hrvatske Šume 23 - 11/1998 - hrsume.hr

K A Z A L O 1-2 Intervju: prof. dr. Joso Vukelić: Nemjerljiv doprinos u stvaranju šumskih stručnjaka i znanstvenika

3-7 Stoljeće Hrvatskog šumarskog doma

8-10 Pošumljavanje,

zaštita i turizam na šibenski način

20-23 Vijesti, informacije i događaji iz naših Uprava

3 2 IN MEMORIAM prof. dr. Ivo Dekanić

18-19 ž i ra manje od očekivanog uroda

28-30 Senjani u herojskom Vukovaru

11—12 Sjemenske plantaže nisu samo nauka već i potreba

16—17 Značajne obljetnice senjskog šumarstva

13-15 šumarija je zaštitni znak općine

25 Kroz makiju do novih šumskih cesta

2 4 Spašen medvjed Dinko

31 Programima do bogatijih

lovišta 26-27 Prvo detaljno istražiti, pa tek onda kupovati

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž.

B Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž.,

Miroslav Mrkobrad, dipl. pol.. Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol. Ivan Simić, dipl. inž.. Ivica Tomić, dipl. inž. Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: direkcija hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. Oblikovanje, priprema i tisak: Hrvatska tiskara d.d. Zagreb Naklada: 5000

http://hrsume.hr

Povodom 100 godina sveučilišne nastave Šumarskog fakulteta, razgovarali smo sa novoizabranim dekanom i članom Upravnog odbora »Hrvatskih šuma« prof. dr. Josom Vukelićem

Nemjerljiv doprinos u stvaranju šumarskih stručnjaka i znanstvenika

Na Šumarskom fakultetu je diplomiralo gotovo 4000 inženjera

šumarstva, 2500 inženjera drvarstva, magistriralo 250 i doktoriralo 144

znanstvenika, što nas uvrštava među bolje u

Europi

U važeni g. Vukeliću, ove godine obilježavamo 100 godina sveučilišne nastave

Šumarskog fakulteta. Možemo li, pored nemjerljivih kulturoloških vrijednosti, egzaktno prikazati rezultate ove ustanove?

Svakako, i to na različite načine, a ja ću spomenuti samo najizrazitije. Potrebno je istaknuti daje do danas na Šumarskom odsjeku Šumarskog fakulteta diplomiralo gotovo 4000 inženjera šumarstva, a na Drvno-tehnološkom gotovo 2500, magistriralo 250 i doktoriralo 144 znanstvenika. Svi su oni zaslužni da na kraju XX. stoljeća Hrvatska ima šume medu boljima u Europi, stoje za mene ipak najbolji pokazatelj. Po nekim kriterijima, koji će osobito važiti u idućem stoljeću, a to su biološka raznolikost, prirodan sastav i struktura, veći dio šuma Hrvatske

spada u sam europski vrh. Tu su još i brojni drugi rezultati, kao na primjer stručne knjige i monografije, poglavito one tiskane poslije osamostaljenja Republike Hrvatske. Posljednja tri velika djela - monografije »Sume u Hrvatskoj«, »Silvae nostrac Croatiae«, »Hrast lužnjak u Hrvatskoj«, i uskoro monografija o običnoj jeli, antologijska su djela kojima smo dobili značajna priznanja i s kojima se ne mogu podičiti i mnogo veće i bogatije države Europe. Urednici i autor tih djela, uz znanstvenike Šumarskog instituta u Jastrebarskom, su uglavnom sa Šumarskog fakulteta. Uz to, mislim da jedna stabilna obrazovna institucija, kao naš fakultet, utječe i na ustrojstvo i uspješnost svakog šumarskog subjekta u Hrvatskoj, od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva preko raznih inspekcijskih i

drugih službi do javnog poduzeća »Hrvatske šume«.

U ovoj stoljetnoj obljetnici poklopio se i Vaš izbor za dekana Šumarskog fakulteta. Može li se reći da Vaš nastup simbolizira smjenu generacije i može li taj novi val ljudi »odraditi« ovako zahtjevan posao?

Smjena generacija ili godine, za mene su samo statističke vrijednosti. Točno je da sam medu najmlađim dekanima u Hrvatskoj, no podsjećam vas da je prvi dekan samostalnog Šumarskog fakulteta 1960. godine, akademik Dušan Klepac, imao 43 godine, koliko ja imam danas. Mnogo je važnija kontinuirana uspješna politika u rukovođenju Šumarskog fakulteta u kojoj se ništa ne dešava slučajno. Ne jednom, bivši ministar znanosti dr. Ivica Kostović, bivši rektor prof. Marijan Šunjić i sadašnji rektor prof dr. Branko Jeren, isticali su da Šumarski fakultet smatraju vrlo značajnim fakultetom na Sveučilištu u Zagrebu. To je bio i jedan od razloga za značajnu potporu u izgradnji novih paviljona, što imamo člana u Nacionalnom vijeću za visoku naobrazbu i što naši profesori obnašaju značajne funkcije u raznim tijelima Sveučilišta.

Ipak, vezano za novu generaciju znanstvenika na Šumarskom fakultetu moram s osobitim zadovoljstvom istaknuti kako smo vjerojatno najmlađi fakultet Sveučilišta u Zagrebu i nikada u povijesti nismo, unatoč oštrim izbornim kriterijima

Časopis Hrvatske šume / 1

imali takav tim mladih i ambicioznih ljudi s visokim znanstveno-nastavnim zvanjima. Danas na Fakultetu radi 17 redovnih i 3 izvanredna profesora, 23 docenta, 35 asistenata te 5 mladih asistenata i znanstvenih novaka. Prosječna starost docenta, koji su sigurno temeljna struktura i zalog svake uspješne budućnosti je 39 godina, stoje više nego dobro. Medu njima su mnogi vrlo sposobni ljudi koji će neopterećeni napredovanjem sigurno mnogo pružiti hrvatskoj šumarskoj struci.

U znanosti koja je sve više interdisciplinarna, jeste li zadovoljni s unutar sveučilišnom suradnjom i mogu li se na tom polju napraviti određena poboljšanja?

Premda sam za autonomiju svakog fakulteta u okviru autonomneg Sveučilišta, integralna suradnja je nužnost. Navest ću samo jedan apsurdan primjer, znanstvene discipline koje u širem smislu zovemo hortikultura, predaju se na dodiplomskom studiju na Agrono-mskom fakultetu, u poslijediplomskom studiju na Šumarskom fakultetu, a vrlo srodan studij otvorenje prošle godine na Arhitektonskom fakultetu. Slično Vam je i u lovstvu gdje je neriješena situacija između Agronomskog, Šumarskog i Veterinarskog fakulteta, a kao biser loše suradnje, nepoznavanje problematike i guranje novih studija po svaku cijenu navodim primjer otvaranja dodiplomskog studija Uređenje krajobraza na Agrono-mskom fakultetu bez prave ideje i koncepcije. Apsurd je tim veći što na njemu ne predaje nijedan profesor sa Šumarskog fakulteta. Na to sam upozorio čelnike Sveučilišta, no ništa se kvalitetnije ne mijenja.

Vi ste bili pomoćnik ministra u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva, a sada ste član Upravnog odbora Hrvatskih šuma, dakle čovjek vezan za šumarstvo ne samo kroz znanost već i kroz praksu. Danas,

kada gospodarski krugovi uglavnom govore o svjetskoj gospodarskoj krizi, možete li se osvrnuti koliki je njen utjecaj na kretanja u šumarstvu, odnosno u drvnoj industriji koji, u konačnici, predstavljaju jedno tijelo unutar hrvatskog gospodarstva?

To je veoma složeno pitanje, tim više što se ne radi samo o globalnoj gospodarskoj krizi (koja se na primjer odrazila u nepopularnim mjerama u šumarstvu Austrije) već o svim problemima s kojima se susreću gospodarstva zemalja u tranzaciji. I dok sam se osobno uvjerio na primjerima Mađarske, Češke, Slovačke, nedavno i Estonije, da šumarstvo prolazi s puno manje potresa i zbog dugoročnosti biološke proizvodnje ne osjeća svaki pomak na tržištu, dotle je situacija u drvnoj industriji daleko teža. Oni su se susreli, a što je i na našim brojnim gospodarskim forumima istaknuto, s nedostatkom kapitala, viškom uposlenih, zastarjelom tehnologijom, slabim razvojnim programima, nerazvijenim marketingom, gubitkom mnogih tržišta, problematičnim tečajem, nestimulativnim izvozom, padom bankarskog sustava, a mnoge subjektivne teškoće da i ne nabrajam. Uvjeren sam da će novi

odnosi šumarstva i drvne industrije koje je predložio menagement i Upravni odbor Hrvatskih šuma, a podržala ga je i Vlada Republike Hrvatske, za više od polovice drvoprerađivača u Hrvatskoj, označiti dugoročno sigurniju i pouzdaniju nabavu sirovine kao temeljnog uvjeta za proizvodnju i ulazak u dugoročnije razvojne projekte i ugovore.

Vratimo se Šumarskom fakultetu čiju 100. obljetnicu obilježavamo. Za što ćete se posebno zalagati u svom dvogodišnjem dekanskom mandatu?

Poznato je da se danas dekani biraju na temelju predloženih programa rektoru. Upravnom vijeću Sveučilišta i Vijeću matičnog fakulteta. Moj program je bio relativno kratak i jednostavan; glavni cilj je izrada novog modernog programa studija za šumarskog inženjera u vremenu od deset ili barem devet semestara (europski standard), jasno profiliranje znan-stveno-istraživačkog rada, donošenje novog statuta i svih potrebnih i zakonom predviđenih pravilnika, primanje deset asistenata i znanstvenih novaka, tiskanje barem tri udžbenika godišnje, nastavak izgradnje fakultetske zgrade, izrada nove telefonske centrale i kompjutorske mreže te uspješna promidžbena organizacija dva za hrvatsko šumarstvo veoma važna lUFRO simpozija u jesen 1999. i proljeće 2000. godine.

Meni je bila iznimna čast, ali i obveza što je Fakultetsko vijeće gotovo jednoglasno prihvatilo moj program. Njegova realizacija je u tijeku i nadamo se da ćemo ga uz pomoć Ministarstva znanosti i tehnologije. Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Sveučilišta u Zagrebu i posebno Javnog poduzeća Hrvatske šume p.o. Zagreb, uspješno realizirati.

Razgovor vodio: Ivan Šimić

2 / Časopis Hrvatske šume

časopis Hrvatske šume / 3

100. OBLJETNICA

U povodu 100. obljetnice šumarske sveučilišne nastave u Hrvatskoj

Stoljeće Hrvatskog šumarskog doma

I danas je »Hrvatski šumarski dom« u vlasništvu Hrvatskog šumarskog društva, a u većem dijelu zgradu koristi Direkcija

»Hrvatskih šuma«

U oči glavne skupštine i otvorenja Šumarskog doma i muzeja i Kraljevske šumarske akademije, 1898. godine »predložio je društveni član i odbornik

ujedno tadanji urednik društvenog časopisa g. Josip Kozarac, da u čast ove riedke slave izdaje budući broj 'Šumarskog lista' u svečanom ruhu...«

No, kako je taj pothvat zahtijevao više vremena pa iz bojazni »da redovito izdavanje društvenog časopisa ne zapne, odustalo seje od izdanja svečanog broja »Šumarskog lista« i odlučeno, da se mimo redovitih brojeva istoga izdaje posebna »spomenica« - knjiga I »Spomenice« kojoj je svrha da očuva sadanjim i kasnijim društvenim člancima spomen na riedku slavu domaćeg šumarstva i knjiga II prigodom 25. godišnjice društva.

U »Spomenici« čitamo, kako je »prva namisao da si hr.-slav. šumarsko društvo osnuje svoj vlastiti dom, koji bi mu bio gajlištem i duševnim ognjištem« potaknuta još prije 10 godina na 13. redovitoj glavnoj društvenoj skupštini »održanoj dne 4. rujna 1889. u kr. i slobodnom gradu Osieku, član društva šumarnik Makso Prokić stavio prie-dlog, da si hrv. slavonsko šumarsko društvo u glavnom zemaljskom gradu Zagrebu sagradi svoj vlastiti dom«.

Akcija nije uspjela, jer nije sakupljeno dovoljno financijskih sredstava za gradnju, a i gradska oćina u Zagrebu je zaključkom gradskog zastupstva od 26. ožujka 1890. odbila molbu za dodjelu besplatnog gradilišta.

Nova prilika pružila se 1896. godine kada je u Budimpešti održana »milenijska izložba, gdje su kraljevine Hrvatska i Slavonija u posebnom paviljonu izložbe bile predmete, zasjećajući u struku šumarsku i lovačku, kao i u drvarski obrt«.

Iz zaključaka kraljevske zemaljske vlade sa sjednice održane 17. ožujka 1895., gdje je sačinjen »program o sudjelovanju kraljevina Hrvatske i Slavonije na budimpeštanskoj milenijskoj izložbi u šumarskoj skupini, bilježimo:

1. Autonomna šumarska uprava, krajiške imovne općine i ostali šumoposjednici, izložit će svoje izloške u

posebnom hrv.-slav. šumarskom paviljonu, koji će se podići o trošku imovnih općina, zemlje i krajiške investi-cionalne zaklade.

2. Paviljon mora biti tako sagrađen da će kasnije skupa s izloženim predmetima »moći služiti kao novoutemeljeni šumarski muzej u Zagrebu«. U tu svrhu će se paviljon sa svim izlošcima predati hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu »koje će imati osnuće šumarskog muzeja na sebe preuzeti«.

3. Izložbeni predmeti moraju biti tako birani i sastavljeni, da mogu predočiti stanje šuma i šumskog gospodarenja u zemlji, ali i da mogu odmah služiti kao zbirke za šumarski muzej.

4. Lov će se predstaviti u posebnom dijelu paviljona. Kako bi se ti zaključci mogli provesti »darovala je Nj.

preuzvišenost g. ban« Hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu paviljon, šumarske predmete i zbirke i »bud na hrvatsko-slavonskom bud na ugarskom izložbenom prostoru izloženu skupocienu hrastovim i inu drvnu robu, kao i sbirke i ine predmete«.

Nakon završetka izložbe, kada je trebalo paviljon preseliti u Zagreb, vidjelo se kako to predstavlja veliki trošak, pa je na molbu Društva »Nj. preuzvišenost g. ban« dozvolio prodati paviljon i taj novac upotrebiti za izgradnju šumarskog doma u kojem se Društvo obvezuje urediti i šumarski muzej. Gradsko poglavarstvo na svojoj sjednici od 1. veljače 1897. god. besplatno je ustupilo gradilište, a Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo je u svojim prostorijama osiguralo pohranu izložaka do dovršenja izgradnje šumarskog doma.

Gradska općina Zagreb, darovatelj gradilišta uvjetovala je gradnju najmanje dvokatne kuće Šumarski dom u kojem će se smjestiti i »šumarski muzej«.

U isto vrijeme »zatekla je društvenu upravu i radosna viest o ustrojenju šumarske akademije u Zagrebu prislonom na mudroslovni fakultet kr. sveučilišta Franje Josipa I. Pošto kr. zemaljska vlada nije mogla osigurati smještaj šumarske akademije po sebi se nametnula misao, da bi najshodnije bilo, da se šumarska akademija smjesti u Šumarski dom, gdje bi joj pri ruci bile i razne zbirke društvenog šumarskog muzeja«.

Nakon razgovora društvene uprave i zastupnika kr. zemaljske vlade, sklopljen je najamni ugovor između Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva i Hrv.-slavonskog zemaljskog erara o najmu prostora za Šumarsku akademiju u »Šumarskom domu« na 20 godina uz nepovisivu


Zgrada Hrvatskog šumarskog doma iz ranih tridesetih godina ovog stoljeća

najamninu od 2000 for., s time da zakupac ne može Društvu otkazati prije isteka 20 godina, a Društvo može raskinuti ugovor nakon 10 godina, uz otkazni rok od jedne godine. Tako se, nakon rješenja glavnih pitanja, moglo pristupiti gradnji »Šumarskog doma«.

