SADRŽAJ Urbano šumarstvo

Hrvatska ima velike mogućnosti u urba­nom šumarstvu

Perivoj na srednjo­vjekovnoj utvrdi

Turizam, ekologija, opća korisnost

Ostaviti nešto za budućnost

Dugoročni ugovori -preduvjet povećanja proizvodnje

Dunav nam život znači

Udruženim snagama do plana proizvodnje

www.hrsume.br

Još stoji Gupčeva lipa

Uz malu pomoć išlo bi brže

Jesu li kormorani

;AT J

1

2

5

6

8

10

12

14

16

20

21

Osobna iskaznica »Hrvatskih šuma«

»privredni ribari«? 22

Radili slavonski sjekači

Posađeno tri milijuna sadnica

Nabaviti nova vozila i mehanizaciju

Privatnih šuma -80 posto!

Planet šumom diše

Lexicon Silvestre

26

27

28

29

31

32

»Hrvatske šume« - javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb, djeluju od 1. siječnja 1991., a te­meljna im je zadaća gospodariti državnim šumama i šumskim zemljištem.

»Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, gospoda­re s oko 80 % svih šuma i šumskoga zemljišta Republike Hrvatske. Šume i šumsko zemljište zauzimaju 43 % kopnene površine Republike Hrvatske.

Temeljno je načelo hrvatskoga šumar­stva potrajno gospodarenje. U skladu s tim, Zakon o šumama obvezuje na jednostavnu i proširenu biološku reprodukciju šuma. Jednostavna biološka reprodukcija obuhva­ća pripremne radove u obnovi sastojina, sadnju i sjetvu, njegu sastojina, doznaku stabala i prosijecanje šume. Ti se radovi obavljaju u skladu sa šumskogospodar-skom osnovom koja vrijedi do 2005. godi­ne na ploštini oko 328.000 ha. Proširena biološka reprodukcija obuhvaća plan-tažiranjc i pošumljivanje neobraslih površina te konverziju i sanaciju sastojina na ploštini oko 97.918 ha. Sve su to šumskouzgojni radovi, koji s radovima na zaštiti šuma predstavljaju značajan dio šumarske djelatnosti. Najveći dio ovih ra­dova financira se prihodom od prodaje drva, budući da Zakon o šumama i načelo potrajnosti nalažu vraćanje stečenih priho­da u šumu.

Od ostalih gospodarskih djelatnosti šumarstvo se razlikuje:

- posebno dugom ophodnjom ili proizvodnim ciklusom; katkad prođe i 150 godina između početka i svršetka proizvo­dnoga procesa, od ulaganja kapitala đo ostvarenja prihoda;

obvezom održavanja proizvodne osnove na nepromijenjenoj razini, odno­sno održanja opstojnosti šume i potrebne biomase za kakvoćni prirast drvcta;

- obvezom obnove šuma na krškom šumskom zemljištu mediteranskog i sub-mediteranskog pojasa od Savudrije do Pre­vlake, posebno značajnog za turizam;

- obvezom održanja i poboljšanja općekorisnih i ekoloških funkcija šume. Šuma veže znatnu količinu ugljičnog dio­ksida, stvara kisik i pročišćava atmosferu,

ČASOPIS »HRVATSKIH SUMA«, p.o. Zagreb IZDAVAČ: »HRVATSKE ŠUME« P.O. ZAGREB DIREKTOR PODUZEĆA: ANĐELKO SERDARUŠIĆ, DIPL. ING. UREĐIVAČKI ODBOR: MILAN KRMPOTIĆ, DIPL.ING. IVAN ZOVAK, DIPL. ING. IVICA TOMIĆ, DIPL. ING. GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK; MILAN IVKOŠIĆ REDAKCIJA ČASOPISA: ANTUN ZLATKO LONČARIĆ IVK:A TOMIĆ MIROSLAV MRKOBRAD VESNA PLEŠE IVAN ŠIMIĆ ADRESA REDAKCIJE: LJ. F. VUKOTINOVIĆA 2, ZAGREB TEL.: 4828 481 FAKS: 4551 138

štiti tlo, prometnice i druge objekte od ero­zije, bujica i poplava, održava zalihu pitke vode te čuva postojeći vodni režim i hidro-energetski sustav, utječe na plodnost tla i poljoprivrednu proizvodnju, utječe na kli­mu, zaštitu i unapređenje čovjekova okoliša, ona je mjesto za razonodu i od­mor, utječe na faunu i lov, ima rekreativ-nu, turističku i zdravstvenu funkciju i, na­pokon, pridonosi stalnosti globalnog eko­sustava. Zato su »Hrvatske šume« dužne gospodariti šumama višenamjenski;

- konačno, drvo kao tvorivo rijetka je obnovljiva tvar koja se može izravno tehnički rabiti.

Šumarstvo ima energetsku pozitivnu bilancu te mali utrošak energije po jedinici proizvoda.

Ustroj je »Hrvatskih šuma« - javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrva­tskoj, p.o. Zagreb, trostupanjski - Direkcija u Zagrebu, 16 uprava šuma i 171 šumarija. »Hrvatske šume« imaju oko 10.000 zapo­slenika, pri čemu oko 1200 s akademskom naobrazbom.

U 1996. godini »Hrvatske šume« su na gospodarenju šumama obavile oko 50 % radova vlastitim zaposleniciina i sredstvima rada, a 50 % radova putem usluga drugih. Poduzeće gospodari s 14.096 km tvrdih šumskih cesta, što je duljinski oko 50 % svih javnih prometnica Hrvatske. Tijekom 1996. izgrađeno je 242,5 km donjega stroja i 118,4 km gornjega stroja šumskih cesta.

U 1996. godini sječni je etat »Hrvatskih šuma« iznosio 4.934.000 m^, a prirast drve-ta iznosio je 8.123.000 in'. »Hrvatske šume« financiraju znanstvenoistraživački rad Šumarskoga fakulteta i Šumarskoga instituta u godišnjem iznosu od 7 mil. kn. One gospodare s dijelom, točnije 30 držav­nih lovišta, gdje se danas kao prvenstvena zadaća nameće obnova ratom uništenoga fonda divljači.

Višenamjenskim potrajnim gospoda­renjem šumama i šumskim zemljištem, kojim se podjednako osiguravaju ekološke, općekorisne i gospodarske funkcije šume, »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb, uvećavaju nacionalno bogatstvo i pridonose opstoj­nosti hrvatske države.

HRVATSKE ^ŠUME-

LAYOUT: ZELJKA JORDAN ČASOPIS »HRVATSKE ŠUME« IZLAZI JEDNOM MJESEČNO OBLIKOVANJE, PRIPREMA I TISAK: HRVATSKA TISKARA NAKLADA: 5000 MIŠLJENJEM MINISTARSTVA PROSVJETE, KULTURE I ŠPORTA BROJ 532 - 03 - 1/7 - 93 -01 ČASOPIS JE C5SL0B0L:>EN PLAĆANJA OSNOVNOG I POSEBNOG POREZA NA PROMET.

Naslovna strana: Drvored na Brijunima, snimio Mio Vesović

TEMA BROJA

Urbano šumarstvo U rbano šumarstvo, kao pojam, pojavljuje se 1965. na Sveuči

listu u Torontu kao traganje za nazivom ili titulom pri izvedbi projekata sadnje drveća u izbornom okrugu Toron­

ta. Danas urbano šumarstvo ima svoju sekciju pri l U F R O kon­gresu i stoga hrvatska šumarska javnost treba sve više pozornosti posvećivati ovom dijelu šumarske znanosti. Postavlja se pitanje zastoje trebalo tražiti novi naziv pored dosadašnjih - hortikultu­ra, gradsko šumarstvo ili pak arborikultura? Osnovni razlog je što urbano šumarstvo ide i izvan gradskih »zidina« i bavi se šumskim zajednicama koje imaju posebnu namjenu nametnutu blizinom i značajem određene urbane sredine. U Hrvatskoj, koja je u velikoj mjeri okrenuta turizmu, ovakav pristup šumskim zajednicama je od iznimne važnosti. Također, međunarodni stručnjaci koji se bave urbanim šumarstvom drže da ono uključuje u sebe, pored šumarstva, i niz drugih znanosti kao što su poljoprivreda, biolo­gija, geografija, arhitektura, geologija, sociologija, psihologija, pa čak i ekonomija. Urbano šumarstvo težište svojih interesa stavlja na ostvarivanje dobrobiti u ekološko-socijalnom smislu, a njego­ve glavne zadaće su poboljšanje životnog prostora (klima, hidro­logija, zrak, buka, estetika), osiguranje površina u rekreacijske i obrazovne svrhe, reciklaža i zbrinjavanje otpada i određeni stu­panj proizvodnje drvne mase. Koncepcija »urbanog šumarstva« je prvi put predstavljena na 9. konferenciji Commonwealth Fore-stry u N e w Delhiju (Jorgensen, 1967.) i pobudila je određeni međunarodni interes unutar šumarskih krugova. Prema Jorgen-senu, »urbano šumarstvo« je ono koje gospodari šumom i šum­skim zemljištem unutar živućeg okoliša ili urbane populacije. Šumarstvo samo po sebi zahtijeva vještine i znanja velikog broja stručnjaka i znanosti kao što su geodezija, građevinarstvo, zako­nodavstvo, zoologija, botanika, matematika, fizika, kemija. Urba­no šumarstvo je zasnovano na identičnim osnovama, s tim da mu dodajemo znanja iz pejzažne arhitekture, vrtlarstva i sociologije.

Zapravo šumarstvo, samo po sebi, definira uravnotežen razvitak i iskorištavanje šumskih ekosustava, a u slučaju urbanog šumarstva ono samo uvažava potrebe urbane zajednice nastojeći kontrolirati uzajamne odnose s ciljem opće opstojnosti. Urbano šumarstvo, dakle, treba dati kvalitetan odgovor na sve probleme s kojima se suočavamo u gradskim parkovima, vrtovima i drvoredima, ali isto tako treba znati usmjeriti uravnotežen razvitak šumskih zajednica koji su pod snažnim utjecajima urbanih sredina. Zbog svega na­vedenog su upravo šumarski stručnjaci najpozvaniji u rješavanju navedene problematike koju možemo nazvati i problematikom parkova i prirodnih rekreacijskih objekata. Zbog čega je to tako? Na to pitanje nam može odgovoriti i sam program studija Šumar­skog fakulteta koji u sebi sadrži znanja iz matematike, statistike, botanike, fitopatologijc, entomologije, fitocenologije, klimatolo­gije, sociologije, ekologije, petrologijc, zoologije, strojarstva, eko­nomike, građevinarstva, geodezije, do klasičnih šumarskih pred­meta, kao što su dendrologija, dendrometrija, uzgajanje šuma, uređivanje šuma, zaštita šuma, iskorištavanje i.t.d.

Ovakav spektar znanstvenih područja je potreban šumarima upravo zbog toga što su oni pozvani dati odgovor na pitanje ura­vnoteženosti šumske zajednice. Zbog toga se uvijek sjetim uvod­nog predavanja prof Hitreca (matematika), koji je kao čovjek nešumarskih znanstvenih krugova, ali čovjek koji živi medu nji­ma, izjavio kako šumari po svom programu studija jednostavno ne mogu biti »fah idioti« jer savladavaju širok spektar znanja. Danas, kada se proglašavanjem posebnih zaštićenih objekata izu­zimaju velike površine iz šumarskih ruku s pravom možemo strahovati za njihovu sudbinu, budući da smo se u našoj javnosti već uvjerili kako zna biti tanka crta između ekologa i ekologista. Zbog toga je šumarstvo izuzetno kvalitetna pojava u struci i zna­nosti, jer prikazuje šumare u jednom novom svjetlu, za razliku od onog u kojemu smo prikazivani samo kao »sjekači« prirode.

Ivan Šimić

RAZGOVOR

Razgovaramo sa Zelimirom Borzanom, profesorom na katedri za dendrologiju i genetiku Šumarskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu

Hrvatska ima velike mogućnosti u urbanom šumarstvu Razgovarao: Ivan Šimić

I zabrani ste, kao hrvatski predstavnik, za člana upravnog odbora C O S T aktivnosti E12 »Urbane šume i drveća« sa sjedištem u Bruxellesu. Ovo j e

jedna od brojnih znanstvenih aktivnosti pri Vijeću Europe, gdje je Hrvatska svojim potpisom Memoran­duma sporazumijevanja za aktivnosti u urbanom šumarstvu postala punopravni član, s pravom da s ostalim europskim zemljama dogovara i planira zajedničke znanstvene projekte i aktivnosti u toj djelatnosti. Recite nam kakove su mogućnost i Hrva­tske za djelovanje u ovom području u usporedbi s ostalim europskim zemljama?

Drago mi je da ste me pozvali na razgovor o ovoj temi. Prije svega zbog toga jer se termin urbano šumarstvo u Hrvatskoj ne upotrebljava među šumarima u mjeri u kojoj to zaslužuje i krajnje je vrijeme da se i u nas urbano šumar­stvo tretira kao u razvijenim zemljama zapadne Europe i sjeverne Amerike. Po definiciji, urbano šumarstvo je spe­cijalizirana grana šumarstva s ciljem uzgajanja i održavanja stabala, podrazumijevajući njihovo sveukupno pozitivno djelovanje na okoliš, kao i sveukupnu rekreativnu i estetsku vrijednost koju imaju. Drugim riječima, djelatnostima u urbanom šumarstvu smatramo sveukupnu djelatnost u na­cionalnim parkovima i u drugim posebno zaštićenim objektima prirode te aktivnost gradskih komunalnih orga­nizacija koje se brinu oko proizvodnje, uzgoja, nabave, sa­dnje drveća i grmlja, planiranja, ozelenjavanja i održavanja park-šuma, parkova, aleja i drugih javnih gradskih zelenih površina.

Mi šumari znamo da je velik dio našeg posla bavljenje tom problematikom. Međutim, još je ne priznajemo kao cjelinu u našim šumarskim djelatnostima, cjelinu koja ima svoje specifičnosti i koja će u budućnosti imati za čovjeka sve veću važnost.

Demografski rast će diktirati orijentaciju šumarskih ak­tivnosti uz urbane sredine. Sve će važnija postajati uloga šume kao faktora nužnog za opstanak čovjeka. I ekolozi nas podučavaju, da su općekorisne funkcije šume vrlo važne i nekoliko puta vrednije od vrijednosti drveta kojega posječemo. Možemo reći da tzv. indirektne koristi od šuma u urbanom šumarstvu imaju primarnu ulogu, a proizvo­dnja drvne mase je od sekundarne, ali ne i zanemarive važnosti.

Mogućnosti su Hrvatske prije svega u turističkoj djelatnosti, jer šumarstvo našega primorja, ali i šire, mora u većoj mjeri biti podređeno turističkim potrebama. To će zahtijevati znatna ulaganja u ozelenjavanje naše obale i otoka, u rasadničku proizvodnju, ukratko, u specifične razvojne i zaštitarske

djelatnosti

2 / Časopis Hrvatske šume

Hrvatska posjeduje velik potencijal za djelovanje u ur­banom šumarstvu. Prije svega u okviru turističke djelatno­sti, jer šumarstvo našeg primorja, ali i šire, mora u većoj mjeri biti podređeno turističkim potrebama. To će zahtjcvati znatna ulaganja u ozelenjavanje naše obale i oto­ka, razvoj vlastite rasadničke proizvodnje za te potrebe, ukratko, orijentacija na specifične razvojne i zaštitarske djelatnosti. Urbano šumarstvo zahtijeva postojanje svih pratećih djelatnosti prisutnih i inače u šumarstvu: protu­požarnu zaštitu, zaštitu od bolesti i od štetnika, strojarsku i građevinarsku djelatnost, organizacijsku i informatičku djelatnost i drugo. Velike su i mogućnosti koje se pružaju privatnoj inicijativi razvojem rasadničke proizvodnje, fir­mama koje se bave planinarenjem i izvođenjem radova na ozelenjavanju okoliša, održavanjem i njegom takvih površina, njegoin, zaštitom i kirurgijom drveća. Vidimo, dakle, da u urbanom šumarstvu imamo cijelu industriju raznorodnih djelatnosti, objedinjenih ujeđnom cilju: ople­meniti okoliš čovjeka, voditi brigu o okolišu i smatrati ga izvorom čovjekova zdravlja i uvjetom za opstanak čovječanstva na Zemlji.

Nadam se da je jasno kako je potencijal Hrvatske za razvoj urbanog šumarstva ogroman, jer posjeduje prirodne resurse i ljepote, te potrebnu prateću infi-astrukturu. U odnosu na razvijene europske zemlje u tom smo pogledu na vrhu liste, ali nam nedostaje svijest o potrebi za sveukupnim djelovanjem u tim okvirima.

Koje su potrebe, a koje mogućnost i za značajniji razvoj urbanog šumarstva u Hrvatskoj?

Već sam spomenuo da su nam mogućnosti vrlo velike po potencijalu prirodnih resursa i ljepotama koje naša zem­lja ima. Potrebe su, međutim, još veće. Tu prije svega sma­tram potrebu za organiziranom djelatnošću u tom smjeru, upoznavanje odlučujućih političkih struktura s važnošću urbanog šumarstva, stanjem u nas i nužnim koracima koje treba poduzeti da bi se stanje popravilo. Od prvih dana boravka u školi do visokoškolskog obrazovanja treba kori­stiti termin urbano šumarstvo sa svim konotacijama koje sadrži. Bogati smo velikim brojem našeg autohtonog drveća i grmlja koje se treba i može proizvoditi u našim rasadnicima za sadnju u gradovima. Međutim, naši se postojeći rasadnici uglavnoin bave trgovinom, uvozeći stra­ni sađni materijal, često loše kvalitete. Tu struka zapravo prestaje, jer trgovci nemaju vlastitu proizvodnju, važan im je samo profit, a ne komunikacija sa strankom, koju bi tre­bali stručno uputiti u biološke karakteristike kupljene sad­nice. Potreba je za većim brojem arboretuma i botaničkih vrtova u nas, a imamo ih toliko da se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Time se svakako ne možemo ponositi, ako znamo da na pr. u Mađarskoj ima oko 500 manjih ili većih objekata. Važnost arboretuma za urbano šumarstvo je velika. Služe kao izvor repromaterijala za proizvodnju sad­nica, ali i za očuvanje genofonda naše dendroflore i alohro-nih vrsta koje se sade u našim gradovima. U tom pogledu bi Hrvatska trebala biti resurs za ostale zemlje Europe, što je naša vrlo velika mogućnost, koju ne koristimo na najbolji način.

Što m o ž e t e reći o edukaciji o proučavanju urba­nog šumarstva u Hrvatskoj s obz irom na europska i svjetska kretanja tog znanstvenog i gospodarskog područja?

Edukacija je bez znanstvenih izučavanja nemoguća. Razvijanjem znanosti i uključivanjem mladih kadrova u istraživanja povećava se broj stručnjaka u nekoj oblasti. Na taj se način širi krug ljudi sposobnih da neku djelatnost kompetentno tumače i prenose stečena saznanja na obra­zovni kadar od dječjih vrtića do sveučilišta. Gdje se mi tu nalazimo, najbolje možemo ilustrirati činjenicom da u Hrvatskoj postoji samo jedan znanstveni zadatak koji te­matikom spada u urbano šumarstvo, a koji financiraju »Hrvatske šume«, te jedan srodan projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrva­tske. Na oba ta projekta radi samo troje istraživača, jedan sveučilišni profesor, jedan magistar i jedan znanstveni no­vak. To je premalo da bi se postigli značajniji rezultati u cijelom jednom području, kakvo je urbano šumarstvo.

