izvod funkcije - imft.ftn.uns.ac.rs
Embed Size (px)
TRANSCRIPT

Izvod funkcije
3. novembar 2020
1 / 40

Definicija izvoda
f : (a, b)→ R
Za x ∈ (a, b) neka je broj ∆x 6= 0 takav da x + ∆x ∈ (a, b).Broj ∆x se naziva prirastaj argumenta funkcije f (x) u tacki x ∈ (a, b)Za dato ∆x 6= 0 velicina
∆f = ∆y = f (x + ∆x)− f (x)
se naziva prirastaj funkcije f ili prirastaj zavisne promenljive u tacki x .
Definicija
Ako postoji granicna vrednost
lim∆x→0
∆y
∆x= lim
∆x→0
f (x + ∆x)− f (x)
∆x
onda se ta granicna vrednost zove izvod funkcije f (x) u tacki x ioznacava se sa f ′(x) ili y ′.
2 / 40

Definicija izvoda
Ako funkcija f ima izvod u svakoj tacki intervala (a, b) onda je naintervalu (a, b) sa x → f ′(x) definisana funkcija f ′ koja se nazivaizvod funkcije f .
Da li postoji granicna vrednost kolicnika ∆y∆x
kada ∆x → 0?Ocigledno da je potreban uslov da granicna vrednost kolicnika postojikada ∆x → 0 taj da i ∆y → 0 tj. da funkcija f (x) treba da budeneprekidna u tacki x .
Teorema
Ako funkcija ima izvod u nekoj tacki x , ona je u toj tacki i neprekidna.
3 / 40

Definicija izvoda
Primer (Izvod f(x) =|x |)Da li funkcija f (x) = |x | ima izvod u x = 0? Da li je data funkcijaneprekidna u x = 0?
Resenje: |x | =
{x , x ≥ 0−x , x < 0
i
lim∆x→0
∆y∆x
= lim∆x→0
f (0+∆x)−f (0)∆x
= lim∆x→0
|0+∆x |−|0|∆x
= lim∆x→0
|∆x |∆x
.
Zbog definicije funkcije f (x) posmatramo dva slucaja:
lim∆x→0+
|∆x |∆x
= lim∆x→0+
∆x∆x
= 1 i lim∆x→0−
|∆x |∆x
= lim∆x→0+
−∆x∆x
= −1 tako da
lim∆x→0
∆y∆x
ne postoji, te funkcija f (x) = |x | nema izvod u x = 0.
Iz limx→0
f (x) = limx→0|x | = 0 = f (0) seldi da funkcija jeste neprekidna u
x = 0. (Ovo smo uradili u delu gradiva neprekidnost funkcije.)
4 / 40

Izvodi nekih elementarnih funkcija
Primer
Primenom definicije izvoda pokazati da je c ′ = 0.
Resenje: Za f (x) = c je
f ′(x) = lim∆x→0
f (x + ∆x)− f (x)
∆x= lim
∆x→0
c − c
∆x= 0
Primer
Primenom definicije izvoda pokazati da je (x2)′ = 2x .
Resenje: Za f (x) = x2 je
f ′(x) = lim∆x→0
f (x + ∆x)− f (x)
∆x= lim
∆x→0
(x + ∆x)2 − x2
∆x
= lim∆x→0
2x∆x + (∆x)2
∆x= lim
∆x→0(2x + ∆x) = 2x
5 / 40

Levi i desni izvod
Primer u kome je posmatran izvod funkcije f (x) = |x | pokazuje damogu postojati desna i leva granicna vrednost, lim
∆x→0+
∆y∆x
i lim∆x→0−
∆y∆x
koje su razlicite, pa ima smisla definisati i jednostrane izvode.
Desni izvod funkcije f (x) nad [x , x + δ), δ > 0 je
f ′+(x) = lim∆x→0+
f (x + ∆x)− f (x)
∆x, x + ∆x ∈ [x , x + δ)
Levi izvod funkcije f (x) nad (x − δ, x ], δ > 0 je
f ′−(x) = lim∆x→0−
f (x + ∆x)− f (x)
∆x, x + ∆x ∈ (x − δ, x ]
f (x) ima izvod u x akko postoje jednostrani izvodi i vazif ′−(x) = f ′+(x) = f ′(x)
6 / 40