Iz redova upravnog odbora Društva izabran je pododbor za gradnju u kojem su bila oba društvena potpredsjednika Ferdo Zikmundovsky i Josip Havas, odbornici Hugo Grund, Robert Fischbach i Dragutin Trotzer i kasnije pridodani građevinski vještak »carski i kraljevski građevni savjetnik i arhitekt« Kun Waidman.

Inicijalna sredstva za gradnju »Šumarskog doma« dobivena su prodajom spomenutog izložbenog paviljona i drva, te poklona u ukpnom iznosu (gotovine) od 35.267,95 for. Prema proračunu za gradnju je bilo potrebno 110.000 for., pa je od Brodske imovne općine u Vinkovcima zatražena i dobivena pozajmica od 70.000 for. uz 4% kamata polugodišnje i 2% amortizacije na 27 godina (što znači otplatu u 54 polugodišnja anticipativna obroka).

Raspisan je natječaj za građevne nacrte uz nagradu od 2500 kruna. Prispjelo je 14 građevinskih nacrta i »Zamoljena porota« je prvu nagradu od 1.500 kruna dodijelila Aleksandru pl. Eigneru iz Budimpešte i Gjuri Carneluttiu iz Zagreba, drugu nagradu od 600 kruna graditelju W. Jellineku iz Beča i treću nagradu od 400 kruna kr. profesoru obrtne škole Hecktoru pl. Eckhelu iz Zagreba.

Šumarski dom je dakle sagrađen kao dvokatna zgrada prema glavnom i detaljnim nacrtima te troškovnicima

graditelja Aleksandra pl. Eignera i Gjure Carneluttia u Rainerovoj ulici u Zagrebu. Dom ima tri krila - glavno pročelje u Rainerovoj ulici (danas Vukotinovićeva ulica), zapadno krilo gleda na Trg Khuen-Hedervary (prema današnjoj Perkovčevoj ulici) i istočno krilo na zapadni gradski perivoj (danas Trg Mažuranića).

Na temelju odluka U . O . od 20. travnja 1897. raspisana je javna jeftimba za gradnju Šumarskog doma, koja je održana 15. kolovoza 1897. godine, jeftimbom je bilo raspisano:

a) zemljo - i zidarske radnje i izrada namještaja, proračunato na 45.448 for.

b) klesarske radnje, proračunato na 6.628 for. c) nabava spona i traverza, proračunato na 8.300 for. Od 8 prispjelih ponuda, građevni odbor je preporučio

Upravnom odboru za radove pod a) i c) prihvatiti ponudu tvrtke Prisler i Deutsch u Zagrebu, koja je ponudila izvesti radove pod a) uz popust od 9%, a radove pod c) uz popust od 3,7%, a za radove pod b) prihvatiti ponudu I. Franza u Zagrebu uz popust od 3,5% od isklične cijene. Upravni odbor je prihvatio preporuku odbora.

Po završetku gradnje (koja je trajala od prihvaćanja jeftimbe do otvaranja Šumarskog doma samo 14 mjeseci) i otvaranja Šumarskog doma na Godišnjoj skupštini Društva 8. listopada 1899. godine objavljen je konačni obračun troškova:

zgrada Šumarskog doma 100.736,60 for. inventar i uređenje muzeja 11.284,13 for. Odnosno svega 112.020,73 for.

Časopis Hrvatske šume I 5

u »Spomenici« su prikazani tlocrti I i II kata Šumarskog doma iz kojih je razvidan raspored prostorija, a slijedi i opis glavnih izložaka. Za današnje će čitateljstvo, pretpostavljamo, biti interesantno ako kratko prikažemo taj dio »Spomenice«

U »razizemlju« na glavnom ulazu desno su prostorije Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva (to je dio prostora koji i danas koristi Hrvatsko šumarsko društvo, ali j e pristup iz glavnog stubišta zagrađen i ulazi se s istočnog stubišta, s Trga Mažuranića) i jedna prostorija iznajmljena Općem hrvatskom društvu za uzgoj lova i ribarstva, a lijevo su prostorije Kr. šumarske akademije (danas taj prostor koristi Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, kojeg pokušavamo iseliti). U I katu pročelja, cijeli prostor koristi kr. šumarska akademija (7 soba), a na II katu pročelja je krasno uređeni društveni šumarski muzej (4 sobe). U zapadnom i istočnom krilu su privatni stanovi, a u suterenu jedan privatni dvosobni stan i stanovi za pazikuću i podvornika šumarske akademije. Prostor muzeja je »ukusnom željeznom stubišnom ogradom proviđenom vratima« odijeljen od I kata. Znatan dio izložaka u šumarskom muzeju »koji ne mogu toliko stradati ođ promjene temperature« smješten je u hodniku pred dvoranama. T u su koluti raznog drveća, na kojima je provedena mehanička analiza (pet čunjeva hrasta-kitnjaka, sedam hrasta-lužnjaka, bukve, običnog bora i dr.), razna drvna roba koja nije mogla biti izložena u tehnološkoj dvorani (duge, dužice, daske i razni prorezi) na zidovima hodnika su diagrami izrađeni za milenijsku izložbu drvne gromađe, stanje dobnih razreda, šumske štete i đr...«). Zbog velikog broja izložaka, oni krase i zidove stubišta ođ I kata do »muzealnog hodnika«. »Ovdje je smještena i krasno preparirana glava jelena ubijenog u Debeloj gori g. 1894., dočim se na hodniku nalaze glave: jelena lanjca, srndaća i divokoze«.

Raznoliko đrvarsko oruđe na dvije velike table smješteno na I katu ne pripada muzeju nego šumarskoj akademiji. U srednjoj dvorani smješteni su lovački izlošci »raznovrsna zvjerad, divljač i lovne sprave«. Tu su divojarac s Velebita, lisica u lovu na patke, »vuk iz krasa i opet jedan iz slavonskih hrastovih lugova«, vidre uz vodu, medvjedi, labudovi, divlja mačka u boju s orlom-ribarom, »orijaške glave vepra, od kojih je jedan ubijen u Širokoj bari, a drugi u Crnoj planini g. 1895.«, ostala divljač i mnoštvo raznovrsnih »lovnih željeza i drugih sprava koje se u lovu rabe«.

U desnoj dvorani su »predmeti odnoseći se na uzgoj i uređenje šuma«. Zbirka žira i ostalog šumskog sjemenja, zbirka pupovlja, raznovrsnog šumskog tla, model šumskog vrta »kod sv. Mihovilja nad Senjem« i nacrti domaćih šumskih vrtova i modeli raznih ograda za branjevine. Na zidovima je »u okvirima bilje iz Zagrebačke gore, podno toga smješten je veliki šumski herbar u okvirima od D. Hirca«, diagrami istraživanja o prirastu drva pregledni nacrti križevačke i đurđevačke imovne općine. U posebnom su ormaru entomološke zbirke a na stolovima razni spisi i nacrti, troškovnici za kuće i odvodnje, gospodarske osnove, zbirke normativnih naredbi i sL, albumi sa slikama »koje predočuju pošumljavanje krša i razne radnje u šumi«, razni tlorisi, a posebno se ističu dvije velike reljefne karte Šumovid Hrvatske i Slavonije visok 3 -

4 m i široke 6,2 m (i danas u prostorijama HŠD-a) i reljefa krša hrvatskog primorja.

U tehnološkoj dvorani su razni domaći proizvodi (»piljenice, daske, daščice, duge i dužice, kabli i kablići, barila, veđrice, bremenice, maslinice, korita, vesla, drvo u različitim prerezima, surovo i politirano i t.d.; zbirka kongo-štapova od Cramera, proizvodi zagrebačke parketnice i furniri inozemnog drva, velika kolekcija štapova i kamiša od višnjevine tvrtke Lony i Fucks, zbirka držaka za kefe od Schwarza u Križevcih; usred sobe je ormar sa svim i proizvodi Ceryhove tvornice za proizvodnju taninskog extrakta i zbirka raznovrstnog drvenog ugljena«).

Svečano otvaranje »Šumarskog doma« i »Šumarskog muzeja« upriličeno je 20. listopada 1898. god. Tog je dana održana i redovita 12. glavna skupština Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva. Dan prije skupštine 19. listopada pod vodstvom predsjednika Marka grofa Bembellesa članovi društva su poduzeli izlet u Božjakovinu na razgledanje šumarsko-botaničkog vrta kr. šumarske akademije. Njima se pridružio i veći broj profesora kr. sveučilišta Franje Josipa I u Zagrebu »na čelu im rector magnificus Vel. g. Dr. Josip Šilović«. Sve izletnike je predvodio Presv. gosp. kr. banski savjetnik dr. Ivo Mallin. Tako je uz dr. Mallina, kulturno-tehničkog savjetnika Pisačića, povjerenika za gospodarstvo Frangeša i ravnatelja Mahnera »potanko razgledano dobro«.

Šumarsko botanički vrt osnovan je u starom perivoju na 22 jutra. Osnovu vrta je sastavio i rukovodio svim radnjama »nadvrtlar sveučilišnog botaničkog vrta u Zagrebu gosp. Viteslav Durchanek«. Jedan dio vrta je uređen za »šumsku floru a drugi za cjelokupnu hrvatsku floru, dok će treći dio vrta služiti pokusom profesora i đaka«.

Dr. Mallin je u svom govoru nakon razgledanja vrta i »mrzlog doručka« zahvalio svima naglasivši kako je kraljevska zemaljska vlada odnosno njezini organi učinili -»sa sviešću, da je svoje najbolje sile posvetila u to ime, da stvori za ekonomski napredak zemlje nešto koristna«.

Povodom otvaranja Kr. šumarske akademije istoga su dana predvečer članovi Društva u dvorani glazbenog zavoda prisustvovali »svečanoj instalaciji rektora magnifica za god. 1898'9" gdje je odstupajući rektor magnificus dr. I. Dočkal pozdravio prve slušatelje šumarstva na zagrebačkom sveučilištu smatrajući ovo važnim događajem za Sveučilište temeljenom na Zakonu od 13. ožujka 1897. o promicanju gospodarstva u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji i naredbama vlade od 7. listopada 1898. br. 66.101 i 66.102 kojima je uređenjem šumarske obuke i izdanjem naukovnog i ispitnog reda za slušatelje šumarstva ustrojen na sveučilištu tečaj za slušatelje šumarstva koji j e po zakonu pripojen mudroslovnom fakultetu. T o m se prigodom posebno osvrnuo na Šumarsko gospodarsko učilište u Križevcima koje je bilo »predtečom šumarske akademije« pa budućim slušateljima stavlja na srce »da čuvaju harnu spomen na križevačko učilište, koje je uzgojilo mnoge vrstne šumare, i koji su sav svoj mar i trud uložili, da goje i čuvaju šume - to neprocjenjivo narodnje blago«. Nakon svečane instalacije novog rektora nastavljeno je slavlje u narodnom zemaljskom kazalištu (izgrađenom samo tri godi-


Zgrada iz sredine osamdesetih godina

ne ranije, 1895. godine), u kojem se u čast glavne skupštine Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva, otvaranja Šumarskog doma i Kr. šumarske akademije »uz sjajnu razsvjetu davala opera Porin, remek djela našega Lisinskoga«.

U prijepodnevnim satima 20. listopada 1898. godine svečano je otvoren novosagrađeni Šumarski dom. Svečano ukrašenim prostorom »kretala se množina šumara iz svih krajeva domovine, koji su pohrlili u bieli Zagreb, da drže svoju skupštinu i da proslave ovu najnoviju fazu u naprednom razvitku šumarske struke«.

Odbor Hrvatsko-slavonskoga šumarskog društva na čelu s predsjednikom Markom grofom Bombellesom i potpredsjednikom Ferdom Zikmundovskym dočekao je na stubištu i pozdravio presv. gospodina odjelnog predstojnika Otona pl. Krajcsovicsa-Iločkoga, koji je u ime svietloga bana otvorio dom. S njim su u pratnji bila gospoda banski savjetnik dr. Ivo Mallin, odsječni savjetnik Teodor Mallin i već prije stigla gospoda prorektor dr. Josip Dočkal, rektor dr. Josip Šilović s profesorskim zborom, ravnatelj I. hrvatske štedione g. Milivoj Crnadak, članovi porote koja je prosuđivala osnove za gradnju doma, gospoda građevinski savjetnik Herman BoUe i grad. tehnički savjetnik Milan Lenuci. Pozdravne govore izrekli su društveni predsjednik Marko grof Bombelles i Oton pl. Krajcsovics-Iločki, koji čestita Hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu što je zajedničkim i složenim radom uspjelo podići ovaj dom. Sa

željom »vivat, floreat i crescat« on proglašava šumarski dom otvorenim.

Povodom otvaranja Šumarskog doma, kr. šumarske akademije i Šumarskog muzeja, Hrvatsko-slavonskom šumarskom društvu pristigle su mnogobrojne brzojavne čestitke od Svietloga bana Dragutina grofa Khuen-Heder-varya, od prcuz. gosp. kr. ug. ministra za poljodjelstvo E. Daranya, od rektora carske kr. visoke škole za zemljotežtvo u Beču (Hochschulc fur Bodencultur) od ravnateljstva kr. šumarske akademije u Sćavnici, od profesorskog zbora c. kr. visoke škole za zemljotežtvo u Beču i dr.

I danas je »Hrvatski šumarski dom« u vlasništvu Hrvatskoga šumarskog društva (poslije II. svjetskog rata polovica zgrade je nacionalizirana, ali je odlukom Sabora 1978. godine vraćena u vlasništvo Društva). Pored Hrvatskoga društva kao vlasnika, korisnici prostora su većim dijelom »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i Institut za međunarodne odnose. Do nedavno, vrlo je malo ulagano u održavanje zgrade, pa se sada nastoji nadoknaditi propušteno, ovisno o financijskim mogućnostima. Zelja nam je da makar održimo ono što su naši prethodnici svojim žarom i marom sagradili, a s čime smo mi šumari, postali značajni dio povijesti grada Zagreba, Hrvatskoga sveučilišta i Hrvatske nam domovine.

V , Hranislav Jakovac, dipl. inž.


OBNOVA I ZAŠTITA OBALNIH ŠUMA

Pošumljavanje, zaštita, turizam — na šibenski način

Ing. Branko Kekelić, upravitelj Šumarije

I Šumarija Šibenik jednim je dijelom obuhvaćena Programom obnove i zaštite obalnih šuma što

se financira iz sredstava koje su osigurale Svjetska banka. Vlada RH i Hrvatske šume. Radi se, podsjećamo, o revitalizaciji obalnog dijela krških šuma, »onog što se može vidjeti s mora«, pošumljavanju goleti, njezi, te sanaciji opožarenih

Samo u ovoj godini pošumljavanje se

obavlja na površini od 180 ha

površina. Uskoro u šibenskoj šumariji iz toga programa kreće pošumljavanje 25 ha neobraslog tla i goleti između Jadrtovca i Vrpolja sadnicama pinije i primorskog bora te njega borovog pomlatka u predjelu Škorića Pođi. No u šibenskoj šumariji ne čekaju na Vladin program. Ovih kasnih jesenskih dana završava se s radovima pošumljavanja i »hvata« izvršenje plana uzgojnih radova za ovu godinu.

U Upravi šuma Split, šibenska se šumarija ubraja među srednje velike i tipični je predstavnik krškog šumarstva. Od ostalih krških šumarija razlikuje se po tome što se na njenom području nalazi Nacionalni park Krka. Uz sve lijepo

i korisno što to donosi, brojna pitanja u tom bratskom odnosu još su nedorečena.

