§t rana - 212.92.192.228

4
. j SlV ,V f. nj u s- tnY iji. je to i liST IZLAZI TJi:D NO. - GOD ISHJA PRETPL .< t '0 .- DIN. - ZI\ INOZEMSTVO 60.- DIN OGLASI PO HAROCITOJ T A IF I r GODI NA X. BROJ 46. Sibenik, 9. studenoga 1939. Ideali vrijedni života Novme ptšu, a m\)rale bt Još i vl- še pasatt, o ak IJI o"'' prog1a$tmja svettm blazenoga r•Ukole Sl- bencanana, ktscduskoga u Jeruzollmu. broj naših biskupa na u s narodnim nalazi se o- ve nedjelje u R1mu, da posjeti vrhov- noga g1avara Crkve l pospješl ka- da Hrvati pred citavtm svijetom imamo sveca. Lijepo bl bilo to, kada bi poslovi bili dovršeni do 1941 g., toga velikog l . datuma, kada se slavi 1l00 g. otkada je hrvatski narod pristupio zboru kr- obitelji. Mi vjerujemo da se ta nada osl\'3ritl, l tako biti eni najboljim ordenom š-to ga jedan narod može dobiti. Hrvati s tim l tomu po- Jafu mnogo važnosti. Zato nisu suviš- ne, a nikada prevelike, sve žrtve ko- je se polažu u temelje oltara, na ko- mu zasjati aureola sveca - Nikole Taviti Nije jedini što ga je ova kršna zemlja dala Crkvi kr- Bilo je, ima, nadamo se da i do konca vjekova biti, .sklh krvi i volje, rada i žrtve, za uzvišenost .skih ideala. Providnosti se Je svidjelo, stupi u javnost kao pred- vodnik l predstavnik povorki .svetih duša, junaka duha, za koje šira i uža Javnost zna l ne zna, all zaio, .!to je glavno, ne Božjem oku, ""oje sve vidi l sudi. Ml smo ponosni na Nl- kolu ml smo ponosni na sva- koga našeg sina koJI muškom nogom u životu za visokim i lijepim I- dealima - znak je to, da smo narod koji Je sposoban živjeti i umirati za Ideale, a samo su Ideali vrijedni ži- 'Vcta. To Je barometar kulturne visine l duhovnog odgoja naroda. Može se da su sveci nu- tarnje pitanje crkvene zajednice, pita- nje Crkve bez posebnog uticaja l za narodnu zajednicu. - Sva- ki svetac Je sin naroda, kao ito su svi ljudi ujedno Crkve l na- roda, vjere l roda. Crkveni l narodni krug se, krlfaju se a ne su- kobljuju se, u Istoj osobi, kod Iste nosti. Tu Je dioba po ko- joJ jedno s drugim nema nikakve ve- ze nl odnosa. Zato, koliko Je svetac stvo visokoga stupnja duhovnosti jed- ne zajednice, toliko Je uJedno od naj- u odgajanju pokolje- nja Iste zajednice, za sada bez Ika- kvoga posebnog obzira na pitanJe Prva enciklika Sv. Oca Pape Pija XII. "Summi Pontificatus" (Nastavak 1.) I=' od znakom Kris ta Kralja U ovim prilikama stvari i vreme- na, C:asna blagdan Isusa Krista Kralja, koji se približuje i za koj i dobili ovu Našu prvu Encikliku, neka dakle svima donese blagodati božanske milosti, kojima neka se du- še smrtnika obnove evandeoskom i Kristovo Kraljevstvo neka se posvuda raširi i procvate. Posv e ta ljudskoga roda Presvetom Srcu Isusa Krista, koja se onoga dana obaviti obredom i posebnom po- neka sjedini vjernike svih naroda i država kod olta ra Kralja, da mu se oni poklone, ekaju svoje i ostalih grijehe te njemu i nje- govom presvetom zakonu istine i lju- bav i pobožno zavjNe vjernost. Ta da neka prime nebesku milost svi u kojima neka se nebe s ki oganj , koji nam je donio Krist Gospodin, raspali i svijetl i. Is to tako neka prime mi- lost oni, koji malaksavaju duhom, koji su umorni, kojima je sve dojadilo, te neka tako obnove i sna- gu duha. Neka napokon i oni zado- biju milost, koji božanskog Otkupite- lja ili ne poznavaju ili su ga veoma jadno napustili, a mnoštvo Kristovih vjernika, vrlo mnogo milijuna ih', ne- ka toga dana mole Boga: »Svijetlo . . . koje obasjava svakoga koji dolazi na ovaj svijelcc (lv. 1, 9), neka im rasvijetli i pokaže pul spasenja le višnja milost probudi u nemirnim duhovima zalutatjh onu vatrenu za dobrima, koja neka sve privede k onome isto- me, koji ih s krvavoga prijestolja Kri- ža najželjnije pozivlje te živo želi, da bude i njihov »put, istina i živolcc (lv. 14, 6). ZAHVALA Dok ovu Encikliku, koju prvu iz- dajemo nakon nastupa Našega Pon- tifikata, puni pouzdanja i nade, stav- ljamo pod znak i zaštitu Isusa Krista Kralja, sigurni smo, da svo stado Gospodnje to jednodušno i najodu- šev ljeni je prihvatiti. Krize i kušnje, što smo ih iskusili u ovo naše doba, duhove ljudi na u- zajamno prijateljstvo i toga bratskog prijateljstva i sve više bistre, kao valjda nikad dosad. One takoder u svima onima, koji vjeruju, da ima Boga, i koji slijede Isusa Kri- milosti l posrednlftva pfed prijesto- Božjega Za pokolje- nja Je svetac zvijezda u koju se upi- ru pogledi onih koji živjeti l spremati se za tivot RazumlJivo, onda, da u konkret- nom pitanje sve- tim nalega kraja ne samo Interesira, nego se svih nas, cr- kvene l narodne javnosti, i oko toga svi na svoj poraditi. Ko- Ilko su Francuzi svih skupina sta kao vodu i ueitelJa, stle da i- VI svtjel, kako svtma skupa prijeti i ugrožava th pogibelJ. ovog uzaJamnog priJatelj- siva katolika, koJI su, kako kazasmo, t eške prtlike lehko a kejt umove k sebi pm ivtje i utvrduje te daje snagu volJI za pobje- dom, napunio Nas je najprijaln1jim u- živanjem i utjehom onth da- na, kad smo ali s pouzda- njem u Boga zakonito zasjeli na Sto- ltcu, koju je veliki Naš Predšasnik o- staV IO praznu. Sada pak, dok Nam je duh obu- zet ž iv im tolikih dokaza poštovanja, koji su nam spontano i s stigli, kad smo bili izabrani za Papu i kad smo ob re- dom pr imili lo dostojanstvo, da nam najtješnju vezu djece s Crkvom i Namjesn ikom Isusa Kr ista, ne možemo se svlada t i, a da vam, C:asna kao i svima onima, koji- god pripadaju obitelji, ne izrazimo zahvalnost, na do- kazima ljubavi, poštovanja i nepoko- lebljive odanosti, odasvud up ravlje- n im Rimskome Pap i, se baš pri- znavala služba i Vrhovnog Pasti ra, od Boga ustanovlje- na. Ovi naime dokazi bili su zaista namijenjeni ne Našoj skromnoj osobi, jedino uzvišenoj i prele škoj služ- b i, na koje breme nas je Kri st Gospodin pozvao, da mu se podvrgnemo. Ako smo tada veliku težinu preuzelog bremena, koje Nam je na- metnula vrhovna vlast, povjerena Nam od Božje Providnosti, ali zalo Nam je bilo od utjehe, dok smo g ledali neraz- druživo jed instvo Crkve, ko- ja se, kao nasip i utvrda , lo i tješnje nesavladi- voj blaženog Petra, što je že- bahatost Kristovih neprijatelja. Ovo jedinstva i s Božjom voljom namet- nutog bratstva naroda naprama zajed- Ocu svih, Nam se, da Nas ispunja tim i polpunijom nadom, što su strašnije prijelile ma- terijalne i duhovne prilike. Ug odno na to prvih mjeseci Naš ega Pontifikata najbolje je na Nas dje lo- valo, dok je trebalo izdržal i napore l frtvovali u pitanju sve što- vanja l Isticanja njihove Male Terezi- Je! Kada su Joj ono otrag nekoliko godina posvetili bazili- ku, na sadašnjega Svetog O- ca PIJa Xli, onda kardinala Eugena Paccelli, bila je prisutna Crkva l drža- va, narodnost l vjera - a da se l ne govori o ogromnim skupinama koje su bile u Rimu, kada je otrag petnaest godina proglašena svetom. Spomenuli smo Francuze, a mogli smo l druge. RIJ:!OI-'51 !;J· Hf: '"""'CA• J IIOJ U.tlt i brig e le nadvladal i krize, kojima je ispre ple t en pul Isu- sa Kri sta. Niti možemo prešutjeti, kako su Na m bile p ri jalne dobre želje i st it ke i on ih , ko ji , i ako ne pripadaju vid ljivoj svezi Crkve, ipak radi svoje plemen itost i i iskrenosti duha nijesu htjeli zabo rav i ti sve ono , su s Nama povezani ili rad i ljubav i naprama osobi Kristovoj ili radi vjere u Boga. Svi ovi dakle nek a p ri me izraze Naše najharn ije za- hvalnost i. Pojedine i svekolike Mi iz- bo žanskoj zaštiti i božan- skom vods tvu , dok tvrdimo, da Nas samo je dna misao i v odi, da revno naime slijedimo pri- mjere Dobroga Past ira, da sve prive- demo k pravoj le da svi »imadu ži vot i da ga imadu u izob ilju cc (lv. 1 o, 10) . DJELO LATE- RANSKIH UGOVORA a osobit i že ii mo harnost Našega srca uzvišenim carev i- ma i kraljev ima, najvišim upravnicima dr žava i predstavnicima civilnih vlasti, ko ji su Na s, u ime onih naroda, koji su s Apo stolskom Stolicom povezani vezama prijateljstva, ovom sretnom pri lik om htje li najplemenili- jim iskaz im a štovanja . U broj kojih, u ovoj prvoj Enciklici, up ravljenoj svim narod ima kugle zemaljske, posebnim veseljem možemo ubrojiti Italiju, Ita- liju, velimo, koja, koja kao plodan perivoj vjere, uvedene od Prvaka Apostola, nakon s voljom Bo- žje Providnosti sklopljenog Lateran- skog sporazuma , zau zimlje mjesto medu onim državama, koje su u službenim prijateljskim odnosima s Rimsk im Papom. Iz ovih ugovora »mir Kr i stov Italiji« poput zore sret- no je za sjao mirnu i brat- sku vezu duhova u svetim vjerskim pitanjima i u životu , koji pak m ir uvijek vedre dane, kako us rdno Boga molimo, neka osvo- ji, le unutarnjom silom okrijepi duhove talijanskog naroda, koji je Nama tako bliz i koji, kao i Mi, udiše isti životni dah. pak molimo i od srca želimo, da ovaj na- rod, Naš im Predšasnicima i Nama zai- sta najdraži, slavna djela djedovske vje- re i božanskom zaštitom , od dana u dan sve više osjeti istinu, iz- raženu ovim svetoga Psalmi- s te : »Blago narodu, komu je Gospo- dar Bog njeoovcc (Ps. 143, 15). Ovaj toliko željeni novi položaj, Hrvatska javnost sigurno svoju i lzvdlti zadatak koji kulturan narod mora u ovom Daj nam, Gospodine, sveca! Za to Te molimo i Za to smo žrtvovali l S time u svjetsku javnost Još Ja- korakom slupamo kao narod Ide- ala, a i to biti od zna- za one koji dolaze. ml

Upload: others

Post on 15-Oct-2021

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: §T RANA - 212.92.192.228

. j

Sl V

,Vf. nju n· s­

tnY

i ji.

