sanacija kamenoloma Šamanovica - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/205.pdf · 4 hrvatske...

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA Broj 205/206 Godina XVI. Zagreb, siječanj/veljača 2014. ISSN 1330 – 6480

Lovački dom Radinje Program UN-a za razvoj planinskog turizma

Sanacija kamenolomaŠamanovica

Tradicionalna akcija Caritasa i Hrvatskih šuma

Mjesečnik »Hrvatske šume« Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić Glavni urednik: Goran Vincenc Novinari: Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc Uređivački odbor: predsjednik Branko

Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Marinko Bošnjaković, Uhvaćen u Ledu Zadnja stranica: Goran Dorić, Sivo ogledaloGrafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Narodne novine d.d., ZagrebNaklada: 6200 komCJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaćaoglašivač.impr

essu

mu

ovom

bro

ju

18 Lovački domRadinje

3 Hrvatske šume odradile godinu bez žalbi

4 Zelena energija budućnosti - energetski nezavisni otoci

6 Šamanovica je prvi sanirani kamenolom Hrvatskih šuma

8 UŠP Buzet zbrojila štete

9 Rasprodana sva drvca Hrvatskih šuma

10 Slavonski planinari u šumskim predjelima Papuka

12 Osnovnoškolci učili od šumara

13 Prekomjerna sječa šuma!?

14 Vinogradi požeških šumara daju vrhunska vina

16 Velike pogodnosti za radnike Hrvatskih šuma

18 Raj za svakog ljubitelja prirode

20 Najvažnija je pravodobna intervencija

22 Štete od proljetnih poplava stigle na naplatu

24 Vjestice iz podružnice

28 Pavenka

30 Do 2100. godine udvostručiti površinu zemlje pod šumom

32 Lijek za mnoge bolesti

33 Dobra zarada na eteričnom ulju

34 Poplavna šuma Jelkuš

36 Šumsko vegetacijske zajednice kanjonskog toka

38 Liječnik, botaničar i znanstvenik svjetskog glasa

40 Program UN-a potencijal za razvoj planinskog turizma

42 Gljive u službi detoksikacije

44 Prirodne šumske skulpture

45 Park Dubec - ponos omišaljskog kraja

47 Za najveće entuzijaste među ribolovcima

49 Arhitektura bez arhitekata

51 Vjetar kao umjetnik

52 Bogovi i drveće

54 Hrast i prijateljstvo

55 Od šume do kuće

Broj 205/206 | Siječanj/Veljača 2014. HRVATSKE ŠUME 3

ZAKON O PRAVU NA PRISTUP INfORMACIJAMA

Hrvatske šumeodradile godinu bez žalbi

izvj

ešće

Teks

t: m

r. sc

. Ire

na D

evči

ć

Ulaskom Hrvatske u zajednicu zemalja Europske unije bilo je potrebno postojeće zakone uskladiti s europskim te je 8. ožujka 2013. godine stupio na snagu novi Zakon o PPI koji u 15 točaka detaljno propisuje koje informacije su tijela javne vlasti dužna objaviti na lako pretraživ način na internetskim stranicama, umjesto Agencije za zaštitu osobnih podataka, poslove neovisnog državnog tijela za zaštitu

prava na pristup informacijama obavlja Povjerenik za informiranje koji je državni dužnosnik kojeg Hrvatski sabor bira na 5 godina.

Početkom prošle godine stupio je na snagu novi Zakon o pravu na pristup informacijama. U Zakon je ugrađena Direktiva 2003/98/EZ o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, a usklađen je i s Ustavom RH radi ostvari-

vanja načela transparentnosti i slobodnog pristupa informacijama. Zakon se prvi puta počeo primjenjivati još 2003. godine s ciljem transparentnijeg poslovanja svih tijela javne vlasti te poduzeća u većinskom državnom vlasništvu. Zakonom se omogućio pristup informacijama zainteresiranim fizičkim i pravnim osobama. Pravo na pristup informacijama, kako je definirano Zakonom, prestaje samo u slučaju kada se radi o povjerljivim informacijama koje se tiču nacionalne sigurnosti i javne obrane, međunarodnih odnosa, sudskih postupaka koji su u tijeku, poslovnih i industrijskih infor-macija, zaštite osobnih podataka, poreznih tajni odnosno u osta-lim slučajevima koje propisuje zakon. Ovim Zakonom omogućilo se načelo javnosti i slobodnog pristupa informacijama te započela borba protiv korupcije. Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 26. studenog 2009. godine, donesen je i Antikorupcijski program za trgovačka društva u većinskom državnom vlasništvu. Program se oslanjao na dva ključna antikorupcijska dokumenta: Strategiju suzbijanja korupcije, koju je donio Hrvatski sabor 19. lipnja 2008. godine, kojom su definirana načela, ciljevi i područja antikorup-cijskog djelovanja za duže vremensko razdoblje te Akcijski plan za suzbijanje korupcije Vlade Republike Hrvatske od 25. lipnja 2008. godine, u čiju provedbu je uključena većina tijela državne uprave. Akcijski plan sadrži konkretne mjere i rokove ispunjenja, definira nadležnost institucija za njihovo provođenje i potrebna financijska sredstva. Ulaskom Hrvatske u zajednicu zemalja Eu-ropske unije bilo je potrebno postojeće zakone uskladiti s europ-skim te je 8. ožujka 2013. godine stupio na snagu novi Zakon o PPI koji u 15 točaka detaljno propisuje koje informacije su tijela javne vlasti dužna objaviti na lako pretraživ način na internetskim stranicama, umjesto Agencije za zaštitu osobnih podataka, poslove neovisnog državnog tijela za zaštitu prava na pristup informacija-ma obavlja Povjerenik za informiranje koji je državni dužnosnik kojeg Hrvatski sabor bira na 5 godina. Ovime je ojačana funkci-ja neovisnog tijela za zaštitu prava na pristup informacijama kao drugostupanjskog tijela u rješavanju žalbi pri ostvarivanju prava na pristup informacijama, detaljno su uređene njegove ovlasti, osobito s aspekta mogućnosti uvida u klasificirane podatke te pro-vođenje testa razmjernosti i javnog interesa. Novost je i što tijela javne vlasti više nemaju obvezu ustrojavanja kataloga informacija. Zakonom se uveo Središnji katalog službenih dokumenata Repu-

blike Hrvatske, a njegovo vođenje i održavanje obavlja Hrvatska informacijsko - dokumentacijska referalna agencija.

Hrvatske šume d.o.o. kao obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama službenom

odlukom imenovale su Službenika za informiranje još 2005. godi-ne. Od tada odgovarale su na svaki upit zainteresiranih građana te ostalih fizičkih i pravnih osoba. U protekloj godini zaprimljeno je 35 upita na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama te su svi upiti usvojeni, a informacije su dostavljene podnositeljima zahtjeva. U slučaju kada Hrvatske šume nisu bile u posjedu infor-macije Zahtjev je proslijeđen nadležnom tijelu koji informaciju posjeduje. Podnesenih žalbi za provođenje ovog Zakona u prošloj godini nije bilo.

Provođenjem Zakona o pravu na pristup informacijama jača se integritet poduzeća, odgovornost prema radu te transparentnost poslovanja. Na internetskoj stranici Global Right to Information Rating, objavljen je poredak o ocjeni zakonodavstva prava na pri-stup informacijama u 95 zemalja svijeta, prema kojem se Hrvatska trenutno nalazi na visokom 13 mjestu sa 112 bodova. Važno je napomenuti da se ovom analizom ocjenjuje pravni okvir, a ne kva-liteta primjene zakona, pa je npr. Austrija na posljednjem mjestu ove liste. A upravo je neprovođenje Zakona od strane visokih in-stitucija RH kao što su ministarstva, sudstvo pa i sama Vlada jedan od temeljnim problema u Hrvatskoj. Prema izvještaju Agencije za zaštitu osobnih podataka iz 2012. godine, ispada da među javnim tijelima koja najviše krše Zakon o pravu na pristup informacijama prvo mjesto drže jedinice lokalne i regionalne samouprave (25%), zatim ministarstva (22%) te sudska tijela (13%). Za vidjeti je hoće li novi Zakon promijeniti šutnju upravo one administracije koja je taj Zakon i donijela.

U protekloj godini zaprimljeno je 35 upita na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama te su svi upiti usvojeni, a informacije su dostavljene podnositeljima zahtjeva. U slučaju kada Hrvatske šume nisu bile u posjedu informacije Zahtjev je proslijeđen nadležnom tijelu koji informaciju

posjeduje. Podnesenih žalbi za provođenje ovog Zakona u prošloj godini nije bilo.

4 HRVATSKE ŠUME Broj 205/206 | Siječanj/Veljača 2014.

aktu

alno

Teks

t: Ir

ena

Dev

čić

F

oto:

G. V

ince

nc, a

rhiv

OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

Zelena energija budućnosti - energetski nezavisni otociObnovljivi izvori energije (energija vjetra,

sunčeva energija, hidroenergija, energija oceana, geotermalna energija, biomasa i biogoriva) zamjena su za fosilna goriva i

pridonose smanjenju emisije stakleničkih plinova, ra-znolikoj opskrbi energijom te smanjenju ovisnosti o nepouzdanim i nestabilnim tržištima fosilnih goriva. Industrija energije iz obnovljivih izvora energije u EU - trenutno zapošljava oko 1,5 milijuna ljudi, a predvi-đa se da bi taj broj do 2020. mogao narasti do 4,5 mi-

lijuna. EU vodeća je u svijetu u razvoju nove generacije tehnologija energije iz obnovljivih izvora. Zakonodavni okvir EU-a za promi-canje energije iz obnovljivih izvora značajno se razvio posljednjih godina te sada predstavlja stabilan regulatorni okvir koji pomaže u privlačenju ulaganja iz privatnog sektora.

Energetska neovisnost i korištenje obnovljivih izvora energije danas su jedan od glavnih političko - gospodarskih ciljeva goto-vo svih zemalja Europske Unije. Okretanjem tzv. zelenoj energiji otvara se mogućnost energetske neovisnosti od zemalja koje su bogate izvorištima nafte, plina i ugljena. Stvara se sigurnost op-skrbe energijom te utječe na cijenu energije, posebno u današnje vrijeme kada zbog političkih i ekonomskih razloga eksploatiranje i korištenje fosilnih goriva postaje sve skuplje, a isporuka sve nesi-gurnija. Konferenciju, koja je održana na jednom od naših najzele-nijih otoka – Krku, organizirali su Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), u suradnji s njemačkom zakladom Heinrich Böll, firmom Ponikve d.o.o. i Energetskom zadrugom Otok Krk, te uz podršku europskog projekta RESCOOP 20-20-20.

Otoci i ruralni krajevi, koji se suočavaju s iseljavanjem, na ovaj način uspijevaju čak i preokrenuti trend iseljavanja. Uvođe-njem novih i inovativnih tehnologija privlače mlade i obrazovane ljude, a time dobivaju i dodatnu priliku za razvoj. Zdenko Ki-rinčić iz udruge Eko otok Krk naglasio je da kao prvi na Jadranu, ali i cijelom Mediteranu, Krk ima realnu mogućnost do 2030. godine postati otok koji u atmosferu ne ispušta štetne plinove. Da stanovnici Krka misle ozbiljno potvrđuje i Energetska zadru-ga, prva u Hrvatskoj koja je na otoku Krku osnovana u srpnju 2012. godine. Zadruga je osnovana s primarnim ciljem edukacije stanovnika i poduzetnika s područja otoka Krka i njihovo uključi-vanje u korištenje obnovljivih izvora energije. Članovi energetskih zadruga udružuju se s namjerom da sami ulažu u obnovljive izvore energije, bila to biomasa, sunčane elektrane, ulaganje u bioplinska postrojenja što je posebno zanimljivo za vlasnike farmi, jer se na ovaj način okolišno prihvatljivo zbrinjava gnoj. Kao razlog udruži-vanja, energetske zadruge u Europi ističu kako je energija previše važna da bi isključivo političari odlučivali gdje će se i što graditi.

Mogu li hrvatski otoci slijediti dobre primjere europske prakse te postati energetski neovisni otoci, koje su prepreke

na tom putu, a koja uloga lokalnog stanovništva samo su neke od tema o kojima je oko osamdeset sudionika

raspravljalo na međunarodnoj konferenciji „100% obnovljiva energija na otocima – važnost uključivanja građana kroz energetske zadruge“ koja se održavala na

otoku Krku tijekom listopada prošle godine.

Otoci razmišljaju o zelenoj energiji Biomasa sa mediterana


Energetske zadruge omogućavaju da se inicijative odvijaju odozdo prema gore. Na taj način građani su ti koji inve-stiraju u obnovljive izvore, sami ili u suradnji s vanjskim investitorima kojima su jaka spona na lokalnoj razini.

No, u Hrvatskoj put do energetski neovisnih lokal-nih zajednica pun je prepreka i barijera prvenstveno ad-ministrativne prirode. Domaći stručnjaci Robert Pašičko i Mak Đukan iz UNDP-a upozoravaju na sporne odredbe o zabrani gradnje vjetroelektrana na otocima te postojeće kvote za gradnju fotonaponskih sustava. Europska isku-stva ukazuju na inovativne načine financiranja s kojima su tamošnje energetske zadruge uspjele započeti svoje vi-šegodišnje djelovanje. Dobar primjer je pučinska vjetroe-lektrana Middelgrunden u Danskoj, jedan od poznatijih zadrugarskih projekata OIE u svijetu. Vjetroelektrana je financirana putem prodaje udjela u projektu građanima Danske. Na taj način prikupljeno je 50 % ukupne investi-cije u vrijednosti od približno 40 milijuna EUR. Danski otok Samsø, čija površina iznosi 114,26 km², te ima nešto više od 4.000 stanovnika, prvi je energetski neovisan otok koji je u samo osam godina u potpunosti počeo upotre-bljavati obnovljive izvore energije. Ovaj projekt započeo je 1998. godine, a danas se sve potrebe stanovnika zadovo-ljavaju pomoću 11 vjetroagregata nominalne snage 1 MW koji se nalaze na otoku i pomoću 4 termoelektrane na bi-omasu koje zadovoljavaju 70 % potreba za toplom vodom i grijanjem, a od kojih se na jednoj nalazi i fotonaponski sustav. Sve to smanjilo je otočke emisije stakleničkih pli-nova za oko 140 %, a uz to se višak proizvedene energije (oko 10 %) predaje u elektroenergetsku mrežu i koristi na kopnu. U osam godina prilagodbe, Europska unija, brojne agencije i fondovi uložili su oko 67 milijuna eura, dok je Samsø uložio oko 17 milijuna eura u izgradnju pet od deset vjetroagregata na moru. Dodatna tri vjetroagre-gata financirana su od strane privatnih ulagača, kao što su poljoprivrednici, a dva vjetroagregata financirana su od strane otočkih dioničara. Za 11 vjetroagregata na kopnu izdvojeno je gotovo 9 milijuna eura, od čega je 9 vjetro-agregata u vlasništvu poljoprivrednika. Samsoe Energy Academy otvoren je 2007. godine, te služi kao demon-stracijski centar, kongresni centar i centar za razvoj tehno-logija. Kroz organizirane izložbe i radionice centar godišnje posjeti oko 4.000 političara, novinara i studenata diljem svijeta. Danska se obvezala do 2050. godine steći potpunu energetsku neovisnost korištenjem isključivo domaćih obnovljivih izvora energije, a u istom smjeru se kreću i Njemačka, te neke druge zemlje.

Sve više otoka i lokalnih zajednica kreće prema ideji da svoje energetske potrebe u cijelosti ostvare iz obnovljivih izvora. Dosadašnja iskustva potvrđuju kako to pridonosi lokalnoj ekono-miji i stvaranju novih poslova, energetskoj, a kasnije i ekonomskoj neovisnosti, te razvoju turizma kroz zeleno brendiranje. Razvoj otoka i lokalnih zajednica s potpunim udjelom obnovljivih izvo-ra energije je tehnički moguć u Hrvatskoj iako važnu prepreku predstavlja zabrana gradnje vjetroelektrana na otocima te postoje-će kvote za gradnju fotonaponskih elektrana. Važan prvi korak u tom smjeru je strategija niskougljičnog razvoja otoka ili zajednice. Drugi važan korak je mobilizacija širokog stanovništva udruživa-njem u energetsku zadrugu, kako bi se smanjio NIMBY (not-in my backyard) sindrom, te dobila opća potpora korištenju zelene energije, samo su neki od zaključaka s održane konferencije. Za-druge kroz strategiju moraju definirati dostupne potencijale, te sukladno tome i poslovne planove i okvire projekata koji su im od interesa. Trenutno, s obzirom na nepovoljne zakonodavne uvjete realizacije projekata u Hrvatskoj, preporuka je da se zadruge za

početak orijentiraju na one tehnologije koje garantiraju isplativost neovisno o zakonskom okviru i koje garantiraju brzu i jednostav-nu realizaciju. To su projekti koji su relativno lako i brzo ostvarivi uz dobre povrate investicije. U srednjem roku, zajednice koje za to imaju mogućnosti trebale bi razvijati projekte koji koriste bioplin i biomasu za potrebe centralnog grijanja i proizvodnje električne energije, a opcija je i sustavna zamjena grijanja na lož ulje s kotlo-vima na biomasu.

Također, srednjoročno treba razvijati i osmišljavati pro-jekte fotonaposnkih elektrana i vjetroelektrana, tamo gdje to ima smisla, i čekati pogodan zakonski okvir za implementaciju takvih projekata. Dugoročno treba razvijati kompletno integrirane susta-ve proizvodnje električne energije, upotrebom električnih vozila, pohranom energije, kompletnim recikliranjem i korištenjem ot-pada.

U ožujku 2013. Europski Parlament je podržao Energetski plan za 2050. godinu i pozvao Komisiju da u najkraćem roku predstavi politički okvir za 2030. godinu uključujući ključne eta-pe i ciljeve za emisiju stakleničkih plinova, energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost. Upotreba biomase smatra se jed-nim od glavnih načina suočavanja sa sve većom ovisnošću Europe o fosilnim gorivima, čime se osigurava očuvanje sigurne i održive opskrbe energijom u Europi.

Prostora za razvoj energetskog sustava ima mnogo

Postojeće odredbe zabranjuju gradnju vjetroelektrana na otocima


KAMENOLOMI

Šamanovica je prvi sanirani kamenolom Hrvatskih šuma

aktu

alno

Teks

t: Iv

ica

Tom

ić

Fot

o: I.

Tom

ić, I

. flis

zar

Kamenolom Šamanovica

Izrada nasipa na osnovnom platou - buduće šumsko stovarište

Kamenolom je saniran zbog maloga kapaciteta i ekonomske neisplativosti. Nakon završetka

eksploatacije kamena, provedena je tehnička i biološka sanacija da se ublaže negativne posljedice na devastirani krajolik, šumski ekosustav i reljefnu vizuru.

Od neživih sporednih šumskih proizvoda u današnjim je industrijskim pogonima i građevinarstvu moguće upotrebljavati šljunak, pijesak, glinu, ilovaču i ka-men. Među registriranim djelatnostima Hrvatskih

šuma je i vađenje kamena te šljunka i pijeska. Kamen je sirovina koju ubrajamo u neobnovljiva prirodna bogatstva, a iznimno je važna za gradnju i održavanje šumskih prometnica. No, otvaranje kamenoloma i korištenje mineralne sirovine mijenja prirodnu sliku krajolika i narušava ravnotežu šumskog ekosustava. To je nažalost trajan proces jer poslije završetka radova korištena površina ostaje bez tla, s kamenom podlogom na cijeloj površini. Stoga su kame-nolomi nakon zatvaranja prostori izgubljene vrijednosti, a svaki od oblika sanacije i prenamjene toga prostora daju mu dodatnu vri-jednost u biološko - ekološkom, estetskom i drugom smislu. Jedan od modela rješavanja sanacije i prenamjene je rekultivacija krajolika, koja se temelji na tome da se prirodi vrati oduzeto. Međutim, to je dugotrajan, zahtjevan i skup postupak, jedino primjenjiv kod onih kamenoloma s kojima se ne planira novo korištenje. Najče-šće su takvi kamenolomi duboko u šumskim sastojinama i daleko od naselja. Biološka re-kultivacija kamenoloma ili drugih devastira-nih površina unutar šume provodi se radi što bržega vraćanja šumskoga pokrova odnosno njegovih općekorisnih funkcija. Cilj je da se ublaže negativne posljedice na devastirani krajolik, ekosustav i reljefnu vizuru. Pritom je vrlo važno odabrati metodu rekultivacije te vrstu drveća, grmlja i prizemnoga rašća, elemente koji će se biološki, ekološki i vizu-alno uklopiti u prirodni okoliš, što poglavito ovisi o konkretnom staništu.

Među kamenolomima Hrvatskih šuma je i nedavno sanirani kamenolom Šamanovi-ca, koji se nalazi na području UŠP Požega (šumarija Kamenska). Njegovo eksploatacij-

sko polje smješteno je na jugoistočnim obroncima Ravne gore, u dolini potoka Šamanovice, na području gospodarske jedinice Za-padni Papuk kamenski. Udaljen je približno 1,2 km od asfaltirane prometnice Kamenska – Voćin, a do kamenoloma se dolazi ma-kadamskim šumskim putem. Na prostoru eksploatacijskoga polja nema javnih cesta, dalekovoda ili drugih objekata, a s obzirom


Kultura crnog i običnoga bora iznad kamenoloma

na primjenu tehničkoga kamena, ovaj je kamenolom imao lokalnu važnost te služio za potrebe požeš-kim šumarima. Njegovo cijelo po-dručje je na škriljevcima s potpuno vodopropusnim naslagama. U bli-zini ležišta teku dva potoka, jedan sa zapadne, a drugi s istočne stra-ne. Potočne razine su ispod visine radnoga platoa pa oborinska voda otječe u potoke te može utjecati na kakvoću vode. Na tome području nalaze se dvije šumske zajednice: šuma kitnjaka i običnoga graba s vlasuljom i šuma kitnjaka s beki-com. Iznad kamenoloma, na vrlo strmom i stjenovitom terenu (340-540 m n.v.), obitava gotovo 50 go-dina stara mješovita kultura crnog i običnoga bora (24 b), u smjesi sa samoniklom vegetacijom kitnjaka, bukve i dr. Susjedni odsjek 24 c je zona širenja eksploatacijskoga polja, također kultura crnog i običnog bora i samonikla vegetacija, a odsjek 24 f (0,78 ha) uređivači šuma vode kao površinu kame-noloma biotitsko - sericitnog škriljca.

Prema glavnome rudarskom projektu za otvaranje i eksplo-ataciju površinskoga kopa Šamanovica, požeška je podružnica Hr-vatskih šuma u ožujku 1994. godine dobila odobrenje za izvođenje rudarskih radova na eksploatacijskom polju oblika nepravilnoga šesterokuta (3,37 ha), s planiranom godišnjom proizvodnjom od 10.000 m³. Početkom 1999. izdano je odobrenje na rok od 11 godina, a koncesija za obavljanje rudarskih radova istekla je 13. lipnja 2012. Prema zaduženju u glavnome rudarskom projektu, nakon završetka ekploatacije tehničko - građevnog kamena, po-trebno je bilo provesti tehničku i biološku sanaciju, odnosno sani-rati osnovni plato i etaže kamenoloma. Osnovni plato na koti 328 m nadmorske visine pretvoren je navoženjem zemlje u stovarište drvne mase, a izvršena je sanacija prostora nastalog otkopavanjem kamena od navedene kote do vrha brda. Biološka sanacija otko-panoga prostora provedena je ozelenjavanjem, odnosno sadnjom 2.000 biljaka crnoga bora, a prema Pro-gramu biološke rekultivacije koji je izradio Zorislav Kajtar, stručni suradnik za eko-logiju i zaštitu šuma. Sadnja je obavljena tijekom rujna i listopada na svim etažama i kosinama uz pristupne putove. Pritom je pozornost usmjerena na stanišne uvjete, značajke pojedinih vrsta drveća i grmlja, njihovu biološku raznolikost i prilagodlji-vost. Osim crnoga bora, moguće je za sana-ciju koristiti i običnu brezu te lijesku i ka-linu, vrste koje rastu u okolnim šumskim sastojinama. Dobro je tijekom sljedećih 5-10 godina pratiti prijemljivost ovih vr-sta, njihovo preživljavanje, visinski prirast i zdravstveno stanje.

Prema pojednostavljenom rudar-skom projektu koji je izradio Dragan Bobovečki iz UŠP Požega, izgrađena je zaštitna ograda i nasip. Naime, zbog sprje-čavanja pristupa ljudi i vozila prema etaži, na osnovnom je platou, približno 10 m od donjega ruba etaže, izgrađen nasip. Tako-

đer je, zbog sprječavanja pada ljudi i divljači, postavljena u nepo-srednoj blizini šume žičana ograda u dužini 240 m, na udaljenosti oko 10 m od gornjeg ruba etaže. Znakovi upozorenja i zabrane postavljeni su na pristupnim putevima. Prema riječima Dražena Dumančića, voditelja UŠP Požega, kamenolom Šamanovica jedan je od triju u ovoj podružnici, a nije korišten gotovo dvije godi-ne. Prestao je s eksploatacijom zbog maloga kapaciteta, a nasta-vak njegova rada nije imao ekonomsku opravdanost jer je služio uglavnom za lokalne potrebe. Jedan je od petnaetak kamenoloma u Hrvatskim šumama i prvi koji je saniran zbog ekonomske nei-splativosti.

Hrvatske šume, kao profitabilno poduzeće koje upravlja prirodnim resursima na ekološki prihvatljiv način, orijentirane su prema tržištu i kupcima te su komercijalno motivirane i socijalno odgovorne. Prema jednoj znanstvenoj studiji o restrukturiranju Poduzeća, dodatne djelatnosti, među kojima i kamenolomi, u ukupnome prihodu sudjeluju s neznatnim postotkom, što upu-ćuje na razmišljanje o njihovom zadržavanju i ekonomskoj oprav-danosti.

Biološka sanacija – jedna od sadnica crnoga bora


Vjetrozivale u GJ Kršin šumarija Buje Oštećene sastojine na području šumarije Buzet

doga

đaji

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e

Fot

o: a

rhiv

a bu

z. p

odru

žnic

e ORKANSKO NEVRIJEME

UŠP Buzet zbrojila štete

Snažno nevrijeme praćeno orkanskom burom koje je u studenom mjesecu prošle godine za-hvatilo veći dio naše zemlje, a ponajviše kraje-ve uz Jadran napravilo je velike štete. Najveći

dio šteta nastao je na prometnicima, objektima, ali i na šumskim sastojinama bilo u šumama ili gradskim parkovima. Prometnice su uglavnom bile prohodne, na mjestima gdje su pala pojedinačno stabla na cestu uklonjena su od strane ophodarske službe Istarskih ce-sta ili lokalnog stanovništva.

U GJ Kršin uočene su na više mjesta pojedinačne vjetroizva-le ili oštećena stabla (još kao posljedica prethodnog nevremena). Procjenjuje se je da je uništeno oko 50 m3 na cijeloj površini gos-podarske jedinice, uključujući i privatne šume. Veće štete eviden-tirane su u okolici grada Umaga, gdje je uništeno oko 70 m³ staba-la u obliku vjetroizvala i lomova. Uništeno je i oko 50 m³ alepskog bora na području turističkog naselja Kanegra. Na području Vol-parija – Zambratija - Marana opaženo je desetak izvaljenih stabala mase oko 12 m³.

U GJ Oprtalj uočene su na više mjesta pojedinačne vjetroi-zvale, ili oštećenja stabala kao posljedica prethodnog nevremena, no ne zahtijevaju veću sanaciju. Tako je na području Kornarije

Na području buzetske podružnice Hrvatskih šuma, najveće štete od nevremena evidentirane su na terenima šumarija Buzet, Buje i Opatija. Na terenima šumarije Buje, zaposlenici šumarije obišli su

terene na kojima je nastala najveća šteta. Radi se uglavnom o terenima koji su i ranijih godina pretrpjeli štetu u naletima orkanskog vjetra. Na zgradi šumarije i lugarnicama, srećom, nije bilo šteta.

oštećeno nekoliko stabala borova i cera, kao i na području sela Čepić. Vjetroizvale se nalaze uglavnom u sjevernom dijelu gos-podarske jedinice, pojedinačne su, dobar dio njih nalazi se i na privatnim posjedima. Procjenjuje se da ih je na čitavoj površini gospodarske jedinice oko 30 m³.

Na području šumarije Buzet stradala su uglavnom starija sta-bla hrasta lužnjaka i to u Posebnom rezervatu šumske vegetacije Motovunska šuma.