Izvod na zatvorenom i poluotvorenom intervalu
Funkcija f (x) ima izvod nad intervalom I1 = [a, b), I2 = (a, b],I3 = [a, b] ako:
funkcija ima izvod u svakoj tacki (a, b)
u tacki a funkcija ima desni izvod, za intervale I1 i I3, pise se daje f ′(a) = f ′+(a)
u tacki b funkcija ima levi izvod, za intervale I2 i I3, pise se da jef ′(b) = f ′−(b)
Ako funkcija y = f (x) ima izvod u tacki x tada iz f ′(x) = lim∆x→0
∆y∆x
sledi∆y
∆x= f ′(x) + α(∆x) lim
∆x→0α(∆x) = 0
∆y = f ′(x)∆x + α(∆x)∆x , lim∆x→0
α(∆x) = 0
7 / 40

Geometrijska interpretacija izvoda
A(x , y), B(x + ∆x , y + ∆y) su tacke grafika, prava AB je secicaako B → A prava postaje tangenta krive u tacki Akoeficijent pravca tangente, ako je α 6= π
2,
tgα = lim∆x→0
f (x + ∆x)− f (x)
∆x= f ′(x).
8 / 40

Geometrijska interpretacija izvoda
jednacina tangente u tacki A(x0, f (x0)) je
y − f (x0) = f ′(x0)(x − x0)
jednacina normale u tacki A(x0, f (x0)) je
y − f (x0) = − 1
f ′(x0)(x − x0), f ′(x0) 6= 0
ako je ako je f ′(a) = 0 jednacina tangente funkcije u tackiA(a, f (a)) je y = f (a), a jednacina normale je x = a.
9 / 40

Geometrijska interpretacija izvoda
Primer
Naci jednacinu tangente i normale u tackama A(0, 0) i B(−1, y0),ako je f (x) = x2.
Resenje: f ′(x) = 2x .
Za tacku A je f ′(0) = 2 · 0 = 0, tako da je jednacina tangente y = 0(jer je f (0) = 0), a jednacina normale je x = 0.
Za tacku B je y0 = f (−1) = (−1)2 = 1 i f ′(−1) = 2 · (−1) = −2,tako da se ubacivanjem u jednacinu tangente sa prethodnog slajdadobija t : y − 1 = −2(x + 1), tj. t : y = −2x − 1.Jednacina normale je n : y − 1 = 1
2(x + 1), tj. n : y = 1
2x + 3
2.
10 / 40

Diferencijabilnost funkcije
Definicija
Za funkciju f (x) definisanu u okolini tacke x se kaze da jediferencijabilna u tacki x ako se ∆y moze napisati u obliku
∆y = D∆x + α(∆x)∆x
pri cemu α(∆x)→ 0 kada ∆x → 0, a D ∈ R (ne zavisi od ∆x).
Teorema
Potreban i dovoljan uslov da funkcija f (x) bude diferencijabilna utacki x je da ima izvod u toj tacki.
D = f ′(x)
Teorema
Ako je funkcija diferencijabilna u x onda je ona neprekidna u x .
11 / 40

Osobine izvoda
Teorema
Ako funkcije u = u(x), v = v(x) imaju izvod u tacki x , tada i
funkcije u ± v , uv ,u
v, (v(x) 6= 0) i cu imaju izvod u tacki x i vazi
da je:
1. [u(x)± v(x)]′ = u′(x)± v ′(x),
2. [u(x)v(x)]′ = u′(x)v(x) + u(x)v ′(x),
3.
[u(x)
v(x)
]′=
u′(x)v(x)− u(x)v ′(x)
v 2(x),
4. [cu(x)]′ = cu′(x).
12 / 40

Tablica izvoda
f (x) f ′(x) vazi za f (x) f ′(x) vazi za
xn nxn−1 x ∈ R, n ∈ Nxα αxα−1 α ∈ R, x > 0
ax ax ln a a > 0, a 6= 1, x > 0 ex ex x > 0
loga x1
x ln aa > 0, a 6= 1, x > 0 ln x
1
xx > 0
sin x cos x x ∈ R arcsin x1√
1− x2|x | < 1
cos x − sin x x ∈ R arccos x−1√
1− x2|x | < 1
tg x1
cos2 xx 6= π
2+ kπ, k ∈ Z arctg x
1
1 + x2x ∈ R
ctg x − 1
sin2 xx 6= kπ, k ∈ Z arcctg x − 1
1 + x2x ∈ R
13 / 40