~~ je

to i

l iST IZLAZI TJi:DNO. - GODISHJA PRETPL .< t

'0.- DIN. - ZI\ INOZEMSTVO 60.- DIN

OGLASI PO HAROCITOJ T A IF I r GODINA X. BROJ 46.

Sibenik, 9. studenoga 1939.

Ideali vrijedni života Novme ptšu, a m\)rale bt Još i vl­

še pasatt, o ak IJI o"'' prog1a$tmja svettm blazenoga r•Ukole Tavalića, Sl­

bencanana, ktscduskoga mučenika u Jeruzollmu.

Veći broj naših biskupa na će u s narodnim hoaocašćem nalazi se o­

ve nedjelje u R1mu, da posjeti vrhov­noga g1avara Crkve l pospješl čas, ka­da ć~ Hrvati pred citavtm svijetom

moći reći: imamo sveca. Lijepo bl

bilo to, kada bi poslovi bili dovršeni do 1941 g., toga velikog l značajnog

. datuma, kada se slavi 1l00 g. otkada

je hrvatski narod pristupio zboru kr­šćanske obitelji. Mi vjerujemo da će se ta nada osl\'3ritl, l tako ćemo biti

počaš eni najboljim ordenom š-to ga jedan kršćanski narod može dobiti.

Hrvati s tim računaju l tomu po­

Jafu mnogo važnosti. Zato nisu suviš­ne, a nikada prevelike, sve žrtve ko­je se polažu u temelje oltara, na ko­mu će zasjati aureola sveca - Nikole Taviti ća.

Nije Tavlllć jedini mučenik što ga je ova kršna zemlja dala Crkvi kr­šćanstva. Bilo je, ima, nadamo se da

će i do konca vjekova biti, kršćan­

.sklh mučenika, mučenika krvi i volje, rada i žrtve, za uzvišenost evanđeo­

.skih ideala. Providnosti se Je svidjelo,

~a Tavillć stupi u javnost kao pred­vodnik l predstavnik čitavih povorki .svetih duša, junaka duha, za koje šira

i uža Javnost zna l ne zna, all zaio, .!to je glavno, ne Izmiču Božjem oku,

""oje sve vidi l sudi. Ml smo ponosni na mučenika Nl­

kolu Tavllića, ml smo ponosni na sva­

koga našeg sina koJI muškom nogom .J<:roči u životu za visokim i lijepim I­dealima - znak je to, da smo narod

koji Je sposoban živjeti i umirati za Ideale, a samo su Ideali vrijedni ži­

'Vcta. To Je barometar kulturne visine l duhovnog odgoja naroda.

Može se učiniti da su sveci nu­

tarnje pitanje crkvene zajednice, pita­

nje Crkve bez posebnog uticaja l značaja za narodnu zajednicu. - Sva­

ki svetac Je sin naroda, kao ito su

svi ljudi ujedno članovi Crkve l na­

roda, vjere l roda. Crkveni l narodni krug Isprepliću se, krlfaju se a ne su­

kobljuju se, u Istoj osobi, kod Iste lič­

nosti. Tu Je nemoguća dioba po ko­

joJ jedno s drugim nema nikakve ve­

ze nl odnosa. Zato, koliko Je svetac svjedočan­

stvo visokoga stupnja duhovnosti jed­

ne zajednice, toliko Je uJedno od naj­

Jačega značaja u odgajanju pokolje­

nja Iste zajednice, za sada bez Ika­

kvoga posebnog obzira na pitanJe

Prva enciklika Sv. Oca Pape Pija XII. "Summi Pontificatus"

(Nastavak 1.)

I=' od znakom Krista Kralja

U ovim prilikama stvari i vreme­na, C:asna Braćo, blagdan Isusa Krista Kralja, koji se već približuje i za koj i ćete dobili ovu Našu prvu Encikliku, neka dakle svima donese blagodati božanske milost i, kojima neka se du­še smrtnika obnove evandeoskom krepošću i Kristovo Kraljevstvo neka se posvuda raširi i procvate. Posve ta ljudskoga roda Presvetom Srcu Isusa Krista, koja će se onoga dana obaviti svečanim obredom i posebnom po­bo,žnošću, neka sjedini vjernike svih naroda i država kod olta ra Vječnoga Kralja, da mu se oni poklone, ekaju svoje i ostalih grijehe te njemu i nje­govom presvetom zakonu istine i lju­bavi pobožno zavjNe vjernost. Tada neka prime nebesku milost svi kršćani, u kojima neka se nebeski oganj, koji nam je donio Krist Gospodin, raspali i svijetl i. Isto tako neka prime mi­lost oni, koji malaksavaju duhom, koji su umorni, kojima je sve dojadilo, te neka tako obnove neporočnost i sna­gu duha. Neka napokon i oni zado­biju milost, koji božanskog Otkupite­lja ili ne poznavaju ili su ga veoma jadno napustili, a mnoštvo Kristovih vjernika, vrlo mnogo milijuna ih', ne­ka toga svečanog dana mole Boga: »Svijetlo . . . koje obasjava svakoga čovjeka, koji dolazi na ovaj svijelcc (lv. 1, 9), neka im rasvijetli i pokaže pul spasenja le višnja milost probudi u nemirnim duhovima zalutatjh onu vatrenu čežnju za vječnim dobrima, koja neka sve privede k onome isto­me, koji ih s krvavoga prijestolja Kri­ža najželjnije pozivlje te živo želi, da bude i njihov »put, istina i živolcc (lv. 14, 6).

OĆINSKA ZAHVALA

Dok ovu Encikliku, koju prvu iz­dajemo nakon nastupa Našega Pon­tifikata, puni pouzdanja i nade, stav­ljamo pod znak i zaštitu Isusa Krista Kralja, sigurni smo, da će svo stado Gospodnje to jednodušno i najodu­ševljeni je prihvatiti. Krize i kušnje, što smo ih iskusili u ovo naše doba, potiču duhove katoličkih ljudi na u­zajamno prijateljstvo i osjećaj toga bratskog prijateljstva čiste i sve više bistre, kao valjda nikad dosad. One takoder u svima onima, koji vjeruju, da ima Boga, i koji slijede Isusa Kri-

milosti l posrednlftva pfed prijesto­IJ~m Božjega Veličanstva. Za pokolje­

nja Je svetac zvijezda u koju se upi­ru pogledi onih koji počinju živjeti l

spremati se za tivot RazumlJivo, onda, da u konkret­

nom slučaju, pitanje progla~enja sve­

tim mučenika nalega kraja ne samo

Interesira, nego se tiče, svih nas, cr­kvene l narodne javnosti, i oko toga

ćemo svi na svoj način poraditi. Ko­

Ilko su Francuzi svih skupina učinili

sta kao vodu i ueitelJa, stle da oži­VI svtjel, kako sv tma skupa prijeti i ugrožava th zaJednička pogibelJ.

Osjećaj ovog uzaJamnog priJatelj­siva katolika, koJI su, kako kazasmo, teške prtlike lehko povećale, a kejt umove k sebi pmivtje i utvrduje te daje snagu volJI za budućom pobje­dom, napunio Nas je najprijaln1jim u­živanjem i najvećom utjehom onth da­na, kad smo drhćuć i , ali s pouzda­njem u Boga zakonito zasjeli na Sto­ltcu, koju je veliki Naš Predšasnik o­staV IO praznu.

Sada pak, dok Nam je duh obu­zet živ im sjećanjem tolikih dokaza poštovanja, koji su nam spontano i s ves~ :;em stigli, kad smo b ili izabrani za Papu i kad smo svečan im obre­dom primili lo dostojanstvo, da nam posvjedoče najt ješnju vezu djece s Crkvom i Namjesn ikom Isusa Krista, ne možemo se svladati, a da vam, C:asna Braćo, kao i sv ima onima, koji­god pripadaju katoličkoj obitelji, ne izrazimo najveću zahvalnost, na do­kaz ima ljubavi, poštovanja i nepoko­lebljive odanosti, odasvud up ravlje­nim Rimskome Papi, čim se baš pri­znavala služba Najvećeg Svećenika i Vrhovnog Pasti ra, od Boga ustanovlje­na. Ovi na ime dokazi bili su zaista namijenjeni ne Našoj skromnoj osobi, već jedino uzvišenoj i preleškoj služ­b i, na koje breme nas je Kri st Gospodin pozvao, da mu se podvrgnemo. Ako smo već tada osjećali veliku težinu preuzelog bremena, koje Nam je na­metnula vrhovna vlast, povjerena Nam od Božje Providnosti, ali zalo Nam je bilo od najveće utjehe, dok smo g ledali najrječ i tije očitovano neraz­druživo jedinstvo katoličke Crkve, ko­ja se, uređena kao nasip i utvrda , lo čvršće i tješnje pričvršćuje nesavladi­voj pećini blaženog Petra, što je že­šća bahatost Kristovih neprijatelja.

Ovo opće očitovanje katoličkog jedinstva i s Božjom voljom namet­nutog bratstva naroda naprama zajed­ničkom Ocu svih , činilo Nam se, da Nas ispunja tim većom i polpunijom nadom, što su strašnije prijelile ma­terijalne i duhovne prilike. Ugodno sjećanje na to prvih mjeseci Našega Pontifikata najbolje je na Nas dje lo­va lo, dok je trebalo izd ržali napore

l frtvovali u pitanju sve većega što­vanja l Isticanja njihove Male Terezi­

Je! Kada su Joj ono otrag nekoliko godina posvetili veličanstvenu bazili­

ku, na dočeku sadašnjega Svetog O­

ca PIJa Xli, onda kardinala Eugena Paccelli, bila je prisutna Crkva l drža­

va, narodnost l vjera - a da se l ne govori o ogromnim skupinama koje

su bile u Rimu, kada je otrag petnaest

godina proglašena svetom. Spomenuli smo Francuze, a mogli smo l druge.

RIJ :!OI-'51 !;J· Hf: '"""'CA• J

IIOJ ~EK. U~UHA U.tlt

i brige le nadvladal i krize, koj ima je ispre pleten pul m i st i č ne Zaručn i ce Isu­sa Kri sta .

Nit i mo žemo pre šutjeti, kako su Na m bile p ri jalne dobre želje i če­st it ke i on ih, ko ji , i ako ne pripadaju v id ljivoj svezi katol i čke Crkve, ipak radi svoje pr i ređene plemen itost i i iskrenosti duha nijesu htjeli zaborav iti sve ono , č im su s Nama povezani ili rad i ljubavi naprama osobi Kristovoj ili radi vjere u Boga. Svi ovi dakle neka p ri me izraze Naše najharn ije za­hvalnost i. Pojedine i svekolike Mi iz­r učujemo božanskoj zaštit i i božan­skom vods tvu, dok svečano tvrdimo, da Nas samo je dna misao potiče i vodi, da revno naime slijedimo pri­mjere Dobroga Past ira, da sve prive­demo k pravoj sreći le da svi »imadu život i da ga imadu u izobiljucc (lv. 1 o, 1 0) .