Do kraja studenog bilo je evidentirano 1.500 m³ vjetroloma i vjetroizvala, a očekuje se još najmanje toliko oštećene drvne mase.

Najveće štete pretrpjela je sjemenska sastojina hrasta lužnjaka s 700 m³ doznačene drvne mase, od čega je 93 m³ sjemenskih sta-bala.

Veliku štetu od nevremena pretrpio je i sam grad Buzet od oko 10,8 milijuna Kn, a općina Cerovlje od milijun kuna. Zbog toga je 18. studenog 2013. istarski župan Valter Flego proglasio ele-mentarnu nepogodu za područje grada Buzeta i općine Cerovlje.

Na terenima šumarije Opatija u prvobitno je evidentirano oko 200 m³ vjetroloma i vjetrozivala. Prema nekim procjenama stra-dalo je oko 300 m³ stabala uglavnom bora i bukve.

Stradao je i prostor unutar upravne zgrade šumarije Opatija u Matuljima, u dvorištu šumarije bilo je slomljenih stabala, a nastala su i oštećenja na krovu skladišta.


Članica Uprave daje izjavu za radio

Rasadnici Hrvatskih šuma bili su spremni svakome pomoći

Već jedanaestu godinu za redom hrvatski Caritas organizira humanitarnu akciju Za 1000 radosti pod nazivom Svi smo pozvani kojoj se Hrvatske šume uvijek

rado odazivaju. Namjera je prodati božićna drvca i pomoći ekonomski ugroženim

obiteljima darujući im sav novac prikupljen tom akcijom. Akcija ima i ulogu ekološkog

osvještavanja jer se sva stabla prodaju u teglama. Hrvatske šume su kao i prethodnih godina darovale potrebitima i ogrjevna drva.

HUMANITARNA AKCIJA ZA 1000 RADOSTI

Rasprodana sva drvca Hrvatskih šuma Na Trgu bana Jelačića u subotu, 21. prosinca 2013. go-

dine, pod satom skupilo se mnogo ljudi. Zagrepčanke, Zagrepčani i gosti grada i ove su godine imali priliku pomoći našim najugroženijim sugrađanima kupivši

božićno drvce po povoljnoj cijeni. Na taj način učinili su Božić ljepšim sebi, vlastitim obiteljima i obiteljima s oba nezaposlena ro-ditelja, s mnogobrojnim članovima, obiteljima branitelja, s teško bolesnim članom ili članovima, obiteljima samohranih roditelja i općenito, socijalno ugroženima.

Hrvatski se Caritas pobrinuo da što veći broj ljudi u Hrvat-skoj osjeti toplinu božićnih blagdana. Sve donirane smreke pro-davale su se u teglama tako da je akcija imala i snažnu ekološku poruku. Donacijama Hrvatskih šuma ove su se godine pridružili Zrinjevac d.o.o., Vrtni centar Šestine i OPG Lončar. Od ukupno tristo dvadeset stabala koliko se našlo na glavnom zagrebačkom trgu, devedeset običnih smreka i trideset Pančićevih omorika bilo je dopremljeno iz rasadnika Močile UŠP Koprivnica, a osamdeset srebrnih smreka iz rasadnika Brestje UŠP Zagreb. Najljepša stabla odabrale su viša stručna suradnica Mirjana Grahovac – Tremski zadužena za koordinaciju svih rasadnika Hrvatskih šuma i upra-viteljica rasadnika Močile i Nives Salopek upraviteljica radne jedi-nice Rasadnik Zagreb. Radnice i radnici iz RJ Rasadnik Zagreb te RJ Hortikultura zagrebačke Uprave su zajedno s volonterima hrvatskog Caritasa, odnosno članovima franjevačkog svjetovnog reda i Frame, učenicama i učenicima Nadbiskupske gimnazije, VII. gimnazije, Ženske opće gimnazije i studentima Katoličkog bogoslovnog fakulteta pomogli kupcima odabrati božićno drvce i odnijeti ga do vozila. Kupci su uživali u potpunoj usluzi jer su prema potrebi drvca bila dovožena do njihovih domova. Po svoje božićno drvce i ove je godine došao zagrebački gradonačelnik Mi-lan Bandić u želji da doprinese socijalno ugroženim sugrađanima i bude primjerom socijalne osjetljivosti i dobre volje.

Voditelj UŠP Zagreb Krunoslav Jakupčić pojasnio je me-dijima kako su Hrvatske šume za ovu prigodu darovale ogrjevna drva koja su preradili i zatim podijelili socijalno ugroženim osoba-ma prema popisu koji je načinio Caritas.

Ovoj velikoj, humanitarnoj, tradicionalnoj manifestaciji pri-sustvovala je članica Uprave Hrvatskih šuma Marija Vekić s ko-jom je uz ravnatelja hrvatskog Caritasa mons. Fabijana Svalinu razgovarala urednica na Hrvatskom katoličkom radiju Tanja Po-pec. Akciju je posjetio i član Uprave Ivan Ištok.

Atmosfera je bila ugodna jer su čitavo vrijeme puštane pri-godne božićne pjesme, a k tome su cijeli događaj uveličali članovi zbora Palma.

Da su građani Hrvatske socijalno osjetljivi dokazuje činjenica što su prodana sva stabla koja su darovale Hrvatske šume.

Svaka sadnica uzgojena u rasadnicima Hrvatskih šuma zahtije-va dugoročnu njegu. Ona se mora okopavati, prihranjivati i zalije-vati, tako da se u svaku ulaže puno truda, strpljenja, ljubavi i vjere da će uspjeti izrasti u lijepo i zdravo stablo. Ostaje nada da će se pozitivna energija koja je u tim stablima pohranjena širiti i dalje.

doga

đaji

Teks

t/fot

o: M

arija

Gla

vaš


doga

đaji

Teks

t: Iv

ica

Tom

ić

Fot

o: I.

Tom

ić, a

rhiv

Par

ka p

riro

de P

apuk

Zaljubljenici u prirodu i njene ljepote pješačili su neoznačenim stazama, uočavali stabla s oznakama

gospodarskih jedinica, odjela i odsjeka. Bila je to za planinare jedinstvena šumarska škola u okrilju njima

tajnovitih i nepoznatih papučkih šuma

Upovodu Međunarodnoga dana planina, oko 250 pla-ninara iz cijele Slavonije pohodilo je 8. prosinca 2013. nepoznatim i neoznačenim stazama šumske predjele zapadnoga Papuka. Pokrovitelj izleta, koji je organizi-

ran 8. put zaredom, bio je Planinarski savez Hrvatske, a organiza-tori Javna ustanova Park prirode Papuk i Slavonski planinarski sa-vez. Po pretežito snježnoj i na mjestima vrlo strmoj kružnoj stazi, dugoj oko 12 km, pješačili su gotovo pet sati planinari iz dvadeset planinarskih društava. Kretalo se i dijelom Gutmannove konjičke staze (Papučki Reitweg) koju je prije stotinjak godina dao izgraditi njemački trgovac drvom Gutmann. Cijela staza duga je približ-

no 45 km, prolazi kroz zaštićena papučka područja (spomenici prirode, posebni rezervati šumske vegetacije i dr.), a završava na Jankovcu. Proteže se po istoj slojnici, na 650-700 m nadmorske visine, a slična je Premužićevoj stazi na Velebitu.

Okupljanje je počelo sunčanoga nedjeljnog jutra na No-vom Zvečevu, a krenulo se pored zvečevačkog aerodroma prema Josipovom putu te njime do šumskoga predjela Palež, i početka konjičke staze, do ispod vrha Točka (887 m). Grupa planinara popela se i na sam vrh. Nastavak staze bio je kod izvora Ograševi-ce, u blizini trase Reitwega kod izvora Studenca. Počelo je zajed-ničko spuštanje u pravcu Novoga Zvečeva: duž prosjeke između šumskih odjela 14 i 15, presijecanjem šumske ceste “Suva jela” i šumske vlake, a uslijedilo je zadržavanje kod lovačke kolibe Brzaja, u dolini istoimenog potoka. Koliba je smještena u lovištu Zveče-vo na južnim padinama zapadnoga Papuka, u okružju panonske bukovo - jelove šume (odjel 14, odsjek c), na 530 m nadmorske visine. Ovaj šumarski objekt pruža smještaj lovcima na divlje svi-nje, jelensku i srneću divljač, a među planinarima je poznat kao Crna kuća. Organizatori izleta su za sve sudionike izleta pripremili ovdje bogatu i raznovrsnu zakusku, od kuhanih kobasica, juhe od gljiva, heljde s gljivama i dr. Završna dionica izleta, u dužini 920 m, bila je planinarima poznata. Naime, bio je to već prijeđeni put od polazne točke koja se nalazi u blizini gostionice Casablanca.

Pohod navedenim planinarskim putem obuhvatio je većim dijelom šumske predjele gospodarske jedinice Zapadni Papuk zve-čevački šumarije Kamenska, na području Uprave šuma Požega. To je, gledajući reljefno, gorsko područje, a samo su najviši predjeli, na nadmorskoj visini većoj od 800 m, planinski. Panonska šuma bukve i jele dio je isprekidanog areala ovih šuma, a za jelu se sma-tra da je reliktna vrsta i ostatak nekadašnje drevne flore. Ovdje najviše pridolazi u šumskim predjelima Brzaja, Duboka rijeka i dr., pruža se do vrha Papuka do visine 900 m, pa postupno pre-lazi u zajednicu gorskoga javora i običnog jasena. Kao agresivna vrsta ulazi u šumske zajednice bukve i kitnjaka. Zapadna grani-ca gospodarske jedinice proteže se regionalnom cestom Kamen-ska - Novo Zvečevo – Voćin, a južna granica je regionalna cesta Orljavac – Kamenska - Pakrac. Istočna granica ide grebenom od

Karta sa crveno označenom planinarskom stazom

MEđUNARODNI DAN PLANINA

Slavonskiplaninariu šumskimpredjelima Papuka Pješačenje u koloni šumskom prosjekom


vrha Papuka prema selu Gornji Vrhovci, a od njih bilom prema selu Vraniću, sve do asfaltne prometnice Pakrac - Požega. Uočljivi su brojni vodotoci, a među njima je najveći potok Brzaja čiji je tok usporedan sa zapadnom granicom jedinice. Potok se ulijeva u rijeku Orljavu kod sela Kamenska. Svojom kraćom dionicom, u predjelu Točak i konjičke staze, planinarska je staza prolazila kroz gospodarsku jedinicu Djedovica - Trešnjevica šumarije Voćin, na području Uprave šuma Našice.

Planinari su tako imali prigodu upoznati oštre i strme gre-bene, duboke jarke, oštro usječene od izvora, i vrlo strme te zbog snijega relativno opasne dionice staze. Zato su članovi Hrvatske gorske službe spašavanja iz Požege, Novske, Orahovice, Osijeka

i Slavonskoga Broda na tome dijelu puta postavili rukohvat od užadi u dužini 150 metara, kojim se većina planinara lakše spuštala na cestu. Unatoč svim naporima tijekom pješačenja, ovi entuzijasti i zaljubljenici u prirodu uživali su u svježini gorskoga zraka i osebujnosti najljepše slavonske planine te snježnoj bjelini njenih bjelo-goričnih i crnogoričnih šuma. Uspinjali su se na proplanke i visove, pješačili šumskim pro-sjekama i vlakama, gazili po ot-palom lišću šumskoga drveća, uočavali oznake gospodarskih jedinica, odjela i odsjeka. Bila je to za planinare jedinstvena šumarska škola u prirodi, u okrilju njima tajnovitih i nepo-znatih papučkih šuma.

Predah kod lovačke kuće Brzaja

Silazak strmom stazom uz pomoć užeta

Planinari okupljeni iz cijele Slavonije

Zaljubljenici u prirodu i njene ljepote pješačili su neozna-čenim stazama, uočavali stabla s oznakama gospodarskih

jedinica, odjela i odsjeka. Bila je to za planinare jedinstvena šumarska škola u okrilju njima tajnovitih i nepoznatih

papučkih šuma


doga

đaji

Teks

t/fot

o: M

arija

Gla

vaš

Učenici OŠ Koprivnički Bregi

Marina Juratović i Sonja Rukavina iz HŠ

EUROPSKI TJEDAN ŠUMA

Osnovnoškolciučili od šumaraDrugi Europski tjedan šuma obilježen je u Europi od 9. do 13. prosinca 2013. god. Cilj obilježavanja je podizanje svijesti o

dobrom stanju i zdravlju šuma u Europi. Upravo su te ciljeve djelatnice

UŠP Koprivnica i ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim

prirodnim vrijednostima na području Koprivničko – križevačke županije odlučile

prenijeti na najmlađe i zato su posjetileOŠ Koprivnički Bregi.

UŠP Koprivnica i JU za upravljanje zaštićenim prirod-nim vrijednostima na području Koprivničko – križe-vačke županije organizirale su nastavu za djecu nižih razreda OŠ Koprivnički Bregi u istoimenoj općini.

Povod tome bio je Europski tjedan šuma čiji je veleposlanik 2013. god. bio Djed Mraz osobno.

Marina Juratović, zamjenica upravitelja šumarije Koprivnica pokazala je djeci koje sve vrste drveća rastu u njihovom zavičaju, koje u sloju grmlja i u prizemnom sloju te kojih sve životinja ima. Objasnila je da su šume naše najveće nacionalno blago o čijem se očuvanju brinu šumarski stručnjaci. Sonja Rukavina, stručna su-radnica iz Odjela proizvodnje detaljnije im je pojasnila na koje se sve načine šumari brinu o šumi. Upoznala ih je s radovima sjetve, sadnje, njega i zaštite i prisjetila ih na to da se šumari brinu o i div-ljači. Objasnila im je kako mogu sami doprinijeti očuvanju šuma, odnosno što se smije, a što ne smije raditi i kako brinuti o vlastitoj sigurnosti za boravka u šumi. Šumarske stručnjakinje potaknule su djecu da se prisjete za što se sve koristi drvo, odnosno zašto se šuma mora sačuvati.

Da ovi učenici mogu biti ponosni na svoje pretke i imaju što sačuvati uvidjeli su iz izlaganja ravnateljice JU, Željke Kolar. Ova županija ima čak petnaest zaštićenih vrijednosti od čega je pet po-sebnih rezervata. Tu su: geografsko botanički rezervat Đurđevački pijesci, jedina pustinja u Hrvatskoj jedinstvene vegetacije, Mali Kalnik (dio planine Kalnik) obiluje endemima, botanički rezervat šumske vegetacije Dugačko brdo unutar šumarije Koprivnica, po-sebni rezervat Crni jarki - sastojina crne johe poznata po biljnom endemu hrvatska kockavica unutar šumarije Đurđevac i posebni ornitološki rezervat Veliki Pažut na području šumarije Koprivnica. Park šumu Župetnica Križevčani smatraju plućima svojega gradi-ća. To je miješana sastojina unutar koje se nalazi maleni rasad-nik Hrvatskih šuma. Značajni krajobraz i dom nekim specifičnim biljnim vrstama čini planina Kalnik. Drugi značajni krajobraz na podr. šumarije Repaš, Čambina predstavlja barski ekosustav. Spo-menik prirode, Livade u Zovju na području šumarije Koprivnica, lokalitet su na kome obitavaju dvije najugroženije vrste europskih leptira. Velika stoljetna stabla koja spadaju u spomenike prirode su: hrastovi lužnjaci uz zgradu šumarije Repaš, pitomi kesten na području šumarije Koprivnica i malolisna lipa na granici šumarija Koprivnica i Đurđevac. Regionalni park Mura – Drava je jedi-ni sačuvani prostor u Europi s mnoštvom rukavaca, meandara, sprudova te biljnih i životinjskih vrsta močvarnih područja. Da je ovo područje između Hrvatske i Mađarske od iznimnog značaja prepoznala je i svjetska organizacija UNESCO pa ga je 2012. god. uvrstila u dio svjetske mreže rezervata biosfere. O poplavnim šu-mama uz Muru i Dravu unutar regionalnog parka brinu Hrvatske šume.

Većina ovih područja uključena je u europsku ekološku mrežu Natura 2000.

Dobro informirani i osviješteni, budući odrasli ljudi zalog su očuvanja naših šuma, voda i sveukupne prirode i zato su ovakva predavanja i te kako značajna.

Broj 199/200 | Srpanj/Kolovoz 2013. HRVATSKE ŠUME 13Broj 205/206 | Srpanj/Kolovoz 2013. HRVATSKE ŠUME 13

godina? Odgovori su sažeti u činjenici da je šumarstvo u Hrvatskoj tradicionalno ustrojeno prema načelima prirodnoga pristupa šumskom ekosustavu“.

Poduzeće Hrvatske šume d.o.o, gospodari šu-mama u državnom vlasništvu. Zaštićene šume kojima se ne gospodari nalaze se pod brigom nacionalnih par-kova. Šume kojima se gospodari donose gospodarsku dobit, u najčešćem slučaju. Sve šume kojima Hrvatske šume gospodare podijeljene su u gospodarske jedinice, a one u odjele i odsjeke. Plan gospodarenja za neku gospodarsku jedinicu naziva se Osnova gospodarenja i donosi se za razdoblje 10 godina. Tako se i sva mjere-nja i sva planiranja u šumarstvu provode svakih deset godina pa je i ažurnost prikazanih informacija nužno na toj istoj razini. Osnova gospodarenja za nas šumare je kao Biblija ili Ustav za tu jedinicu. Na jednom od javnih uvida prilikom sječe stabala na području šuma Medvednice, kolega iz UŠP Zagreb vrlo je zgodno pri- ko

men

tarT

ekst:

Iren

a D

evči

ć

Ljubav prema prirodi nije dovoljna za njezinu zaštitu ako se radi u neznanju, a poznata je i stara poslovica koja kaže „put do pakla popločen je dobrim namjerama“. U želji da pomognu i zaštite šumu, građani često okupljeni u razne zelene i ekološke udruge zapravo čine suprotno ili možda, ’ajmo reći, od stabala ne vide šumu. Jer šuma nije

sastavljena samo od 100- godišnjih stabala, već i od podmladka.

Čitajući napise novina i portala u posljednjih nekoliko mjeseci pobojala sam se da je Hrvatska ostala bez šuma, samim time moje poduzeće, a i ja bez posla. Oblio me hladan znoj, ali onda sam još jedan puta u nevjerici

morala provjeriti podatke koje doduše znam napamet i u snu, a to je da šume u Hrvatskoj zauzimaju 2,688.687 ha što je 47 % ko-pnene površine države. Uf, dobro je, još nismo „out off business“ što bi se u slengu reklo. Ali zašto onda iz novina i portala vrište naslovi tipa „Prekomjerna sječa šuma“ i „Ugrožena pluća grada“ ili „Šumari opet napadaju…“. Optužuju nas da šumu kljaštrimo, uništavamo, pustošimo, ogoljujemo, uspoređuju nas s Mlečanima iako kad malo bolje razmislim, nakon svih usporedbi, Mlečani su u usporedbi s nama čisti pozitivci.

Da se predstavim, ja sam šumarica po struci, ekološka aktivi-stica po uvjerenju i planinarka vikendima. Iz ljubavi prema prirodi i šumi upisala sam Šumarski fakultet sveučilišta u Zagrebu i tamo puno naučila o načinima gospodarenja šumom, zaštiti i ekologiji, eksploataciji i ekonomiji. Od kolega iz europskih zemalja čula sam

da nam zavide na prirodnosti i očuvanosti naših šuma, a ja sam znala da je za to zaslužna dugogodišnja tradicija šumarske struke, edukacija na fakultetu i zagrebačka škola uzgajanja koju su prošli svi studenti šumarskog fakulteta. Potrajno gospodarenje osnovni je pojam koji smo morali usvojiti. Uzgajanje šuma kao predmet bilo je sito i rešeto za studente, predmet nakon kojega se ostajalo ili odustajalo od studiranja. Oni koji su ostali, završili i imali sreće zaposliti se u jedinom javnom poduzeću koje gospodari hrvatskim šumama, svoje su znanje pretakali u svakodnevni posao upravljanja šumskim bogat-stvom. Zahvaljujući šumarima i potrajnom gos-podarenju unazad 200 godina, približno 95% naših šuma danas je još uvijek prirodno.

U svome članku pod naslovom „Zagrebač-ka škola uzgajanja i gospodarenje nizinskim šu-mama“ akademik Igor Anić osvrnuo se također na ovaj problem te tekst započeo sljedećim riječi-ma - „Često se prigovara šumarima kako svojim postupcima »krče« šumu, »uništavaju« stabla, ne postupaju »ekološki«, traži se zaštita šuma od šumara i sl. Pri tome se zaboravlja činjenica da je Hrvatska jedna od najbogatijih europskih zemalja po prirodnim šumama. Prirodan način njihova postanka, prirodnost strukture, stupanj biološke raznolikosti, ekološka i socijalna vrijed-nost tome također govore u prilog. Postavlja se pitanje kako je moguća takva slika naših šuma kad znamo da su većinom gospodarskoga karak-tera. Istodobno, kako je moguće da je površina šuma u Hrvatskoj i unatoč gospodarenju ostala gotovo nepromijenjena u posljednjih stotinjak

NOVINSKI NATPISI I ANONIMKE

Prekomjerna sječa šuma?!

mijetio – „Nije da se šumari svako jutro nađu na kavici pa dogo-varaju „danas ćemo sjeći ovo, sutra ono“. Postupak je kompliciran. Svako stablo bira se u suradnji s djelatnicima Parka prirode. Na-kon doznake, na teren izlaze djelatnici Ministarstva zaštite priro-de, pregledavaju doznake i tek kada odobre koje se stablo treba, a

Primjer anonimne reakcije građana


koje ne treba maknuti, radi se zahtjev za sječu“. Hrvatske šume već stoljećima primjenjuju u svom gospodarenju princip potrajnosti (održivosti) i stoga iz šume uzimaju znatno manje drva nego što ga priraste, a kako pri izuzimanju uglavnom odabiru lošija stabla, izlazi da su naše šume sve ljepše što se njima više gospodari.

Pod najstrožim okom javnosti nalaze se šume u blizini većih gradova. Medvednica je svakako jedna od njih. Šumari, biolozi, planinari, učenici, studenti, građani, vole i posjećuju ovaj prostor štite ga i čuvaju svatko na svoj način. No, ljubav prema prirodi nije dovoljna za njezinu zaštitu ako se radi u neznanju, a poznata je i stara poslovica koja kaže „put do pakla popločen je dobrim na-mjerama“. U želji da pomognu i zaštite šumu, građani često oku-pljeni u razne zelene i ekološke udruge zapravo čine suprotno ili možda, ’ajmo reći, od stabala ne vide šumu. Jer šuma nije sastav-ljena samo od 100- godišnjih stabala, već i od podmladka. Upravo sječom starih stabala daje se prostor i svjetlo za rast i razvoj novoj, mladoj šumi. Konkretno, na području Parka prirode Medvednica bilježeno od 1966., 1976., 1987., 1997. do 2007. godine zabilje-ženo je konstantno povećanje drvne zalihe u državnim šumama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o. Svih tih godina, a i sada (za cca 1/3) sječa je manja od prirasta šume i praćena ulaganjima; uzgojnim radovima, zaštitom i čuvanjem šuma.

Vrlo važna činjenica jest i to što su Hrvatske šume od 2002. godine nositelji FSC certifikata za gospodarenje šumama. FSC certifikacija znači da se šumom gospodari prema strogim ekološ-kim, socijalnim i ekonomskim standardima. Prema novim trendo-vima u Europi sve se više ulaže u tzv. zeleno gospodarstvo. Jedna od važnijih grana je i gradnja prirodnim materijalima odnosno drvom. FSC certifikat koji garantira porijeklo drvnog materija-la te način njegovog dobivanja (iz potrajnih šumskih ekosustava) temeljni je preduvjet za plasiranje proizvoda na zahtjevno europ-sko tržište. Zelena ekonomija, održivo stanovanje, čista energija, sve se to može dobiti iz šume pametnim i potrajnim gospodare-njem. Vjerujem da nam je svima želja, i šumarima i ekolozima i planinarima kupovati visokokvalitetne drvne proizvode iz naših, hrvatskih šuma. Jasno nam je svima da u tom slučaju ne možemo dozvoliti da stabla istrunu od starosti već u propisanom dobu po-trebno ih je posjeći. Bilo bi licemjerno od nas zabranjivati sječu i izradu drveta u našim šumama, a kupovati drvnu građu uzgojenu u monokulturama posađenim radi što brže zarade i profita, pot-puno zanemarujući zaštitu prirode i biološke raznolikosti. U ko-načnici vjerujem da smo svi na istoj strani, no ponekad se možda samo ne razumijemo dovoljno. Šumarstvo nije samo zaštita šuma već i gospodarska grana koja u okvirima novih trendova ima mo-gućnost postati pokretač ekonomskih promjena u našoj zemlji.

ŠUMARSTVO I VINOGRADARSTVO

Vinogradi požeških šumara daju vrhunska vinaSlavonija je jedna od vinogradarskih podregija Republike

Hrvatske, a obuhvaća deset vinogorja, među kojima se posebice ističe vinogorje Kutjevo, smješteno u Zlatnoj do-lini (Vallis aurea), kako su je nazvali stari Rimljani. Ono

se proteže u dužini 55 km u smjeru zapad - istok, a vinogradi se nalaze na južnim padinama Krndije i djelomično na južnim položajima Papuka, koji su u sastavu istoimenoga Parka prirode. Trsovi zauzimaju površinu od 1.750 ha, na nadmorskoj visini iz-među 200 i 400 m nadmorske visine, na nagibima od 10 do 45 postotaka. Gustoća sadnje vinove loze varira od 4.000 do 10.000 trsova po hektaru, a najraširenija sorta je graševina, zastupljena s čak 60 %. Na južnim krndijskim obroncima bijela se graševina uzgaja više od sto godina, a upravo na tim padinama šume se i vinogradu isprepliću, izmjenjuju i okružuju, međusobno utječući jedni na druge. Istraženo je da je utjecaj šuma na poljoprivred-nu proizvodnju te na vinogradarstvo i vinarstvo značajan i velik. Šume i vinogradi su u svojevrsnom suživotu, a šume pridonose proizvodnji kvalitetnoga grožđa i vina.

Na jednom od najkvalitetnijih vinogradarskih područ-ja Hrvatske, dobro zaštićenog od zagađivačkih i štetnih utjecaja industrije i prometa, svoje vinograde ima i požeška podružnica

Ante Miličević

Mlada šuma raste pod zaštitom krošanja stare šume


Tabla s graševinom kod rasadnika HajderovcaVinograd na južnom obronku Papuka

šum

a i o

kruž

jeTe

kst:

Ivic

a To

mić

F

oto:

I. T

omić

, I. f

lisza

r

Osnovna namjera podizanja vinograda bila je iskoristiti površine kojima gospodare Hrvatske šume,

koje nisu pošumljene iz opravdanih razloga. Svrha je zapošljavanje i zbrinjavanje radnika s umanjenim

radnim sposobnostima.

Hrvatskih šuma. Nasadi su podizani od 2006. do 2009. godine, na površinama neobraslog i djelomice obraslog zemljišta, a prema Uredbi Vlade Republike Hrvatske o postupku i mjerilima za osni-vanje služnosti u šumi ili na šumskome zemljištu, radi podizanja višegodišnjih nasada. Osnovni je cilj podizanja vinograda bio da se iskoriste površine kojima gospodare Hrvatske šume, koje nisu pošumljene iz opravdanih razloga, primjerice zbog dalekovoda. Je-dan od ciljeva je zapošljavanje i zbrinjavanje radnika s umanjenim radnim sposobnostima. Prema Zakonu o vinu i Pravilniku o vinu, UŠP Požega je od 2009. upisana u Upisnik proizvođača grožđa, vina i voćnih vina, a prema Pravilniku o integriranoj proizvodnji, u Upisniku je proizvođača koji se bave takvom proizvodnjom. Vi-nogradi na površini gotovo 16 ha, s 59.790 trsova (od 3.307 do 4.297/ha) upisani su u Vinogradarski registar. Nalaze se na pet čestica i tri proizvodne jedinice: Češljakovci (6,02 ha, 25.200 tr-sova), Kutjevo i Bektež (2,47 ha, 8590 kom) i Podgorje (7,18 ha, 26.000 kom). Na području šumarije Velika smješten je vinograd

Češljakovci (gospodarska jedinica Južni Papuk), na nadmorskoj visini oko 300 m, gdje se teren blago spušta prema istoku i zapadu. Na prostoru šumarije Kutjevo su vinogradi Vetovo i Hajderovac, na nadmorskoj visini 300-350 m. To su položaji koji su vrlo dobri i odlični za uzgoj kulture vinove loze. Šire gledajući, ove lokacije pripadaju sjevernome dijelu Požeške doline.

