GODINA I Zagreb,

11. studeni 1992.

GLASILO »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb

Zglobni šumski traktor »Kockums« 822 na privlačenju trupaca u Šumariji Krasno —

Uprava šuma Senj Snimio: G. Cajzek

Susret: Slovenija — Hrvatska Sporazum mira i napretka

Zaštita šuma na Jadranu - bogatstvo šumske ljepote

- Seminar za novinare - Unapređenje proizvodnje biomase - 4 desetljeća šumarske tamburice - Norme, plaće, gablec i dvojbe - Nacionalni parkovi.

11. studeni 1992.

SINDIKATI IDU KORAK ISPRED VLADA SVODIM DRŽAVA

SUSRET: HRVATSKA - SLOVENIJA Međusobnom suradnjom granskih sindikata Hrvatske i Slovenije, te granskim

kolektivnim ugovorima, sindikati mogu pridonijeti rješavanju problema uposlenih u pograničnim područjima

- Susret Samostalnog sindikata šumarstva Hrvatske, te Samostalnog sindikata drvne i papirne industrije Hrvatske sa srodnim sindikatima iz Slovenije, Sindikatom gazdarstva i Sindikatom lesarstva Slovenije, primjer je veoma dobrih medusindi-kalnih odnosa dvije susjedne države. Štoviše, sindikati u svojoj suradnji idu ispred vlada Hrvatske i Slovenije u čijim je odnosima u posljednje vri­jeme dolazilo do nesuglasica - istak­nula je u svom pozdravnom govoru Gordana Colnar, predsjednica Samo­stalnog sindikata šumarstva Hrvat-•ke.

Slovenski sindikalci Vladimir Ko-šić, predsjednik Sindikata šumarstva Slovenije, te Kristjan Zadel, predsjed­nik Sindikata drvne industrije Slove­nije, te zajednički tajnik obaju sindi­kata, Marijan Ferčec tog su kasnoru-janskog dana srdačno dočekani u Zdgrebu. Gordana Colnar, predsjed­nica sindikata šumara Hrvatske i Franjo Janeš, predsjednik drvaraca i papirničara Hrvatske izrazili su za­hvalnost slovenskim kolegama za po­moć koju su slovenski sindikalci upućivali stradalnicima rata u Hr­vatskoj. Pomoć je stigla do onih koji­ma je bila najpotrebnija, rekla je Gordana Colnar. Primili su je prog­nanici u Splitu, Sisku, Gospiću, Kar­lovcu i Vinkovcima.

HRVATSKI I SLOVENSKI GRANSKI SINDIKATI

OBOSTRANO SURAĐUJU u ime Saveza samostalnih sindi­

kata Hrvatske delegaciju slovenskih sindikata šumarstva i drvne indu­strije pozdravio je dr. Bozo Žaja, vodi­telj sustava socijalne politike. U raz­govorima je naglašen problem u od­nosima između Hrvatske i Slovenije, pitanje stranih radnika u ove dvije susjedne države, naročito u pogra­ničnim područjima gdje postoje dnevne migracije zaposlenih, pri če­mu se pokazalo potrebnim, a i prak­sa potvrđuje da u rješavanju ovog problema sindikati rade brže od vla­sti. Međusobnom suradnjom gran­skih sindikata i granskim kolektiv­nim ugovorima sindikati mogu pri­donijeti u rješavanju problema.

KOLEKTIVNI UGOVORI U SLOVENIJI

Jedno od prvih pitanja upućenih slovenskim kolegama odnosilo se je na primjenu kolektivnih ugovora u

Sloveniji, kako Općeg kolektivnog ugovora, tako i granskih. Kod potpi­sivanja Općeg kolektivnog ugovora sindikat je napravio »grešku u kora­cima« kad je, primjerice, dopustio mogućnost da se u poduzećima s ote­žanim poslovanjem ugovorena osnovna plaća može smanjiti za 20 posto, rekao je Marijan Ferčec, tajnik obaju slovenskih sindikata. Kako se značajan broj poduzeća neopravda­no koristi tom odredbom kolektivnog ugovora - slovenski sindikati rade na tome kako da je se riješe. Što se.