Nema etata - nema prihoda Šumarija Šibenik nema etata,

nema visokih šuma. Na 30.000 ha površine šuma i šumskog zemljišta obraslo je tek 15.000 ha. Degradirane i nedegradiranc me-dunčeve šume pokrivaju oko 3200 ha, kultura alepskog bora 3500, makija i šikara 8000 ha te garizi oko 300 hektara. Čak 13.500 ha su neo-brasle površine te oko 1500 ha neplodno tlo. No u ovom trenutku sve to nije dostupno. Dio šibenske šumarije bio je okupiran, sve iznad linije koja je išla od Visovačkog jezera, poviše Skradina do Pro-kljanskog jezera i dalje prema Gra-bovcima. Radi se o 40-ak posto površine koji je tek sada pristupačan, no nenastanjen i najvećim dijelom miniran. Ne zna se koliko i gdje, no s obzirom na to da na tom području nema stanovništva, nitko i ne ide u šumu.

Golet iztneđu Jadnovca i Vrpolja koja će se pošumljavati sredstvima iz Programa obnove i zaštite obalnih šuma.


Podrivanje a potom pošiiinljai'anje u predjelu Pođi na skoro 180 ha nekadašnjih pašnjaka obraslih juniperusom unose se sadnice cedra i alepskog^ hora.

— Nešto je i crnog bora, pinije i čempresa oko Nacionalnog parka, precizira upravitelj šibenske šumarije ing. Branko Kekelić. Uz desnu obalu Krke je alepski bor a još niže uz rijeku, kod Mačkovca i Visovca crnika. Nisu to dakako nikakve ekonomske šume, ovdje nema prihoda od siječe. I ono malo alepskog bora što se prije rata sjeklo išlo je kao celulozno drvo u Plaški i Maglaj. Sada to drvo nitko neće. Ono zanemarivo malo što se posječe, prodaje se na panju, kao ogrjev. Ovdje šuma prije svega ima zaštitno značenje sa svim svojim općekorisnim funkcijama zaštite vodnog režima, zaštite tla i, posebno u samom obalnom dijelu, razvoja turizma. Jer šibenska šumarija, prostirući se od Vranskog jezera i Biogradske rivijere na sjeveru do Rogoznice na jugu, u pet općina zauzima blizu 60 km obale s nekoliko većih turističkih naselja koja su krajnja destinacija mnogobrojnih turista.

Uzgojni i zaštitni radovi osnovna su preokupacija 30 zaposlenih u šumariji. Prošle je godine tako pošumljeno 140 ha

sadnjom pinije, cedra i piramidalnog čempresa te sjetvom sjemena alepskog bora na težim terenima. Na 285 ha obavljena je njega prirodno obnovljene kulture alepskog bora u požaru u kojem su se šišarke bora uslijed temperature jednostavno raz-letjcle po okolnom terenu stvorivši tako pravo »pšenično polje« alepskog bora u kojem se na hektaru znalo naći i do 600 tisuća sjemcnaka. To se dogodilo na brdu Sv. Kate te Culišića brdu. Ove godine pošumljavanje se obavlja u predjelu Pođi gdje se na površinu od skoro 180 ha juniperusa unose sadnice cedra i alepskog bora. Čitav teren naprosto je ispresjecan brojnim protupožarnim putovima. Prije toga izvršeno je podrivanje tla. Tu smo imali veliku borbu s mještanima iz sela Danilo Kraljice i Danilo Biranj, podsjeća upravitelj Kekelić. Najprije su bili protiv izgradnje bilo kakvih putova, a potom i protiv pošumljavanja, jer taj im je teren služio za ispašu. Ipak, uspjeli smo ovdje napraviti pravu mrežu protupožarnih putova. Uz to svakodnevna je briga ovdašnjih šumara protupožarna preventiva i zaštita. Ne postoje izgrađene

osmatračnice, no svakodnevno se tijekom ljeta motrilo s prirodnih uzdignutih punktova s kojih je dobra preglednost terena. Uz zaposlene u šumariji za obavljanje uzgojnih radova kao i za protupožarnu preventivu bili su angažirani i radnici po ugovoru. Preko 40 sezonaca radilo je dnevno ovog ljeta na protupožarnoj zaštiti. No nisu problem šumari i šumarstvo, nego zapuštene poljoprivredne površine na kojima su puteljci bili takvi da njima mogu proći samo magarci! A kako će cisterna?

Od osam gospodarskih jedinica uređena je samo ona najjužnija, Jeli-njak. Tu je projektirana i nova šumska prometnica koja bi trebala još više otvoriti to područje, posebice predjel Oštrica površine oko 300 ha na kojem se podiže uzgajalište muflonske divljači.

Šibenik spada i: veće gradove u kojima su sjedišta šumarija. Grad na kanalu Sv. Ante, zapravo ušću Krke u more nekad je bio značajno industrijsko središte ovog dijela Dalmacije s većim industrijskim postrojenjima. Danas se o industriji može


Nacionalni park Krka - ljepota koja očarava. Krka prije Skradinskog buka.

govoriti tek u prošlom svršenom vremenu, tek uz neke izuzetke (npr. Vinarija Šibenik). U tom svjetlu šumarija je jedan od subjekata koje ako ništa drugo održavaju kontinuitet uspješnog poslovanja. Smještena na Subićevcu, uz sam nogometni stadion, šumarija je ranije u produžetku dvorišta imala i -rasadnik. On se prostirao do samog nogometnog igrališta no sada je znatno smanjen jer je dio rasadnika pretvoren u teniska igrališta.

Nacionalni park Krka Na području šumarije nalazi se i

jedan od sedam nacionalnih parkova Hrvatske, Krka. Ovaj prirodni fenomen koji čini kraška rijeka Krka sa sedam svojih slapova (Bilušića buk, Sorića buk, Manoj lovački slapovi, Rošnjak, Miljacka, Roški slap i Skra-dinski buk) turistička je atrakcija koju je prije rata posjećivalo blizu pola milijuna turista. Na ovom području brojni su povijesni spomenici i ostaci starohrvatskih srednjovjekovnih utvrda. Samostan na otočiću Visovcu izgrađen je 1445.

godine, manastir Krka prvi puta se spominje u 15. stoljeću. Ukupne površine 14.200 ha, Parkje najvećim dijelom na području šibenske šumarije a manjim dijelom u drniškoj i kninskoj šumariji (gdje Krka i izvire). Nekada je, do proglašenja Nacionalnog parka 1985. godine, cjelokupnim područjem parka gospodarila šibenska šumarija. Šumari su ovdje, podsjeća ing. Kekelić, izgradili velik dio infrastrukture. Tamo 60-ih godina otvorenje autokamp kod Skradina i restoran. Ta je infrastruktura sada u funkciji Nacionalnog parka, no šumarima nitko ništa ne plaća. Nudili smo objekte u zakup no nekako je bilo teško naći zajednički jezik s ondašnjim čelnicima Parka. Šumari su osim svega i kupovali pojedine parcele od privatnika kako bi se zaokružilo područje. Konačno, no ne i posljednje, šumari su prvi po ideji ing. Kekelića projektirali i napravili drveni prijelaz stazom preko samih slapova Skradinskog

buka što posjetitelju pruža nesvakidašnji prizor i mogućnost boravka »iznad« slapova. Proglašenjem Parka ništa se nije još službeno izuzelo iz Hrvatskih šuma i prenijelo na upravu Parka, zemljište je i dalje na šumarijama. Ranije se Park protezao niže, do Šibenskog mosta, sada je južna granica kod Skradina, no Park je povećan u gornjem dijelu. Problem je u tome što dio koji više nije u sastavu Nacionalnog parka i dalje zaslužuje neku vrstu zaštite, možda kao park prirode ili rezervat. Od svega što su imali šumarima je ostala šumarska kuća na Skradinskom buku. To su osnovne nedorečenosti odnosa šumara i uprave Nacionalnog parka u Šibeniku. Mi se nadamo, kaže ing. Kekelić da će se, s obzirom na to da je imenovan novi upravitelj Parka, naći vremena, mogućnosti i volje da se sporna pitanja riješe. Jer interes je zajednički. .

^ r Tekst i snimci: Miroslav Mrlcobrad


STRUČNE TEME/OBNOVA HRVATSKIH SUMA

Sjemenske plantaže nisu santo nauka nego i potreba

• Sa sjemenskim plantažama kasnimo već 20-ak fiothiia - rečeno je na sastanku povjerenstva za plantaže održanog u Bjelovaru

Treba li osnivati klonske sjemenske plantaže, više nije pitanje nauka, nego - potreba. Do ove

jednostavne se spoznaje došlo u trenutku kad je već moglo biti kasno, i kad su posljedice kašnjenja u obnovi šuma

postale ne još katastrofične, ali upozoravaj uče.

Šuma kao živi organizam složena je i uređena da se prirodno obnavlja. N o zbog mnogih i različitih razloga, ponajviše promjena u biosferi, elemen-

Povjerenstvo za sjemenske plantaže, predvođeni akademikom Mirkom Vidakovićem upozorava da se više ne smije odgađati osnivanje klonskih plantaža diljem Hrvatske tarnih nepogoda i katastrofa, promjena režima voda, pojave brojnih otrovnih plinova i njihovih posljedica (npr. kisele kiše) koje je u zrak kao rezultat visokih tehnoloških dostignuća emitirao čovjek, šuma je oboljela i više nije u stanju sama se obnavljati. Suši se, posebno hrastici, potrebne su dodatne količine sjemena, stalne i visoke kvalitete. A to je moguće samo u okviru klonskih sjemenskih plantaža.

O strategiji osnivanja takvih plantaža razmišljalo se i ranije, o tome je u

Članovi povjerenstva u šumi Česma u bjelovarskoj upravi


nekoliko navrata raspravljalo i posebno osnovano Povjerenstvo za sjemenske plantaže u kome su poznati šumarski stručnjaci i znanstvenici iz »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, Šumarskog instituta Jastrebarsko, Šumarskog fakulteta Zagreb, Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, i drugih koji se već više godina (akademik prof. dr. Mirko Vi-daković i čitav život!) bave ovom problematikom.

Svi se slažu - kasni se 20 do 30 godina, no još nije prekasno. U okviru Hrvatskih šuma postoje rasadnici (Bjelovar, Našice, Požega) koji već godinama proizvode sadnice lužnjaka jer on je najugroženiji. No , rasadnici mogu osigurati tek onoliko sadnica koliko je neke godine priroda bila darežljiva i koliko je urodio žir. U požeškom rasadniku Hajderovac već je uspješno obavljeno cijepljenje žira za klonske sjemenske plantaže, a ing. Tomislav Benčić očekuje »dobre« rezultate.

Osnovna pitanja na koja treba odgovoriti u najkraćem vremenu su: koje vrste sjemena proizvoditi, kojim redom (prioriteti), stručni kadrovi, površine na kojima će biti plantaže itd.

- Mi smo sa sjemenskim plantažama otpočeli prije dvadesetak godina, no operativa jednostavno tada nije pokazala dovoljno interesa, podsjeća akademik Mirko Vidaković. Teoretski bilo bi najidealnije kada bi sve plantaže bile na jednom mjestu i kada bi se o

Bogat urod žira sa stabla starosti deset godina iz klonske plantaže u Našicama

njima operativno brinuo jedan tim stručnjaka. No , tome još nismo dorasli, zato moramo nastaviti onako kako smo počeli.

Za početak su predviđene tri sjemenske plantaže lužnjaka u Bjelovaru, Našicama i Požegi, a jedna sjemenska plantaža jasena bila bi u Novoj Gradiški. Kasnije bi se krenulo s kitnjakom, crnom johom (Đurđevac, Kutina), s četinjačama, a plantaže obične jele i smreke negdje u Gorskom kotaru.

»Hrvatske šume« moraju reći što i koliko, mišljenja je ing. Tomislav Starčević. Iluzija je da bi sjemenske plantaže mogle i morale osiguravati sav sadni materijal, jer nitko ne može za

mijeniti prirodnu obnovu koja je naš cilj. N o bitno je da sadnog materijala uvijek ima, jer sad nam se događa da pripremne radove planski premašujemo, a obnova ipak kasni. Očito je da u tehnologiji obnove nešto ne valja.

Procjenjuje se da bi sjemenske plantaže trebale osigurati 100 tisuća kilograma žira lužnjaka, 30 tisuća kilograma kitnjaka, 15 000 kg sjemena jasena, 15-20.000 kg sjemena johe. Ing. Milan Žgela upozorava »da se ne smije zaboraviti na bukvu, našu glavnu vrstu. Na Zapadu već odavno se u rasadnicima proizvodi sjeme bukve i to ćemo morati i mi. A ona nije nimalo jednostavna za proizvodnju«.

T u su i voćkarice, javor »koji se nekontrolirano siječe«. Prof. dr. Joso Gračan iz Šumarskog instituta Jastrebarsko, govori o nužnosti izrade »nacionalnog programa očuvanja geno-fonda naših šuma« te posebno upozorava da se ni u kom slučaju ne smije zaboraviti obalni dio (crni i obični bor) gdje već postoje eksperimentalne sjemenske plantaže.

Problema bi moglo biti s osiguranjem zemljišta za sjemenske plantaže u Gorskom kotaru, boji se ing. Stjepan Tomljanović. Stoga već sljedeće godine treba imenovati stručne ljude koji će se isključivo baviti tom problematikom.

Konkretan prijedlog strategije osnivanja sjemenskih plantaža s izborom vrsta, prioriteta, dinamike provođenja te izbora stručnjaka koji će to raditi trebao bi biti donijet do kraja ove godine.

T P M. Mrkobrad

12 / Časopis Hrvatske sume

PREDSTAVLJAMO - ŠUMARIJA SOKOLOVAC

Šumarija je zaštitni znak općine Šumarija Sokolovac sa svojih 58 zaposlenika predstavlja okosnicu

razvitka cijelog mjesta i same općine

S prozora nove šumarijske zgrade u Sokolovcu šuma je na dohvat ruke. U središtu

sela, malo uvučena u dvorište, uz općinu, policijsku postaju i trgovinu, šumarija je glavno i gotovo jedino mjesto privrednih zbivanja u ovom mjestu 12 km udaljenom od Koprivnice. Oko 550 žitelja sela te blizu 4.500 stanovnika cijele no-voustanovljene općine Sokolovac živi uglavnom od poljoprivrede tako daje šumarija sa svojih 58 zaposlenih i pomoći koju daje kroz različite vidove nezaobilazan čimbenik ukupnog napretka mjesta.

hig. Kreše Ružić upravitelj Šumarije

Samo selo okruženo je šumom pa ne čudi da i na vrijednosnoj ljestvici inače uspješne koprivničke uprave šumarija Sokolovac, uz Đurđevac i Koprivnicu, zauzima visoko mjesto. Uostalom, ističe upravitelj sokolovačke šumarije ing. Krešo

' i,* .W , -I /

Na radilištu u Poliiinu, u izuzetno dobroj sastojini bukve

Ružić, dovoljno sam za sebe svjedoči podatak da od 1972. godine ova šumarija nije nikad negativno poslovala.

Šumarija u Sokolovcu spada medu starije i nekad je, pričaju stariji šumari, bila i veća. Ovdje je još 1870. godine bila šumska željeznica između Poluma i Grabičine te stanica u Lepavini.

Šumarija gospodari sa 7.533 ha šuma smještenih između Bilogore i Kalnika. Gospodarska jedinica Me-sarica Plavo s 2850 ha pruža se od ceste Zagreb-Koprivnica prema Bilogori dok je druga gospodarska jedinica Polum-Medenjak sa 4.683 ha najvećim dijelom na Kalniku, prema Križevcima, Ludbregu i N . Marofu. Riječ je o iznimno kvalitetnim sastojinama bukve, najza-stupljenijoj vrsti u šumariji (53 posto), starosti do 100 godina s velikim postotkom furnira. Drugi po zastupljenosti je hrast kitnjak (26 posto), graba je oko 14 posto dok ostatak čine javor, bagrem, nešto četinjača. Nemamo čistih sastojina hrasta, veli ing. Ružić, a tek jedan je odjel čistog lužnjaka. Ovdje se nalazi i sjemenska plantaža ariša, na terenu na kome se ranije sadila pšenica. N o nitko ne pobire sjeme, reći će Ružić. Radi se o sudetskom arišu i sjeme bi trebali pobirati penjači. N o izgleda da nema interesa za sjemenom, ili gaje komotnije uvesti!

