rovo'j Stolici. dira kulture ·i prosvjete Papa, ob-daien t nebeskom vlašću, poučava, Oktlpiruo se oko Pn}>iltog·'pri­popralvlja;·r tješi, opomillje · vjerni- j$totJa, jer je · on os.ton n'~e kl!-­ke. isko'tjenjUje-. zlotabe, · osuđuje- i tolttke vjere; cllJ ' naših svetih· n"'R-

progan]a kiivovjerst'f'a· a stugdjed"a! Pristbpimo svi ·u duhu svome

Zajedničkomu Ocu! On nas svo­jom dobrotom sve privlači e da nas sve izruči i privede Kristu Gosi?odinu Bogu N ašerrlu.

Neka naše žatke molitve sadu do Božjega Prijesto1ja zu dug život i. sretno vladanje P A P E P l J A X 1.1

U nedjelju 5. o. mj. svećenici i đu!o­

brižnici po svim crkvama libenske biaku­pije i apostolske adminiatracije najaviće vjernicima PAPIN DAN za pedjelju 12. feb­ruara 1939, pročitavši ovo pismo preko ituf.­be Božje. Gdje ima vile ~v . .misa neka se to učini preko 1vih misa. Treba da svećeni­ci svojom revnolću potaknu vjernike da. proslave PAl>IN' DAN' !to svečanije.

U svakoj Župi služba BoŽja biće na'j­svečanija kao što biva u najvećim blagda­nima. Propovijed ovoga dana naravno mo­ra da bude o Papi. Poslije svečane mise iz­lof.iće se Svetotajstvo te ispjevati J?jesmu :z.ahvalnicu »'febe Boga hvalimo« s moiitvom za Papu .

Dopuštam, gdje ima više misa, da sve­čana misa bude' zavjetna misa »De anniver­sario electionis seu coronationis Sumuu Pontificisc kilo što,)e u misalu »in festo C~­thedrae S. Petric 18. januara, in colore al­bo, cum Gloria, unica oratioJ?e pro

1 Papa.,

sine u11a commemoratione, cum Credo,prae­f'atione apostolorum et ultimo Evangelio S. Joannis.

Tri dana prije sve'čanosti, naime 9., 10., i l L o. mj . slaviće zvona po svim crkvama ujutro, u podne i naveČ;(:r. U subotu ll. o. mj ., u predvečerje PAPINOG DANA, • 17 sa(i, a u nedjelju ujutro J 6 uti i na podne zaslav~će sva zvona svih c,rkava u šibenskoj biskupiji i apostolskoj administra­ciji za pola sata.

Sva naša vjerska društva, osobito ona »Kato ličke Akcije«, natjecaće se kako da <.tostojnijc; i svečanije proalave PAPIN DAN. Clanov ' (co) lcatoli~kih društava na­mijeniće sv. Pričes~ za Sv, Oca PIJA XI. Gdje je moguće neka nala katolička dru­štva ne sa.mo u crkvi I)Qgo i vanjs~Ofll svc­Č!JlOŠću pJ:osla"e, PAPIN DAl'\. Biće ve?" ru.a pohvalno i lijepo nk.o sc pri rede prigo­dn1e akad.emije u čast Sv. OCU.

U stolnoj bazilici u Sibenl"ku .u nedjelj• 12. o. mj . u ll sati biće pontifik..alna za­vjetna Misa :z.a PAPU PIJA XI. Pop.odne u 5 sati u bazilici potpisani drf.aćc prigodni govor o Papi a zatim će se pred izloženim Sakramentom ispj,evati pjesma zahvalnica s molitvom za Papu

U Sibeniku istoga da~a biĆe u~cčer u • .T ·'1 r • ', ~' " »!\.ato ičkom Domu~ syečal!t AkađemiJa 11

počast SV. OCA PA:PB P iA Xl.

. ' Dr ·JERONIM .MI.CETA

biskup i a'lfostblski admfn'isfrsfot

•

STRANA 2.

Petar • čudesni l d ivni Rabi Iz Nazareta

ckupio je bio oko sebe dvanaest o­dabranika; l jer Ih je mislio razaslaf! dlljem prostranoga svijeta, nazva in apostolima, poslanicima.

Dvanaest apostola. Svaki je Imao svoje Ime. l On je svakoga nazivao onako, kako Ih je majka zvala u očln­siH: i kuti. Samo jednome od njih Je Fromi)enlo Ime. To Je b!o Simon. N}e · mu jedinome je rekuo, u ono r.1 s\le­tanom trenutku kad 1~ otvoreuo hpo· v:edio svoju duboku vjeru u Njcgo'!o Božje poslanstvo: nTI sl Petar - ,., Jesi stijena, 1 na toj stijeni sflzidatu Crkvu svoju((.

Prije Simon, i sada Peta1 - Sti­jena; priJe siromna~nl, naivni, neuki ribar, a odsad neporušna vjekovna Petina, na kojoj te se veličanstveno dizati Kristova Crkva.

Simon je umro, a Petar ilvl još J danas. Zlvl, uči, propovijeda, bori se i napreduje u osobi, sada slobodnog, vatikanskog bijelog prvosvetenika, u osobi Pape Pija Xl, kojemu se upravo 11 veljače navršava sedamnaest godi­na, da sjedi na Petrovoj stolici J vfe­flo kormilari Kristovom lađom.

Simon - Petar. Značajno je to ime za ustanovu papinstva, l Krist nl­Je mogao naći prlkladnljeg imena. - Mogao je reći: Slmune, tl ćeš biti stablo, koje će se razgranati do kraj­n)Jb međa zemlje; na tvojim granama cvašće mirisavo cvijeće l dozrijevaće siatkl, teški plodovi. l tl teš biti u · dobna, svijetla, velika kuća, u kojoj će milijuni mojih razumnih stvorova nati svoju utjehu J smirenje. Sunce teš biti - veliko, blistavo sunce - koje te svakome davati toplinu, svjetlost l život.

Sve mu je to mogao retl, da o­znači njegovo povijesno poslanstvo, aJI nije. Mjesto svega toga, odabrao Je samo jednu riječ: Petar - Stijena -Petina.

Zar nismo mi ljudi kratkotrajni kao ono cvijete koje otvori svoje ljubičaste ča~ke prije izlaska sunca, a skupi Ih i uvene Jo~ priJe nego ognjena lopta u­tone Iza gora! Zar nismo promjenl)lvi kao ~umske sjene u predvečerje, koje se kretu, bježe i nestč\)u na dnu gor­skih potoka! l dok smo svi ml kratko­trajni J promjenljlvl - ml l djela naših ruku - dotle Petar jo~ uvijek sjedi na svojoj stolici, dotle Kristova Crkva ne­pomična stoji na neporu~noj pećini.

Papa Je pećina, koju su kroz sve vjekove minirali l bombardirali, mno-

Papinstvo Na Isusovo pitanje učenicima, što

misle, tko je on, odgovori Petar: »Ti si Krist, Sin Boga živoga«. Spasitelj, zadovoljan ovim odgovorom reče: »Blago Tebi, Simone, sine Jonin, jer ti­jelo i krv nije to tebi objavila, nego Otac moj, koji je na nebesima. l ja tebi kažem: Ti si Petar, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata je pa­klena ne će nadvladati. l tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.« (Mt. 16, 16-18) Isus je le riječi upravio sa mom Petru, a ne cijelom aposto lskom zboru, kako to tvrde protestanti, gr­čko-istočnjaci, a o starokatolicima da ni ne govorimo.

_Iz gore navedenih Isusovih riječi slijedi, da Crkva bez Petra ne će i ne može opstojati kao prava Kristova Crkva. Gdje bude on, bit će i Crkva prema riječima sv. Ambrozi ja: »Ubi Petrus, ibi Ecclesia: Gdje je Petar, tu je Crkva((. Isus je Petru dao potpunu vla~t.. koja obuhvaća zakonodavnu" sudsku i učiteljsku ili drugim riječima ne samo prvenstvo časti, nego i pr-

»KATOLIKu

Pećina go češće J ielće nego danas naciona­listički avioni Madrid l Valenciju, all niko )e još nije mogao osvoJiti nl po­ru~Jti. To nije uspjelo DJoklecljanu, nl Napoleonu, pa nete ni svim njihovim nasljednicima, makar u pomot pozva­ll J sama paklena vratar

Papinstvo - Pećina: jednako se ponosno dlie, kad oko nJe struje bla­gi proljetni vjetrovi, kao l onda kad na nju navaljuju bijesni uragani; jed­nako, kad ljetna iega zafarl njezine Izbočine, kao i kad pritisne sibirska studen.