Kutjevačkoj šumariji odobreno je Rješenje za označavanje vina oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla, sukladno Zakonu o vinu. Za dva uzorka graševine iz berbe 2011. dobiveno je Rješenje o dopuštenju za stavljanje u promet kvalitetnoga vina s kontroliranim zemljopisnim podrijetlom, uz pripadajuće markice za boce zapremine od 1 l. Na području proizvodne jedinice Češlja-kovci posađeni su zweigelt, alicante bouscehet, chardonnay, sau-vignon, graševina, merlot i cabernet sauvignon. Sorte na Podgorju su graševina, chardonnay i sauvignon, a u proizvodnoj jedinici Ku-tjevo i Bektež nalazi se sorta graševina. Na navedenim površinama je dvostruki sustav uzgoja (dvokraki Guyot), obavlja se zatravljiva-nje svakog drugoga reda u vinogradu, a suprotni se red obrađuje,

osim na trećini površine proizvodne jedinice Češlja-kovci. Naime, ovdje je zbog nagiba terena zatravljena cijela međuredna površina, u cilju sprečavanja erozije. Zbog što kvalitetnijeg praćenja stanja tla, obavlja se njegova redovita analiza na proizvodnim površinama, radi popravljanja kemijskih svojstava. Prostor ispod trsova obrađuje se strojno, a mehanizacija za obradu tla i zaštitu vinove loze nalazi se u prikladnim objek-tima, u blizini proizvodnih jedinica. Postojeći strojevi za obradu vinograda i prijevoz grožđa su iz šumsko - hortikulturnoga rasadnika Hajderovca. Osim toga, uređen je i potreban prostor za skladištenje zaštitnih sredstava te prazne ambalaže. Poslove rezidbe, poprav-ljanje armature, vezanja i berbe obavljaju naši uzgojni radnici te radnici iz Agencije za zapošljavanje. U lipnju prošle godine Poljoprivredna savjetodavna služba oba-vila je stručni nadzor vinograda te utvrdila da sustav proizvodnje udovoljava zahtjevima propisanim Teh-nološkim uputama za integriranu proizvodnju grožđa.

Nakon obavljene berbe u 2013. godini, prodano je 110.305 kg grožđa u iznosu 316.560 kn, u čemu graševina sudjeluje s 83 %, a chardonnay i sauvignon ukupno sa 17 %. Tako je prosjek ubrane graševine u vinogradu Hajderovac 2,32 kg, a u vinogradu Vetovo 2,70 kg po trsu. Savjetnik i koordinator za proizvod-

nju grožđa i vina u UŠP Požega je Ante Miličević, dipl. ing. šum., voditelj Komercijalnog odjela, inače poznati požeško - kutjevački vinar, koji surađuje s Antunom Mitrovićem, šumarskim tehniča-rom šumarije Kutjevo.

- Značenje ovih vinograda je u tome što se podmiruju potre-be za vinom u UŠP Požega i Hrvatskim šumama, a zapošljavamo naše radnike sa smanjenom radnom sposobnošću, invalide rada. Veći dio grožđa prodamo i tako podmirujemo troškove održava-nja vinograda tijekom godine. Vino stavljamo u litrene boce i one od 0,75 l koje darujemo, - naglašava Miličević. Napominje da se hladnjača kutjevačkog rasadnika koristi za kontrolu temperature tijekom fermentacije mošta, a ljeti se održavaju optimalne tempe-rature. Na tržištu je došlo do velikoga poremećaja u proizvodnji grožđa i vina, a cijene su ispod onih planiranih u prvotnome pro-jektu podizanja vinograda. Požeški šumari provode maksimalnu racionalizaciju vinogradarsko - vinarske proizvodnje. Sve navede-ne sorte grožđa su dobro složene i preporučene te daju vrhunsku kakvoću vina, a urod je zadnjih godina udvostručen.


razg

ovor

Teks

t/fot

o: G

oran

Vin

cenc

Hrvatska poštanska banka, jedina među domaćim ve-likim bankama koja djeluje na hrvatskom tržištu, pri-

premila je posebnu ponudu za zaposle-nike Hrvatskih šuma d.o.o. prema kojoj su djelatnici stavljeni u VIP program koji im donosi niz pogodnosti u odnosu na komercijalne usluge banke. Zanima-lo nas je koje su pogodnosti pripremili djelatnici HPB-a za radnike Hrvatskih šuma, stoga smo razgovarali s koordina-torom banke za poslovanje sa stanovniš-tvom, Markom Petekom kako bi nam razjasnio ponudu.

Pojasnite nam što predstavlja VIP ponuda i što ona znači za radnike Hrvatskih šuma? Koliko iznosi cijena paketa koju bi mjesečno plaćali radnici Hrvatskih šuma?

VIP-ponuda Hrvatske poštanske banke za djelatnike Hrvat-skih šuma obuhvaća lepezu proizvoda i usluga uz povoljnije uvjete i dodatne pogodnosti. Ponuda sadrži: Tekući račun uz 300% dopuštenog prekoračenja MasterCard karticu s odgodom plaćanja bez upisnine i člana-

rine za prvu godinu korištenja MasterCard kreditnu karticu bez upisnine i članarine za prvu

godinu korištenja MasterCard Zlatnu karticu bez upisnine i članarine za prvu

godinu korištenja VISA karticu na rate bez upisnine i članarine za prvu godinu

korištenja HPB Internetsko bankarstvo za fizičke osobe mBanking SMS/e-mail uslugu Kreditne proizvode – stambene i nenamjenske kredite te na-

mjenske za podmirenje novčanih obvezaDjelatnici Hrvatskih šuma mogu ostvariti dodatne pogodnosti

i popuste ukoliko realiziraju VIP-paket uz tekući račun. Za samo 25 kuna mjesečno, ovaj paket uključuje dopušteno prekoračenje u iznosu 300% visine mjesečnog dohotka, jednu od kartica po izboru (MasterCard s odgodom plaćanja, MasterCard kreditnu karticu, MasterCard Zlatnu karticu ili VISA karticu na rate) HPB Internet bankarstvo ili HPB mBanking te SMS ili e-mail uslugu.

Djelatnicima Hrvatskih šuma nudimo i raznovrsne kreditne linije po povoljnijim uvjetima, odnosno s nižom kamatnom sto-pom i naknadom. Uz stambene kredite, na raspolaganju su im i nenamjenski krediti u kunama i uz valutnu klauzulu, a tu je i po-sebna kreditna linija za podmirenje novčanih obveza. Uglavnom, zaposlenici Hrvatskih šuma HPB-ovim kreditima mogu riješiti sve svoje financijske ili potrošačke potrebe uz vrlo povoljne uvjete fi-nanciranja.

Zanimljiva je i ponuda u sustavu kreditiranja građana. Djelatnici Hrvatskih šuma će po potrebi moći birati između tri sustava kreditiranja. Možete li nam podrobnije razložiti pri-

bližiti sve tri ponude i istaknuti koje se pogodno-sti vežu uz svaku pojedinačno?

Kao što sam već napomenuo, kreditne lini-je koje je Hrvatska poštanska banka pripremila za djelatnike Hrvatskih šuma prilagođene su financi-ranju različitih potreba uz vrlo konkurentne uvjete na tržištu.

Prva skupina kredita su nenamjenski kredi-ti koji se mogu realizirati u kunama ili uz valutnu klauzulu, a osnovne pogodnosti ove kreditne linije jesu: iznosi od 10.000,00 do 220.000,00 HRK do 150.000,00 HRK realizacija je moguća

samo uz obvezne instrumente osiguranja po-vrata kredita

kamatna stopa 8,26% godišnja, promjenjiva naknada za obradu kreditnog zahtjeva - 1,10% od iznosa kredita (za korisnike paketa), - 1,30% za sve ostalerok otplate: - od 36 do 84 mjeseca za kredite u iznosu od 10.000,00 HRK

do 50.000,00 HRK - od 36 do 180 mjeseci za kredite u iznosu od 50.000,01

HRK do 220.000,00 HRK mogućnost realizacije i bez jamaca.

Osim nenamjenskih kredita, ponuđeni su za djelatnike Hrvat-skih šuma i stambeni krediti sa sljedećim karakteristikama: iznosi od 10.000,00 EUR-a na više u kunskoj protuvrijednosti

(ovisno o kreditnoj sposobnosti i namjeni kredita) iznos kredita može se povećati za još dodatnih maksimalno

2.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti kamatna stopa za namjenu: - stambeni prostor (stan, kuća, garaža i parkirna mjesta): 5,71% godišnja, promjenjiva - vikend kuća, apartmani, stan za odmor: 6,21% godišnja,

promjenjiva naknada za obradu kreditnog zahtjeva - 1,00% od iznosa kredita (za korisnike VIP paketa) - 1,50% za sve ostale rok otplate od 24 do 360 mjeseci (mogućnost počeka do 12

mjeseci) omjer odobrenog kredita i procijenjene tržišne vrijednosti ne-

kretnine u odnosu 1:1.Naposljetku, kredite za podmirenje novčanih obveza djelat-

nici Hrvatskih šuma mogu realizirati u sljedećim uvjetima: iznosi do 50.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti do 10% iznosa kredita moguće je realizirati bez dokumentira-

nja namjene rok otplate do 240 mjeseci, ovisno o iznosu kamatna stopa 8,75% godišnja, promjenjiva naknada za obradu kreditnog zahtjeva: - 1.30% od iznosa kredita (za korisnike VIP-paketa) - 1,50% za sve ostale

HRVATSKA POŠTANSKA BANKA

Velike pogodnosti za radnike Hrvatskih šuma

Marko Petek, HPB


do 13.750,00 EUR realizacija moguća samo uz obvezne in-strumente osiguranja

mogućnost realizacije i bez jamaca. Hrvatska poštanska banka pripremila je i ponudu za

najmlađe članove po imenu Kockica. Koje pogodnosti imaju roditelji, a koje djeca u tom paketu? Je li ta ponuda vezana uz gore navedene pakete?

Kockica je poseban financijski proizvod HPB-a osmišljen za sigurniju budućnost naših dragih mališana koji im ujedno pruža priliku da od najranije dobi uče o vrijednostima štednje.

Uz Kockicu je moguće štedjeti putem oročene dječje štednje ili putem dječjeg računa.

Dječji račun Kockica donosi kamatu od 4% godišnje, a uz nje-ga Banka izdaje karticu. Učestalost i visina uplata nisu ograničene, a ušteđevinom možete raspolagati u svakom trenutku, na banko-matima i u poslovnicama HPB-a. Uplate na dječji račun moguće je izvršiti u svim poslovnicama Banke i Hrvatske pošte te bezgo-tovinskim prijenosom, a stanje na računu uvijek možete provjeriti na HPB-ovim bankomatima. Otvaranje i vođenje dječjeg računa je besplatno.

Uz oročenu dječju štednju moguće je štedjeti u domaćoj ili stranoj valuti (euri, švicarski franci ili američki dolari) od 1 do 3 godine. Kamatne stope na štednju u kunama dosežu 3,90 %, dok se kamata na štednju u eurima penje do 3,15%. Minimalan iznos prve uplate je 100 kuna, a daljnje se uplate vrše dinamikom i izno-sima koji, u roku trajanja oročenja, štediši najbolje odgovaraju.

Kockica nije vezana uz pakete za djelatnike Hrvatskih šuma već se može ugovoriti samostalno. Iskoristit ću ovu priliku da predložim svima koji nemaju ideju čime u posebnim prilikama da-rovati dragog mališana, neka razmisle o otvaranju Kockice. Dječja štednja se možda ne čini kao dar koji će ih razveseliti, ali zapravo je

odlična stvar kojom dajemo do znanja da nam je uistinu stalo, po-tičemo njihovu odgovornost i omogućujemo im štednju za neke buduće potrebe. A što je isto tako važno, za otvaranje Kockice nije potrebno biti zakonski zastupnik ili skrbnik djeteta, već ju uz poseban Kockica poklon bon mališanima mogu darovati i bake, tete i sva ostala rodbina i prijatelji.

Predviđena je i stambena štednja. Možete li nam pred-staviti tu ponudu?

Da, djelatnicima Hrvatskih šuma nudimo i HPB-ovu stam-benu štednju. To je poseban oblik štednje idealan za sve koji žele ostvariti sigurne prinose na svoju štednju uz odvajanje relativno malih mjesečnih iznosa, nakon koje je moguće realizirati stambeni kredit uz fiksnu kamatnu stopu za cijelo vrijeme otplate. Tu je i mogućnost međufinanciranja uz koju se stambeni kredit može realizirati odmah po ugovaranju štednje uz određeni postotak vla-stitih sredstava.

HPB Stambena štedionica pruža mogućnost odabira između nekoliko vrsta štednje: Mini štednja - uz najkraći rok štednje od 2 godine ostvarujete

najpovoljniju kamatnu stopu na stambeni kredit od 3% Maxi štednja - uz rok štednje od minimalno 5 godina ostvaru-

jete kredit uz kamatnu stopu od 4% Multi štednja - štednja s rokom od 5 godina uz kamatnu sto-

pu od 3,20% godišnje Multi dječja štednja - s rastućom kamatnom stopom od

0,10% godišnje, počevši od 3,20% za prvu godinu štednje do 3,60% za petu godinu štednje.


Okolne šume i kanali nude savršeni mir i odmorPašnjak Iva

turiz

amTe

kst/f

oto:

Gor

an V

ince

nc

LOVAČKI DOM RADINJE

Raj za svakogljubitelja prirodeDo Lovačkog doma Radinje doći ćete ako

u centru mjesta Nova Kapela nadomak Nove Gradiške skrenete na cestu koja vodi prema rijeci Savi. Nakon 15-ak mi-

nuta vožnje kroz pitoreskna naselja i staru slavonsku šumu stižete do bajkovitog mjesta uz kanal na kojem se smjestio LD Radinje. Lovište, kao i Lovački dom, stekla su kroz povijest renome istinske oaze lovnoga turizma. Osnovano još 1955. godine, lovište je brzo došlo na glas kao mjesto ulova razne kapitalne divljači, gdje su prednjačili jeleni, svinje divlje i srne, ali i broj-na sitna divljač poput fazana, patke, zeca, prepelica i dr. Djelatnici Hrvatskih šuma koji brinu o lovištu i lovačkom domu iznimno su ponosni što se u šumama okolo Radinja, ovisno o lovnoj sezoni, može ponuditi lov na više vrsta krupne i sitne divljači, što je rijetkost.

Lovački dom Radinje kojim upravljaju Hrvatske šume, UŠP Nova Gradiška raspolaže sa smještajnim kapacitetom 14 kreve-ta. U sklopu doma je i dvorana za sastanke kapaciteta 50 osoba, što Radinju daje uvjete cijenjene kod poslovnih ljudi koji među slavonskim hrastovima imaju dovoljno mira za donošenje važnih poslovnih odluka. U sklopu doma djeluje i restoran koji nudi ci-jenjene lovačke delicije, a gosti najčešće uživaju u pečenoj divljoj prasetini ili u divljači ispod peke.

Naravno, lovci su najčešći i uvijek rado viđeni gosti. Osim organizacije lovova na jelensku i srneću divljač, te atraktivnih po-jedinačnih i skupnih lovova na svinju divlju, djelatnici Lovačkog doma kroz različite lovne pakete, nude i razne vrste atraktivnih lo-vova na sitnu divljač, gdje posebno ističemo lov na patke iz čamca na vesla. Za dodatni ugođaj boravka u slavonskoj šumi pobrinuli su se ljubazni domaćini organizacijom vožnje kroz šumu starim fijakerom. Ukoliko niste ljubitelj puške već fotografskog aparata, djelatnici Hrvatskih šuma omogućiti će vam vrhunski foto-safari. Gosti iz brojnih europskih zemalja poput Francuske, Norveške, Švedske, Austrije, Njemačke a u novije vrijeme iz Srbije, prepo-znali su kvalitete lovišta i Lovačkog doma Radinje i uvijek se rado

vraćaju kako bi ponovo doživjeli vr-hunske lovne užitke.

No, nije sve u Radinju vezano na lov. Za goste koji vole vikend provesti izvan kuće, okolica nudi pregršt zanimljivosti, bilo da krene-te u pravcu Slavonskog Broda ili se odlučite za smjer Nova Gradiška.

Grad Slavonski Brod ima bogatu i zanimljivu povijest a od znameni-tosti svakako trebate vidjeti tvrđavu te franjevački samostan. Štovatelji vina doći će na svoje kod Brodskog Stupnika, gdje se nalaze poznati vi-nogradi i vinarije gdje možete kušati vrhunsku Graševinu, Bijeli Pinot ili Rajnski rizling.

Ljubitelji etnografije svakako trebaju posjetiti eko-etno selo Staru Kapelu, nekada gotovo izumrlo mjesto koje je u potpuno-sti obnovljeno starim materijalima te predstavlja tradicijsko selo kakva su nekoć bila u Slavoniji. Ovo bajkovito selo predstavlja spoj težnje za očuvanjem etnološke ostavštine Slavonije te svijesti o tome da je čist i zdrav okoliš temelj održivog razvoja.

Prirodne ljepote ovoga kraja naći ćete ako lokalnim cestama krenete u okolicu Nove Gradiške. Vozeći se od LD Radinja pre-ma zapadu doći ćete do sela Gorica gdje se nalazi iznimno lijepi pašnjak Iva. Omeđen poplavnim hrastovim šumama, ovaj paš-njak predstavlja zanimljivo ekološko stanište ovisno o dinamici kretanja voda rijeke Save. Za vrijeme niskih vodostaja, opstanak ekosustava u potpunosti ovisi o ispaši konja i krava koji se hrane invazivnim vrstama te održavaju postojeću biološku raznolikost. Kada dođu poplave, Sava izlije svoje vode na pašnjak i on postaje važno mrjestilište riba te močvarne smeđe žabe koja je zanimljiva jer u doba parenja poprimi plavu boju. Zbog svega navedenog ovaj pašnjak je zaštićen na nacionalnoj i europskoj razini.

Kada ste već tu, svratite u obližnje Sičice i kušajte nagrađivano

Lovački dom Radinje


Okolne šume i kanali nude savršeni mir i odmor

domaće pivo našeg kolege šumara Marija Bošnjaka, koji posjeduje mikropivovaru u tom mjestu.

Nedaleko od Gradiške je i šumski predjel Prašnik, Posebni rezervat šumske vegetacije. Riječ je o 250 do 300 godina staroj sastojini hrasta lužnjaka, ostatka slavonske prašume i jedinoj sa-čuvanoj šumi starih slavonskih hrastika u Hrvatskoj. Još 1929. godine isključen je iz redovnog gospodarenja da bi status poseb-nog rezervata šumske vegetacije dobio 1965. godine. Ova tipična šuma slavonskih ravni nalazi se na 58 ha i služi na ponos svih hrvatskih šumara a impozantne dimenzije hrastovih, pa čak i po-jedinih grabovih stabala, ne ostavljaju ravnodušnim niti najvećeg laika. Studenti Šumarskog fakulteta u Zagrebu redovno je obi-laze u sklopu studentske terenske nastave iz predmeta Ekologije

jer predstavlja neprocjenjiv izvor podataka za buduće inženjere i šumarske stručnjake. Ništa manje vrijedan nije niti šumski predio Muški Bunar, koji se prostire na 43 ha na jugozapadnim obronci-ma Psunja. Riječ je o sekundarnoj bukovo – kitnjakovoj prašumi starosti 250 – 300 godina, gdje stabla nerijetko dosežu 250 cm u prsnom promjeru te visine preko 40 metara. Status Posebnog rezervata šumske vegetacije Muški bunar je stekao 1980. godine.

Na kraju, tu su Nova Gradiška i Cernik. U Gradiški je svakako vrijedno posjetiti crkvu sv. Terezije značajnog spomenika sakral-nog graditeljstva kasnoga baroka u Slavoniji, koja je ujedno bila i prva zidana zgrada u gradu. U Cerniku se nalazi istoimeni dvorac koji je sredinom 18. st. obnovljen u baroknom stilu.

Lovište Radinje sa Lovačkim domom, lokacijski se nameće kao izvrsna ishodišna kota za istraživanje gradiškog i brodskog kraja, koji definitivno ima što za ponuditi, dok će se djelatnici Hrvatskih šuma potruditi da vam boravak ostane u što boljem pamćenju. Vjerujemo da će nakon Vašeg boravka u Radinju, ta destinacija postati ona kojoj će te se uvijek rado vraćati.

Hrast u prašumi Prašnik

Duboko u lovištima ritskih posavskih šuma nalazi se Lovački dom Radinje kojim upravljaju Hrvatske šume, UŠP Nova Gradiška. Kraj koji je 50-ih godina stekao svjetsku slavu po kapitalnoj jelenskoj divljači, danas predstavlja skriveni kutak daleko od prometa, buke,

mobitela i stresa kojega cijene istinski ljubitelji prirode. Raznolik i bogat fond divljači, guste šume, brojni kanali,

mrtvaje i pašnjaci odmor su za oči svakoga lovca.

Lovački dom Radinje

Dvorac Cernik

Kontakt:Lovačka kuća Radinje

GSM: 099/803 70 29e-mail: [email protected]


Golobrst u hrastovoj sastojini

Štetnici hrasta – izvor Šumarska enciklopedija

zašt

ita šu

ma

Teks

t: M

arija

Gla

vaš

Fot

o:

Dam

ir J

elić

, Gor

an V

ince

nc, a

rhiv GOLOBRST U HRASTOVIM SASTOJINAMA

Najvažnija je pravodobna intervencijaHrast lužnjak je najvrjednija vrsta drveta u

šumama Hrvatske. Stabilnost hrastovih sastojina je poremećena kada je prije više od sto godina nastupilo sušenje lužnja-

kovih stabala u Slavoniji. Poremećaj ravnoteže stvorio je predispoziciju za lančano štetno djelovanje brojnih biotskih i abiotskih činitelja na hrastove šume i njiho-ve glavne vrste drveća (poljski jasen, nizinski brijest). Smatra se da najveće štete hrastovim sastojinama priči-njavaju uzročnici golobrsta, odnosno defolijacije. De-folijaciju osim kukaca mogu uzrokovati mraz i hrasto-va pepelnica. Hrast trpi jednake štete bez obzira koji je činitelj doveo do defolijacije. Stručnjaci u šumarstvu trebaju razlikovati primarnu i sekundarnu defolijaci-ju. Primarna defolijacija nastaje štetnim djelovanjem

mraza u rano proljeće kada se otvaraju pupovi, odnosno na sa-mom početku razvoja lista. Drugi uzročnici primarne defolijacije su kukci koji se hrane lišćem. Bez obzira je li prvo lišće uništio mraz ili kukci, hrast će razviti drugo lišće koje će napasti i uništiti hrastova pepelnica i to je sekundarna defolijacija. Ukoliko hrast razvije i treću generaciju pepelnica će uništiti i nju. U tim, najgo-rim slučajevima hrast praktički ostaje bez lišća cijelu vegetacijsku sezonu te godine, a posljedice su katastrofalne. Zato je nužno pro-voditi motrenja i pravodobno intervenirati. Za uništavanje defoli-jatora smije se koristiti biološko sredstvo na bazi bakterije Bacillus

thuringiensis za koga su Šumarski fakultet i Služ-ba za ekologiju ishodile od FSC organizacije po-sebnu dozvolu.

Iz do sada navede-nog možemo zaključiti da je defolijacija hra-stovih stabala i sastoji-na kompleksna i da su glavni uzročnici različiti kukci. Ti kukci pojedu hrastovo lišće pa krošnja i cijelo stablo ostaju goli zbog čega se takva defo-lijacija i naziva golobrst. Kukci mogu uzrokovati djelomičnu defolijaciju kada ne pojedu sve lišće ili potpunu kada pojedu sve lišće, a stabla ostanu gola.


Istovremeno s pojavom šteta na hrastu lužnjaku započinju istraživanja uzročnih činitelja i učinkovitih

mjera zaštite hrasta. Utvrđeno je da za sušenje nije odgovoran samo jedan činitelj koji je barem u

određenoj situaciji bio i dominantan, već se radi o slijedu činitelja i njihovom uzajamnom djelovanju.

Pepelnica na hrastovom listu

Gubar, jedan od naših najvećih štetnika

Uzročnici golobrsta stručno se nazivaju primarnim štetnicima. Taj naziv im je nadjenut zbog toga što stablo napadaju bez obzira na njegovo fizičko stanje i bez obzira je li već napadnuto od bilo kojeg abiotskog ili biotskog činitelja. Među te primarne uzročnike spadaju: gubar (Lymantria dispar), zlatokraj (Euproctis chrysorr-hoea), kukavičji suznik (Malacosoma neustria), hrastov četnjak (Thaumatopoea processionea), hrastov savijač (Tortix viridiana), veliki mrazovac (Eranis defoliaria), mali mrazovac (Operopthera brumata), hrastova osa listarica (Apethymus abdominalis), ali i još neki drugi. Ovi štetnici ne samo da uzrokuju golobrst na hrastu lužnjaku i drugim vrstama hrasta, nego i na drugim vrstama listača različitih gospodarskih i ekoloških važnosti. Među njima se naj-važnijim uzročnikom golobrsta smatra gubar, a njegova se pojava i gradacije prate duže od jednog stoljeća. Tu valja napomenuti da je riječ o polifagnom štetniku koji napada oko stotinjak vrsta, a u tijeku je zaraza bukovih sastojina na velikoj površini. Opasan štetnik koji prethodi gubaru je zlatokraj koji hrast napada u rano proljeće i ljeti. Hrastov savijač je stalno prisutan, a mrazovci se masovno pojavljuju u kratkim razmacima i preuzimaju primat kao defolijatori. Zanimljiv je geografski položaj pojedinih defolijato-ra u našoj zemlji. Utvrđeno je da su se koncem prošloga stoljeća kukavičji suznik i zlatokraj masovno pojavljivali od Karlovca do Nove Gradiške, mrazovci posvuda, a hrastov četnjak, savijači i hrastove ose listarice uglavnom na karlovačkom području. Gubar se periodički pojavljuje na svim područjima pa čak i jadranskom (Novi Vinodolski, Cres, Rab, Zadar, Silba, Split, Pelješac).

Golobrst se može dogoditi na relativno malim površinama, ali i na površinama veličine nekoliko desetaka tisuća hektara. Isto tako može nastupiti u jednoj ili više uzastopnih godina.

Defolijacija narušava ekološku ravnotežu napadnutog stabla i cijele sastojine. U stablu nastaju biološki i fiziološki poremećaji u protoku energije i kruženju materije u ekosustavu, fotosintezi, asimilaciji i transpiraciji. K tome, nastaju promjene u mikroklimi, flori, fauni, mikrobiološkoj aktivnosti u tlu i nizu drugih složenih i međusobno ovisnih i povezanih komponenata. Sve navedeno slabi fiziološku snagu stabla i stvara predispoziciju za njegovo sušenje.

Najznačajnije posljedice golobrsta su smanjenje visinskog, de-bljinskog i volumnog prirasta i vezano uz to izostanak uroda žira. Utvrđeno je da nakon jedne defolijacije ugiba 10% stabala, poslije druge 70%, a poslije treće 90% stabala i to se tada može nazvati sveopćom katastrofom.

Drugi značajan činilac golobrsta je fiziološko slabljenje stabala jer su takva stabla predisponirana za napad brojnih sekundarnih štetnika kao što su potkornjaci, pipe, krasnici, strizibube i drugi te hrastova pepelnica i mednjača, ali i druge gljive. Kukci svaka-ko čine daljnje štete i konačno dovode do sušenja stabala koja su pretrpjela golobrst.