Godišnji etat kreće se između 45-50.000 kubika, ove godine sjekli smo 51.000, kaže jedan od revirnika ing. Veljko Mamuta. U Sokolovcu još ne znaju za problem nedostatka radne snage. Cjelokupnu tehniku sijeku s vlastitim radni-


cima, te oko 4000 kubika ogrjeva. Ostalo ide u samoizradu i poduzetnicima. U selima još nema plina, ili bar ne u svima od ukupno 32 općinska naselja, tako da s plasmanom ogrjeva nema problema. Bilo je zastoja, prisjeća se upravitelj, no još tamo u proljeće i to uglavnom s hrastom. Kad smo ga sami izrađivali bili smo na granici rentabilnosti, no sa samoizradom za koju je interes još uvijek velik, taj smo problem riješili.

Šumarija nema svoju mehanizaciju, pa, sijedom toga, ni probleme s izvlačenjem ili održavanjem mehanizacije. Ing. Ružić drži daje to znatno bolje nego se svakodnevno »zanimati« s nabavom rezervnih dijelova za mahom stare traktore. Sve uglavnom obavi MIP Đurđevac, cjelokupno tehničko drvo i dio prostornog, ostataak izvuku privatnici (22 D M na cestu). Kad se sve zbroji, jeftinije nego imati i održavati svoje traktore!

Radnici sa strane, bilo sezonci po ugovoru, ili poduzetnici koji preuzimaju kompletan posao, rješavaju u Sokolovcu i sve probleme

Sjemenska plantaža ariša: sjeme nitko ne traži, pa se i ne skuplja.

'9mg . ^ ^ • • '

t*k r-

1 » W»/ m: *^^ •y,m%' " j "^^^4

^k^ ^ f • i t - tA* w /

.t-?"

Sastojina hukve u gospodarskoj jedinici Mesarica Plavo zavidne je debljine.

I • -i \


oko uzgojnih radova. Prema propisu osnove u šumariji prosječno godišnje rade pripremu staništa na 200 ha, njegu na 400 ha, pošumljavanje i popunjavanje između 25—30 ha te čišćenje na oko 100 ha. T u još treba dodati i radove u proširenoj biološkoj reprodukciji u okviru kojih se godišnje pošumi oko šest ha, izvrši njega na 20 ha, te sanacije na osam ha (uglavnom u četinjačama koje se zamije-njuju crnom johom). Samo sa svojim radnicima ovakav obim poslova ne može se obaviti.

- Problem je. Šumske

istina, što u vrijeme intenzivnih poljoprivrednih radova zna ponestati sezonaca, no to ipak kratko traje, reći će ing. Ružić. A medu poduzetnicima već postoji i konkurencija tako da nemamo problema s izvršenjem uzgojnih radova. Staviše, pojedini poduzetnici već se u proljeće dolaze interesirati koliko ćemo njege raditi i hoće li biti posla. Ove smo godine, na primjer, poduzetnicima plaćali njegu 400 D M po hektaru.

Možda bi u Sokolovcu trebalo manje radnika sa strane daje zdravstveni karton radnika bolji! Od 58 zaposlenih, medu kojima je pet revirnika (Tihomir Kolar, Vedran Zlatar, Krunoslava Arač, Marina Juratović, Veljko Mamula), čak 14 je invalida rada ili radnika sa smanjenom radnom sposobnošću čiji j e djelokrug mogućih poslova ograničen.

Nova zgrada šumarije Sokolovac u samom je centru mjesta

prometnice u sokolovačkoj šumariji uščuvane su i održavane.

Šumarijski radnici i (ili) radnici sa strane, sve je to zapravo dio kompleksnog pitanja koje još nije riješeno, misli Ružić. A to je — postoji li točna računica i je li tko izračunao koliko zapravo realno radnika treba da bi se poslovi obavili, ali i profitno poslovalo?

Treba reći i to da su sokolovačke šume zdrave šume. Godišnje se siječe tek oko 2.500 kubika sušaca, bilo je nešto malo šteta od snije-goloma, sve u svemu ipak zanemarivo u usporedbi s nekima drugima.

U Sokolovcu su ovih dana već »debelo« u glavnom prihodu, siječe se u jedinici Polum-Me-denjak. Tri grupe radnika rade sistemom poludeblovne metode. Trupac se prepili u šumi i tako izvlači. Na taj način, kažu u šumariji, napravi se manje štete na pomlatku nego da se radi sortimentnom

metodom. Uzgojne su radove obavili, skupili i nešto žira kitnjaka. Tek, gledaju u nebo i mole za dobro vrijeme. To nije u njihovim rukama. Ostalo jeste i tu ne bi smjelo biti problema. •

Miroslav Mrkobrad

Časopis Hrvatske sume / 15

u SENJU 17. PROSINCA OBILJEŽAVAMO

Značajne obljetnice senjskog š Na Savjetovanju kojeg organizira Hrvatsko

šumarsko društvo, Ogranak Senj, obilježit će se 120. obljetnica Kraljevskog nadzorništva -Inspektorata za pošumljavanje krša, goleti i

uređenja bujica i dva desetljeća Velebita kao međunarodnog rezervata biosfere

U povodu tih značajnih obljetnica Hrvatsko šumarsko društvo. Ogranak Senj, organizira stručno savjetovanje u suradnji s »Hr vatskim šumama« p.o. Zagreb i Upravom šuma Senj koje će se

održati 17. prosinca ove godine u Senju. Prvo će se odvojeno održati sjednica Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva, te sjednica Stručnog kolegija »Hrvatskih šuma«, a zatim će u 13 sati otpočeti Savjetovanje na kojem će biti podneseno nekoliko znanstvenih i stručnih radova i to:

- »120. obljetnica osnutka Kraljevskog nadzorništva-inspektorata u Senju« koje će podnijeti dr. Viče Ivančević

- »20. obljetnica proglašenja Velebita međunarodnim rezervatom biosfere«, referat podnosi prof. Ivica Bralić

- »Velebit u svjetskoj mreži rezervata biosfere« autor prof. dr. Draško Šerman

- »Gospodarenje šumama sjevernog Velebita« autor Antun Pečanić, dipl. inž. šum.

- »Velebitski botanički vrt« prof. dr. Milan Glavaš - »Biosfera šumskih ekosustava mediteranskog područja Hrva

tske« izlagač dr. Vlado Topić

Visoke šume sjevernog Velebita

U N I V ! ; R S I T A S L I T T H R A I V ' U M R h l i . M S E R l ' . O R I M c R o . \ i ,\iv'L;,M S 1 . ( ) V I : N O R U M ( J U f - ; /.,\V,HHB[-:Nsis.

NOS KHCI'OR,

PACULT.ATiS AUKONOMICO-FORESTALiS DECANLS

ET PROMOTOR RITE CONSTITUTUS

iN DOCTISSIMUM BT Cl.ARISSIMUM VIRUM AC DOMINUM

JOSEPHUM BALEN EX KRMPOTE IN CROATIA ORIUNDUM

DISSERTATIONE INAUOURALI LAUDABILI CONSCRIPTA

.BURA 1 NJEZINO ZNAČENJE ZA POŠUMLJENJE KRASA«

EXAMINEQUE RIOOROSO CUM LAUDE SUPERATO

DOCTORIS RERUM FORESTIUM ORADUM

EX UNANIMI FACULTATIS AGRONOMICO-FORESTALIS DECRETO

CONTULIMUS

EICiUE HOC DIPLOMATE SIOILLO UNIVERSITATI.S LITTERARUM ML.NITO RERIJM FORESTIUM DOCTORIS lURA AC PRIVILEGiA CONCESSIMUS.

DATUM IN ZAGREB DIE 30. MENSiS JUNI ANNl 192a

2^4'"'"' h^

Diploma Josipa Balena, prvog doktora šumarskih znanosti na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu 1923. g.

»Erozija i bujica na kršu« autorica Gracija Mičetić, dipl. inž.

I ^ ' , . v f .

/ 'i^i !!m^:

^ \ , •>'Šj«|«r.-'-

Nakon izlaganja održat će se rasprava i predložiti zaključke. Poslije toga slijedi polaganje vijenca na spomen ploču koja je postavljena na zgradi Kraljevskog nadzorništva-inspektorata, prije 20 godina, a u povodu 100 obljetnice od osnutka posebne senjske šumarske ustanove. Kako se očekuje uz članove Upravnog odbora Hrvatskog šumarskog društva, bit će nazočni još i drugi brojni šumarski stručnjaci, predstavnici kulturnih ustanova i vlasti. Ukoliko budu povoljne vremenske prilike, predviđen je obilazak Senjske drage, koja je zahvaljujući šumarskoj struci postala originalni primjer uspješnih biološko-tehničkih mjera saniranja nekadašnjih jakih bujica na cijelom Mediteranu.

Od mnogobrojnih radova na kršu, posebno senjske šumarske ustanove, osobito se ističu uspješnim radovi pošumljavanja mnogobrojnih kultura - branjevina. Gospodarenje visokih šuma sjevernog Velebita uspješno su obavljale šumarske organizacije senjskog područja. Tradicija takvog gospodarenja vrlo je stara te je povezana s osnutkom Šumarije Krasno 1765. godine, jedne od tri najstarije šumarije u našoj zemlji. Zahvaljujući upravo šumarstvu i posebno vodenom


Sjeverni Velebit - preplaninska šuma smreke na gornjoj granici vegetacije foto: mr. P. Vrgoč

načinu gospodarenja (preborno gospodarenje) sačuvana je i unaprijeđena potrajnost visokih šuma sjevernog Velebita, njezin prirodni sastav i raznolikost genofonda Velebita, a osobito njegovog sjevernog dijela, glavni oslonac bi upravo trebao biti na šumarstvu. Svako drugo rješenje vodilo bi u improvizaciju i svakako bi prouzročilo nepropravljive štete.

U svakom slučaju skoro Savjetovanje potvrdit če još jednom dobre rezultate šumarske struke senjskog područja u dosadašnjem kompleksnom gospodarenju sjevernog Velebita (krša i visokih šuma). Takvi rezultati daju šumarstvu puno pravo da meritorno progovori o budućem statusu Velebita, a pogotovo njegovog sjevernog dijela. Pri tome mislimo da če se naši prijedlozi i uvažiti, jer su u interesu šumarske struke i općenito bolje perspektive našeg Velebita. . ^ ^

^ 1 • dr. VIČE IVANCEVIC

i POTPISIVANJE NOVOG KOLEKTIVNOG UGOVORA

Prvi pečat Kraljevskog nadzorništva na njemačkom jeziku, u upotrebi od 1878. - 1881. godine

Potpisivanje novog Kolektivnog ugovora između Uprave »Hrvatskih !>unia« p. o. Zagreb i Hrvatskog šumarskog sindikata, te Sindikata zaposlenih u šumarstvu Bjelovar, obavit će se kako se očekuje 21. pro- 3 sinca 1998. u Uredu direktora »Hrvatskih šuma«. Potpisivanjem ovog-i novog Kolektivnog ugovora otvara se novi socijalni dijalog sa posloda-T vcem koji će rezultirati većim pravima svih zaposlenika »Hrvatskih I šuma« p.o. Zagreb, u koji su uključeni i svi zaposlenici pripadajućih i novooformljenih d.o.o. (zlo)

Časopis Hrvatske sume I 17

ZAVRŠENO SAKUPLJANJE OVOGODIŠNJEG URODA ŽIRA

Žira manje od očekivanog uroda

Za sve pripremljene površine žira neće biti dovoljno Akcija skupljanja žira u »Hrvatskim šu

mama« uspješno je okončana. Do polovice studenog prikupljeno je ukupno preko 158 vagona,

od čega 132 vagona lužnjaka. Nominalno gledano to je 61 posto od prvobitnih planova iskazanih po upravama, realno znatno više. Ti su planovi, naime, u nekim slučajevima bili tek puste želje i u međuvremenu su korigirani tako da se može konstatirati kako je u prosjeku po upravama plan skupljanja žira realiziran s 8()-ak posto.

Za sve pripremljene površine žira neće biti dovoljno, no i ovoliko koliko je skupljeno i unijeto u šumu, bilo daje posađeno ili posijano omaške, dobar je temelj za sljedeću godinu i ostvarenje ukupne gospodarske politike.

Po upravama stanje je vrlo različito, no gotovo nikad se i nije dogodilo da je na cijelom području Hrvatskih šuma žir podjednako rodio. Prije pet godina izniman urod zabilježen je u zapadnom dijelu zemlje, podsjeća stručni suradnik za sjemenarstvo u poduzeću ing. Ivo Stima-novac, da bi ga 1996. godine bilo najviše u Spačvanskom bazenu. I ove godine žira je bilo daleko više u »zapadnim« upravama tako da su bjelovarska, karlovačka, koprivnička i sisačka uprava svoje planove realizirale u potpunosti. Najviše žira skupljeno je u Upravi šuma Bjelovar, 94,5 vagona, zatim u Zagrebu, blizu 15 vagona, Koprivnici oko 14 itd. U zagrebačkoj upravi plan je ostvaren u manjem postotku, dok je u »istočnim« upravama obzirom na manji urod i plan prikupljanja skromnije realiziran.

U drugoj polovici studenog list je opao, kiša ga je pritisnula na zemlju i većina uprava okončala je otkup. Još samo u nekim upravama žir se još uvijek skupljao, no radilo se o neznatnim količinama koje nisu mogle hitnije izmijeniti ukupnu realizaciju.

Dio žira posađen je i u rasadnike kako bi se osigurao dovoljan broj sadnica za potrebe poduzeća, (m)

UKUPNO SAKUPLJENO ŽIRA PO UPRAVAMA

Uprava šuma Vinkovci Osijek Našice Požega Bjelovar Koprivnica Zagreb Sisak Karlovac N. Gradiška

lužnjak kg

64.394 7.747

103.410 1.775

835.346 96.829

116.576 53.764 30.080 12.028

kitnjak kg 0 0

18.124 19.190

104.719 43.665 32.307

6.145 0

38.704

ukupno

64.394 7.747

121.534 20.965

940.065 140.494 148.883 59.909 30.080 50.732

ukupno 1,321.949 282.854 1,584.803 Kako vidimo iz ovih podataka najviše žira saku

pljeno je u upravama Bjelovar, Zagreb, Koprivnica i Našice.

U Bjelovaru sakupljeno 94 vagona

u rasadniku Zdenački gaj u bjelovarskoj upravi na skupljeni žir svakodnevno se »pazilo« kako bi ostao zdrav.

Na području bjelovarske uprave ove je jeseni skupljeno ukupno 94 vagona žira od čega 84 vagona lužnjaka. Prvobitni plan bio je veći, ali je na tek prosječan urod korigiran. Najviše je žira skupljeno u šumariji Bjelovar, 23 vagona, zatim u Velikoj Pisanici, 15,5 vagona, Grubišnom Polju 11 vagona itd.

Osim unošenja u šumu važno je napuniti i rasadnike, kaže upravitelj grubišno-poljske šumarije mr. Ivan Volf. U našem rasadniku Zdenački gaj na taj ćemo način osigurati dovoljan broj sadnica za potrebe uprave, za godine u kojima neće biti uroda žira. (m)


JESENSKO POŠUMLJAVANJE NA POŽEŠKOM PODRUČJU

Podbačaj zbog slabog uroda žira u sklopu jesenskog pošumljavanja požeška

Uprava šuma planirala je posaditi oko 213.000 sadnica hrasta kitnjaka i lužnjaka, obične smreke i crnog bora. Veči dio su sadnice hrasta kitnjaka (176.000), 15.000 je lužnjakovih sadnica, 7250 obične smreke i 15000 crnog bora, a radovi će se obavljati na području šumarija Caglin, Kutjevo, Pleternica, Požega i Velika. Najveći posao je na području šumarije Caglin, gdje će biti posađeno oko 120.000 sadnica hrasta kitnjaka, šumarija Kutjevo zadužena je za 42.250 sadnica, Pleternica s 10.000, Požega s 15.000, a Velika planina posaditi 30.000 sadnica.