U Sjedinjenim Državama, ali i u nekim zemljama Eu­rope postoje fakulteti i instituti koji se bave tim

Časopis Hrvatske šume / 3

područjem. Po mom mišljenju, uz uvođenje i obrazlaganje u nastavnom gradivu osnovnih i srednjih škola većeg broja termina specifičnih za urbano šumarstvo, imali bismo soli­dnu osnovu za visokoškolsko obrazovanje u tom području. Smatram jako važnim postojanje organizirane nastave na sveučilištu, koje će dodjeljivati diplomu inženjerima iz ur­banog šumarstva. Naša sadašnja šumarska visokoškolska ustanova je previše orijentirana na klasične vidove šumar­stva, a organizirana poslijediplomska nastava iz oblikovanja parkova i prirodnih rekreacijskih objekata je nedostatna za to. Tek kompletan petogodišnji studij urbanog šumarstva bi dao kvalitetan kadar potreban Hrvatskoj, koji bi bio u stanju stručno raditi na svim aspektima urbanog šumarstva, od vlastite rasadničke proizvodnje do planiranja, izvođenja i njegovanja arborikultura.

Gdje su kod nas najveći otpori značajnijem razvoju urbanog šumarstva i koje bi sve institucije trebale poticati njegov razvoj?

Teško je uprijeti prstom na nekoga ili na neku institu­ciju, ali svi koji ne koriste termin urbano šumarstvo u obrazovanju, šumarskoj struci ili znanosti, mogu se pre­poznati kao pojedinci koji stoje na putu razvoja urbanog šumarstva u Hrvatskoj. Zapravo neinformiranost u tom pogledu u nas, od političara, biologa, ekologa i šumara do agronoma i arhitekata, je uzrok nepoduzimanja smislenog djelovanja za razvoj urbanog šumarstva kroz obrazovanje i znanstvenoistraživačke zadatke. Za nas šumare sveučilišne nastavnike i znanstvenike se može reći da smo opterećeni prevelikim brojem studenata i da imamo premalo surad­nika za ozbiljnija istraživanja u urbanom šumarstvu. Svaki nastavak na Šumarskom fakultetu bi trebao imati barem jednog suradnika koji bi se iz naše sadašnje šumarske akti­vnosti usmjeravao na specifičnosti sličnog karaktera u ur­banom šumarstvu. Tako obrazovani kadar bio bi najbolji temelj za osnivanje novog usmjerenja u okviru Šumarskog fakulteta. Prije pet godina sam takav prijedlog dao Znan-stvenonastavnom vijeću našeg Fakulteta, s planom nastav­nog programa za petogodišnji studij urbanog šumarstva. Na žalost, prijedlog nije prihvaćen.

Možda bi osnivanje Ministarstva za zaštitu okoliša mo­glo biti od pomoći, jer bi po svojoj ulozi i karakteru djelo­vanja moglo biti inicijator mnogih akcija za osnivanje, razvoj i djelovanje u okvirima urbanog šumarstva.

Želi te li nešto poručiti čitateljima našeg časopisa, za što mislite da bi bilo posebno zanimljivo (aktua­lan simpozij ili znanstveni rad i si.)?

Želio bih reći da se početkom kolovoza u Birmingha-mu u Engleskoj održava Svjetski kongres međunarodnog arborikulturnog udruženja. To je zapravo 74. godišnji sa­stanak sjevernoameričkih stručnjaka arborikulture, koji je ove godine prerastao u Svjetski kongres, na kojem se očekuje 1.800 delegata iz većine zemalja svijeta. Nažalost, ne vjerujem da će na njemu sudjelovati više od jednog stručnjaka iz Hrvatske. Šteta je da se ova prigoda ne isko­risti za upoznavanje hrvatskih stručnjaka sa znanstvenici­ma koji će sudjelovati na tom kongresu. Najveći broj su­dionika na tom kongresu ima šumarsko obrazovanje, a zajedno s drugim stručnjacima raspravljati će se o komu­nalnom, obrazovnom, gospodarstvenom, znanstvenom i savjetodavnom aspektu arborikulture i urbanog šumarstva, te o koristima koje pružaju. Budite sigurni da se tamo neće niti zamijetiti da nismo prisutni, ali isto tako budite sigurni da će nama naše odsustvo s tog kongresa faliti.

4 / Časopis Hrvatske šume

POŽEŠKI PARKOVI

Perivoj na srednjovjekovnoj utvrdi

Požežani su prije dvije godine pokrenuli akciju uređenja svoje stare gradske jezgre, srednjovjekovnog grada koji je u 13. stoljeću bio jedna od najznačajnijih europskih

utvrda. Na brežuljku na kojem je utvrda nalazi se park-šetalište, otvoreno 1870., a zadnje opsežnije uređenje parka bilo je 1947. godine. Noviju akciju uređenja iniciralo je požeško Društvo sv. Grgura, a gradsko im je Poglavarstvo povjerilo stari grad na korištenje u idućih 30 godina.

Park »Stari grad« je najznačajniji požeški park, a povezan je s parkom i šetalištem na Trgu Sv. Terezije te s parkom zabavištem pod gradom i drvoredom Gimnazijske ulice. Zauzima izdignuti brežuljak nadmorske visine 150-190 m, a ima oblik elipse. Ovo područje je tijekom više od tisuću godina, zbog čovjekova utjecaja, bilo devastirano i degradirano te je stoga potkraj devetnaestog stoljeća pokrenuta inicijativa za uređenjem, kako bi se postojeća šumska zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba pretvorila u gradsko park-šetalište. Na današnjoj površini, nešto većoj od hektara, nalazi se tridesetak vrsta drveća i isto toliko drvenastog grmlja, a unesene su strane vrste koje se svojim specifičnim ekološkim zahtjevima ne uklapaju u ovaj bioklimat. Autohtone vrste drveća su prethodno iskrčene, a danas u parku nailazimo na raznodobnu strukturu u kojoj su stabla od nekoliko do stotinjak godina starosti. U sloju drveća i grmlja od samoniklih vrsta održali su se divlja trešnja, grab, klen, vez i crni jasen, svib, lijeska, kurika, bazga, glog, drijen, klokočika, crni trn, kupina i šipak.

Činjenica je da su strane vrste drveća unošene nesistematski, nestručno i neplanski. Tako u parku nailazimo na osam vrsta četinjača, koje ne pripadaju i ne uklapaju se u ovaj prostor: obična smreka, crni bor, borovac, duglazija, srebrna smreka, tuja i pačempres. Navedene su vrste, zbog svoje ekološke neprilagođenosti, vrlo lošega izgleda i zdravstvenog stanja te ih je potrebno ukloniti. Najznačajniju ulogu od unesenih listača ima divlji kesten, koji je posađen uz cijelu dužinu staze i parkovnog platoa, uklapa se u ovaj prostor, a i sam se pomlađuje. Slično je i s 10 stabala bijele lipe na gornjoj zaravni brežuljka. Prema prijedlogu mr. Jurja Zelića i ing. Ivice Samarđića, šumarskih stručnjaka iz požeške Uprave šuma, koji su napisali rad o ovom i drugim požeškim parkovima, u parku svakako valja još zadržati orah, gorski javor, mliječ i bijeli jasen te im uzgojnim zahvatima pomoći u pomlađivanju. Potrebno je potpuno eliminirati iz prostora bagrem, koji je podivljao na središnjem sjevernom i istočnom dijelu i svojom agresivnošću guši podmladak prirodnih i plemenitih vrsta. Treba izbaciti i nekvalitetni gimnokladus te nekoliko loših stabala

gledičije, katalpe i breze. Od središnjeg prema istočnom dijelu parka širi se jorgovan, koji se pokazao kao kvalitetan grm opojnog mirisa, a osim toga dobro vezuje tlo i sprečava daljnju eroziju. Bazga je u parku među prirodnim grmljem najznačajnija, važnu ulogu ima i crni jasen koji na zapadnoj strani povezuje tlo na navjećoj kamenoj strmini. Bršljan je od prirodnih penjačica najvažniji u prizemnom sloju i, također, zaštitnik tla od erozije.

Navedeni šumarski stručnjaci ističu da radove na biološkoj sanaciji i rekonstrukciji parka treba provodili zasebno po podijeljenim vegetacijskim površinama. Poslije izvođenja radova biološke sanacije, na možebitne jače otvorene površine treba unijeti sjeme oraha i divljeg kestena te obaviti popunjavanje sadnicama bijele lipe, trešnje, graba, gorskog javora, mliječa, oraha, bijelog jasena, tise i božikovine. Programske smjernice obnove park-šume obuhvaćaju zahvate unutar postojeće vegetacije, oblikovanje travnjaka, nove pejzažno-parkovne i građevinske zahvate te rekreacijske, sportske i druge sadržaje.

Park Stari grad je uvršten, kao dio kompleksa srednjovjekovnog gradskog područja Požege, u nultu kategoriju arheoloških spomenika. Mr. Juraj Zelić i ing. Ivica Samarđić naglašavaju u svom radu, objavljenom u požeškom godišnjaku »Zlatna dolina«, da je obnova parkovnih površina gradske jezgre vrlo složen i stručan zadatak u kojem treba postići pravi odnos između postojećeg i potreba novog, a da se pritom ne dodaju elementi koji nemaju nikakve veze s izvornim rješenjem parkovne cjeline.

I. Tomić

Mnogobrojni grafiti na zaravni središnjeg požeškog parka narušavaju estetski doživljaj

posjetilaca

Divlji kesten uz pješačku stazu požeškog parka »Stari grad«

Snimio: 1. Tomić

Časopis Hrvatske šume I 5

URBANO ŠUMARSTVO / ŠUMARIJA BUJE

Turizam, ekologija, opća korisnost...

I a području između rijeke Mirne i Dragonje koje pokriva šumarije Bujc i prije dolaska kalendarskog ljeta postaje »vruće«. U sveopće pripreme za turističku sezonu, koja je

u stvari već počela, uključeni su više nego ranijih godina i šumari. Nije to nikakva novost, istarsko šumarstvo je, bar kad je riječ o urbanom dijelu i hortikulturnim radovima, posebice u priobal­nom dijelu, ovdje oduvijek u funkciji turizma-izvoznog hrva­tskog proizvoda s najvišim znakom i najprosperitetnijeg dijela istarskog gospodarstva. Još prije 35 godina u Bujama su se počeli baviti hotikulturom i živjeti od urbanog šumarstva. Kao samostal­na radna jedinica tada su ozelenili i uredili turistička središta (Ko-per, Piran, Umag), podigli park šume u turističkim naseljima. Podignuto je oko 500 ha novih zelenili površina, u Istri je inače oko 5500 ha površina pod turističkim šumama, šumari su redov­no sudjelovali u prostornom planiranju i uređenju turističkih mjesta.

- Ove godine u posebnom smo položaju, naši zadaci u pro­gramu mjera za uređenje okoliša i ostalog prostora uz prometnice posebno su naglašeni, govori upravitelj bujanske šumarije ing. Đuro Markoja. Radi se o promociji kompletnog hrvatskog turiz­ma, a s obzirom na to da se na području šumarije Bujc nalaze dva iznimno frekventna granična prijelaza, Kaštel i Plovanija, kroz koje čc se ovog ljeta sliti rijeka turista sa Zapada, zaključkom Vla­de RII (Ministarstva turizma) obvezni smo urediti i održavati okoliš uz glavne prometnice.

Šumarija Buje s tim u vezi već je izradila kompletan program potrebnih radova. Naglasak je na prometnice od prijelaza Kaštel prema Bujama i Ponte Portonu, zatim od prijelaza Plovanija pre­ma Savudriji, Umagu, Novigradu i dalje, a tu je i nekoliko lokal­nih pravaca. Konačno, tu je i pomorski prijelaz i uređenje AGI marine u Umagu. Šumarija Bujc dužna je urediti okoliš uz te prometnice i održavati ga, što jest šumarski posao, ali i brinuti o uklanjanju otpada, što baš i nije šumarska djelatnost. N o prema odredbama Zakona o šumama, ako nije u mogućnosti prijaviti onog tko nekontrolirano odlaže smeće u šumu ili uz prometnice, o otpadu mora brinuti šumarija. To je posao kojim će se u šuma-

Imamo potencijal i znanje: ing. Đuro Markoja

riji baviti cijelu godinu, a za vrijeme turističkih mjeseci poja­čano.

Osim ovih, uvjetno rečeno, sezonskih zadaća, šumarija Buje stručno surađuje i s Nacionalnim parkom Brijuni. U to spadaju in­tervencije nakon nevremena, revi­talizacija šuma, zahvati u šumama u kojima se pojavilo sušenje. Su­radnja obuhvaća i rasadničarstvo i sjemenarstvo (radovi u rasadniku na Brijunima), te hortikulturne zahvate u koje spadaju rekon-unošenje novih vrsta i njihovo strukcija prostora oko vila

održavanje. Gospodareći sa 7600 ha šuma i šumskog zemljišta u držav­

nom vlasništvu i još oko 4500 ha u privatnom, ova šumarija nikad, pa ni kada je bila samostalna ekonomska jedinica, nije živjela od motorne pile u klasičnom smislu, dakle od etata, nego, vole to reći u šumariji, od krampa! Opća korisnost šuma bila je višestruko ispred one koja se mjeri sječivim etatom, posebno kada je kao ovdje utkana u turističku ponudu. Ovdje šumu sade a ne sijeku. Primjer predjela Borozija govori tome u prilog. Tu je prije 15-ak godina do samog mora rasla pšenica. Sada je autokamp »Veli Jože« okružen crnim, običnim i alpskim borom, cedrom i drugim raslinjem.

Sa stručnog stanovišta ovdje u Savudriji, na najzapadnijem dijelu područja koje pokrivaju »Hrvatske šuine« i najsjcvernijein dijelu na kome ova vrsta uspijeva, zanimljiva je pojava hrasta ilexa, vrsta hrasta sa zimzelenim listom (možda najsličnijim lovo­ru), koji se javlja kao sastojina.

Urbanim gospodarenjem obuhvaćena je i šuma hrasta me-dunca u predjelu Duba uz prometnicu od Buja prema Novigra­du. Šumari u Bujama ne bježe ni od svakodnevnih ili povremenih manifestacija u kojima treba prezentirati šumarstvo kao djelatnost

Granični prijelaz Kaštel, tijeka Diagonja, Slot'eiiija - liiintuki piafac I to sti laihh šumari: pogled na ozelcnjciic poi'ršine u turističkom 0 kome če šumari morati voditi brigu. U pozadini Piranski zaljev naselju Putita u Umagu

6 / Časopis Hrvatske šume

Ovdje je do prije 15-ak (godina rasla pšenica: cedrovi u autokampu u predjelu Borozija

I šuma u pndjtlu Duba uz prometnicu prema Novigradu uređena je i njome se urbano gospodari

Btjdtiiki hiiitei. šuma hrasta ilexa u Savudnji

Šuman na izložbi u Umagu: »ikebana« s opožarenim drvetom i općom porukom

s višestrukim funkcijama i nezaobilazni dio općeg razvitka Bujštine, posebice turizma. Tako su uoči početka ovogodišnje turističke sezone, krajem travnja, sudjelovali na izložbi cvijeća u Umagu s posebnim šumarskim štandom na kome je najvažniji izložak bio - izgorjelo drvo, s porukom da »takvih ikebana želimo što manje«.

Sve ovo što smo dosad napravili pokazuje da imamo i poten­cijal 1 znanje da se i dalje uključujemo u naš šumarski dio posla prilikom izgradnje novih turističkih objekata i prometnica - sad ]c tu magistralna prometnica Istarski ypsilon - te da pridonesemo daljnjem razvoju turizma, kaže ing. Markoja. N o možda bi prije toga trebalo razriješiti neke probleme vezane za imovinsko-prav-ne odnose Nisu to nove stvari, a odnose se na šume koje svoja­taju gradovi, različite turističke organizacije, bivši PIK-ovi, nove općine. Radi se o oko 800 ha i zbog općeg napretka te bi odnose u vlastitoj kući trebalo što prije riješiti, (m)

Časopis Hrvatske šume / 7

ŠUMARSTVO ISTRE / UPRAVA SUMA BUZET

Ostaviti nešto za budućnost Gi

Sume ne mogu biti predmet dnevne politike: ing. Marijan

Kolić '

I ovoriti o šumarstvu Istre I onako kako ga shvačaju u konti-ncntalnom dijelu

značilo bi tek pozabaviti se šumarijom Opatija. Jer to je jedina od devet šumarija Uprave šuma Buzet koja »živi« od iskorištavanja. Potvrđuju to i brojke - u Opatiji se siječe goto­vo pola ukupnog ctata buzetske uprave koji iznosi oko 36.000 kubika. No i o tome će se ubrzo raspravljati u svjetlu nekih novih okolnosti, jer šume na

Učki koje se sijeku predstavljaju za ovo područje isto što i Sljeme za Zagreb, dakle šume koje bi trebale imati i neku drugu namjenu.

I tu dolazimo do suštine onog što bismo mogli nazvati istarskim šumarstvom koje uz ono u upravama šuma Senj i Split predstavlja šumarstvo krša u nas. A gospodarenje šumama u Istri u različitim je razdobljima ovisilo o različitim zakonskim odredbama koje su često nudile i dosta toga du-bioznog (kao: unošenje topole u hrastove sastojine!)

- Šumari će se morati prilagoditi novim potrebama koje naglašavaju opće korisne funkcije šume a ctat ostavljaju u drugom planu, kaže upravitelj buzetske uprave ing. Marijan Kolić. Drvna masa kao ekonomska kategorija postaje čimbe­nikom sekundarnog karaktera. Pa su u tom smislu sve češći zahtjevi pojedinih institucija i organizacija za izdvajanjem šuma da bi se zaštitile, apsurdni. Od koga ih treba štititi? Od šumara koji su ih podigli!

Bogati svijet već odavno ne siječe svoje šume, iako ih ima više nego Hrvatska. Drvo se uvozi, a svijest o opće korisnim funkcijama šume koje mnogostruko nadmašuju njenu eko­nomsku vrijednost, tamo je neupitna kategorija.

Istra je pokrivenošću ukupne površine šumom od 35 po­sto i sa svojim ostalim specifičnostima dio cjelovitog kolorita hrvatskog šumarstva. Turizam, ekologija, opća korisnost šuma, veliki privatni šumoposjed, rezervat hrasta lužnjaka u motovunskoj šumi, ubiranje tartufa i problemi oko njih, neke su od odrednica i specifičnosti istarskog šumarstva koje ga definiraju bitno različitim od onog gdje je veličina etata mjerilo svega.

Većinu šuma čine panjače mcdunca i crnike a od onog što se i siječe, bor i crnika, nitko ne treba. U posljednjih nekoliko godina etatje čak smanjen, jer je povećana ophodnja sa 20 na 60 godina, pa se u vremenu dok se ne zatvori ciklus siječe manje. Čudno je i to što je smanjena potražnja za ogrjevom, a objašnjivo time da su ljudi prešli na druge (jefti­nije) cnergente. Čak i ogrjev s privatnog šumoposjeda nije bio tražen.

Uz 66.000 ha šuma u državnom vlasništvu u Istri je čak 70.000 ha privatnih šuma, i to je ono o čemu se u svakom

trenutku mora voditi računa. Šumari su se, dakako, prije sve­ga bavili šumarstvom. U tom u šumarskom smislu škrtom okruženju pronalazili su ipak načine da održe razinu i dignin-tet struke - baveći se usput i drugim stvarima, dajući usluge drugim djelatnostima. U Lanišću je, na primjer, radila Tvor­nica ambalaže za voće i povrće i riblje kasete koja je godišnje kupovala 5000 kubika bukve i topole. Sada je kao i ostale nešumarske djelatnosti izdvojena iz šumarstva u d.o.o. i treba vidjeti kako će dalje raditi.