Posebno je nakon golobrsta značajan napad hrastove pepelnice na tek razvijenom lišću. Upravo u vrijeme razvoja drugog lišća, nakon golobrsta vladaju svi ekološki uvjeti povoljni za masovne zaraze pepelnicom. Pepelnica taj drugi list zaustavlja u rastu i u većini slučajeva potpuno uništi pa su štete za napadnuto stablo još i veće. No, moguće je da nakon što pepelnica uništi drugi list hrast ponovo prolista. U tom slučaju, još uvijek vladaju povoljni uvjeti

za masovne zaraze pepelnicom pa ista može uništiti i treći list, što dovodi do vrlo teških posljedica za napadnuta stabla i cijelu sastojinu. Isto je tako značajno da je zbog defolijacije, bez obzira je li uzrok mraz, kukci ili pepelnica, fiziološki oslabljeno stablo predisponirano za napad mednjače koja će dovršiti proces sušenja stabla. Mednjača će zaraziti hrastov korijen podzemnim rizomor-fama (razgranati oblik micelija) no postoje i drugi načini zaraze. Pri kontaktu micelija i tkiva biljke, gljiva na vrhovima rizomorfi producira različite kemijske spojeve u svrhu savladavanja otpora biljnih stanica i kako bi prodrla u njih. Litički enzimi zdrave biljke neprestano razgrađuju vrhove rizomorfi i sprečavaju njihov prodor u organizam. Zato mednjača ne može zaraziti zdrava i fiziološki jaka stabla. Kada dođe do stresa, a u ovom slučaju riječ je o defoli-jaciji, u biljci se mijenja metabolizam inhibitornih fenolnih tvari. Biljka gubi snagu utjecaja na kemijske promjene koje izazivaju ri-zomorfe, gljiva nadjačava hrast zbog čega dolazi do zaraze, širenja gljive, uništavanja kambija i konačno, do sušenja cijelog stabla.

Iz svega navedenog proizlazi da je nužno zaštićivati hrastove šume od uzročnika golobrsta, i to se provodi već više od sto go-dina. Kada suzbijamo kukce defolijatore, hrast ujedno štitimo i od drugih štetnih činitelja (pogotovo pepelnice) čime se osigurava stabilnost hrastovih sastojina. Ispravna i sigurna zaštita može se provoditi samo dobrim poznavanjem uzročnih šteta.


U Hrvatskim lovačkim krugovima rašireno je saznanje kako se fond svinja divljih u odnosu na fondove prijašnjih godina bitno smanjio. Velike poplave

koje su proljetos pogodile našu zemlju napravile su goleme štete, koje na naplatu dolaze u zimskoj sezoni

lova. Kako stvari stoje, najgore je u Posavini te u spačvanskom bazenu.

Ove godine ipak se očekuje povećanje broja divljačilovs

tvo

Teks

t: G

oran

Vin

cenc

F

oto:

G. V

ince

nc, G

. Dor

ićSMANJENJE fONDA SVINJA DIVLJIH

Štete od proljetnih poplava stigle na naplatu

Proljetne poplave o kojima smo pisali u svibanjskome iz-danju časopisa Hrvatske šume, očekivano su donijele ve-like brige djelatnicima Službi lovstva u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Već tada je bilo govora o velikim štetama

koje će se zbrajati cijele godine i koje će biti poznate tek u zimu. Najgore je bilo na području velikih rijeka s time što su najveće štete zabilježene na području spačvanskog bazena te u dijelovima Posavine. Stoga smo razgovarali sa djelatnicima odgovornima za područje lovstva na trima Upravama gdje su problemi sa popla-vama uzrokovali najveće probleme, Siskom, Novom Gradiškom i Vinkovcima.

UŠP Sisak gospodari državnim otvorenim lovištem Posavske šume. Darko Abramović, stručni suradnik za lovstvo prokomenti-rao nam je situaciju na tom području.

- Brojno stanje svinja divljih u navedenom lovištu je osjetno manje negoli prijašnjih godina, a to se uglavnom odnosi na brojno stane u dobnom razdoblju mladunčadi gdje je fond od planiranog sa 188 grla pred lov pao na 84 grla što je razlika od 55 postota-ka. Nešto manja razlika je u dobnom razredu pomlatka gdje smo planirali fond od 68 grla dok je stanje pred lov bilo 53 grla što predstavlja razliku od 18 postotaka, - kaže Abramović.

Najveća poplava u zadnjih 40 godina koja je u punom inten-zitetu trajala 10 dana natjerala je divljač u viša područja kojima gospodare lovačke udruge. Grla koja su ostala na gredama u lovi-štu, uglavnom na području šumarije Hrvatska Dubica, čine broj-no stanje koje je dobiveno kontrolnim prebrojavanjem u rujnu i listopadu.

- Mislim da nije dobro to što je lovostaj na divlje svinje pro-mijenjen te se krmače mogu odstreljivati cijeli siječanj kada je veći dio krmača već spreman za prašenje, - dodaje Abramović.

Ova situacija utjecat će i na financijske prihode u djelatnosti lovstva, što zbog manjeg odstrjela divljači, što zbog smanjenja pro-daje divljačine. U studenom je već otkazana jedna grupa lovaca, a ukoliko se tijekom zimskog perioda lova utvrdi da bi provođenje odstrjela svinja divljih moglo imati bitan utjecaj na stanje matič-nog fonda te divljači, UŠP Sisak će tražiti od nadležnog ministar-stva zabranu odstrjela.

- I prošlih godina smo se susretali sa sličnim situacijama kada svinje divlje pred poplavom bježe u lovišta na povišenom terenu, no tada bi se nakon povlačenja vode divljač vratila u naša lovišta.

Pomladak često stradava od bolesti i predatora


Vidljiva razina vodostaja poplave na stablima

Prema neslužbenim informacijama niti u okolnim lovištima nema svinja divljih zbog čega sumnjam u brzi oporavak brojnoga stanja te populacije divljači, - podvukao je Abramović.

Nešto bolja situacija je u lovištu Radinje kojim gospodari UŠP Nova Gradiška gdje nije bilo velikih oscilacija. Robert Baba-ček koji je zadužen za Lovnogospodarsko praćenje stanja divljači ponudio nam svoje viđenje situacije.

- Smanjenje broja svinja divljih događa se iz više razloga. Pored poplava, visokog snijega i niskih temperatura problem je i čagalj koji, iako se hrani većinom biljnom hranom, brzo se prebaci na hranu mesnog porijekla pa lovi mladunčad. Ne treba zanemariti niti bolesti koje uzmu svoj dio, - nabrojio je Babaček.

Za iduću lovnu godinu, smatra Babaček, potrebno je uvesti dodatnu naplatu za odstrjel krmače što bi pridonijelo očuvanju fonda te dobne strukture svinja divljih, te u konačnici dovelo do brže obnove fonda svinja divljih, jer krmače u lošim godinama prase više mladunčadi. Naravno, potrebno je biti stalno na terenu i pratiti situaciju.

Vinkovčani su prošli slično kao i Siščani. U lovištu Spačva smanjen je prirast mladunčadi što je dovelo do smanjenja uku-pnog fonda svinja divljih. Planirani prirast bio je 600 grla no pred lov je ostvareno 250 grla što iznosi 40 % od planiranog. Iz tih

razloga Vinkovčani su prestali održavati skupne lovove kako ne bi smanjivali Matični fond.

Kao glavni razlog ovakve situacije navodi se veći izostanak gra-vidnih krmača koje se ove godine nisu prasile što je vjerojatno reakcija na prirodne nepogode zadnjih godina. Kao i u Gradiški, i ovdje problem prave čagljevi koji su umanjili prirast za 30 %. Ne treba zanemariti niti krivolov koji se najviše događa tijekom suš-nih godina kada divljač migrira izvan lovišta u potrazi za vodom u područja izvan kontrole, odakle joj više nema povratka.

- Do 15. prosinca održali smo 12 komercijalnih skupnih lovo-va od 30 planiranih a 18 lovnih dana smo morali otkazati. To će smanjiti prihode od lova za 60 % od planiranih, - rekao nam je Franjo Jovanovac, rukovoditelj odjela za lovstvo u UŠP Vinkovci.

No, Jovanovac kaže kako nije sve tako crno. Ove godine utvr-đen je veći broj gravidnih krmača, što znači da će biti i prirasta. Ipak, preživljavanje praščića najviše će ovisiti o klimatskim prili-kama i o sposobnosti pojedinih krmača da zaštite potomstvo od čagljeva, stoga nije realno očekivati normalizaciju stanja unutar godine dana.

Najbolje bi bilo kada bi svi lovozakupci sa područja Spačve stali sa odstrjelom svinja divljih što bi ubrzalo njihov oporavak jer svi znamo da divljač ne poznaje granice lovišta.

Današnje stanje posljedica je proljetnih poplava


Vijestice iz podružnica Vijestice iz podružnica Vijestice iz podružnica

uŠp GospiĆ

Plan proizvodnje u 2013. god. izvršen je 103,64%, što natu-ralno iznosi 425.782 m³, a radovi BOŠ-a u cijelosti su izvršeni prema planu. Prodaja drvnih sortimenata izvršena je u količini 469.390 m³, a ostvareni prihod je 107.560.822 kn.

U predblagdansko vrijeme ispred zgrade UŠP Gospić postav-ljene su božićne jaslice koje su u večernjim satima bile omilje-no mjesto za šetnju i fotografiranje građanima Gospića.

Hrvatskom centru za razminiranje donirano je jedno kombi vozilo, a za vrijeme blagdana nekim institucijama ličko –senj-ske županije donirana su božićna drvca.

Djelatnici šumarije Korenica, režijsko i tehničko osoblje u pro-sincu su u gospodarskoj jedinici Javornik – Tisov vrh posadili pod motiku 25 kg bukvice te tako izvršili svoj plan biološke obnove šuma.

uŠp senj

Na području šumarije Rab u tijeku su radovi rekonstrukcije južnog dijela protupožarne prosjeke s elementima ceste Sv. Ilija – Gonar. Sa stajališta protupožarne zaštite, prosjeka je izuzetno važna jer predstavlja jedinu liniju obrane u slučaju izbijanja šumskog požara te njegovog širenja prema naseljima.

Zahvaljujući izvrsnoj suradnji Grada Raba i Hrvatskih šuma d.o.o. na planu protupožarne zaštite otoka Raba, postignut je dogovor prema kojem Grad Rab osigurava kameni materijal i financira strojno čišćenje vegetacije, dok Hrvatske šume d.o.o. izvode sve ostale građevinske radove na prosjeci.

uŠp spLit

Projekt Škola u šumi – šuma u školi započeo je velikom ak-cijom izviđača Skautskog kluba „Meje“ iz Splita na području šumarije Sinj. 50-tak izviđača-članova uz suradnju djelatnika HŠ d.o.o. pošumili su teren s 250 sadnica crnoga bora.

Završeno je tretiranje protiv borova četnjaka na površini od 789,22 ha.

Na području Uprave tijekom prošle godine otpremljeno je 800 tona smilja u vrijednosti 400.000 kuna.

Pokrenuta je izrada studije izvodljivosti za sabirno -logistički centar za biomasu (iz projekta BTC II i sufinanciran od strane HŠ d.o.o. u iznosu od 15.000kn) na lokaciji Donji Muć, šu-marija Split. U tijeku je izrada pripremne analize.

Kao što je hrast dugovječan tako bi trebala biti dugovječna i ljubav mladih prema prirodi – glavna je misao projekta „Ču-vajmo hrast nama u čast“ lokalnog KUD-a „Ognjište“ iz Ra-došića čijem pozivu su se rado odazvale i Hrvatske šume. Naši

šumari su održali predavanje o važnosti održivog gospodarenja šumama posebno takvih sastojina te očuvanje okoliša.

uŠp noVa GradiŠKa

U studenom je posječeno 30.963 m³, u prosincu 22.697 m³ drvne mase. Ukupno je u 2013. godini posječeno 345.238 m³, kupcima otpremljeno 354.129 m³, a realizirano je 140.943.302 kn.

U sklopu biološke obnove šuma tijekom studenog i prosinca izvršeni su ukupni radovi na pripremi staništa (40 ha), popu-njavanju (64 ha) i pošumljavanju (112 ha), njezi podmlatka (17 ha), čišćenju koljika (189 ha), prorjeđivanju mladih sa-stojina (115 ha), rekonstrukciji i konverziji (32 ha). Trovanje glodavaca obavljeno je na 186 ha, a podignuto je 11,5 km ograda.

U rasadniku Cernik izvađeno je 689.000 sadnica hrasta lu-žnjaka, kitnjaka, poljskoga jasena i bukve.

Na uređivanju šuma obavljani su terenski radovi u Okučan-skim privatnim šumama, u g.j. Mrsunjski lug - Migalovci (obi-lježavanje) i g.j. Okučanske šume (rekognosciranje terena). Završni radovi obuhvatili su poslove u oriovačkim privatnim šumama i g.j. Južni Psunj.

U lovištu Radinje u studenom i prosincu odstrijeljeno je 17 grla jelenske divljači i 56 divljih svinja. Radilo se na osmatra-nju i prihrani divljači.

uŠp požeGa

Tijekom studenog i prosinca posječeno je 20.794 m³ drvne mase, a kupcima otpremljeno 20.117 m³. U 2013. godini po-sječeno je ukupno 162.383 m³ (100, 87 %), a otpremljeno 164.888 m³.

Uzgojni radovi obuhvatili su 27 ha pripreme staništa, 26 ha pošumljavanja i popunjavanja, 43 ha čišćenja koljika, a godiš-nji plan u potpunosti je izvršen. Podignuto je 4,32 km zaštit-nih ograda.

Radovi na uređivanju šuma u studenom i prosincu obavljeni su na površini od 1.249 ha. Završeni su terenski radovi za gos-podarsku jedinicu Južni Papuk (šumarija Velika) te za privatne šume g.j Požeške šume. Obavljeni su završni radovi za privatne šume u g.j. Veličke šume, a izvršen je stručni pregled Osnove gospodarenja za g.j. Sjeverni Dilj čaglinski (šumarija Čaglin). U siječnju 2014. planirani su završni radovi za gospodarske jedinice Južni Papuk i Poljanačke šume (šumarija Velika).

Obavljena je sanacija kamenoloma Šamanovica na području šumarije Kamenska, što je prvi sanirani kamenolom u Hrvat-skim šumama.

uŠp naŠice

U šumariji Slatina posađen je hrast kitnjak, a sjetva žira omaške obavljena je u šumarijama Koška, Donji Miholjac, Đurđeno-vac i Voćin. Na terenima šumarija Slatina i Čačinci obavljena je sadnja hrastom lužnjakom, a na području voćinske šumarije rađeno je čišćenje koljika.

U prosincu je ukupno posječeno 28.884 m³ drvne mase, od čega 16.231 m³ oblog i 12.753 m³ prostornoga drva, a uku-pno je privučeno 21.270 m³. Proizvodni plan za 2013. godinu (377.879 m³) izvršen je sa 102 % (385.285 m³), a planirana količina tehničke oblovine ostvarena je s 92 %.

Radovi na uređivanju šuma na vrijeme su završeni. U držav-nom lovištu Papuk primijećeno je smanjenje broja divljih svinja, što se povezuje s lošim vremenskim uvjetima tijekom proljeća i smanjenim prirastom. U lovištu Lacić - Gložđe od-strijeljen je čagalj, a u lovištu Papuk pronađene su tri lešine



stradale od čaglja. S grupama lovaca iz Engleske i Njemačke održani su vrlo uspješni lovovi na divlje svinje.

Na održanim sindikalnim izborima, za povjerenicu podružni-ce Stručnih službi izabrana je Monika Radošević.

uŠp oGuLin

Godišnji plan proizvodnje za 2013. u ogulinskoj podružnici izvršen je s 101,36 %, od planiranih 207.339 m³, posječeno je ukupno 210.165 m³. Svi radovi biološke obnove šuma izvršeni su u potpunosti do kraja prošle godine.

Krajem prosinca 2013. iz rasadnika u Oštarijama prodano je ukupno 1.426 komada obične smreke, obične jele, bodljikave smreke i pančićeve omorike.

Radovi na razminiranju GJ Krasnica izvršeni su na površini od 63.389 m². Razminiranje će biti nastavljeno i u 2014. ovisno o raspoloživim financijskim sredstvima.

uŠp Buzet

Krajem studenoga prošle godine na području buzetske po-družnice Hrvatskih šuma (šumarija Buzet, Buje, Opatija) doš-lo je do pojave vjetroizvala i vjetroloma kao posljedica olujnog nevremena praćenih jakom burom.

Nastavljene su i aktivnosti vezano uz održavanje radionica Šuma u školi, škola u šumi za učenike četvrtih i petih razre-da osnovnih škola s područja grada Pule, Kanfanara i Buzeta. Tijekom prosinca prošle godine održano je pet radionica pod nazivom „Koje je moje božićno drvo?“

Na terenima šumarije Rovinj obavljaju se završni radovi na šumskoj cesti (u šumama šumovlasnika) Bale - Staroj u duljini od 1.900 m.

Za vlastite potrebe u buzetskoj podružnici (podsijavanje u šumi i sjetvu u rasadniku) koristit će se 1.000 kg sjemena hra-sta medunca, 100 kg lužnjaka, 160 kg sjemena crnike, 696 kg cera i 50 kg sjemena bukvice.

Godišnji plan proizvodnje za 2013. izvršen je 3 % iznad plana. Posječeno je 32.255 m³ od planiranih 31.176 m³.

Od strane stručnog povjerenstva Ministarstva poljoprivrede ispitane su i odobrene: izvanredna revizija programa gospoda-renja za državne šume GJ „Učka“ šumarija Opatija i redovna revizija programa gospodarenja za GJ „Kras“ šumarije Buzet.

uŠp deLnice

Terene šumarije Ravna gora, delničke podružnice HŠ posjetili su šumarski stručnjaci, profesor Kevin O'Hara s kalifornijskog sveučilišta Berkeley, te profesori Jurij Diaci i Dušan Roženber-ger s Biotehničkog fakulteta u Ljubljani, u pratnji akademika Igora Anića i prof. dr. Stjepana Mikca s zagrebačkog Šumar-skog fakulteta.

Uz jaslice smještene ispred upravne zgrade delničke podruž-nice, 18. prosinca održane su svečanosti povodom Božićnih blagdana.

Zajedno s Gradom Delnice, delnička podružnica sudjelova-la je u obilježavanju adventskih svečanosti (prodajom stabala obične i srebrene smreke te jele) u humanitarne svrhe. Šuma-rija Klana darovala je stotinjak sadnica smreke u humanitarne svrhe.

Delnička podružnica darovala je udruzi „Zlatni ljudi“ iz Rije-ke, u okviru ekološke akcije „Pokloni stablo gradu“ stotinjak sadnica smreke.

Delnička podružnica i HŠD-ogranak Delnice omogućili su za 500 mališana, iz goranskih vrtića i osnovnih škola od (prvog do četvrtoga razreda), održavanje lutkarske predstave pod na-zivom „Čudesna šuma“.

Godišnji plan proizvodnje u delničkoj podružnici za 2013. iz-vršen je 6 % iznad planiranog, odnosno posječeno je ukupno 429.900 m³. U prvoj polovici siječnja s obzirom na dobre vre-menske prilike nastavljaju se radovi u proizvodnji vezano uz izvršenje plana za 2014.

uŠp BjeLoVar

U Šumarijama Garešnici i Virovitici održana je 12. i 19. pro-sinca 2013. godine terenska nastava studenata Šumarskog fakulteta prijediplomskog i diplomskog studija Šumarstva iz nastavnih predmeta Pridobivanja drva i Osnove mehanizacije šumarstva.

Na području Šumarija Daruvar i Đulovac 13. siječnja 2014. godine stručno povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede pre-gledalo je revidiranu osnovu gospodarenja Gospodarske jedi-nice Vrani kamen. Na predloženu izvanrednu reviziju Osnove gospodarenja Povjerenstvo nije imalo primjedbi.

U prošloj godini posječeno i izrađeno je 651.350 m3 drvnih sortimenata, prema Planu proizvodnje za 2013. godinu izvr-šenje je 101%. Prodano je 639.441 m3 drvnih sortimenata i ostvaren prihod od 209.684.693 kn uz prosječnu cijenu od 327 kn/m3, izvršenje prema Planu prodaje je 102 %.

Za lovce iz Danske, Njemačke i Austrije u prosincu i siječnju organizirani su skupni lovovi sa značajnim odstrjelima divljih svinja, a zadovoljni lovci najavili su svoj dolazak i sljedeću lov-nu sezonu.

uŠp osijeK

Nakon pune tri godine šumarija Levanjska Varoš sječe glavni prihod i to u sječini Viševac 1.945 m3 i Cerine 1.307 m3

U tijeku su radovi pošumljavanja u GJ Darđanske šume na površini 15,04 ha. U šumariji Valpovo nastavljeni mehanički



pripremni radovi na površinama za pošumljavanje EA topo-lom. Šumarija Osijek nastavila sa pošumljavanjem vodocrpili-šta Vinogradi koji opskrbljuje grad Osijek pitkom vodom.

Šumarija Valpovo nastavila sa preventivnim radovima zaštite šuma od glodavaca na predjelu Budigošće.

Kamioni RJ Šumatrans Osijek počeli su odvoziti višemetricu za Mađarsku.

uŠp KarLoVac

U prosincu su u predvorju Upravne zgrade, ispred božićnog drvca postavljene male jaslice.

U studenom je posječeno 29.097 m3, a u prosincu 30.997 m3 drvnih sortimenata što je rekordna proizvodnja toga mjeseca u povijesti UŠP Karlovac od 1991. god. Ukupna godišnja proi-zvodnja drvnih sortimenata ostvarena je u iznosu 290.947 m3

ili 103 % godišnjeg plana. Radovi biološke obnove šuma u studenom financijski su izno-

sili 1,0 milijun kn, a u prosincu 3,7 milijuna kn te ukupno u 2013. god. 16,5 milijuna kuna što je 100 % rebalansiranog go-dišnjeg plana. Trenutno se u šumariji Rakovica obavlja sadnja crnog bora i smreka.

Pregledane su i odobrene osnove gospodarenje za gospodarske jedinice Slapnica i Blaževa gora šumarije Krašić u Odjelu za uređivanje UŠP Karlovac.

Završeno je razminiranje 14,9 ha šumskih površina gospodar-ske jedinice Komesarska kosa-Trnovi u šumariji Cetingrad.

Tijekom prosinca počeli su radovi na ugradnji centralnog gri-janja na pelete u šumariji Draganić.

uŠp zaGreB

Još uvijek traje sanacija posljedica nevremena koje je pogodi-lo južnu stranu Medvednice, park šume grada Zagreba i park Maksimir prije 11. studenog 2013. god. Procijenjena količina vjetroizvaljenih stabala na južnoj strani Medvednice iznosi oko 15.000 m3 drvne mase, što je jednako godišnjoj sječivoj masi na tom području

Šumarija Zagreb je krajem prosinca tradicionalno postavila zlatnom medaljom nagrađene Šumarske jaslice na Medvedni-ci.

UŠP Zagreb je sudjelovala u provedbi humanitarne Božićne akcije Hrvatskog Caritasa Za 1000 radosti održanoj 21. pro-sinca 2013. god. donacijom drvaca i ogrjevnog drva za socijal-no ugrožene obitelji.

U posljednja dva mjeseca prošle godine posječeno je 27.511 m3 i realizirano 917 m3 kroz prodaju na panju. Ukupna proizvod-nja za prošlu godinu iznosila je 328.327 m3 (oblo i prostorno) čime je u potpunosti ispunjen plan proizvodnje (325.810 m3).

Od studenog do siječnja posađeno je 510.000 sadnica (h. lu-

žnjaka 360.000 sadnica, polj. jasena 70.000 sadnica, obične bukve 43.000 i crnoga oraha 37.000).

Zbog povećane brojnosti gubara u šumariji Lipovljani, u Hr-vatski šumarski institut Jastrebarsko poslana su jajna legla gu-bara zbog utvrđivanja parazitiranosti. Krajem siječnja bit će poslani uzorci grana hrasta u HŠI zbog utvrđivanja štetnika koji prezimljavaju u pupovima.

Osnovan je Forum interesnih skupina u kome djeluje radna grupa UŠP Zagreb, koja volonterski sudjeluje u izradi strategi-je i akcijskog plana za održivi turizam za sljedećih pet godina

Šumarija Remetinec prešla je na grijanje na peć na biomasu.

uŠp KopriVnica

Na području šumarija Đurđevac i Repaš 25. 11. održana je terenska nastava za studente prve godine studija Šumarskog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu iz predmeta Opća i krajobrazna ekologija na temu Regionalni park Mura-Drava, NATURA 2000, izgradnja HE) te Šumska vegetacija i ekološki uvjeti ni-zinskih šuma Podravine).

U sklopu projekta Škola u šumi, šuma u školi povodom Me-đunarodnog dana invalida u udruzi za osobe sa invaliditetom Ludbreško sunce održano je predavanje o zaštiti i unapređiva-nju čovjekovog okoliša putem šumskih ekosustava.

Povodom Europskog tjedna šuma 11.12. održana je nastava za učenike nižih razreda OŠ Koprivnički Bregi u suradnji s Javnom ustanovom za upravljanje zaštićenim prirodnim vri-jednostima na području Koprivničko – Križevačke županije.

Od uzgojnih radova tijekom studenog i prosinca izvršena je priprema staništa na 114 ha, njega mladih sastojina na 617 ha, pošumljavanja na 130 ha, konverzije na 20 ha, podizanje ograda na 5 km te sanacije na 79 ha.

Utvrđena je umjerena brojnost populacije mišolikih glodavaca u odsjecima u fazi obnove zbog čega su provedene mjere zaštite na 37,56 ha. U tijeku je praćenje gustoće populacije mrazova-ca uz pomoć ljepljivih prstena na stablima.

uŠp sisaK

Održana Akcija Solidarnost na djelu Crvenog križa u kojoj su djelatnici UŠP prikupljali novčane iznose za socijalno ugrože-ne osobe na području grada Siska i na kojoj je voditelj Uprave donirao veći iznos.

Prema dogovoru s Dijabetičkim društvom grada Siska prove-dena je akcija vađenja glukoze u krvi za djelatnike UŠP Sisak.

Završeno je razminiranje u šumariji Dvor, gospodarskoj jedi-nici Javornik, na 108.000 m2 površine šuma i šumskog zemlji-šta.

Realizirana je sječa od ukupno 50.589,5 m3 oblog i prostornog drva. U tijeku su naplodni i dovršni sijekovi. U siječnju ove godine posječeno je ukupno 23.398,37 m3.

Izvršeno je popunjavanje na površini od 150 ha i to s 57.500 sadnica hrasta lužnjaka, 130.000 sadnica hrasta kitnjaka i 135.000 sadnica poljskog jasena. Izvršeno je uređenje etaže na 43 ha od čega njega mladika na 7 ha i čišćenje sastojina na 4 ha. Proređivanje mladih sastojina izvršeno je na 40 ha. Podi-gnute su ograde duljine 14 km.

U siječnju ove godine, od Ministarstva poljoprivrede zatražena je zabrana odstrjela divlje svinje, zbog velikog odstupanja u brojnom stanju u razredu mladunčadi i pomlatka.

U tijeku je izgradnja krovišta upravne zgrade šumarije Petrinja koja je započela u listopadu. Radovi se obavljaju planiranom dinamikom. U prosincu je dovršena rekonstrukcija krovišta šumarije Lekenik započeta u studenom.

Tekst/foto: Redakcija i suradnici


Visokokvalitetna auto oprema i usluga po iznimno pristupačnim cijenama

Usluga kompletnog servisa voznog parkaOsim usluga koje AH Servis pruža privatnim korisnicima, u mogućnosti su i ponuditi uslugu kompletnog servisa voznog parka za poslovne korisnike. Prodajno - servisni savjetnici u AH Servisu educirani su osim za osobna vozila i za servis dostavnih i kombi vozila. AH Servisi su osposobljeni za servis vozila klasa M1, M2, M3 i N1 (laka dostavna i kombi vozila).

AUTO HRVATSKA

Kompletna uslugana jednom mjestu

AH Servis neovlaštena je prodajno - servisna mreža koja posluje u sklopu Auto Hrvatske nego putem preko 40 AH Servisa na glavnim prometnicama i središtima, od Iloka do Dubrovnika. Korisnicima

osiguravaju visokokvalitetne rezervne dijelove, gume i servisnu opremu, kao i usluge servisa za osobna i laka dostavna vozila. Unutar mreže AH Servisa, u mogućnosti su korisnicima ponuditi i dodatne usluge

članica Poslovne grupe Auto Hrvatska kao što su rabljena i nova vozila, rent-a-car i sl.

Poslovna grupa Auto Hrvatska brine o svojim klijentima i u novoj 2014. godini. Vjernim kupcima kao i potencijal-nima, u mogućnosti su ponuditi povoljne servisne pakete kreirane prema njihovim potrebama. Ponuda auto opre-

me u AH Servisima prije svega je raznovrsna. Rezervni dijelovi koje ugrađuju u servisima povoljniji su od originalnih, ali jednake kvalitete što potvrđuje i BER certifikat. Razvijaju i kontinuirano ulažu u program vjernosti, AH Servis klub. Korisnici učlanjenjem stječu pravo na stalne popuste na kupnju robe i korištenje usluga, kao i jamstvo na ugrađene rezervne dijelove i uslugu u trajanju od 12 mjeseci.