KAKVE SU PLAĆE SLOVENSKIH lUMARA? KidcBV \o odnos nainlže osnov-

tic p i i ^ za gospdc^H^tvo, odno­sno neoospodomtvo (Javne d } ^ t -n<»tl i Javna poduzeća) u Koveni-{!t Najniža osnovna ptaća u go-spodarctvu veća je od one u Javnim djelatnostima i javnim po­duzećima. Raspon plaća u gospo­darstvu iznosi 1:3, a u javnim dje­latnostima i javnim poduzećima 1:4,10. Kad Je pak riječ o šumar­stvu, granski kolektivni ugovor za tu djelatnost u Sloveniji veoma vi­soko kotira. Plaće su u prosjeku 17 posto veće u toj djelatnosti i to ^oga što su u kolektivni ugovor uktopiieni otežani uvjeti rada.

AMF

pak, tiče, javnog sektora, slovenska Vlada je bila ta koja nije poštovala potpisani kolektivni ugovor za javne djelatnosti i javna poduzeća što govo­ri da pravna država ne funkcionira, dodao je Kristjan Zadel, predsjednik Sindikata drvne industrije Slovenije. Tzv. eskalacijska klauzula koja je ugrađena u slovenski kolektivni ugo­vor, odnosno klauzula o povećanju najniže osnovne plaće kad životni troškovi porastu iznad 5 posto, poka­zala se je neefikasnom u uvjetima vi­soke inflacije, jer su plaće konstan­tno zaostajale. No, u uvjetima za­ustavljene inflacije, u čemu je uspjela slovenska Vlada, ta klauzula također ne funkcionira, jer sada životni tro­škovi rastu ispod razine od 5 posto, visina najniže osnovne plaće ostaje ista, što rezultira isplaćivanjem pla­ća na razini od - 80 posto. Kao gre­ška Vladine politike pokazao se je i potez kojim se antiinflacijski pro­gram gradio na politici plaća. Daka­ko, taJkvom politikom prvi udar poga­đa plaće, što može dovesti do socijal­nih tenzija. Jedna od odluka sloven­ske Vlade, rekao je Kristjan Zadel jest da poduzeća s otežnim poslova­

njem mogu na šest mjeseci odložiti plaćanje pristojbi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Međutim, ukoliko poduzeće koristi tu pogod­nost, po isteku šestomjesečnog roka nadoknađuje taj iznos otplatom u tri rate, uz jedan posto kamata. Ne uspi­je li vratiti dug - poduzeće prelazi u državne ruke.

OPĆI KOLEKTIVNI UGOVOR ZA JAVNE DJELATNOSTI i JAVNA PODUZEĆA U

HRVATSKOJ Pregovori oko donošenja Općeg

kolektivnog ugovora za javne djelat­nosti i javna poduzeća (potpisan je 9. listopada 1992.) koji su započeli još u srpnju, zapinjali su u mnogočemu, a nesretna je okolnost, rekla je Gorda­na Colnar, predsjednica sindikata koji spada i sindikate tzv, javnog sek­tora, što u javnom sektoru ima veliki broj sindikata koji nisu u nijednoj sindikalnoj centrali, a Zakon o rad­nim odnosima nalaže potpisivanje Općeg kolektivnog ugovora za sva javna poduzeća i javne djelatnosti. Tako su se u pregovorima našli za istim stolom šumari, komunalci, od­goj no-obrazovni djelatnici, željezni­čari. .. Općem kolektivnom ugovoru prethodi potpisivanje mini-ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća koji je regulirao samo obračun i isplatu plaća. U mnogim se poduzeći­ma mini-ugovor nije poštovao, pa je došlo do štrajkova u nekim od njih, no, Vladi zasigurno nije do štrajkova, mišljenja je predsjednica sindikata šumarstva, a volju za partnerstvom Vlada bi trebala pokazati na taj na­čin što bi sindikat uključila u izradu novih zakona, posebice Zakona o ra­du, te Zakona o sindikatima.