PROVID~NCIJALNO DJELO LATE­RANSKIH UGOVORA

a osobit i način žeiimo oč itoval i harnost Našega srca uzvišenim carev i­ma i kraljev ima, najvišim upravnicima d ržava i predstavnicima civilnih vlasti, ko ji su Nas, u ime onih naroda, koji su s Apostolskom Stolicom povezani vezama prijateljstva, ovom sretnom pri likom htje li počastit i najplemenili­jim iskaz ima štovanja . U broj kojih , u ovoj prvoj Enciklici, upravljenoj svim narod ima kugle zemaljske, posebnim veseljem možemo ubrojiti Italiju, Ita­liju, vel imo, koja, koja kao plodan perivoj katol i čke vjere, uvedene od Prvaka Apostola, nakon s voljom Bo­žje Providnosti sklopljenog Lateran­skog sporazuma, zau zimlje počasno mjesto medu onim državama, koje su u službenim prijateljskim odnosima s Rimsk im Papom. Iz ovih ugovora »mir Kr istov povraćen Italiji« poput zore sret­no je za sjao navještajući mirnu i brat­sku vezu duhova u svetim vjerskim pitanjima i u građanskom životu , koji pak mir donoseći uvijek vedre dane, kako usrdno Boga molimo, neka osvo­ji, ojača, usreći le unutarnjom silom okrijepi duhove talijanskog naroda, koji je Nama tako bliz i koji, kao i Mi, udiše isti životni dah. Vruće pak molimo i od srca želimo, da ovaj na­rod, Našim Predšasnicima i Nama zai­sta najdraži, obnavljajući na jvećom vjernošću slavna djela djedovske vje­re i zaštićen božanskom zašt itom , od dana u dan sve više osjeti istinu, iz­raženu ovim r i ječima svetoga Psalmi­ste : »Blago narodu, komu je Gospo­dar Bog njeoovcc (Ps. 143, 15).

Ovaj toliko željeni novi položaj,

Hrvatska javnost sigurno će učiniti

svoju i lzvdlti zadatak koji kulturan

narod mora u ovom slučaJu učiniti.

Daj nam, Gospodine, sveca!

Za to Te molimo i molićemo.

Za to smo žrtvovali l žrtvovaćemo.

S time u svjetsku javnost Još Ja­čim korakom slupamo kao narod Ide­

ala, a i to će biti od najvećega zna­

čenja za one koji dolaze.

ml

Page 2: §T RANA - 212.92.192.228

§TRANA 2.

uveden u juridičkom i duhovnom po­gledu, koji je ona j događaj, dost o­jan vječne uspomene za sva vremena, dodijelio i svečano priznao Itali j i i svoj kato ličkoj zajednici. nikad Nam se nije uči n i o , da donosi vel iki sklad d uhova, kao kad smo po prv i put iz izvanjskog i uzvišenog balkona Vati­ka nske Baazi like raširivši i pod igavši Naše oč ins ke ruke od svega srca bla.­goslov ili ko liko Rim, to sijelo Papin­siva i Naš premil i g rad, u kom e smo se rod il i, tol iko Italiju, sklopljenim sporazumom opet pomi renu s katoli­čkom Crkvom, te konačno sve naro­de na sv ijetu.

(Nastav it će se)

ŽIVOT S CRKVOM Crkveni kalendar

Nedjelja , 12. XI.: Dvadeset i četv rto nedjelja po Duhovima . - Sv. Ma rtin, Pa­pa. Radi energične obrane pravovjerja bio je progna n na Herzones, gdje je u nnj­težim muknma izdahnuo 16. IX. 6-5. - Bl. N ikola Tavilić. Danas se u svim bisk u­pijama na· e države shwi izvanjska veča­

no t i benčnnina bl. l ikole Tnvi lića . Ponedjeljak, 13. X T. : Sv. Stanko Ko­

s t ka. Roden je g, 1550 u Polj koj . voj mladi život sproveo je u po tu i molitvi. Umro je kno isusovnčk i novak. Katolička u čcća omladina časti ga i slavi kao svogn zaštitnika .

tornk, 14. XI .: Bl. Nikola Tavilić,

hrvatski mučen i k. Podnio je mu čeničku smrt u Jcruzolim u upravo na dn n a~n ji dan .

rijeda, 15. XI. : Sv. Albert Veliki . Cijeli kato l ički vijet !avi dan sv. A lber­ta Vel., gla ovitog fi lozofa, koji je svojim svetim ži votom i u čenjačkim ra dom na daleko pronio slavu Božju . Bio je učitel j sv. T omi Ak vinskom.

Cetvrtak, 16. XI.: Sv. Ivan Trogiranin , b iskup i zaštitn ik grada T rogira . lnvi e s najvećom večanošću u T rogiru i ok olici.

Petak, 17. X T.: Sv. Grgur Cudotvorae. Bio je b i kup u rodn om mjes tu rovoj Ceza reji. Na početku svoga biskupskog rada imaq je amo 17 vjernika. Svetim ži­vc tom i neumornim ra d om sav grad je pri ­veo pravoj vjeri. Radi neobični h i velikih čudesa nazvan je »Cudotvorac«.

Subota. 18. X I. : Sv. Odon, opat u a­mo tan u Klini , koji je pod njel,\ovom u­pravom postao jedan od na jglasovitijih samostana. mro j e g. 942.

DVADESET l ČETVRT A NEDJELJA PO DUHOVIMA

C:ITA JE POSLA ICE blaženoga Pavla apos tola Kološanima (3, 12-17) -Braćo ! O bucite sr kao izabranici Božji, sveti i lj ubcz:J I, u srdačno mi l os rđe, do­b rotu, ponizn'lst, ćedno t, st rplj ivost; pod­noreć i jedan tl ru f,_og n i opraštaj ući jedan d rugomu, akv ima ko tužbu na koga: kao što j e i Gospodin vama opro tio, tako i vi! Yrhu vcga to!!a imajte ljubav, ko­ja j e veza savršenstva . l mi r Kr istov ne­ka radosno v lada u s rci ma vašim na ko­ji ste i pozvani u jednome t ijelu i zahval­ni budite! Riječ Kristova 'n eka stanuje u vama obilato, U svakoj mudrosti u č ite i opominjite jedan drugoga sa psalmima, h im-

C5CJAC><:>CJAC>c::>C><::><:::><:::A:

Vatikanski grad Ljepota je posi jana širom svi jeta .

Po b rd ima i poljima, uz moru, jezera i rijeke. Tu je ljepotu, većinom posi­jao Bog.

Ali i čovjek stvara ljepotu. l on tom ljepotom obogaćuje veće grado­ve, osob ito prijestolnice. Zato se u sr­cu naobroženog kao i neukog ređa čež n j a , da posjeti svjetske pr ijestoln i­ce i u njima se nauživa ljepote.

Rim! - Da li se za b i lo kojim gradom porađaj u tako snažne i to­ple čežnje kao za nj im?

Ist ina, že lj eli smo v idjeti i Vene­ciju, i Milano, i Fi renzu i osta le gra­dove, al i p rema ni jednom nas nije ta­ko neodol jivo vuklo srce kao za Ri­mom.

Na Porci junkulu, dok je popo­dnevni žar sunca sve v iše slabio, u­dobn i e l e kt rični v lak strasno je gutao p rostor i da ljin u, te nas, kao na kr ili­ma, nosio kraj Arezza, Teronto le, Tra­Zimenskog jezerd, Chiusi, O rvieta ...

Kad se nebeski svod počeo kiti­ti zv ijezdama, svaki čas sm o provi ri-

»KATOLIK(<

nima i duhomim pjc mnmn, za hvalno pje­v du i u srcima vojim Bogu! Sve .što gou činite rije ju ili djelom, vc (čini te) u imc .ospodina l u n Krista, zahvaljujući

Bogu i Ocu po Isusu Kris tu Gospodinu na emu!

t LIJEDI E A ĐELJE po Mateju (1 3, 24--30) . U ono vrijeme rc-če I-us mno,štvu ov u pri ču: Kraljevstvo je nebesko slično ovjcku koji pos ija dobxo sjeme un njivi svojoj. A kad lj ud i spn­va hu, dod e neprijatelj i posijn k ukolj me­đu p ~en icu pn o tid e. A kad usjev U4ra­ste i rod don ese, tada sc pokaza kukolj. Tada dodoše luge d maćina i rekoše mu : »Go podnru, nijesi li dob ro sjeme posijao na nJIVI vojoj? Otkuda dakle k ukol j?« l reče im: » ep rijn telj čo.vjek to učin i «.

A sluge rckoš : >>Hoćeš li dn idemo i da ga i ščupamo?« l reče : " e, da ne bi­ste čupaju ći k ukolj izguli li zajedno s nj im i p'enicu. Os tavite dn oboje raste do žet­ve, n u vrijeme žetve reći ću žeteoci mn: Pokupite najprije ku kolj i sveži te g n u snop ove da se spali, a p enicu sakupite u ži tnicu mo ju«.

UNUTRASNJI NEPRIJATELJI KRALJEV­SlY A BOZJEGA

Crkva, koju je ustanov io Isus Kr ist, da nastavi Njegovo djelo, dan­danas do,živ lju je islu sudbinu kao i njena G lava Isus Krist . Isus je imao žes tokih neprijatelja među strancima, a i podmukJih neprijatelja među istim domorocima. Tako i Crkvu pobijaju nevjernici, pogan i, kri vovjerci, raska­lašenici, ali je žalosti i ne mali broj njene izrađene djece, koja, preziruć i opomene i zakone svoje majke, dopi­ru čak dotle, te sklapaju savez s bez­vjercima, · da je pobijaju. No kako je Kri st pobjedio jedne i druge, tako će se dogoditi i s Crkvom, u kojoj se Krist neprestano bori i pobjeđuje .

• Ova je utješna istina, označena u

u p r iči današnjeg E v a n đ e l j a. Ne-

..

pri jatelj je posijao kukolj u duhovnom po lju duša.

Ovaj kukolj prije ti, da će uguši­ti, i svojom množinom sudbonosno u­grožava rast i plod dobroga sjemena, to jest djela tnost dobrih duša. Sluge bi htjeli odmah Iš čupati zle trave, ko­je ra.s tu na štetu dobri h. No go­spodar govori : »Ne, da ne biste ču­paju ći kukolj izgulili zajedno s njim i pšenicu . Ostavite da obofe raste do žetve, a u vrijeme žetve reći ću .že­teocima: Pokupite najprije kuko lj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu sakupite u žitnicu moju.« Evo vrhovne suverene moći velikoga Go­spodina , koji je Bog te ako dozvolja­va, da bude zlih i u krilu Njegova kra ljevstva tokom ovoga života, da može izvesti dobro iz zla, doći će ipak dan Njegove svečane i neumo­ljive pravde.

~ J Zato sveta Crkva, puna povjere­nja i pouzdanja u Gospodina, uprav-lja mu ovu dirlj ivu molitvu: .

»Obitel j svoju, mo limo, Gospodi­ne, neprestanim pomilovanjem čuvaj, pa jer se oslanja na samu nadu n_e­beske milost i, bran i je nep restanim svojim okriljem« . (P o č e t n a m o­l i t v a).

H0prosli, o milostivi Gospodine, zlodjela naša i uprav ljaj srca, koja ko­lebaju« (P r i k a z n a m o l i t v a).

Kao za log našega spasenja ne­ka budu nebeska otajstva, ko ja smo primi li (Pr i č e s n a m o l i t v a).