Glavne prednosti AH Servisa su rasprostranjenost prodajno -servisne mreže, dostupnost usluge diljem cijele Hrvatske, kom-pletna usluga za vozilo na jednom mjestu te dobar omjer ulože-nog i dobivenog. Svi AH Servisi jednako su kvalitetni, a krajnji je cilj zadovoljni korisnik što je za AH Servis najveća prednost jer se trude opravdati njihovo povjerenje te im osigurati sigurno vozilo. Korisnici u AH Servisima mogu izvršiti preventivno, redovno i korektivno održavanje vozila i pripremiti vozilo za tehnički pre-gled.

Novost u AH Servisu Zagreb - ugradnja webasto uređaja

U AH Servisu na Radničkoj cesti u Zagrebu odne-davno je moguće ugraditi Webasto uređaj u vozilo.

Uz pomoć Webasto uređaja, automobil se pretvara u komforno vozilo puno ugođaja u vožnji. Uporaba svih Webasto proizvoda vrlo je jednostavna, a njihov vijek trajanja je izuzetno dug.

Webasto je prikladan za lovce i vozila koja voze šumske radni-ke u planine na sječu.

Svi grijači Webasto za grijanje parkiranog automobila rade na istom principu i na posebno učinkovit način se brinu za ugodnu klimu i udobnost.

Više o uslugama AH Servisa potražite na www.autohrvatska.hr i www.ahservis.hr.


Rod pavenki obuhvaća šest vrsta uspravnih ili puzavih zeljastih biljaka, ili vazdazelenih polugrmova

iz porodice Apocynaceae, porijeklom iz Europe, sjevernozapadne Afrike i jugozapadne Azije.

Velika pavenka (Vinca major)

Mala pavenka (Vinca minor)

mala

encik

lope

dija

šum

arstv

a

ZELJASTE BILJKE

Pavenka (Vinca)Listovi pavenki su nasuprotni, a veliki cjetovi smješteni su

pojedinačno u pazušcu lista. Čaška je rascijepljena na pet dijelova, vjenčić je tanjurastog oblika, s pet latica sraslih u valjkastu cijev. Pet prašnika pričvršćeno je u sredini

gologa ždrijela. Plodnica je nadrasla i jednogradna, sastavljena od dva plodnička lista, na njenom dnu su žuti nektariji (mednici). Plod je sastavljen od dva višesjemena mjehura, a sjemenke su gole.

Mala pavenka, ženska pavenka, mali zimzelen (Vinca minor) je najpoznatija vrsta ovoga roda, rasprostranjena na području Europe, Kavkaza i Male Azije. To je vazdazeleni polugrm s valj-kastom podzemnom stabljikom, dugom do 60 cm, iz koje izra-

staju dvojaki izdanci: puzavi lisni (sterilni), dužine 20-30 cm, te uspravni cvjetni (fertilni), visoki 10-15 cm. Stabljika je u donjem dijelu odrvenjela i okrugla, kora tanka i zelena. Korijenski sustav je površinski, izrazito gust i razgranat. Pupovi su nasuprotni, ču-njastojajasti, s mnoštvom golih crvenkastozelenih ljuskica. Listovi su unakrsno nasuprotni, kožasti, jednostavni, jajasto eliptični do duguljasto kopljasti. Cjelovitoga su ruba, dugi 2-4 cm, široki 0,8-1,8 cm, s kratkom peteljkom, dugom do 3 mm, s tupim ili kratko šiljastim vrhom te klinastom osnovom. Cvjetovi su dvospolni, po-jedinačni, ljubičastoplavi, rjeđe bijeli, bakrenasti ili ružičasti. Širo-ki su približno 2,5 cm, te znatno manji od cvjetova velike paven-ke. Vrijeme cvatnje je tijekom ožujka i travnja, a rijetko ponovno tijekom jeseni. Zanimljivo je da je nadzemni dio biljke u cvatu i poslije cvatnje. Plod je dužine 7-8 cm, sastavljen od dva mjehura u kojima su 2-3 eliptične, tamnosmeđe, 6-9 mm duge sjemenke.

Mala pavenka je jednodomna, entomofilna (privlači kukce) i mezofilna vrsta, prilagođena na umjerenu vlažnost zraka i tla. Raz-množava se sjemenom i vegetativno. Raste pretežito na svježim i bogatim tlima, u šumama i šikarama hrastovoga pojasa. Podnosi sunce, ali može uspijevati i u sjeni krošnjatih stabala. U Hrvatskoj ovu biljku susrećemo u brdskim šikarama te u zajednici hrasto-vo – grabovih (Querco -Carpinetum croaticum) i bukovih šuma. Znakovita je po tome što u tim šumama čvrsto prekriva prazna


Ružičasta pavenka (Vinca rosea) - endem otoka Madagaskara

Priprema za novu plantažu

Vinca herbacea - biljka stepskih staništa

mjesta te brzo obrasta tlo, oblikujući guste i raznobojne, osebujne sagove. Tako u sloju prizemnoga rašća dolazi u šumi hrasta lužnja-ka i običnoga graba (Carpino betuli - Quercetum roboris) te ilirskoj šumi hrasta kitnjaka i običnoga graba (Epimedio -Carpinetum be-tuli). Također se ističe u flornome sastavu šume bukve s trepavi-častim šašem (Carici pilosae - Fagetum) te šume hrasta kitnjaka i običnoga graba s vlasuljom (Festuco drymeiae - Carpinetum betuli). U nas raste u okolici Zagreba, Samobora i Karlovca, na Vukome-ričkim goricama, u Hrvatskome zagorju, Gorskome kotaru, Lici, Slavoniji, na Požeškome gorju. U primorskome dijelu naše države javlja se na području od Opatije do Senja.

Kao poznatu ukrasnu biljku nerijetko je viđamo u vrtovima, parkovima i na grobljima, gdje se na sjenovitim i polusjenovitim mjestima uzgaja za pokrivanje tla. Postoji veći broj njenih hor-tikulturnih oblika koji se međusobno razlikuju po boji cvjetova i drugim morfološkim značajkama. Najpoznatije forme su rosea (ljubičastoicrveni cvjetovi), atroviolacea (crnoljubičasti), cuprico-lor (cvjetovi bakarne boje) i alba (bijeli cvjetovi). Unatoč lijepom izgledu, na nekim je područjima gdje je unesena, zbog brzoga ši-renja, blago invazivna te ugrožava samonikle (autohtone) biljke (Australija, Novi Zeland, SAD).

Mala pavenka poznata je i kao ljekovita biljka, a posebice su ljekoviti listovi koji su gorkog okusa. U pučkoj medicini poznata je po tome što jača krv te zaustavlja kvarenje. Stoga se upotreblja-

va kod bolesti krvi, crijeva, želuca, visokoga tlaka, reume, ženskih bolesti, za liječenje raznih oblika raka te izazivanje povraćanja. Koristi se nadzemni dio biljke u cvatu i nakon cvatnje, skuplja se tijekom svibnja, lipnja i srpnja, a suši u hladu i na propuhu. Lje-kovito djelovanje je antiseptičko, kod upale hemeroida, krajnika i kožnih upala. Djelotvorne tvari su eterična ulja, gorke tvari, tanin i organske kiseline.

Ova je biljka vrlo ugrožena jer joj se brojnost smanjuje. Na-ime, posljedica je to krčenja hrastovo - grabovih šuma, grmlja, uništavanja staništa te branja u dekorativne svrhe.

Velika pavenka, muška pavenka, veliki zimzelen (Vinca major) je vazdazeleni polugrm rasprostranjen u južnoj Europi, sjevernoj Africi i Maloj Aziji. Znatno je veća biljka od male pavenke. Lisni izbojci pužu po zemlji, a cvjetni su uspravni i dosegne visinu 10-30 (80)cm. Kora je tanka, zelene boje, a korijenski sustav gust i površinski. Listovi su unakrsno nasuprotni, kožasti, jednostavni, jajasti, šiljastoga vrha, srcaste osnove i cijeloga, trepavičasto dla-kavog ruba. Dugi su 3-5 cm, široki 2-3 cm, s peteljkom dugom do 1 cm. S gornje su strane tamnozeleni, goli i sjajni, a na naličju svjetlozelene boje i goli. Cvjetovi su pojedinačni, veliki, promjera 3-5 cm, modroljubičasti, dvospolni, na stapkama dužim od pazuš-nih listova. Vjenčić ima usku ljevkastu cijev s pet širokih režnjeva, na vrhu usko odsječenih, svjetloplave ili ljubičaste, rijetko i bijele boje. Pet prašnika priljubljeno je uz cijev vjenčića. Vrijeme cvatnje je od ožujka do svibnja. Plod je sastavljen od dva višesjemena mje-hura šiljastog oblika, dug je 4-5 cm.

Velika pavenka je jednodomna i entomofilna vrsta koja se razmnožava sjemenom i vegetativno. Raste pretežito u šikarama i svijetlim šumama mediteranskoga područja, do 800 m nadmorske visine. Voli vlažne šume, živice i područja uz rijeke, a dobro uspi-jeva i na sunčanim i sjenovitim položajima. U umjerenim dijelo-vima SAD-a, Australije i Novoga Zelanda pojavljuje se kao inva-zivna korovska biljka, posebice na obalnim dijelovima Kalifornije. U Hrvatskoj je najviše rasprostranjena po obalnom području, a uglavnom raste po proplancima i rubovima šuma. Zanimljivo je da ova biljka u Lici ima iznimno značajnu ulogu jer je sačuvan stari običaj pletenja mladenkinog svadbenoga vijenca od velike pavenke. Kao dekorativnu vrstu često je nalazimo u vrtovima i parkovima primorskih krajeva, a brojni su njeni kultivari, osobito oni koji se razlikuju prema obojenosti listova. Najpoznatije for-me su Variegata (Elegantissima), sa žućkastobijelim mrljama i žuto obrubljenim listovima, i Maculata (u sredini lista žućkastozelene mrlje).


Danska je država u sjevernom dijelu Europe. Sastoji se od poluotoka Jutland i 443 otoka, od čega su 72 naseljena. Najveći otoci su: Zeland, Fyn, Loland,

Falster, Bornholm. Pretežito je ravničarska zemlja, oko 75 % površine zauzimaju oranice, pašnjaci i travnjaci.

Najviši vrh Danske je Mollekoj (170 m). Obala joj je duga 7.300 km, vrlo je razvedena, ima mnogo

fjordova od koji je najveći Limfjord na sjeveru zemlje. Najduže rijeke u Danskoj su: Guden, Kongeaen,

Odense, Polea, Vida, Skjern, Susa.

Ova se biljka odavno primjenjuje u pučkoj medicini, u narodu je poznata po tome što jača rad srca, izaziva mokrenje, zaustavlja različita krvarenja, a učinkovita je kod ženskih i drugih bolesti.

Ružičasta pavenka, madagaskarska pavenka (Vinca rosea; Catharanthus roseus) je uspravni vazdazeleni polugrm koji izra-ste u visinu do 1 m. Endemska je vrsta na otoku Madagaskaru u Indijskom oceanu. Kao ukrasna biljka uzgaja se u parkovima, a nalazimo je u suptropskim i tropskim dijelovima svijeta. Voli sunčane položaje i prozračna tla, a ne odgovaraju joj vlažna sta-ništa. Karakteristična je po bijelim do tamnoružičastim cvjetovi-ma s tamnocrvenom pjegom u sredini, koji cvatu tijekom cijele godine. Premda je otrovna, ekstrakti korijena i izbojaka ružičaste pavenke odavno se upotrebljavaju kao lijek u tradicionalnoj indij-skoj i kineskoj medicini, protiv dijabetesa, malarije, leukemije i dr. Vinca herbacea je zeljasta biljka stepskih staništa, porijeklom iz istočne i jugoistočne Europe te jugozapadne Azije i Kavkaza. Vin-ca difformis je vazdazeleni polugrm visok do 50 cm, porijeklom iz zapadnoga dijela europskoga kontinenta, uključujući Pirinejski poluotok, Francusku, Apeninski poluotok i Sardiniju. Cvjetovi su blijedoplave boje, a cvatu od kraja zime do ranoga proljeća.

Tekst: Ivica Tomić Foto: I. Tomić, arhiv

Vinca defformis - cvatnja od kasne zime do ranoga proljeća

Vinca major f. variegata – žuto obrubljeni listovi

DANSKA

Do 2100. udvostručiti površinu zemlje pod šumomNajstariji ostatci šuma datiraju iz vremena jure, kada

je oko 80 posto zemlje bilo pokriveno šumama. Ti-jekom posljednjih stoljeća zbog pojačanog iskorišta-vanja, prije svega za potrebe stanovništva (ogrjev,

građevinski materijal, ispaša), površina pod šumom znakovito se smanjuje. Oko 1600. šume zauzimaju od 20 do 25 % površine ze-mlje, da bi oko 1800. to iznosilo svega od 2 do 4 %. Stoga je 1805. donesen zakon kojim se sprječavaju daljnje devastacije šuma, pri-je svega nekontrolirana sječa i iskorištavanje, te ispaša stoke. Već sljedeće 1806. počinju i intenzivna pošumljavanja, koja se poma-lo pretvaraju u pravi narodni pokret za unapređenje šumovitosti. Tu je ključnu ulogu odigrao poznati Danac Enrico Mylius Dalgas časnik i inženjer. Tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća za-hvaljujući masovnim pošumljavanjima otvaraju se i nova radna mjesta. Taj trend nastavlja se i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Krajem 18. i početkom 19. stoljeća drvo se kao energent zamje-njuje ugljenom.

Danas šume u Danskoj pokrivaju oko 579.000 što je 13,5 % površine zemlje. Zakonom o šumama donesenom 2001. na-mjerava se do 2100. površine pod šumom udvostručiti i pokriti preko 20 % površine zemlje. Godišnje se površina pod šumom poveća i do 3.000 ha. I dalje se stimulira pošumljavanje, raznim potporama posebno za privatne šumovlasnike i vlasnike poljopri-vrednih površina.

Najšumovitije je područje poluotoka Jutlanda, pokrivenost šumom iznosi 69 %, dok 31 % otpada na otočke šume. Prema omjeru smjese 69 % je crnogoričnih šuma, a 31 % bjelogoričnih.


Rijeka Odense

Danske šume

Lim fjord

Od bjelogorice prevladavaju bukva, hrast, breza, od crnogorice bor, smreka i jela. Potencira se pošumljavanje autohtonim crno-goričnim vrstama drveća.

Prema strukturi vlasništva: 73 % su privatne šume, 18 % dr-žavne šume, 6 % općinske i crkvene, kod 3 % šuma nije moguće utvrditi vlasništvo.

Ukupna drvna zaliha 113 milijuna m³, godišnji prirast 5 mili-juna m³ te godišnji etat 2,5 milijuna m³.

Šume su pretežito u privatnom vlasništvu, oko 26.000 šumo-posjednika. Vlasnici privatnih šuma pripadaju kategoriji poljopri-vrednika ili ljudi koji žive u gradovima, a šumu su kupili uglav-nom zbog rekreativnih potreba (lov i slično).

Kao stožerna organizacija koja upravlja privatnim šumama je DFE –SKOVDYRKERNE (Šumarska savjetodavna služba) koja

se sastoji od sedam lokalnih udruga na razini zemlje. Između ostalog nudi usluge: odgovornog upravljanja prirodnim resursima, zastupanjima šumovlasnika, vodi brigu o provođenju zakona, planiranju i provo-đenju projekata, pronalaženju izvođača radova u šu-marstvu, prodaji drva, drvne sječke, božićnih drvaca.

U privatnom je vlasništvu i tvrtka HADE DE-NMARK, najveća privatna šumarska agencija u tom dijelu Europe, koja godišnje izvozi oko 800.000 m³ sirovine iz Danske i Njemačke, te je najveći dobavljač sječke u Danskoj.

Državnim šumama upravlja Agencija za priro-du i okoliš (SKOGSSTYRELSEN), koja je pod in-gerencijom Ministarstva za zaštitu okoliša. Državne šume podijeljene su na 19 okruga. Uz 110.000 ha državnih šuma upravlja i u svom vlasništvu ima i oko 90.000 ha poljoprivrednog zemljišta i oranica. Zako-nom o šumama propisano je da se kroz upravljanje državnim šumama mora posebno štititi: bioraznoli-kost, pružiti ljudima mogućnost rekreacije u prirodi, raditi na očuvanju okoliša, očuvanju kulturne baštine te proizvoditi drvnu masu.

U šumarstvu Danske znakovitu ulogu ima danska organizacija za obnovljive izvore energije osnovana 1975. godine. eu

rops

ko šu

mar

stvo

Teks

t: Ve

sna

Pleš

eFo

to: A

rhiv

Posebna pozornost u zemlji usmjerena je na zaštitu prirode i očuvanje bioraznolikosti. Dansko društvo za zaštitu prirode osno-vano je 1911. godine. Do 1925. imalo je više od 3.000 članova, a 1937. donesen je Zakon o zaštiti prirode. Danas Društvo ima više od 90 poslovnica u zemlji s oko pedesetak zaposlenih stručnjaka.

Od 43.094 km² površine zemlje, Naturom 2000 obuhvaćeno je 16.636 km² ( 3.591 km² ili 8,4 posto kopna i 13.047 km² mora odnosno 12,3 % površine).

Danska ima tri nacionalna parka te jedan na Grenlandu, naj-većem otoku na svijetu, koji je kao autonomni teritorij od 1953. priključen Danskoj.

Treba naglasiti da je Danska ratificirala sve međunarodne konvencije vezano uz zaštitu bioraznolikosti. U Danskoj ima oko 30.000 raznih gljiva, biljaka i životinja. Ima 531 poznatu vrstu vodozemaca, ptica, sisavaca i gmazova, 1.450 vaskularnih biljaka od čega je 0,1 % endema.

Poluotok Skagen


Volujak u cvatu

VOLUJAK

Lijek za mnoge bolesti

Volujak (Anchusa officinalis L.) poznat je i po nazivima ljekoviti volujak, volovski jezik, runjava trava,

rumenilo, pačje gnijezdo, pijavica. U narodu je poznat po tome što se njime liječi groznica.

Gallen navodi uporabu korijena biljke za dobivanje crvenila kao zamjenu ruža za usne.

ljeko

vito

bilj

eTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

F

oto:

Arh

iv

Opis biljke: Dvogodišnja je biljka, dla-kava, visine od 30 do 80 cm. Stabljika joj je snažna i uspravna. Listovi su naiz-mjenični, lancetasti ili ovalni, valovitog

ruba, gornji sjedeći, donji suženi u peteljke. Cvjetovi su ljevkastog oblika, s pet crvenkastih ili ljubičasto pla-vih latica s dlakavom čaškom, na kratkim drškama. U vrijeme cvatnje veliki su prizemni listovi većinom osušeni.

Stanište: Kod nas raste kao korov po poljima i vinogradima, između grmlja. Voli suho, toplo i pje-skovito tlo.

Vrijeme cvatnje: Cvate od travnja do listopada.Branje i prerada: Bere se cijela biljka u vrijeme

cvatnje s korijenom. Usitni se i suši na toplom i sje-novitom mjestu.

Miris i okus: Bez naročitog je mirisa, ali gorkog okusa. Suhi listovi imaju miris na mošus.

Ljekovit sadržaj: Sadrži alantoin, cinoglosin, konsolidin, ko-lin, cinosloicin, tanin, sluzi i crvenu boju.

Ljekovito djelovanje:- za liječenje groznice i grozničavih stanja,- bolesti bubrega i mjehura (stimulira njihov rad),- izaziva znojenje,- bolesti krvi (za njeno pročišćavanje),- vodenih bolesti (za jače izlučivanje tekućine iz organizma),- pomaže u liječenju edema limfnih žlijezda,- bolesti dišnih organa (pomaže pri izbacivanju tvrdokorne

sluzi),- bolesti kože (za osipe, kod hematoma, edema i sl.).Čaj: jednu jušnu žlicu usitnjenog bilja prelijemo s 2 dl vru-

će vode. Poklopimo i pustimo odstajati pola sata, te procijedimo.

Uzimaju se dvije do tri šalice čaja na dan.Kod priprave čaja treba znati, da ohlađeni čaj djeluje kao diu-

retik, a vrući čaj izaziva znojenje.Sok od svježe biljke: Pije se razrijeđen s vodom, ljekovit je za

sva gore navedena oboljenja.Tinktura: 200 g usitnjene biljke zajedno s korijenom moči se

tridesetak dana u jednoj litri 70 % alkohola. Tinktura se procijedi, te se uzima tri puta na dan po 10 do 15 kapi s malo vode ili soka.

Mast: 1 dl tinkture ulije se u 200 g rastopljene svinjske masti uz stalno miješanje dok ne ispari alkohol. Još vruća mast se ulije u pripremljene posude te se ostavi hladiti. Tako pripravljenom mašću mažu se oboljela mjesta na koži.

Mladi prizemni listovi volujka mogu se koristiti za priprema-nje variva i salata. Za jelo se beru i vršci stabljike prije cvatnje.

Kao povrće ova biljka omiljena je u Švedskoj i Irskoj. Štetna je biljka za poljoprivredu, jer se na njoj razvijaju gljivice

Volujak

(rđa) koja kasnije napada ostale biljne kulture. Zbog toga je treba berbom iskorjenjivati.

Kontraindikacije: osobe s bolesnom jetrom ne bi trebale uzi-mati volujak ni u kakvom obliku, jer sadrži sastojke koji su he-patoksični. Biljku u vrijeme cvatnje ne treba brati jer sadrži neke otrovne tvari.


spor

edni

šum

ski p

rirod

i

SMILJE

Dobra zaradana eteričnom ulju

Vrijednost sporednih šumskih proizvoda u ukupnoj vrijednosti šuma još je relativno mala, no sakupljanje sporednih šumskih proizvoda kao što su plodovi oraha, lijeske, kestena, malina, kupina, drijena, šipka, gljiva i

sl., imaju sve veću ulogu u mnogim domaćinstvima. Bilo kao zgodan i zdrav dodatak vlastitoj prehrani bilo kao sezonski izvor dodatne zarade. Na području UŠP Split sve je prisutnije sakupljanje ljekovitog bilja, pogotovo

smilja koje proizvođači otkupljuju najčešće radi dobivanja eteričnog ulja ali i u farmaceutske svrhe. O važnosti ove ljekovite biljke te mogućnostima njenog sakupljanja i iskorištavanja više nam je rekla Andrea Rubin, stručna

suradnica u Upravi šuma Split.

Smilje (Helichrysum italicum) je višegodišnja zeljasta biljka ili polugrm. Stabljika je sivkaste boje, a razlog tome su brojne vunaste dlačice koje se nalaze na njezinoj površini. Stabljika je visoka 10-40 cm, uspravna, s nekoliko žutih

glavičastih cvatova na vrhu. Cvjeta tijekom ljeta od svibnja do srp-nja. Listovi su na licu zeleni, a na naličju srebrnasto dlakavi. Na vrhu stabljike nalaze se glavičaste cvasti sakupljene u štit. Pošto je biljka dvodomna razlikujemo ženske glavice s končastim crvenim cvjetovima te muške, čiji su cvjetovi neugledni i cjevasti. Plod je ahenija, glatka ili hrapava, dužine do jednog milimetra.

Botanički naziv smilja potječe od grčkih riječi helios, što znači sunce, i chrysos, što znači zlato, jer u vrijeme cvatnje pod-sjeća na polja sićušnih zlatnih sunaca. Smilje je otporno na niske temperature i dobro podnosi dugotrajnu sušu. To je biljka suhog i toplog podneblja, a nedostatak svjetla i topline negativno se odra-žava na kvalitetu smilja.

Još davne 1908. godine, na području Dalmacije započela je proizvodnja eteričnog ulja od smilja. No, tek razvojem aromatera-pije, gotovo osamdeset godina kasnije, ova grana privrede počinje dobivati značajnije mjesto. Zahvaljujući svom kemijskom sastavu eterično ulje od smilja iznimno djelotvorno utječe na regeneraciju tkiva, djeluje antihematično, jako protuupalno i antioksidativno, antikoagualno, te se tradicionalno koristi u terapiji kroničnog bronhitisa, astme, migrene, jetrenih tegoba i kožnih oboljenja. Za proizvodnju jednog kilograma eteričnog ulja smilja potrebno je više od jedne tone svježeg smilja (ima mali postotak eteričnog ulja, manje od 0,05%), a proces destilacije mora se provesti u roku od 24 sata nakon branja. Sve ovo razlozi su njegove relativno visoke cijene. Naime, za 1 kg ulja može se postići cijena i do 1.000 eura, a prema nekim saznanjima iz Hrvatske se izveze od 700 do 800 kg ovog ulja.

Stoga, simpatično primjećuje Andrea Rubin, nije naodmet napomenuti da su površine pod smiljem, a koje se nalaze u obu-hvatu gospodarenja Hrvatskih šuma, pravi mali El Dorado krškog fenomena na području Dalmacije.

Od Paškog mosta do Prevlake na površinama koje se nalaze u državnom vlasništvu, na području UŠP Split od početka mjeseca svibnja započinje velika kampanja berbe svježe herbe smilja.

Brojne tvrtke godinama sklapaju Ugovore s Hrvatskim šuma-ma radi branja sporednih šumskih proizvoda - smilja.

Naravno, prethodno sklopljenim Ugovorima, tvrtke su morale ishodovati Rješenja izdana od strane MZOiP-a u kojima se toč-

no navodi, pored ostalog, dozvoljena količina smilja koja se može ubrati, u kojem periodu i nadasve način branja koji uvjetuje očuvanje biljnog fonda i njezinog staništa. Tvrtke imaju i do 700 berača na terenu, a pod nadzorom su djelatnika područnih šumarija. Učinko-vito branje smilja traje nekih pet i pol mjeseci i kroz to vrijeme šumarije nastoje, pored svojih uobičajenih zadaća i obveza, kroz čuvarsku službu što temeljitije sprovoditi nadzor nad beračima, jer i Ugovorom o sa-kupljanju ljekovitog bilja, način otpreme je posebno reguliran. A koliko je nadzor bitan govori i činjenica kako je upravo u vrijeme pisanja ovog članka osvanula vijest u rubrici crne kronike pod naslovom „Sve po-pularniji posao branja smilja, uzrokovao prve sukobe

berača“. Naime dvije beračice verbalno i fizički su se obračunale prilikom sakupljanja smilja, a izgrednice su zaradile i optužni pri-jedlog zbog narušavanja javnog reda i mira (u šumi).

Samo ove godine, na temelju izdanih Rješenja, moglo se sa-kupiti do 1.880.000 kg smilja (uz prethodno sklopljen Ugovor). Tijekom ljetnog perioda branja smilja, Hrvatske šume su naplatile 417.095 kg što čini ukupnu vrijednost od 208.320,00 kn (prema važećem Cjeniku za sporedne šumske proizvode).

Ponukani iskustvima iz drugih sredozemnih zemalja, postoji i velika mogućnost da se smilje uzgaja plantažno. Smilje je višego-

Cvijet


dišnja biljka i ako se plantažno uzgaja na istoj površini može ostati pet do osam godina. Za sadnju 1 ha smilja potrebno je 40-60 g sjemena, odnosno za 1 m² potrebno je oko 0,5 g sjemena da bi se dobilo oko 300-400 sadnica smilja. Sjeme niče za 10-15 dana. Ukoliko se stavlja zaštita od insolacije ona se od trenutka klijanja uklanja, a lijehe se redovno zalijevaju i plijeve da bi se održavale čistim od korova. Dobiveni rasad smilja kasnije se sadi ručno na manjim površinama, a na većim pomoću sadilica. S jednog hek-tara, ukoliko bi se plantažno uzgajalo, može se dobiti od 3.500 do 4.000 kg suhog cvata smilja, a za jedan kilogram suhog cvijeta potrebno je 3 kg svježeg. Slijedom navedenog, prinos ulja varira od 8-10 kg/ha, a cijena ulja na tržištu je cca. 800-1000 €/kg, brzo izračunava i zaključuje Rubin.

Čak se i otpad nakon destilacije može iskorištavati što po-drazumijeva poznavanje tehnologije proizvodnje hidrolata i teh-nologije kompostiranja biljnog materijala (proizvodnja briketa). Spomenute vrijednosti tj. rezultate trogodišnjeg plantažnog uzgo-ja smilja omogućio je projekt razvoja tržišne poljoprivrede - Fo-restring Agricultural Markets Activity (FARMA) sponzoriran od strane Agencije za međunarodni razvoj SAD-a (USAID) i Švedske agencije za međunarodni razvoj (Sida) čiji su podaci i ovdje kori-šteni.