Papa je pećina, temelj međuna­rodnoga reda l mira. Da državnici slu­~aju papinske riječi, nikad se ne bl pribjegavalo sili l oružju, nikad ljud­ska krv ne bl nakvasila zemlju. Zato je nekidan neki francuski polifičar, so · cijalista, predložio, da se, radi brzog l uspjelnog riješenja međunarodnih zapletaja, sazove međunarodna kon­ferencija, kojoj bl Imao predsjedati Papa!

Papa je petina, temelj, na koje­mu je osnovano l sačuvano jedinstvo ·nale vjere. Papa je nepogre~lv u pita­nju vjere l ćudoređa, J zato su vjero-

Sto je nama Papa!

v

valJ prvi krltanl u Jeruzalemu, Efezu, Korintu i Solunu, ono Isto Uo l ma da­nas vjerujemo. l misionar na Mada­gaskaru, kao i katehlsta u IndiJI pro­povijedaju onu Istu vjeru, koju nam nali fupnlcl svake nedjelje razlaiu s oltara l propovljedaonlcal To vjersko jedinstvo Izvire Iz čudesne petine, koju je sam Krist postavio na zenaiJu J utvrdio je tako, da je niko J ništa ne može s mjesta pomaknuti niti za Je­dan milimetar!

Zato l ml slavimo Pija Xl, Jer je živi, vidlJivi Petar, jer u njemu tjele­snim očima gledamo nerazru~lvu( ne­pomičnu Krlsfovu Petinu - Crkvu. Sjetamo ga se l slavimo ga prilikom sedamnaeste godllnjlce njegovoga krunjenja za Papu, Petrovog Nasljetf­nika J Kristovog Namjesnika. l zavje­ravamo Mu se: Ljubitemo Te, ~tovali

i slulatl! Tlm farče ćemo Te ljubiti, Ito Te Tvoji neprijatelji budu vl~e mrzili; tlm slnovsklje ćemo Te ltovati, što Te sinovi .tame budu više pogrđi­vali; tim odaniJe terno Te slu~all, Uo se bude vlfe kričalo: Dalek~ od Rl­mal

Ljubltemo Ga, štovati i slulaii, jer On Je Petar - Petina, on Je vid­ljivi Kr·istl lg.

Kaži put nasemu životu! Na stotine I?Uta smo se zaustavili

kod misli o životu koji teče. Uvijek promjene i novosti sa svojim dobrim i lošim posljedicama.

Mi se tomu ništa ne čudimo. Ta­kva je naša narav, koja uvijek traži i pronalazi putove u želji k boljitku i sretnijim danima. Od kolijevke pa do groba učimo se i nikada nam nije do­sta, jer nov i dani nose i traže nove potrebe i nove zahtjeve.

U ovoj naravnoj čežnji ljudske duše, koja čovjeku daje oznaku stva­ralačke moći, mi vidimo svoju veliči­nu. Ali, jer mi nismo posjednici bo­gatoga i nepcgrešivoga spoznanja, jer nam na .:e:u piše, da je: ljudski pogriješiti, u svom uspinjanju k dobru i ~vemu što vodi k dobru, osjećamo potrebu glasa i savjeta, koji će nam reći: Pogodio si put - ili : Sašao si s njeys.

Taj glasnik je vatikanska kula. Ima zato i razloga, da jednom u

godini posvetimo dan sjećanja na ve­li(;inu dobra, koje imamo u papinstvu. S poštovanjem govorimo o savjetima ljudi iskustva. A koja je osoba nosi­lac iskustva od 19 stotina i više godi­na?

l nije samo iskustvo, nego i jam­stvo nepogrešiva Istine, da će u živo­tu pratiti rad ustanove, koju mi zove­mo Crkva.

venstvo vlasti. S tim je Petru dana vlast nad cijelom Crkvom Kristovom. Petar je bio odabran između dva­naestorice apostola, da bude vidljiva glava Crkve Kristove. Isus je znao, da Petar ne će živjeti dovijeka. Zato je i njegova očita volja bila, da Petrova vlast i njegovo prvenstvo traje u nje­govim zakonitim nasljednicima do konca svijeta. Isus je Petru i njego­vim nasljednicima dao vlast i učinio ga temeljem, kojim je Krist učvrstio sv. Crkvu, upućujući stado prema svojem pastiru.

Protestanti, pravoslavci i drugi ot­padnici od sv. Crkve nastoje svim si­lama obeskrijepiti prvenstvo sv. Petra i njegovih nasljednika. No mi se tih prijetnja i si le ništa ne bojimo jer zna­mo i čvrsto smo uvjereni u prvenstvo sv. Petra kao i svih njegovih zakonitih nasljednika. Dokaza imamo u cijeloj crkvenoj povijesti: tu činjenicu i naj­stariji sv jedoci od samoga početka, pa sve do danas, najodlučnije brane i ispovijedaju. Najboljih dokaza naći ćemo u knjizi »Povijest Rima i Papa u sredndjem vijeku(( od O. G r i s a -r a, sveuč. profesora u lnsbruku. Smr­ću sv. Petra, prvoga Pape i poglavara svif1 Rršćqna, nije prestala ona vrhov­na i potpuna vlast i prvenstvo, nego

Imamo mi jamstvo Neba i isku­stvo davnih i dugih vjekova. To je o­slon na komu sigurno otpočine naš umorni duh.

Papinstvo nosi mir našem nemir­nom duhu, i utjehu u danima neizvje­snosti dobra i zla.

Pjesnik pjeva o Crkvi kao ustano­vi koja je »na pobjede vična«. Stvar­no katolicizam ne zna nego za uspje­he. Istina nikada ne može doživjeti lom. 0{'1a pobjeđuje i onda kada se nama čtni da je podlegla nasilju zla. Kolikogod je vječna mladost Crkve jamstvo da je pod vodstvom Neba, jer je, inače, nemoguće shvatiti njezi­nu prodornu snagu, toliko nam i ra­zum govori, da se neistina ne može održati dugo, a kamo li da bi bila po­državana od božanske moći.

Obilježje Crkve je - pobjeda. Pobjeđivala je u prošlosti, pobjeđuje u sadašnjosti. Ona se odriče pobjeda na bojnim poljima, i mi ne govorimo o toj pobjedi, nego o pobjedama na putovima okršaja između dobra i zla, istine i laži, pravde i nasilja - u jed­nu riječ: između svijetla i mraka.

Nikakvo zlo, nego pače odlika, jest - biti revolucionaran u vremenu, kada nepravda pjeva pobjedne pje­sme. Ništa se ne može učiniti, ako se ne bude raspolagalo s mladim snaga­ma, prožetim kršćanskim osjejima po­štivanja čovjeka. J kako je neprravda

je, kako nam i sam razum kaže, pre­šlo na njegovog nasljednika. Sloga je nepobitna istina, da je Rimski biskup Petrov nasljednik, a po fame da je je­dino katolička Crkva prava i istinita, jer jedina slijedi i pokorava se Kristo­vim riječima.

Svi neprijatelji papinstva dižu se orkanskom olujom na Stijenu, na Pe­tra, na Papu da ga uzdrmaju i sruše, da unište onu Istinu, koja je čvrsto o­doljela krvoločnim rimskim poganima, kao i novovjekim ništa manjim »Nero­nima«, n. pr. boljševičkim, mate­rijalističk i m, spiritističkim, nacional-so­cijalističkim, a u novije vrijeme i faši­stičkim. Neki nam predbacuju: Nema­te očitih i jasnih dokaza od prvih kr­šćana o prvenstvenoj moći Petrovih nasljednika. Ovi ili ne poznaju ili neće da poznaju poslanice prvih Papa i cr­kvenih koncila. Već treći Petrov na­sljednik sv. Klement (drugi je bio sv. Lin) opominje Korinćana u poslanici, koja sadrži mnoge važne povjesne i­sprave. T a je poslanica izdana odma tl iza Dioklecijanova progonstva, a iz nje se vidi, da je već 3. Petrov nasljednik radio faka, kao i svi dalnji nasljedni­ci: prisvajajući si pravo na vrhovnu vlast, kojom je Isus obdario Petra.

Neki r:nalo upućeni ljudi J?OSfav-

BROJ 7.

nemilosrdna u pon1zavanju potlačenih~ tako mora biti odlučan stav u skreta­nju na staze preokreta na dobro.