- Okolnosti su se promijenile. Šumarstvo u obalnom području trebalo bi imati ekološku funkciju i ekologija bi tre­bala biti generator razvoja, kaže ing. Kolić. Ne u smislu povećanja etata, jer njega nema niti ga može biti, već kao po­treba veće pozornosti opće korisnim funkcijama šuma čiji bi konzumenti trebali biti županije, gradovi, općine, turističke organizacije. Da im se ponude programi radova u šumi, nešto kao estetika šumarstva. Tu mislim na uređivanje šuma uz gla­vne turističke pravce, estetsko uređivanje priurbanih i urba­nih šuma, ponude turističkim organizacijama estetskog

Mirno teče Mirna: šume uz ovu rijeku izložene su brojnim tragačima za skupocjenim tartufima.

Škudelin, Bužin, Mlini - mala istarska sela na potezu između frekventnih prijelaza Kaštel i Plovanija postala su poznata po tome što

u njima nije bilo ceste iz Hrvatske. Sada je tu asfaltna cesta.

8 / Časopis Hrvatske šume

Buzet: opća korisnost šuma ispred etata

Nema visokih šuma u Istri: i ono malo hora nitko ne traži

Piranski zaljev, solane: granično područje buzetske uprave važnog (političkog) značaja

uređivanja šuma i drveća u okolici turističkih objekata. To je dugoročni interes i šumara i svih ostalih subjekata.

Kad se govori o istarskom šumarstvu, neizbježna tema su tartufi. Od ovih skupih gljiva okolno je stanovništvo imalo koristi, šumari i briga zbog nedorečenih zakona.

Problem je ipak u tome, misli ing. Kolić, stoje na papiru, deklarativno, već odavno naglašena ta višestruka opća kori­snog šuma, no radi se drukčije. Kako u pribalnom pojasu, tako i u unutrašnjosti. U šumarstvu sve je dugoročno i šume ne mogu biti predmet dnevne politike i potrebe. Moramo nešto ostaviti za budućnost. Namjeravamo stoga sazvati župa­ne, gradonačelnike i sve ostale relevantne faktore i pokušati im objasniti stoje to naše šumarstvo, što se može očekivati od njega a što mu se mora dati.

Ne smije, naravno, biti zapostavljena ni struka. Planira se što više radova u jednostavnoj i proširenoj biološkoj repro­dukciji. Rade se pripreme staništa, konverzije, sanacije požarišta i obnova sastojina, pošumljava se i popunjava. Velika se pažnja poklanja zaštiti od najveće nepogode - požara. U Buzetu kažu da još uvijek nisu dovoljno opremeljni, da nema dovoljno opremljenih patrolnih automobila koji bi na dojavu s neke od brojnih osmatraćnica odmah išli gasiti inicijalni požar. Kad bi se to uspjelo, bilo bi puno manje šteta od požara.

Rukovoditelj proizvodnog odjela buzetske uprave ing. Zdenko Šimek upozorava na još jednu specifičnost. Kako u pojedinim dijelovima Uprave postoje posebni interesi, kao na primjer u priobalnom dijelu Istre, možda bi i u Pravilniku o uređivanju trebalo dodati-ugraditi - te specifičnosti. Jer tu etat nije u prvom planu, zapravo je nebitan, a važne su neke druge stvari.

Miro Mrkobrad

Časopis Hrvatske šume / 9

POSLOVNI PARTNERI »HRVATSKIH SUMA«

Razgovaramo s dipl. ing. Željkom Čertijem, direktorom drvnoindustrijskog poduzeća »Spin Vallis«

Dugoročni u<?opori - preduvjet povećanja proizvodnje

Razgovarao Ivica TOMIĆ

N a području Požeško-slavonske županije, i u široj hrvatskoj javnosti, požeško drvno-industrijsko poduzeće »Spin Vallis« d.d. poznato je kao

primjerno poduzeće, s uspješnim rezultatima, posebice kada se uzme u obzir nezavidna situacija u kojoj se nalazi drvna industrija u Hrvatskoj. Tim povodom razgovarali smo sa ing. Zeljkom Čertijem, direktorom ovog poduzeća, koje je u novom ustrojstvu počelo poslovati 1992. odnosno 1993. godine, kada je uspješno obavljena pretvorba. - Odlukom ondašnjeg Radničkog savjeta i Zbora radnika, Spin Vallis 1990. odlazi u stečaj zbog nemogućnosti podmirenja vlastitih obveza od 6 milijuna DEM te podmirenja gubitka od 3 milijuna DEM. Kao prijelazno rješenje, usporedo s tim, osniva se poduzeće »Lignum«, koje tijekom stečaja dovršava ugovorenu proizvodnju za inozemstvo. Završetkom stečaja 1991. »Lignum« se povezuje sa Spin Vallisom u jednu tvrtku, a ova preuzima sve obveze iz stečaja, ističe ing. Certi te napominje da su se poštivale određene veličine proizvodnje i pravila ponašanja, kako postupati na tržištu koje je bilo izvozno orijentirano. Trebalo je, osobito tijekom Domovinskog rata, predviđati i procjenjivati buduće poslovne događaje, vodeći računa o cijenama sirovina i rada.

U vrijeme izlaska iz stečaja, 1992. i 1993. godine, na­glašava direktor Spin Vallisa, sirovina je bila jeftina, a in­flacija visoka te je i organizacija rada tome bila podre­đena. Kada je inflacija obustavljena, otplaćeni su dugovi i osigurana vlastita sredstva, bez korištenja bankarskih kredita. Posebnu pozornost poklonili smo kontroli troškova, jer su oni nešto na čemu se dobiva ili gubi u poslovanju. Službeno je pretvorba poduzeća obavljena 1993. godine, kada smo registrirani kao Dioničko društvo, koje od tada posluje pozitivno i redovito plaća dividende svojim dioničarima.

Kako je raspodijeljen kapital u vašem Dioničkom društvu?

- Od ukupne glavnice društva, 78% dionica je u vla­sništvu bivših i sadašnjih zaposlenika i građana koji su po Zakonu o privatizaciji imali pravo upisa, 15%

hig. Ždjko Čerti: Kompjutorsko praćenje proizvodnje - preduvjet za konkuren­ciju na svjetskom tržištu

Snimio: 1. Tomić

dioničkog kapitala je u vlasništvu Exportdrva, Croatie osiguranja i Požeške banke, a 7% pripada državi. Naime, posljednje dionice nisu se mogle prodavati odnosno kupovati, jer su bile namijenjene za dobivanje kredita za restrukturiranje gospodarstva.

Na čemu temeljite vaše poslovanje? - U Spin Vallisu imamo tri različite proizvodnje: pi-

lansku, polufinalnu i finalnu proizvodnju u tvornici na­mještaja. U sklopu pilanske proizvodnje pilimo i prerađujemo godišnje 34.000 m^ pilanskih trupaca hrasta i bukve, kvalitete od prve đo treće klase. Trupce nabavljamo u Upravama šuma: Koprivnica, Vinkovci, Bjelovar, Nova Gradiška, Požega i Našice, a od navedene količine proizvedemo 23.000 m^ piljene grade. Oko 10.000 m^ grade prodamo, uglavnom, na inozemnom tržištu.

U polufinalnoj proizvodnji koristimo piljenu gradu proizvedenu u našoj pilani. Da bismo polufinalne proizvode osušene prodali i izvan Spin Vallisa, imamo 2 bloka po 4 sušarske komore s kompjutoriziranim vođenjem sušenja. Prerađujemo oko 13.000 m-̂ hrastove

10 / Časopis Hrvatske šume

Najzastupljenija u prodaji - suvrcmaio dizajnirana sjedaća garnitura »Royal« Spin Vallisa

i bukove piljene građe u elemente za namještaj i elemente za podove. Oko 4500 m^ elemenata namijenjeno je tvornicama namještaja i drugim kupcima. U našoj tvornici namještaja proizvodimo masivan namještaj koji čine garniture za sjedenje. Godišnje proizvedemo oko 10.000 garnitura te 25.000 klub stolića. Oko 80% proizvoda u tvornici namještaja izvozimo, a preostali dio plasiramo na hrvatsko tržište. Treba istaknuti da proizvodnja namještaja čini 60% našeg ukupnog prihoda, na pilansku preradu otpada 25%, a na polufinalnu proizvodnju 15%.

Koji su razvojni programi i planovi Spin Vallisa?

- Svake godine investiramo u proizvodnju između 500 tisuća i milijun DEM, a cilj nam je tijekom ove i naredne godine povećati proizvodnju namještaja i polufinalnu proizvodnju. To znači da ćemo prodaju piljene građe svesti na najmanju moguću mjeru ili ćemo je u idućih nekoliko godina eliminirati. Od ukupno 1,7 mil. DEM investicija, 400 tisuća DEM namijenjeno je za sušarske kapacitete, a 1,3 mil. DEM za proširenje postojeće tvornice masivnog namještaja te popunu i izmjenu strojeva i opreme. Cilj nam je povećati proizvodnju klub stolića na 10-12 modela, proizvodnju sjcdaćih garnitura te stolica koje relativno malo izrađujemo. Da bismo bili konkurentni na svjetskom

tržištu, radimo na poboljšanju organizacije rada i uvođenju informacijskog sustava za praćenje i upravljanje proizvodnjom. To je preduvjet ostvarenja vrijednosti proizvodnje do 2000. godine, do 20 milijuna DEM godišnje, od čega bi vrijednost proizvodnje u tvornici namještaja činila minimalno 75% ukupnog prihoda poduzeća.

Jeste li zadovoljni poslovnom suradnjom s Jav­nim poduzećem »Hrvatske šume« Zagreb?

- Generalno smo zadovoljni kao poslovni partner »Hrvatskih šuma«, a mislim i one s nama, jer Spin Vallis plaća drvne sortimente na vrijeme, avansiramo ih prije isporuke i kupujemo ih na licitacijama. Međutim, način na koji se raspodjeljuje sirovina nije poticajan za trgovačka društva kao što je naše, jer ne postoje dugoročni ugovori kao preduvjet za normalan razvoj tvrtke i planiranje daljnjih aktivnosti putem investicija i marketinške obrade tržišta.

Kako gledate na budućnost drvne industrije u Hrvatskoj?

- Nadam se da će u budućnosti biti prepoznati strateški ciljevi u preradi i obradi drveta u Hrvatskoj na taj način da država omogući sklapanje dugoročnih ugovora o kupovini sirovina, a time će se ostvariti povećanje finalne proizvodnje i, neizravno, povećanje broja zaposlenih.

Časopis Hrvatske šume / 11

PREDSTAVLJAMO ŠUMARIJU BATINA, US OSIJEK

Dunav nam žtvot značt Izvoz drvnih sortimenata iz Zmajevackih podunavskih šuma moguć je jedino Dunavom i Dravom do kupaca, a kada ljeti moćni Dunav naraste i više od pet metara, sve se pretvara u veliko jezero...

Batina - čudnovato je ime za pogranično mjesto na Dunavu, na samom ulazu te velike europske rijeke u Hrvatsku, u našu malu i ratom okrvavljenu, ali hrabru Baranju. Naš narod kaže: »Svaka batina ima dva kraja«, a upravo se to eto

dogodilo i u ovim našim ratnim godinama. Osokoljeni i podržavani sa snažnom i dobro opremljenom

jugoarmijom, baranjski srbi udruženi sa četnicima iz Srbije u proljeće 1991. svakodnevno su u početku čamcima prelazili Dunav, a kasnije i legalno iz Vojvodine i javno preko Batinskog mosta. Stvarali su četničke baze po Baranjskim selima, a pred žetvu su dolazile kolone četnika vojnim kamionima i tenkovima i raspoređivali se po hrvatskoj Baranji, prema več unaprijed skovanom vojnom planu srpskočetničke JNA o okupaciji tog žitorodnog i bogatog dijela Hrvatske, za kojim su vjekovima težili srpski knezovi i vlastodržci iz Beograda.

Krajem kolovoza i početkom rujna kolone Baranjaca - Hrvata, Mađara i drugih nacionalnosti, morali su napustiti svoju rodnu Baranju, kako bi spasili gole živote i svoje potomke. U Baranji je tijekom ovih ratnih godina pod okupacijom ostalo tek nekoliko stotina Mađara i samo najhrabriji Hrvati starije dobi, a mnogi od njih nisu dočekah slobodu, več su ubijani na svojim rodnim ognjištima. Baranja je teško krvarila svih ovih sedam godina...

I kako narod kaže, batina ima dva kraja. Poslije 26. lipnja 1997. mirnom reintegracijom Baranja je vraćena u krilo svoje domovine. Ovog proljeća u baranjska šikačka i mađarska sela polako se vraćaju njihovi žitelji, a zlikovci već krajem prošle godine pobjegli su u svoju »otadžbinu«. Ovih dana svjedoci smo da je več dovoljna i sama njihova pomisao da moraju živjeti sa Hrvatima i Mađarima, kojima neće moči mirne savjesti pogledati u oči, prodaju svoja imanja i odlaze u srpske zemlje pa sve do Norveške, tražeći utočište za svoje zle duše i kruh preko pogače, koji su toliko dugo imali u bogatoj Baranji.

Šumarija Batina jedna je od četiriju baranjskih šumarija koje su ponovno reintegracijom ođ 1. srpnja 1997. godine došle u JP. »Hrvatska šuma« p.o. Zagreb, pod Upravu šuma Osijek.

Odmah poslije granične crte s Republikom Mađarskom, na desnoj obali Dunava, te velike i nemirne rijeke, koja kroz vjekove mijenja svoje korito a tako i krajolike, oblike i veličinu Baranje, proteže se gospodarska jedinica Zmajevačke podunavske šume ođ odjela 1, 2, 3, 4.. pa sve redom do 78., od obale Dunava do prvog nasipa koji štiti ostali dio baranjskih plodnih njiva od redovitih godišnjih poplava sredinom godine.

- Zahvaljujući tome stoje više od 5.500 ha šuma i šumskog zemljišta ostalo preko, u Vojvodini na lijevoj obali Dunava, danas naša šumarija gospodari sa samo 3778 ha u dvije gospodarske jedinice, već spomenute Zmajevačke podunavske šume sa 3157 ha i Dvorac Siget sa 621 ha -govori nam jedan od najmlađih upravitelja šumarija ing. Zeljko Prevoznik, te dodaje: - Od toga obraslo šumama topole i vrbe svega je 2200 ha, a ostalo, 1578 ha, su šikare, močvare, te travnate površine za ishranu divljači, od čega bi se oko 700 ha moglo sanirati i pošumiti da nam je nešto sredstava i opreme.

Godišnji etat je oko 14.500 metara kubičnih, ali bi se u idućih nekoliko godina moglo sjeći i đo 25.000, jer je dospjelo za sječu u ovih nekoliko godina, kada se zbog ratnih aktivnosti i miniranog terena nije obavila sječa dospjelog etata. Jedan od razloga je i nedostupnost i slaba, gotovo nikakva otvorenost ovih baranjskih šuma u ovim podunavskim močvarnim terenima. Kada bismo mi imali samo prosjek otvorenosti

Lovačka kuća Monjoros jedina je u Baranji ostala neoštećena tijekom Domovin­skog rata, od petnaestak, koliko ih je bilo u ovom značajnom području lovnog

turizma

Upravitelj šumarije Batina, ing. Željko Prevoznik, ispod trofeja - zlatnog baranjskog jelena vrijednosti 245,20 točaka, odstrijeljenog u šumskom predjelu

Sarkanj, prije Domovinskog rata

12 / Časopis Hrvatske šume

lllovr trupaca u šlep kojim ie drvo riječnim putem prevozi Dunavom i Dravom do Belišća, najvećeg kupca baranjskih drvnih sortimenata

Za sada dok je vodostaj Dunava nizak, ova kompa miruje na suhom, ali uskoro, već početkom ljeta, ona će biti u stalnom prometu preko Monjoroškog

dunavca, jer bez nje šumari Batinske šumarije ne mogu do svojih radilišta

Tiiihom srili ovih uitiiiti s;«/i»rt divo \i u baranjskih zmajevačko-poduiiavskih šuma nije moglo

transportirati kopnenim putom, tako daje za ovu godinu planirano otpremiti više od W.000 kubnih

metara Dunavom i Dravom

Starost sječine u odjelu Vrblje je ^7 godina, i ova topola lobusta je vei piešla svojU tehnološku :telost

Za prijevoz radnika, umjesto ova adaptirana vojna prikolica

već odavna punoljetni

kombija, služi koju jedva vuče traktor

šuma kakvu imaju ostali predjeli Slavonije, imali bismo oko 20 km šumskih cesta i puteva, a time bi svi naši odjeli bili dostupni od nasipa do Dunava. A Dunav nam mnogo znači. Evo ovih dana, poslije punih sedam godina, mi ponovno možemo izvoziti trupce na obalu Dunava, a odavde šlepovima Dunavom i Dravom sve do Belišća d.d., koji je naš najveći kupac bio i prije rata. Tako smo ovog proljeća posjekli, izradili i izvezli na obalu Dunava na 1420 km već oko 2500 metara kubičnih i prvi kontigenti su u travnju otišli u Belišće. A Dunav nam određuje i ritam poslova. Mi moramo do polovice svibnja izvesti sav drvni materijal ne samo iz šume već i s obala Dunava, jer u to vrijeme Dunav znatno poraste, često za 3-4 metra, a ponekad i više od pet metara. Tada su sve naše šume pod vodom od jednog do dva metra i sve se pretvara u veliko jezero gdje voda ostaje do kraja kolovoza - govori nam mladi upravitelj Prevoznik, koji je šumarsku struku ispekao u Đakovačkoj šumariji, a ove baranjske šume prihvatio je kao pravi izazov.

Svi radnici šumarije Batina znaju što znače visoke vode Dunava i na vrijeme su obavili sve postavljene proljetne zadatke - njih ukupno - 56 -13 sjekača i 16 ostalih šumskih radnika, šest tehničara, dva revirnika i upravitelj, dok je što na čekanju što invalida i na bolovanju još 18 djelatnika. Ukoliko šumarija dobije 1200 ha od PIK-a Belje, njihovih šuma, tada bi za sve djelatnike bilo posla. Međut im, glavni problemi su sa dotrajalom mehanizacijom. Šumarija raspolaže sa samo j ednom ekipažom iz 1979., koja je za otpis, jer više stoji nego što radi. Dva traktora »539« starija od dvadeset godina su u raspadanju. Da nisu, već bi ih Srbi odvezli u Vojvodinu. T u su još dvije bušilice za duboku sadnju i tarup. Stoga se s opravdanjem pitam kako ću u jesen obaviti plan pošumljavanja, a da ne

govorim o povećanju površina za pošumljavanje, što je u mogućnosti u idućih nekoliko godina - pita se ing. Prevoznik.

Šumarija Batina je poput ostalih baranjskih šumarija opljačkana i devastirana u potpunosti. Uništeno je pet lugarnica u Vrblju, Šarkanju, Blaževici Sigi i u Monjarošu. Jedino je neoštećena ostala lovačka kuća Monjaroš, od svih baranjskih lovačkih kuća, a njih je bilo na desetke diljem Baranje. Uništena je bila i većina ograda oko lovišta i sve čeke. O d m a h po preuzimanju prošle godine krenulo se u sanaciju svega što se moglo popraviti s malo novca, uređene su prosjeke da se može proći kroz lovišta, sve livade su pokošene u jesen kako bi ono što je preostalo od divljači imalo preko zime nešto hrane. Stanje divljači krajem veljače na prebrojavanju je bilo osrednje. Zabilježeno je oko 300 komada jelenske divljači, što je tek upola od predratnog stanja, ali je narušena starosna i spolna struktura divljači. Gotovo svi primjerci trofejnih jelena su ubijeni, a od srneće divljači ostalo je tek 30%, jedino ima divljih svinja, jer su se spasile bijegom u močvaru. Treba spomenuti da j e u ovoj šumariji, u predjelu Šarkanj ođstrijeljen vrijedan trofej zlatni jelen od 245,20 točaka prije rata.