Tekst: Irena Devčić Foto: Andrea Rubin

Vegetacija uz Dravu

ZNAČAJNI KRAJOBRAZ

Poplavna šuma JelkušDrava je jedna od najočuvanijih nizinskih rijeka, gdje

još srećemo prirodnu dinamiku rijeke koja stvara str-me obale, sprudove, rukavce, poplavne šume i ostale elemente poplavne nizine. Jedan od razloga očuvano-

sti jest to što je Drava bila hladnoratovska granica između bivše Jugoslavije i Mađarske kao članice Varšavskog pakta. Još je zani-mljivije da sadašnja granica prati stari tok rijeke koji se ne podu-dara sa sadašnjim pa su mnoga mjesta na lijevoj obali hrvatska, a na desnoj obali mađarska. Jedno od takvih hrvatskih enklava je i Jelkuš. To je jedan od najljepših, ali i biološki i šumarski najboga-tijih lokaliteta. Osim sukcesijskih stadija obalne vegetacije, ovdje nalazimo i neke rijetke vrste ptica.

Jelkuš se nalazi podijeljen između općina Podravske Sesvete i Pitomača, na samoj granici Koprivničko - križevačke te Virovi-tičko - podravske županije, većim dijelom u Koprivničko - križe-vačkoj županiji. Granicu predstavlja kanal Rokstrug koji se ulijeva na desnu obalu Drave. Zaštićen je kao zaštićeni krajobraz te je ujedno dio Regionalnog parka Mura – Drava te djelom budućeg Rezervata biosfere Mura – Drava - Dunav, koji će biti pod zašti-tom UNESCO-a. Površina zaštićenog područja je 250 ha. Jelkuš se nalazi i unutar tri područja Nacionalne ekološke mreže: Gornji tok Drave (od Donje Dubrave do Terezinog polja) - međunarod-no važno područje za ptice, Šire područje Drave – važno područje za divlje svojte i stanišne tipove te Jelkuš – važno područje za divlje svojte i stanišne tipove.

Jelkuš je mozaik šuma, šikara, polja te značajan pješčano -šljunčani sprud. U zapadnom dijelu, uz rijeku Dravu, prevladava-ju šume, a u sjeveroistočnom dijelu polja. Nizvodno od spruda, na lijevoj obali je erodirana visoka obala. Desna je obala regulirana, ali na lijevoj još je prisutna riječna dinamika. Rijeka erodira jednu obalu, dok istovremeno taloži na drugoj, polako mijenjajući kori-to pa su na Jelkušu prisutne i stare depresije, odnosno rukavci i ko-rita između kojih su povišene grede. Uz sadašnju poplavnu ravan na području nalazimo prvu i drugu dravsku terasu. Protok vode najbliže mjerne točke kod Novog Virja, 15 kilometara uzvodno je u lipnju iznosio 744 m3, a u siječnju 327m3. Srednji godišnji vodostaji na istoj postaji kreću se od 93 cm kao najniže vrijednosti, do najviše 219 cm. Drava ovdje ima i značajniji pad.


Jelkuš je jedan od najznačajnijih lokaliteta na lijevoj obali Drave. Uz poplavnu šumu vrba i topola, vrlo je istaknut sprud kao mjesto kolonizacije biljaka te

stanište životinja.

šum

ski k

rajo

lici

Teks

t/fot

o: G

oran

Šaf

arek

Rijeka Drava je značajno utjecala na reljef, a time i na vege-taciju. Zbog povišenog terena nema dugotrajnih poplava pa tipič-ne poplavne šume bijele vrbe s broćikom nema. Dominira stoga poplavna šuma vrbe i topola koja čini 30-ak % površine zaštićenog područja. Kao i drugdje, bogata je slojem grmlja i prizemnim slo-jem pa je ljeti teško prohodna.

Na dijelu područja imamo depresije s močvarnom vegetacijom na kojoj u rubovima dominira trska te ostali hidrofiti. Dio površi-na je pod šikarama invazivnih vrsta, ponajviše čivitnjače (Amorpha fruticosa) te zlatnica (Solidago gigantea).

Iako ne površinom, biološki vrlo značajan dio Jelkuša je pje-ščano - šljunčani sprud. Za niskog vodostaja prisutni su šljunčani sprudovi, a za visokog samo viši pješčani na kojima odmah nakon poplava počinje kolonizacija biljaka. Na golom pijesku dobro us-pijeva crna topola (Populus nigra), vrba rakita (Salix purpurea), bademasta vrba (Salix triandra) te sivkasta vrba (Salix eleagnos). Rahlo raspoređene čineći pionirske zajednice, te vrste brzo rastu i sidre sprud, zarobljavajući sediment te tako otvaraju put šumi bijele vrbe i topole.

Jelkuš je vrlo važan za mnoge životinje, pogotovo za ptice koje se gnijezde na sprudovima. Jedan od najčešćih je kulik sljepčić. Ne žive u kolonijama, ali su im gnijezda često gusto raspoređena po sprudovima. Njihova tri do četiri jaja također su nalik oblucima šljunka pa ih je teško zapaziti. U slučaju opasnosti ili ako dođe kakav bezazlen nezvani gost, ženka će se dignuti od gnijezda da odvuče pažnju od jaja, često se pretvara da ima slomljeno krilo i tako još više privlači pažnju grabežljivca. Love na sprudovima, uglavnom kukce i druge beskralješnjake. Nešto veće, ali sličnog životnog stila su male prutke (Actitis hypoleucos). Gacaju po rubo-vima obala tražeći plijen svojim podužim tankim kljunom. Nji-hova gnijezda su rijetko na otvorenom, uglavnom su skrivena u gustoj vegetaciji. Samo gnijezdo može biti obična udubina u tlu ali i pravo izgrađeno gnijezdo koje je čak i prekriveno odozgo. U širem području nalazimo štekavca (Haliaeetus albicilla). Strma, erodirana obala na lijevoj strani na prethodnom meandru je jedna od najvećih kolonija bregunica. Nalazi se u Mađarskoj.

Sprud je relativno zaštićen budući da je na lijevoj obali u pograničnom području s Mađarskom. Unatoč tome, na područ-

ju je izgrađeno nekoliko objekata od strane ribiča. Ljudi u njima privremeno borave za vrijeme ribolova te uznemiravaju životi-nje, ali utječu i na vegetaciju. U neposrednoj blizini Jelkuša, sve-ga kilometar nizvodno godinama se iskapao šljunak direktno iz korita rijeke. To je produbilo i ukopalo rijeku, pogotovo što je zbog uzvodnih brana zapriječen prijenos sedimenta. Prije neko-liko godina je predložena regulacija rijeke na samom Jelkušu radi popravka obaloutvrde, a radovi su uključivali i iskapanje spruda. Na sreću, radovi su zaustavljeni pa je sprud opstao. Inače na ovom području Drava pomalo gubi svoje rukavce i poplavnu šumu koja karakterizira njen tok kroz Koprivničko - križevačku županiju. Upravo je prirodna dinamika kroz eroziju i taloženje Drave za-služna za veliko biološko bogatstvo Jelkuša te ostalih područja po-plavne dravske nizine.

Plićaci na pješčanim sprudovima

Strmija obala je pogodna za gnježđenje ptica

Kulik


Pitoreskni krajolik

feno

men

i krš

aTe

kst/f

oto:

Iren

a D

evči

ć

RIJEKA UNA

Šumsko – vegetacijskezajednice kanjonskog toka

Una izvire na 450 m nadmorske visine u Za-darskoj županiji u mjestu Donja Suvaja. Izvorište rijeke Une još je 1968. godine, proglašeno hidrološkim spomenikom pri-

rode, a Uredbom o Nacionalnoj ekološkoj mreži za-štićeno je i šire područje kanjona. Danas o vrelu Une brigu vodi Natura Jadera, javna ustanova za zaštićena područja prirode Zadarske županije. Rijeka Una se ci-jelim svojim tokom odlikuje iznimnom bioraznoliko-šću sa značajnim brojem reliktnih i endemskih vrsta, a na samom izvoru Une zabilježeno je 11 zaštićenih vrsta biljaka te 13 vrsta beskralježnjaka.

Dok su ostale krške rijeke u Hrvatskoj najčešće usječene u relativno široke doline, rijeka Una nalazi

se u jako suženom kanjonu vrlo visokih litica. Osobitost rijeke Une ogleda se i u činjenici da značajni dio gornjeg toka ima sva obilježja krške tekućice, dok donji odsječak rijeke ima ravničarska obilježja. Izvor Une krški je izvor s velikim oscilacijama u količi-ni vode. Izvor predstavlja vokliško vrelo koje je smješteno u du-bokom kanjonu nastalom djelovanjem natražne erozije. Vrelo je geomorfološki izraz za uzlazni krški izvor gdje uzlazeća voda pod

hidrostatskim pritiskom često vrije, a uzlazni arteški izvori naziva-ju se vokliška vrela prema La Fontaine de Vaucluse (vrelu u Fran-cuskoj). Krška su specifičnost vrela, iz kojih u kišnom razdoblju istječe golema količina vode, te odjednom nastaje moćna tekućica dok u sušno doba presahnu.

Ekoklimu kanjona vrela Une karakterizira visoka dnevna ali i sezonska osciliranja gotovo svih faktora, a posebno temperature. Na ovim područjima vrlo su česte i temperaturne inverzije što se očituje i u vegetacijskom pokrovu kanjona. Vrlo specifičan kom-pleks ekoloških faktora utjecao je na pojavu jedinstvenog vege-tacijskog svijeta bogatog reliktima i endemima. Izvor Une nalazi se ispod planine Stražbenice u području reliktnih šuma bukve i crnog graba (Ostryo–Fagetum). Litice i obronci oko samog izvora prekriveni su vegetacijom karakterističnom za submediteranska

listopadna područja sa šumama bijelog graba i hrasta medunca. Ove šume pripadaju razredu Querco – fagetea, sveza Ostryo – car-pinion orientalis u kojima dominiraju bijeli grab (Carpinus orien-talis), hrast medunac (Quercus pubescens), maklen (Acer monspessu-lanum), crni grab (Ostrya carpinifolia) i crni jasen (Fraxinus ornus). Posebne atribute refugijalnosti ovih staništa daju populacije relik-tne vrste Platanus orientalis, koja u priobalnom pojasu kanjonskog toka rijeke Une sa crnom johom stvara i reliktne hidrofilne zajed-nice poznate jedino iz ovog kanjona.

Rijeka Una se nalazi u području Dinarskog krša i uvršte-na je u KEC6 područje što samo potvrđuje njezinu vrijednost i potrebu za zaštitom te očuvanjem bioraznolikosti. Tu se javljaju refugijalno - reliktna staništa, područja koja su u najmanjoj mje-ri izmijenjena u razdoblju između predglacijacije i postglacijacije, a pri tome su očuvala svoje prirodne ekološke vrijednosti. Javlja se veliki broj tercijarnih biljnih i životinjskih vrsta koje su preži-vjele klimatske promjene u posljednjem glacijalnom periodu te su ta staništa bila utočište za mnoge biljne i životinjske vrste ti-jekom ledenog doba. Endemoreliktne biljne vrste kanjona Une jesu Campanula pyramidalis, C. unensis, C. wetsteinii, Moehringia

Rijeka Una je pogranična rijeka između Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Una – samo jedna, jedinstvena, navodno su rekli stari Rimljani kada su je prvi puta

ugledali i prema legendi tako joj i nadjenuli ime. Una teče uskim kanjonom visokih litica, a svojim tokom

formira niz vrlo atraktivnih i neobičnih hidrogeoloških oblika od sedrenih barijera, riječnih korita do sedrenih otoka i špilja. Posebno su impresivni slapovi u BiH kod

Martin Broda visine 54 m te slapovi Štrbačkog buka visine preko 20 m.

Gornji tok rijeke Une


Kanjonska vegetacija

Škola u prirodi

Šume hrasta medunca i bijelog graba

maly, Asplenium lepidum, Edraianthus croaticus, Potentila clusiana, Corydalis leiosperma, Micromeria thymifolia, Cerastium dinaricum, Satureia montana, Ruta divaricata, Satureia subspicata, Iris ilirica, Iris reichenbachii, Daphne cneorum, Asparagus tenuifolius, Sesleria autumnalis, Ruscus aculeatus, Acer hircanum. Pored relikata iz ovog perioda u slivu Une su pronađene i populacije tercijernog relikta Scolopendrellopsis microcolpa Muhr 1881, te reliktnih rodova oligocenske starosti Cochlostoma i Vitrea. Posebnu vrijednost i dinamiku području toka Une daju i ekosistemi sedrenih barijera i

slapova, kao prirodni fenomeni u ovom dijelu Dinarida i svijeta. Uz sami tok rijeke pridolaze stabla crne johe (Alnus glutinosa), bi-jele vrbe (Salix alba) i bazge (Sambucus nigra). Pored rijeke raste

oko 170 vrsta ljekovitih biljaka, a po rijeci Uni je jedna rijetka biljka dobila i naziv Campanila unensis ili unski zvončić. Na sta-ništima kanjona rastu specifične biljke pukotinarke (hazmofiti), kojima pripadaju mnogi endemi. U podstojnoj etaži grmlja najče-šće možemo pronaći šibiku (Coronilla emerus subsp.emeroides), ra-šeljku (Prunus mahaleb), drijen (Cornus mas) i drvenastu pucalinu (Colutea arborescens).

Zbog velike posebnosti ovoga područja te hidroloških, ge-oloških i vegetacijskih karakteristika Natura Jadera u suradnji s Prirodslovno - grafičkom školom iz Zadra održava redovno radi-onice i škole u prirodi. Stručna voditeljica mr. sc. Morana Bačić, naglašava kako je škola u prirodi jedan od bitnih, ali na žalost, rijetkih oblika poučavanja izvan učionice koja omogućuje učenici-ma kritičko promatranje, razumijevanje međusobne ovisnosti pri-rode i ljudi, proučavanje znanstvenih načela, upoznavanje njihove prirodne baštine i sl. Terenska nastava učenicima donosi jedan novi oblik učenja o užem i širem zavičaju, bioraznolikosti, flori i fauni, pri kojem daleko od gradske buke, učenici mogu naučiti od prirode uzeti sve što je dobro, a da je ujedno i sačuvaju, zaključila je Bačić te dodala kako je opći cilj ovakvih škola kvalitetnija za-štita i očuvanje prirode kroz edukaciju i senzibilizaciju i učenika ali i učitelja. Kroz IPA program provodi se i projekt Una spring of life u kojemu je Natura Jadera jedan od glavnih nositelja sa hrvatske strane, s obzirom da se radi o prekograničnoj suradnji. Cilj projekta je zajednički razviti i promovirati Vrelo Une u Hr-vatskoj te slap na Uncu i stari grad Ostrovicu na području Martin Broda u Bosni i Hercegovini kao dio istog, u okoliš uklopljenog, zajedničkog turističkog proizvoda kroz prekograničnu suradnju i objedinjavanje različitih iskustava svih dionika s područja gornjeg toka rijeke Une. Najvažnije projektne aktivnosti uključuju izradu „Strategije razvoja turizma na prekograničnom području gornjeg toka rijeke Une“, izgradnju drvene ograde uz turističku pješačku stazu do Vrela Une, organizaciju volonterskog kampa u Srbu radi čišćenja pješačkih i biciklističkih staza uz rijeku Unu, obnovu tu-rističke infrastrukture uz slap na Uncu te starog grada Ostrovice na području Martin Broda te organizaciju edukativnih radionica (ekološki principi u turizmu, razvoj ponude ruralnog turizma te život i rad u ili uz zaštićene prirodne vrijednosti) na području obje države.

Izvor


feljt

onTe

kst:

Vesn

a Pl

eše

F

oto:

Arh

iv

200 GODINA OD ROđENJAJOSIPA PANČIćA

Liječnik,botaničar iznanstveniksvjetskogglasa

Kako su mu roditelji bili siromašni, te su rano umrli, o njemu je brigu preuzeo stric Grgur, doktor teologije te kanonik i župnik u Gospiću. Po završetku osnovne škole u Gospiću, gimnaziju završava u Rijeci. Godine

1830. odlazi u Zagreb, te studira filozofiju na visokoj školi Regia Academica Scientiarum. U međuvremenu od mađarskih studena-ta saznaje da u Budimpešti postoji medicinski fakultet na kojem se mogu studirati prirodne znanosti. Zbog toga odlazi u Budimpeštu te upisuje studij medicine. Diplomirao je 1842. na temu Taxilogia botanica. Po okončanju studija nije želio raditi u državnoj službi već otvara privatnu praksu kao liječnik. To mu ne osigurava dovoljno novca za život pa odlazi u Banat gdje radi kao učitelj za vlasnike rudnika Hofmanova. U Banatu se bavi i florom, prikuplja mnoge zanimljive biljke, obilazi i Deliblatsku pje-ščaru, u rudnicima pronalazi zanimljive stijene i minerale.

Poslije dvije godine života u Banatu, odlazi u Liku u posjetu stricu Grguru i bratu Mati. U slo-bodno vrijeme na Velebitu sakuplja biljke, i time obogaćuje svoja saznanja o zanimljivoj i bogatoj primorskoj flori. U Beč je otišao 1845., radio je u carskom muzeju sređujući herbar sa sakupljenim biljkama iz Banata i Primorja. U Beču je susreo i poznatog botaničara Endlera, ali i Vuka Karad-

žića koji ga je nagovorio da otiđe u Srbiju i tamo pronađe posao. Godine 1845. otišao je u Srbiju te se zaposlio, kao liječnik za rad-nike u Belici kraj Jagodine. Nekoliko godina iza toga radio je kao liječnik – fizikus u Kragujevcu, sve do 1853. godine. Istovremeno postigao je i afirmaciju kao poznati prirodnjak, bavio se botanič-kim istraživanjima u istočnoj Srbiji. Pomoć u tim istraživanjima pružilo mu je Društvo srpske slovesnosti. U to vrijeme postao je profesor prirodnih nauka na tamošnjem Liceju, od 1863. Visokoj školi. Na Liceju je predavao mineralogiju i geologiju do 1880., zoologiju do 1878., botaniku do lipnja 1887. Godine 1884. ime-novan je i članom državnog savjeta. Na Visokoj školi bio je rektor od 1866. do 1872. Utemeljitelj je Prirodoslovnog fakulteta na Vi-

sokoj školi, osnovavši kabinete za botaniku, zoologiju, minerološko - geološki kabinet, a osnovao je i Botanički vrt u Beogradu. Bio je osnivačem i Srpskog društva poljoprivredni-ka 1868., te Društva srpskih liječnika. Član je brojnih udruženja: dopisni je član JAZU, član Ugarske akademije nauka, član Brande-burškog botaničkog društva, Bečkog geološ-kog Instituta, Zoološkog botaničkog društva u Beču, prvi je predsjednik Srpske akademije znanosti i umjetnosti.

Tijekom četrdesetgodišnjeg rada na istra-živanju flore proučio je i otkrio oko 193 bilj-na taksona. Među njima 113 novih biljnih vrsta, 47 novih varijeteta i sedam za znanost novih formi. Izdao je brojne udžbenike, te objavio niz znanstvenih radova.

Da u Srbiji postoji posebna vrsta omo-rike prvi put je čuo 1855., da bi je prvi puta i ugledao 1875. na planini Tari u mjestu Za-

U travnju 2014. navršit će se dvjesto godina od rođenja Josipa Pančića poznatog liječnika, botaničara

i znanstvenika svjetskog glasa. Rođen je u Bribiru u općini Vinodolskoj 17. travnja 1814. Najveći dio

svog plodonosnog života proveo je školujući se u Austriji, čitav radni i životni vijek proveo je u Srbiji.

Najpoznatiji je po otkriću Pančićeve omorike, reliktne vrste iz tercijara.

Josip Pančić

Pančićeva omorika


s WOOD-MIZERDOBAR POSAO ZAPOČINJE

ovine. Ovaj živi fosil ledenog doba, predstavlja tercijarni relikt, ende-mičnu i reliktnu biljnu vrstu, koja je po Pančiću i dobila ime, i po njoj je stekao svjetsku slavu. Za ovo ot-kriće dobio je i posebno priznanje, objavu u londonskom časopisu The Gardeners chronicle.

Uz istraživanje flore, volio je i planinarenje, a od planina po-sebno mjesto u srcu zauzimao mu je Kopaonik. Na toj planini koja ga je oduševljavala bio je 18 puta, prvi puta 1851., a posljednji 1886. u 72 godini života. Najljepši opis Kopaonika objavio je u djelu „Ko-paonik i njegovo podgorje“ objav-ljenom 1869. Svoju ljubav prema Kopaoniku iskazao je kroz želju da na njemu bude i sahranjen. Umro je 25. veljače 1888. Želju da bude sahranjen na Kopaoniku ispunili su mu planinari prenijevši 1951. posmrtne ostatke njega i njegove supruge Mileve na vrh planine. Sahranjen je u mauzoleju na vrhu Kopaonika (2017 m), u kovčegu napravljenom od omorike, a vrh planine dobiva ime Pančićev vrh.

Dvjestota godišnjica rođenja ovog velikog znanstvenika svjet-skog glasa bit će između ostalog obilježena i izdavanjem prigodne monografije „Josip Pančić“, autora prim. dr. sc. Ljubomira Ra-

dovančevića i prof. Paule Jovanović. Ideja o tiskanju monografije krenula je iz riječke Klinike za psihijatriju, a prihvatili su je pred-stavnici Vinodolske općine. Ovom monografijom željela se skre-nuti pozornost javnosti na čovjeka i znanstvenika koji je tijekom godina, u nekim razdobljima hrvatske povijesti bio nepravedno zaboravljen.

Rijeka na planini Kopaonik


Mosor

Škrčko jezero na Durmitoru

plan

ine

Teks

t/fo

to: I

rena

Dev

čić

ZAŠTIćENA PODRUČJA DINARIDA

Program UN-a- potencijal za razvoj planinskog turizma

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj predstavio je rezultate terenskog obilaska Dinarskog gorja u sklopu Hoda Via Dinarica koji je od 28. rujna do

10. listopada prošle godine prošao i kroz Hrvatsku. Tijekom Hoda, planinarska ekipa obišla je Plitvička jezera te planine Biokovo, Mosor, Prominu, Dinaru, Velebit, Kapelu, Risnjak i Snježnik. Cilj projekta je kroz promociju i razvoj turističkih potencijala prido-nijeti ruralnom razvoju Dinarskog gorja, jednog od najljepših dijelova planinske prirode koje Hrvatska

može ponuditi pustolovnim i drugim posjetiteljima. Projekt je potaknut uspješnim primjerom Via Alpine koja je umrežavanjem 8 država kroz EU fondove uspjela u razvoj regije uložiti značajna sredstva.

Hod Via Dinarica krenuo je iz Albanije u kolovozu prošle godine i prohodao cijelom regijom Dinarskog luka kroz pet ze-malja, uključivši i Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju. Riječ je o regionalnom projektu UNDP-a u Hrvat-skoj, BiH i Crnoj Gori. Projektnom timu, na čelu s poznatim alpinistom i vodičem Kenanom Muftićem i profesionalnom fo-tografkinjom Elmom Okić, u Hrvatskoj su se pridružili vodiči Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) iz zagrebačke, ali i drugih stanica te predstavnici UNDP-a. Tijekom obilaska, tim se sastao s predstavnicima zaštićenih područja: nacionalnih parkova i parko-va prirode; lokalne i regionalne samouprave; turističkih zajednica; planinarskih udruga i klubova; HGSS-a te s brojnim ponuđačima usluga u pustolovnom turizmu (outdoor turističke agencije, seo-ska domaćinstva i sl.).

U sklopu hrvatskog dijela Dinarida nalazi se najveći broj zaštićenih područja s najvišim stupnjem zaštite kao što su strogi rezervati, nacionalni parkovi i parkovi prirode, koji svojom atrak-tivnošću privlače sve veći broj posjetitelja.

- Međutim, potrebna su dodatna ulaganja u zaštićena područ-ja kako bi se očuvala njihova vrijednost, ali i kako bi se dodatno razvila turistička ponuda koja nužno mora biti u skladu s najvišim ekološkim standardima, – istaknula je Louisa Vinton, stalna pred-stavnica UNDP-a u Hrvatskoj.

- UNDP podupire ovakve napore jer tek takva, osnažena zašti-

ćena područja, s velikim brojem posjetitelja, mogu djelovati kao generatori lokalnog razvo-ja ruralnih područja koja ih okružuju.

Ispred Udruženja avanturističkog turizma ATA, stručnjak za održivi razvoj i putopisac Tim Clancy također se pridružio ekspediciji:

- Za one koji misle kako se istinska ljepota Hrvatske može naći jedino u kristalno čistoj vodi Jadrana, vrijeme je za osobna preispiti-

Hod Via Dinarica krenuo je iz Albanije u kolovozu prošle godine i prohodao cijelom regijom Dinarskog luka kroz pet zemalja, uključivši i Crnu Goru, Bosnu

i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju. Riječ je o regionalnom projektu UNDP-a u Hrvatskoj, BiH i

Crnoj Gori.


Velebit

Durmitor u Crnoj Gori

Špilja Modrič

vanja. Ovi dragulji u zaleđu, poput Nacionalnog parka Paklenica, predstavljaju Hrvatsku kao meke svjetskog prirodnog naslijeđa. To je jedna od svjetski najpopularnijih destinacija za penjanje i to iz opravdanih razloga. Međutim, postoje i oni manje poznati dra-gulji poput špilje Modrič u Rovanjskoj blizu Zadra. Ta neprimjet-na podzemna prostorija vodi vas 850 metara u središte zemlje sa savršeno očuvanim podzemnim svijetom. A to sve je doista samo vrh sante leda kad govorimo o planinarskom terenu u Hrvatskoj. Via Dinarica ima namjeru bolje osvijetliti manje poznate atribute Hrvatske, te skrenuti pažnju na izvanredne mogućnosti ponuđe-nog avanturističkog turizma.

Pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode Nenad Strizrep naglasio je kako je Hrvatska u poziciji biti lider u regiji u mnogim područjima te svoja znanja i iskustva prenijeti zemljama regije. Smisao dokumenta kojeg je Hrvatska usvojila nedavno Velika pobjeda za Dinarski luk jest stvaranje prepoznatljive mreže dobro očuvanih područja te razvijanje brenda Dinarida, a posljedično ekonomska dobrobit na nacionalnoj i regionalnoj razini. Projekt sada obuhvaća 79 zaštićenih područja u 8 zemalja. Dinaridi su velika važnost i u budućnosti bi bilo važno umrežiti sve projekte koji se sada paralelno provode. Dinaridi ne trebaju biti Alpe, oni imaju svoju vrijednost, obuhvaćaju 5.000 različitih vrsta, razno-likost graditeljske baštine i kulture. To samo trebamo očuvati, dalje razvijati planinsku infrastrukturu i brendirati. Hrvatska je, u smislu resursa, najviše razvijena od svih država koje su uključe-

ne u projekt Via Dinarica i ima važnu ulogu prenošenja znanja i iskustva unutar regije, ali i dalje postoji velika potreba za dodatim unaprjeđenjima; posebno u smještajne objekte - planinarske do-move, kuće i skloništa te cjelokupnu ponudu lokalnog stanovniš-tva, zaključio je Strizrep.

Predstavljanje Hoda Via Dinarica održalo se povodom obilje-žavanja Međunarodnog dana planina, 11. prosinca, koji se ove go-dine odvijao pod sloganom Planine – ključ prema održivoj buduć-nosti i u središte stavlja važnost planina za život čovjeka i održivi ekonomski razvoj u kontekstu smanjenja siromaštva i privlačenja pozornosti na nisko - ugljični model. Dobra i usluge koji dolaze iz planina ključni su za održivi razvoj. Planine najvećim udjelom osi-guravaju pitku vodu, čuvaju biološku raznolikost i dom su jednoj od 10 osoba na svijetu.

Planine ujedno pokrivaju četvrtinu površine kopnenog po-dručja Zemlje; dom su za gotovo milijardu ljudi i četvrtinu biljnih i životinjskih vrsta; osiguravaju 70 % pitke vode; no na žalost sta-novnici planina pripadaju najsiromašnijima u svijetu.