Ana M. Franjić

IZ SINDIKALNE DJELATNOSTI

POTPISAN OPĆI KOLEKTIVNI UGOVOR

Pregovori završeni — ugovor potpisan. Pregovori o Općem kolektivnom

ugovoru za javne djelatnosti i javna poduzeća, započeti polovinom kolo­voza ove godine, završeni su 2. listo­pada, a 9. listopada je Opći kolektivni ugovor konačno i potpisan. U ime Vlade Republike Hrvatske potpisao ga je ovlašteni predstavnik, potpred­sjednik dr. Mate Granić, a u ime Sin­dikata javnih djelatnosti i javnih po­duzeća koordinator koordinacije sin­dikata Krešimir Sever. Potpisani Opći kolektivni ugovor vrijedi do 31. prosinca 1993. godine.

Pored ostalih pogodnosti za djelat­nike javnih djelatnosti i javnih podu­zeća uvodi se i profesionalni sindi­kalni povjerenik, ukoliko sindikat broji 750 članova, a sindikalnog pov­jerenika plaća poslodavac.

Stupanjem na snagu Općeg kolek­tivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća prestaje vrijediti »Mini« Opći kolektivni ugovor.

Odredbe Općeg kolektivnog ugo­vora primjenjuju se neposredno, što znači da, ukoliko je određeno pravo utvrđeno općim aktom poduzeća u manjem opsegu, ili čak uopće nije utvrđeno, tada se primjenjuju odred­be Ugovora.

Tekst Općeg kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća objavljen je u »Narodnim novinama« br. 66 od 12. listopada 1992. g., a istov­remeno i u »Sindikalnoj akciji« -glasniku Saveza samostalnih sindi­kata Hrvatske br. 37 od 15. listopada. Očekujem da će tekst istoga biti objavljen i u »Hrvatskim šumama« kao poseban prilog. Pred Samostal­nim sindikatom šumarstva Hrvatske stoji vrlo opsežan zadatak: izrada ko­lektivnog ugovora naše djelatnosti. Na izradi prijedloga teksta granskog kolektivnog ugovora radi se inten­zivno.

G. Colnar

SINDIKAUZMI 'Da Ci nam je Sindif^t uistinu toCil<:p

Jedine, svaf^i dan sve vise posCa sa — nezaposlenima!

9{ema tog novca da nas mtko k^pi, aCi ni mi ne lQipujenw iz istifi razloga,

'XoSILI„

U UPRAVI ŠUMA OTPOČELA PRODAJA

Nakon dugog iščel<ivanja i dogovaranja ol<o načina prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo u Upravi šuma Osijek započela je prodaja stanova.

S obzirom da Uprava šuma raspolaže sa stanovima na Općinama Osijek, Đakovo i Valpovo posao oko pro­daje povjeren je najpovoljnijim izvršiocima i to u Đako­vu i Valpovu Fondu u stambeno — komunalnom gospo­darstvu, dok je u Osijeku poslove preuzeo »Slavoning - inženjering« dioničarsko društvo.

Uprava šuma Osijek ponudila je na prodaju 82 stana,

OTKUPLJENI PRVI STANOVI a do sada su podnesena 64 zahtjeva, od kojih je 6 već realizirano.

Problem se javlja kod službenih stanova i stanova u kojima su prognanici s rješenjima o privremenom kori­štenju. Zal<on ne priznaje pravo otkupa za ove stanove, jer na istima se ne priznaje stanarsko pravo, lako su ko­risnici zainteresirani za otkup isti im se ne može odobri­ti jer za to ne postoje zakonski uvjeti.

Javorko Bebek

Mrkobrad, dipi. polit Vesna ."! polit, i Zvonko PeiC ~ Adrtsš ttđgkdje: I Zagreb Tel. 041/4^ Ust »Hrvatske šum mjesečno, a djelam, umirovljenici, posh Humarškog Fakultet, besplatno nj ki i'n.

li^ dipl. iag. Milan Krmpt^, dipl. i 1 i I .'.uiiirJIi., iitfid. flvi''

11. studeni 1992.

POTPISAN SPORAZUM IZMEĐU VLADE I SINDIKATA NE VAŽI VLADINA UREDBA O PLAĆAMA!