Tijekom našeg posjeta šumariji Batini, obišli smo i jedno radilište, u šumskom predjelu Vrblje, kod sela Draža. T o je sječina topole u starosti od 37 godina. Ova topola j e prestarjela, jer j e bila dozrela za sječu već prije 12-14 godina. Danas kod obaranja dolazi do pucanja, a vrbe sijećemo u starosti od preko 60 godina, njihova tehnološka zrelost već je odavno prošla. U ovoj sječi bit će ukupno izrađeno oko 11.500 metara kubnih tehnike i celuloze. T o je topola robusta i već u jesen ćemo ponovno za­saditi istim sortimentom koji se pokazao jako dobar. Sve poslove na sječi

Časopis Hrvatske šume / 13

u sušnom razdoblju ovi predjeli su bogato stanište divljači, ali kada sredinom ljeta Dunav poraste, ovi prostori se pretvore u jezero, često s dubinom i preko dva metra

Šumariji Batina u izvozu trupaca priskočile su u pomoć šumarije Osijek i Đakovo s teškim Kockumima, kako bi na vrijeme - prije velikog vodostaja Dunava - svu prosječnu sirovinu izvukla na sigurno stovarište

su obavili djelatnici šumarije Batina, a jedino su u pomoć pri izvozu trupaca do stovarišta priskočile ostale šumarije osječke Uprave šuma, »Kockumi« iz Osijeka i Đakova.

Treba spomenuti da jedino ova šumarija nema kombije za prijevoz radnika, već se domišljatošću majstora koristi preinaka vojničke prikolice koju vuče traktor, jedini koji je ispravan. Požalio nam se mladi upravitelj Zcljko Prevoznik da je to valjda jedina šumarija u »Hrvatskim štmiama« koja ima samo jedan kotnpjutor, a rcvirnik mora putovati svaki dan i do 100 kilometara na posao, jer nema lugarnice za smještaj tehničkog osoblja. 1 tako bismo mogli spominjati unedogled nedostatke i probleme s kojima se uposleni u Šumariji Batina sučeljavaju iz dana u dan. Ali posao ne može čekati. Već ove jeseni šumarija će potpuno osposobiti u korov zaraštcn i zaražen rasadnik u Dražu veličine gotovo 10 ha. Ove jeseni će se zasijati nekom zelenom kulturom da se može kasnije zaorati i početkom iduće godine krenuti u proizvodnju sadnica za potrebe šumarije, jer godišnje bi se trebalo zasaditi oko 30-40 ha novih šuma, ove jeseni čak 75 ha. jasno da se bez mehanizacije nužne za najosnovnijc poslove to neće moći ostvariti. Osim toga, nama je nužno potrebna i oprema za rasadničku proizvodnju, jer od nje nije ostao niti jedan komad.

Upravitelj ing. Zcljko Prevoznik ima mnogo želja i planova, stoje i opravdano s obzirom na mladost i ambicije mladog stručnjaka koji je i kuću kupio u Baranji i preselio svoju obitelj iz Đakova u Baranju koju treba potpuno obnoviti. - Prvo bih morao obnoviti zgradu šumarije u Batini, jer mi smo za sada u iznajmljenom prostoru u Kneževim Vinogradirtia, daleko od naših šuma i radilišta, i mislim da ćemo od kraja godine preseliti u našu zgradu u Batim. Istovremeno moramo misliti i na lovište i obnavljati čeke i lugarnice, ogradu i hranihšta, a još uvijek imamo i nedostupnih površina što čekaju deininiranje, i tako bismo mogli nabrajati nužne poslove još dugo.

Važno je da se život vraća u našu Baranju, da se vraćaju ljudi, grade se kuće i obnavljaju škole i crkve. 1 Baranja će opet Hrvatska bogata biti.

Tekst i snimci: Antun Zlatko Lončarić

14 / Časopis Hrvatske šume

FOTOREPORTAZA

Udruženim snagama do plana proizvodnje

U nekim šumarijama tempo i obujam radova određuju kiša ili pak snijeg, dok je u baranjskim šumarijama to vodostaj Dunava. Tako je i u šumariji Tikvcš ovih proljetnih

mjeseci vrlo živo. Zbog toga smo posjetili ovih dana jedno veliko radilište u gospodarskoj jedinici Tikveške podunavske šume, šumski predjel Kormanj, odjel 20 a. Prema šumskogospodarskoj osnovi, površina ovog odjela j e 16 ha, a ovo je jedna od prvih pošumljenih plantaža topole u Baranji, čije je pošumljavanje obavljeno još daleke 1962. godine, i to klonom 1-214.

- Za razUku od nekih drugih krajeva nama visok vodostaj Dunava određuje što ćemo i gdje raditi - govori nam ing. Zlatan Mihaljević, upravitelj šumarije Tikvcš. - Ovog proljeća Dunav je dosta nizak i mi smo evo već do kraja travnja završili radove na sječi i izradi više od 5000 kubnih metara trupaca u ovoj vrlo do­broj sječini, a stoje najvažnije, uspjeli smo do danas već izvesti na obalu Ditanva i otpremiti vodenim putem 1500 metara. Vjerujem da će vodostaj Dunava do kraja svibnja još uvijek biti nizak, pa ćemo moći dovršiti na virjeme cjelokupni posao u sječini.

Da bismo upoćc mogli prići u sječinu, prvo smo morali ure­diti i prilazne putove i dva nova mosta kako bi izvezli trupce na Dunav. Trebate znati da drugog puta do ove sječine nema, osiin ovoga preko kompc na Vemeljskom dunavcu, pa smo prvo mora­li prebaciti i teški građevinski stroj T G kojim smo uredili prilazne putove, a nakon toga smo i prebacili četiri teška šumarska stroja Kockuma koji su nam došli u pomoć iz »Sumatrans« Našica. Oni nam pomažu da na vrijeme izvezeino sav drvni materijal na 1405 km Dunava, gdje smo napravili priručno stovarište s kojeg otpre­mamo trupce Dunavom i Dravom u Belišće.

U ovim teškim ritskim uvjetima ini smo, zahvaljujući tim prilaznim putovima i inostovima, dužinu privlačenja do Dunava smanjili dvostruko. Osim toga, svakodnevni prelazak Kockuma preko kompc bio bi veliki rizik, jer su to ipak preteški strojevi -ističe ing. Mihaljević.

Treba spomenuti da su radnici u sječi iz Šuinarijc Osijek i Đakovo priskočili u pomoć šitmariji Tikveš, koja još nema do­voljan broj sjekača da u kratkom vremenu obavi tako veliki posao kao što je ova sječina. Jer kada naraste Dunav za 3-4 metra cijelo ovo radilište bit će pod vodom, koja vrlo često bude i do dva metra, što se lijepo vidi i na stablima topola. Ukupno j e u ovoj sječini radilo 15 sjekaća.

Tekst i snimci: Antun Zlatko Lončarić

S RADILIŠTA IZ BARANJE

Dinamiku radova na sječi i izradi drvnih sortimenata na području Baranje uvjetuje vodostaj Dunava. Ovog proljeća Dunav je nizak pa su radovi pojačani u šumariji Tikveš, u pomoć su priskočili radnici šumarija Osijek i Đakovo, a uz pomoć četiri šumska teška stroja Kockum »Šumatrans« Našice do kraja svibnja bit će izvezeno svih planiranih 5000 metara kubnih trupaca na obalu Dunava, odakle će biti jedinim mogućim putom otpremljeni u Belišće Da bi u ove poplavne ^UDic i teške rilske terene uopće mogli doći naši radnici i

teški strojevi kojima obavljamo izvoz na Dunav, moralo se prvo sagraditi dva mosta, čiji je projektant i nadzornik bio ing. Dražen Spoljarić, iz Projektnog

ureda Uprave šuma Osijek

fcX'/;M Đakovćana sa šumarskiin telinićarom Jozoiii Damjanovićem i prigodno obojenim tnipeem snimljeni za uspomenu na obnovljene radove sječe u Baranji

Mladi sjekač Ištvan Miheli koji je prvi put u sječi kao pripravnik, mjeri stablo prije obaratja (lijevo)

Na zaprimanju trupaca smo snimili Ivu Bagarića,

Vatroslava Barukčića i šumarskog tehničara Ivicu

Rogara (desno)

Dio ekipe sjekača šumarije Tikveš po završetku posla:

Vlado Horaćek, šum. tehničar, Jožef Svob,

Vatroslav Barukčić, Ivo Bagarić, Ištvan Miheli i

Ivica Rogar, šum. tehničar (desno)

Iskusni sjekač Jožef Svob zna dobro da od dobro izoštrenog lanca može očekivati ispunjenje dnevne norme, jer je Jožef proglašen za najboljeg sjekača šumarije Tikveš (lijevo)

Kompa na Vemeljskotn Dunavcu usko grlo u iskorištavanju naših šuma, jer preko nje prelaze svakodnevno naši radnici na posao u šumu Kormanj, ali je

velika prepreka za teške .hunske agregate poput »Kockuma« i drugih

Časopis Hrvatske šume 115

HRVATSKE SUME NA INTERNETU

www.hrsume.hr

Fenomen Interneta ne bi ni bio fenomen kad se ne bi »očešao« o šume, šumarstvo pa i Hrvatske šume. Kako smo već neko vrijeme prisutni na Internetu, držimo da

je krajnje vrijeme da sa tom činjenicom upoznamo i čita­telje ovog časopisa. Jer Internet je takav: od početka nas prate i čitaju naši prijatelji iz npr. Novog Zelanda, dobiva­mo pohvale (pa i poneku pokudu) od ljudi od kojih i ne očekujemo da bismo ih mi mogli zanimati. Ali djelatnici Hrvatskih šuma, koji sjede dva ureda dalje, ili u najbližoj šumariji, ne znaju da postojimo, iako za njih ima ovdje mnoga zanimljiva tema. Stoga, pronađite načina da pristu­pite Internetu, utipkajte www.hrsutne.hr i evo vas - kod nas.

Ako držite da je naslovnica prešarcna ili pretrpana -imate pravo. No, ovo su računalne stranice. Danas su takve, sutra sasvim drukčije. Danas je ovo aktualno a sutra će biti nešto drugo. Ukratko, veći dio naslovnice posvećen je vijestima i novostima - kako se one mijenjaju, mijenjaju se i sličice. Kao što vidite, trenutni »hit« je mali dendrološki priručnik, kojim želimo širem krugu ljudi pokazati kakvo to drveće raste u našim šumama. Iza debelog trupca - ka­pitalca (vrijeme radnje: prošlo stoljeće) je rubrika međunarodnog nadmetanja za prodaju trupaca. Pod nad­metanjem se danas krije jednostavan prijepis odgovarajućeg oglasa iz novina, ali već znamo da će sutra biti kompletna natječajna dokumentacija, i za međunarodno ali i za domaće nadmetanje, a prekosutra možda i računalna burza trupaca.

Internet Hrvatskih šuma razvijao se postupno. Najprije pokusno, tek da možemo reći da smo in, a s vremenom su se stranice zaokruživale i čitava predstava poprimila zavidan izgled ali i opsežan sadržaj. Danas na našoj stranici imamo niz korisnih informacija, najbolje objašnjivih sintagmom -za svakog ponešto.

Ponajprije, tu su najnovije vijesti za naše djelatnike, ali i za naše poslovne partnere i prijatelje - za svakoga koga za­nima što se u Hrvatskim šumama i u svezi s njima zbiva. Nastojimo da to bude najsvježija informacija. Svježa upra­vo toliko koliko treba novinaru daje donese npr. od ureda direktora do našeg računala. Tu nema izgovora na tiskare, pošte i si. Znači, želite znati što se događa u HS? E, to ne znamo, ali ono što smo mi doznali saznat ćete i vi ako uti­pkate: www.hrsume.hr.

Osnova svakog predstavljanja jednog poduzeća na Inter­netu je upravo predstavljanje: tko smo, što radimo, kako

smo organizirani, tko nas vodi, kako možemo uspostaviti kontakt. Svaki radoznalac, ali i svatko tko prvi put nailazi na Hrvatske šume ili ima potrebe uspostaviti prve kontakte, naći će na našim stranicama organizacijsku shemu poduzeća, popis svih upravitelja i ostalih ljudi koji pri eventualnom kontaktu mogu pomoći. Tu je i adresar svih organizacijskih jedinica s popisom telefonskih i telefaks brojeva, ali i popis e-mail adresa za one koji to rade računalom. Ukratko, ako trebate nekoga ili nešto u Hrva­tskim šumama, odgovor na vaše pitanje je www.hrsume.hr.

Sljedeća razina prezentacije je više analitička. Postoji sloj ljudi, i u Hrvatskoj ali i u svijetu, šumara ali i nešumara, koje zanima kako posluje i kako djeluju ovako veliki poslo­vni sustavi, kakva je naša šumarska politika, kakvi su naši resursi. Za te »analitičare« pripremili smo znatnu količinu podataka o šumama i šumarstvu - praktično, izdali inter-netsku verziju našeg tiskanog Poslovnog izvješća. Predsta­vljeno je izdanje izvješća za 1996. godinu, pa se ujedno ispričavamo za neažurnost, ali i obećavamo da će novo izvješće, za 1997. prije izaći na Internetu nego na papiru. Ako ne vjerujete - provjerite na www.hrsume.hr.

I tako bismo mogli nabrajati još podulje. Tek usput, a kao komentar ilustracijama uz ovaj članak, upozoravamo na stranicu zaštite prirode, gdje je dan vrlo detaljan i cjelo­vit pregled zaštićenih objekata u Hrvatskoj, a potom i na stranicu o lovstvu, gdje je, osim onog »tehničkog« dijela o divljači, trofejima i cijenama, dan i zanimljiv pogled na okružje ove djelatnosti - lovišta, lovačke kuće i dvorce.

I na kraju, ako smo već zaključili da na Internetskim stranicama Hrvatskih šuma ima sadržaja, ako je jasno već na prvi pogled da i kvaliteta nije loša (vjerujte, sasvim su dobre, pa i više od toga), red je da vam i predstavimo ekipu koja je sve to osmislila, iscrtala i isprogramirala. Za samu izvedbu je »kriv« izvjesni Siniša Tkalčec, student Šumar­skog fakulteta (ah, ti mladi...), dizajn je već prepoznatljiv za mnoge čitatelje naših papirnatih izdanja - Ratko Matošević, diplomirani inženjer šumarstva, kojemu je posao informa­tika, a on se bavi ovakvim stvarima (no comment). I konačno, eto priznajem (nerado i neskromno) da sam i sam pomalo kriv što su se Hrvatske šume uopće pojavile na Internetu, a potom i što je ta pojavnost poprimila oblik kakav ima. N o nikad ništa nije dovoljno dobro da ne bi moglo biti i bolje. Pratite nas - znate već: wwAv.hrsume.hr.

Branko Meštrić

16 / Časopis Hrvatske

Naslovna stranica Interneta Hrvatskih šuma

Da bi od šume vidjeli i drveće - Mali dendrološki

priručnik

Šumarstvo je ponajprije zaštita prirode

Lovački dvorac u Tikvešu -i to su Hrvatske šume

p gcf trn re ulljlujpiehalo^oc^dand d D»aclti obićaji počast dMiači kaoilovacKo dtuteniK kruna su naše DonudeLovache huče "Honđric" i"Mjckcridi smjeslene u samom loviElu, S'jMjtm ugodnim smještajnim kapacitetima garancija su doferog odmora posiije uspješno provedenog lowiog dana Njihove sotielsajone trrssestefeni trofeji u našim lovtštltna Kl)C3ve vepra odi 3t.31 CIC točaka, rogovi lolena lopatara 00194,41 CtCločakat rogovi smjal'a od 138,03 CIC (oćaka, sami govore o trofejnoj snazi divljači koja se lovi

HAŽTVLCnreTA HREZNICA kUJNJAk' MAČKOVAC NABRĐ6

Wsta lawfSta ohtjreno uzgajalište usgaiaiišle uzgajalište

Površina (ha) 16 533

800 763 426

EEBBBE

HRVATSKA BARANJA

Jedno od najpoznatjih eufopskiti lovnih područja. Batanja je smjeStena u krajnjem sjevsraistočnom d(|eiu Republike Hrvatske, okružena rijekama Dunavom i Dravom Tipično te nizinsko panonsko podnjtlle, osobite plodnosti kvalllete poljoprivređnifi i šumskilitala. Posebni pejsaini doživljaj pRi23]u uzflšenja Banova kosa. Banovo brdo i Baranjska planina sa nafvetom nadmorstaim visinom od 243 m. Svojim rilsktm šumama uz Dravu i Dunav, bogatim kiupnom divljači, posebice jelenom i divljom svinjom, uz veliki broj DSteiih žrvotinjsKiih vtsla, ovaj krai pripada oazama nfelko očuvanih biljnih i žvolinjaklh staništa Europe, Ističemo jedinstveni zaštiteni zoološki rezetvat'Kopaćid rtr s brojnim fondom omilofaurie, pomat diljem Europe i svijeta, Moialćnoštu različitih biljnih zajednica, brojnošeu kanala, bara i ietera kao i 45 autohtonih Vfsta riba, "Kopački rtT pravojerojesioza odrrtor, rekreaciju i izletnički turizam Zahvaljijjudi svom lemljopisnom položaju ovaj le prostor dobro prometno povezan sa Europom, ajračnaluka OsijeKudaijsnostHnratske Šaranje od europskih centara smanuje iiaieknekofiko sati vožnje Ogromna prostranstva polja i šuma, bogalstvo plemenite dvliači, pticama i ribama kao i prekrasni pejsažl! krajolici netaknute prirode, uz nacionalni folkior, običaje ipovjesnu baštinu (dvorci Eugena Savojskog i Vojvode Atberta) čine Hrvatsku Šaranju turisllčkj i lovno atraktivnom. Lovna beljskog jelena kaotia(Zfiačajnl|u dtvtjać u lovištima prijžil će lovcu nezaboravni užitak. Na preko 40 000 hauređenililoviša ti prekrasnom fearanjskom krajoliku mnogi iovci izEuiope i svijeta doSvjeh su čudesan spoj pnrode, divijačl i lova, a neki od njih okitiK su se vrtiunskitn tfofejima jelena, od kolih ističemo rogovlje jelena otiičnog ocnjenjenog sa Hl CiC-toeaKa, U aodinama gospodarenja baranjskim lovištima tondjeiensKe di"r1jačl kretao seje i do 4 000 grla uz 2 SOO gflasllviiih svinja i 1 200 grla smeče (Jlvljaći Redovno uspješni i vrhunski ofgantelraiii icvoM preduvjet su sve većeg broja la dovoljnih 'barsnjskjh lovaca" Za one koji vole prirodu ilov, la or̂ e koji osjećaju iskonstoi vezu čovjeka i prirode. Hivatska Baranja pravo je mjesto za odmor i reltreaciju Dođite, ml vas očekujemo. Sudite naši gosti \ postanite nadaleko poznat'baranjski lovac'

Časopis Hrvatske šume/ 17

ŠUMARSTVO U HRVATSKOM ZAGORJU

DONJA STUBICA Još stoji Gupčeva lipa 0^^"

2agtet'

j S u M * ZAGReB

ŠUMARIJA D O " - ' *

, , „ „ ; ^ ^ ' ' "

I

Donja Stubica -po^i^kd s Kapdšćaka

U rodnom kraju Matijc Gupca nikad se nije živjelo a ni danas se ne živi od šumarstva. Jer šumarija Donja Stubica, jedna od tri zagor­ske šumarije, uz one u županijskom središtu Krapini i Zlataru, sa

2660 ha šuma u državnom vlasništvu spada medu najmanje šumarije u Hrvatskoj. T o ipak ne znači da se ljudi na ovom području od davnina nisu bavili i šumarstvom. Svjedoči o tome čak 7000 ha šuma u privatnom vlasništvu, od kojih je manji dio uređen (Kulmcrica) i u njemu se gospo­dari po osnovama.