Srednji Velebit


Shii - take

MIKOREMEDIJACIJA

Gljive u službi detoksikacije

zani

mlji

vost

iTe

kst:

Mar

ija G

lava

š

Fot

o: G

. Vin

cenc

, arh

iv

Od katastrofe koja se zbila 1986. godine sa stravičnim posljedicama u ukrajinskom gradu Černobilu stalno se provode znan-stvena istraživanja. Pojava crne plijesni

na zidovima reaktora nuklearne elektrane i povećanje dimenzija u gljiva stapčarki ponukale su znanstvenike svijeta na razna istraživanja vezana uz mikologiju. To je osobito zainteresiralo američkog mikologa Artura Casadevalla koji je pomogao determinirati nekoliko zasebnih vrsta. Za početak je nakon černobilske kata-strofe pomogao identificirati nekoliko vrsta radiotro-pnih plijesni. Sljedeće otkriće bilo je da sve istraživane plijesni sadrže melanin, pigment koji se inače nalazi u ljudskoj i životinjskoj koži, a Casadevall i kolege iz tima su postavili teoriju baziranu na pokusima s ra-

znim vrstama gljiva da one za zračenja vrše određenu neprirodnu formu fotosinteze. Zaključili su da gljive koriste melanin kako bi privukle energiju koja se oslobodila procesom ionizacije za vrije-me trajanja radijacije, odnosno kako radiotropne gljive koriste pi-gment melanin za pretvaranje gama zračenja u kemijsku energiju za rast i zato im se povećaju dimenzije. Pokazalo se da crna plijesan u normalnim uvjetima ne proizvodi melanin, ali počinje nakon izlaganja jakoj radijaciji. U Černobilu je 1987. godine korišten ugljik visoko kontaminiran radioaktivnim zračenjem za hlađenje reaktora. Vremenom je primijećeno da su gljive počele razgrađiva-ti taj ugljik nakon čega su se počele razvijati ideje čišćenja okoliša uz pomoć radiotropnih gljiva, odnosno vrsta gljiva koje upijaju velike količine radioaktivnog zračenja.

Casadevallov zemljak i kolega Paul Stamets proučavao je moguće primjene gljiva za čišćenje okoliša preko 30 godina, a metodu je nazvao mikoremedijacija. Otkriveno je da neke gljive imaju moć razgraditi organske komponente, točnije ugljikovodič-

ne lance u naftnim prerađevinama i pesticidima. Dokazano je da gljive mogu očistiti iz tla ili vode teške metale poput olova i kad-mija, ali s obzirom da su ovo već najjednostavnije komponente i ne mogu se više razgrađivati na način da ih upijaju i zatim aku-

muliraju u svome tkivu. Naravno, gljive koje upiju radioaktivne elemente i teške metale postaju otrovni otpad i ne smiju se kon-zumirati. Prema američkim autorima gljive koje razgrađuju drvo su osobito učinkovite u razgradnji polutanata kao što su aroma-tični ugljikovodici (otrovne komponente u nafti) i spojeva klora u pesticidima kojima je klor baza. Mikoremedijacija se koristi kod čišćenja zagađenog tla, površinske vode ili otpada s farmi, u slu-čajevima prolivene nafte ili zagađenja industrijskim kemikalijama. Jedan od primjera korištenja ove metode je kada se iz broda izlilo 220.000 l nafte duž obale San Francisca 2007. godine. Gradona-čelnica Lisa Gautier uspjela je kod vlade izboriti pokus s gljivama umjesto predviđenog potapanja ili spaljivanja. Najprije su radni-ci fizički uklonili naftu, točnije uronili je u jastuke izrađene od ljudske kose prikupljene iz brojnih frizerskih salona. Kosa dobro upija ulje te je u ovom slučaju imala ulogu spužve. Na te jastuke su stavili sloj bukovača (Pleurotus osteatus), slame jer je ona medij bogat ugljikom, žitnih zrna i piljevine. Takva smjesa imitira li-

Zanimanje svjetskih razmjera za radiotropne gljive i metodu mikoremedijacije započelo je 2007. godine nakon što su ruski znanstvenici ubacili robota u nu-

klearnu elektranu u Černobilu u Ukrajini. Na zidovi-ma reaktora pronađena je crna plijesan (Cryptococcus

sp.) koja je svojom bujnošću ukazivala znanstvenicima na činjenicu da se našla u idealnim uvjetima za razvoj.

Prikupljena kosa upakirana u najlon čarape


gnin – smeđi dio drveta koji u prirodi razlažu gljive koje uzrokuju bijelu trulež. Lignin kao i nafta sadrže ugljik i vodik pa bukovače u oba ova medija djeluju na isti način, tj. tako da enzimi iz njiho-va micelija raskidaju kemijske veze između tih dvaju elemenata. Proces razgradnje je trajao četiri tjedna kada se na mjestima gdje su inokulirani miceliji na neotrovne komponente reduciralo više od 95% aromatičnih ugljikovodika. Istodobno na kontrolnim podlogama nisu zamijećene nikakve takve aktivnosti. Na kraju je utvrđeno da bukovače koje su vremenom niknule nisu sadržavale nikakve otrovne tvari.

Kod ovakvih akcija potrebno je gljivama osigurati idealne uvjete za razvoj. Općenito im odgovara nešto kiselija pH vrijed-nost, potrebna im je vlaga, zasjena, puno kisika jer je esencijalan za razgradnju ugljikovodika, a što se može potpomoći aeracijom te odgovarajuća temperatura koja ovisi o vrsti gljive. Amerikanci su ustvrdili da polaganje organskih materijala na tlo kao što su slama, listinac, gnojivo, drvna sječka pridobivena od drveta listača (joha, javor, hrast i dr.) omogućuje kiši, mikroorganizmima i kuk-

Gradonačelnica San Francisca, Lisa Gautier izborila se kod vlade za pokus čišćenja nafte iz oceana metodom mikoremedijacije koji se pokazao nešto sporijim, ali

ekološkim i uspješnim.

Mnogi znanstvenici prognoziraju da će mikoremedijacija kao metodi uklanjanja opasnog

otpada postati široko primjenjivana.

Bukovača

cima vrlo učinkovitu aktivaciju bioloških procesa razgradnje. Još veća učinkovitost postiže se ako neki od tih organskih materijala umiješa u tlo. Dodavanje organske materije povećat će biološke aktivnosti za najmanje 20%, a najviše za 80%. Smatra se da gljive izlučuju enzime koji stimuliraju druge mikroorganizme u tlu ili biljkama na razgradnju agresivnih toksina.

Bukovače (Pleurotus osteatus) su se pokazale radiotropnim glji-vama koje upijaju cezijev izotop 137. One još razgrađuju uglji-kovodik u poliklorirani bifenilima tzv. PCB spojevima koji su se koristili npr. u transformatorima i el. motorima. Razgrađuju i po-licikličke aromatične ugljikovodike, tzv. PAH sadržan u naftalenu,

nafti i drugdje, a upijaju kadmij, živu i iznimno otrovne spojeve dioksine. Poljska krivonoška (Pleurotus eryngii) je kod nas zaštiće-na. Ona može razgraditi razne otrove, poput zloglasnog sredstva Agent Orange koji su SAD zloupotrijebile u Vijetnamu. Druga vrsta bukovače, mekana krivonoška (Pleurotus pulmonarius) može razgraditi atrazin – herbicid za koji su naše tiskovine donedavno pisale da je prisutan u podzemnim vodama u okolici Zagreba i koje se dalje distribuiraju u vidu vode za piće, a zabranjen je u EU. Osim toga razgrađuje TNT eksploziv i upija kadmij, živu i bakar. Znanstvenici su otkrili da gljive mirisne aniske (Lentinus edodes), poznatije kao shii - take mogu razgraditi biocid širokog spektra - pentaklorofenol koji je toksičniji od nekada korištenog DDT – a, zatim PAH, PCB i fenilciklin kratice PCP koji se zloupotrebljava kao droga, a osim toga pokazale su da imaju moć popraviti imu-nološki sustav kod osoba koje su stradale uslijed radioaktivnog zračenja. Određene gljive iz roda Phanerochaete koje uzrokuju bijelu trulež sposobne su pomoću svojih lignolitičkih enzima raz-graditi lignin i kemikalije po sastavu nalik ligninu, točnije takve koje sadrže ugljikovodik na ugljik dioksid koji je sve prisutan u prirodi. Ti enzimi su dovoljno snažni da mogu razgraditi toksični otpad poput PCB – a (polikloriranih bifenila), droge PCP – a (fenilciklina), bifenila i trifenimetana. Za čupave gnojištarke (Co-prinus comatus) pronađeno je da upijaju arsen, kadmij i živu. Vrsta Hypsizygus ulmarius razgrađuje iznimno otrovne spojeve dioksine i zaštitne premaze za drvo. Gljiva bijele truleži Trametes versicolor razgrađuje PAH, TNT, organofosfate i živu. Šampinjoni ili pe-čurke (Agaricus sp.) razgrađuju kadmij, a slamnatica ili ferriijeva gljiva (Stropharia rugosoannulata) bakteriju Escherichiu coli i druge biološke kontaminatore.

Spomenuti mikolog Paul Staments savjetuje da se na po-dručjima zahvaćenim radijacijom ivera sav drvni otpad i zatim rasprostre što šire i potom malčira 30 do 60 cm. Zatim treba saditi autohtono drveće na mjestima gdje su već nastanjene radiotropne gljive. Nakon što se formiraju gljive potrebno ih je ukloniti kao opasan toksičan otpad. Njihovo spaljivanje daje radioaktivni pe-peo koji se može rafinirati u staklenkama. Radioaktivne čestice u tim gljivama ne šire se dalje dugi vremenski period.

Za sada mikoremedijacija nije metoda koja je u širokoj primje-ni, ali svakako ima potencijala jer je čista, relativno jednostavna i jeftina i stoga bi bilo dobro istražiti kakve su sve mogućnosti domaćih vrsta gljiva.

Radiotropne gljive koriste pigment melanin kako bi pretvorile gama zračenje u kemijsku energiju za rast.


kultu

raTe

kst/f

oto:

Ves

na P

leše

ALRAUNE

Prirodnešumskeskulpture

Njemački pisac Hanns Heinz Ewers u knjizi „Alraune“ donosi nekoliko legendi o postanku alrauna. U hrvat-skoj enciklopediji spominje se da naziv alrauna dola-zi od starog germanskog imena Albruna - čarobnica

koja donosi moru, a u Njemačkoj je istovremeno sinonim za biljku mandragora officinalis. Korijen ove biljke, mesnat je i debeo te oblikom podsjeća na ljudsko tijelo. Prema vjerovanjima onaj tko je iskopao korijen biljke mogao je i umrijeti, ako se na vrijeme nisu poduzele mjere predostrožnosti. Osušeni pak kori-jen mandragore koristio se kao amajlija, obradom uz pomoć noža dobivao je oblik muške ili ženske osobe. Ako je vlasnik ovako obrađenu amajliju dobro čuvao, mogla mu je donijeti i sreću. U srednjem se vijeku vjerovalo da se nošenjem alraune kao amajlije, ratnici mogu zaštiti od ranja-vanja.

I u Gorskom kotaru postojale su le-gende o alraunama. Jedna od njih veza-na je uz gradnju željezničke pruge Rijeka -Zagreb. Prigodom gradnje pruge, probi-janjem tunela kroz Kupjački vrh stradava-li su brojni radnici. Da bi izbjegli nesreću i vrlo težak rad, prema pričanjima, bježali su u kanjon Zelenog vira i tu se pretvarali u stabla nalik čovjeku.

U Gorskom kotaru alraune su sinonim za čudesne figure izra-đene od drveta.

Mnogi misle da je alraunu napraviti vrlo jednostavno. Otiđeš u šumu, pronađeš granu drveta ili korijen i eto skulptura je goto-va. No ne može baš svaka grana ili korijen biti alrauna. A i onaj tko izrađuje alraune mora imati i izvjesnog umjetničkog dara da u grani ili korijenu drveća prepozna buduću pticu, neku životinju ili čovjeka. Onaj, pak, tko ima taj dar, sretnik je, što može uz malo truda, i ponešto slobodnog vremena napraviti pravo umjetničko djelo iz drva. Jer alraune zaista i nisu samo komadi odbačenog drveta, one su živa bića, a njihov autor zna za svako to biće gdje se rodilo i odakle ga je donio, te mu u konačnici udahnuo život i pretvorio ga u prepoznatljiv oblik. U ovom kraju nazivaju ih još i imenima dedeki ili mužeki.

Izrađuju se od grane ili korijena drveća, uglavnom bukve, javo-ra, graba ili drena. Većina autora zadržava je u njenom prirodnom obliku, no neki na njima rade i dodatne manje zahvate, dodaju detalje, poput očiju, a po potrebi ih boje ili lakiraju.

Najpoznatiji Gorani koji su u prošlim vremenima izrađivali alraune, bili su i Slavko Tomac iz Delnice te Kupjačanin Lovro Matković. Eto što je pokojni Lovro izjavio o svojim alraunama: “Nešto neodoljivo vuklo me je k šumi. U grmlju sam vidio ove male stvorove kako u mene pilje. Uzeo sam nož i pilu i vadio ih napolje. Nitko nije bio sretniji kad su ta mala stvorenja poprimila ljudski oblik“.

Uz ovu dvojicu spomenutih autora, najpoznatija autorica i umjetnica koja izra-đuje alraune u Gorskom kotaru je Velinka Burić iz mjesta Presika kraj Vrbovskog. Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća kad se počela baviti alraunama pa do danas napra-vila je preko 600 raznih figurica ptica, živo-tinja ili ljudi. Ove čudesne figurice uglav-nom su izrađene od korijenja drveća ili grana te panjeva. Svoje čudesne skulpture od drveta izložila je u Galeriji „Alrauna“ u svojoj obiteljskoj kući u mjestu Presika, na staroj cesti Zagreb - Rijeka. Svi oni koji su zainteresirani mogu ih svakodnevno vidjeti u njenoj galeriji. Svoje radove izlagala je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

A i zaposlenica delničke podružnice Hrvatskih šuma, Silvana Kružić, uz svoje različite hobije, bavi se i izradom alrauna, a neke od njenih najuspješnijih radova, foto-grafirali smo ih i priložili kao dodatak ovo članku.

Svijetom i danas kruže sablasne legende o malim, iznakaženim bićima, u obliku drvenih figura koje ljudima donose uglavnom sreću. Lica su im iskrivljena, razvučena

u nakrivljeni osmijeh, porugu, strah ili mržnju, ticala nezgrapna, često rastu iz trbuha, vrata ili leđa. - To su eto, alraune male drvene figurice čije je porijeklo priroda zavila u duboki misterij svog stvaranja, koje su ljudi već na tisuću načina poželjeli odgonetnuti, - piše Franjo M. Fuis u svom

članku objavljenom u časopisu Novosti iz 1939.

Tetrijeb

Vještica

Ptica


park

ovi

Teks

t/fot

o: Iv

ica

Tom

ić

PERIVOJNA ARHITEKTURA OTOKA KRKA

Park Dubec –ponos omišaljskog kraja

Raslinje zelenog otoka Krka, s više od 1.300 biljnih vr-sta, osim krajolika zelenih šuma, dubrava (drmuna), neobično lijepih omišaljskih kamenjara, vrbničkih vi-nograda i Bašćanskoga polja, obuhvaća i onaj prostor

koji ne pripada u potpunosti prirodnom, a niti poljoprivrednom zelenilu. To su površine perivojne arhitekture, plod čovjekovog stvaralačkog djelovanja i kulturni prostori, uočljivi i prepoznatlji-vi u slici naselja i naseljenoga krajolika. Poznato je da je perivojna arhitektura u nas nedovoljno istražena pa tako i na otoku Krku. Njena povijest ujedno je i povijest ljudske kulture, a pokazuje od-nos vrijednosti vremena i prostora, umjetničko stvaralaštvo i filo-zofsku zamisao koja mijenja i oblikuje prirodu. Procvat perivojne kulture na ovom otoku događa se u vremenu između dva rata, razdo-blju koje je po svojim ostvarenjima i do danas ostalo nedostižno. Novi parkovi i površine ukrasnoga zele-nila osnivali su se zbog potreba u naprednom razvoju turizma. Nji-hova je osnovna značajka bila da su se radovi izvodili vrlo temelji-to, s nadahnućem, senzibilnošću i spretnošću vrhunskih majstora. Sve se radilo ručno, a kamen i biljke oblikovani su na umjetnički način i postupno, bez vremenskog ogra-ničenja, te na osnovi dotadašnjega stoljetnog iskustva.

Tako su dvadesetih i tridese-tih godina prošloga stoljeća na-stajali veliki i vrlo lijepi krajobrazni objekti. Poglavito su to velika par-kovna i pejzažna ostvarenja: Dubec u Omišlju, Rajska cesta u Malin-skoj i Dražica u Krku. Atraktivni perivoji dodatno su uljepšali lijepu prirodnu obalu, novim šetnicama, vidikovcima i nasadima zimzeleno-

ga drveća i grmlja. Slika krajobraza u naseljima uz more mijenjala se povećanim unošenjem crnogoričnih vrsta, posebice alepskoga bora, a manjim dijelom čempresa i cedrova. Bitno je istaknuti

Smješten je iznad mora, na sjeverozapadnoj padini brijega na kojemu se nalazi povijesni gradić Omišalj. Nastavlja se na staru gradsku jezgru, dominira ovim

dijelom Kvarnera, a primjer je prirodnoga parka osnovanog sustavnim i znalačkim ljudskim radom

Jedan od ulaza u perivoj

Pogled s morske stranena park Dubec i staru gradsku jezgru


kako su parkovi ustanovljeni na prirodno očuvanom terenu, zna-kovitom po razigranosti reljefa i posebnoj morfologiji, vapnenač-kim stijenama i karakterističnim vidikovcima.

Jedan od takvih perivoja koji imaju iznimnu važost u turistič-koj ljepoti priobalnih mjesta, i kulturno su dobro, jest park Dubec u Omišlju. Smješten na sjeverozapadnoj padini brijega na kojemu se nalazi ovaj živopisni povijesni gradić, zauzima površinu približ-no 1,8 ha. Osobitost mu je u tome što je ustanovljen na velikoj

strmini na kojoj je izvedena glavna staza u dužini 995 m i još oko 300 m poprečnih staza i kamenih stuba. Staza je povezana s obalnom šetni-com i kupalištem, a tijekom šetnje se uz stazu nailazi na odmorišta i vidikovce, s osebujnim vizurama na Učku, Rijeku i otok Cres, što ople-menjuje parkovni ambijent. Njego-voj osobitosti pridonosti i potpuno sačuvana priroda, s novounesenim raslinjem, i okomita razvedenost.

U perivoju prevladavaju vrste kao što su jasen, javor, medunac, grab, brijest, crnika, pistacija, cedar, koprivić, borovi, lovor, lemprika i kalina, a uočavamo tuju, pačem-pres i suručicu, biljke koje su rezul-tat brižljivosti i temeljitosti sadnje i unošenja parkovnih vrsta. Među flornim elementima su karakteristič-ne primorske biljke: kadulja, smilje, mlječika, te pokoje stablo smokve i masline. Zasjenjena i vlažna mjesta omogućuju rast papratima, ciklama-

ma, bršljanu, veprini, šparogi, mahovinama i lišajevima. S grad-njom ovoga jedinstvenopg parka započeto je davne 1925. godine, a odvijala se s prekidima približno tri godine. Novac je osiguralo tadašnje Kupališno povjerenstvo, a mještani su nesebično darivali vlatite zemljišne čestice. Gradili su ga braća Nikola i Ivan Šegota, poznati vrtlarski majstori koji su se tijekom rada strpljivo prilago-đavali kamenom i razvedenom terenu. Nastavak unošenja novih zimzelenih i crnogoričnih vrsta (lovora, lemprike, čempresa i ce-drova) trajao je do početka Drugoga svjetskog rata.

Zanimljivo je da je perivoj Dubec desetljećima bio nekako neotkriven u bujnosti omišaljskog raslinja i umiren od dinamič-nog turizma. Zadnjih se godina i to promijenilo jer se pozornost i aktivnosti usmjeruju na njegovu obnovu. Danas je on primjer pri-rodnoga parka zasađenog postupnim, marljivim, sustavnim i zna-lačkim ljudskim radom. Stanovnicima Omišlja i turistima perivoj

je mjesto jedinstvenog i neponovlji-vog romantičarskog doživljaja i re-kreacije te odmorište za tijelo i dušu. To je poseban i osebujan prostor koji se nastavlja na povijesnu grad-sku jezgru, smještenu na 85 metara visokoj litici iznad mora, koja do-minira ovim dijelom Kvarnera, spu-štajući se prema šetnici na morskoj obali. Može se reći da je park pre-sudno obilježio krajolik ovoga gradi-ća - spomenika u sjeverozapadnome dijelu otoka Krka, koji ima iznimno bogatu kulturno - povijesnu baštinu. U 11. stoljeću bio je važno središte pismenosti i glagoljaštva, a obiluje s više od tisuću godina starim srednjo-vjekovnim reljefima.

Osim Dubeca potrebno je spo-menuti i spomen - park sveti Mi-kul sa spomenikom NOB-a, koji je smješten u samom središtu Omišlja, na rubnome dijelu povijesne jezgre. Park se nalazi na mjestu grobljanske crkve sv. Nikole, porušene uoči po-četka Prvoga svjetskog rata.

Perivoj Dubec zauzima površinu približno 1,8 ha. Osobitost mu je u tome što je zasađen na velikoj strmini

na kojoj je izvedena glavna staza u dužini 995 m i još oko 300 m poprečnih staza i kamenih stuba

Na litici ispod Staroga grada

Spomen-park sv. Mikul u središtu Omišlja


ribol

ovTe

kst:

Mar

ija G

lava

š

Fot

o: M

ario

Bud

inšč

akZIMSKI LOV NA ŠARANE

Za najveće entuzijaste među ribolovcima

Šarani su slatkovodne ribe iz porodice Cyprinidae, autohtone u Europi i Aziji. Najpoznatija vrsta šarana u Hrvatskoj je obični šaran (lat. Cyprinus carpio), prosječne dužine 30 do 100 cm i mase od 2 do 30 kg. Najveća zabilježena starost

u šarana bila je 38 godina iz čega se može zaključiti da je prilično dugovječan. Kod nas je moderan tip lova sportski ribolov po načelu ulovi i pusti (Catch & Release).

Zimski ribolov je svakako najteži i u njega se upuštaju samo najveći entuzijasti, no to ne znači da je na tempe-raturi ispod nule nemoguće uloviti ribu. Kao prvo, valja znati da je šaran hladnokrvna riba što znači da njego-

vu temperaturu određuje okolina. Zato mu je zimi metabolizam znatno usporen, a za zimu se već pripremio ujesen proždirući svu hranu na koju je naišao. To pak znači, da zimi rijetko traži hranu ili je čak uopće ne traži. Zato treba pažljivo odabrati mjesto lova, paziti na smjer vjetra, ustanoviti kako puše te pomno odabrati ma-mac.

Odabir pogodnog mjesta za lov na šarane glavna je stavka u svako doba godine, a zimi još i više dolazi do izražaja. Bitno je naći lokaciju na kojoj je voda što toplija. Ako postoji prirodni izvor vode u jezeru, treba promotriti gdje su sunčeve zrake koje padaju na njegovu površinu najduže. Dobre lokacije su tamo gdje ima

zaustavljenog granja ili panjeva ili tamo gdje ima virova jer ribe na takvim mjestima traže hranu. Mjesta gdje je dno tvrdo, točnije sredina rijeke, također su dobra. Zimi šarani miruju ili nakratko, točnije sat ili dva plivaju u jatima.

Iznimno je važan smjer vjetra jer je to ujedno smjer kojim pu-tuju ličinke, puževi, kukci i druga hrana, ali važna je i ribolovčeva mirnoća i nećujnost.

Što se tiče mamaca, mogu se koristiti kupovni, ali mnogi ribolovci ih rado izrađuju sami. Čuvene boile mogu se kupiti ili izraditi. To su sveprisutni mamci za ribolov koje je izumio Brita-nac Fred Wilton sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Izrađuju se od ribljeg brašna, mliječnih bjelančevina, ptičje hrane, samoline (kašice dobivene mljevenjem durum pšenice) i sojinog brašna, a dobivena smjesa se miješa s jajima i oblikuje u kuglice. Na kra-ju se sve zajedno kuha kako bi se stvrdnulo. Boilama se dodaju razne voćne i/ili alkoholne arome te kremasti okusi, a dobro je kombinirati više aroma. Postoje i plutajuće boile (pop - ups) koje riba lakše nalazi i zagriza. Neki lovci na šarane tvrde da su zimski mamac broj jedan ličinke ili gliste. Može se koristiti kukuruz, tako da se raskuha pa je lakši za probavu ili se nekoliko zrna kukuruza šećerca naniže na udicu, a u obzir dolaze i sitni komadi zdroblje-ne kore kruha. Ipak, boile imaju prednost, jer kukuruz ili ličinke mogu privući druge, manje ribe. Kod izrade zimskih mamaca ne smije se smetnuti s uma da je zbog hladnoće, metabolizam šarana znatno usporen i da mu zbog toga treba minimalna količina hrane ili mu u mnogo slučajeva uopće ne treba. Zato boile ne smiju biti ni masne, ni previše aromatične, odnosno trebaju biti odlično izbalansirane. U boilama u obzir dolaze biljna ulja, ali minimalno zastupljena. Bjelančevine moraju biti vrlo kvalitetne i lako probav-ljive. Sojino brašno nužan je sastojak boila jer sadrži bjelančevine, odnosno esencijalne aminokiseline koje šarani nisu u stanju sami proizvesti.

Neki ribolovci dodaju mamcima pojačivače apetita, a neki rade s peletima koji su im praktični zato što omo-gućuju regulaciju količine pojačivača. Mamci se često kombiniraju, tako da se na jednu udicu stavi obična bo-ila, a na drugu pop - up. Vodene struje dižu boile prema površini, što je imitacija prirodnog hranjenja riba koje, kada se same hrane, mašući perajama dižu hranu s dna. Postoje i umjetni mamci intenzivnih boja, npr. imitaci-je zrna kukuruza.

Dio ribolovaca prihranjuje šarane, početkom ili sre-dinom listopada. Oni koji ih prihranjuju zimi tvrde da je to najbolje činiti redovito i malim količinama.

Što se tiče pribora, udice bi trebale biti što manje, najlon na koji se udica veže što tanji, a štapovi što mek-ši. Treba obratiti pažnju i na činjenicu da mala udica znači veću mogućnost da se ribi razderu usta.

Povlačiti udicu k sebi kada riba zagrize ili ribarskim žargonom kontrirati ribi, treba s osjećajem, suptilno, uz istodobne, neodgo-dive reakcije na svaki njezin pokret. Jednom kada se uhvati šarana, ne treba ga hvatati za usne, kao grgeča jer bi mu ih na taj način mogli teško ozlijediti. Treba jednu ruku staviti straga, a drugu iz-među glave i trbuha ribe. Ulovljeni šaran treba biti oslonjen na vaše ruke i ne smijete ga stiskati. Podmetač za prihvat na koga bi trebalo staviti ulovljenu ribu osigurat će joj da se dodatno ne ozlijedi, da joj peraje ostanu na tijelu, ne otpadaju ljuske, da osta-ne sluzava i općenito, da ne dođe do daljnjih ozljeda. Nakon što izvuče udicu, savjestan ribolovac premazat će ribi usta za to pred-viđenom tekućinom. Za slučaj da se uspije naći mjesto s većim brojem šarana, dobro je ponijeti rezervne hrane i tako polučiti veći ulov od predviđenog.

Zima je možda nepredvidljiva, ulov šarana neizvjestan, ali je zato veća radost uspjeha.

Plinom grijan šator


bašt

ina

Teks

t: Ve

sna

Pleš

e

Fot

o: B

. Ple

še, G

. Vin

cencSUHOZIDOVI

Arhitektura bez arhitekata

Cijela naša obala s otocima, od Istre pa sve do juga Dalmacije, prepuna je građevina

i kamenih zidova nastalih tehnikom suhozidne gradnje. Suhozidne konstrukcije imaju neprocjenjivu povijesnu, kulturnu, te estetsku vrijednost u određenom krajobrazu.

Suhogradnja je i svojevrsno narodno, tradicijsko stvaralaštvo ili Arhitektura bez arhitekata, koja prati ljude od prapovijesti

pa sve do današnjih dana. Uglavnom je nastajala u ruralnim krajevima na seljačkim

domaćinstvima.

Kameni zidovi služili su čovjeku od pamtivijeka kao za-štita od hladnoće, vrućine, erozije, kao međaši, zaštita od vjetra, bolesti, ratova i sl.