• Kao pra k tični propis, da se zašti­

timo od zasjeda, što nam ih namješta neprijatelj, poslušajmo i čin i mo ono, što nam sv. Pavao napominje u P o­s l a n i e i (Kološanima 3), koja je krat­ka rasprava o nutarnjem životu . U njoj nam se naime preporuča neprestana molitva, uzajamno opominjanje i ono, što je najvažnije, šio uže sjedinjenje s Isusom, od koga naša dje la moraju crp iti svoj životni sok.

Stara l nova vremena Često puta se o rosi oko mnogo­

ga starca dok priča o dragim vreme­nima, kada su se ljud i međusobno volili, čast i l i i poštivali. Ne mo.žeš se naslušati li jepoga pričanja o povjere­nju i pošten ju ko je je među ljudima v ladalo.

Mi, rođeni od devetstote pa ova­mo, ne znamo o tomu mnogo reći, jer smo stupil i u život u ratnim godi­nama i onima neposredno za njima, kada su iz života izgurane sve one dobre i plemenite od like prošlosti. Starijim ljudima, ko j i su u mlađ im svojim godinama osjetili slatkoć u Bo­žjega pr ijeratnoga vremena, sigurno je daleko teže snositi tv rdoću surovo­sti i neplemenitost i ovih naših dana, nego mlađoj generaciji , koja u praksi ne z;n~ za ve l ičinu povjerenja i pošte­nosti u dnevnom .ž ivotu čovjeka. Sa­mo mlađa generacija u računu dolazi do zaključka, da je stvarno: povjere­nje, ljubav, iskrenost čovjeka prema

va li kroz vagonske p rozore, jer zna­dijasmo, da nam se doskora, u noć­noj rasvjet i, mora pojaviti Vječni grad. l najednom začu se r i ječ, koja u na­ma probud i žuborne potoke uspome­na, viz ija, i ščekivanja . . . ri j eč tako malena a tako čarobna: Roma! -Rimi

Bilo je osam sali uvečer, kad se iskrcasmo u sred iš tu kršćanstva. -Buka, vreva i promet na željezničkoj stanici sjeća nas Mi lana. Ali doskora sve to ostavismo za sobom, jer nas brzi automobili provezoše kroz rasv i­jetl jene ulice i trg·:ive sve do zavoda svete M arte u Va' ;kamkom Gradu.

Dakle, nismo stanovali u Rimu, već u Vatikanskom G radu, u državi najmanjoj p rostorom i b rojem stanov­ništva, ali na jvećoj po duhu i slavi.

Civitas Vaticana - Citta' del Va­ticano - Vatikanski g rad proslavio je ove godine desetgodišnjicu svoga po­stanka. - 11 v el jače 1929 potpisan je lateranski sporazum i zmeđu Vati­kana i tal ija nske države, koji je po­novno uskris io nekadašnju papinsku državu.

O tada Papa nije više vatikanski suža nj. Postade suveren, vladari Uvi­jek je on to b io , ali otada ga svi , pa i prot ivn ici, p riznavaju vl adarom.

čovjeku najveće dobro i na1s1gurnrje jamstvo da život teče sređeno i za­dovoljno.

U većini ni čitali nisu znali. Nisu oni zna li ni za ugovore ni za obvez­nice ni za potpise svjedoka ni za u­redovne potvrde. Davalo se i č i nilo u četi r i oka, a da ko drugi za to ni­je ni znao, jer nije ni trebao znati.

U vremenu zlobe, mržnje, nena­v idnosli, pakosti; u dan ima laži, kra­đe, prevare, otimanja; u časovima su­rovosti, naprasitosti, nepoštivanja, pre­zira - čovjek bi sve zemal jske mi­li june, sav tehnički napredak, sva znanja i umijeća dao za plemenitost i mekoću onih starih , Božjih dana, u ko­jima se vol ila, poštovala, ljubi lo i ča­stilo. Ma čovjek će lakše preći i pre­ko glada i preko oskudice, preko svih kr iževa duše i tijela, nego preko naj­većega zla koje nas sve danas mori, a to je - što jedan u drugomu gle­damo vuka, a ne čovjeka. S time smo

Vatikanska državica zauzima tek 500 kvadratnih metara površine, a bro­ji oko 700 stanovnika, a ipak nijed­na svjetska velevlast nema toliko po­dan i kč\ kao Vatikanski grad : 400 mi­lijuna katol ika!

U Vatikanski Grnd se ulazi p re­ko trga sv . Petra. Citav Petrov trg pr ipada Vatikanu, ali, prema sporazu­rr.u, na r.1ernu čuvaJu red ne samo pa­p inski ga~disti, već i talijanska polici-Jr;.

Kad u čita l(om j;' imu ne bi bilo ni­šta drugo ne.go gorostasna i veličan­stvena crkva sv. Petra, isplatilo bi se doći u nj sa najskrajnij ih točaka sje­vernog i južnog pola.

Crkva sv. Petra sa svojim trgom, okruženim debelim gran itnim četvero­rednim stupovima - 284 na broju] - pravo je svjetsko čudo.

Milanska katedrala na prvi mah mnogo vi še zadivljuje putnika nego crkva sv. Petra . l ne čini se niti tako velika kao što uistinu jest. - Ali što je vi še posjećuješ i preg ledavaš, to posta je veća, raste do najvećih dimen­zija, s ko jima se ponosi i zmeđu svih crkava na sv ijetu.

Negdje u sredini, na popločanom tlorisu crkve, ispi,sane su, po redu , najduže crkve na svijetu. Tako sam

BROJ 46.

rekli sve, i u t~mu je ključ za rješava­nje one htadnoće s kojom jedan dru­goga- ..ysusrećemo.

Iz srdaca naših ishlapila je lju­bav, izvjetrila plemenitost. Zločinci su nas pokrali, pa smo uza sva bog~t­st"va ubogi p rosjaci i uza sva znanja nesretni i nezadovoljni bijednici.

Oj, dati našim vremenima onu staru plemenitost, znači učiniti nas bogatima i sretnima. Ko bi nam to opet dao, pjevali bismo mu himne i pjesme zahvalnice, njegovo ime di­zali bismo do neba i nazvali ga usre­ćiteljem nesretnoga čovječanstva.

Mi mislimo da to može učiniti iko drugi osim Njega jedinoga - Boga našega? On je onaj jedini koji blaži srca i p lemeni duše. A naše duše više nisu plemenite, jer je iz njih protje­ran On. Otkada su nam počeli hra­movi pustiti i srca su nam počela ve­nuti; otkada smo Bogu duše naše dali olkaz, svaka p lemenitost i dobrota da­le su otkaz i srcu našemu. Nisu to r i ječi praznine, nego surove zbi lje, koja nas ruši i ništi.

Može Hrvatska dobijati priznanje slobode sa svih sjedišta i vel i čina, o­na će biti i ostati ropkinja i tužna si­rotica sve dotle, dok njezina djeca još jednom ne postanu djeca i nasišu se ml ijeka na majčinim grudima -stare časti, stare p lemenitosti, staroga poštivanja, stare ljubavi, koja je izvi­ra la iz sočnoga korjena kršćanskog odgoja. Ako toga ne bude, sloboda je prokartana.

Neka je proklet život, kada brat mora strahovati od ruke bratove; ne­ka se ni ne spominje sloboda u kojo) opaki silu nameće onomu koji je bio i ostao uvijek vjeran Domu, ali i Bogu; neka je prokleta i Hrvatska, ako mi­sli dozvoljavali i oglušivali se na pro­teste pošten ih duša, gonjenih od olo­ša, koji uvijek i u svim prilikama ot­skače na vrh, kao smeće za obilne kiše. Takve Hrvatske nama ne treba i takvu slobodu otklanjamo. Otklanja­mo slobodu u kojoj moraju u strahu živjeti oni koji duše i živote svoje žrt­vuju za ostvarivanje našit) nacionalnih prava i toliko željene slobode.

Rekli smo da teško onomu koj i osjeća nemir radi toga, jer očekuje da sve tako idea lno ide, a ne ide. S ti­me nismo opravdali odgovorne, koji znaju da negdje nešto krupna nije u redu, a odmahivanjem ruke olako pre­ko toga pre laze. U političkom i sva­kom drugom poslu najnemoralnije i najpodlije postupa onaj koji opakomu u svemu ugađa , da ga drži1 a dobro­mu ne samo da nije pri ruci, nego pušta da mu opaki i silu nameće, s nekim mišljenjem da će dobar čovjek i onako uvijek vjeran ostati. A u to . mu upravo leži tež ina pitanja. Ono sa­mo budalu zm ija iz istoga procjepa dvaput ujeda. Junior ................... ~~~~ ......

Ako još nijesi, molimo Te . dn odmr1l1 da nas podmiriš pretplaw! - T vo ja pretpla­ta je jedino sred rvo. koje i:zdržnva naš • Ka­to /ih! - Ako m ožeš, doda j rom pri/i knm još i mali darak . za fo nd .našega »Katolika"!

pročitao: katedrala u Reimsu 138.6~ metara duga, u Mi lanu 134.94, Notre Dame u Parizu 130, sv. Pavao u Rimu 127.36, sv. Ivan Lateranski 121.84 . . , A glavna lađa u crkvi sv. Petra du­gačka je 185 m, s predvorjem koje je široko 13 ml

A što da rečemo o podzemnim kriptama, u kojima snivaju zasluženi' san svi Kristovi namjesnici na zemlji, l o središnjoj, gorostasnoj Michelange­lovoj kupoli, koja ima promjer od 42' m, a visinu od 143 ml

Kripte to su posebne kapelice i' crkvice. Najviše se zadržah u kapelici - pred grobom apostolskog Prvaka i pred sarkofagom zadnjeg, preminulog Pija Xl.

Sarkofag Pija Xl položen je kraj Pija X. Vjernici čitav dan posjećuju nji,h~~e smrtne ostanke, te ih kite sv1ez1m cvijećem i, klečeći, mole s& Boqu, ali ne za njih već za sebe, za bl ižnjega i za svetu Crkvu.

Obi laz im oltare, ali ih ne brojim, jer bih se po svoj prilici zabunio, a uz to b ih izqubio i više vremena , ko­je nigdje nije tako dragocjeno kao. na putovanju,

Sve sl ike na oltarima su od bli­stavog mozaika, a između njih se re­daju prek"rasni nadgrobni spomenid

!liS'fO . ri d

lill·· p d oićlOIIl JJ prijcdlo .l su 2 ,.,a

II]B IOIIle

·znl).li H l J • r 03dio. l'

poče tlU jJI]!U vetin tonatno p sli USA o lllen13 te l

a USA Već prVO!

brsns i~ f Englesk• narlldlbe l

fraJJCUlkU

f11Člll J.OO ~ ,jetbu đenoga bro

usrc LA U R van· ih P' na radiu ! naglasio, grube sile,

1arania i poprari !t su!ctSivno m3• Vetik!

0svetničkili bitija 1 te metodom P

SOVJET:

ZUJI•. Z3 se n31aze t

brinuli i koja prij ski IOJniCI svom nov< zwra.njs b laze u biii danske ria brane i či jim građan

s crvenom naprotiv, · odredbe, p ma, dmli ruke, dl dwtrom i lllllllisle. !kolovanih Slalno pr

V)etskih 1

raća na io da se·~ niJesu imal

I013, 1 a pnvatnog dovoljstvo hovoj. Ill

oni počin'

zapovjedni! nuti i izda la.Ienja e se, da fe ieme biti· samizona Vtnih čet

tu svrhu.

r~znih Pal lJa veliko veoma te najljep!e<

Penjl subota u naplaćenE slije osve broja po! kupole, t

trga prič i lopta, a krelali de stadosmo galeriji, k ke.