Simbol ovog kraja »nije hrastov list nego trs«, kažu u Stubici. prepoz­natljivo po brojnim brežuljcima i bregovima a u novije vrijeme ispre­sijecano silnim trasama nove infrastrukture, ovo područje bilo je pogodno za bavljenje vinogradarstvom i poljoprivredom. Brojne klijeti i vikendice, a zapravo male vile po okolnim brežuljcima onih koji su imali mogućnost ali i nazrijeli budućnost ovog kraja (dobrim dijelom u vlasništvu žitelja hrvatske metropole), potvrđuju novu orijentaciju ovog kraja - turizam. Brojni zagorski plemenitaši ostavili su iza sebe zamkove i dvorce koji svjedoče o burnoj povijesti ovog kraja i koji bi trebali postati izletišta. Tii su izvori termalne vode na kojima su iznikla moderna turistička središta

J£l&.-^

(Stubičke, Krapinske, Tuheljske toplice, izvor Jezerčica u D. Stubici, koji, dodtiše, treba urediti), razmišlja se o seoskom turizmu, tu je i poznato svetište Marija Bistrica. Tko itostalom nije čtio za Seljačku bunu. A Cjupčeva lipa kod crkve u Gornjoj Sttibici kod koje su se prema pričanju nedjeljom okupljali seljaci i razgovarali i dogovarali, svjedok minulih stoljeća urezanih u njenu koru, i dalje stoji.

Prošlost i sadašnjost Ime Stubice spominje se prvi put 1209. godine kao »Ztubica« u po­

velji kralja Andrije II županu Vratislavu Achu i njegovoj braći, kojom im on vraća posjede izgubljene u doba dmastijskih borbi Arpadovića. T o je mjesto na kojem se datias nalazi Stari grad i s kojeg se lijepo vidi sttibičko polje, Medvednica, Kamenjak, a i sama Sttibica. Tijekom osam stoljeća D. Sttibica j e bila upravno, sudsko, kulturno i gospodarsko središte područja koje obuhvaća sjeverne obronke Medvednice. Povijesna hrva-tsko-slovenska Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca, završena krva­vom krunidbom seljačkog kralja 9. veljače 157.'3. godine, navijestila je

Struka u D. Stnbifi: inženjeri Davor Poshnčec, Zvonko Gregurović i Gorislav Djanešić

Jedinstvima pojava u Zagorju: močvarni taxodium u park šumi dvorac Golubovec

18 / Časopis Hrvatske šume

odn feudalnom kastrumu (premještanje u drugi burg, Golubovcc). Godine 1669. u D. Stubici se spominje organizirano školstvo, Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1870. godine novim političko-upravnim ustrojstvom D. Stubica postaje kotar koji obuhvaća Mariju Bistricu, a 1883. godine Stubičani su se ukljućili u protumadarska giba­nja.

Prije 400 godina, 1598., ovdje je izvršen i prvi popis stanovništva u povijesti sjevero­zapadne Hrvatske. Radi se zapra­vo o listi kojom su bili obuh­vaćeni (popisani) svi obveznici poreza u tadašnjem poreznom kotaru a koju je diktirala potreba. Da bi se, naime, namaklo više novca za rat protiv Turaka, u Kraljevini Hrvatske i Slavonije prešlo se krajem 16. stoljeća na nov način oporezivanja kojim su umjesto selišta (skupina domo­va) po novom bili obuhvaćeni pojedinačno svaki dom kmeta, gornjaka i građanina. Popis je obuhvatio 317 obveznika. Za šumarstvo možda je zanimljivo spomenuti da je pod pojmom gonijak obuhvaćen žitelj koji se za razliku od kmeta mogao slobodno seliti. Gornjaci su najčešće krčili šume i svojim gospodarima podizali vinograde koji su u to vrijeme bili najunosnija gospodarska kultura.

1 u povijesti najznačajnija privredna grana stubičkog kraja, turizam, utemeljena je rano, 1814. godine, gradnjom Vrhovčevog (biskup Maksi-milijan Vrbovec, začetnik i promicatelj gospodarskog razvoja ovog podru­čja) Ijcčilišno-turističkog kompleksa. Kasnije, sredinom 19. stoljeća, u D. Stubici se pojavljuju novi poduzetnici, trgovci, privrednici. Njihova je djelatnost vezana i za korištenje šumskog bogatstva sjevernih padina Me­dvednice.

Mala šumarija šumarija D. Stubica danas gospodari s dvije gospodarske jedinice,

Gorom (1718 ha) i Stubičkim podgorjem (942 ha). Obuhvaća južni dio Krapinsko-zagorske županije, od rijeke Krapine do Sljemena, penje se na Sljeme, skoro do vrha. Iz postotka udjela pojedinih vrsta - 53 posto bukve, 17 posto jele, 14 posto hrasta kitnjaka, 14 posto ostalog - vidljivo je da se ne može govoriti o bogatoj šumariji. Kao mala, šumarija je suočena sa svim onim problemima koje taj atribut nosi - malim etatom (oko 8000 kubika), malim sredstvima, a time i ograničenom mogućnošću investiranja. Pokrivajući pak 50 posto područja šumom, što u državnom a većim dijelom u privatnom vlasništvu, šumarstvo ni kroz povijest a ni danas nije bilo beznačajno u ukupnosti razvoja ovog kraja.

- Radimo u specifičnim uvjetima, reći će upravitelj donjostubičke šumarije mg. Zvonko Gregurovič. Veći dio naših šuma u Gori pripada Parku prirode Medvednica i njima se gospodari pod posebnim uvjetima. Nema sječe u ekonomskom smislu, Medvednica je turističko izletište Zagrepčana, tu su brojna izletišta, turističke staze, doduše, više s druge strane planine, no u ovoj gospodarskoj jedinici površine 1718 ha eko­nomski po osnovama gospodarimo tek s oko 1000 ha.

Nije to jedina »stručna« zanimljivost ove male šumarije. Stubica je, govori jedan od revirnika ing. Gorislav Djanešić, jedna od rijetkih konti­nentalnih šumarija u kojima se u nekim odjelima preborno gospodari. Radi se o nekoliko odjela jele i bukve na Medvednici. Djanešić je inače rođen u Lipiku, ratni vihor donio gaje u Stubicu gdje se medu Zagorci­ma, kaže, odlično snalazi. Od stručnog osoblja od ukupno 14 zaposlenih u šumariji (uskoro će ih biti 12 jer dvojica odlaze u invalidsku mirovinu) još je jedan rcvirnik, ing. Davor Poslončec. I samo jedan sjekač!

., • • t * ; "*. • H H S ^ i h i ^ ' ^ ^

--

*

^ -#

Gupčeva lipa i dalje stoji i prkosi stoljećima

U šumi iznad Stubićkih toplica raste i ovaj četiri stoljeća stari pritrijcrak hrasta

Časopis Hrvatske šume / 19

Barokni dvorac Golubovec nastao pregradnjom starijeg objekta u 18. stoljeću, jedan od brojnih spomenika nulte kategorije u D. Stubici

»IMADE SVEGA...« Velečasni Josip Cigler ovako je krajem 19. stoljeća

opisao stubički kraj: »Stubica Dolnja leži u ubavoj dolini. Imade svega čime dragi Bog smrtnika dariva. Plodnih oranica, bujnih livada, vinorodnih gorica, gustih gajeva i bogatih šuma u gori. Ovu dolinu prosieca više bistrih potoka, koji nikada ne presahnu jer iz gore stubičke izviru«.

Gotovo sve radimo s poduzetnicima, objašnjavaju svoju računicu u šumariji, jer to je znatno jeftinije. Postoji nekoliko kvalitetnih privatnika i nema problema oko izvršenja plana. Šumarija nema ni mehanizacije, »niti ne žali za njom«, jer to znači da nema ni problema s rezervnim dije­lovima, popravcima, gorivom, mazivom. Problemi se, međutim, nalaze u nekim drugim segmentima. Od ukupnog etata, na primjer, blizu 3000 kubika otpada na ogrjev koga nitko ne treba. Jer područje je plinificirano. Prodali bi ga šumari jeftinije na panju, no svi ovdje imaju svoju šumu! Malu doduše, no dovoljnu za ogrjev. Povijesno je, već je rečeno, zanim­ljivo 200 ha šume u komadu koju zovu Kulmerica, po grofu Kulmeru, u vlasništvu nekolicine privatnika, kojom se sustavno gospodari i koju su seljaci dobili agrarnom reformom 1928. godine. Grof je izgradio i prvu prugu kojom je započela eksploatacija Zagrebačke gore.

U probleme bi se mogla ubrojiti i silna rascjepkanost šuma kojih osim na Medvednici nigdje drugdje nema u većem komadu. Ovu usitnjenost potenciraju i brojni lokalni vodovodi koji presjecaju područje uzduž i poprijeko što otežava izvlačenje. Konačno, to u šumariji i ne vole spo­minjati, jer »i drugdje je slično«, upravitelj, dva revirnika i četiri poslovođe za svakodnevno obavljanje posla na terenu na raspolaganju imaju samo -jednu lađu. I jedan kombi za radnike.

U šumariji ipak ne kukaju, snalaze se i izvršavaju svoje obveze, uklapajući se u ukupne gospodarske tokove Donje Stubicc, danas grada s oko 6000 žitelja (zajedno s okolnim mjestima) administrativnog, gospo­darskog 1 zanatsko trgovačkog središta područja između Zagrebačke gore i rijeke Krapine. U njenom daljnjem razvoju šumarstvo zajedno s neko­liko manjih pogona prerađivačke industrije ima tradicionalno mjesto.

Miro Mrkobrad Jedini šumski kompleks kojim gospodari šumarija: južne padine Medvednice

20 / Časopis Hrvatske šume

ŠUMARSTVO U PORATNIM UVJETIMA / LIPIK

Uz malu pomoć išlo bi brže

I I šumariji Lipik još se radi na 60 posto od ukupno 10.000 ha šuma u državnom

vlasništvu kojima gospodari ova »najistočnija« šumarija bjelovarske uprave. Dostupne su u potpunosti dvije gospodarske jedinice, »Miletina rijeka« i »Lugovi« te dio »Blatuškog brda«, dok se u najveći dio ove jedinice, kao i u »Rogoljicu«, ne ide zbog opasnosti od mina. Optimisti bi rekli da je to dobro i da bi žitelji ovog malog prije rata poznatog turističkog i Iječilišnog središta bili i te kako zadovoljni kad bi u gradu radilo i pola svega onog od čega se ranije živjelo. N o privreda je još u povojima, obnovljen je već prvih poslijeratnih godina »Lipički studenac«, zatim hotel »Lipa« (ranije »Begovača«) kao dio hotelske ponude, zgrada općine, Dječji dom (za koji su sredstva osigurali Englezi na poticaj časnika koji je za vrijeme rata boravio ovdje). Lipik je prije rata imao oko 3500 stanovnika, sad ih je, procjenjuju domaćini, možda tisuću i pol. Individualna obnova ipak je vidljivija u gradiću u kojem tijekom ratnih operacija 199L godine nije ostala pošteđena gotovo ni jedna kuća.

Nova zgrada šumarije malo jc izvan centra grada i nekim je čudom ostala pošteđena, tek oštećenih vrata. Te sreće nije bila bivša upravna zgrada šumarije, kasnije pretvorena u stambeni objekt sa šest stanova. Stradala je u razaranjima krajem 199L go­dine, u požaru je izgorjela unutrašnjost i krov. Otada šumari u Lipiku pokušavaju ishoditi pomoć poduzeća stavljajući objekt sve ove godine u plan investicija. N o zbog nedostatka sredstava taj plan se uvijek reducirao i iz njega jc redovito ispadao i objekt u Lipiku.

Radi se o dvoetažnoj zgradi sagrađenoj 1958. godine, koja je u vlasništvu »Hrvatskih šuma«. Od šest stanova tri su otkupili djelatnici šumarije dok bi druga tri, da se urede, mogli biti namjenski. U Lipiku misle da bi u nizu objekata čije su obnav-Ijenje na oslobođenom području pomogle »Hrvatske šume« na red konačno mogao doći i ovaj. Time bi se postigla dvostruka korist - poduzeće bi ne tako velikim sredstvima došlo do novih stanova, a i tri djelatnika šumarije konačno bi riješila svoje stam­beno pitanje. Oni su, naime, sada u stanovima bivših radnika koji su otišli, pa im je status nesiguran. Od poduzeća tražimo da ob­novi krovište, stolariju te provuče infrastrukturu, plin, vodu i struju, kažu u šumariji. Tada bi radnici mogli dobiti kredite za uređenje svojih stanova, ovako, dok poduzeće ne pomogne, oni ne mogu ishoditi ni kredite.

U ratu je stradala (odvežena, uništena) i skoro cjelokupna oprema i strojevi šumarije. O n o što je poslije pronađeno bilo je neupotrebljivo ili je pak trebalo mnogo truda da se iz više strojeva

Stara zgrada šumarije: da se popravi krov, stanari hi ostalo sami.

»skrpi« jedan. Posljedice se osjećaju i danas. - To jc problem koji diktira cjelokupan život i rad šumarije,

reći će upravitelj ing. Vilim Drašner. Nedostaje radna oprema. Od četiri traktora na izvlačenju tri stoje već pola godine zbog kvara i nedostatka dijelova. Radimo s jednim strojem i ako se ovako nastavi mi ćemo se moči baviti samo uzgojem.

Šumarija prema planu siječe 25.000 kubika i obavlja propisa­ne uzgojne radove sa 47 zaposlenih. Bilo bi tu mjesta i za podu­zetnike, no njih na ovom području još jednostavno nema. O n o što u drugim šumarijama koriste, netko u većoj netko u manjoj mjeri, ovdje je još nepoznanica, a i pitanje je kada će se zbog miniranog terena privatnici odvažiti ići u šumu.

Na okupiranom području, kaže ing. Drašner, agresor jc sje­kao uglavnom prihodu, uglavnom na povoljnijem i dostupnom dijelu površine te eksploatirao samo oblovinu. Iza toga ostao je nered. Na sve to nadovezale su se štete izazvane snjegolomom i ledolomom prošle i pretprošle zime koje zbog nedostupnosti te­rena nije bilo moguće na vrijeme sanirati. Uslijed svega toga te površine postale su izvor raznih šumskih bolesti i štetnika.

Radeći u proteklih sedam godina na ovom rubnom podru­čju, u šumariji su pomno pazili prije svega na ljude, tako da stra­davanja od minsko-eksplozivnih sredstava nije bilo. Bilo je nez­goda i stradavanja građana koji su se šumom kretali na vlastitu odgovornost.

Jedan od revirnika u šumariji Pero De Martini kaže daje od 1992. do 1996. godine na području svih gospodarskih jedinica pronađeno više minsko-eksplozivnih sredstava. N o poslije toga se stalojer su se tim poslom mogli baviti jedino »Mungosi«, specijal­na organizacija koja se bavi razminiranjem. Do tada su to radili pripadnici područne postaje MUP-a iz Pakraca. Nastavi li se teren razminirati ovim tempom, proći će godine i godine prije nego će se moći sigurno u šumu, kažu u šumariji, (m)

Časopis Hrvatske šume 121

HRVATSKO PODUNAVLJE

Jesu li kormorani »privredni ribari«? Piše i snima: Darl<o Getz

Zacijelo bi se i kormorani trebali zvati »privrednim ribarima«, no dok njih štiti država, Emil Gubijan i njemu slični prepušteni su sudbini i prirodi Lijeva obala rijeke Drave kod 6-0^ riječnog kilometra. Mješovita sastojina vrha i topola dolazi do same obale rijeke

akon službene primopredaje hrvatskoga Podunavlja pod ustavno-pravni ustroj države I Irvatske posjetili smo do nedavno okupirano

I područje, poznato vikend naselje »Ušće Drave«, ribarske postaje Hulovo, Petreš i Milšval, Vemeljski Dunavac, Petreški hagl i Aljmaš. U obilasku ovih poznatih lokaliteta u Baranji i Slavoniji pomogli su nam ribari Josip (Jozo) Vujnovac i Emi Gubijan, vlasnici brzih motornih čamaca.

Odlazak na Dunav Motornim čamcem snage 18 KS stiže se od Osijeka (Zimske luke) do

utoka Drave u Dunav (21 r. km) za cea 35-40 minuta, uzvodno za sat i 15 minuta. Plovidba rijekom Dravom u mjesecu siječnju, u otvorenom čamcu, koji plovi »jedva« 20 km na sat, sve je prije nego ugodna vožnja. Dok su naši domaćini bili ubundani u nepropusne termo hlače i vinteri-ce, mi ostali u čamcu, vjerujući da razdaljina od 21 kilometar i nije nekakva udaljenost, a brzina od 20 krnje ravna vožnji biciklom, sjeli smo u čamac obučeni gradski, za šetnju obalom Drave. Ovaj je propust neke od nas »koštao« prehlade i obilaska liječničke ambulante.

Za mnoge ljubitelje prirode je rijeka Drava nadasve lijepa rijeka. S lijeve 1 desne obale, nakon što se prođe buduća riječna luka Nemetin, započinju glasovite baranjske šume. Na lijevoj obali su to šume Zoološkog rezervata »Kopački rit«, a na desnoj ritske šume Velikog Bajera, sarvaškog i bjelobrdskog rita. Mješovite sastojine u kojima prevladavaju vrbe, topole, jasenovi po koji brijest i hrast lužnjak. Obala je najčešće

Na mjestima suženja ili veće riječne krivine obala je strma. Voda »dere« obalu. Takva mjesta na rijeci Dravi su već prava rijetkost. 1 ova pojava pripada prošlosti. Hidroregulacije toka rijeke provode se več više od stotinu godina,

pa će uskoro i ovo mjesto biti sanirano

obrasla pionirskim vrbama koje podnose dulje plavljenje. Na nekim mjestima se blago spušta prema matici rijeke, a na drugim se ruši strmi­nom koja nalikuje na neki odvaljani obronak. Obično na takvim mjesti­ma rijeka raznosi, »dere« obalu jer je brzina riječnog protoka vrlo velika. Rušeći obalu, rijeka često ponese i pokoje veliko stablo koje postaje opa­snost za motorne čamce, glisere pa i mnoge brodove.

Nakon što se prođe lugarnica i lovačka kuća u Malom Bajeru, koja se nalazi na samoj obali do utoka Drave, više nema sličnih objekata stvore­nih rukom čovjeka. Dalje prema utoku i Dunavu, Drava se stapa s priro­dom čineći jedinstven i zanimljiv pejzaž koji tu i tamo naruši pokoji ri­barski čamac ili brod tegljač s neizostavnim šlepovima i teretom koji nosi. Umjesto šumara i ljudi susrećemo jata kormorana i divljih pataka. Oduševljeni bi ornitolog rekao da ih ima na tisuće, na desetke tisuća. Uzvodno Dunavom prema Hulovu i Milšvalu zaposjeli su najviša stabla s kojih sumnjičavo prate svako kretanje rijekom. Kada se osjete sigurnim, rašire krila i za tili čas nagrnu na obalne plićake i ribu koja se tu zatekne.