Izvod slozene funkcije
Teorema
Neka funkcija f ima izvod u tacki x i neka je y = f (x). Ako funkcijag ima izvod u tacki y , gde je y = f (x), tada funkcija g ◦ f ima izvodu tacki x i
(g ◦ f )′ (x) = (g(f (x)))′ = g ′(y)f ′(x).
Primer
Naci izvod funkcije: 1. y = esin x , 2. y =
√x
x2 + 1.
Resenje:1. y ′ = (esin x)′ = esin x · (sin x)′ = esin x cos x .
2. y ′ = (√
xx2+1
)′ = 12√
xx2+1
( xx2+1
)′ = 12
√x2+1x· 1·(x2+1)−x ·2x
(x2+1)2
= 12
√x2+1x· 1−x2
(x2+1)2 = 12
1−x2
√x(x2+1)
32.
14 / 40

Izvod inverzne funkcije
Teorema
Neka je f (x) neprekidna strogo monotona funkcija u okolini tacke x ineka je f ′(x) 6= 0. Ako je f −1 inverzna funkcija funkcije f , tada vazi(
f −1)′
(y) =1
f ′(x),
gde je y = f (x). Drugacije zapisano, y ′x =1
x ′y.
Primer
Za funkciju f (x) = arcsin x inverzna funkcija je f −1(y) = sin y , pa je
f ′(x) =1
(f −1)′ (y)=
1
cos y=
1√1− sin2 y
=1√
1− x2.
15 / 40

Izvod parametarski zadate funkcije
I ⊂ R, x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ I
postoji inverzna funkcija za ϕ(t), t = ϕ−1(x)
y = ψ(ϕ−1(x)) = f (x) je definisana nad skupom {ϕ(t) : t ∈ I}
x = x(t), y = y(t), t ∈ I je funkcija f (x) zadata u parametarskomobliku i promenljivu t zovemo parametrom.
Teorema
Neka je data funkcija y = f (x) u parametarskom obliku x = ϕ(t),y = ψ(t), t ∈ I . Ako neprekidne funkcije ϕ(t) i ψ(t) imaju izvode utacki t ∈ (a, b) i ukoliko je ϕ′(t) 6= 0, tada funkcija y = f (x) imaizvod u tacki t i vazi
f ′(x) =ψ′(t)
ϕ′(t)=
y(t)
x(t).
16 / 40

Logaritamski izvod
Neka je data funkcija Neka je y = f (x)g(x), f (x) > 0. Tada je
ln y = g(x) ln f (x),
pa jey ′
y= g ′(x) ln f (x) + g(x)
f ′(x)
f (x),
odakle je
y ′ = f (x)g(x)
(g ′(x) ln f (x) + g(x)
f ′(x)
f (x)
)
17 / 40

Logaritamski izvod
Primer
Odrediti prvi izvod funkcije y = xx , x > 0.
Resenje: Iz y = xx sledi ln y = ln xx , pa se primenom osobinalogaritamske funkcije dobija
ln y = x ln x .
Dalje,
1
yy ′ = 1 · ln x + x · 1
x
pa jey ′ = y(ln x + 1)
tj.y ′ = xx(ln x + 1).
18 / 40

Diferencijal funkcije
Podsetimo se, ako je funkcija f (x) diferencijabilna u tacki x ∈ (a, b)tada je
∆y = D∆x + α(∆x)∆x
= f ′(x)∆x + α(∆x)∆x ,
gde je lim∆x→0
α(∆x) = 0.
Prirastaj diferencijabilne funkcije y , u oznaci ∆y , sastoji se iz dvadela: linearnog dela f ′(x)∆x i beskonacno male funkcije α(∆x)∆x .
Definicija
Linearni deo prirastaja funkcije f u tacki x (f ′(x)∆x) naziva sediferencijal funkcije u tacki x i obelezava sa df (x) ili dy .
19 / 40