Crkva, kao učiteljica i mati ljud­ske obitelji, okom bistrine i topline gleda na previranja društva današnje­ga vremena. Preko svojih vrhovnih pretstavnika upućuje i svjetuje narode i pokoljenja na vrh•:>vna načela s KOJI se ne smije silaziti, t1ko žele imali de­ne mirne i sretna.

Vatikan je lrublia koja izvodi net putove pravedne smirenoste nemirne sinove zemlje.

Mi kličemo Pi ju, trokratne uzvike Zd zdrave i sretne dane. Poštujemo ga i kao osobu velikih poteza i dalekih pogleda, kakve je rijetko koji njegov pretšasnik imao. Njegovoj osobnoj veličini ne divimo se samo mi, koji ga smatramo zajedničkim Ocem sve­ga kršćanstva, nego ga duboko po­štuju i oni koji ne pripadaju katoli­čkom kršćanstvu. Ali mi Pija poštuje­mo kao čuvara istine koju je zemlji donio Krist. Kad veličamo papinstvo, veličamo sebe, veličamo istinit9st kr­šćanstva čiji smo mi pripadnici.

Vatikanski starac neka živi! Neka živi vladar i pastir , neka ži­

vi Otac i sluga slugu Pio Xl! Njegove smjernice nama su za­

J:OVijed, jer u njima čitamo samo skrb (ea, koji ima u vidu :.amo opće do­bro, koje vodi k slavi Božjoj . Izbrisa­na je kod njeg•J nc!a koja gleda na svoje dobro ličn) ili dobro uskogct lc-ruga bilo staleškog.3 bilo usko nacio­nalnoga.

Vidici p~pit"stva su široki i prela­ze sve granice krvi i zemlje.

l to osvaj :~ sve koji veličinu lično­ga života gledajt. u pomaganju dru­goga i u posvećivanju života u radu k općem dobru.

Gospodin sačuvao i uzdržao u ž1vofu Pija Xl!

Junior-

ŽIVOT S CRKVOM Crkveni kalendar

Nedj el ja, 12. Il. : Se;zdesetnica. Danas sc navršuje 17 godina, da je sadašnji Papa stupio na papinski prijesto. - Sv. Eu/alija. djevica i mučenica. Rodila se u Barceloni. Za vrijeme Diok lec ijanova progonstva bila. je propcta na križ.

Ponedjeljak, 13. 11.: Sv. Katarina Riči. Bila je plemićkoga roda. Vijenac svetosti i kreposti stekla je kao redovnica sv. Domi­nika.

Utorak, 14. Il.: Sv. Valentin , svećenik. i mučenik. Svoju svećeničku djelatnost raz­vio je u Rimu. Obil azio je mučenike, služio ih i tješio ih u njihovim gorkim časovima. Neprijatelji Kristovi najprije ga štapovima. istukoše, a zatim mu glavu otsjekoše 14. ve.­ljače 270.

Srijeda, ,15. U. : Sv. Faustin i !ovita, mučenici . Bijah u braća. Obojica su neustra-. šivo propovijedala I susa i radi toga za vri jeme Hadrijanova progonstva pretrpješe mu čeničk.u smrt.

Cetvrtak, 16. 11.: Sv. Julijana, djevica i m~čenica. Rođena je od poganskih rodite

ljaju si pitanje, zašlo je baš Rim po­stao središtem papinstva, a ne koji drugi grad. Oovoljna bi bila samo­predaja i povijest o Petrovom dola­sku, da dade točnu sliku o tom pita­nju. Jasniji odgovor nalazimo u tome, što je Rim bio tada ne same središte rimskoga carstva i tada cijeloga svije- 1

ta, nego i bezboštva, a potom bio je. najzgodniji i najprikladniji grad za ši- . renje Kristove nauke, koja se onda stala iz središta, t. j. iz Rima, širiti po; cijelom sviietu.

Najbolje i najjasnije dokaze o pr­venstvu sv. Petra i njegovih nasljed­nika naći ćemo u crkvenim koncilima, koje i sami otpadnici priznavaju. Prv~ i najglavniji po sv. Crkvu bio je Nicej­ski koncil (325. g.), koji priznaje pr­venstvo Rimske Crkve i njezinog po­glavar.a. Slijedi Sardski (nastavak Ni­cejskog), pak Carigradski (381. god.). koji je važan, što priznaje prvenstvo-.. rimskoga biskupa pred carigradskim, i ako je tada bio Carigrad · prijestolnica ' car.eva, te Kalcedonski (451. god.), Efeški, i mnogi drugi, k·oji svi skupa potvrđuju, priznavaju i ispovijedaju vjeru, koju je utemeljio sam božanski Spasitelj Isus Krist na• Stijeni - Pe­tru. Od novijih koncila· spomenut će­mo. samo onaj, koji. 1439: bio sazvan •

tf El

CIT .A

,pOsfQII l

1-9). ­t.d sie sa ko u rops grabi, ako blatu bij o .

smo mi bl (kao betu ! idoVi su, potomci su su Kristovi jo! vile, ~ bio po lal bih, moogl

00;. od 2 desal mao šibao, jed doi.ivio br na pučio i

vanju, u l od ratbojr pogiblima u pogiblilll liJ, u pogl muci, u ml di, u mno Osim ono~ svagdašnj i ja da ne se ne rasp ču se slalx naltga lstt vije ~e, •na snik f.ralja me uhvati; niza zid, Ako se Ire na viđenj1

čovjeka u

dm~. da l ne IMm, l neba. l z jelu, ne I

tna, da je olajslvene govo1 ili. O ču nHia l )tJ kad bi zuman, jer ko ne c:je !lo čuje ~

velikiih ob an~eo sol pula molio l reče mi sila u '!lab hvaliti svo slani sila

t SLIJ 4-15), ---­u Floren ~azloga, tko-i stoč I>Otpisali ~na IV,1

tillU kom nad čila nasljedni skog, pra lave Crk' NJemu ji I>Otpunu lja č itave glašeno svelim k

Ne kaze, ko Illo ž erno knjigama klika ma k~ at kog Pitanju P deti za . ~a Pra On~ Po o s

na čuvl ~rista i 1 101 ~ielo1 ~ le •. o

~Qbo

u ~~vetu.

pre l~

lli: radu

>M

Ria. MU l

Domi-

ni k

raz­slabo IVima. orim1 ~. ,e,.

.. po­koji

.am<> Jo lit­pila-pm e, d~ te vije--

je a ši­lllda 'p<J

pr· jed-• ma,

rv i ce i· pr·

~ d.).

BROJ 7.

lja, ali so zar!\na oduševila za kršćanstvo . Budući nije htjela stupiti u brak s poga­ninom Evilasijem, otac ju je najprije radi to­ga dobro izbio, n zatim joj otsjckose gl t1vu.

Petak, 17. II.: Sv. Ju/ija11, mučenik. Bi­jale rodom iz Kapadocije. Bez trnha ljubio je i grlio tjelesa svetih mučenika , koji pre­trpješe smrt za vrijeme Dioklecijanovih pro­gonstava. Radi sv. vjere bijaše bačen na lomaču .

Subota, IS. ll.: Sv. Simrm, bi kup. Bio je brat sv. Jakova apostola i biskup u Je­ru:aalemu. Kao starac od 120 godina bio je raspet na križ.

NEDJELJA SEZDESETNICE

CITANJE POSLANICE blafenoga Pavla apostola Korlntanlma (ll. 11, 19-33 i 12, 1-9). - Braćo l Rado podnosite bezumne, kad ste sami mudri. Jer podnosite, ako vas ko u ropstvo b11ca, ako ko proždire, ako ko grabi, ako se ko uznosi, ako vas ko po obrazu bije. Na sr11molu govorim, kao da smo mi bili sl11bi u lom. Cim se ko ponosi (kao bezuman govorim), ponosim se i ja: l idovi su, i ja sam; Izraelci su, i ja sam; potomci su Abrahamovi, i ja sam; službenici su Kristovi (kao bezuman govorim), ja s11m jo~ viJe, viJe sam se trudio, viJe sam pula bio po tamnicama, preko mjere rana zado­bih, mnogo pula sam bio u pogibelji smrt­noj. Od 2idova sam primio pet pula četr­