Page 3: §T RANA - 212.92.192.228

onu n~ s

~ lo ~e i d~

sr e..

anje , ()..

~ si­ljeca a sišu

f.o~ IZVI-

rk og oda

bral ne-o joj )jO i

~g~; mi­ro-

o lo­oi­

ilne e ba n ja­a hu iri-nin

1e i &mu or o­

go

-3.6~ Ire

'mu ...

im 1eni ji, j

e--41

BROJ 46.

Širom svijeta HlSTORlJ KA ODLUKA U A. 2. t.

mj., pri definitivnom gla anju u pr dstnv­ničkom domu jedinjcnih Američkih Držnvn, za prijedlog pred jcdnika Roo evci tn gin ' Cl·

vala su 243 zastupnika, n 171 prot iv. Pre­ma tome vc inn za Rooseveltov prijedlog izno-si 72 glasa. Ovaj rezultat je vc izne­nadio, jer u pristaše Roosevelta, još u početku kampanje, računal i s time, dn će

imati većinu od nll!jviše 30 glasova . Tako je konačno primljen novi zakon o neutralno­sti U A od obiju kuća amcničkoga parin· menta te je ukinuta zabrana izvoza oru!ja iz USA uz klauzulu »Platu pa nosi «. ·­Već prvoga dana, nakon što je ukinuta 7.a· brana izvoza ratnoga materijala, Francuska i Engleska potpisale su u Americi nove narudž be u svoti od 44 milijuna funti. Za Francusku se znade, da će postopcno na­ručiti 4200 avi.ona, a Engleska 1200 aviona za vježbu mlad ih pilota osim još neodre­đenoga broja bomba rdera i lovaca.

ZASTO JE VELIKA BRITANIJA US­LA U RAT? 7. t. mj. engleski minis tar vanjskih poslova lord H a l i fax održao je na radiu govo~;, u kome je, među ostalim. naglasio, dn se Velika Britanija bod protiv grube sile, vjerolomstva, nepravde, ugn;e. tavanja i proganjanja slabijih. Ona hoće da popravi štetu , koju je Hitlerova Njcmačk.1

sukcesivno nanosila svojim s lab ij im susjedi­ma. Velika Britanija ne teži za nikakvim osvetničkim mirom, nema teritorijaln ih am­bicija i želi, da se mirovni ugovor sklopi metodom pregovora i sporazuma.

SOVJETSKl VOJNICI POSTAJU »BUR­:lUJic. Zapovjednici sovjetskih četa, koje se nalaze u baltičkim državama, vrlo su 7.a­bni nuti jednom .neočekivanom ~njenicom,

koja prijeti sovjetski.rn garnizonima. Sovjet­ski vojnici se naime vrlo dobro o jećnju u svom novom položaj u usprkos prvobitnog zaziranja baltičkih građana, da s njima do­laze u bliži doticaj. Uostalom pojedine gra­đanske vlasti izdale su direktno takve za­brane i činile veliku propagandu medu svo­jim građanstvom, da se što manje mijesaju s crvenom vojskom. Sovjetski zapovjednici naprot iv, iako su formal no pristajali na te odredbe, prema ugovoru s dotičrum država­ma, davali su svojim vojnicima slobodne ruke, da se što više sastaju i druže s gra­đanstvom j, tako ih postepeno obrate u ko­muniste. Međutim, osim nekoliko osobito školovanih komunističkih agitatora, koji stalno prate crvenu vojsku, veliki dio so­vjetskih vojnika ne samo da nikoga ne ob­raća .na komunizam, nego oru sami počinju

da se »zaražavaju buržujs.tvomc. Oni dosad rujesu imali prilike, da izbližega vide, kako se živi s onu stranu ruske granice. Medu­tim, kad su sada lično osjetili, kakva je to blagodat biti slobodan, bez stalnoga und­zora, i kako u b altičkim državama, usprkos privatnog vlasništva, vlada idealan red, za­dovoljstvo i veća pravednost negoli u nji­hovoj, na kolektivnoj bazi uređenoj , zemlji, oru počinju da se otrježnjavaju. Sovjetski zapovjednici sve više su zbog toga zabri­nuti i izdaju sve stroža naređenja glede iz­laženja crvenih vojnika iz kasarna. Govo~i

se, da će svi ti garnizoni za najkraće vri­jeme biti izmijenjeni. a mjesto sadašnjih garnizona doći će specijalna odjeljenja ::I ­venih četa, koje će biti osobito poučene u tu svrhu.

raznih Papa. Svaki spomenik predstav­lja veliko umjetničko djelo, pa fi je veoma teško odabrati jednoga kao najljepšega.

Penjemo se r u kupolu. Prva je subota u mjesecu, pa nas puštaju bez naplaćene ulaznice. Ali to nam se po­slije osvetilo, jer nas, radi prevelikog broja posjetilaca, ne puštaju na vrh kupole, u jabuku, koja se odozdo s trga pričinja malena kao nogometna lopta, a u nfoj se mo.že slobodno kretati desetak odraslih ljudi. Zato o­stadosmo duže vremena na vanjskoj galeriji, koja se širi ispod same jabu­ke.

Pogled je veličanstven kao što je veličanstvena i sama crkva. Nepre­gledno more ulica, trgova, vrtova, kro­vova, tornjeva ... širi se pred očima. A između njih' širokim koritom, fro­mo tetura starac Tiber, i gubi se u magličastim daljinama.

ok'rećem se prema vatikanskim vrtovima, po kojima se donedavno tako rado šetao veliki Pio Xl, a sada se, u slobodno vrijeme, koje je veo­na ograničeno, šeće i njegov neka­dašnji suradnik, a današnji nasljednik Pio Xli.

Pred novom, lijepom zgradom u­pravitelja Vat,ikanskoga Grada jasno

»KATOLIKa ·--------- ~~~-------------------------------------

STRANA 3.

Duhovno hodočašće hrvatskog naroda u Rim Z kanonizaciju bl. Nit' ole Tavilića

14. ~tudcno{!a je blngdun bl. , ikolo Tnvilićn (koji slnvimo u ovu nedjelju). Ove će godine blagdu n toga svetog llr­vutn imati posebno vcčano zna č nj e, jer će tih danu stupiti pred v. Oca Papu Pija Xll. edmo.ricu hrva kih nadbiskupa i biskupu n 150 hodočasnika. dn Ga u imc hrvat koga nnrodn zamole, neka toga ve­likog hrvnl kog Blaženiku, sina h rvatske Dalmacije, apostola drage naše Bo ne i je­ru alemskoga mučeniku, proglasi prvim hr­vntsl-.."im Svecem.

Velik je tQ događaj zu cijeli hrvatski narod. Velik, jer sc radi o tom, dn naj­većom mogućom lavom bude počašćen je­dan sin svete llrvat ke, koja će takoder biti proslavljena po svemu katoli kom svi­jetu. A velik je taj događaj i radi gole­moga duh,ovnog dob~:a, što će ga hrvntski natod pri,miti po svetačkom liZ.veličanjt•

toga svo_g si na, koji tim postaje naj veći nebeski zaštitnik Hrvat ke.

T aj vclik.i i sveti događaj treba zato da okupi u jednu duhovnu manifestaciju sve Hrvate katolike. l olba. koju Sv. Ocu Papi podnose hrvatski bi kupi za kanoni­zaciju bl. ikole Tnvilića treba da nad e odjeka u svakoj hrvatskoj duši, pa da ta­k.:> tu molbu duhovnim načinom podupre <' tie 1 hrvatski narod.

Treba tom prili kom u neku ruku o­stvariti duhovno h odočašće cijeloga hrvat­sk0J.! naroda u Rim . Prije dvije godine pridružilo se 120 tisuća Hrvatu duhovnom hodočašću u vetu Z emlju, kad je hrYat­ski metropolita preuzv. g. dr Alojzije Ste­pinac pošao u Jeru alem, da ondje ll ime hrvatskol'a naroda prodiči bl. Ti kolu Ta­vitića. To je tada ostvareno potpisima. Bog je ono jeru alemsko duhovno hodo­čašće hrvatsko!!a naroda obilno blagoslo­vio, jer su velike i nebrojene milosti, što ih je hrvatski narod otada primio po za­govoru bl. Nikole Tavilića . A sada, kad hrvat ki metropolita s još ·e toricom b i­skupa ide u Rim, da još većma bude pro­dičcn isti taj veliki hrvat ki Blaženik, ne­ka opće duhovno hodočašće hrvatskoga naroda ll Rim pomogne, da se po tigne sveti cilj, ko j i sad molimo i očekujemo

od amjesnika Kri tova .

Tom rimskom duhovnom hodoča ~ću

hrvatskoga naroda zu svetačko uzveliča­nje bl. ikoJe Tavilićn neka se svak1 Hrvat pridruži tim, da sebi nabavi sličicu toga hrvatskog Blaženika, pn da moli. mo­litve, koje su na tim sličicama u čast bl.

Tikole Tavilića. Za mali prinos od 50 pa­ra dobiva svaki lijepu li čicu toga svetog Hr­va tr< te će se tako svakom u dušu ucijepiti njegov veti lik. A po broju tih sličicu. raspačanih po &vim župama. pred svim cr~-vama, po svim katoličkim zavodima i dru.tvimn, ustanovit će se broj toga du­hovnog hodočašća hrvatskog naroda. To će uj ed no biti kao plebiscit (!!la ovnn je) hrvat koga naroda zn kan oni7.aciju prvo­ga hrvatskoJ:! Sveca , pn će i o tom biti izvje·tena duhovna vla st. kojoj će (Sv. Otac Papa) povjeriti, , da ispita opće

štovanje bl. ikoJe Tavilića, potrebno zn kanon izacij u.

Ako dakl e želimo posti ći sveti cilj, za koji hrvatski bi skupi sad idu u ime

se opaža z1v1 šimšira, koji kljaštrr.

papinski grb od zelenog vrtlar često zalijeva i

U pravcu sjevera nalazim vati­kansku kratkotalasnu radiostanicu, ču­venu zvjeidarnicu i abesinski kolegij.

Odmah uz crkvu, s istočne sJrane, dižu se papinske palače, u kojima su smještene razne kongregacije. Neko mi pokazuje i prozore privatnih Pa­pinskih soba. Kako je Papa tada bio na odmoru u Castel Gandolfu, to su radnici nesmetano mogli popravljati, na podignutim skelama, vanjsko obli­čje palače.

Idem oko galerije i promatram, sa svih strana, grad, o kojemu Natko Nodilo reče: »Sunce ne obasja gra­da divnijega.« - Promatrao bih ga tako čitav dan, ali moram silaziti, jer oko sebe ne vidim već nijedno po­mato lice.

Društvo se zadr,žalo u trgovina­ma, pa i ja pođoh za njima. -- Zai­sta, to su pravi dućani, s bezbrojnim i raznovrsnim devocionalijama, i us­pomenama na Rim, a poredani su na krovu crkve sv. Petra! Dosta ih je, a još bi ih nekoliko puta toliko moglo stati. Tako su tu veliki, široki prostori.