Diferencijal funkcije
Dakle,df (x) = dy = f ′(x)∆x .
Za f (x) = x sledi df (x) = dx = (x)′∆x = ∆x , pa je
dy = f ′(x)dx .
Dalje sledi Lajbnicova oznaka za izvod
f ′(x) =dy
dx.
Izvod slozene funkcije je y = g(f (x)) i u = f (x)
dy
dx=
dy
du
du
dx.
Izvod inverzne funkcije je
dy
dx=
1dxdy
.
20 / 40

Geometrijska interpretacija diferencijala
Neka u proizvoljnoj tacki M(x , f (x)) kriva y = f (x) imatangentu. Tada je
dy = f ′(x)∆x = tgα∆x =PQ
MQMQ = PQ,
tj. diferencijal dy je prirastaj ordinate tangente u tackiM(x , f (x)) koji odgovara prirastaju argumenta ∆x .
21 / 40

Primena diferencijala
∆y = f ′(x)∆x + α(∆x)∆x ,
gde je lim∆x→0
α(∆x) = 0.
∆y ≈ f ′(x)∆x
f (x + ∆x)− f (x) ≈ f ′(x)∆x
f (x + ∆x) ≈ f (x) + f ′(x)∆x
Aproksimacija vrednosti funkcije:
Primer
sin(x + ∆x) ≈ sin x + cos x∆x
ln(x + ∆x) ≈ ln x + ∆xx
Nedostatak: Ne mozemo proceniti gresku.22 / 40

Izvodi viseg reda
Neka funkcija y = f (x) ima izvod u svakoj tacki skupa X1 ⊂ (a, b).Njen izvod f ′(x) je funkcija nezavisne promenljive x , x ∈ X1.Ako ona ima izvod u nekoj tacki x ∈ X1 tada njen izvod (f ′(x))′
nazivamo
drugi izvod ili izvod drugog reda funkcije f (x) u tacki x .
Slicno se definisu ostali visi izvodi funkcije y = f (x) :
y = f 0(x),y ′ = f ′(x),y ′′ = (f ′(x))′,
...f (n)(x) = (f (n−1)(x))′.
23 / 40

Izvodi viseg reda
• za parametarski zadatu funkciju x = ϕ(t), y = ψ(t), t ∈ (a, b) :
y ′′x =
(y ′tx ′t
)′x
=
(y ′tx ′t
)′t
· t ′x =y ′′t x
′t − x ′′t y
′t
(x ′t)2
· 1
x ′t=
y ′′t x′t − x ′′t y
′t
(x ′t)3
• za inverznu funkciju x = f −1(y) :
x ′′y =
(1
y ′x
)′y
=
(1
y ′x
)′x
· x ′y = − y ′′x(y ′x)2
1
y ′x= − y ′′x
(y ′x)3
24 / 40

Osnovne teoreme diferencijalnog racuna
Definicija
Neka je funkcija f definisana u nekoj okolini tacke x0.
Ako je za svako x iz te okoline f (x) < f (x0) tada u tacki x0
funkcija ima lokalni maksimum.
Ako je za svako x iz te okoline f (x) > f (x0) tada u tacki x0
funkcija ima lokalni minimum.
Funkcija u tacki x0 tada ima lokalnu ekstremnu vrednost.
Ako u tacki x0 funkcija ima lokalnu ekstremnu vrednost tada je unekoj okolini tacke x0 prirastaj ∆f (x0) stalnog znaka.
Teorema (Fermeova)
Ako funkcija ima u tacki c lokalnu ekstremnu vrednost i ako je u tojtacki diferencijabilna (ima izvod), tada je f ′(c) = 0.
25 / 40

Osnovne teoreme diferencijalnog racuna
Teorema (Rolova)
Ako je funkcija f : [a, b]→ R neprekidna nad zatvorenim intervalom[a, b], ima izvod nad otvorenim intervalom (a, b) i ako je f (a) = f (b),tada postoji bar jedna tacka ξ ∈ (a, b) takva da je f ′(ξ) = 0.
Geometrijski smisao: Postojibar jedna tacka ξ ∈ (a, b) ta-kva da je tangenta krive y =f (x) u tacki A(ξ, f (ξ)) para-lelna sa x−osom.
26 / 40