Potpredsjednik hrvatske Vlade, dr. Mate Granić, potpisao je u ponedjeljak popodne 9. studenog, u ime Vlade, Sporazum sa sindikatima, usuglašen 6. i 7. studenog. Tim Sporazumom, kojeg donosimo u nastavku

na ovoj stranici, prestaje važenje Vladine Uredbe o plaćama, te se uređuje isplata plaća, a vrijedi od trenutka potpisivanja i primjenjivat će se od dana objavljivanja u »Narodnim novinama«. Tako se između ostalog

dozvoljava isplata djelatnicima javnih poduzeća u skladu s općim aktom i kolektivnim ugovorom, do razine od 21 posto uvećane plaće iz kolovoza mjeseca

SPORAZUM MIRA I NAPRETKA Vlada Republike Hrvatske, Savez sa­

mostalnih sindikata Hrvatske, Hrvatska udruga sindikata. Konfederacija nezavis­nih sindikata Hrvatske, Nezavisni sindi­kat znanosti i visokog obrazovanja Hrvat­ske, Nezavisni sindikat zaposlenih u os­novnom obrazovanju Hrvatske, Samostal­ni sindikat radnika u infomativnoj, izda­vačkoj i grafičkoj djelatnosti, Sindikat HPT-a i Sindikat radnika HEP-a zaključili

SPORAZUM I

Sudionici ovog Sporazuma suglasni su da će surađivati u oblikovanju i provođe­nju mjera ekonomske i socijalne politike u Republici Hrvatskoj.

II Vlada Republike Hrvatske će: — prilikom predlaganja sistemskih pro­

pisa iz oblasti radnog prava i socijalne si­gurnosti tražiti mišljenje sindikata i njega se očitovati;

— informirati sindikate o prijedlozima sistemskih propisa kojima se ureduje po­rezni sustav, pretvorba poduzeća i uspos­tava vlasničkih odnosa;

— koristiti svoje ovlasti u propisivanju mjera neposredne kontrole cijena proiz­voda i usluga iz nadležnosti Republike i općina u cilju zaštite najugroženijih dije­lova stanovništva.

III Vlada Republike Hrvatske i sindikati će

pripremiti projekt uspostavljanja radnog sudstva.

IV Vlada Republike Hrvatske propisat će

prestanak važenja Uredbe o plaćama

(»Narodne novine«, broj 71/92) danom stu­panja na snagu ovog Sporazuma, a plaće će se isplaćivati u skladu s odredbama ovog Sporazuma.

V Pravne osobe u privatnom sektoru (koje

su u takovom statusu registrirane i kod kojih je više od 50% kapitala u privatnom vlasništvu odnosno kod kojih je u postup­ku pretvorbe neplaćeno više od 50% dioni­ca ili udjela u odnosu na ukupnu vrijed­nost kapitala), mogu Isplaćivati neto plaće u skladu s općim aktom i kolektivnim ugovorom.

VI Pravne osobe, osim pravnih osoba iz

točke V ovog Sporazuma, te organi i orga­nizacije koji se financiraju iz državnog, općinskih i gradskih proračuna ili druš­tvenih fondova, mogu isplaćivati neto pla­će za listopad u skladu s općim aktom 1 kolektivnim ugovorom ali najviše do razi­ne prosječne neto plaće isplaćene za kolo­voz uvećane za 21%.

Pravne osobe te organi i organizacije iz stavka 1. ove točke čije su prosječne plaće za kolovoz bile niže od prosječne plaće u privredi Republike za kolovoz (34,485 HRD), mogu isplatiti neto plaće za listo­pad do razine prosječne neto plaće u pri­vredi Republike za kolovoz uvećane za 21%.

VII Pravne osobe te organi i organizacije iz

točke VI ovog Sporazuma mogu isplaćiva­ti neto plaće za studeni u skladu s općim aktom i kolektivnim ugovorom ali najviše do razine prosječne neto plaće isplaćene za listopad uvećane za 0,8 indeksnih poe­

na za svaki indeksni poen rasta cijena na malo u studenom.

vm Pravne osobe te organi i organizacije iz točke VI ovog Sporazuma koje su do dana stupanja na snagu ovog Sporazuma za kolovoz 111 rujan isplatile prosječnu neto plaću nižu od prosječne plaće u privredi Republike za kolovoz (34.485 HRD), mogu isplatiti neto plaće za te mjesece u skladu s općim aktom i kolektivnim ugovorom, ali najviše do razine prosječne plaće u pri­vredi Republike za kolovoz.