:Lelja nam je bila, da se i mi pro-

hr ntskogn nurodn u Rim, moramo s jed­ne strnne ~to dost:>jnije proslaviti blag­dan bl. ikolc Taviliću i ujediniti sc svi u molitvama zn nJegovu kanonizaCIJU, n s dru g,c strane uprijeti sve sile, dn sc o blngdnnu bl. ikole Tavilićn i u dnne do kon ca studenoga raširi što veći broj Bla­icnikovi h sli čica u hrvatsk i narod, je r će

to biti najočitiji dokaz, da dois ta želimo dobiti prvoga svog narodnog Sveca. A ko­ja župa, samostan, zavod ili društvo ra­spnču 400 ličicu nabavljenih od Hrvat­skog Odbora za Sv. Zemlju (Zagreb, Tren­kova 1.) dobit će u pro incu lijepu veliku sliku bl. ikolc Taviliću zn svoju crkvu ili kapelicu. Tako će na lak i brz način biti postignuto i to, da već u god. 1940. ne bude nijedne hrvatske crkve bez slike o­voga svetog Hrvata, kao što je to za nje­govu kanonizaciju i potrebno.

Pridružinm se dakle svi na ovaj lako provedivi i divni manifes tativni naćin du­hovnom hodočašću u Rim! Poduprimo ti­me ono sveto d jelo, za koje sad naši bi­skupi stupaju pred O cu svega kr ćanstvu l Neka od danas do 14. st udenoga, a i od toga blaf!dana bl. ikole Tavilića sve do krnja mjeseca tud enoga vrijedi geslo: Sličica bl. ikoJe Tavilića je sveta gla­sovnica. kojom sc svaki Hrvat izjavljuje za svetačko uzveličanje tojla svetog Hr­vata, koji neku bude nebeski čuva r reće hrvat kog naroda u ada~njo ti, budućno­sti i vječnosti l ----

Iz naših krajeva HODOCASCE U Rl 1. 150 hrval3kih

hodočasnika kreće u Rim iz Zagreba u pc­

tak 10. t. mj. hodočasnicima putuju za­jedno i preuz.v. gg. zagrebački nadbiskup i hrv. metropolita dr Aloj zije L e p i n 11 e, ši benski biskup dr J erolim M i l e t a i split·

k1 bi kup dr Klement Kv. B o n ef n č ić. arajev k.i nadbiskup dr Ivan S ar ić već

ranije će stići u Rim, a i križevačk i vladi­kn dr Dionizi je j a rad i posebno pu­tuje. Krčki biskup dr Jo ip re b r n i ć i senjski dr Viktor B u r i ć putuju preko Ri­ieke te će se u Italiji pridružiti našim ho­dočasnicima. Hodočnš e nosi Sv. Ocu Papi dvije umjetnički na pergameni izrađene ad­rese, Kerdićcv novi mali pozlaćeni kip bl. Nikole Tavilića i svečano izdanje životopisa Blaženikova od o. dra B. Polonijo. - Ovo hodočaJćc ima cilj, da zamoli v. Oca Papu, da se bl. ikolu Tavilića proglasi prv1m hrvatskim svecem.

HRVAT KA JEV CKlH I

ORTJE1 T OKA CK TH

U B -HRV TA .

Zagrebački »Hrvatski Dnevniku od 8. t. mj . o tome, medu ostalim, piše i ovo: »U vrijeme dakle, kad u e odrediYalc granice ove držaVT(e zajednice, pokazali su bunjevački i šokački T-lr·vati, da n jihov!l hrvatska orijentaciju nije nikal-va smet­nja za njihov ulazak u Jugoslavi ju. Ali to ujedno znači, da Jugoslaviji ne može i ne srn.fje bitr nikakva smetnja ta nji­hovu hrvatska or ijentacija. Kakvog dakle ima smisla, da gg. Be lić i Tomić obi­lazeći hrvatske krajeve u Bačkoj i Bara­nji nastoje suzbiti hrvatsku narodnu mi-

š.ećemo između onih čempresa, plata­na, paoma, agava i ruža, s kojima se sada često, u miru r sabranosti, razgovara Pio Xli. Ali za to bismo bili morali tra~iti posebnu doz.volu od upravitelja Grada. Kad je tako, zado­voljili smo se s dozvolom nižih vlasti, s. kojom smo se mogli prošetati do vatikanske željezničke stanice, na ko­joj se, valjda, u izvanrednim prilika­ma iskrcavaju samo viši odličnici. Ta, ima samo dva kolosjeka!

Ako Petar Grgec u svojoj knjizi »Kod Namjesnika Kristovacc tvrdi: »Ba­zilika sv. Petra već sama po sebi za­služuje studij barem od par mjeseci, jer tu je nagomilan rad vijekova« -koliko bi onda trebalo mjeseci, da se temeljito pregledaju svi vatikanski mu­zeji, a da i ne govorimo o čitavom Rimu l

Zalo, doduše, možemo reći, da smo prošli kroz vatikanske galerije i muzeje, ali teško je o njima izreći bi­lo koji sud. Tu je toliko povijesnih predmeta i umjetničkog materi j:lla, da ga ne možeš kroz nekoliko :;ati niti u trku letimično pogledati. A mi smo imali za vatikanske muzeje sa­mo tri sata vremena!

Jedino smo se po drugilut na­vratili u Sikstinsku kapelu, koju je ge-

suo'? Om u tome nikada ne će uspJeti. Kod su bunJcvu čki i šokački J Trvnti u~pje­li sačuvati hrvatsku narodnu svijes t u da­leko nepovoljnijim prilikama, nema nika kvih izgledu, da bi je mogli sada iznubiti amo :rnto, što ona nekoj!a smeta. Oni su

bili, Jesu i o&tal će l !rvati, bilo to neko­mc pravo ili krivo."

G. K W VIC ZA (;ETVRTU BA-OVI U. vi h dana ministar Kulenović

izjnvio je novinarima, da pored Hr vatske, loveni je i Srbije treba stvoriti četvrtu

jugos lavensku bn'novi nu, koja bi obuhvaća­la Bosnu i Hercegovinu. Prema nj egovom mišljenju potrebita je, da postoji ova četv rta. jujloslavcnska jedinica, jer bi ona spajala o tale tri banovine, koje da. su osnovane na plemenskom obilježju.

JRZ ZA TRI BA 10Vl E. vezi s izjavom ministra g. Kulenovića o četv rtoj

banovini Bosne i H ercegovine mjerodavni krugovi JRZ tvrde, da mišljenje g. Ku­leno\'i ća pred tavlja -njegovo lično mišlje­n ·e. a ne mišljenje JRZ. - Zn~Zrebač~i "J Jr, ats k i Dnevnik.- od 8. t. mj. međutim dobro opaža »Ona (Hrvat ka cljačka

Stranka) nikada nij e pris tala , da sc od ci­jelo<; državnog područja izvan sadašnje H n atske i, razum ije se, izvan Slovenije form ira rp ka banovina. Predsjednik dr Maček dao je u tom pogledu potpuno jn­snu izjav-u na posljednjoj sjednici Hrva t­skog arodnog Zastupstva. Ako se budu u državi fonniral e samo tri jedinice, onda je jasno, da se teritorij Hrvatske ima po­većati . O tome pitanju ne mogu odlučivati samo JRZ, zemljoruclnici, Boža Maksimo­vić i dr Lazar Marković. To je barem wn­kome jasno. Zaključci, protivni tome, bili bi r a č u n b e z k r č m ll r a .«

POVEC ' JE DJEDH 1 Povjerenik r;; bcnske općine g. Vidović u­putio je nedavno upravi dr:lavnih mono­pola. jednu predstavku, u kojoj je bilo traženo, da se dozvoli sadnju duhana ne­kojim elima 'ibenske općine. Pred tavka je bila. motivirana činjenicom, da se rani­je u tim selima proizvodio duhan vrlo dobre kvalitete, a dn u ta sela ove go­dine nastradala uslijed elementarnih ne­pogoda. Osim upravi ddavnih monopola. predstavka je bila upućena i ministru fi­nancija dru Suteju, kojemu je nar. zastup­nik g. Dane karica stvar vrlo toplo bio preporučio. Ovih dana stigao je odgovor od g. ministra financija g. dra uteja, da je uprava d..rhvnih monopola donijela od­luku za ponovno osnivanje duhanske sta­nice u Dr n i š u , pa da će u vezi s time odobriti sadnju duhana u općini drni ko.j. Sto se tiče ponoYne sadnje duhana u op­ćini šib~skoj, naređeno je duhan koj sta­nici u T rog i r u , da zainteresovnna sela šibenske opći,nc U'nese u predlog za sad­n ju duhanu u 1940. godini, "to je tanica već i učinila . Osim to!!a rije·eno je, da e i u rejonu duhan ke stanice u S i n j u

ponovno odobri ndnja duhana. 1a koncu pisma ističe se, du će proizvodnju duhana obuhvatiti sve primorske rcjone. u koji­ma je ranije bio sađen duhan.

MIROV1 A UDOVE AUGUST SE-OB. ovi povjerenik zagrebačke općine

g. Starčević povisio je na dostojnu visinu mirovinu udovi Augusta Scnoc. To je uči­

njeno iz poštovanja prema udovi velikoga pisca i njegovim neprocjcnjivim zaslugama za grad Zagreb.

nijalni Michelangelo uresio svojim ve­likim i nenadmašivim afresko-slikama. Navratismo se ne tol iko radi afreski, koliko radi peći, u kojoj sagorijevaju izborne listiće prilikom izbora novog Pape. Prviput je niko nije opazio. Ali ni drugiput! - Cuvar kapele nam je samo pokazao mjesto gdje se namje­šta za vrijeme konklavea, a onda se opet uklanja radi ljepšeg izgleda dvorane.

Nigdje nisam osjetio toliki umor koliko u Firenzi, dok sam pregleda­vao dvije velike galerije slika, i u Ri­mu, pregledavajući vatikanske muze­je, galerije, stance i kapele. - Htio bi kroz kratko vrijeme što više vidje­ti i proćutiti, pa ti se duh napuni utisci­ma i premori do pospanosli.

Malen je Vatikanski Grad, ali je i velik po svojoj slavnoj povijesti, po bogatstvu umjetničkih spomenika, po svojoj biblioteci sa 500.000 svezaka, a najveći je što u njemu živi i vlada nepogrešivi Kristov Namjesnik, k.<:')i se uvijek smatrao »sluga slugu BozJih«.

Kraj· te njegove veličine blijedi i veličina svega ostaloga klasičnoga, staropoganskoga, kao i savremenog fašističkog Rima.

Don Ivo Grgurev

Page 4: §T RANA - 212.92.192.228

STRANA 4. ----- ----

Naši dopisi KR ·E O (kod O bro vca)

Prosla •a i posveta Ka t. Doma to javni pu ki zbor

Pred 3 godin · :t.tl p OČ!!O je na' ~upnik P a ,·lo' Ira ;\n tc nkciju oko sagrade­nJit Kn t. Doma u nnšcm selu, dtl na·, o­mladinu, okupi i sačuYa od nc,•jcrc, po­kvarc i komuniw1n. Bilo je prif.!ovora s n11:nih tntnn , jer sc rad započeo bez d i­nnra u džepu. ali on je ' ' e tc prigovore kao i dru~e potc'·koćc sve prcbrdio po­znatim ·njcgov tm humorom i uYijck nn­smt itmim licem. tlkupljn je milodnre od kuće do kuće, dinar po dinar, od i­rolmjskogn naroda, uzdajući e jedino u Providne t Božju i na·u , o pu od Zdrn\' ­lja. pod čije je pokrovi telj tvo s tavio o­va j naš Ka t . D om, tako da je ovo p rvi Kat. Dom na , el u u b en kovačkom kota­

ru. vcčnnu posvetu Doma obnvismo 22.