Najstariji kameni međaši u našoj zemlji potječu iz 4. stoljeća prije Krista. Pronađeni su na Starogradskom polju na otoku Hvaru i dio su parcelizacije polja iz razdoblja grčke kolo-nizacije. Starogradsko polje dugo je oko šest km i široko oko 2 km. Podijeljeno je na 73 pravokutne čestice jednakih dimenzija 181x905 m. Čestice su se održale do današnjih dana zahvaljujući suhozidovima kao međama. Uz njih polje je premreženo i kruž-nim poljskim kućicama, trimima, kažunima ili bunjama, brojnim šternama za vodu, kasno gotičkim crkvicama. Ova parcelizacija predstavlja najbolje sačuvanu izvornu grčku podjelu zemljišta na Sredozemlju. U srpnju 2008. UNESCO ju je stavio na popis mje-sta svjetske baštine u Europi. U Istri pak postoje ostatci materijal-ne kulture u vidu suhozidova iz vremena vladavine Ilira. Najpo-znatija su ilirska gradska naselja, tj. utvrde na brežuljcima građene tehnikom suhozidova tzv. gradine, gradišta, kašteliri.

Najveći dio suhozidne gradnje u Hrvatskoj nastao je u vri-jeme provođenja agrarne reforme i vinarske konjukture u drugoj polovici 19. stoljeća (Bakarski prezidi), Takala kod Praputnjaka i sl. Bakarski prezidi koji su građeni u tehnici suhozidova zbog potreba vinogradarstva zauzimaju čitavu sjevernu obalu Bakarskog zaljeva, te su 1972. proglašeni spomenikom kulture. Najviše pak suhozidova u duljini od gotovo 1000 km nalazi se na otoku Pagu i predstavljaju pravo bogatstvo graditeljske baštine ovog otoka.

Suhozid nastaje nanošenjem odnosno slaganjem kamena bez uporabe vezivnih materijala. Kao oblici suhozidnog graditeljstva kroz povijest spominju se: suhozidi kao međaši, potporni suho-zidi - terase, popločene ulice, skupljališta vode, kameni pokrovi, grobovi, razni vidikovci, zakloni i skloništa svakakvih oblika. Uz građevine, mnogi sigurno ne znaju da su tehnikom suhogradnje slagane i kamene košnice za pčele. Ostatci takvih kamenih košnica potječu iz 16. stoljeća. Neke od njih nalaze se sačuvane u samosta-nu Blaće na otoku Braču, ali i na imanju obitelji Gospodnetić iz Dola na Braču, te i na nekim drugim otocima poput Hvara.

Kao najrašireniji oblik suhozidnog graditeljstva javljaju se sa-mostojeći zidovi. Nastajali su krčenjem terena uglavnom na poljo-privrednim zemljištima. Tu imaju ulogu kamena međaša, koji se postavlja uz rub polja, ali i uz putove, te se na taj način označava nečije vlasništvo.

Potporni zidovi najčešće se koriste na kosinama terena, kako bi se plodno tlo zadržalo u vodoravnoj razini, te se na taj način spriječila erozija tla. Funkcioniraju uglavnom na principu cjedila, zadržavajući zemlju, a propuštajući vodu.

Popločavanje kamenom, svrha mu je bila između ostalog pri-kupljanje vode u cisterne ili prirodne akumulacije, uređenje dvori-šta, terasa. U nekim krajevima kamenom se popločavao krov kuća. Uglavnom to se radilo u krajevima gdje se mogao naći prirodno izdrobljen kamen u obliku ploča.

Grobovi (tumulusi), najstariji su prapovijesni oblici suhozid-nih kompozicija, često su nalik na kamene deponije.

Zakloni ili skloništa su najatraktivniji i najzanimljiviji oblici suhozidnog graditeljstva. Najpoznatija su skloništa na našoj obali:

istarski kažuni, komarda na otoku Krku, trimovi na otoku Hvaru, vrtujak na Korčuli, bunje u Dalmaciji. Zbog potrebe rada na po-lju, ali i zbog smještaja stoke, počela su se graditi takva skloništa.

Ovdje ćemo se osvrnuti uglavnom na gradnju istarskog kažu-na. Najviše su se gradili u 18. i 19. stoljeću, i to u vrijeme kada u Istri dolazi do naglog razvoja poljoprivrede i stočarstva. Vrijednost im je, što su nastali u narodu, nisu projektirani od strane pojedin-ca. Radi se o vrlo jednostavnim građevinama s minimalnim bro-jem graditeljskih elemenata (temeljem, nosivim zidom, kamenoj krovnoj konstrukciji, vijencu, pokrovu, sljemenu, vratima i prozo-ru). Za sve dijelove ove građevine koristio se kamen kao građevni materijal. Uglavnom se gradio kao zaklon za ljude i stoku. Ima ra-znih veličina kažuna, no najveći su oni s oko 4 m unutarnjeg pro-mjera. Uglavnom su se gradili od kamena iskrčenog na polju. Kod izgradnje manjeg kažuna, kamen se minimalno obrađivao, kod većeg posao je bio zahtjevniji, kamen se morao dodatno minimal-no obrađivati, da bi se postigla odgovarajuća stabilnost građevine.

Kažun i suhozid


Po izgledu najčešći oblik istarskog kažuna je onaj s stožastim suhozidnim krovom podignut na prstenastom suhozidu. No ima i kažuna, koji su četvrtastog tlocrta sa stožastim krovom. Izgradnja kažuna znala je potrajati i po tjedan dana, a imala je i suhozidom ograđeno dvorište za stoku. Nažalost propadanjem poljoprivrede i stočarstva u novije vrijeme, kažuni se sve manje grade. A ima i sve manje ljudi poznavatelja ovog načina gradnje. Ljudi koji su ih gradili bili su pravi majstori, a umijeće građenja prenosilo se s ko-ljena na koljeno. Isto tako, neki važni stari tradicionalni obrti koji su podupirali ovakav način gradnje kamenorezbarstvo i klesartvo pomalo izumiru, a napušteni su i brojni kamenolomi kao izvor materijala za gradnju.

Mnoge europske zemlje počele su osmišljavati načine na koje bi se očuvala, zaštitila i revitalizirala suhozidna gradnja. Shva-ćajući ulogu suhozidne gradnje, kao važnog dijela kulturne baštine u takve projekte uključila se i naša zemlja.

Jedan od takvih projekata kojeg su pokrenule Hrvatska i Slo-venija jest program Revitas. Kroz projekt Revitas koji je financiran sredstvima Europske unije, cilj je bio zaustaviti propadanje istar-ske unutrašnjosti uz očuvanje kulturne baštine, uz istovremenu promociju održivog razvoja turizma u istarskom ruralnom po-dručju. U sklopu projekta koji se provodi u razdoblju od 2007. do 2013. radilo se i na očuvanju suhozidne gradnje, pa je održan i niz radionica na temu Moj kažun.

Od 2005. naša zemlja uključena je i u program Reps u okviru europskog projekta Interreg. Kroz ovaj program sufinanciraju se istraživanja i obnova suhozidne gradnje kako u našoj zemlji tako i u Italiji, Španjolskoj i Grčkoj. Kod nas je projekt poznat pod nazivom Kamen, suhozidna gradnja i krajolik Jadrana, te je uvršten kao znanstveni projekt Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Tijekom mjeseca rujna ove godine u Nerežiščima na otoku Braču održana je druga međunarodna radionica na temu suhozid-

ne gradnje. U radu radionice sudjelovali su uz predstavnike naše zemlje i dragovoljci iz Litve, Španjolske i Engleske.

Koliko je važnost hrvatske suhogradnje pokazuje i činjeni-ca da smo ove godine prije ulaska naše zemlje u Europsku uniju, a u znak dobrodošlice sudjelovali i u gradnji istarskog kažuna u britanskom nacionalnom parku Peak district u sklopu festivala Welcome Croatia.

U Hrvatskoj postoji i nevladina udruga poznata pod imenom Dragodid, koja služi kao platforma za interdisciplinarno istraži-vanje predajnog (narodnog, tradicijskog) graditeljstva na našem kršu. Osnovni joj je cilj obnavljanje, zaštita i promicanje suho-zidne gradnju na Jadranu, kao vrijedne kulturno povijesne bašti-ne. Udruga Dragogid je 2011. osvojila Oskar - nagradu Europske unije za kulturnu baštinu poznatu pod nazivom Europa nostra.

Zanimljivo je to što je udruga započela s radom prije više od dvanaest godina. U Dragodadu mjestu na otoku Visu okupila se skupina studenata arhitekture iz zemlje i svijeta da bi jednom sta-novniku ovog mjesta pomogla postaviti kameni krov na skloništu za životinje. To su bili počeci, s kojima je započelo održavanje niza ljetnih radionica na Jadranu, u organizaciji ove udruge. Njihove aktivnosti kroz ove radionice usmjerene su na prenošenje znanja o gradnji suhozidova na buduće generacije. Zahvaljujući između ostalog i ovim vrijednim volonterima, danas u mnogim mjestima na obali ali i otocima našeg Jadrana održavaju se brojne radionice na temu gradnje suhozidova. Na taj način se ovi vrijedni spome-nici kulturno - povijesne baštine žele sačuvati od zaborava i pro-padanja.

Suhozid u Dalmaciji

Suhozid u šumi

Crtež: Silvana Kružić Suhozid i maslina


zani

mlji

va p

rirod

aTeks

t: Ve

sna

Pleš

e

Fot

o:B

. Mik

lić i

B. M

eštr

ić

Nastaje tako što se hladan zrak iz kopnenog zaleđa ruši niz strme obronke gorskog lanca i kroz uske primor-ske drage prema moru, pa struja zraka gibajući se niz kosinu postiže i vrlo velike brzine. Struja vjetra nije

jednolična, puše na mahove, pri čemu se slabiji ili jači udarci - refuli smjenjuju kroz duže ili kraće stanke, za kojih vjetar znatno oslabi. Obično počinje vrlo naglo, zna potrajati i po više dana. Br-zina struje zraka kod udaraca jače bure vrlo je velika te često prelazi 72 km/h, što po Beaufortovoj ljestvici za jačinu vjetra odgovara stupnju 9. Katkad premašuje i 50 m/s, oko 180 km/h.

Hladan je i suh vjetar koji snižava temperaturu i vlagu u zraku. Svojstvo bure je što vjetar zbog dinamičkog zagrijavanja zraka pri njegovom spuštanju u nižu površinu sprječava kondenzaciju vode-ne pare, a time i nastajanje oblaka i mogućnosti padanja oborina.

Razlikuju se anticiklonalna i ciklonalna bura. Kod anticiklo-nalne bure vrijeme je vedro, samo je vrh gorskih bila pokriven po-kojim oblakom. Kod ciklonalne bure smjer vjetra je više sjeverni, negoli sjeveroistočni i istočni. Nebo je obično oblačno (otud joj naziv i škura bura). Ova vrsta bure katkad je praćena i nekom od padavina, snijegom ili kišom.

S ekološkog ali i praktičnog gledišta najvažnija je klasifikacija bure prema visinskim pojasevima u kojima puše te stvara različite mikroklimatske uvjete. Stoga su i deformacije drveća u tim pojasevima različite, ovisne i o vrstama drveća koje tu raste.

U kopnenom zaleđu i na planinama bura nema svo-je specifične karakteristike, slična je drugim planinskim vjetrovima. Odlikuje se izrazitom hladnoćom i visokom vlagom u zraku. Granica šumskog pojasa može biti znat-no snižena, planinska vegetacija spušta se i do nižih vrho-va. Karakteriziraju je tipovi planinske vegetacije rudina i kamenjara. Planinska bura na manje vjetrovitim mje-stima savija samo vrh krošnje, dok je krošnja malo nesi-metrična. Kod jačih burnih staništa donji dio krošnje ta-njurasto je spljošten, dok je gornji dio deformiran poput

UTJECAJ BURE NA VEGETACIJU

Vjetar kao umjetnikBura (sjevernjak) je vrlo jaki vjetar koji

povremeno puše, u hladnijem dijelu godine, u nas najčešće na sjevernom dijelu istočne

obale Jadranskog mora. Znakovita je prirodna pojava koja znatno utječe na život ljudi, organizama, ali i na razvoj vegetacije.

Dolazi s kopna i puše prelazeći bila i obronke gorskih lanaca uglavnom smjerom

prema moru.

Na vegetaciju Biokova utječu i klimatske prilike

zastave s bočnim deblom i jednostranim granama u smjeru vjetra. Na mjestima gdje puše olujna planinska bura, gornji dio debla je ogoljen bez krošnje, dok se na orkanskim staništima uopće ne razvijaju debla, već samo donji, tanjurasto prošireni dijelovi krošanja koji

tvore nisku klekovinu. Ovaj tip deformacije krošanja karakterističan je za burna i snježna planinska staništa.

Primorski tip bure ima najmanji utjecaj na vegeta-ciju. Radi se o manje hladnom i umjereno suhom vje-tru. Specifičnost vegetacije i endemičnost flore u tom su pojasu najslabiji, a karakteriziraju je točila, gorski travnjaci i kamenjari. Primorska bura djeluje na defor-maciju drveća slično drugim kontinentalnim vjetrovi-ma umjerenog pojasa, pa nastaju jednostrane krošnje nalik na zastave. Veće deformacije drveća javljaju se na staništima gdje puše olujna bura. Tu se javljaju defor-macije u vidu jednostrano razvijene grmolike krošnje s bočno ogoljelim deblom, dok je na orkanskim sta-ništima deblo puzavo i poleglo, a krošnja je jastučasto spljoštena i priljubljena uz tlo, pa takao nastaje šikara ili šibljak.

Deformacija krošnje pod utjecajem vjetra


Za stare Slavene stabla su imala jako velik značaj. Najvažnije i vjerojatno najveće mitološko stablo

za koga negdje stoji da je brijest vez, negdje hrast, a negdje breza, čije je korijenje zadiralo duboko u

zemlju, a krošnja u slavenski raj Iriju. Izniman značaj imali su hrast koji je predstavljao muški princip i

breza koja je predstavljala ženski princip.

I ovo stablo oblikovao je vjetar

Za pošumljavanje krša mediteransko - montanog pojasa najprikladniji je dalmatinski crni bor, a za submediterenski krš, brucijski bor.

Kod obalne bure karakteristično je što relativna vlaga zraka postaje izrazito snižena zbog sve jačeg dinamičnog zagrijavanja, a prijelazom preko uzburkanog mora stvara se posolica koja zaso-ljuje obalu i otoke. U takvim uvjetima zbog jakog vjetra i niske relativne vlage, staništa su izrazito kserofitska, a to uvjetuje razvoj ekstremno edafskih staništa s posebnom vegetacijom te mnoštvom endema i relikata. Ovakva vrsta bure stvara i posebne probleme pri pošumljavanju, pa se u tu svrhu koriste odgovarajuće otporne i prilagođene vrste drveća. Što se tiče utjecaja vjetra na deformaciju drveća nalik je onima u polupustinjama i suptropskim stepama, pa tu nastaje karakterističan oblik krošnje nalik kišobranu. Na mjestima gdje puše bura s olujnim udarima drveće je asimetrično deformirano, deblo je koso i svinuto, izraslo je bočno, krošnja je jednostrano izdužena, te horizontalno spljoštena poput lepeze u smjeru vjetra i paralelno s tlom. Na obalama gdje puše orkanska bura deblo je poleglo i puzavo, grane izrastaju u čupercima poput vriježa, dok su same krošnje isprekidane u manje busene. Tako guste i neprohodne sastojine imaju izgled živica, te nastaje karak-teristični garig.

Općenito zbog jakog vjetra i drugih ekstremnih čimbenika, bura u svim visinskim pojasevima uzrokuje nastanak ekstremnih edafskih staništa. Mjesta na kršu koja su izložena najjačim udari-ma bure, unatoč oskudnoj vegetaciji, imaju izrazito specifične i reliktne zajednice s mnoštvom endema na manjim površinama. Zbog zaštite takvih rijetkih staništa, ne bi ih trebalo pošumljavati. Na ostalim degradiranim krškim staništima za koje su karakteri-stični umjereni udari bure, i na kojima nema posebne vrste ve-getacije, treba ih pošumljavati u svrhu obnove prvobitne šumske vegetacije. Tim više što su najčešće takva staništa dijelom ogoljela i zbog čovjekovih aktivnosti.

Velebno stablo u starih Slavena bilo je ukorijenjeno u Zemlji, a krošnja je zadirala u raj Iriju. To drevno drvo bilo je veza s podzemnim svijetom i bogovima koji su u njem boravili, kao i s bogovima u raju. Slaveni su

ga dijelili na tri sastavna dijela gdje je podzemni dio korijenje, a simbolizirali su ga predci i hrana. Deblo odnosno središnji dio predstavljao je javu ili stvarni svijet, a simbolizirali su ga ljudi i tje-lesnost kretanje. Krošnju, tj. za ljude nedostižni svijet simbolizirali su potomci, svjetonazor i kultura. Podzemljem je vladao Veles, često prikazivan i kao golema zmija upletena u korijen toga Drva svijeta. Uz Velesa su Slaveni vezali drvo čempresa, crnogoricu koja se i danas sadi na grobljima našeg Mediterana. U deblu se nalaze pčelice koje nose med, oko njega kretali su se ljudi i jeleni, konji

STARI SLAVENI

Bogovi i drveće

Jarilo


mito

logi

jaTe

kst:

Mar

ija G

lava

š F

oto:

Arh

iv

i krave, a u krošnji je ne samo Perun, Bog munje i groma koji predstavlja suprotnost Velesu, već i praroditelji ptica i životinja. Perun je često prikazivan i kao golemi orao koji sjedi na krošnji. U krošnji su još se nalazili samo i praroditelji svih ptica i životinja, a tik nad krošnjom često su prikazivani Sunce i Mjesec.

Zanimljivo je da su Peruna vezivali i uz hrast, u staroslaven-skom svijetu iznimno važno drvo, simbol postojanosti i dugovječ-nosti te muškog principa. Poveznica Peruna i hrasta su gromovi koje hrast neobično privlači, a Perun je bog munja i gromova. Hrast predstavlja i muško načelo vodstva, sile, moći i čvrstine. Predstavljao je božanstvo u čije su podnožje ljudi prinosili žrtve (pijetlovo ili bikovo meso), te-sali iz njega idole, a smatran je i izravnom vezom s Perunom.

Breza je također predstav-ljala sveto drvo od iznimna zna-čaja, a uz nju se veže ženski prin-cip, tj. nježnost, sudbina, majka, Majka – Zemlja. Uz brezu se veže božica mati, imena Mokoš. Ona je Perunova žena, božica lje-ta, koja noću vara svoga supruga s Velesom pa otuda smjena noći i dana. Breza je štovana kao po-kroviteljica mladih djevojaka, a pohodile su je nevjeste moleći je da im podari vjeru, nadu i lju-bav. Postoje slavenske legende o tome da se upropaštena djevojka pretvara u brezu pa je za pretpo-staviti da je to znao i naš pisac Slavko Kolar te to saznanje isko-ristio u svojoj pripovijesti Breza.

Oskoruša je također pred-stavljala ženski princip, a njezina glavna karakteristike u očima sta-

rih Slavena bile su skromnost, urednost i ljepota. To je stablo predstavljalo zaštitu mladencima koji su njezino lišće stavljali u obuću kako bi vješticama i zlim čarob-njacima pomutili račune. Oskorušu bi i sadili pokraj doma vjerujući kako će im donijeti sveopće bogatstvo. Stari Slaveni su se osjećali puno sigurnijima, ako bi im pod prozorom rasla oskoruša jer je osiguravala da u kuću neće ući osoba zlih namjera, a pogotovo od zle čarolije. Dakle, jednome malenom stablu pridavali su popriličnu moć.

Trajnost i uopće, postojanost života pripisivali su vrbama koje su također smatrane svetima jer su sim-bolizirale Boga vegetacije Jarila, sina Peruna i Mokoš. Njega je odmah po rođenju oteo Veles, a kada je Ja-rilo stasao, bježi penjući se po Drvu svijeta k svojim roditeljima, kroz svijet ljudi i životinja što svijetu do-nosi proljeće, odnosno novu snagu. U Hrvatskoj se u nekim krajevima i dan danas održava paganski običaj proslave dolaska Zelenog Jure ili Jurjevo kako su ka-snije preimenovali Jarila. Slavi se na razne načine pa ljudi u povorkama nose prolistale grane, kite njima ograde, domove, pale krijesove, pjevaju. Od vrba je osobitu zaštitnu moć imala iva, jer poznato je da su stari Slaveni od njezina drveta izrađivali amajlije koje su nosili oko vrata. Djevojke bi grančice uplitale u kosu kao zaštitu od zlih duhova. Osim toga, Slaveni su rado vješali ivove grane nad vrata domova da im donesu sreću i dobrobit, po-boljšaju vid i sačuvaju ih od sljepoće. Iva je štitila od elementarnih nepogoda, mračnih sila i bolesti.

Poljaci i istočni Slaveni običavali su za sahrana umrlih ko-jima su pripisivali opasne čarobne moći i bojali se da ne postanu živi mrtvaci, zabadali naoštren kolac od topolovine u grob iz čega se kasnije u svijetu razvio kult ubijanja vampira glogovim kolcem. Što se tiče starih Slavena prvi koji se poslužio oružjem od topolo-vine i to buzdovanom bio je Perun. U vrijeme pomora stoke, Sla-veni bi nasjeckali topolovinu i komadiće drveta pobacali po štali ili

bi mašući topolovim grančicama po zraku tjerali vještice od krava i teladi.

Vrlo visoko mjesto i neizo-stavno sveto slavensko drvo je lipa, ona i danas veže sve sla-venske narode kao zajednički simbol. Ona je još jedan simbol ženstvenosti i nježnosti zahvalju-jući mekoći njezina drveta. Lipa je drvo Božice ljepote, ljubavi i braka, Lade. Zato su se ljudi uz njih i vjenčavali i zabavljali. Lipa, odnosno Lada privlačila je prema vjerovanju Slavena sva blaga i sav uspjeh pa su joj prinosili žrtve. Mušku izvedenicu njezina ime-na nosi naš ponajbolji folklorni ansambl.

Svo drveće i sav drugi živi svijet stvorio je Svarog, prvo bo-žanstvo sunca, bog vatre i neba. Moj božiću Svarožiću koliko li je samo drveće bilo i ostalo duboko utkano u duše slavenskih ljudi.

Drvo svijeta

Perun


dječ

ji ku

tak

Teks

t/fot

o: L

jilja

na Iv

kovi

ć

“Aj, kako je lijepa stara hrastova šuma u pol ljeta, kad joj svaki listić cakli tamnim zelenilom!

Među starim stablima podižu se mlada vitka stabalca i škripe, tarući svoje grane jednu o drugu na slabom vjetriću, dok stari hrastovi

trepte samo svojim gustim lišćem, kao da se od smijeha tresu gledajući kako im se djeca savijaju

i kako se igraju!“(Vuk, Ivana Brlić Mažuranić)

Ovaj ulomak kao da opisuje igru i rad u dječjem vrtiću. Vrtić kao hrastova šuma, čija mlada vitka stabalca ra-stu, razvijaju se te stvaraju nova isku-

stva i spoznaje. Upravo na taj način se živi i radi u Dječjem vrtiću Zapruđe, smještenom u Novom Zagrebu između nebodera, bučnih ulica i smiruju-ćeg Bundeka. Da bi dječje igralište bilo u zelenilu i odsjaju sunca, zau-

zeli su se djelatnici Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma Podružnica Zagreb. Darovali su djeci tri sad-nice hrasta za područni objekt u Središću.

Toga dana, 8. studenog 2013., jutarnju maglu i hladnoću go-tovo nitko nije primijetio.

Zavladalo je uzbuđenje, znatiželja te velika volja djece koja su željela pokazati da i ona znaju saditi. Uz pomoć i savjete djelatnika Hrvatskih šuma vješto su rukovali lopatama. Nije bilo važno što su lopate velike i teške. Svi su morali zajedno probati, neki i više puta. Udružili su svoje snage i opet potvrdili ono što mi odrasli često zaboravljamo. Podsjetili su nas koliko je važno djelovati zajedno te koliko je potrebno pružiti pomoć.

Bilo ih je zadovoljstvo promatrati i slušati. Sadeći hrast, došli smo do mnogo važnih saznanja o sadnicama ovog prekrasnog sta-bla. Djeca su otkrila što sve znaju o šumi i šumskim stanovnicima. Bila je to zanimljiva igra koja je pokazala koliko vrtić potiče djecu na razmišljanja o važnosti šume i prirode.

Ovo je bila još jedna uspješna suradnja Vrtića i Uprave šuma Podružnice Zagreb, koja je ponovno potvrdila da samo prijatelj-stvo, ljubav, razumijevanje i zajedničko djelovanje mogu biti pravi

Hrast i prijateljstvoput ka toleranciji i pažnji među ljudima, ali i prema prirodi.

A u dnevniku rada odgojiteljica ostaje trajno zapisano:“...u razgovoru smo se pripremili za sudjelovanje u sadnji dr-

veća na našem igralištu. Većina ih na svako pitanje zna odgovor i objašnjava što se radi i zašto. Svi su željeli pomoći u zatrpavanju sadnice pa ih je po četvero držalo lopatu i štihaču kako bi im bilo lakše...”.

Naše sadnice sada rastu, svakodnevno ih posjećujemo, brine-mo o njima i igrom oko njih ovaj naraštaj danas raste. Rast će i druga djeca sutra, a naši hrastovi će svjedočiti o jednom vremenu, o vremenu u kojem smo zajedno posadili uz sadnice hrasta i sad-nice prijateljstva.

I u dalekom sutra ovi mališani će moći pričati svojoj djeci o snazi koju su ovdje, kada su bili mlađa vrtićka skupina, u dobi od 3 do 4 godine, po-sadili.

A hrast i prijateljstvo su posadili: Skupina “Jaglaci“, odgojiteljice: Ivana Boroša i Ana-Marija Hauzler, Skupina „Zvončići“, odgojiteljice: Ivona Vekić i Diana Dimitrov, Skupina „Visibabe“, odgojiteljice: Iris Glamuzina i Marija

Brlobuš.

Učenici OŠ „Lijepa naša“ Tuhelj sudjelovali su u pošumljavanju

Projekt Škola u šumi, šuma u školi saživio je i na području Šumarije Krapina. Pridružila nam se OŠ „Lijepa naša“ iz Tuhlja, te je Projekt obogaćen za još jednu suradnju.

Tridesetak učenika trećeg i četvrtog razreda sudjelovalo je u pošumljavanju 23 f odjela/odsjeka g. j. Pregrada Klanjec. Po-moćnik revirnika Josip Bračević i šumsko uzgojni radnik Franjo Vučilovski pokazali su učenicima kako se sadi hrast kitnjak, na-kon čega je svaki učenik dobio priliku zasaditi svoju biljku.

Učenici su bili jako zainteresirani za rad i radosni što sudje-luju u stvaranju nove šume. Nakon pošumljavanja djeci su po-dijeljene brošure Šumski bon-ton i Istražimo šumu koje je izradio Odjel za ekologiju UŠP Zagreb, a koje su imali priliku proučiti na terenu i prokomentirati sa šumarima Šumarije Krapina.

Pozdravili smo se do neke nove škole u šumi! (if)


Priredila: Ljilja Ivković

Dječji vrtić »ZAPRUĀE«, Zagrebodgojiteljice: Aleksandra Majstorović i Ljerka Tijeglić

Dječji vrtić »VEDRI DANI«, Zagrebodgojiteljice: Marica Špoljar i Višnja Ajzenhamer

Dječji vrtić »PLOČE«, Pločeskupina srednja-mlađa »RIBICE«

odgojiteljice: Snježana Merdžan i Aleksandra Matana

Dječji vrtić »GUstAV KRKLEC«, Krapinastarija vrtićka skupina »Loptice«

odgojiteljice: Zdravka Galović i Davorka Klasić

Ivor Šimunić, 6,8 god.

"OD ŠUME DO KUĆE"

Dječji vrtić »sNJEGULJICA«, Rijekaskupina »Patuljci«

odgojiteljice: Nataša Mičić Čoja i Jelena Vukobratović

Dječji vrtić »IVANA BRLIĆ MAžURANIĆ«, Podružnica vrtić »HLAPIĆ«, slavonski Brod

starija skupinaodgojiteljica: Mirjana Šeremet

Alesia Bonassin, 5 god.

Lara Šuman, 4 god.

Saša Ereiz, 4 god.

Daut Mekić, 6,7 god.

Bruno Hampovčan, 6,4 god.

Marta Opačak, 6,5 god.

sanacija kamenoloma Šamanovica - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/205.pdf · 4 hrvatske...

Documents