deset manje jedan udarac. Tri pula sam bio šiban, jedamput kamenovan, Iri pula sam doživio brodolom, noć i dan topio sam se na pučini morskoj. Cesto sam bio na pulo­vanju, u pogiblima od rijeka, u pogib lima od razbojnika, u pogiblima od zemljaka, u pogiblima od pogana, u pogiblima u gradu, u pogiblima u pustinji, u pogiblima na mo­ru, u pogiblima od lažne braće; u trudu i muci, u mnogom nespavanju, u gladu i že­đi, u mnogom poslu, u studeni i golotinji. Osim onoga što je izvana, nastojanje moje sva_gda~nje, briga za sve Crkve. Ko osl11bi, i ja da ne oslabi m· Ko se sablazni, i j11 da se ne raspalim? Ako se treba hvalili, svojom ću se slabošću hvalili . Bog i Olae Gospodina na\ega Isusa Krista, lroji je b lagoslovljen na vijeke, o:na da ne lažem. U Damasku namje­snik !:ralja Arete čuvale grad D11m11sk da me uhvati; i kro z prozor spustile me u koJu niza zid, i lako ;zbjegoh iz ruku njegovih. Ako sP. treba hvaliti ho ne koristi), doći ću na viđenja i objavlienjd Gospodnja. Znam čovjeka u Kristu, koji je prije četrnaest go­dina, da li u tijelu, ,e znam, ili bez tijela, ne znam, Bog zna, bio odnesen do trećega

neba. 1 znam za ovoga čovjelca, da li u li­jelu, ne znam, ili bez tijela, ne znam, Bog zna, da je bio odnesen u raj i da je čuo

otajslvene riiječi kojrh čovjeku nije slobodm> govorili. Ovim ću se f-.valiti, a sobom se ne­ču ni~la hvaliti, <~ko ne slabos ·irT'a svojim. JM lead bi se i hl 'o hvaliti, ne bih bio be­zuman, jer bih istinu kazao. Ali puJiam da me ko ne c:jeni više negc što vidi na meni ' li ~lo čuje od mene. i da se ne ponesem s velikiih objavljenja, dar1 mi je trn u tijelu, anr!eo solonin da me udara. Zalo sam tri pula molio Gospodinđ da odstupi od mene. l reče mi: dosta ti je milost moja, jer se sila u 'slabosti usavršuje. Rado ću se dakle hvalili svojim slabostima, da se u meni na­slani sila Kristova.

t SLIJEDI SV. EVANĐELJE po Luki (8, ..__15). - U ono vrijeme: Kad se sakupi -u Florenci. Taj je nadasve važan s razloga, što su na ovom koncil~ . gr­čko-istočnjaci zajedno s katollctma potpisalj i priznali odluku Pape Eu­gena IV., u kojoj piše: »Proglašujemo: rimskom biskupu pripada prvenstvo nad čitavim svijetom, rimski je biskup nasljednik sv. Petra, prvaka apost~~­skog, pravi zamjenik Kristov, glava ct­tave Crkve otac i učitelj svih kršćana. Njemu je Gospod Isus Krist predao potpunu vlast da pase, vlada i uprav­lja čitavom Crkvom, kako je to pro­glašeno u ekumenskim koncilima i u svetim kanonima.«

Nemoguće je prikupiti sve do­kaze, koji se odnose na to, a naći ih možemo u svim crkvenim djelima i knjigama, Papinim poslanicama, enci­klikama i pismima. Na koncu ovoga kratkog dokumentiranog izlaganja u pitanju papinstva možemo povući slije_ deći zaključak: >>Katolička rimska Cr­kva prava je Crkva Kristova. Jedino Ona posjeduje središte i temelj i samo ona čuva prvotno ustrojstvo dano od Krista i njegovih učenika u svoj svo­joj cjelovitosti. tlnll A.

SV. OTAC OBOLIO. Sv. Olae Papa lak­ie je obolio od influence te je morao oslafl u krevetu. Otkazane su sve audijencije.

veliko mnoltvo naroda te su dolazili k Isusu Iz gr11dova, reče u prilici: Iziđe sij11č de slje ~ome svojo. l ked je sij11o, )odno pado kr11j pula, l pogezi se, i pllco ga nebesko po­zobale. A drugo pede na kamen, i izniknuv­li osuii se, jer nemaše vlage. l drugo p11de u trnje, l trnje što z11jedno uzrasle, prlduši ga. A drugo p11dc na dobru zemlju, i ix­nlknuvli doneso sloslruki rod. Govoreći ovo povike: ko ima uJi da čuje, neka čuje. A učenici Njegovi pilllhu Ge no Znllči la pričll.

A On im reče : Vama je dano de znate o­tajstvo kraljevs lv11 Božjeg11 a ost11lim u pri­čama, d11 g l edajući ne vide l slušajući no razumiju. Ova priča znači: Sjeme je riječ

Božj11. Koji su kraj pula, lo su oni koji slu­šaju, pa dolazi đavao i uzima riječ iz nji­hova srca, da ne vjeruju i da se ne sp11se. Koji su na kamenu, lo su oni koji kad čuju,

s radolću primaju riječ, all ovi korijeni! ne­maju, jer za neko vrijeme vjeruju, a u vrije­me nepesli olslupe. A koje p11de u trnje, lo su oni koji slušaju, ali otiš11vŠi zagu~e se od briga i boglllslvll i n~~slad11 ovoga živol11 i ne donose rode. A koje pade na dobru zem­lju, lo su oni koji čuvši, drže riječ u dobru i čislu srcu i plod donose u uslrpljenju.

MOC MILOSTI BOlJE

P o s l a n i e a nam opisuje nevje­rovatne patnje i stradanja, što ih je izdržao i podnio sv. Pavao u svom apostolatu među poganima i !idovi­ma, skupa s vanrednim darovima, ko­jima ga je obogatio Bog. Evo ukral­ko tih njegovih čudesnih doživljaja: pogibe ljna putovanja kopnom i mo­rem, u pogibelji smrtnoj od pogana i lidova, pet puta bičevan, tri puta šiban, jedamput kamenovan, tri puta doživio je brodolom, dan i noć u borbi s valovima, suviše mučen od tjelesnih zala i napasti ... Na ovaj na­ctn on je slušao glas Božji i vrsto svc.j poziv i zadataK. Da li nas p :aši l!!kav prikaz? Milost Božja je bil-1 s njim: »Dosta ti je IT'ilost moja!<< l fa .. da sv. Pavao, mjeslo da se hvali po-

sebnim i vanrednim darovima, slo th je primio od Boga, doduše priznaV•l­jući njihovu dragocjenost i osjeća)uti duboku zahva lnost naprama božan­skom Darivaocu, klt če : »Rado ću se dakle hvaliti svojim ~labostima, d a se u meni nastani i slavlje slavi sila Kri­stova. Zato se ja nas!o:Jujem u svo­jim slabostima, u svom pogrđ ivantu, u nevoljama, u lje skoburna za Krista, jer što sam slabiji, u pogledu sila ljudske naravi, to jači ~ llm tada silom i moći božanskom.•< Baš tako, jer se »sila moja (govori Gospodin) u čo­vjekovoj slabosti i nemoći još jasnije očituje te čudesno isp1,01ja i usavršu­je(( (Poslanica). ..

Budući Crkva u današnjoj sv. Mi· si pozivlje nas, da zazivljemo zaštitu velikog Učitelja Naroda (sv. apostola Pavla) protiv svih suprotivština (P o­č e t n a m o l i t v a), dobro je dozvati u pamet polaznu tačku, s kojom je Pavao započeo svoju veličinu: bio je to spremni odaziv glasu Gospodnjem na putu u Damask. Pozvan od Isusa, da se obrati, Savao od okrutnog pro­gonitelja postaje njegov veliki Apo­stol. Ovaj spremni, vjerni i ustrajni o­daziv pozivu Božjem učinio je Pavla čudom milosti Božje.

Evo ovdje naznačena načina, ka­ko ćemo učiniti u nama p lodonosnom milost Božju: smjerno slušati i vjerno u djelo stavljati njegovu rieč . Sjeme božanske riječi, koje je palo u dobru zemlju, slika je onih, koji »Čuvši drže riječ u dobru čistu srcu i ustraju li plod donose u ustrpljenjucc (E v a n -d e l j e).