X. L g. i nazvasmo ga »Hrv. Kat. clj. Prosvj . D om Go p. loge u Krušcvu«. Po vctu je obavio domnći župnik uz asi­stenci ju prcč. dekana don ]\ . K l n r i ć a. Kumovah u ~f.!. F rk o v i ć Mart in, pred j. kot. org. H . , V u j ić J . ta jnik org. , Ja­dre K a m b e r predsj . G. l. i inc J n­k o" č e v trg.- svi iz Benkovca. Iz Obrov­on : Don \. K l ar i ć i L. I v e z i ć, trg. , a iz Kruševa : l van S o "' a, predsj . opć. org., n ić Ante, pred j. mj. orl}. , V r­k ić Jure. glavar, Vrkić Mijat, banski ce ta r i K n r a m ar k o i kola, trg.

Poslij e obavl jene crkv. funkcije o tvo­rio je javni pučki zbor Ivan S o ' n. Do­maći ž u p n i k za h alio sc vim prisutnima. o obito gg. kumovima i izaslaniku dra '\a čka g, Frkoviću . Pozvao je narod, ela

bude sl~žan i vjeran idejama pk. 1arki­cc Klanca, koji nas je prvi uz pripomoć ondn·njega župnika Pavlov o. Vlade i ~o­' a Iva'tla oJ..."1lpio u H , radi čega je i mlad poginuo od biv~b režimlija, ostaviv­·; oca od 80 godina slijepa i petero neja­ke neopskrbljene dj ečice. Zamolio je pri­sutne, dn mu d jecu pripomognu kojim mi­lodnrem i da ne nasjedaju komuni ti čkim krilaticamn, koje sc u zadnje doba jako ·ire kroz narod . Jadre K a m b er govorio im je o organizaci ji Gosp. Sloge i Selj . Zaštite, n g. Frković prikazao nam je vanjsku i nutarnju situaciju u vezi Ba­novinom Hrvat kom i novi m pril ikama u

zemlji. P lije oduševljenog klicanja dru ~ta­

čku , slobodnoj Hrvatsko j. g. Frkoviću i kumovi ma te o. župniku i preč. don l. Klariću narod sc razbježao radi ki'c svo­jim kućama . Računa e, da je bilo vi~c hil jada naroda, jer su osim domaćih mno!!i do~li i iz okolnih seln, a iz Obrovca pun teretni auto. Gg. izaslanildc i uzvani ke počas tio je o. župnik, a ostale po ebni prijatelj i. Kako radi kiše nije mogao. jav­no gov oriti. prcč. don M. K l n r ić izrekao je divni govor o selj ačkom pokretu pk. Stj . Radića za objedom i pozdravio pri­sutn e te ih pozvao, dn pomognu o. žup­niku dovrši ti iznutra i nnmjc' tnjcm ovaj

kat. sclj. dom. Kako smo siromn~o i, to apeliramo nn

sve Hn·at icc i Hrvate, da nas pripomognu svoj im udovičkim milodarom, dn započe to djelo i dovrši mo. vc. pa i najmanje mi­lodare. sa zahvn l no~ću prima : 2 u p s k l U r e d - K r u š e v o , z p. O b r o v n e ,

Dalmacija . Prcdsj . hrv. sel j. kat. omladine

L. Anić

K I

Društvo hrva tskih katoličkih učenica

imalo je prošle nedj elje svoj redoviti sa­stanak, na kojemu je gd ica D u l č ić, na­stavnica na mje noj gimnaziji, održa la p redavanje o pokretu hrvatskog katoli čkog daštva. Prcclnvnnjc je bil o jako zanimivo t c ink je trnja! prck jednoga sata, članice u do kraja pra tile izlaganja s ve­

likom pomnjom. Tajnica

OLID

Od lazak jednoga zlozaslužnog

Pred 20 ~odina došao je u naše mj e­sto raspnrnnih hlača, bez kućo i ku ćišta,

pre d avajući po putevima dronjke i oslnt­ke, dok sc nij e obogatio i postao pašom, koji je pa ~ovao i hnračio pod imenom držnvnotvorca, zaš ti ćen bivšim režimima. To vam je Ferara Jakov, došljak iz Be­tin e, prije nastanjen u Loš inju, koji je sada nap okon odletio na sokolskim krili ­m a., otpra ć<m od olib koga naroda mrtvim zvonom, crnim zastnvama, glazbom rogo-

»KATOLIK« ------------------------------------~BR~_J _4_6.

' ' ll i Iata i onom iz \ orov nika , koja is­p raćuje amo ovakv o zaslu žne Uud e, u Biograd n m, da us r eći tamo· nje rcpare. Olibski ! !rvati d u:,!o će se sj eća ti do u ~ ni­

kn rcrnre, njegove /.ene, sinova, drugo­va kao i nj iho ' ih nedjela, ali će sc i on jeća ti i pra ćaj a iz O libu, jer ba •, oni , ko­

ji u mu bili na jcrniji, morali su mu ga­rantirati , dt mu e ne će zbog njegovi h ncdicln n .. ta zla dogoditi, kada to nijesu mogli njegovi najmiliji uz š tićenike žan­dare. [1 \ jcsnn znštit!t pnsila m u je život, i ako to nije 7n lu :l. i v no. t\ on i u zadnji čas, odalečiv·; sc brodom iz luke, svojim nep ris tojnim gestom pokazno je ono, š to je bio i ~ to jest, dok Ol ibl jani b ili u, ostali su i o tat će uvijek svjesni svoga po!; tcnja i hrvatstva. 1 ekn sc on d iči ,

kao i n jegovi. sn vojim lažima i nep risto j­no tima , n mi zahvalju jemo Bogu, što smo oči ti li iz nnšc rcdi nc i ovu nes reću .

Olibljanin

Život Sibenika PRO L A BL. ' JK LE T\ ViLI-

· n edjelju 12. t. mj. grad Sibenik proslavit e nnjs ,·cčnmjc bla gda n svoga grnda nina bl. N iko le T nvil i n. Da bi pro-

Inva blagdana ispala što vcčanij c , oso­bito u Ši beniku. preuz. bi kup uputio je pismo vj ernicima u Si beniku. Biskupovo pismo bilo je pročitan o u nedjelju S. t. mj . u svi našim crkvama. Po naredbi prcuzv. bi kupa za tri dana slavi t će zvo­na po svim našim crJ..."Vama prije blagda­na, a u k a t e d r n l i bit će trodnevna pobožno t 10., ll. i 12. t. mj . u 5.30 s. uvečer . Izvanj kn svečanost bit će u ne­djelju 12. t. mj . Po svim na ·im crkvama bit će svečana služba Božja s propovijedi o bl. ikoli Tnviliću . U k a t e dr n l i bit će glavna proslava u nedj elju 12. t. mj .

jutro u 5.30 s. bit će lekcije. U 6 s. pje­vana v. lisa. 7, 7.30, 8, 8.30 i 9 s. ti ­hc sv. Mi e. U ll . svcča·nn sv. Misa. Popodne u 5.30 s. propovijed i bla<1oslov s Presvetim. - 14. t. mj ., na spomendan Blaženikovc mrti. n u času , dok hn•atski bi kupi budu molili sv. Oca, da pospjcši njegovo prog,la en je za vec a, bi t će u katedrali u 9.15 s. svečana v. Misa.

PUT PREUZV. BI KUP U RIM. Na· preuzv. b i s k u p otputovao je danas zn Zagreb, da e pridruži hrvatskim ho­doča nicima, koji l O. t . mj . putuju u Ri m. Iz šibenika još s njim putuju u Rim pre­pozit kaptola pre vij . lvl ons. don Rudolf P i n n i na~ uredni k pre č . don A nte R n­

d ić .

\ILO TINJA Z »KONFERE CIJU V. Vh K P KOG «. Preuzv. bi-

skup u svom pismu o bl. ikoli Taviliću

preporučio je i mil linju zn ramežljive siromahe, za koje se skrbi Konferencija v inka s ovim riječ i ma: " p ozi vljem

va , da budete velikodušni te svi bez iz­nimke žrtvujete svo j obol za grad ke sramež lj ive siromahe i tim počast i tc vo­ga gradan ima bl. ikolu Tavilić!t. « - U duhu ove naredbe prcuzv. biskupa u ne­d jelju 12. t . mj . sakupl jnt će sc milostin ja u našim crkvama p reko svih S''· Misa zn sramežljive siromahe. U istu svrhu sn­kup ljat će se milodari pred crkvama.

BOLE T G. DA E SKARICE. K bo­lesnom našem narodnom zastup niku g. Dani Skarici 7. t. mj. stigao je iz Zagreba primari us g. dr Branko Benzon i pregledao ga u društvu mjesnih lij ečnika dra ova­ka i d ra Trlaje. akon pr gleda dr Ben­zon je izjavio, dn je g. ška rica oboli o od upale pluća i upale porebrice na desnoj strani, tc sc potpll'no ložio nalazom i liječenjem dra ovaka. Sto sc tiče pro­gnoze može sc očekivati povoljan tok bo­lesti. jer se bolesnik dobro osjeća. T em­peratura je niža, a s rce pravilno radi. Na­dati sc dakle skorom bolcsnikovom oz­dravljen ju, koje mu i ml želimo.

BLAGO LOV RKVE lE ZASTA-VE. nedjelju 5. t . mj . u crkvi sv. I­v a n a bila je na veča n način blngoslcw­ljena nova crkvena zn tava u ča t bl. i­kole Tnvilića i sv. Ivana Krstitelja. vc­čani čin blagoslova oba vio je biskup k i delegat, prcpozi t stolnog Kaptola i apo­stol ki protonotnr pre vij . Mons. don Ru­dolf P i n n uz asis t enciju vlč. don Kreše Z o r ić a i vlč. don Vinka B e l n m n r i­ć n. Ovu divnu zastavu crkvi v. Ivana darovali su g. Z u n i ć T o m n i nj egova supruga K 1 e of n. Zastava, koju je izra­dio g. tjepan S a j n o v i ć iz Osckovn, vnnrcclnc je lj epote. Kumovala joj je gđa 13 e n k o v ić Janja. rkvn v. Tvnnn taj dan doživjela je pravo lavlje. Svcčnnost

j e započela slavljenj em zvona, koja su na-

javila dolazak prcsvi j. Pinna . Crkva. j e po­primila divan izgled i bi la je lijepo ukra­šena. Prisus t\•ovnlo je mno·· tv svijeta, ta­ko ela ih je mnogo moralo o ta ti ispred crkve, jer u crkvi više nije bilo mjesta. Po~hj e večnnog pontifikalnog blagoslova z ns ln vc medu narodom je n ns talo ilno o­du l'.cvljcnjc. Zn ti m je prcsvij. P i a n odr­žao zano nu i di rl jivu prigodnu propovi­jed slikovi to prikazav~i i is taknuvši mu­čenički lik bl. likolc Ta ,·il ićn, koji treba da svi lijc dimo. jegovn nas je propovi­jed dubok ganula i sve oduševila. Ra­spalio je nn~n srca, dn što više ; t ujemo bl. ikolu Tavilića. akon propovijedi sli jedio je svečani po nt ifikalni blagoslov s Presvetim. vcča n ost j e zavr ena pjeva· nj em »D neb e B<' , a zatim sc upravitelj crb ·c sv. h rnna vl č. don Vinko B e l a­m ar ić znhvnlio p rcsvij. P ianu. Ova će svrčanost svima prisutnima živo osta ti u uspomeni. - T ovom prilikom presvij .