Za vrijeme Domovinskog rata područje je bilo okupirano srbočetničkim postrojbama. Njihova prisutnost zapaža se na svakom prijeđenom riječnom kilometru. Spomenuta lovačka kuća u Maloj Bajeru je opljačkana i devastirana, stara lugarnica je naoko cijela, ali je minirana. Malo dalje stovarište trulih topolovih trupaca i jedan natruli čamac na obali. Propucan puščanim mecima, iskrivljen, više neće nikada ploviti. Ovo su mu posljednji dani. Kod idućeg višeg vodostaja nestat će zauvijek.

Utok rijeke Drave, vikend-naselje »Ušće Drave«

zbog posebnih prilika, bolje reći neprilika, u porušenom i oplja­čkanom turističkom naselju »Ušće Drave« posjetitelji su prava rijetkost, stoga svaki dolazak čamca ostaje nezapažen. Obala je zarasla u gusto vrbo­vo šipražje, a nekada lijepi prteni put kojim se dolazilo autom iz Aljmaša danas je izrovan dubokim vagašima u kojima nalazimo ostatke žabo­krečine iz prošle godine i otpalu šutu, ciglu koju je netko u njih nabacao. Poneki stradalnik obiđe tijekom tjedna zgarište svoje vikendice; zadrži se po koji sat, a zatim upali motor i vrati se kući. Pa ipak mnoge se vikendice obnavljaju. Jedna je već gotova, premda nismo u blizini zatekli vlasnika. Nas goste i ribara Emila Gubijana dočekuju njegove dvije mačke i mali šareni psić Rolfi, koji od sreće, prevladavajući strah od hladne vode, uskače u čamac i njegov zagrljaj. Sreći nikada kraja. U maloj kućici go­spodina Gubijana uređeno je sve na »ribarski«. Na postolju sklepanom od dasaka nalazi se i televizor na baterije, malo dalje tranzistor, a u kutu do peći hrpica starih »Glasa Slavonije«. Služe za potpalu, no često kao i ko­risni ulošci u vlažnoj ribarskoj čizmi. Uvečer netko će pročitati poneki naslov, tako da vrijednost ovog lokalnog lista, kojeg se, navodno, ne može kupiti ni u jednom kiosku u Zagrebu, ima višestruku namjenu i

22 / Časopis Hrvatske šume

V.. j.;.'|/^.->^f

Staiii lin^iitHUd Miili Biijii \ai'odiio da ji »i^i)uiiiiiuuu< pn st' ih' picpoiitatfc i:ht::ak na obalu

vrijednost što se ne bi moglo roči za ona elitna izdanja raznoraznih tjed­nika impregniranog papira koji čak ne gori. Nekada »Hrvatski list«, danas »Glas Slavonije«, prave su novine ovog našeg slavonsko-panonskog pod­neblja.

Uz kavu, čaj s dodatkom domaće šljivovice, načinju se prepoznatljive teme. Između ostalog i vječno pitanje budućnosti dunavskih ribara nazva­nih ne znam kada i zbog čega »privrednim« ribarima. Nakon dvjesta pe­deset i više godina ribarstva, od nekadašnjih stotinjak ribara i velike ribar­ske centrale u Apatinu preostalo je ribar Jozo, Emil, njegova dva mačka i šareni Rolfi. Netko će u šali upitati da li se u »privrednike« trebao uvrstiti i orao štekavac koji također lovi ribu i od nje prehranjuje porodicu. Za­cijelo bi se i kormorani trebali zvati »privrednim ribarima«, s obzirom na količinu koju svakodnevno pojedu. N o dok kormorane štiti država, Emil Gubijan i njemu slični prepušteni su sudbini i prirodi.

Stara lugarnica i ribarska kuća Hulovo

Dva dana prije dolaska na ušće Drave bili smo se dogovorili da nas do Ilulova i dalje uzvodno prema Apatinu provede Riječna policija. Poli­cijska ophodnja ima na raspolaganju brzi motorni gliser velike snage kojim se za kratko vrijeme može obići hrvatski dio Dunava do mađarske granice. Tek što smo se popeli na palubu brodića i izmijenili nekoliko rečenica, već smo uplovili u Dunav, u pravu europsku rijeku. Zaobilazi­mo jedan ukrajinski gurač s desetak šlepova. Kapetan i neki od njegove

( ' iicpoirednoj bitztntjc i lovačka kuća, odnoMO ono stoje ostalo od nje. Nekada mjeito boravka gostiju lovaca, lijepo opremljena, danas napuštena,

opljačkana i znatno oštećena. Zbog odredbi Zakona o zaštiti prirode (M. Bajer nalazi se u Zoorezervatu »Kopački rit«) ovdje se više neće loviti, pa stoga dolazi

u pitanje mogućnost njene obnove.

posade mašu nam rukom na pozdrav. Ubrzo stižemo do Ptičjeg otoka koji se, nakon što j c izgrađeno kameno pero, preobrazio u veći pješčani sprud. Minutu kasnije već smo na Hulovu.

Za one koji ne znaju, Hulovo je povišenje na desnoj obali Dunava koju u blizini ribarske kuće presijeca duboko korito istoimenog kanala, inače najjačeg dovodnika i odvodnika voda Kopačkog rita. Naplavljivanje i otplavljivanje Kopačkog rita počinje i završava kanalom Hulovo. Kanal j e glavni vodeni put ribljih populacija koji njime, nadolaskom vode, kreću na hranjenje i mrijest. D o 1970. godine na Hulovu je postojala ribarska stanica sa tridesetak ribara, grupovođom (zvanim desetar). Lijepa zgrada, stara više od stotinjak godina, zapazila bi se na rijeci na kilometar udaljenosti, danas je ona samo ruševina spaljenih greda i stupova nosača koji su zgradu izdizali iznad rijeke.

Naziv Hulovo vjerojatno potječe od mađarske riječi »huli«, što znači opadanje, npr. vodostaja ili »hal«, riba, - u svakom slučaju naziv j c u svezi s vodom, ribom i ribarima. Prema povijesnim zabilješkama, a još više prepričavanjima ljudi ovoga kraja, u davnoj prošlosti Hulovo je bilo zborište dunavskih razbojnika. Družina nečasnih ljudi skupljenih oda­svud dočekivala bi riječne teglenice i pljačkala ih. Učestali napadi na put­nike i njihovu imovinu, stalne pritužbe dozlogrdile bi caru, pa bi on po­vremeno poslao neku »specijalnu« jedinicu oružnika koja bi raspršila napasnike i privremeno uspostavila red. Nije to dugo trajalo, kao da j c Usud iirekao ovaj kraj. Napadi i pljačke bi se ponovile u nekoj novoj režiji s nekim drugim harambašom na čelu u nekom drugom vremenu. Koliko je krvi proliveno, koliko je poštenih ljudi izgubilo glavu, teško je danas reći.

Hulovo smo prvi puta posjetili 1967. godine. Bilo je još tada omanje naselje. U staroj ribarskoj kući živjelo je tridesetak ribara, malo dalje u lugarnici lugar sa svojom obitelji. Postojala je i radička baraka s dvadesetak

Jedna od ljepših vikendica naselja »Ušće Drave« prije Domovinskog rata 1990. godine...

i ista vikendica osam godina kasnije nakon pljačke i pustošenja.

Časopis Hrvatske šume / 23

šumskih radnika iz Bosne. Ribarilo se pretežno u Kopačkom ritu, ali i na otvorenoj rijeci Dravi i Dunavu, što je zavisilo od trenutnog vodostaja i potrebe za određenim vrstama ribe. Svakog jutra došao bi brodić »Vidra« koji bi preuzeo barke s ribom i oteglio ih u Apatin. Ribari bi u međuvremenu popravljali mreže koje su bile obješene na visokim stupo­vima s kukama, iflama.

Prepoznatljivo obilježje Hulova je bila njegova stara ribarska kuća. Po­dignuta na visokim ciglanim stupovima, drvenom verandom i dvije veće spavaonice, bila je sigurna od poplave. Na sjevernom zabatu stupa bila je do 1991. godine naznaka najvišeg vodostaja Dunava. Te »katastrofalne« poplavne 1965. godine ribari su svoje čamce vezivali na stupove verande koja je podignuta na gotovo tri metra iznad tla. No dok je poplava za mnoge Baranjce značila imovinsku katastrofu i uzmak pod naletom vode, za ribarstvo su 1965. i 1966. godine izobilja. Tvornica ribljih konzervi u Apatinu nije stigla tako brzo preraditi ribu koliko bi je svakodnevno do­premili ribari s ribarskih postaja. Stoga se veći dio ribe sušio i mljeo u manje vrijedno riblje brašno.

Hulovo je nadasve zanimljivo mjesto. Tko sve nije posjetio ovo mjesto na Dunavu? Prisjećamo se: Alfred Brehm, E. F. Homeyer, Rudolf von Oesterreich, A. Mojsisovics, E. Rossler, prof Z. Pavletić, I. Matoničkin, N. Fink te brojni studenti Zagrebačkog i drugih sveučilišta iz bivše Jugo­slavije i Europe. Mnogi glasoviti šumari, lovni stručnjaci, lovci, botaničari.

Nakon šest i pol godina ponovno na Dunavu. Brzim gliserom Riječne policije brzo smo odmicali u pravcu Hulova, Petreša, Batine. Iza nas je ostalo ušće

Drave a ispred nas Dunav, velika europska rijeka i neizvjesnost.

Djelatnik Riječne policije prima konsne savjete od ukumog ribaia \ iijnovca Ušće Drave, 18. siječnja 199H. godine.

fitocenolozi, ornitolozi bili su gosti Hulova. Imena mnogih su, na žalost, već zaboravljena.

Tijekom Domovinskog rata 1991.-1992. godine Hulovo je ubrzo došlo pod okupaciju srbočetničkih postrojbi. Nakon pokušaja rušenja batinskog mosta Srbi su shvatili vojno-strateški značaj Hulova, pa su ga posebno nadzirali. Kada ga naši nisu mogli zadržati zbog međunarodne odluke, onda su spalili sve što nisu mogli opljačkati, pa i staru ribarsku kuću.

Ribarska kuća na Petrešu Nakon Hulova krećemo prema ribarskoj kući Petreš na istoimenom

lokalitetu. Tko zna kada je izgrađena, no zasigurno potječe iz prošlog stoljeća. Stara ljepotica Petrešanka bila je mnogo godina dom brojnih dunavskih ribara - alasa (halasz=ribar). Danas je samo spaljena ruševina. Kao i na Hulovu, posvuda su razbacane nagorjele grede i ostaci crijepa. Uspravni još stoje cigleni stupovi koji nas poput spomenika podsjećaju na nedavnu prošlost i barbare s istoka. Sve je u nekom spokoju osim nesno­snih kormorana koji nas u jatima prelijeću i sumnjičavo promatraju. Kao da žele reći - što ćete vi ljudi u našem ptičjem carstvu? Dva orla štekavca kruže zrakom i navješćuju rano proljeće. Od ribara ni traga. Na Lavaču na desnoj obali izniknulo je neko novo naselje nastalo za vrijeme rata. Tri čudne »vikendice« i stotine razbacanih automobilskih guma. Podsjećaju nas na cigansko naselje na Demeču u Bilju i Cigane koji su 1991. godine naoružani od JNA krenuli protiv svojih susjeda Hrvata.

Milšval, Petreški Hagl kod Vemeljskoga Dunavca

Na starim rimskim zemljovidima iz 3. stoljeća pored mnogih glasovi­tih naselja panonskoga limesa jasno je ispisano ime Vemeljskoga dunavca. Dok je danas to samo jedan od manjih prostranih rukavaca rijeke Dunava koji na 1407 r. km skreće vode rijeke prema Nadjhatu i Kopačkom jezeru, a istječe kod Petreškog hagla na 1392 r. km u Dunav, u davnoj prošlosti

Stara ribarska kuća i ribarska stanica Hulovo u rujnu 1990. godine. Lijevo na slici tabla upozorenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode, ispred veliki Uman

nastao zbog loše napravljene pregrade.

Ribarska kuća Hulovo (ili ono što je od nje ostalo) nakon posjete barbara s istoka.

2A I Časopis Hrvatske šume

Prašuma kod Veiiieljskoga dunavca pobijelila od ekskreta prekobrojnih velikih vranaca - kormorana.

Uvijek oprezni kormorani promatraju rijeku, ribare i došljake. Kada se osjete sigurnim, raširit će krila i spustiti na obalni plićak gdje ima ribe.

bilo je to korito jedne od najnemirnijih i najčudnovatijih rijeka europskog kontinenta. Do konačnog hidro-tchničkog uređenja koje je trajalo gotovo dva stoljeća, Dunav je bio najnepredvidivija rijeka Panonske nizine. U vrijeme dugotrajnih poplava cijeli Kopački i Vardarački rit, današnje ora­nice Eblina, Mirkovca, Jasenovca sve do obale današnjega Vardarca (Da-rocz). Luga (Laska), Grabovca (Albrechtdorf), Kneževih Vinograda (Her-zeg SzoUosa), Zmajevca (Vorosmartha), preobražavale bi se u veliko kori­to rijeke neprepoznatljivih obala. Lf silini protočnosti u trajanju Dunav bi mijenjao poznate krajolike: bare, jezera i kanale, tako da se nisu mogli prepoznati. Ribari bi se nemilo začudili kada bi umjesto neke bare nastala »greda«, a poznati kanal koji je tekao pored stare šume sada teče južnije kroz trščak.

Neki stari putopisci (Evlija Čelebija i drugi) spominju Dunav koji je na puškomet od grada Osijeka. Danas je on, mijenjajući svoj tok, otišao daleko na istok na udaljenost koju dosežu projektili suvremenih topova. Pa ipak, mnogi zaboravljaju daje on rušeći obale i gradeći svoje zaobalje između ostalih i glasoviti Kopački rit pokretao jedan grandiozni biološki ciklus obnove. Ribama je otvarao nove prostore za mriješćenje, a pticama stvarao idealne uvjete za gnježdenje. Život je bujao, što dokazuju brojne zabilješkc ondašnjih šumara, tabelarni prikazi ulova ribe, divljači i popisi osoba koje su živjele od ulova i prodaje ribe.

Prema onome stoje nekada bio Kopački rit i danas kakvim ga pozna­jemo, možemo zaključiti daje ekosustav u nekom trendu negativne evo­lucije, bolje reći starenja, koji ne može zadovoljiti zaštitnike prirode. Kada nestane Kopačko jezero, mnoge će močvarice napustiti Kopački rit, no nadamo se i s njima i današnji mudroslovni stručnjaci s akademskim nazivljem kojima je konzervativni pristup zaštiti prirode pomiješan s tekućom politikom onaj pravi »spiritus movcns«, nešto najhitnije, što ih u javnosti podiže na pijedesetal »pravih« zaštitnika prirode.

Vemeljski dunavac je ljeti gotovo suh, pa njegovo korito nalikuje na prekinuti niz manjih bara i jezera. Kod Crvenoga križa je voda najdublja. Prema sjećanju mještana, ovdje na Dunavu u prošlom stoljeću potonuo je putnički brod. Mnogo je ljudi izgubilo život, poneki su isplivali na obalu i zalutali u divljini ondašnjih šuma. Bio je to razlog da se na obali podigne stacionar Crvenoga križa koji je na mjestu događaja zbrinjavao nesretne ljude, sakupljao mrtve i tražio zalutale. Sjećajući se tužnoga događaja, obitelj stradalnika podigla je veliki hrastov križ obojen u crveno. Kasnije, kada je križ propao zbog starosti, ljudi su postavili nešto manji da se ne zaborave mrtvi a živi da se podsjete na tragičan događaj star više od jed­noga stoljeća.

Šumari i lovci koji dolaze u područje Menteša i idu dalje prema Kor-manju ili Ulnaciju, prelaze Vemeljski dinavac skelom kod lugarnice »Stari Tikveš«. Skela je napravljena tako daje može koristiti svaki namjernik koji želi prijeći na drugu obalu. Čelično uže prolazi bokom skele pa se jedno­stavno rukom ili posebnim drvenim držačima može pokrenuti bez obzira na teret koji se prevozi. Vemeljski dunavac je inače mirni vodotok, samo u vrijeme poplave poprima izgled manje nabujale rječice. Voda je tada mutna, brza, podiže stare panjeve i granje koji se djelomično istalože ispred kanala i mosta u Nađhatu. Za vrijeme većih poplava nagomilano drveće i granjevina u stanju je pomaknuti veći drveni most koji se nakon poplave mora vratiti u prvobitni položaj. Ovi popravci često nalikuju na manje rekonstrukcije njegovih nosača i kolnika. Čišćenje kanala Nađhat pokazalo se uzaludnim, jer bi nakon poplave poprimio raniji izgled. Uklonjene panjeve, grane i cijela stabla priroda bi opet vratila na staro mjesto.

Vemeljski dunavac je plovan samo za viših vodostaja. LI takvim pri­likama obala je prikladna za utovar šlepova: trupcima, ogrjevnim drvom i drugim sortimentima. Za Domovinskoga rata nije se bitno promijenio. Doduše, posječena je šuma, no ona će se s vremenom i tako obnoviti. Zaštitnike prirode zabrinjavaju tzv. »dinamitaši«, ribokradice koji eksplo­zivnim sredstvima (navodno i tenkovskim minama) raznose poznate li-mane gdje se zadržava najvrednija slatkovodna riba: smuđevi, somovi, šarani, itd.

»Jezero« Milsvala mjesto »azila« močvarica

Malo dalje uzvodno starim koritom Dunava dolazi se na ribarsku sta­nicu Milšval (ime dolazi od njemačke riječi Die Miihle = vodenica). LJ davnoj prošlosti ovdje je stajala vodenica gdje se mljclo žito, kukuruz i druge žitarice. Kao i ribarska stanica na Hulovu, Petrcšu, Nadhatu, Sigi, Sunjok-čardi, Srebrenici, Batini itd., i ova je ribarska stanica izgubila značaj i ulogu u riječnom ribarstvu*

U vrlo je lošem stanju. Po zidovima su ispisani grafiti. Grede su na-trule, krov samo što se nije srušio. LJskoro će ostati samo goli zidovi.

Netko je rekao da u svakom zlu ima i nešto dobroga, korisnog. Dok su ribarske stanice u otužnom stanju, a riječno ribarstvo gotovo izumrlo, priroda je prelijepa, obogaćena brojnim vrstama ptica koje su zbog ratnih okolnosti našle svoj zasluženi mir. Na njih se više ne puca, nestali su oni rabijatni lovci koji su po cijeli dan brzim motornim čamcima rastjerivali jadne, premorene i izgladnjele divlje patke. Reklo bi se da smo došli i obišli područje pravoga ptičjega »azila«. Velika jata kormorana zatekli smo u petreškom haglu; ispred Milsvala jata raznih vrsta divljih pataka. Pre­poznajemo: najbrojnije divlje patke (Anas platyrhynchos), malo dalje manje jato patki lastarki (Anas acuta), prelijeću nas patke zviždare (Anas penelopa), malo dalje na obali spruda manje jato velikih ronaca (Mcrgus merganser).

Cijeli stari tok Dunava nalikuje na veliko jezero. Stabla vrba i topola gotovo su pobijelila od kormoranovih ekskreta. LJ zraku orlovski par izvodi svoju proljetnu idilu snubljenja. LJ trenutku bi se dohvatili pandžama pa bi izgledalo kao da jedan nosi drugoga, zatim bi se razdvojili i počeli kružiti kao vrsni jedriličari majstori svoga umijeća. Prelijeće nas pravi sivi sokol (Falco peregrinus), ptica oštra vida i začuđujuće brzine leta. Zadnji put smo ga promatrali na najvišoj galeriji Stolne crkve Petra i Pavla u Osijeku. LJ Podunavlju je češći njegov srodnik sokol golubaš (Falco cherrug) koji se gnijezdi u gnijezdu orla štekavca.