• Pristupimo »K oltaru Božjemu((

(P r i č e s n a p j e s m a) i okrijepimo se velikim Svetotajstvima, da postig­nemo od Boga milost, da mu još do­~lojno služimo svetim životom (P o -p r i č e s n a m o l i 1 v a).

l~ --~---~1 t Dr Ivan Pr. Gnidovec ---------------------------------------------------3. t. mj. usnuo je blago u Gospo­dinu u Ljubljani preuzv. gosp. dr l­van Franjo Gnidovec, biskup skop­ljanski, u 66. godini života, 43. misni­šiva, 20. redovn iš tv a i 15 biskupstva. Kao svećenik, kao redovnik, a osobito kao biskup posvuda je upravo bespri­mjernom samozatajom i neopisivom gorljivošću vršio svoju službu i svima nama ostavio krasan primjer učitelja i Pastira po Srcu Isusovom. Bio je svetac! '

Uslijed prenapornog rada čisto iscrpljen i narušenog zdravlja doputo­vao je u Ljubljanu još 1 O. l. t. g, Od­mah je otišao svojim lazaristima na Taboru, gdje mu je pružena prva nje­ga. Već fada se vidjelo, da ga snage sve više ostavljaju. Prevezen je u bol­nicu »Leoniščecc. Usprkos truda liječ­nika, nije se moglo očekivati, da će mu bolest krenuti na bolje, to više, što se slabosti srca priključila i upala pluća, koja mu je za 5 dana dokrajči­la život. Boli su njegove bile strašne, ali ih je podnosio upravo Jobovom strplj i vošću. Kako je isposnički i sve­tački živio, tako je i svetački umro, pr i­mivši svete sakramente umirućih i pa­pinski blagoslov, dan iza Gospinog blagdana i u osvit prvog petka Srca Isu­sovog, kojima je bio lako pobožan te sebe i sve svoje izručio i posvetio.

Pok. Gnidovcu, kad je zaređen za svećenika, pk. knez-biskup dr Je­glič kao marljivom i požrtvovnom sve­ćenike povjeravao mu je važnije slu­žbe. Tako mu je povjer io i najprije upravu biskupske g imnazije u St. Vi­du, a zatim i samoga zavoda. Na tom mjestu mnogo je zadužio svoju bisku­piju i odgojio čitave generacije uzor­nih svećeničkih kandidata. Svi su ga brzo zavolili i ne mogu ga još ni dan­danas zaboraviti. Na tom mjestu je ostao, dok nije imenovan ravnateljem zavoda istjerani tršćanski biskup preuzv. dr Andrej Karlin. Tako je pk. Jeglič mogao da udovolji njegovoj vrućoj že lji i pobožnoj odluci, da stu­pi u red lazarista, što je on sada i u­činio. To je bilo 1919. Nakon dvogo­dišnjega novicijata 1921. položio je redovničke zavjete. 1923. postao je ravnateljem novicijata u Grabljama. No već 1924. imenovan je biskupom u Skoplju, da tu razvije svu svoju a­postolsku djelatnost, gdje je revno i

požrtvovno djelovao do zadnjega ča­sa svoga života.

Odmah po nastupu ove svoje te­ške i odgovorne službe dao se na o­kupljanje svojih malobrojnih vjernika na prostranom području svoje biskupi­je, koja je obuhvatala teritorij od Pri­boja u Bosni preko Sandžaka do sta­re srpske granice Raška-Ristovac te cijelu Južnu Srbiju do Ohridskog Je­zera. Biskupija je brojila ukupno 40 hi ljada vjernika, među kojima su bili zastupani Albanci, te Hrvati, Slovenci i Madžari, razmješteni po službama na tom teritoriju te radnici u rudnicima. U samom Skoplju živjelo je 5400 ka­tolika. Mnogo je obilazio svoje rasi­jane župe i takove brzo upoznao s gorućim potrebama svoje biskupije. Naročito se brinuo, da ukloni dva ne­dostatka, koji su bili zapreka, da se vjerski život normalno razvija. Ti su nedostaci bili pomanjkanje crkava i sjemeništa. Zato je već g. 1925. otvo­rio malo sjemenište u Bitolju. Godine 1929. je u tu svrhu podigao lijepu zgradu u Prizrenu. Iz godine u godinu to je sjemenište lijepo napredova lo pa danas broji 40 sjemeništaraca. Osim toga njegovom zaslugom podignuto je za vrijeme njegova biskupovanja na teritoriju skopljanske biskupije oko 14 što crkava, a što kapela. Konačno njegovo djelo je g. 1934. preseljenje biskupske residencije iz Prizrena u Skoplje, koje je s vremenom postalo prirodno središte biskupije.

Neumorno apostolsko nastojanje pk. biskupa Gnidovca urodilo je lije­pim plodovima na području vjersko­ga života u južnim krajevima. Pasteri­zacija, i ako oleščana rasijanošću vjer­nika, bi la je uzorno provedena, tako da se može kazali, da je vjerski život kod tamošnjih vjernika bio uvijek na visini. Koliko puta, u pomanjkanju svećenika, sam je pohađao bolesnike i vodio sprovodi Polaženja u crkve i primanje svetih sakramenata bi lo je u mnogim župama gotovo redovito, ta­ko da se često ni župe u normalnim prilikama ne mogu tim pohvaliti. Or­ganizirano je par biskupijskih vrlo u­spjelih euharistijskih kongresa. Prije 12 godina osnovao je . i katolički mje­sečnik »Blagovijest«, !<ojim je u pro­stranoj i raštrkanoj biskupiji povezao sve svoje vjernike, koji danas za njim

STRANA 3.

sa zahvalnošću ga se za cijeloga svoga živo­

nastojao oko njihova

iskreno žale i sjećaju, jer je ta požrtvovno vječnog dobra.

Nje govi mrtvi ostaci bili su izlo­ženi u biskupskom dvoru u Ljubljani, kamo je neprestano dolazio mnogo­brojan narod, da mu oda počast i pre­poruči mu se. 6. t. mj. prenesen je u cr­kvu Srca Isusova, gdje su u 1 O s. za­počele pogrebne svečanosti. Na spro­vod su pohrlili: hrv . melropolita za­grebački nadbiskup dr Alojzije Stepi­nac, vrhbosanski nadbiskup dr Ivan Ev. Sarić, beogradski nadbiskup dr Josip Ujčić, naš šibenski biskup dr Je­ronim Mileta, krčki biskup dr Josip Srebrnić, senjski biskup dr Burić, ma­riborski biskup dr T oma ž ić te domaći biskup dr Gregor Rožman. Svi su o­slali biskupi izrazili brzojavno svoje saučešće, a dubrovački i hvarski da li se i zastupali. Svečane zadušnice je služio nadbiskup dr Sarić, a vrlo lije­pu i misaonu propovijed je održao, nakon zadušnica, biskup dr Rožman. Odrješenje su nad odrom podijelili nadbiskup dr Stepinac i dr Ujčić te bi­skupi dr Mileta, dr Srebrnić i dr To­mažić. Krenuo je na to impozantan i vrlo pobožan sprovod do groblja sv. Križa, gdje je veliki i sveti pokojnilć' ­pokopan na groblju slovenskih misio­nara lazarista. Nad otvorenim grobom oprostio se s njim u ime skopljanske biskupije njegov gen. vikar Mons. Kordin vrlo dirljivim govorom. U spro_ vodu je sudjelovao i ban dr Natlačen, zastupnik kralja general Dodić, vrlo brojno svećenstvo, orojni predstavnici vlasti, katolička društva, redovnici, re­dovnice, školska djeca i mnogobrojno građanstvo, tako da se Ljubljana na dostojan način oprostila s ovim svetim biskupom.

Sveta dušo Božjeg apostola, po-čivaj u miruJ .. . . ' . ' . ~ . .

• ~ : "t ~ • • • • :·

Iz naših krajeva OSTAVKA VLADE DRA STOJADINOVI­

CA. Pošlo su gg. dr M. S p a h o, ministar saobraćaja, D. C v e l k o v i ć, ministar soci­jalne politike i narodnog zdravlje, dr M. K re k, ministar građevina, le dr Dž. K u l e­n o v ić i Fr. S n o j, ministri bez lisnice, 3. l. mj. podnijeli ostavku predsjedniku mini­starskog savjeta, lo je predsjednik dr M. Sto­jadinović podnio kolektivnu ostavku cijeloga kabineta.