Za potrebe podsijavanja u šumskim sastoji-nama planirano je upotrijebiti 31 tonu kitnjako-vog, lužnjakovog i sjemena gorskog javora, a u šumsko-hortikulturnom rasadniku »Hajdero-vac« kod Kutjeva bit će posijano oko 15 tona žira hrasta kitnjaka i lužnjaka te sjemena pitomog kestena i gorskog javora. Šumarija Caglin planirala je podsijati gotovo 14 tona hrasta kitnjaka, no zbog slabog uroda žira ostvarit će se tek desetina planiranog iznosa. Podbačaj se očekuje i na području šumarije Velika, gdje je predviđeno podsijati oko 13 t žira hrasta kitnjaka. Ostale šumarije kao i rasadnik Hajderovac bit će u okviru postavljenog plana.

,,̂ f̂ ^ . ' isa. -- "zM- .-.".'44S^ •»-.: .2 '«.«'^l i>^

Najveći posao na pošumljavanju je na području šumarije Caghn

Uprava šuma Požega, zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, nije počela do polovice studenog s vađenjem sadnica iz rasadnika te će pošumljavanje kasniti, a zbog slabog uroda žira i

Snimio I Tomić nedovoljnog odaziva skupljača planirani zadaci na podsijavanju bit će tek polovično izvršeni.

I. TOMIĆ

I NA NOVOGRADISKOM PODRUČJU Lužnjak slabo urodio Za potrebe ovogodišnjeg jesenskog

pošumljavanja Uprava šuma Nova Gradiška planirala je posaditi gotovo 840.000 sadnica hrasta lužnjaka i kitnjaka te poljskog jasena. Najzastu-pljenije su lužnjakove sadnice (465.000), zatim kitnjakove (308.500), a najmanja je količina sadnica poljskog jasena (66200). Pošumljavanje je predviđeno na području svih devet šumarija ove

Uprave: Novske, Jasenovca, Okučana, Stare Gradiške, Nove Gradiške, Nove Kapele, Orio-vca. Slavonskog Broda i Trnjana. Najveći plan ima šumarija Trnjani, gdje će se posaditi oko 305.000 sadnica, pretežito hrasta lužnjaka, a najmanje zaduženje je na području šumarije Okučani, budući je predviđeno obaviti pošumljavanje s 20.000 sadnica hrasta kitnjaka.

Šumarije Novska i Jasenovac trebale bi posaditi po 85.000 sadnica. Stara Gradiška 35.000, Nova Gradiška 70.000, Nova Kapela 37.000, Oriovac 66.000 i Slavonski Brod 137.000.

Prema riječima stručnog suradnika za uzgajanje šuma novogradiške Uprave ing. Damira Jelića, ako vremenski uvjeti posluže planirani zadaci bit će ispunjeni, no upitna je sadnja poljskog jasena. Naime, nedavne velike poplave s nesagledivim posljedicama u ovom dijelu Posavine otežat će ili potpuno onemogućiti sadnju ove nizinske vrste drveta.

U ovojesenskoj akciji skupljanja šumskog sjemena skupljeno je za potrebe podsijavanja u šumskim sastojinama i za sjetvu u rasadniku Cernik 38,7 tona žira hrasta kitnjaka te je planirana količina u potpunosti ispunjena. Za četnički rasadnik namijenjeno je 5,5 tona. Premda je za Upravu bilo planirano sakupiti oko 60 tona žira hrasta lužnjaka, skupljeno je tek 12 t, što je samo petina potrebne količine ovog sjemena. Ing. Jelić ističe daje slab otkup posljedica dvogodišnjeg golobrsta, koji je zahvatio lužnjakove sastojine tijekom 1997/98. godine na području šumarija Jasenovac, Novska, Stara Gradiška te djelomice Nove Gradiške. Za potrebe rasadnika u Cerniku otpremljeno je 1,5 t lužnjakovog žira. Navedene količine žira su podsijane odnosno upotrijebljene u rasadniku, no bez sjemena poljskog jasena, budući da je njegov urod potpuno izostao.

I. TOMIĆ


MEĐUNARODNA SURADNJA/ ŠUMARI IZ CESKE U HRVATSKOJ • I Čehe zanimaju naši rasadnici

Cdki rmadiiuait ii raiadinku Zdenački gaj u bjelovarskoj upravi

Grupa od 43 šumarska stručnjaka iz Češke posjetila je Hrvatsku i poduzeće Hrvatske šume gdje je tokom petodnevnog boravka obišla više šumskih rasadnika i upoznala se s rasadničarskom proizvodnjom u Hrvatskoj. Šumare iz Češke zanimalo je kakve vrste sadnica se proizvode i kako, te posebno stupanj mehanizirano-sti rasadnika. U Češkoj svi su šumski rasadnici privatizirani a zaposleni u njima članovi su Udruženja šumskih rasadničara

MALI EKOLOZI

češke koje je i organizator posjeta Hrvatskoj. Osim predstavnika 26 privatnih rasadnika iz Češke s gostima su u Hrvatskoj boravili i predstavnici firme Monsanto iz Brna koja proizvodi zaštitna sredstva koja se koriste u šumarstvu.

U pratnji domaćina ing. Milana Zgelc, stručnog suradnika za sjcmenar-stvo u Hrvatskim šumama, češki rasadničari najprije su posjetili Šumarski institut Jastrebarsko gdje su ih profesori

sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu kao i stručnjaci sa Šumarskog instituta upoznali s općim podacima o hrvatskom šumarstvu kao i rasadničarstvu. Potom su u Upravi šuma Senj, u rasadniku Podbadanj u Crikvenici, gosti imali priliku vidjeti kon-tejnersku proizvodnju borovih sadnica za potrebe pošumljavanja u mediteranskom i submeditcranskom području. Nakon kraćeg boravka na Krku te obilaska Nacionalnog parka Plitvička jezera, šumari iz Češke obišli su Fakultetsko dobro Šumarskog fakulteta iz Zagreba u Opekama, Uprava šuma Zagreb.

Sljedeća destinacija bio je rasadnik Zdenački gaj u šumariji Grubišno Polje u bjelovarskoj upravi koji godišnje proizvodi preko pet milijuna sadnica hrasta lužnjaka i oko milijun sadnica kitnjaka. Goste iz Češke ovdje je posebno zanimala proizvo-dnjajednogodišnjih i dvogodišnjih sadnica te korištenje mehanizacije. Rasadnik u G. Polju, naime potpuno je mehaniziran i ima kompletnu rasadničarsku liniju danske firme Egcdal. Boravak u Hrvatskoj gosti iz Češke završili su u Upravi šuma Koprivnica gdje se u rasadniku Limbuš, u šumariji Kloštar Podravski imali priliku vidjeti uzgoj sadnica u Evropi rijetke crne johe te jasena.

Miro Mrkobrad

Upoznavanje šume životni okoliš, prirodan ili izgrađen, danas

je sve složeniji a ekološka problematika sve ak-tualnija pa stoga stvaraju potrebu da kao sudionici pravovremeno djelujemo u stvaranju i razvijanju ekološke svijesti i kulture kod djece čak i u predškolskim ustanovama.

U Dječjem vrtiću Bjelovar tako su u tri ekološke skupine, »Jabuka«, »Žir« i »Grančice« sadržaji i aktivnosti iz ekologije integrirani u odgojno-naobrazbenc planove rada tijekom cijele godine. Kod djece se nizom aktivnosti pokušava stvoriti što potpunija slika svijeta koji ih okružuje. Posebno je važno ukazati na estetske vrijednosti okoline, razlikovati ih od ne-estetskih, na pojave i razloge njenog nastanka.

U realizaciji ovog dječjeg »eko projekta« vrtić ima primjerenu podršku Uprave šuma Bjelovar, odjela za ekologiju i lovstvo te bjelovarske podružnice Hrvatskog šumarskog društva. Tako je u sklopu uzajamnih aktivnosti u listopadu uz pomoć bjelovarske uprave Šumarskog društva Bjelovar organiziran eduka-tivni izlet u šumu Česma gdje su djeca imala priliku vidjeti život šume iznutra, šumske radove, gnijezdo orla štekavca, naše najveće zaštićene ptice te fazaneriju u Stančiću pokraj Bjelovara. U okviru daljnjih aktivnosti u pripremi je postavljanje eko poruka ispred vrtića te u sklopu akcije Stablo nade 2000 sadnja dječje šume u područnom vrtiću. Ines Tomić Mali ekolozi »na djelu«, u upoznavanju šume


ŠUMARIJA LIPIK U OBNOVI

Sporo, ali kreće se u šumariji Lipik ipak nešto novo.

Nakon četverogodišnjih uzaludnih pokušaja da stara šumarijska zgrada uđe u plan investicija poduzeća i bar djelomično se obnovi, objekt je konačno ušao u plan obnove Vlade RH. U zgradi koja je tijekom Domovinskog rata teško stradala sada je šest stanova od kojih tri u vlasništvu radnika šumarije. Dosada je u zgradi napravljena nova tavanska ploča i očišćeni su unutarnji zidovi za ponovno žbukanje. Pribavljen je i crijep za novi krov - i tu se zbog nedostatka sredstava stalo. A bilo bi dobro, misle u šumariji, da se i taj posao obavi prije zime jer ako se to ne učini i ovo stoje dosad napravljeno izgubit će na vrijednosti.

U ovoj šumariji nekada na prvoj liniji bojišnice još je , inače, 40 posto od ukupno 9.500 ha zbog miniranosti terena nedostupno. Šumari čine koliko je u njihovoj moći. Četrdesetak zaposlenih izvršilo je ovogodišnji plan sječe (25.000 kubika), doduše uz pomoć jednog forvvardera koji im je ustupilo poduzeće Prijevoz, mehanizacija i građevinarstvo, d.o.o. Bjelovar. Šuma-

Stara zgrada lipičke šumarije konačno je došla na red za obnovu. Uoče li biti dovoljno novaca?

rija inače ima na raspolaganju samo jedan traktor »u radnom stanju« u puno dvorište mehaničke radionice raznog krša od starih traktora, kombija i ostale mehanizacije.

Upravitelj šumarije ing. Vilim Drašner ističe, međutim, jedan drugi problem, akutan u posljednje vrijeme.

- Odlaze nam radnici, prvenstveno iskusni sjekači. Pronalaze bolje

plaćena mjesta u nekim drugim firmama. N e znam kako to zaustaviti.Na području lipičke šumarije nije bilo uroda žira, odnosno bilo ga je u vrlo malim količinama. Skupljeno je tek 54 tisuće kilograma lužnjaka i 48 tisuća kitnjaka. Od drugih šumarija dobili su još 20-ak tisuća lužnjaka no sve to skupa pokriva tek pola potreba za lužnjakom a još manje za kitnjakom.(m)

UPRAVA SUMA POŽEGA

Najviše ogrjevnog drva

Za prvih devet mjeseci požeška Uprava šuma posjekla je i izradila 82 807 m\ izvezla 86 903 m^ i otpremila 81 825 m-"* drvne mase. U odnosu na godišnji plan (111 038 m^) sječa je ostvarena sa 75%, izvoz sa 78%, a otprema sa 74%. Najveće ostvarenje na sječi, izvozu i otpremi bilo je na području šumarije Caglin (sječa 89%, izvoz 96% i otprema 92%).

U promatranom je razdoblju u proizvodnji bilo uposleno 37 traktora, koji su prosječnu normu izvršavali sa 103 posto, a izvukli su 45.221 m"*, što

je nešto više od polovice ukupno izvučene drvne mase. U odnosu na radni fond iskorištenje traktora nije zadovoljavajuće i iznosi tek 55 posto, uz ispravnost 64 posto. Po traktoru je

izvučeno dnevno 12 m-̂ , što je malo ostvarenje.

Istekom rujna na području Uprave šuma evidentirano je 13.773 m^ drvne zalihe, od čega je na pomoćnim stovarištima bilo 10.708 m^, u šumi 2480 m'' i na glavnim stovarištima 585 m^. Najveća zaliha evidentirana je u šumariji Kutjevo (3500 m^), a najmanja u šumariji Pleternica (1057 m^). Pritom treba istaknuti daje u ukupnoj zalihi znatan udio prostornog odnosno ogrjevnog drva. Prosječna planska cijena drvnih sortimenata iznosila je 190 kn/m-*, a ostvarena je tijekom devetomjesečnog razdoblja sa 202 kune/m^, stoje prebačaj za 6 posto. U rujnu je bila slaba realizacija prodaje zbog otpreme nekvalitetnih sortimena

ta u Belišćc. Cijena samoizrade je smanjila prosječnu cijenu drvnih sortimenata, što je negativna tendencija, no do kraja godine se očekuje povećanje cijene.

U sklopu šumskouzgojnih radova na jednostavnoj biološkoj reprodukciji pripremni radovi na obnovi sastojina izvršeni su na 172 ha, s to je 60 posto godišnjeg plana. Sadnja i sjetva obavljena je na 10 ha (četvrtina godišnjeg plana od 49 ha). Radovi na njezi sastojina izvršeni su na 663 ha i pratili su postavljene planske zadatke. U okviru proširene biološke reprodukcije pošumljavanje je obavljeno na 38 ha, a rekonstrukcije i konverzije na 96 ha.

I. T o m i ć


IZ RADA POŽEŠKOG ODJELT^ ZA UREĐIVANJE SUMA

Suvremena kompjutorska oprema - kvalitetnije poslovanje

Tijekom ove godine požeški taksatori, unatoč

probleminna s prijevozom i pomoćnom radnom

snagom, svoje će planske zadatke izvršiti, a oko 5000

ha uređivačkih poslova načinili su izvan matične

Uprave šuma

u požeški Odjel za uređivanje šuma nedavno je stigla oprema za GIS (geoinformacijski sustav) - tehnologiju, za izradu tematskih karata. Odjel ima jedan veliki ijedan pomoćni kompjutor, skener, pisač u boji A2 i ploter u boji A2, a dostavljen je i programski paket ARC VIEW 3.1 pa su požeški taksatori kompjutorski u potpunosti opremljeni. Osim u požeškoj, ovakva kompjutorska oprema nalazi se i u gospićkoj, delničkoj i bjelovarskoj tak-saciji te u direkciji, no jedino su Požežani obučeni za rad. Pomoću navedenog programskog paketa njihovi uređivači izradili su Osnovu gospodarenja za gospodarsku jedinicu »Južna Krndija Kutjevačka«.

Nabaviti GPS-uredaj Kako smo doznali od rukovoditelja

požeške taksacije mr. Željka Najvirta, tijekom studenog je napravljena pre-gledna karta Uprave šuma Požega, a podloga joj je topografska karta 1:100.000. Skenirane su i geokodirane gospodarske karte u mjerilu 1:10.000. odnosno uklopljene u kartu M 1:100.000. Na skeniranim su kartama vektorizirane granice odjela i odsjeka, što znači da su transparentne, a kada se numerički popune baze podataka mogu se izrađivati tematske karte.

- Radimo na tome da se skeniraju karte HDK-a (Hrvatskoga državnog katastra), koje su podloga za izradu naših osnovnih karata u mjerilu 1:10.000, a u planu za 1999. godinu stavili smo nabavu GPS-uredaja, kojim se očitavaju geografske koordinate

Konačno su požeški taksatori kompjutorski dobro opremljeni Smmio: I. Tomić

pomoću satelita - naglašava mr. Najvirt te napominje da je u Požegi tijekom prošlog proljeća obavljeno određivanje pomoćnih geodetskih točaka pomoću ovog uređaja.