Obilazak reintegriranog područja završili smo u Aljmašu, prognaničkom i stradalom hrvatskom naselju na obali Dunava o kojem ćemo nešto više reći u jednom od slijedećih brojeva časopisa »Hrvatske

* Godine 1971. Lovno-šumska uprava »Apatin« zajedno sa svojim pogonom »Ri-bocentrom« »Apatin« odvojila se od LSG »Jelen« i prešla u PIK »1 Maj«. Gubitkom Kopačkog rita »Ribocentar« iz Apatina je ostao bez najjačih i najbogatijih ribolovnih terena na ovom dijelu Dunava, službeno naznačenog kao Dunav 1. Mnogi su tada profesionalni ribari otišli u Njemačku i druge dijelove Europe u potrazi za zapo­slenjem.

Zadnji ribari koji su boravili na Milišvalu bili su Juhas Josip Rože Sandor i drugi IZ novoosnovane ribarske družine sela Kopačeva (poni naziv - Osnovna organizacija udruženoga rada za zaštitu i unapređenje Kopačkog rita i ribarstvo »Kopačevo« -Bilje, pri LSG »Jelen«). No zbog ulova manje kvalitetne ribe, prilične udaljenosti do manipulacije na Sakadašu i drugih okolnosti, ribarska stanica na Milšvalu je defini­tivno napuštena 1975. godine.

Časopis Hrvatske šume / 25

NA PODRUČJU UPRAVE SUME DELNICE

Radili slavonski sjekači Daje Javno poduzeće »Hrvatske šume« p.o. Zagreb jedmstveno i da

svojim radom i kadrovima »pokriva« svekoliku površinu Lijepe naše, pokazalo se zaista u ovih sedam godina njegovog postojanja.

Zaposlenici Poduzeća sti ljudi naviknuti na terenski rad, a taj rad na tere­nu je upravo za šumarstvo kao djelatnost specifičan. Stoga ne čudi što se često zbog potrebe posla, ako ga nema dovoljno na terenima vlastite upra­ve šuma, šumarije, ljudi upućujti na rad na terene one uprave šuma gdje se za to trenutno ukaže potreba. Primjera za to je nebrojeno, a kao vrlo uspješna ova praksa se pokazala za vrijeme trajanja Domovinskog rata. Uprave šuma koje nisu mogle raditi zbog okupacije na cijelom svom području, svoj su kadar koji nije bio angažiran u Hrvatskoj vojsci, upućivale na teren na ispomoć drugim upravama šuma.

Mirnodopsko vrijeme je opet vrijeme kada neke uprave šuma zbog miniranosti terena ili nekih drugih subjektivnih razloga nisu u moguć­nosti raditi na cijelom svom području, tu se onda opet koristi praksa upućivanja ljudi na ispomoć na terene drugih uprava šuma. Ovakvim načinom rada Javno poduzeće »Hrvatske šume« p.o. Zagreb u potpunosti koristi u radu svoje vlastite kapacitete, a time se postižu i značajne uštede u radu, jer ne treba u proizvodnji angažirati takozvane »treće osobe«.

Naporan i težak posao S dolaskom prvih proljetnih dana, točnije 23. ožujka, iz Slavonije, iz

Uprave šuma Požega, šumarije Kutjevo, u Gorski kotar stigli su na ispo­moć sedmorica sjekača i jedan poslovođa. U Gorskom kotaru boravili su mjesec dana, na terenima šumarije Fužine, točnije gj. »Kobiljak-Bitoraj«. Gospodarska jedinica »Kobiljak-Bitoraj« nalazi se u jugozapadnom dijelu Gorskog kotara. Ukupne je površine 2604,83 ha, a šumoin je obraslo 2524,95 ha. U mjesec dana koliko su radili u Gorskom kotaru sjekači iz Slavonije su u pet odjela gj. »Kobiljak-Bitoraj« posjekli ukupno 1944,77 m^jele i H 14,98 m' bukve.

Sa sjekačima i njihovim setom, kako ga oni zovu, poslovođom MI-llALEMOM KAPETANOVIĆEM, susreli smo se posljednjeg dana njihovog boravka u Cjorskom kotaru.

»Zahvalni smo svojim domaćinima, Upravi šuma Delnice, i šumariji Fužine na gostoljubivosti i izvrsnom smještaju koji su nam omogućili tijekom našeg boravka ovdje. I uvjeti rada na terenu su bili izuzetno do­bri«, govore Slavonci. Sve su to iskusni radnici sjekači, s dugogodišnjim radnim stazom na ovim poslovima, od petnaest godina pa naviše.

Razgovarali smo sa njima o svemu pomalo, ali ponajviše o onome što muči svakog zaposlenog čovjeka, o poslu, plaći, terenskom, uvjetima rada...

Posao radnika sjekača je naporan i težak, iako su danas uvjeti rada mnogo lakši nego li prije. No, ono što je bilo nekada motivacija svima njima da se zaposle u šumarstvu - plaće, danas to više nije. Plaće su manje nego prije, a nisu ni redovite. Terenski dodatak, kažu, kasni, u Upravi šuma Požega posljednji terenski dobili su za listopad prošle godine. No, ne žale se, kažu, bit će bolje, a raditi se ionako mora. Raditi je ovaj posao mnogo teže zimi, uz niske temperature, a norma je ista i ljeti i zimi što, po njihovu mišljenju, nije u redu.

Norma radnika sjekača je dosta visoka, od 12 m' do 18 m^ po sjekaču, ovisno opet o području i terenima na kojima se radi. Govore da im je normu bilo lakše ostvariti ovdje u goranskim šumama nego doma u Slavoniji, valjda i zbog kvalitetnije šume koju su sjekli na terenima šuma­rije Fužine.

Nakon Gorskog kotara, ekipa iz Slavonije svojim vozilom i prikoli­com punom motorki i goriva otišla je put Novog Vinodolskog na ispo­moć šumarima senjske Uprave šuma. A kamo će poslije toga, možda u Liku, ili natrag u Slavoniju, ne znaju, otići će tamo gdje je posla, gdje su potrebni. Najteže u svemu tome pada duga odsutnost od ktiće, od obi­telji, koja trpi na svoj način njihovu odsutnost od kuće, ali što se može, takav je posao, pa ako treba moraš biti i »gastarbajter« u vlastitoj zemlji.

Radom Slavonaca zadovoljni su i domaćini, osobito upravitelj šuma­rije Fužine Robert Abramović dipl. ing. šum.: »Vrijedni su to i marljivi ljudi, nemamo nikakav prigovor na njihov rad, dapače, svi smo vrlo zado­voljni ne samo kvantitetom već i kvalitetom obavljenog posla. Voljeli bi­smo, ako zatreba, da nam opet dođu na ispomoć«.

A na kraju bila bi nepravda da ovim vrijednim ljudima ne spomene­mo i imena, jer oni su to svojim radom zaslužili. U goranskim šumama radili su sjekači: ZDENKO RIEDER, ZDENKO OBROVAC:, SAVO TODOROVIĆ, IVICA CRNKOVIĆ, MILOVAN KUZMANOVIĆ, RADOVAN TODOROVIĆ, VLADO PREVIŠIĆ i poslovođa MIRA-LEM KAPETANOVIĆ. Vesna Pleše

Sjekač Vlado Previšić iz kutjevačke šumarije na poslu u goranskim šumama ^^-^f^^. y^ p,^.^

Sjekači kutjevačke šumarije u društvu sa svojim domaćinima iz šumarije Fužine, upraviteljem Robertom Abramović i revirnicom

MajomTrnski c • -i r/ m ' -̂ Snunila: v. l'lese

Cj. »Kobiljak-Bitoraj« Šumarija Fužine

Snimke: V. Pleše

26 / Časopis Hrvatske šume

UPRAVA SUMA BJELOVAR

PROLJETNI RADOVI/POŠUMLJAVANJE

Posađeno tri milijuna sadnica Ovog proljeća na području bjelovarske

Uprave posađeno je u okviru jednosta­vne i proširene biološke reprodukcije

blizu tri milijuna sadnica. To je gotovo 80 posto ukupno planiranih radova na pošumljavanju i popunjavanju ove godine, za jesen je ostalo tek oko 800 tisuća sadnica lunjaka te nešto kitnjaka, jasena i smreke. Posađeno je ukupno 2,2 mi­lijuna sadnica lužnjaka, 540 tisuća kitnjaka, 56.000 sadnica jasena, 60.000 johe, 56.000 smreke, 34.000 ariša. Ove godine ne može se reći da vrijeme tijekom veljače i ožujka nije služilo šumare, kada je veći dio radova i završen. Radove je tek malo poremetila kiša početkom travnja.

Pošumljavanjem čistih površina te sana­cijom obuhvaćeno je u jednostavnoj repro­dukciji 99 ha, čemu treba dodati još 35 ha u proširenoj biološkoj reprodukciji. Istovremeno, popunjavanje je obavljeno na ukupno 274 ha.

Medu onima koji su cjelokupni godišnji plan pošumljavanja i popunjavanja završili početkom travnja, jest šumarija Garešnica. Na ukupno 45 ha (jednostavna i proširena repro­dukcija) posađeno je 282 tisuće sadnica, najviše hrasta lužnjaka, 200 tisuća, smreke 50.000, ariša 30.000, johe 7000.

Vrijeme nas je poslužilo, pa smo godišnji plan ostvarili već u proljeće, kaže upravitelj garešničke šumarije ing. Marijan Hajstor. I

Predjel Koitanjevai ininarija Garešnica: strojno se dnevno posadi do 2000 sadnica smreke. inače nastojimo sve obaviti u proljeće, jer na jesen se zbog mogućeg ranog snijega često događa da se posao ne stigne napraviti. Ovdje još nemamo problema sa sezonskom radnom snagom, tako da smo dnevno imali 50-ak rad­nika na pošumljavanju. Imamo svoj atitobus pa nema problema s prijevozom, i u mogućnosti smo pomoći i drugima. Tako će sljedećih dana

sezonci s ovog područja raditi u Grubišnom Polju, a vozit će ih naš autobus.

Posao u Garešnici znatno je ubrzan stroj­nim pošumljavanjem smreke, za što je korišten vlastiti quickwood. Strojno se pošumljavalo oko 26 ha poljoprivrednih površina u proširenoj reprodukciji. Stroj opslužuju četiri radnika, a dnevno se može posaditi do 2000 sadnica, (m)

UPRAVNA SUMA POŽEGA

V

Najviše sadnica za Caglin Tijekom proljetnog pošumljavanja požeška

Uprava šuma planirala jc posaditi 212.000 sadnica na području šumarija

Caglin, Pletcrnica, Požega, Velika i Kutjevo. Bit će posađeno 204.000 hrasta kitnjaka i 80.000 obične smreke, što je polovica godišnjeg plana ove Uprave. Najveći posao je na području čaglinske šumarije, gdje se planira posaditi 121.000 hrasta kitnjaka. Sadnice smreke bit će upotrijebljene na području požeške i kutjevačke šumarije, a jedino se neće pošumljavati na prostoru šumarije Kamenska. Šumarija Velika obavit će pošumljavanje sa 71.000 sadnica hrasta kitnjaka, šumarija Kutjevo upotrijebit će 10.000 kimjakovih sadnica, a šumarija Pleternica 2000, što je ujedno i najmanja planirana količina u Upravi šuma Požega.

U šumsko-hortikulturnom rasadniku »Hajderovac« za potrebe proljetnog pošumlja­vanja bit će izvađeno 556 tisuća sadnica hrasta kitnjaka i manja količina spomenute obične smreke. Osim za potrebe požeške, sadnice su namijenjene i za zagrebačku, koprivničku i našičku Upravu šuma. Navedenim Upravama otpremit će se 357.000 hrastovih sadnica: koprivničkoj 200.000, zagrebačkoj 97.000 i našičkoj 60.000 sadnica, (t)

\aji'eće pošumtjai'iiiiji u PožeŠtinije na području šumarije Caglin Snimio: I. Tomić

Časopis Hrvatske šume / 27

RESTRUKTURIRANJE:

»MEHANIZACIJA, GRADITELJSTVO, PRIJEVOZ« d.o.o. Delnice

Nabaviti nova vozila i mehanizaciju

Pogled na Stanicu za tehnički pregled vozila i Mehaničku radionicu u Lučicama

O d nekadašnjih triju radnih jedinica - Transport i mehanizacija Vrbovsko, Transport i Građevinarstvo Dehiicc - osnovano je društvo ograničene odgovornosti »Mehanizacija, graditeljstvo,

prijevoz« Delnice, u vlasništvu »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, koje je otpočelo rad 1. listopada 1997. g. U sastav Društva ušlajc i takozvana faza II, 33 traktora sa svojim posadama.

»Počeci rada Društva nisu bili lagani, trebalo je napraviti organiza­cijsku shemu po kojoj ćemo raditi, i kadrovski se ekipirati«, govori direk­tor Josip Pleše, dipl. ing. šum.

Iako dislocirani na dva mjesta, u Vrbovskom i Delnicama, problema u radu zbog toga nema, već, naprotiv, posao teče normalno, zahvaljujući dugogodišnjoj tradiciji i iskustvu u izvršavanju ovakvih i sličnih poslova u šumarstvu.

Mehaničke radionice u Vrbovskom i Lučicama uglavnom rade za vlastite potrebe na održavanju voznog parka i mehanizacije, ali povreme­no pružaju i usluge trećim osobama. Održavanje i popravak vlastitog voz­nog parka i mehanizacije je izuzetno naporan zbog starosti i dotrajalosti vozila. Društvo o.o. »MGP« ima 35 kamiona marke Tatra, Tam i Man, a prosječna im je starost desetak godina. Najisplativiji za rad pokazali su se kamioni marke Man, nabavljeni prije nekoliko godina.

Svi traktori, iako stari, dobro su održavani, tako da se s njima još uvijek može raditi, a trenutno se to pokazalo kao najisplativiji i najsigur­niji način privređivanja u Društvu.

»Poseban problem u radu predstavlja nam graditeljstvo koje nije opremljeno na odgovarajući način potrebnom mehanizacijom, što pred­stavlja znakovit i najteži problem u radu Društva. S postojećom mehani­zacijom ne možemo raditi dobro, što nam izuzetno teško pada, jer smo mi ti koji brinemo o gradnji šumskih cesta i traktorskih vlaka u Upravi šuma Delnice«, govori direktor Pleše.

Tržišna konkurencija S obzirom na nov način rada i ustroja Društva usmjerenog tržišnom

načinu poslovanja, od 1. siječnja 1998. g. kao pravna osoba sudjelujemo na licitacijama đa bismo dobili određene poslove, ali u toj tržišnoj utak­mici vlada velika konkurencija i suparništvo. Pojedini poduzetnici koji se

bave prijevozom drvnih sortimcnata imaju mnogo bolji i kvalitetniji voz­ni park od našeg, govori ing. Pleše.

Da bi se u toj konkurenciji moglo opstati, odnosno zadovoljavajuće poslovati, treba prije svega krenuti u nabavu novih vozila i nabavu meha­nizacije.

S druge strane trebalo bi iskoristiti i prednosti koje su u ovom trenu­tku na strani MGP Delnice: dobar geografski položaj i smještaj objekata uz autocestu Rijeka - Zagreb, dobro opremljene mehaničke radionice i kvalitetan stručni kadar, koji su i garancija u budućnosti dobrog rada i poslovanja.

Kadrovski su zaista dobro ekipirani, imaju 204 zaposlena: Prijevoz i održavanje Delnice 52, Traktorista 71, Graditeljstvo Delnice 35, Prijevoz Vrbovsko 30, Stanica za tehnički pregled vozila 5, režija 11.

»Možemo se pohvaliti da smo sklopili i dobre poslove s našim poslo­vnim partnerima, pa bi uskoro trebali dobiti ekskluzivno zastupništvo LTV Postojna za Hrvatsku, isto takvo zastupstvo očekujemo i za LKT trakto­re«, govori direktor.

Planova imaju mnogo, ali oni, na žalost, najviše ovise o trenutnim ulaganjima i investicijama u samo Društvo. Tekuća nelikvidnost prisutna je i u poslovanju ovog Društva, pa ako ne dođe do općeg pomaka i preu­stroja našeg gospodarstva, neće biti moguća ni realizacija svih tih planova.

I na kraju, bilo bi nepravedno da ne spomenemo Stanicu za tehnički pregled vozila koja je tijekom prošle godine obavila tehnički pregled na 5276 vozila. Ostalih usluga kao što je: produženje prometnih dozvola, izdavanje registarskih pločica, zamjena i izdavanje knjižice vozila, izda­vanje probnih pločica..., obavljeno je 12.473.

V. Pleše

Tijekom prošle godine u Stanici za tehnički pregled vozila pregledano je 5276. vozila

28 / Časopis Hrvatske šume

RAZGOVOR V

Ing. Vladimir Camba, stručni suradnik u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Republike Austrije

Privatnih šuma - 80 posto! f

In<;. Vladimir Camba

0 nekim zanimljivostima u austrijskom šumarstvu razgovaramo s ing. Vladimi­rom Čambom, zaposlenom u Mini­

starstvu poljoprivrede i šumarstva Republike Austrije. Gospodin Camba rođen je u Đur­đevcu 1958. godine, srednju školu i Šumarski fakultet završio je u Beču. Po završetku fakul­teta radio je dvije godine u taksaciji, a potom dobio mjesto u austrijskom Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva gdje danas vodi Re­feradu za istraživanje i obrazovanje.

- Za početak, predstavite nam ukratko osnovne značajke šumarstva susjedne države, odnos privatnog i državnog.

- Postoje šume s kojima se ekonomski po­sluje, to su uglavnom šume u privatnom vlasništvu, zatim zaštitne, uglavnom u br­dskim dijelovima, te šume s posebnom na­mjenom. Zaštitne šume proglašene su zako­nom i njihova je funkcija zaštita pojedinih dijelova infrastrukture. U šume s posebnom namjenom spadaju one u kojima su izgrađeni rckrcacioni centri, pješačke staze, one služe građanima. Prema vlasništvu tu su privatne šume, državne šume, te nešto takozvanih op­ćinskih ili urbarijalnih šuma. U Austriji čak 80 posto svih šuma je u privatnom vlasništvu i to jc najveći postotak privatnih šuma u Eu­ropi, čak veći od onog u Finskoj i Švedskoj, koje ih inače imaju najviše.

- Kako se gospodari u privatnim šumama?

- Od ukupnih površina privatnih šuma 50 posto su seljačke šume. To su male parcele veličine od pola hektara do najviše 200 ha i njima se gospodari na zakonom propisani način. Vlasnici, a riječ jc o oko 200 tisuća šumoposjednika, dobivaju osnovna saznanja iz šumarstva na tečajevima koji se za njih or­ganiziraju. Imaju savjetovališta u svakom ko­

taru na koja se mogu obratiti u vezi s bilo kojim pitanjem. Mogu zajednički nastupati kod kupovine i korištenja pojedinih strojeva ili kod prodaje drveta. U drugu kategoriju spadaju šume veće od 200 ha i tu vrijede po­sebne odredbe. Tako, na primjer, šumovla-snik koji posjeduje od 500-1800 ha mora za­posliti jednog šumara sa šumarskom školom i državnim ispitom. Onaj tko ima više od 1800 ha mora imati diplomiranog inženjera šumarstva.

- Što ako nekom padne napamet da posječe svoju šumu?

- On to ne može po zakonu. Smije posjeći najviše do jedan hektar. Tu je savezni Zakon o šumama i tu jc točno definirano što smije a što ne. I nitko ne radi mimo zakona. Osim toga, u svakom jc kotaru šumarska inspekcija koja kontrolira gospodari li se u skladu sa zakonom.

- Kako je šumarstvo organizirano, tko kome odgovara?