DL. Pravne osobe te organi i organizacije iz

točke VI ovog Sporazuma mogu isplaćiva­ti najvišu mjesečnu neto plaću u svoti koja ne može biti veća od 8 prosječnih mjeseč­nih neto plaća u privredi Republike pre­ma posljednjem objavljenom podatku.

X Podatke o plaćama potrebne za primje­

nu odredaba ovog Sporazuma objavljuje Služba društvenog knjigovodstva Hrvat­ske.

Podatke o cijenama na malo potrebne za primjenu odredaba ovog Sporazuma objavljuje Državni zavod za statistiku.

XI Vlada Republike Hrvatske, Hrvatska

gospodarska komora i sindikati će uskla­đivati najnižu osnovnu plaću iz Općeg, kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća, te minimalnu plaću, a u cilju uspostavljanja jedinstvenog tržišta rada u Republici.

XII Primjenu odredaba ovog Sporazuma u

dijelu koji se odnosi na plaće prati i osigu­

rava te upute za njegovo provođenje daje Služba društvenog knjigovodstva Hrvat­ske.

Služba društvenog knjigovodstva Hrvatske neće dozvoliti isplatu plaća sup­rotno odredbama ovog Sporazuma.

XIII Za tumačenje ovog Sporazuma njegovi

sudionici formiraju zajedničku komisiju koju čine tri predstavnika Vlade Republi­ke Hrvatske i tri predstavnika sindikata.

XIV Sudionici ovog Sporazuma suglasni su

da njihovi ranije zaključeni sporazumi os­taju na snazi.

XV Ovaj Sporazum stupa na snagu kad ga

potpišu ovlašteni predstavnici sudionika Sporazuma, a primjenjuje se od dana ob­jave u »Narodnim novinama«.

U Zagrebu, 10. studenoga 1992. VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

SAVEZ SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE

HRVATSKA UDRUGA SINDIKATA KONFEDERACIJA NEZAVISNIH

SINDIKATA HRVATSKE NEZAVISNI SINDIKAT ZNANOSTI I

VISOKOG OBRAZOVANJA HRVATSKE NEZAVISNI SINDIKAT ZAPOSLENIH U

OSNOVNOM OBRAZOVANJU HRVATSKE

SAMOSTALNI SINDIKAT RADNIKA U INFORMATIVNOJ, IZDAVAČKOJ I

GRAFIČKOJ DJELATNOSTI SINDIKAT HPT-a SINDIKAT HEP-a

IZ UVODNOG IZLAGAN3A NA BRIDUNSKOM SIMPOZIJU

UNAPREĐENJE PROIZVODNJE ŠUMSKE BIOMASE R

azvoj šumarstva Hrvat­ske bio je čvrstim veza­ma vezan za razvoj šu­marstva ovog dijela Eu­

rope - rekao je dr. Matić. -Šumari Hrvatske su budno pra­tili i primjenjivali ono što se do­gađa na području šumarske znanosti, obrazovanja i struke u Europi. To je bio glavni razlog što se na ovom prostoru, razdjel­nici civilizacija i kultura nisu po­novile pogreške koje su napravi­le u to vrijeme razvijene central-noeuropske zemlje, a odnosi se na devastaciju vlastitog šum­skog bogatstva. To je razlog što smo u svijet saznanja stvorenih u šumarskoj struci ušli s prirod­nim autohtonim šumama, te smo ih uspjeli sačuvati do danas. Danas možemo reći da se po strukturi naših šuma, po razvije­nosti znanstvenih spoznaja, te stručnim postavkama koje se primjenjuju kod radova u šumi nalazimo za dobar korak ispred Europe... - dodao je dr. Matić.

U daljnjem izlaganju je govo­rio 0 znanstvenim zadacima koji su u posljednje dvije godine pro­vođeni kod nas. Tada je napome­nuo da je prilikom njihova po­stavljanja trebalo voditi računa o tome da su hrvatske šume raz­

vijene i da se razvijaju u speci­fičnim ekološkim uvjetima, ima­ju strukturu i specifične vrste drveća svojstvene samo područ­ju u kome se razvijaju, te su nu­žna znanstvena istraživanja koja se provode.