U 1998. godini požeški Odjel za uređivanje šuma planirao je načiniti 11 811 ha pripremnih, 8942 ha terenskih i 10 142 ha završnih radova. Pripremni radovi su privedeni kraju, a terenski i završni bit će izvršeni do kraja godine. Premda j e odjel kadrovski dobro ekipiran kada je riječ o šumarskim stručnjacima, zbog opsežnosti poslova osjeća se potreba za još jednim geodetom. Četiri taksatoraje dovoljno ne samo za uobičajene uređivačke poslove na području požeške Uprave, već i za obavljanje poslova i na drugim Upravama šuma, posebice našičkoj. Tako je u posljednje vrijeme načinjeno oko 5000 ha izvan matične Uprave. Godišnje se, inače, cjelokupno obradi oko 4—5 gospodarskih jedinica. Taksatori su izradili pored pojedinih uređajnih elaborata i godišnji plan gospodarenja za gospodarsku jedinicu »Poljadijske šume«, na području šumarije Požega.

Vlastiti katastarski operat Prema riječima mr. Najvirta, dje

latnici taksacije su uključeni aktivno u

Aktivno uključeni u izradu Prostornog plana Požeško-slavonske županije - mr. Željko Najvirt Snimio: I. Tomić

izradu Prostornog plana županije. Treba istaknuti da odjel posjeduje i kompletan katastarski operat u elektronskom obliku za Požeško-slavonsku županiju, što je osnovica za pribavljanje podataka o svim zemljišnim česticama. To je velika prednost i ušteda vremena, jer se ne mora odlaziti u katastar. Još uvijek je, napominje voditelj požeške taksacije, velik problem prijevoz zaposlenih i angažiranje povremenih radnika. Do sada su planski zadaci nekako izvršavani, no ako se problem ne riješi, realizacija plana u idućoj godini dolazi u pitanje.

I. T O M I Ć


SINDIKAT ZAPOSLENIH U ŠUMARSTVU

Cutvarić novi predsjednik

Željko Cutvarić novi je predsjednik Sindikata zaposlenih u šumarstvu Bjelovar, jednog od dva sindikata koji djeluju u hrvatskom šumarstvu. SZS pokriva područje Uprave šuma Bjelovar i broji 1.128 članova.

Na izborima koji su tokom listopada održani po podružnicama bjelovarskog sindikata, od dva kandidata za predsjednika, Cutvarić (Stručne službe) je dobio više glasova. Za dopredsjednika

je izabran Damir Ferček (Garešnica) a za tajnika Antun Jambrišak (Ivanska).

Istodobno su po podružnicama izabrani novi sindikalni povjerenici i nova rukovodstva. U sindikalnoj podružnici šumarije Bjelovar novi povjerenik je Drago Rožić, u Čazmi Josip Cičević, u Daruvaru Dalibor Horvat, u Đulovcu Marijan Špehar, u Garešnici Đuro Jure-tić, u G. Polju Dražen Vuk, u Ivanskoj Antun Jambrišak, u Lipiku Robert Vujić, u Pakracu Branimir Colić, u Siraču Zla-

tko Krehov, u V. Grđcvcu Marijan Bajs, u V. Pisanici Marinko Malvić, u Virovitici Franjo Sabol, u Vrbovcu Franjo Šimunek i u Stručnim službama Miroslav Horvat.

Izborna skupština Sindikata zaposlenih u šumarstvu krajem listopada potvrdila je izborne rezultate po podružnicama, a novo rukovodstvo već je poduzelo i prve konkretne korake u rješavanju nekih aktualnih pitanja radnika, (m)

Sindikat traži odmarališta Novoizabrana Skupština Sindikata

zaposlenih u šumarstvu Bjelovar na prvoj je sjednici krenula u rješavanje pitanja odmarališta bjelovarske uprave u Selcu i odmaranja radnika. U bjelovarskom sindikatu misle da bi oni mogli pokušati voditi odmarališta. Upućen je

stoga dopis direktoru Hrvatskih šuma u kome bjelovarski sindikat predlaže da organizaciju odmaranja i odmarališta bjelovarske uprave u Selcu preuzme sindikat. Sindikat bi, predlaže se, preuzeo kompletnu brigu o poslovanju odmarališta, što znači i pokrio eventual

ne gubitke u radu odmarališta. Od poduzeća se traži da prethodno osigura sve potrebne uvjete za rad odmarališta.

Bjelovarski sindikat također predlaže čelništvu Hrvatskih šuma razgovor o dosadašnjem te budućem izvršenju odredbi Kolektivnog ugovora, (m)

UPRAVA ŠUMA DELNICE

Ostvarena najveća dobit u devet mjeseci Zahvaljujući dobrim vremenskim

prilikama u 1998. g. proizvodnja se odvijala bez poteškoća, godišnji planovi su uglavnom već realizirani. Ovako dobri rezultati u proizvodnji, vidljivi su i u periodičnom obračunu za devet mjeseci ove godine, jer je ova Uprava šuma na razini Poduzeća ostvarila najveću financijsku dobit od preko 11 milijuna kuna.

U prvih devet mjeseci 1998. g. posječeno je 188661 m ' crnogorice što znači da je godišnji plan prebačen za jedan posto. Bjelogorice je posječeno 145594 m^, odnosno plan je izvršen sa 85 posto. Godišnji plan na sječi i izrade izvršen je za deset mjeseci ove godine sa 95 posto. Godišnji plan na vuči i iznosu izvršen je sa 95 posto, a na otpremi sa 94 posto.

Za deset mjeseci prodano je 307940 m^ drvnih sortimenata i postignuta prosječna cijena od 316,66 kn/m'.

Zalihe su smanjene u odnosu na godišnju proizvodnju i iznose 18,50 posto.

U privatnim šumama zaprimljeno Je 604 zahtjeva za sječu, a riješeno ih je 557 ili 92 posto.

I uzgojni radovi odvijali su se po planiranoj dinamici. U prvih deset mjeseci u jednostavnoj biološkoj reprodukciji izvršeno je: sjetva i sadnja na 78,30 ha, priprema staništa na 88 ha, čuvanje šuma 8934 dana, njega pomla-dka i mladika 1522 ha...

U proširenoj biološkoj reprodukciji izvršena je: sadnja - konverzija na 41 ha, pripremni radovi 31 ha, sadnja 12 ha...

Tijekom 1998. godine provedena je i procjena oštećenosti stabala na području Uprave šuma Delnice odgovarajućom anketom. Procjena je obavljena na osam bioindikacijskih

točaka veličine 16x16 km. Iz rezultata ankete vidljivo je da se zdravstveno stanje jele pogoršalo u odnosu na prethodnu godinu, a bukve poboljšalo. Na pogoršanje zdravstvenog stanja jele utjecali su i ekološki čimbenici, a jednim dijelom i suša tijekom ljeta. Do oštećenja stabala na području Uprave šuma Delnice došlo je tijekom godine i zbog povećanog broja puhova, te pojave poluparazita imele na stablima. Zbog toga bi se u narednom razdoblju ovim pojavama trebala posvetiti veća pozornost na razini Uprave šuma Delnice, a potrebita su i bolja istraživanja navedenih pojava.

Početkom prosinca u sjemenskim sastojinama sakupit će se 3000 kg češera smreke, a trušenje češera obavit će se u zajedničkoj trušnici »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb pri Šumarskom institutu Jastrebarsko.

V. PLEŠE


ŠUMARI, LOVCI I GRAĐANI U AKCIJI

Spašavanje medvjeda Dinka Dinko je imao sreće što je ipak

dolutao do ceste gdje su ga ugledali prolaznici i tako mu spasili život

Medvjed Dinko s plastičnom kantom na glavi u šumi Javornik bespomoćno je lutao danima

U sjevernoj Americi navikavanje medvjeda da traže hranu na smetištima smatraju najvećom trenutnom opasnošću za njihov

opstanak. To je bio razlog pokretanja velike akcije pod nazivom »Smeće ubija medvjede«, kojom se ne dopušta nikakvo odlaganje smeća u staništima medvjeda.

Na primjeru spašavanja medvjeda Dinka ljeti ove godine u šumama Gorskog kotara zorno je potvrđena istina da smeće može ubiti medvjeda. Zbilo se to točno posljednjeg dana mjeseca kolovoza 1998. Na staru magistralnu cestu Rijeka-Zagreb kod Lokava u ranim se jutarnjim satima iznenada pojavio jedan oveći medvjed. Sve bi bilo normalno da na mjestu vrata i glave životinja nije nosila poveliku žutu plastičnu kantu! Iznenađeni vozači stali su zaustavljati svoja vozila brineći kako da jadnu životinju oslobode srmtonosnog plastičnog okova. Kao djelatnik »Hrvatskih šuma«, i sam se uvjerivši daje to nemoguće uraditi bez uspavlji-vanja medvjeda, pozvao sam prof, dr. Đuru Hube-ra, našeg znanog medvjedologa sa Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, organiziravši uklanjanje medvjeda s prometnice i, do njegova dolaska, držanja zvijeri pod prismotrom. Za nepuna tri sata sve je bilo gotovo. Rutinski ispaljenim projektilom sa sredstvom za uspavljivanje, medvjed, dobivši ime Dinko, pao je u duboki san i oslobođen plastične »ogrlice«. Radilo se o 40 li-

tarskoj ininoj plastičnoj kanti veličine 35x30 cm, u kakvima se isporučuje tovatna mast za podmazivanje ležaja. Okrugli otvor na kanti bio je promjera 17 cm, dostatno velik daje životinja mogla u nju uvući glavu, ali ne i izvaditi. Obilježen radioogrlicom i usnim markicama, kako bismo ga i dalje mogli pratiti u prirodi, nakon prvih nesigurnih koraka (spavao je preko tri sata!) ubrzo je došao »k sebi« te spašen od sigurne smrti zamakao znanom stazom stoljetne šume Javornik.

Odakle medvjedu »glava u kanti«? Sam ju je nabio prekapajući po smeću obližnjeg odlagališta otpada Sović laz nadomak Delnica. Prekrivenih očiju, nozdrva i usta tumarajući po okolnim šumama i udarajući o stabla dospio je tako na cestu i bio konačno spašen.

Divlja odlagališta po našim šumama i sramotna smetišta uz javne i šumske prometnice trebali bi nestati, posebno oni u staništu medvjeda. Zakon o otpadu iz 1995. i dva pod-zakonska akta propisali su načine i uvjete skupljanja i odlaganja otpada, tehničko-tehnološke uvjete podizanja odlagališta, njihova saniranja i dr. kao realne pretpostavke za izbjegavanje opasnosti za ljudsko zdravlje te biljni i životinjski svijet. Na nama je da ih dosljedno provedemo u djelo, da naše šume prestanu biti odlagališta smeća.

" * F " Tekst i slika: A. Frković

U ISTARSKIM TOPLICAMA ODRŽANA

zaštUorUljiva Novi Pravilnik o zaštiti gljiva stupio je na snagu 2. rujna i njime se reguliraju uvjeti i načini skupljanja gljiva

U Istarskim toplicama, u hotelu »Mirna«, dana 17. i 18. listopada 1998. godine upriličena je već tradicionalna izložba glji

va. Izložba je održana u organizaciji poduzeća »Miamedica« d.d. i Udruge tartufara »Livade«, a pod pokroviteljstvom Istarske županije i općine Oprtalj. U sklopu izložbe održana su stručna predavanja o značaju gljiva u šumskim ekosustavima kao i tumačenje uz otvorenu raspravu o novom Pravilniku o zaštiti gljiva. Izložba je pokazala veliko bogatstvo gljiva u našim šumskim ekosustavima. Predavanje o značaju i vrijednosti gljiva kao prirodnog resursa održao je naš eminentni poznavatelj gljiva prof. dr. Romano Božac, redoviti profesor na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tumačenje Pravilnika o zaštiti gljiva dali su predstavnici Državne uprave za zaštitu okoliša.

Novi Pravilnik o zaštiti gljiva stupio je na snagu 2. rujna 1998. godine (»Narodne novine« br. 115). Njime se reguliraju uvjeti i način sakupljanja gljiva kao i način ishođenja dopuštenja za

sakupljanje i izvoz. Pravilnik je izradila Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša, koja izdaje i dopuštenja tvrtkama registriranima za sakupljanje i izvoz gljiva. Za ovogodišnju sezonu sakupljanja gljiva, dopuštenja je dobilo 29 tvrtki.

Osim što donosi popis posebno ugroženih vrsta gljiva koje nisu dozvoljene za sakupljanje, Pravilnik donosi i popis gljiva dozvoljenih za skupljanje kao i količine koje se dnevno smiju sakupiti. Pravilnikom je određeno da jedna osoba smije dnevno skupiti najviše 2 kg nadzemnih gljiva svih dozvoljenih vrsta, te 0,5 kg podzemnih gljiva koje se mogu skupljati samo u razdoblju od 15. rujna do 31. prosinca. Za komercijalne potrebe smije se od svake vrste gljiva koja nije na popisu zaštićenih sakupiti do 10 kg dnevno. Također su propisane i tehnike sakupljanja pojedinih vrsta gljiva kako ne bi došlo do nepotrebne devastacije šumskog staništa. Istodobno, sakupljači gljiva trebaju ishoditi potvrdu o stručnoj osposobljenosti.

Ovim Pravilnikom pokušava se uvesti što djelotvorniju i kvalitetniju kontrolu nad saku

pljanjem gljiva kako bi se taj prirodni resurs pravilno koristio i zaštitio.

Premda Pravilnik donosi niz pozitivnih propisa u rješavanju ove problematike u Republici Hrvatskoj, nažalost bilo je primjetno da kod izradbe nisu iskorištena pozitivna iskustva »Hrvatskih šuma« glede ove problematike, a koja su definirana internim Pravilnicima proizašlim iz Zakona o šumama. Pravilnik nigdje ne spominje pravo na naknadu koju imaju vlasnici šuma a posebice poduzeće »Hrvatske šume« koje gospodari državnim šumama gdje se uglavnom i obavlja sakupljanje gljiva. Također nisu definirane institucije koje će obavljati edukaciju skupljača gljiva kao niti institucije i načini kontrole sakupljanja. U svakom slučaju ovaj Pravilnik je dobro došao kao zakonski pokušaj zaštite gljiva kao izuzetno vrijednog prirodnog resursa, ali bez uvođenja adekvatnih kaznenih mjera za nekontrolirano sakupljanje i prodaju, teško da će Pravilnik imati svoju stvarnu svrhu.

^ Mr. J. Rosa


ZAPIS SA IZGRADNJE PROTUPOŽARNE CESTE

Posao je završen: bjelovarski šumari i radnici šibenske šumarije po okončanju zadatka.

U stajanje u 6.30 sati, doručak, od 8-16.00 sati na terenu, ručak u 17, »kod kuće« u 18.00 sati. Tako je

otprilike izgledao radni dan bjelovarskih projektanata Srdana Popovića i Zlatka Jurušića na radnom zadatku »izrade projektne dokumentacije protupožarne prosjeke s elementima ceste« u Gospodarskoj jedinici Jelinjak u šumariji Šibenik. Zato i ono »kod kuće« treba shvatiti uvjetno i znači povratak u šumarsku kuću šibenske šumarije na Skradinskom buku gdje su uz danonoćni huk moćnog i najvećeg slapa Krke mjesec dana boravili bjelovarski šumari. Odatle, pak, preko Tromilje, mjesta na ulazu u Nacionalni park Krka, i Šibenika svaki su dan išli na svoj dnevni zadatak.

Na krškom području šumske su prosjeke i ceste postale »pitanje života«. Posljednji ovoljetni požari u obalnom dijelu pokazali su, uz ostalo, da šumskih protupožarnih prosjeka, ma koliko se u posljednje vrijeme grad^ nikad

Posljednji dogovor: ing. Srdan Popović, ing. Zlatko Jurušić i ing. Zvonko Matić iz splitske

uprave u predjelu Oštrica.

previše. U nekim podrućjima čak ni dosta. Šibensku su šumariju ovog ljeta požari srećom mimoišli no to ne znači da Šibenčani sjede skrštenih ruku i zahvaljuju Bogu. Brinu oni brigu već o sljedećem i budućim ljetima, pa tako i kane graditi još jednu šumsku prosjeku za koju je eto, već pripremljena dokumentacija. Izradili su je bjelovarski terenci na ispomoći šibenskoj šumariji, već vični ovakvom poslu. Radili su i na

Pelješcu, na proljeće će možda opet »negdje dolje«.