- Postoji Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva na saveznoj razini, ispod su ze­maljske inspekcije, nešto kao pokrajinske, te kotarske inspekcije, koje bi možda ovdje od­govarale županijskim. Po istom principu or­ganizirana su savjetovališta pri komorama. Postoje samo privatne šumarije i to za površine veće od 1800 ha.

- Kako funkcioniraju državne šume? - Austrijske državne šume do sada su bile

^'If:

na državnom proračunu. Sva dobit je išla u proračun, ali i svi izdaci su se financirali iz proračuna. Sada se vodi akcija, krajem prošle godine usvojena jc takva odluka, da se državne šume pretvore u državno dioničko društvo (akcionarsko društvo). Znači, vlasnik i dalje ostaje država, nikakve dionice nisu emitirane. Naglasakje na tome da se više želi gospodariti onako kako se gospodari u privatnim šumama, želi se postići veća fleksibilnost u gospodarenju. U stvari, Austrija se mora prilagoditi kriterijima Maastrichta, odnosno ulaska u Europsku zajednicu, ajedan od njih je i odnos državnog i privatnog, odnos broja zaposlenih u državnim službama koji mora biti podjednak u svim zemljama. Tako da privatizacija dijela državnog vlasništva nije zahvatila samo šumarstvo, a tamo je i onako bilo malo državnih šuma, već i sva ostala područja.

- J e li Austrija bogata šumama i na koji način se njima gospodari?

- Oko 46 posto ukupne površine Austrije (83.000 km-) je pokriveno šumom. U šumar­stvu Austrije ukupno je zaposleno 5869 rad­nika te 3493 namještenika. Od toga broja je 911 diplomiranih inženjera, 965 lugara itd. Prema vrstama drveta najvećim dijelom za­stupljena jc crnogorica, gotovo 85 posto, od čega opet 65 posto otpada na smreku koja je, kako kažemo, »kruh drvo« austrijskih šuma. Osim smreke, zastupljen je bijeli bor, ariš,

A S'

••.;. i r

časopis Hrvatske šume / 29

obični bor, jela. Ovakva struktura šuma uvjetuje i način gospodarenja. Tradicionalno se do sada u Austriji gospodarilo tako da je vršena čista sječa i zatim pošumljavanje određenim kulturama. Međutim, sada je prisutan trend, a i to je u službi ekologije, da se idc za prirodnom obnovom. Kako pokazuju podaci posljednje šumarske inventure, oko 45 posto površine se prirodno obnavlja. Prije je to bilo puno manje, sada je veći udio listača. Cista sječa ovdje ni ranije nije bila dozvoljena na velikim površinama, kao na primjer u Švedskoj, već do jedan hektar. Postoji nekoliko značajnih privatnih šumarija na kojima se potrajno gospodari, kao u Hrvatskoj. Austrija kao jedna od bogatijih europskih zemalja dobro je uskladila eko­nomske i ekološke momente. Veće privatne šumarije imaju svoje radnike koji su radili sve poslove. Međutim u posljednje vrijeme trend je, isto kao u Njemačkoj, da se fiksni troškovi što više smanje, što znači da se sve više pri­vatnih šumarija služe uslugama drugih poduzeća. Interesantno je da su to uglavnom firme koje zapošljavaju stranu radnu snagu tako da je dosta radnika iz ovih krajeva, iz Bosne, iz Hrvatske. Te firme rade po jako povoljnim cijenama. Nekad su sječu u debelom drvetu radili radnici šumarije, sada poduzetnici sve preuzimaju jer su jefi;ini. Slično je i s uzgojnim radovima koje obavljaju uglavnom sezonski radnici.

- Kakvi su odnosi šumarstva i drvne industrije? Tko kupuje crnogoricu?

- U Austriji postoje veliki kapaciteti pilana i Austrija je veliki izvoznik rezane građe. Uglavnom sve ide na talijansko tržište, zatim u Sjevernu Afi-iku, a u posljednje vrijeme i u Japan i Njemačku. Austrijska finalna industrija nije jaka, nema tradiciju. Ima tek nekoliko tvrtki u Koruškoj koje proizvode biološki namještaj, no daleko najveći dio se samo reže i kao poluproizvod izvozi.

- Proizvodi li se ogrjev? — Ogrjev proizvode samo oni koji ga

koriste, dakle seljaci u svojim šumama i u onim količinama koliko im treba. No u posljednje vrijeme je u velikom zamahu proizvodnja »tschips heizunga«, nasjeckanog drva kao energetskog izvora, i tu je Austrija korak naprijed u Europi, ima dobru tehnologiju proizvodnje i sušenja. Država to subvencionira. I hrvatski ministar poljopri­

vrede i šumarstva Zlatko Uomi-nikovič prošle je godine posjetio Austriju i imao se prilike upoznati s tehnologijom proizvodnje i korištenja nasjeckanog drveta. Osim što je korištenje ovakvog drvnog otpada ekonomično jer pojefi:injuje grijanje, ono je i u

službi ekologije, ne zagađuju okolinu. - Surađuju li hrvatski i austrijski

šumari? - Dosad se suradnja odvijala primarno na

razini ministarstava. U pripremi je ugovor o dugoročnoj suradnji, Austrija je potpisnik svih međunarodnih konvencija o zaštiti okoline i kao takva na neki način odgovorna i za suradnju sa zemljama u tranziciji.

Miro Mrkobrad

Preustrojstvo austrijskih šuma Iz članka »Temeljito preustrojstvo Austrijskih saveznih šuma« objavljenog u 1. broju

»Osterreichischen Forstzeitung« ove godine, a u prijevodu prof. dr. Rudolfa Sabadija u Poslovnim informacijama »Hrvatskih šuma«, prenosimo neke dijelove o ciljevima i zada­cima preustrojstva.

»Šumskouzgojni cilj sastoji se u održavanju i poboljšanju substance šume, da bi se moglo odgovoriti na viševrsne interese za šumu, posebice u gorju. Taj cilj želimo postići na bazi gospodarenja šumama načinom bliskim prirodi i kroz šumskouzgojne inovacije.

Gospodarski cilj govori o postupnom povećanju rezultata uobičajenog poslovanja na razinu međunarodno usporedivih poduzeća unatoč smanjenju sječivog etata na razinu potrajnosti. Pri planiranom poslovnom prometu od skoro 2 milijarde ATS u 2003. godini odgovara to rezultatu poslovanja plus dobitku koji će biti isplaćen šumovlasniku od oko 300 milijuna ATS ...

U području imovine, kojem pripadaju iznajmljivanje, davanje u zakup, spadaju i poslovna područja korištenja kamenoloma i šljunčara, deponije, voda i turizam, vidimo značajne potencijale rasta uz koje vrijedi profesionalni marketing.

U slijedećih 50 godina u Austrijskim državnim šumama AG će oko 50 šumarskih inženjera i šumarskih tehničara naći interesantno i suvremeno radno mjesto. Pored tih novih zapošljavanja koja će stajati oko 100 milijuna ATS investirat će se još i značajna sredstva za unapređenje osoblja, posebice za individualnu izobrazbu i usavršavanje. Ovo bi trebalo sistematski unapređivati i izgrađivati sposobnosti a prije svega na području kompetencija rukovođenja...

Pored spomenutih investicija u personal, stvorit će se veće operativne jedinice koje će biti opremljene za buduće poslovanje potrebnom infrastrukturom. U budućoj se organi­zaciji predviđa 25 takvih poslovnih jedinica, dvije uprave nacionalnih parkova, 141 šumarski revir, tri građevinsko-strojarske poslovne jedinice, jedna pilana i više sporednih poslovnih jedinica. Šumarske poslovne jedinice bit će veličine odgovarajuće godišnjem etatu od 46.000 do 116.000 kubika i gospodarskim površinama između 8000 ha i 25.000 ha. Ovaj red veličina približno je već dostignut s tim da se ostale poslovne šumarske jedinice trebaju dovesti na tu razinu. Suradnicima će se pri stvaranju 'unutrašnjeg' života njihove poslovne jedinice omogućiti maksimalan stvaralački prostor.«

30 / Časopis Hrvatske šume

uz DAN PLANETA ZEMLJE

Planet šumom diše Piše: I. Tomić

••Si.'4-

U svijetu je obilježen još jedan Dan planeta Zemlje. Uvijek se tom prigodom prisjetimo riječi poglavice Scatlea u odgovoru predsjedniku SAD na ponudu o kupnji dijela in­

dijanske zemlje, 1954. godine: »Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji. Sve je u međusobnoj vezi, kao s to je po­rodica sjedinjena krvlju. Sve je povezano. Nije čovjek tvorac tka­nine života, vcč samo vlakno u njoj. Što uradi s tkaninom čini sa sobom«. Ove kratke, jezgrovite i dubokoumne rečenice odražavaju na jednostavan način čovjekovu ovisnost o svemoćnoj prirodi, koja živi s njim i u njemu. Iz dana u dan, međutim, mijenja se čovjekov odnos prema planetu Zemlji, prirodi i okolišu. Industrijska revolucija stubokom je promijenila odnos između čovječanstva i prirode. Prisutna je opravdana bojazan da bi do sredine ili kraja idućega stoljeća različite ljudske djelatnosti mogle bitno promijeniti temeljne uvjete koji omogućuju život i opstanak. Naime, čovjek se zbog svog, nerijetko, negativnog i ne­smotrenog djelovanja na prirodni okoliš mora suočiti s nizom izazova, kao što su promjena klime, onečišćavanje oceana, dezcr-tifikacija, oštećenje ozonskog omotača i ubrzano izumiranje biljnih i životinjskih vrsta. Kada je riječ o promjeni klime, treba istaknuti da čovjek mijenja način na koji Sunčeva energija napušta atmosferu te tako globalnu klimu stavlja »na bubanj«. Posljedica toga su povećanje prosječne temperature na Zcmljinoj površini i, uopće, promjene u vremenskim pojavama diljem svijeta. Pored toga, mogu nastati i neke druge posljedice, koje čovjek još ne može sagledati.

Čovjek je promijenio, a stalno i dalje mijenja, ravnotežu pli­nova koji čine atmosferu, a to se posebice odnosi na značajne staklcničke plinove: ugljikov dioksid, metan i dušikov dioksid. Premda ti prirodni plinovi čine manje od desetine postotka svekolikoe atmosfere, životno su važni, budući da imaju funkciju Zemljinog omotača. Znanstvena istraživanja došla su do zaključka da bi bez navedenog prirodnog omotača površina Zem­lje bila oko 30°C hladnija nego što je danas. Na žalost, pojedine ljudske djelatnosti utječu na odcbljanje omotača. Tako, primjeri­ce, sagorijevanjem ugljena ili prirodnog plina u atmosferu izba­cujemo velike količine ugljičnog dioksida, a nekim djelatnostima - uzgajanjem stoke i sadenjem riže - ispuštamo metan, dušični

dioksid i druge stakleničkc plinove. Gotovo je sigurno da će se razina ugljikova dioksida tijekom 21. stoljeća dvostruko povećati, nastave li se ispuštanja u atmosferu ovakvim tempom. Razina stakleničkih plinova do 2100. godine mogla bi u atmosferi biti trostruko veća, ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere koje bi usporile ovaj proces opasnog čovjekovog utjecaja na klimatski sustav.

U ovoj otužnoj ekološkoj stvarnosti i brizi za sudbinu našeg planeta vrlo značajna je uloga šuma u zaštiti okoliša. Klimatskozaštitna funkcija očituje se u tome što šume ublažavaju klimatske ekstreme u susjednim naseljima i na poljoprivrednim zemljištima, dok na većim prostorima omogućuju izmjenu zraka, sprečavajući pojavu hladnih zračnih strujanja. Ljeti šume povećavaju vlažnost zraka, ali i njegovu turbulenciju u više slojeve Zemljinog zračnog omotača. Neprocjenjiva je imisijska funkcija šume u zaštiti naselja od onečišćavanja zraka. Navedena funkcija j e odličan pokazatelj imisijskog stanja u okolišu, jer šuma u krošnje drveća nakuplja lebdećc čestice, medu kojima puno različitih otrova. Dokazano je da šuma može u svojim krošnjama, koje djeluju poput prečistača, skupiti godišnje čak 50 do 80 tona tvorničke prašine. N o to ima za posljedicu propadanje (»umi­ranje«) šuma, a zbog navedenog svojstva oštećeno je oko 40 posto stabala hrvatskih šuma, a oko petine neće se više nikada oporaviti te ih je potrebno obnoviti. Nastavi li se s onečišćenjima, koja nastaju od industrije, prometa, poljoprivrede i energetskih po­strojenja, predviđanja o opstanku naših šuma su zabrinjavajuća i pesimistična.

U vrijeme sve većeg značenja ekologije i zaštite okoliša ne smije se smetnuti s uma da ekološka vrijednost šume više puta premašuje njenu sirovinsku vrijednost. To se očituje u proizvo­dnji kisika, vezanju ugljikovog(rV)-oksida, osiguranju dotoka pi­tke vode, hidrološkom i protuerozijskom djelovanju, utjecaju na klimu i na zdravlje čovjeka te čuvanju biljnih i životinjskih orga­nizama. Putem ekologije i utjecajem na »učinak staklenika« šume su značajno uključene u svekoliku zaštitu biosfere, a njihova ekološka vrijednost procjenjuje se kao najmanje desetorostruka sirovinska vrijednost drva.

Časopis Hrvatske šume / 31

IZNIMNA IZDANJA

Lexicon silvestre U izdanju »Hrvatskih šuma« pojavilo se vrijedno i korisno

izdanje višejezičnog šumarskog rječnika »Lexicon sil­vestre«. Kako se specijalizirani šumarski rječnici pojavljuju

izuzetno rijetko, to je i pojava ovoga izdanja pozornosti vrijedan događaj. Potrebu da se šumarski stručnjaci služe literaturom na stranim jezicima nije nužno dodatno argumentirati. Bez suradnje sa svijetom napredak je danas nezamisliv, a znanje jezika je u tome nužan preduvjet. N o čak i dobro poznavanje osnova nekog jezika nije dovoljno kad su u pitanju stručni termini. Na području šumarske terminologije vladala je poprilična praznina, te su šumarski stručnjaci u potrazi za pouzdanim stručnim rječnikom obično bili upućivani na starija (ponekad i zastarjela) izdanja do kojih se eventualno moglo doći samo u bolje opskr­bljenim knjižnicama. Zato raduje činjenica što su se »Hrvatske šume« odlučile poduprijeti jedan takav projekt. Pred nama se nalazi djelo »Lexicon silvestre«, višejezični šumarski rječnik, 1. dio, koji se nakon gotovo godinu dana od iniciranja konačno pojavio u tisku. Radi se o hrvatskom izdanju rječnika »Lexicon silvestre« izdavača »Fordeverein Lexicon silvestre« e.V. sa sjedištem u poznatom šumarskom učilištu u Eberswaldeu, Njemačka. Tog opsežnog posla za hrvatsko su se izdanje prihva­tila dvojica ljudi, prof. dr. Vjekoslav Glavač, znani hrvatski stručnjak iz područja šumarske ekologije koji već dulje vremena djeluje u Njemačkoj, te Hrvoje Glavač, prof. u vrijeme pokre­tanja hrvatskog izdanja na radnom mjestu suradnika za odnose s javnošću u Direkciji. Originalni projekt ovoga rječnika započeo je 1981. kada je međunarodna skupina odlučila izraditi višejezični rječnik šumarskih termina koristeći esperanto kao osnovu. Do sada su izašla izdanja na esperantu, njemačkom, engleskom, fran­cuskom, španjolskom i ruskom jeziku. Cijeli je rječnik zamišljen u 6 dijelova s time da se pred nama nalazi prvi dio s oko 1000 pojmova.

Iako opseg od 1000 pojmova možda ne djeluje impresivno, valja spomenuti da koncepcija ovoga djela nije strogo rječnička, već je naglasak dan na leksikonskoj komponenti (stoga i ime!). Naime, s obzirom na različitost jezika, šumarske povijesti i prak­se često se događa da se neki termini ne mogu jednoznačno pre­vesti s jezika na jezik te da nužno moraju biti popraćeni i kraćim pojašnjenjem. Upravo u tome leži snaga »Lexicona silvestrea«. Na oko 360 stranica nalazimo objašnjenja za oko 1000 pojmova na njemačkom, engleskom, francuskom i hrvatskom jeziku. Iako ne postoje statistički podaci o učestalosti upotrebe pojedinih termi­na, odabrani pojmovi bi trebali predstavljati izbor najčešće upo-trebljavanih termina s naglaskom na srednjoeuropsko šumarstvo. Svaka natuknica leksikona sadrži broj prema Šumarskoj decimal-

L E X I C O N S I L V E S T R E , višejezični šumarsk i r ječnik Izdavač: »Hrvatske šume«, p .o . Z a g r e b U r e d n i k originala: K a r l - H e r m a n n S i m o n U r e d n i c i h rva tskog izdanja: Vjekoslav i Hrvo j e Glavač Grafička obrada: Ratko Matošev ić T i sak »Zrinski« Čakovec Broj stranica: 365

noj klasifikaciji (FDC - Forest Decimal Classification), redni broj pojma unutar »Lexicona silvestrea« koji služi kao veza između glavnog dijela i kazala te kao veza prema drugim jezicima. Naime, ukoliko želimo pronaći značenje određenog pojma po­trebno gaje prvo pronaći u kazalu odgovarajućeg jezika i zatim, prema rednom broju, u glavnom dijelu željenog jezika pronaći njegovo značenje i popratno objašnjenje. Uz svaki termin se na­vode i njegovi sinonimi, regionalne varijacije (ukoliko postoje), daje se oznaka roda te se navodi koristi li se taj pojam u širem ili užem smislu od navedenoga. Također, ukazuje se na to je li taj pojam zastario i treba li ga izbjegavati. Nakon toga slijedi objašnjenje pojma uz dodatno refenciranje na termine korištene u definiciji. Kako svaki od četiri zastupljena jezika sadrži glavni i indeksni dio, to je postupak pronalaženja pojma identičan u svim jezicima. Odabranih 1000 pojmova predstavlja subjektivni odabir autorskog tima i pokriva sve grane šumarstva s time, da će se taj broj dopunjavati u idućim svescima. Inače, »Fordeverein Lexicon silvestre« je već objavio drugi svezak s novih 1000 pojmova i treba se nadati da ćemo biti u prilici uskoro dočekati to izdanje i na hrvatskom jeziku. Kao korisna dopuna (a možda i potpuna zamjena) papirnatom izdanju, kod »Fordeverein Lexicon silve­stre« u pripremi je i elektronsko izdanje rječnika na C D R O M U .

Sve u svemu, pred nama je izuzetno korisno izdanje koje popunjava veliku prazninu koja je postojala u našem stručnom izdavaštvu. Vrijeme i sud korisnika će pokazati sve njegove kvali­tete i nedostatke.

Ratko MATOŠEVIĆ

32 / Časopis Hrvatske šume

Davidovka ili golublje drvo je vrlo rijetka hortikulturno dendrološka vrsta u našim parko­

vima, tako da i boljim poznavaocima svojom pojavom privlači pozornost.

Areal ovog listopadnog stabla je smješten u zapadnoj Kini gdje naraste do 20 m, lišće je

naizmjenično, ovalno i srcolike baze, do 12 cm dugo, nazubljena lista. Cvjetovi čine guste

poluokruglaste glavice koje u bazi imaju dva velika nasuprotna, bjelkastosiva i nejednako

duga priperka. Priperci na cvjetovima su glavna zanimljivost koja se pojavljuje pri

cvjetanju u rano ljeto, ali tek nakon 10. godine starosti.

Ova vrsta dobro podnosi našu klimu, a zbog svoje ljepote prava je šteta što je rijetko

pronalazimo u našim parkovima. (š)

involucrata (davidovka ili golublje drvo)

W.M