Naglasio je i probleme koji su danas prisutni u šumarstvu Hr­vatske: smanjenje drvne zalihe ispod normalne, prije svega radi sušenja i propadanja nekih vrsta drveća izazvanih ekcesima u okolišu, što je u neposrednoj ko­relaciji sa smanjenjem prirasta i mora rezultirati sa smanjenjem etata. Strukturne promjene u sa-stojini izazivaju i smanjenje sta­bilnosti šumskog ekosistema, koje se odražava na nemoguć­nost prirodnog pomlađivanja zbog zakorovljenja i zamočvare-nja tla, te velika financijska ula­ganja u umjetne obnove s dosta dubioznim krajnjim rezultatima. Tu je i neredovit i slab urod sje­mena, što otežava obnovu šuma, kao i proizvodnju sadnog mate­rijala, dakle otežavanje ili čak onemogućavanje radova na jed­nostavnoj i proširenoj biološkoj reprodukciji. Ovo je u neposred­noj vezi s potrajnošću proizvod­nje, etatom i prihodima. Sušenje šuma je posebno prisutno na

Na simpoziju »Doprinos znanosti razvoju šumarstva Hrvatsice« uvodno izlaganje je podnio dr Slavl(0 Matić, /(ojije govorio o doprinosu znanstvenih institucija

(Sumarsid fal(ultet u Zagrebu i Sumarsid institut Jastrebars/(o) razvoju šumarstva kod nas, ali i o unapređenju proizvodnje biomase šumskih ekosistema Hrvatske.

području Gorskog kotara. Sred­nje Posavine i Zagreba, čime su ugrožene naše jedinstvene i naj-vrijednije vrste drveća, kao što su hrastovi lužnjak i kitnjak, jela i obična bukva. Politika cijena drvnih sortimenata još je njiho­vo limitiranje, te su one i do 50 posto niže od europskih, što utje­če na izvođenje uzgojnih radova, poboljšanje strukturnih i ekolo­ških svojstava, te nam je skoro 50 posto šuma degradirano. Utječe to i na opremanje sa šumskom mehanizacijom, izgradnju cesta.

ZADACI HRVATSKOG ŠUMARSTVA

- Ovdje je važno napomenuti da najvažniji proizvod šumar­stva proizlazi iz opće - korisnih funkcija šuma, što društvo još ne valorizira - rekao je dr. Matić. - Šumarstvu preostaje da svoj položaj temelji na vrijednosti drvnih proizvoda, koji su i do 50 puta manje vrijedni od općekori­snih funkcija šume... Ne smije­

mo nikad smetnuti s uma jedno od pravila, kojih bi se morali dr­žati svi šumari svijeta: da izlaz vrijednosti iz šume uz podmire­nje troškova poslovanja ne smije biti veći od ulaza vrijednosti u šumu. Pr. Matić je govorio i o problemima privatizacije šuma i nedoumicama vezanim uz nju. - Šumarstvo je ekološka i eko­nomska podloga svakog društva - napomenuo je i način vraća­nja mora biti u interesu i vlasni­ka i cijeloga društva, o čemu i šumarska znanost mora reći svoje mišljenje. Govorio je i o op­terećenosti kadrova samouprav­ljanjem i naglasio da će trebati dosta vremena dok neki prihva­te jedinstvo šuma i šumarske po­litike. Naglasio je da su i štete od rata u šumama i na strojevima, opremi i zgradama jedan od problema s kojima se susreće šumarstvo Hrvatske danas. Uz to - poslovanje je svedeno na tek 61 posto površina pod šuma­ma. Dostupni prirast i etat izno­

se 66 posto od ukupnog u Hrvat­skoj. Iz svih ovih problema pro­istječu i ciljevi i zadaci koje treba postići. Šumarstvo Hrvatske mo­ra raditi na podizanju i održava­nju stabilnih i produktivnih šu­ma, koje će biti u takvom stanju da se mogu prirodno pomlađiva­ti. Mora se zaustaviti propadanje šuma, povećati drvna zaliha i prirast, obaviti rekonstrukcija, pretvaranje degradiranih šuma u viši i produktivniji oblik, u za­jednici s cijelim društvom pošu­miti oko 600.000 ha šumom ne-obrasllh površina, a kao rezultat povećati etat i kvalitet proizvod­nih sortimenata.