Osnovne teoreme diferencijalnog racuna
Teorema (Lagranzova)
Ako je funkcija f : [a, b]→ R neprekidna nad zatvorenim intervalom[a, b], ima izvod nad otvorenim intervalom (a, b), tada postoji barjedna tacka ξ ∈ (a, b) takva da je
f (b)− f (a)
b − a= f ′(ξ).
Geometrijski smisao: Postojitacka ξ ∈ (a, b) takva da jetangenta u C (ξ, f (ξ)) para-lelna pravoj kroz A(a, f (a)) iB(b, f (b)).
27 / 40

Osnovne teoreme diferencijalnog racuna
Teorema (Kosijeva)
Ako su funkcije f (x), g(x) neprekidne nad zatvorenim intervalom[a, b], imaju izvode nad (a, b) i za svako x ∈ (a, b) je g ′(x) 6= 0, tadapostoji bar jedna tacka ξ ∈ (a, b), takva da je
f (b)− f (a)
g(b)− g(a)=
f ′(ξ)
g ′(ξ).
28 / 40

Teoreme o srednjim vrednostima
Posledica
Ako za funkciju f : [a, b]→ R vazi:
a) f (x) je neprekidna nad [a, b],
b) f (x) je diferencijabilna nad intervalom (a, b) i pri tome jef ′(x) = 0 za x ∈ (a, b),
tada je funkcija f (x) konstantna funkcija nad [a, b].
Posledica
Ako funkcije f (x) i g(x) imaju jednake izvode: f ′(x) = g ′(x), x ∈ I ,tada se one razlikuju za konstantu nad intervalom I .
29 / 40

Lopitalova pravila
f (x)
g(x)ima neodredeni oblik ”
0
0” kada x → a ako vazi
limx→a
f (x) = limx→a
g(x) = 0,
f (x)
g(x)ima neodredeni oblik ”
∞∞
” kada x → a ako vazi
f (x)→ ±∞, g(x)→ ±∞, x → a
30 / 40

Lopitalova pravila
Teorema
Neka su funkcije f , g diferencijabilne u ,,probusenoj okolini”tacke a ineka je
1 limx→a
f (x) = limx→a
g(x) = 0, (ili limx→a
f (x) = limx→a
g(x) =∞),
2 g ′(x) 6= 0, u posmatranoj okolini tacke a,
3 postoji limx→a
f ′(x)
g ′(x).
Tada postoji i limx→a
f (x)
g(x)i vazi lim
x→a
f (x)
g(x)= lim
x→a
f ′(x)
g ′(x).
Primer
limx→0
x−sin xx3 = lim
x→0
(x−sin x)′
(x3)′= lim
x→0
1−cos x3x2 = lim
x→0
(1−cos x)′
(3x2)′= lim
x→0
sin x6x
=16
limx→0
sin xx
= 16· 1 = 1
6.
31 / 40

Lopitalova pravila
Teorema
Neka su funkcije f , g : (−∞, b)→ R diferencijabilne u (−∞, b) ineka je
1 limx→−∞
f (x) = limx→−∞
g(x) = 0, (ili limx→−∞
f (x) = limx→−∞
g(x) = 0),
2 g ′(x) 6= 0, x ∈ (−∞, b)
3 postoji limx→−∞
f ′(x)
g ′(x).
Tada postoji i limx→−∞
f (x)
g(x)i vazi lim
x→−∞
f (x)
g(x)= lim
x→−∞
f ′(x)
g ′(x).
Slicno tvrdenje vazi u slucaju f , g : (a,∞)→ R
32 / 40

Lopitalova pravila
Neodredeni izrazi oblika 0 · ∞, ∞−∞, 00, 1∞, ∞0 se algebarskim
operacijama mogu svesti na izraze oblika0
0ili ∞∞ .
Primer
Izracunati: limx→0+
x2 ln x .
Resenje: Posmatrani izraz je neodredeni izraz oblika ”0 · ∞” kojicemo svesti na izraz oblika ”∞∞” :
limx→0+
x2 ln x = limx→0+
ln x1x2
= limx→0+
(ln x)′
( 1x2 )′
= limx→0+
1x
− 2x3
= −1
2lim
x→0+
x2
−2= 0.
33 / 40