\ ons. P ian u t c gosp. Tomi žuniću i nje­govoj ~rospodi nnjsrdačnijn hvala, a od Bogn o iln n plata - Upravitelj crkve.

Bl K P R ZANC . Preuzv. b i-skup u prošlu nedjelju otvorio je i blago­slovio u Ražancu nov u rcdovničku kuću čč. cstarn Predral,locjcnc Kn•i. Povratio sc u utorak. Pratio ga je tajnik vl č. don Ivo B u j a s.

l'.'OVI T J IK PREUZV. BI K P . Buduć dosadašnji tajnik prcuzv. biskupa vl č. don Srećko D i o m a r t ić otputovao u Rim, dn nastavi svo je t eološke nauke, prcuzv. biskup imenovao je zn svoga no­vog tajnika vlč. g. don Ivu B u j a s a.

Z POBOLJ ANJ E ZELJEZ IčKE VEZE ZAGREBO 1 I PLITO '\. Iz Zagreba su se povratili gg. Ćiril Tomnseo i Andrija Lu · ić, koji su kao predstavnici sjevcrodnlmatin kih privrednika i dru ~tva

za promicanje turizma u sjevernoj Dalma­ciji intervenirali kod odjelnoga predstoj­nika za trgovinu dra Lamcrn i direktora že l jezn ičke direkcije u Zagrebu ing. Ter­čeka, za uspostavu vlakova nn pruzi Si­benik-Perkovi ć- livno. koji su po novom voznom redu obu tnvljeni. G. Lu ić i To­mase su iz javili. ela im je obećano, dn će e u tom pravcu poduzeti intervencija kod !!cneralne direkcije drž. željeznica i kod ministar tvn. saobraćaja . tign.o je od­govor i od direkcije državnih željezn ica u Zagrebu na pred tnvku šibenske općine u tome pitanju. nopćn.va e, da je tn pred­stavka upućena ministarstvu financija i generaln oj direkciji drž. željeznica u Bco­g,rad i zatraženo je, dn se ukinuti vlakovi na pruzi Sibenik-Perković-Slivno ponov­

no uspostave. PRTREDB ZBOR "co PE OD

HLO Tl«. Diletantski odio crkvenog pje­vačkog dru tvn :o Go pc od Milo t i« davao je u nedjelju 5. t . m j. u Kat. Domu sa­vremeno-religioznu dramu s predigrom u 3 čina » ukob vi jctla i tmi ne« od Knjsin­či ćn . Mlade dil ctnnt icc su dosta dobro o­

di grale ovu dramu. V . TVA TRO GIR , L slavi se u

crkvi sv. T v a n n u utorak 14. t. mj. Uju­tro u 6 s. bit će lekci j e, n zatim pjevnna sv. '\isa. Popodne u 5 s. blago lov s Pre-

vetim. ZBOR DJECAKA. Crkveno Pjevačko

Društv " Gospe od Milosti« pokreće "zbor dj ečaka« . Stoga pozivlj e ovim ro­d itelj e, da svoju djecu od 8- 12 godina upišu u ovaj 7bor. U pisivanje e vr i po­nedjeljkom, srijedom i petkom od 6- 7 s. uvečer, n nedjeljom od 11- 12 s. u jutro u društvenim pro ter ijama u amo tnnu sv. Lovre. Sačuvajmo i na ovaj način našu mladost vjeri i Bogu l - Uprava.

DEVETNICA GOSPI OD ZDRA V-LJ u k a t e dr a l i počinje ll. t. mj. i dr/.i sc svake večeri u 5.30

SVI 't LA ICAMA "2fVOG SVI-JETL « javljam, dn je n11knna klanjnnjn za slij deći tjcdnn ( 12.-18. Xl.): d n e na š S ib c o čn nin blaženi ikoln Tnvilić pr og l as i svecem i njc­f! Ovo š t ova n je što vi še pro š iri po svim hrvn t kim krajevima­Don Ante Radić.

U FO lD 1AšEG LI T doprinio je vlč. don leksandar Ccpin (Zablaće)

D in 20. - Up rava hnrno znhvaljujc.

T KOVT PRETVARAJU E U T RAK-TORE! Nova Spanjolska pretvara svoje rat­ne tankove u poljodjelske trakt ore. Spanjol -kn vojska je kao svoj prvi prilog dala 64

ta.nka, p ret varena u poljodjelske traktore, dn e pošalju u pokrajinu. gdje je potrebno ubrzanje pol jodjcl kih radova. Kamo sreće,

kad bi e tuko svi tankovi na vrjctu pre­tvorili u poljodjcl ke traktore!

Razne vijest:i -APEL BELGIJSKOG KRALJA l NI­ZOZEMSKE KRA LJICE ZA MIR. 7. t. mj. belgijski kralj Leopold ll I. došao je u po· sjete nizozemskoj kraljici Vilh elmin.i , našto su oni poslali zajedničke brzojave zaraćenim stranama nuđajući svoje usluge u korist ob­nove mira. U apelu sc kaže: »U ovim uL­

bil jn im časov i ma napetosti uvjereni smo, da moramo jo~ jedan put dići glas u ko rist mi­ra, prije nego rat na zapadu <.apočne svom žest mom. Prije nekoga vremena zaraćene

drž:a ve izjavile su, da bi bile spremne pn­stati na pravednu osnovu mira., ako je ta zn njih prihvatljivu. Mi se stavljamo svim svoj im snagama njima na raspolaganje s time, da nam iznesu svoje prijedloge, da bi sc u pri jatel;skom duhu posLigao sporazum. Ovo je, kako izgleda, zadatak, koji moramo ispuniti i zato, obzirom na dobre odnoš:.l je s a svim sus jedima, možemo ponuditi svoje posredni čke usluge. Ako one budu prihvaće­ne, mi ćemo sa svim silama raditi na obnovi mira u korist naš ih naroda i cijeloga svi­jeta. Nadamo sc. da će ova naša ponuda biti p ri hvaćena i da će ona predstavl ja ti pr­vi korak k trajnom miru. «

ITALIJA ZELI MIR. ~vc dosada~njc

lične promjene u talijanskoj vladi i u dru­gi m istitucijama te nedjelj ni razgovori Mus­solinij evi s najvišim predstavnicima vojske u političkim krugovima su pobudili veliku po­zornost. Im enovani s u i novi članovi dr­žavnog d irektori ja fa š i s ti čke stranke. Ge nera! Carboni u listu »La Stampa« piše, da izvršene promj ene ne mogu itznenadit i po­litičku javnost. Italija želi mira i ne će dn se ponovi pokušaj iz godine 19 15., kad je bila povučena u rat, a da nije tačno od­mjerila domašaj njegovih posljedica. Mus-olini će svakako pojač:Lli talijanske vojnič­

ke pripreme, da bi državu osigurao od ~va­kog iznenađenja.

TRGOVACKI SPORAZUM ITALIJE I BUGARSKE. Talijanski listovi ističu važ­no t potpisanog trgovačkog sporazuma iz­

među llalije i Bugarske tc kažu, da su pre­govori vodeni u atmosfeni najveće srdač­

nosti i uzajamnog razumiljcvanja, tc da SIJ

tako otklonjene sve teškoće. Dopunski pro­tokol ima političku važnost , jer svjedoči o prijateljskim vezama, koje postoje između

obi ju vlada.

TESKO STANJE U VARSAVL Vati­kan ki ,.Qsservatore R omano« objavio je č l a nak o sadašnjim životnim uslovima u Y:lr­

šavi. Prema tome članku preko polovinu zgrada u Varšavi sravnjena je sa zemljom Zbog z.račn ih napadaja i bombardiranja po­javlla sc nestašica vode. Još ima mnogo ra­njenika, a premaleni je broj liječnika, da im pruZi liječničku pomoć. Zbog opasnosti za­raze proučavaju sc planovi o evakuaciji

grada.

OGROM l KREDIT ZA POJACA 'JE AM ER ICKE FLOTE l AVIJACIJE. Pred­sjednik odbora za pomorstvo u zastupničkom

domu dao je izjavu, da će američka vbJn traži ti u ijcčnju od za tupn.ičkog doma, da joj se o igura kredit od milijardu i iOO mili juna dolara za izgradnj u novih ratnih brodova i aviona. Prema planu vlade dolazi u obzir izgradnja 95 novih ratnih brodC'va J oko 2400 ratnih aviona.

VELIKA FR CUSKA ZRACNA PO-BJEDA. 6. t. m j. 9 fra ncuskih lovačkih avio­na na.palo je grupu od 27 njemačkih lovačkih aviona. Pri tome je oboreno 9 njemačkih a­viona, dok su se svi francuski avioni vratili neoštećeni .

RUSKA SFINGA. Kominterna u Mo-kvi. povodom 22-godišnjice boljševičke re­

vol ucije, izdala je proglas upućen radništvll čitavoga svijeta, u kome, medu ostalim, či­

tnmo i ovo: »Neka nitko ne očekuje, dn će sc Sovjct.ska Rusija boriti na strani Nje­mačke. Sadašnji rat značit će konac svih ka· pital ističkih vlada i svih vladajućih krugo­va u državama, koje se danas nalaze u ratu. Radnici ne miju podupirllti tc vlade, koje vode reakcionarni i imeperijalistički rat.« ­Komintcrnn i sovjct.ska vlada su ipak u­glavnom jednako pod Staljinovom kontro· lom tc prividno odvajanje mišljenja izme­đu Kominterne i ovjct ke vlade - ka.c() mntrasj u londonski politički kcrugovJ - mo­

že se tumačiti na taj način, da su simpatije prema Njcmačko.j vrlo površne i prividne.

~~~~~·~~~~~~~~

Križarske viJesti

ODR2A I TECAJEVI. Odt".lnn je o­kružni tečaj Okru:'.jn Hvar u S u m ar t i­n u (na Braču). Prisustvovao je i delegat VKI3-n br. Lav Znidarčić. - Održan je okružni tečaj u D u b r o'' n i k u od 3. do zaključno 5. XI., na kojemu je sudjelo­vao i delegat VK.B-a br. Lav Znidnrčić.

ea nl

bolje: P radblskUR u ovo d unlltenja

jelom l urodi pr nije l n3

'loga sud

Drag dule, nije samljeo u vom red svi kardi ćenlci i mlio nas voreno 11

ze u rat

Dok nre, ču

drukčij e

stranu. G ge slran rahtjeva, A Ipak, dan moi1 najbolje ponelto

Tako 11orali pl rasluilla mjesto d, vedno pt

l drt stojanstve krenoga naJe stva ljac,_

Tako bl svoj Uldlie lE

'Ylilm vre llarod, a

Bog 'Vedan; p kradene Pada če, le Puta sebičnost vanje,

Z~to llrno za 111ada, s Illo litva Đotje :o ta Pobje

Nek "' na b di, Pa n "utl

VLASNIK I ODGOVORNI UREDNIK: DON ANTE RADIO - šiDENIK ULICA BL. NIKOLE TAVILićA 107. - TISKARA .KACICc (O. BERNARDO BULJEVTC). !taJni di,