ZNACAJNA MOTIVACIJA OSTAVKE. Gg. dr Spaho i drugovi ovako su motivi­rali svoju ostavku: nGospodine predsjedniče! U današnjoj debati u Narodnoj skupštini, a naročito u govoru g. Bogoljuba Kujundžića,

ministra prosvjete, konstatiralo se, da u vladi ima različitih mišlje­n j a n a p i t a n j e n a š e g s p o r a z u ma s H rv a l i m a. - Međutim smatramo, da smo dužni, ne samo u interesu čuvanja n11šeg programskog obećenja pred izbore na ovo pilanje, već i iz drugih krupnih državnih ra­zloga, p r i p re m i t i p u l i pr i s l u p i l i šio prije definitivnom rješe­š e n j u o v o g p i t 11 n j a s p o r a z u ma s H rv a t i m a. - Mislimo, da v l a d a u s a­d a n j e m s a s t a v u p r e d s t a v l j a za­preku za riješenje ovoga važno­g a p i t a n j e, pa nam je čast iz tih razloga podnijeli ostavku na položaje, koje u vašoj vladi zauzimamo.«

NOVA VLADA DRAGISE CVETKOVIeA. Nakon ostavke vlade dra Stojadinovića od Nj . V. Kneza Namjesnika Pavla bili su kon­sullovani: dr K or o š e e, predsjednik senata, St. e i r i ć, predsjednik Narodne skupštine, dr M. S p a h o, ministar saobraćaja, i D. e v e l k o v ić, ministar soc. politike i nar zdravlja. Po završenom konsullovanju D. Cvelkoviću povjeren je mandat za sastav no­ve vlade, koji ju je S. l. mj. u kasnoj noći

ovako sastavio : Predsjednik ministarskog Sll­vjela i ministar unulr11šnjih poslova Cvet­k o v ić J. Dragiša, ministar saobraćaja S p ll­h o dr Mehmed, minister prosvjete e ir ić Stevan, ministar građevina Kr e k dr Miho, ministar bez lisnice K u l e n o v ić dr Džater, min istar vojske i mornarice armijski general N e d i ć G j. Milutin, ministar bez lisnice M a­š l rov ić Ante, minisl11r bez lisnice S n o j

Franc, minisl11r vanjskih poslova Ci n e a r­M a rk o v ić dr Aleksandar, minislar pravde Ruž ić dr Viktor, ministar trgovine i indu­strije T o m ić JevrerQ, ministar polla, lele­grafa i telefona A l t i p a rm a k o v i ć Jovan, ministar ~uma i rudnika P a n l ić Ljubomir, ministar poljoprivrede B e š l ić ing. Nikol~r,

min isl11r linencija G j ur i č i ć Vojin, minislllr socijalne politike i narodnog z.dravlja Raj a-

STRANA 4.

li: o v i ć Mlloje, mi n islđr f i z ičkog odgojđ na­rodil Ce j o v i č Đuro, min isl&r b ez lisnice M i l j u J dr Branko. - Rad i ove vladine kri­ze sjedn ice Na r. Skupiti ne odgođene su na

neodređeno vri jeme.

t ZJ OVO A PR ED J D IKA. P n:dsjcdn1k nove vl ade g. D. vetk ov ić od­mah nako n a tava voje vla de d ao je no­vin ari ma ovu kra tku izja vu : »Motivac ija u našoj o tttv ci ja no obil ježuje po l i t ičk i dio progra ma mo je vla d e. J oš je i ta kao, du će

u naj k raćem vreme nu d ti o pši rni ju izja vu politi ci svoj e vlade tc i zać 1 pred Nar.

!.ku pštinu po ·ebnom deklaracijom o svom prog ramu.

NAKO SASTAVA NOVE VLADE . Prilike u Nar. s kupšt ini raz ij aj u se po ve­rn a u duhu novostv rene po litičke si tua ci je, tako da se može ra čunat i, da g. vet kov ić ve danas raspolaže sa 220 do 23 0 čl a nova

kluba JRZ od 306, koliko ih s~ega ima . Preorijentacija sc zbiva velikom brzinom. Tako su se Slovenci, Muslimani i već i dio Srba izjas nili za novu politiku prema Hr­vati.m.a . - Beogradska "Politika oc od 8. t.

mj. doznaje i piše : •Novosastavljena vla­da prema mišljenju ovdašnjih (zagrebačkih)

političkih krugova pristupit će rješavanju mnogih prethodnih radnja. koje bi o m o g u -ć i l e r j e š e n j e h r v a t s k o g p i t a n j a . U prvom redu ona treba da donese zakon o izborima narodnjh poslanika. zakon o zbo­ru i dogovoru., zakon o štampi, kao i druga potrebna o.Ylaštenja . Već samim tim bit će omogućeno , da se stvore uslovi za daljnje r~ešenje hrvatskog. pitanja, i~javljuju u kru­govima HSS. Nakon toga imaio bi se preći na. zavr!ni dio. Hrvatsko pilanje imat će da se rješan na bazi sadašnjeg 'Ustava, pošto on omogućava, prema mišljenju izvjesnih poutičau bivše HSS, da se ostvare najšire kombinacije. Put k sporazumu, podvlači se. ina tu prednost, Ito izbjegav~ potrese, ko­ji i protiv najbolje volje prate radikalna­rješenja. Već zbog toga izabran je takav po­stupak, koji će značiti rješavanje- pitanja bel ikakvih perturbacija, koje će ipak zadovolji­ti Hrvate i osigurati samoupravan fivot. No­va vlada g. Cvetkovića odigrat će važnu u­logu, jer će stvoriti preduslove za direktne pregovore i za rješenje hrvatskog pitanja, koje će se rješavati ll sklopu o.p~eg unu­tra.§njeg urectenja. Napori, k.oji su u!iojeni, da se do toga dođe, vrlo mnogo se cijene u vodstvu biv.!e HSS, pa se sastavljanje vla­de k:ao takove pozdravlja u Zagrebu. Istina, služlreno bi_vša HSS prema novoj vladi nije zauzela odreden stav, jer čeka deklaraciju vla.de. Medutim treba napomenuti, da je primljena vrlo povoljno u vodlltvu bivše HSS izjava g. Cvetkovića, da je program njegove vlade sadržan ll motivaciji ostavke. Deklaraciju vlade očekuju 11- zagrebačkim

političk.i;n krugovima. i zagrebačkoj javnosti sa velikim inter.esovanjem.« - Ljubljansk.i »Slovenectt od 8. L mj. pak javlja, da je vlada g. Cvetkovića posvuda, kalco u Beo­gradu tako po svoj državi, primljena vrlo prijaz-no te očekuju od nje, da će riješiti najteža unutrašnja politička pitanja. Isto stanovište da zastupa i opozicija (UO i JNS), kojjl il! to i javno pokazala tim, ~to

su njeni poslanici u skupštinskom veriuk:a­cijsli-om odboru glasovali za vladinog kan­didata biv.§cg ministra Voju (;;v rk i ća , koji , je izabran s ll glasova protiv 9 za predsjednika mj~sto St. Cirića, koji je pos­tao ministrom prosvjete.

------------~·-------. Širom, svijeta SLAVNA NJEMACKA UMJETNICA

NA GLASOVIRU STUPILA U STROGI SAMOSTAN. Njemačka umjetnica na glaso­viru Frieda Dierolt, čije je ime, u vezi sa njezinom umjetničkom interpretacijom Ba­chovih kompozicija, poznato po svim svjet­skim. velegradovima, stupila jo u samostan klarisA u blizini talijanskoga grada Firence. Porijellom prolestantk.inja, prešla je, pred par godina, na katoličku vjeru na !slome mje­

stu.

SVECENICKl POMLADAK U MUN­CHENSKOI NADBISKUIHJI. Najnovija statistika govori, da. mUnchcnska nadbiskupi, ja ima sada . svećeničkog. pomlatka, kako ga odavna nije imala. Tako će n. pr. god. 1939 biti j4 mladomisnik.a. Ove brojke do­kazuju1 da se abiturijenti J:!OSvećuju s ve, lildm idealiunom . stali!u, od k.oga so.da ne­maju oč-ekivati nikak-vih svjetovnih ugodno­

sti , nBITK~ ZN tiTO«. zove ro n~~sloj11nje

Italije do. poveća• go~iinjl proiz.vod svog11 fila. U nedjelju 22. 1. h g. jo ob•vljena. u Rlrnu ovogodllnja sii'Blialloal i lom prigodom

bilo je podlj&ljeno 166 nagradez

»KATOLIKa

-Zivot Sibenik.a Tjedan protiv psosti

U č e t v r l a k. 19. I. t. g. bio je dan naknade euh·ari tijs ko m pasit elju za tolike psost i, kojima ga sc dnevno tako strašno v rijeđa . Po podne o d 5- 6 s. održan je u katedrali sa t klanj a nja, preko koga je vlč.

don Kreše Z o r i ć održao propovijed : »Eu­ha ri s tij ki Kri t čov j ek bol i ra di naših pso­

s ti «.