- Na Oštrici je ipak bio iznimno težak teren, reći će ing. Popović. Zbog gustine makije činilo se da se probijamo kroz tunel. No područnom lugaru Anti i dečkima iz šumarije Srećku, Stipi i Kreši ništa nije bilo teško, cijeli dan su se pentrali preko onih škrapa tražeći najpovoljniju nultu liniju buduće prosjeke.

Poluotok Oštrica je jedna od lokacija nove ceste kroz kamenjar dužine jedan kilometar. Druga će spajati Gaj-Mali Jelinjak-Mendulicu i biti duga 5,2 km. Područje je to obraslo crnikom, planikom, borovicom, smrčom, alepskim borom. Na Oštrici se, obzirom na smještaj, prirodnu zatvorenost i konfiguraciju terena i pokrov, planira osnovati uzgajalište muflona pa će prometnica tim više dobiti na značenju.

- Os trase Jelinjak-Mendulica položili smo na visini od 125 m stoje i razdjelnica po visini, objašnjava tehničke detalje ceste ing. Jurušić.

Građevinska bi mehanizacija trebala realizirati ovaj projekt kroz krš i kamen gdje je sloj zemlje toliko tanak da ovdje mogu uspjeti i preživjeti samo one vrste koje se mogu prilagoditi i čije korijenje poteže duboko medu kamenje. ^ ^

^ M. M.


NOVOSTI IZ SVIJETA MEHANIZACIJE

Ispitivanje novih šumskih vitala na požeškom području

Detaljno istražiti, pa onda kupovati hS

Riječ je o vitlima koja nisu bila u uporabi u Hrvatskoj, međutim, tek nakon ispitivanja rada i financijskih pokazatelja o njihovoj svrsishodnosti donijet će se odluka da li ih treba nabaviti za rad u »Hrvatskim šumama«

Za sakupljanje drvnih sortimenata, kao sastavnog dijela privlačenja, nerijetko se koristi šumsko vitlo,

bilo da je samostalno ili priključeno na traktor. Pri tome se sakupljanje više puta obavi jednim, a samo privlačenje drugim sredstvom rada, tijekom čega do izražaja dolaze različite kombinacije. Sakupljanje posebice dobiva na značenju otkada se pri otvaranju šumskih sastojina primjenjuju vlake odnosno traktorski putovi, te na taj način izbjegava kretanje traktora p3o sa-stojini. Važno je istaknuti da se pritom ne oštećuju tlo i podmladak. Trakt3or se nalazi na vlaci, a drvo se na nju privitlava (sakuplja). Osim za navedenu funkciju, vitlo se koristi za sakupljanje drva s onih mjesta koja su, zbog terenskih uvjeta, traktoru izravno nedostupna. Riječ je o jarcima, vrtačama i drugim nepovoljnim orografskim oblicima.

Tijekom ispitivanja sakupljanja drvnih sortimenata, cijelih stabala ili njihovih dijelova pomoću traktora s vitlom potrebno je usmjeriti pozornost na čimbenike o kojima ovisi radni učinak. Treba naglasiti daje od osobitog značenja brzina izvlačenja užeta, koja ovisi o nagibu i prohodnosti terena, smjeru izvlačenja, konstrukciji vitla, debljini užeta i duljini izvlačenja čeličnog užeta. Iskustvo je pokazalo da se na terenima većih nagiba sakupljanje duž vlaka i puteva obavlja tako da se uže u pravilu izvlači nizbrdo i uspravno na slojnice, a teret se vuče uzbrdo, dakle u suprotnom smjeru.

Šumarski stručnjaci s pozornošću su razgledali nova šumska vitla slovenskog proizvođača »Tajfun« Snimio: I. Tomić

Prednosti i mane Od potkraj rujna do početka stude

noga, na području požeške Uprave šuma provedeno je istraživanje rada jednobubanjskog vitla EGV 60 A, priključenog na traktor STEYR 8090, i dvobubanjskog vitla EGV 80 A priključenog na traktor STEYR 9078. Istraživanja su provedena u gospodarskim jedinicama Istočni Psunj (odjel 30 b) i Sjeverna Babja gora (odjel 45 d), u oplodnim sječinama. U odjelu 30 b sakupljeno je 811 m^, a u 45 d 1172 m-̂ drvnih sortimenata, dok je prosječni obujam komada iznosio od 0,28 m^ do 0,36 m^. Nakon provedenog istraživanja treba istaknuti neka zapažanja rukovatelja strojevima, snimatelja (ing. Krešimir Medugorac) i voditelj istraživanja (mr. Zeljko Zečić). Prednosti jednobubanjskog vitla su da se njegovo priključivanje na traktor i otkapčanje odvija relativno brzo (5-10 minuta), prilikom privi-tlavanja dobro je sidrenje traktora zaštititi daskom, koja je konstrukcijski dobro prilagođena i za uhrpavanje na pomoćnom stovarištu. Daljinski upravljač je prednost u radu, jer traktorist sam veže tovar te kontrolira privitlavanje. Donja vanjska kolotura na vitlu je dobro postavljena, što povoljno utječe na tijek privi-tlavanja. Međutim, za vrijeme snimanja uočeni su neki nedostaci. Naime, izvlačenje vučnog užeta je vrlo otežano.

jer su bočne stijenke bubnja pod kutom manjim od 90 stupnjeva. Budući da je jedna stijenka graničnika kod vanjske ko-loture pretanka, vučno uže se oštećuje te dolazi do prekida u radu. Dvobubanjsko vitlo nema daljinskog upravljača, a ima niz prednosti kao i jednobubanjsko vitlo. Međutim, nedostaci su mu da je preteško, zaštitna mreža nije prilagođena konstrukciji traktora, vitlo je dosta udaljeno od traktora, a zaštitna daska je preširoka. Primjedbe se nadalje odnose i na to daje vitlo bučno, izvlačenje vučnog užeta je otežano, a kod donjih vanjskih kolotura je jedna stijenka graničnika pretanka, što oštećuje uže i dolazi do prekida rada. Sudionici istraživanja napominju da je za vezanje tovara pripremljeno 6 lanaca za jednobubanjsko i 8 za dvobubanjsko vitlo. Uočeno je da kod jednobubanjskog vitla treba koristiti lakše lance za vezanje, budući da traktorist pri izvlačenju užeta ne može nositi sve lance te se mora vraćati po preostale. Oba su vitla, smatraju istraživači, prespora prilikom privitlavanja, a zbog preopterećenosti vučnog užeta potrebna je ugradnja nekog graničnika.

Okrugli stol i demonstracija Demonstracija rada navedenih vitala

održana je početkom studenoga u »Mehanizaciji, transportu i graditeljstvu«


^"C^ lf #

Dvobubanjsko vitlo EGV 80 A na traktoru STEYR 9078 na području »Istočnog Psunja« (šumarija Požega)

Snimio: I. Fliszar

Robusno, snažno i sigurno jednobubanjsko vitlo EGV 60 A, nakon ispitivanja trebalo bi

naći primjenu i u »Hrvatskim šumama«

d.o.o. u Požegi, budući da se zbog kišovitog vremena nije moglo ići na teren. Ujedno je održan i okrugli stol o ovoj temi na kojem je domaćin bila Uprava šuma Požega odnosno šumarija Požega. U nazočnosti predstavnika Zavoda za iskorišćivanje šuma Šumarskog fakulteta u Zagrebu i stručnjaka »Hrvatskih šuma«, zaduženih za ovu problematiku, firme »Iverak« te slovenskog proizvođača vitala »Tajfun«, prigodnim riječima sudionicima skupa

Dvobubanjsko vitlo EGV 80 A ima bubnjeve visokog kapaciteta čeličnog užeta (135 m,

promjera 11 mm), a vučna im je sila 80 kN (8t)

obratili su se upravitelj požeške Uprave ing. Stjepan Blažičević i upravitelj šumarije Požega ing. Ivica Fliszar. Rukovoditelj proizvodne službe u Direkciji »Hrvatskih šuma« ing. Stjepan Tomljanović je istaknuo da su stvoreni uvjeti za istraživanje rada vitala, a samo s novim sredstvima rada, koja stvaraju visoku akumulaciju i reprodukciju, možemo organizirati jeftinu proizvodnju i biti konkurentni na tržištu. Predstavnik

Jednobubanjsko vitlo EGV 60 A na traktoru STEYR 8090 prilikom izvlačenja u »Poljadijskim šumama« (šumarija Požega)

Snimio: I. Fliszar

privatnog slovenskog poduzeća »Tajfun« upoznao je nazočne s godišnjom proizvodnjom od oko 3000 vitala, te su tako najveći proizvođači šumskih vitala u Europi. Prof dr. Ante Krpan sa Šumarskog fakulteta naglasio je daje riječ o vitlima koja nisu bila u uporabi u Hrvatskoj, a nova vitla odvojena su od stroja, koji možemo koristiti, osim u isko-rišćivanju, i u uzgajanju te zaštiti šuma, i tako postići veći financijski efekt. Međutim, tek nakon ispitivanja rada vitala i financijskih pokazatelja o njihovoj svrsishodnosti, donijet će se odluka da li ih treba nabaviti za rad u »Hrvatskim šumama«. No, za to treba proći određeno vrijeme. Nazočnim stručnjacima prikazani su dijafilmovi o provedenom istraživanju vitala. Dr. Dubravko Horvat je istaknuo značaj tehničko-tehnološkog ispitivanja svakog novog stroja, bez obzira na prethodni tvornički atest proizvođača. Ing. Stjepan Puljak iz Direkcije je napomenuo da je važno da se šumski traktori bolje i svestranije koriste, a ovo je pokušaj da se ispitaju priključni agregati, koje možemo koristiti u šumarstvu.

Navedena istraživanja o radu novih vitala nisu još privedena kraju, a konačni rezultati bit će prezentirani nakon ispitivanja na području šumarije Kamenska. Prezentacija će biti i na području Uprave šuma Senj.

" i T ' Tekst i snimci; I. TOIVIIĆ


HRVATSKO ŠUMARSKO DRUŠTVO - OGRANAK SENJ

Senjani u posjetu istočnoj Slavoniji

Osijek, Đakovo, Vukovar, Ilok i Vinkovci, odredišta

su bila ovogodišnje jesenske stručne

ekskurzije djelatnika Uprave šuma Senj, kao

nastavak uspješne suradnje sa upravama šuma Osijek, Vinkovci i Požega, koju su tijekom prošlih godina otpočeli radnici na sječi i izradi

slavonskih šumarija Po dolasku u Vukovar djelatnici naše Uprave položili su vijenac na podnožje Velikog kamenog križa, u spomen na sve hrabre hranitelje Vukovara

N astavljajući dobru praksu stručnog usavršavanja svojih članova, Hrvatsko šumarsko društvo, Ogranak Senj, organizirao je i ove godine početkom listopada stručnu ekskur

ziju u brdske i nizinske šume naše zemlje. Na putu prema konačnom odredištu - Upravi šuma Osijek, naš autobus se zaustavlja u Varoškom Lugu, Šumarije Vrbovec. T o j e prilika za ponovni susret s dragim prijateljima, jer podsjetimo se. Šumarija Vrbovec i Krasno, potpisale su prije nekoliko godina Povelju o prijateljstvu koju neobično cijenimo i unapređujemo.

Poslije kraćeg zadržavanja, put nastavljamo prema Đakovu i Kondriću, poznatom lovačkom objektu Uprave šuma Osijek, gdje nas dočekuju inž. Berislav Vinaj, predsjednik tamošnjeg ogranka i mr. Pavle Vratarić, upravitelj Uprave šuma sa suradnicima.

Slijedeće jutro odlazimo za Vukovar i Ilok, uz pratnju naših domaćina kojima se pridružuje i inž. Antun-Zlatko Lončarić, urednik našeg časopisa »Hrvatske šume«. U Vinkovcima nas dočekuje inž. Ivica Gregorović, predsjednik vinkovačkog šumarskog ogranka i inž. Branko Trifunović, upravitelj šumarije Vukovar. Uz stručno vodstvo inž. Trifunovića i njegovih suradnika obilazimo šumske komplekse nekada uzorno uređenih šuma okolice Vukovara, koje je neprijatelj totalno devastirao, posebno se to odnosi na šumu Đergaj. Bit će potrebno puno godina sustavnog gospodarenja da bi se stanje donekle popravilo. U gradu Vukovaru položili smo vijenac podno Velikog kamenog križa, spomenika njegovim žrtvama i braniteljima. Pri tome iskreno suosjećamo s njihovim patnjama i divimo se njihovim djelima - herojskoj obrani grada. Obilazimo ostale dijelove porušenog grada, koji stravično podsjećaju na sve one teške trenutke vukovarske tragedije iz jeseni 1991. godine.


Danas gledajući taj velićanstveni grad ne možemo se oteti dojmu i reći da se sve to neoprostivo sporo obnavlja, da se prognanici sporo vraćaju u svoj Vukovar. T o je neodrživo stanje koje zahtijeva pojedinačnu angažiranost svih nas zajedno s našom Vladom. Pri tome valja se još j ednom podsjetiti na naš zavjet o njegovom ponovnom uskrsnuću koji smo svi dali prije sedam godina. Tadašnje naše raspoloženje na najbolji mogući način izrazio je naš djelatnik, predsjednik našeg Ogranka inž. Milan Krmpo-tić u svojoj pjesmi »Cvijet Hrvata«

Vukovar je slomljen, nije pao, do posljednjeg borio se daha. Sve stoje imao Hrvatskoj je dao i hrvatski je postao, mada šaka praha tek je preostala.

Ali je Vukovar s domovinom srastao i već ga budi živa voda Vuke. Život je ovdje samo zastao, uskrsnut će srce mrtvoga grada. Novovjeki Hune, čuvaj se hrvatske ruke!

Vukovar je slomljen, nije pao i nije prestao za dom da se bori. U rodnu grudu tek je urastao pa mrtav svog dušmanina mori.

Slomljen je junak, božja je volja htjela da smrt se takne hrvatskoga čela i da svijet smrću Vukovara shvati kako za dom umiru Hrvati.

Jednom, kada prođu patnje rata, isklijat će iz hrvatske tuge čist i nježan, u bojama duge, i zablistat, dragi cvijet Hrvata,

Vukovar!

Iz Vukovara puni tužnih impresija krećemo prema Iloku. Veselimo se gradu Iloku jer stjecajem sretnih okolnosti nije razrušen, pa se najveći broj Hrvata vratio u svoje domove. Nalazimo crkvu Sv. Ivana Kapistrana i bogatu župsku zbirku koju nam predočuje uz stručno objašnjenje domaći župnik. O povijesti grada i njegovim hortikulturnim vrijednostima upoznaje nas naš mladi kolega inž. Žarko Lončar, upravitelj Iločke šumarije, koji se prvi od šumara vratio u svoj grad. Radujem se ovakvom dobrom primjeru našeg kolege, koji se uz svoju struku solidno pripremio i znanjima iz drugih oblasti prije svega povijesti.

Na povratku u Kondrić, ulogu vodiča uspješno preuzima naš novinar i na njemu svojstven i zanimljiv način upoznaje nas sa svim aspektima života na ovim prostorima i ratnim strahotama Mitnice, Trpinjske ceste, Ćelija i južnog dijela Osijeka kojima smo prolazili na povratku. Tako smo zahvaljujući njemu razgledali i stari dio Osijeka koji nas je fascinirao svojom ljepotom, originalnom arhitekturom i svojom poviješću još iz dalekih rimskih dana i cara Hadrijana, osnivača Murse, današnjeg Osijeka. Tako smo u zanimljivoj priči stigli ponovno na večeru i spavanje u Kondrić, gdje su nam domaćini priredili i glazbeno veće slavonskih tamburaša.