Lopitalova pravila
Primer
Izracunati: limx→1
( 1ln x− 1
x−1).
Resenje: Posmatrani izraz je neodredeni izraz oblika ”∞−∞” kojicemo da svedemo na izraz oblika ”0
0” :
limx→1
(1
ln x− 1
x − 1) = lim
x→1
x − 1− ln x
(x − 1) ln x
= limx→1
1− 1x
ln x − (x − 1) 1x
= limx→1
x − 1
x ln x − x + 1= lim
x→1
1ln x+x 1
x−1
= limx→1
1
ln x=∞.
34 / 40

Lopitalova pravila
Primer
Izracunati: limx→0+
xx2.
Resenje: Posmatrani izraz je neodredeni izraz oblika ”00”.Neka je
A = limx→0+
xx2
.
Tada je
lnA = ln limx→0+
xx2
= limx→0+
ln xx2
= limx→0+
x2 ln x = 0
(videti primer sa slajda 33), pa je
A = e0 = 1.
35 / 40

Tejlorova i Maklorenova teorema
Teorema (Tejlorova)
Neka su funkcija f (x) i svi njeni izvodi do (n− 1)-vog reda neprekidninad [A,B] i neka f (x) ima n−ti izvod nad (A,B). Neka je a ∈ [A,B]proizvoljna tacka. Tada za svako b ∈ [A,B], b 6= a, postoji bar jednatacka ξ ∈ (a, b), b > a (tj. postoji bar jedna tacka ξ ∈ (b, a), a > b),takva da je
f (b) = f (a) + b−a1! f ′(a) + (b−a)2
2! f ′′(a) + · · ·+ (b−a)n−1
(n−1)! f (n−1)(a) + Rn,
=n−1∑i=0
f (i)(a)i! (b − a)i + Rn,
Rn =(b − a)n
n!f (n)(ξ).
36 / 40

Tejlorova i Maklorenova teorema
Za b = a + h Tejlorova formula je oblika
f (a + h) = f (a) +h
1!f ′(a) +
h2
2!f ′′(a) + · · ·+ hn−1
(n − 1)!f (n−1)(a) + Rn,
Rn(x) =hn
n!f (n)(a + θh), 0 < θ < 1.
Za b = x Tejlorova formula je oblika
f (x) = f (a)+x − a
1!f ′(a)+
(x − a)2
2!f ′′(a)+· · ·+(x − a)n−1
(n − 1)!f (n−1)(a)+Rn(x),
Rn(x) =(x − a)n
n!f (n)(a + θ(x − a)), 0 < θ < 1.
37 / 40

Tejlorova i Maklorenova teorema
Kada je funkcija f (x) predstavljena kao
f (x) =n−1∑i=0
f (i)(a)
i !(x − a)i + Rn(x)
kazemo da je razvijena po Tejlorovoj formuli u tacki a.
Tn−1(x) =n−1∑i=0
f (i)(a)
i !(x − a)i Tejlorov polinom
Rn(x) =(x − a)n
n!f (n)(a + θ(x − a)), 0 < θ < 1 ostatak ili greska
aproksimacije funkcije Tejlorovim polinomom
38 / 40

Tejlorova i Maklorenova teorema
U specijalnom slucaju za a = 0 imamo Maklorenovu formulu
f (x) = f (0) +x
1!f ′(0) +
x2
2!f ′′(0) + · · ·+ xn−1
(n − 1)!f (n−1)(0) + Rn(x),
Rn(x) =xn
n!f (n)(θx), 0 < θ < 1.
Mn−1(x) =n−1∑i=0
f (i)(0)
i !x i Maklorenov polinom
Rn(x) ostatak ili greska aproksimacije funkcije Maklorenovimpolinomom
39 / 40

Primer
Napisati Maklorenov razvoj za funkciju f (x) = ex .
Resenje. Kako je
f (x) = f ′(x) = · · · = f (n)(x) = ex ,
f (0) = f ′(0) = · · · = f (n−1)(0) = e0 = 1, f (n)(θx) = eθx ,
to Maklorenov polinom za funkciju f (x) = ex glasi
ex = 1 +x
1!+
x2
2!+ · · ·+ xn−1
(n − 1)!+ Rn(x),
pri cemu je ostatak (greska aproksimacije)
Rn(x) =xn
n!eθx , 0 < θ < 1, x ∈ R.
40 / 40