U p e t a k 20. l. l. g. u 7 s. na večer sve mj esne muJk e brawvšti11 e i katolički

mu ževi imali s u vo j zbor proti psosti u dvo­ra ni N ove c rkve. Zbor je otvorio gradski župnik p rcč . doo Ant e S ar e i dao riječ od­vjetni ku g. Boži D u l i b i ć u , koji je pri ­sutnima održao odu1.i i lijepi govor o grdobi i težini grijeha psosti . Zboru je prisustvo­vao i prcuzv. biskup. Zbor je zaključen s nekoliko pobudnih i praktičnih uputa preč.

don A. S ar e. Poslije zbora svi prisutni pošli su u Novu crkvu, gdje je pred iz.lože­nim .Svetotajstvom bio ispjevao psalam »Po­miluj mene Bože«.

S u b o l a 21. l. t. g. bila je odredena kao dan za žensku omladinu. Od 5.36-6.30 s. naveče bi.la je euharis.tična pobožnost u crkvi sv. Lovre. Prigadnu propovijed o pso­sti održao je mp. o. Ante S t i p a n č i ć. Nato je bio zbor ženske omladine pTotiv peesti u KaL Domil. Zbor su započele d o­l-ačka Mala Križarica Ce l ić E. deklamira­•Oprosti moj Bobe. Nato je Križarica M. A l e t a (K. S . ll.) zanos-no dekllrmirala pje­smu •Srce Isusovo, smiluj nam sec. Zatim je gd ica R. P e e č ~n u ime Djevojačkog

Društva Srca Isusova održala misaon i lijep govor o psosti, u kome je prikazala po­s-ljedice p"sosti i pozvala prisutne, da rade protiv nje. Kr"ižarica B. 3 t ašić (DKS) ot• pje9ahl je vrlo s~ladno »Oče rmš« uz pratnju na harmoniumu vlč. don J . S p a n' ić a... Do­l. o. č lc e Male Križa rice zb()fnim pjevanjem la je pjesmu »Hvalimo Bogac. Križari-ea R, K u ž i n a (K. S. l.) pročitala je nato po­tresnu prigodnu crticu »Susrete. U č e n i e e I . raz. vi e o s n o v n e š k o l e sv. Frane iz­vele su tada zbornu dek.lamaciju: »Oče­

majko, ne kuni !e Zatim su članice D j e v o­j a č k o g D r u š t v a S. I. otpjevale pjesmu »Večernja pjcsmac. Križarica B a l j lc a s M. (K. S. l.) dek.lamirala je s mnogo osjećaja

pjesmu »Gospodu slava«. Jo§ je Kribrica M a t k o v i ć M. održala vatreni i lijep go­vor kako je psost strašan i za djevojku nedostojan grijeh te je pročitala značajne

rezolucije o borbi protiv psosti i preporući­la svim prisutnim djevojkama da ib prove­du u djelo. Nato su pjevačice »Ce e i l i j a n­s lc o g Z b o r a c otpjevale Bethovenovu pjesmu »Hvalite Gospoda«. Zborovanje je zaključeno zajedničkim pjevanjem »Hoće-

PAfllN DAN grad Sibenllo;l pl'o~lavit će

u nedjelju 12. t mj. U subotu uvečl!t ra po­la sal11 sve zvonll slavi! će u• ctjelbm gradm U nedjelju u svim ctiN11rt111 bil Ćlt' svetanll službli Boij11 kab 011 velike bl!lgddn-e. ~h•=­novl k~oličklh druJiava u 7 sali ujutro u ka~

!edr&ll pristupit će sv. Pričesti, l n~~mijenill je za sv. Ocđ . U 11 5. bil će u katedrali p-onli­fiklllhll sv. Mh ll p reu :tv, b i s ~u p a. »Gecili­jan5ki Zoor« izvodit će Glisb&cherovu Misu »Siellll m11ris«. Preko oferlorijao otpjeva! će

se čel\reragl&sno Rosallljev!l "Papina himnll« - Popodne u 5 s. preuzv. b i s k u p- odmt će propovijed! o P&pinslvu. Poslije propovi­jedi pred iz:loženlm Svelollljslvom ispjevat će se »Tebe Bog11 hvalimo«.

,.;KADEMIJi\ U CAST SV. OCA. U nedje­lju 12. l. mj. mad!.ko VIJeće Katbllfke Akci­je priređuje svečanu đk!ldenllju u Kal. O'o­mu u č11sl sv. Oc11. N11 llk!ldetnijl nasll.!pa l nCecllljanski Zboru. Ulazne eljene: 1 o; 5 l 3 Din. - Počef11k u 7 s. uvečer.

17-0BUET~ICA IMENOVA'NJA PREUZV! BISKUPA. U utorak 14: ll mj: nllvrluje se 17 godina, do• jeo nlli preuz:v. blskuR· ifnenoviiiT billčup-om !iBehslrce biskupije! Toga danll! bil će u · ~ 11 l • ·d r 11 l i u 9:15 s, svečana za h val­nil sv. Misa za1 preuzv. blskup111 Bog nam ga

mo Bognc. Zboru je prisustvovao i preuzv. bi ku p te veliki broj ženske omladine.

Kroz cijelo popodne u ubo~u bilo je u katedrali is povijedanje srednjoškolske om­

ladine.

U n e d j e l j u 22. l. t. g. bio je za­ključni dan • Tjedna protiv psosti«. Ujutro u 7 s. 11 katedra li mu ška omladina i mul!evi imali su zajedničku sv. Misu i sv. Pričest.

Preko Mise prigodnu propovijed održao je preč. don Ante R a d i ć i naglasio, lcako je psost strašan grijeh i naša narodna sramo­ta, pak moramo sve učiniti , da je nestane iz naše sredine. - Dok su muškarci imali s voju zaj edničku v. Mis u i sv. Pričest u katedrali . djevojke i žene istodobno su i­male zajedni čku sv. Misu i sv. Pričest u crkvi sv. Fran e. - U 8 s . u crkvi sv. Do­minika bila je sv. Misa i sv. Pr!čest srednjo­ško lske omladine. Nema sumnje, da je to bila najl jepša i najutješnija tačka u cijelom ovom TjednO<. Nekoliko stotina na§e drage srednjoškolske omladine, među kojom su baš viši razredi bili brojno zastupani, d o -b r o v o l j n o , pristupilo je sv. Pričesti, eda Gospodinu dadu zadovoljitinu za tolike pso­sti i zavjere Mu se, da će biti apostoli u borbi protiv psosti . PrigodnU propovijed •­držao je gimn . kateheta vlč. don Ante L e­t i n i ć . Svaka čast našim gimnazijski1h ka­tenetama, koji su tako lijepo umjeli od~še­viti našu omlacfinul - l po drugim crkvama propovijedalo se toga jutra protiv psosti i vjernici su pristupili sv. Pričesti . - Popo­dne u 5 s. u dupiom punoj katedrali preuzv. b i s k u p održao je zaključnu propovijed o psosti , koru je poprafio i potkrijepio rtino­gim vrlo praktičnim mislima i primj-erim·a·. Poslije propovijedi bio je IHagoslov s Pre­svetim. - U 7 s. naveče u Kat. Domu !fila je prigodna priredba muške omladine. u prepunoj dvorani g. Ante Z a n l n o v ić o­držao je prigodni govor protiv psosti. O!tro je osudio psosb kao uvredu Boga, uzrok mnogih zala i našu rtaro'dnu sramotu te po­zvao sve prisutne, da se sami odrek.u psostl, izbjegavaju društva, u kojima se psuje, te sprečavaju psost u obiteljima. Zatim su naši s j e m e n i š t a r e i odiguli igrokaz »Svije­tlo planina• . Ovaj vrlo lijep, jak i savremen komad krasno je odigran te je svu publiku čita vo vrijeme držao u najvećoj napetosti. Svaka čast našim vrijednim i zauzetnim sje­meoi~tarcima l Priredbi je prisustvovao i preuzv. biskup, a i svećenstvo je bilo brojno zastupa no.

Tallo je zavr~eil ovogodi!nji naš drugi »Tjedan protiv psostic. Dao Bog, da od nje­ga bude što više ploda i koristi l

pb.fivio joi dugb u dobrom zdtt!VIju na što veće duh'ovno· dobro i korist obiju povjere­nih mu biskupija!

PREUZV. BISKl!JP U LJUBLJANI. U nedje­lju 5. l. mj, neve~er brzim vlakom otputo­vao je preulv. biskup u pratnji pr&č. don Ante Radlta u Ljubljanu, d11 6. t. mj. prisu­stvuje sprovodu preu~v. dra- iv. Fr. Gnldov­ca, skopljan~kog biskupe., l:l utorak uvečer

br:r.lm vlakom povrđlio se Preuzvišeni u Sibenik.