Slijedećeg dana upoznajemo se sa velebnom katedralom u Đakovu, koju je dao izgraditi biskup Josip Juraj Strossmayer, naš veliki humanist i mecena. U z osigurano stručno vodstvo, razgledali smo detaljno ovo fascinirajuće zdanje koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nakon katedrale uslijedio j e posjet Centru za selekciju konja PIK-a Đakovo, gdje smo uz stručno vodstvo ostali zadivljeni brojem i rezultatima naših najboljih selekcija konja.

Zatim obilazimo šumske komplekse Šumarije Đakovo, gdje se upoznajemo s njihovom strukturom i gospodarenjem, a zatim ulazimo u uzgajalište divljači Mačkovac.

U ovom uzornom uzgajalištu dobili smo detaljne informacije o načinu proizvodnje, reprodukcije i uzgoja divljih svinja, te o lovu na visoku divljač te lovnogospodarske i lovnotehničke objekte u funkciji uzgoja divljači.

Zajednički snimak svih sudionika naše stručne ekskurzije Istočnoj Slavoniji, pred Velikim križem na ušču Vuke u Dunav

Časopis Hrvatske šume 129

Unutar otvorenog lovišta Breznica (16.433 ha) nalazi se uzgajalište divljih svinja Mačkovac (763 ha) Kujnjak (800 ha) i Nabrde (428 ha) odnosno sveukupno 18.424 ha. Uzgajalište IVIačkovac i Nabrde služe za proizvodnju i reprodukciju glavnih vrsta u lovištu - divljih svinja i veprova, gdje se izvodi i pojedinačni lov. U ograđenom prostoru Kujnjak isključivo se obavlja skupni lov, ali prema posebnim zahtjevima i druge vrste lova. U uzgajalištima dobiva se kontroliranim i usmjerenim uzgojem vrlo kvalitetna krupna divljač koja služi za napučivanje, poboljšanih genetskih svojstava i trofejne strukture divljači za otvoreno lovište Breznica, kao i za prodaju žive divljači za druga lovišta diljem Hrvatske.

Puni dojmova, uz skori uzvratni susret, napuštamo Kondrić i odlazimo na područje Uprave šuma Požega. Noćimo u objektu Duboka - Šumarskog fakulteta, u kojem se obavlja terenska nastava studenata. Boravak u takvom objektu uvijek je ugodan jer nas makar nakratko.

Vodotoranj u Vukovaru koji se nalazi na početku Mitnice zauvijek će ostati ovakav trajan spomenik na stotine branitelja legendarne Mitnice i njihove živote položene za slobodu

Vukovara i Hrvatske

U sjećanjima svih sudionika ove stručne ekskurzije ostat će i nezaboravno Kondrić

podsjeća na bezbrižne studentske dane. Posljednjeg dana našeg stručnog putovanja po najistočnijem dijelu naše zemlje, obilazimo rasadnik Hajderovac, gdje nam je kolega inž. Benčie, kao upravitelj rasadnika do u detalje objašnjavao sve o rasadniku. Tako saznajemo daje rasadnik osnovan prije pedesetak godina, da je površine 22.9 ha, od čega je 18.4 ha produktivne površine. U početku su se proizvodile sadnice brzorastućih četinjača i do 1,200.000 komada. Posljednjih dvadesetak godina proizvode se sadnice svih vrsta ukrasne dendroflore, te postupno zamjenjuju četinjače za listače. U sadašnjem trenutku pretežito se proizvode listače prije svega hrast lužnjak i kitnjak, godišnje od 1,5-1,7 milijuna komada sadnica, te oko 100.000 ostalih listača, 100-200.000 sadnica četinjača te oko 15-20.000 komada sadnica ostalog hor-

tikulturnog materijala. U sklopu rasadnika je i matičnjak ukrasne dendroflore, čak sa vrlo rijetkim primjercima u našoj zemlji, koji služi za proizvodnju sadnica, a otpočelo se i sa cijepljenjem sadnica hrasta lužnjaka za klonske sjemenske plantaže.

Vrijedno je istaknuti da rasadnik raspolaže s oko 500 vrsta kultivara što predstavlja najveći asortiman ukrasne dendroflore u našoj zemlji.

Ovakvo bogatstvo ukrasne dendroflore moglo bi se upotrijebiti i za daljnji uzgoj i prodaju rasadnicima naše Uprave šuma.

Opraštajući se od naših domaćina kolege inž. Fliszara predsjednika požeškog ogranka, te upravitelja Uprave inž. Blažičevića i suradnika samo za kratko, jer njihov Ogranak organizira stručnu ekskurziju već za nekoliko dana, a u njihovom itinereru će biti i posjet našoj Upravi. Za

pravo naši poslovni i radni kontakti s upravama šuma Požega i Osijek u posljednje vrijeme su vrlo česti.

Radnici sjekači spomenutih uprava uspješno nadomještaju manjak radnika u našoj Upravi. Prilikom takvih dužih boravaka razvijaju se i prijateljski odnosi u čemu uz radnike sudjeluju i naši stručni djelatnici.

Ovom stručnom ekskurzijom takve smo odnose još bolje učvrstili, a također smo stručno upotpunili i znanje naših djelatnika. U svakom slučaju takve sadržajne aktivnosti našeg Ogranka treba nastaviti i u budućnosti.

^ ^ Tekst: dr. Viče Ivančević 1 ^ Foto: A. Z. Lončarić

s veće u lovačkoj kući


LOVSTVO

Sa sastanka kolegija stručnih suradnika za lovstvo

Programima do bogatijih lovišta Kategorizacija državnih lovišta treba biti temelj za izradu

Programa razvoja naših lovišta, te stoga i prioritetan zadatak naše Službe lovstva

Sudionici sastanka stručnog kolegija Službe lovstva i lovnih djelatnika iz uprava suma

I niciranje načina i postupka izrade Programa razvoja naših lovišta za naredno 5-godišnje razdoblje bila je osnovna

svrha sastanka stručnog kolegija rukovoditelja Odjela za lovstvo odnosno stručnih suradnika za lovstvo područnih uprava šuma i Službe lovstva Direkcije »Hrvatskih šuma«, koji je održan 29. listopada 1998. u lovačkoj kući Radinje, Uprava šuma Nova Gradiška. Otvarajući sastanak lovnih djelatnika rukovoditelj Službe za ekologiju i lovstvo mr. se. Petar Jurjević je naglasio kako do ovog susreta dolazi u vrijeme kad je lovstvo kao jedna od osnovnih djelatnosti poduzeća dijelom već iskoračilo na lov-no-turističko tržište zemlje, ali i temeljem datih impulsa, krenulo ka koncipiranju dodatnih ulaganja za njegovu što skoriju punu afirmaciju. Apostrofirajući riječi direktora poduzeća inž. Ivana Tarnaja daje sindrom rata prešao i na područja podalje od crte bojišnice i ratnih operacija, što će reći da su dodijeljena nam lovišta, uz izuzetak dijela Gorskog kotara, manje više devastirana na području cijele zemlje. Prema

uvodnim napomenama Alojzija Frko-vića, savjetnika za lovstvo, pasivna zaštita bez dodatnih investicijskih ulaganja ne bi još dugo omogućila osjetne pomake na bolje. Kako je nemoguće i nepotrebno podjednako ulagati u sva lovišta, pa i na području svih uprava šuma, o kriterijima iznalaženja takovih lovnih cjelina koje će u odnosu na kvalitet stanišnih uvjeta, zastupljenost matičnih fondova gospodarskih vrsta divljači, osposobljenosti i raspoloživosti lovnog kadra i drugog, najbrže pomoći obnovi narušenog lovnog gospodarstva izvijestio je D r a ž e n Sertić stručni suradnik za lovstvo Službe lovstva Direkcije. Kategorizacija državnih lovišta predanih na gospodarenje »Hrvatskim šumama« kao osnove za izradu Programa razvoja lovstva bit će stoga prioritetan zadatak Službe lovstva koja se, prema zakljitčcima sastanka, ima izraditi i poslati na uvid upravama kroz narednih desetak dana.

Osim općih informacija u pogledu izvršenja plana prihrane i odstrijela

divljači, redistribucije lovačkog oružja i naboja unutar pojedinih uprava poduzeća, o provedbi revizije lovnogospodarskih osnova odnosno programa uzgoja divljači te njihova stručnog ispitivanja i odobrenja od strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, pažnju lovnih djelatnika, posebno su privukle novine ugrađene u nacrt novog (revidiranog!) Zakona o lovu, koji bi se uskoro trebao naći pred Saborom. Kako je dosadašnja praksa pokazala sporost i neučinkovitost pri donošenju odluka u davanju državnih lovišta u zakup (koncesiju) člankom 4. predviđeno je da se te ovlasti prenesu s Vlade R H na resorno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Kako je od 260 državnih lovišta do sada natječajima raspoređeno njih 132 (50 posto) računa se da će dodjela preostalih 130, među kojima su neka od njih već predodređena »Hrvatskim šumama«, uslijediti u najskorije vrijeme. Od noviteta koje treba da donese novi Zakon je dozvoljena upotreba lovačkog oružja s glatkim cijevima (upotrebom projektila »Ideal« i/ili »Bre-neke«) u lovu na divlje svinje, dok bi lov primamljivom hranom (mečenjem) od sada bio proširen na čaglja, kune i tvora. I pored uvrštenja tetrijeba gluhana i Iještarke u Pravilnik o posebnoj zaštiti ptica (Aves) ove vrste šumskih koka i dalje ostaju na popisu divljači, dok se od risa i vuka definitivno opraštamo kao lovne divljači. Kad je o risu riječ data je informacija da su »Hrvatske šume« podnijele zahtjev Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša za odstrjel 10 riseva na području lovišta uprava šuma Delnice, Ogulin, Senj i Gospić.

Apsurdno je, rečeno je na sastanku, da »Hrvatske šume« ne mogu biti izravno članica Hrvatskog lovačkog saveza kao stožerne lovačke organizacije u državi. Naime, statutom HLS određeno je da članicom Saveza mogu postati samo lovački savezi županija i Lovački savez Grada Zagreba.

Gost sastanka u lovačkoj kući Radinje umirovljeni profesor dr. se. D o m i n i k Raguž ukazao je na potrebu stručnog uzdizanja lovnog kadra kao preduvjeta uspješnosti bavljenja lovstvom. S Upravom šuma Nova Gradiška, uzornim domaćinom skupa, upoznao nas je njezin upravitelj inž. Mladen Sertić.

J ^ Alojzije Frković


IN MEMORIAM

prof. dr. IVO DEKANIC (1919. -1998.)

D ana 25. listopada 1998. godine zauvijek nas je napustio naš istaknuti sveučilišni profesor, počasni član

Akademije šumarskih znanosti u Zagrebu, šumarski stručnjak, znanstvenik, istraživač hrvatskih šuma, pedagog, zaljubljenik u šume, a posebice u slavonski hrast, veliki Hrvat, Šokac, čovjek i šumar, bivši dekan Šumarskog fakulteta i dugogodišnji predstojnik Zavoda za uzgajanje šuma, dragi naš nezaboravni kolega i prijatelj Ivo Dekanić, redoviti profesor na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Njegov životni put, dug 79 godina, je put svojstven .svim uspješnim Hrvatima koji u sebi nose sve ono dobro što krasi hrvatskog čovjeka, a stoje generacijski naslijedio od predaka, ponosnih i marljivih Roko-včana, poljodjelnika, kojem j e hrvatska nacija, katolički odgoj, rad, red i poštenje dalo čvrsto uporište i jamstvo za opstanak i razvoj u svim životnim situacijama kroz koje je prolazio.

Prof. Dekanić je treći u nizu predstojnika Zavoda za uzgajanje šuma, njezin prvi osnivač prof dr. Andrija Petračić, drugi njegov učitelj i prethodnik akademik Milan Anić od kojeg 1968. godine preuzima Zavod i uspješno ga vodi do odlaska u mirovinu 1985. godine.

Rodio se u listopadu 1919. g. upravo one godine i mjeseca kada je osnovan i s radom započeo Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, kojega je i on završio 1943. godine.

Napustio nas je u godini kada se upravo spremamo kako bismo s ponosom obilježili lOO-godišnjicu Sveitčilišne šumarske nastave u Hrvatskoj, jubilej našeg i njegovog Šumarskog fakulteta, kao četvrtoga fakulteta po starosti na našem Sveučilištu, jubilej i proslavu struke u kojoj je i on imao i ima značajno mjesto.

Sve s toje radio i stvarao odisalo je ljubavlju za šumu i hrvatsku domovinu. U svemu je bio medu najboljima, šumar, lovac, znanstvenik, domoljub. Bio je dobar kada je kao mladi hrvatski zrakoplovac 1943. godine letio hrvatskim nebom, i isto tako kad j e s ostalim kolegama šumarima svladavao kilometre i proživljavao strahote križnoga puta.

Ivo Dekanić rodio se 14. listopada 1919. godine u Rokovci-ma, gdje je završio osnovnu školu. Realnu gimnaziju završio je u Vinkovcima, a na Poijoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1943. na Šumarskom odsjeku.

Službu je započeo 1. studenog 1945. g. u Vinkovcima i Brodu, zatim postaje upravitelj šumarija u Oriovcu, Daruvaru i Pakracu, potom radi u Novoj Gradiški, Ministarstvu šumarstva N R H , Glavne uprave za šumarstvo N R H , Šumskom gospodarstvu »Šamari-ca« u Zagrebu te kao tehnički direktor Šumskog gospodarstva »Spačva« u Vinkovcima.

Od 25. ožujka 1953. g. na dužnosti je asistenta u Zavodu za uzgajanje šuma Poljo-privredno-šumarskog, odnosno Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. N a Ecole Nationale des Eaux et Forets (Nancy) i na Eidgenossische Hochschule, Institut fiir Waldbau (Ziirich) specijalizirao je 1954. uzgajanje šuma. Na Šumarskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je 1959. g. s disertacijom pod nazivom Utjecaj podzemne vode na pridola-zak i uspijevanje šumskog drveća u posavskim šumama kod Lipovljana, a 1960. je habilitirao s raspravom Elementi za njegu mladih sastojina u poplavnom području posavskih šuma. Godine 1961. izabran je za docenta iz Uzgajanja šuma, 1963. g. za izvanrednog profesora iz Tehnike uzgajanja šuma, a 1968. g. za redovitog profesora iz predmeta Uzgajanje šuma.

Napisao je i objavio u zemlji i inozemstvu više od 80 znanstvenih i stručnih radova.

Prof dr. Ivo Dekanić je, osim nastavnih i istraživačkih aktivnosti, obavljao do svog umirovljenja u jesen 1985. g., i mnoge dužnosti u različitim fakultetskim i strukovnim tijelima i organizacijama. Bio je u dva navrata prodekan te 1978-1980. g. dekan Šumarskog fakulteta, dugogodišnji predstojnik Katedre za uzgajanje šuma, počasni član Akademije šumarskih znanosti, član Hrvatskog šumarskog društva i dr.

Za svoj rad prof dr. Ivo Dekanić primio je mnoga priznanja.

Odajemo mu iskrenu zahvalnost u ime Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

Akademije šumarskih znanosti. Hrvatskog šumarskog društva. Šumarskog instituta Jastrebarsko, mnogobrojnih generacija šumarskih stručnjaka koje je odgojio, te svih kolega i prijatelja za sve ono stoje dao Hrvatskoj i hrvatskome šumarstvu. Istovremeno posebno izričem i svoju osobnu zahvalnost svom učitelju i velikom čovjeku prof. dr. Ivi Dekanicu.

Neka mu je vječna slava i hvala i neka mu je lahka hrvatska zemlja koju j e uvijek toliko volio.

Prof. dr. se. Slavko Matić


hrvatske Šume 23 - 11/1998 - hrsume.hr

Documents