POZIV "~:A.rot!ICKlM' MU!EVIMAu, ~~ tivlfu se svi c!liuiovi, d111 prilikom 17-oHIJel­nlce krunisanja · slavno vllldlljl.s&g11 r:tape- Pl­ja Xl. u ne~jeiJU 1~. t. mj., n&lnsstaYno ptl­suslvuju u katedr11ll sv. J11ko.v11 z'IIJedhlfkoJ SV< Misl l sv. Prič'MII svih članova klllollčiCil-1 dtuUaYI!I u 7 slili ujutro; ponllflkelnbj sv M,._ si u t 1' s'r ujutro Ill gbvoru preuzv. biskopll' l mhvalnoj slufbi Božjoj u 5 s, popbdhe, kao

· i n11veće u 7 s1 svečanoj akademiji u Ke lo­ličkom Domu - Uprna.

SVIM CLANlCAMA rtli'~OGA SVIJETLA" javljam1 dei its nakana klilnj11nje za slijede6l ljed11n (12<-11J. llz)r z 11 R a •p.u n ele·g e P i­j a· X 1:, d tr g If B o g u n d r i i u d o b r o m z. d-ra:v li tu• l j of d u g o, p-o ž i v i l e m u <f.a d re o b i l J e m i l o s l i, d a n li d .v l11 d a

SVOJ K SVOM'EI SVOJ K SVOME! Cast mi je obavijestiti gg. župnike te cij. crRvene bratov­

štine i samostane, da u swojoj tvomioi izrađujĐm v 0 1š t a n e s v•i j e će i~ rrajlroljih Yoštanih surogllta, koje. se no krive ni u najvećoj vrućini, lijepe gore- te ntJ ~Caplju nHi dime, za što imam mnoga prizna nj a i j am čim.

€L.ĐID:LWE •:w:ez ff.:01WK1UH*ltll4J .. ~E: ruatnmo u~oS-JH&I~H , sut ~hc·n NiKo JURAS.-Sit?>~N'k

IROt 7.

sve svoje neprij11lelje le što bo­l j e i d 11 l je v o d l P e l r o v u l a đ i e u n a­i u r i m o k a t o l l č k u C r k v u. - Preporu­ča m svim članicam11, da sve u nedjelju 12. l. mj. prisustvuju u kaledr11li ujedničkoj sv. Mi­si i pričesti k11toličkih drušl!lve u 7 s- ujutro, ponlifikđlnoj sv. Misl u 11 s. ujutro i propo­vijedi preuzv. biskupa u 5 s. pp. le svečanoj ak11demiji u 7 s. naveče u K11l, Domu. -Don Ante R1dft.

SVE CLANICE nlORE« TE KRIZARICE l MA LE KRilAR ICE pozivlju se, de u nedjelju 12. t. mj., prilikom prosl•ve Pepinog. dana, sve prisustvuju u katedrali u 7 s. ujutro ze­jedničkoj sv. Pričesti k11loličkih druUava, u 11 s. ujutro pontiflkalnoj sv. Misi i u 5 s. pp. propovijedi preuzv. biskupi! te u 7 s. nave­čer 11kademiji u Kal. Domu - DUflo'inlt.

SKUP~TINA nKATOLICKIH MU!EVA•. Umolj11vaju se. gospoda članovi »Katoličkih

Muževa«, da 19. veljače 1939. lačno u 3 sa­la pp. u Katoličkom Domu izvole prisustvov11fi glavnoj godišnjoj skupštini s ovim dnevni1n redom: 1. lzvjeUaj rad11 u 1938. godini; 2. 0dobrenje. proračune za 1939. godinu; 3... Apsolulorij sleroj upravi; 4. Bir11nje nove u~

prave-, n11d:r.ornog i revizoNkog• odbora; 5. E.venlttalil!'. - Preporuča se, da nitko ne i­l!OSMne bez. opravdani! ra:z:loge. - Sibenik. 8. veljače 1939. - Uprava.

U FONĐ NASEGA LISTA doprinijeli su: Ugl~ič Ante (Boi.11va) Din 20 i Sam061an sv. Lto.;re t$ibenik) Din 10, - Da počesle uspo­rmmu p k. M 11 r i j e l v a n d a rod. V o d a.­

n-o v ić: 8oiic11 ud. Berović i Jaa:ica ud. Mi­lie-Strkalj pd Din to. - Da• počeste u!>pome­nu pk. l l k • M i l o š e v ~ ć: Jozica ud. Mi­lić-Strklllj Din 10. - Uprva hamo zahvaljuje.

·~~~-,~-----------'--Naši dopisi MANDA:LINA

Rodenih kroz god. f9'3g. bTio je 20; o­mrlih 19, a vjenčanih 5.

Tjedan protiv psosti. Svali.u več"er smo imali blagoslov s Presvetim i »Poriii1uj mene BoŽe«. Govorilo se i propovijedalo i u ško­li, i u crkvi i pri svakoj prilici. rnteres, a i uspjeh, je zadovoljiv.

Obnov!jena je BratovJtina sv. Nikole. Pravila su preudešena i nadati se, dl!. ce pri­stupiti u bratovštinu i novi članovi.

Katolička štampa. Nedjeljno se raspača­va 25 »K a t o l i k a e, a ima nade, da će se povećati broj, jer Mandalinci mnogo vo­le dobro i korisno §tivo i sigurno će i ~­lcak uća primati naš •Katolike. - Proda­je se do 20 »V r t i ća e, a od nove godine se počelo i s raspačavanjem »Sv. Pisma N. Z. e

QQvori se, da »Sipadc misli otpustiti mnogo naših radnika, ali s druge strane na­damo se, da ćemo dobiti rada u samom se­lu na dr!. gradnjama. - Ta pravedno je to i poJteno.

Stari M.antlalirtlfc

Prigodom smrti mog dragog pruga

iZiraz:ujem duboku zahvalnost veleuče­nom gosp. T.rlaja Dr. Krešimiru, ljhka­ru, koji je pokojnika l1ječio purilh '1 godina ne žaleći trudh ni J)bžrtVovnoo. sti db rtem ~ što više .ledrži na liv~ tu~

H9lfhi i od Bd~li plata preclasnon\ Eloh 1'11 Bjlttiću, kanoniku1 koji je :a vrijem~- mslssti pdkojni~a tjelio i u -ijetl lt l'! J a p i o-.

Nilrotih.l• zehvalnbst dugujem dbi­teljl RlftlosliN-<f lmiltića i Jurjlt! BdHu­lović« koji su netn nesebično"' lj~ bl!fVI uV~ije~ pri raci bili, a osbhito. u­btlbs'tl prtskbčili u l:>omoć bilo riječ)~ biftj djelcnn

Zehvatjujem Nim prijateljima i znltncim-a ne izta~armr ~uče!ćG) , e• o-­sobito prečasnom Don Franu • Gren~o. vUf bt$goslb~u BeSić. Tomil te laicima s,jmb'ShHftl SV. Frane; !CliO il svima oni­md, kbjl su nam neprežaljenoga- nem pok-ojnik-a' do vječnGg • potlnke: cttpta-. tili.

lli Sibenilro, 6. veljače · t>939. MaHI~t< &ich, laii4J

za, se.- kosfalu1 rttdbinut

K:RoiZARSHiA- ST-RAb\. Do nekoliko dana svt. će Krif.lusli!"a d.roltva dobiti •Krf­blrs~u stražuc, pa ih molinto1, da jd raapa­ča1\l i po"!alJu pretplatu.

•• (0, IMMMDO. IUUmQ.

Go

to! l a~ i d ŠU Pepe ntllnom ta mudi damnaes

Da, čvnlok ovo por cU, dob ddba, u ju, a po hoće dil je ruka e ~. k to od K go-Am

Bl e izvršio dJ predao, šeno i č grobom n9 i l rtd'~ s~ visini, d velikopq

S vij <Sn se j !~al n lvtfilći deći u s

Nje čt...;eka Ije i Vl

junaka. ćen~a, ~~.gl ct, Sve 'brojnih cij~oga ~OVQ li~ v

l

sabili •• he~ -za~~a

Nje !tn~svij Itf re 9 Aib1e l ~ Plo ~K ;~

Pio 11~ · koj "" gle lllu Pol dt je

~Ov. ~liufev1 ~u it l Je, Pas ~na< ni cm,,

MJ

"'k~ l

• i

111 ·~