- Siguran sam da ćemo dati svoj doprinos koji vodi rješava­nju problema i zadanih ciljeva. Na taj način produžujemo konti­nuitet koji je hrvatska šumarska znanost pridonosi razvoju našeg šumarstva, a time i cijele naše domovine - završio je dr. Matić.

Pripremila: V. Hrkalović

11. studeni 1992.

ŠUMSKI EKOSISTEMI REPUBLIKE HRVATSKE

ZAŠTITA ŠUMA NA :]ADRANU

Borov četinjak glavni defolijator u borovim šumama našeg Jadrana

Šumski ekosistemi obal­nog dijela Republike Hr­vatske su ugroženi kao i u kopnenom dijelu s obzi­

rom na fenomen »umiranje šu­ma«. Od velikog broja čimbeni­ka koji utječu na takovo stanje znatan utjecaj imaju biotički uzročnici, a napose defolijatori. Defolijacija, porcijalna ili total­na smanjuje prirast i vitalnost šumskog drveća odnosno šuma, pa može biti pr imarni ili termi-nalni faktor u složenom procesu sušenja i propadanja šuma.

Borov četinjak zauzima prvo mjesto medu defolijatorima u borovim kulturama jadranskog područja. To je dakle neprijatelj broj jedan u borovim šumama kao što je to nekad bio gubar u kontinentalnim hrastovim šu­mama. On se ne pojavljuje peri­odički kao gubar, već ga stalno nalazimo'a do jače pojave dolazi povremeno osobito to vrijedi za sušne i tople godine. Intenzitet njegove pojave zavisi ne samo o klimatskim prilikama u pojedi­nim godinama već o slabijem ili jačem utjecaju njegovih prirod­nih neprijatelja. Parazitski kom­pleks borova četinjaka kojeg či­ne paraziti jaja, gusjenica i ku­kuljica, razni predatori te viroze i bakterioze su prirodni regula­tori njegove masovne pojave. Kada samoregulacija oslabi do­lazi do prenamnoženja i masov­ne pojave na velikim površina­ma. Tada je defolijacija nemi­novna.

Da li suzbijati borova četinjaka?

u godinama jakog napada šumskim stručnjacima se name­ću tri pitanja: da li suzbijati, či­me, kako i kada?

Nekada kada smo imali sta­bilne ekosisteme, kada nismo općekorisnim funkcijama koje nam šume tog područja pružaju poklanjali dovoljno pažnje po­stojala je dilema da li suzbijati ili ne. Danas kada želimo iskori­

stiti estetsku i higijensku kom­ponentu tih šuma dileme nema. To se posebno, odnosi na šume u estetskoj funkciji uz naselja i ko­munikacije, a napose u kampo­vima. Nezamisliv je boravak tu­rista u kampovima ispod obršte-nih krošanja s prljavim zapreci-ma i s zagađenom okolinom toksičnim dlačicama bezbrojnih gusjenica koje na koži i očima izazivaju upale. Tko je tu estet­sku i higijensku nelagodu osje­tio na vlastitoj koži taj očito zna­de cijeniti zdrave borove šume zelene boje koje se zajedno s pla­vetnilom mora i neba spajaju u jedinstvenu ljepotu tog podne­blja.

Čime suzbijati Drugo pitanje čime suzbijati

je riješeno već 1978. godine kada je Centar za dijagnozno progno-zne poslove R. Hrvatske u Šu­marskom institutu u Jastrebar-skom vodio akciju avioorošava-nja borova četinjaka biološkom metodom na površini od 4.000 ha. Već 1960-tih Androić provodi pokusna i operativna suzbijanja borova četinjaka.

Od 1978. godine do danas na području Jadrana se provodilo isključivo biološko suzbijanje. Osim bioloških prepara ta na bazi patogene bakterije, rađeno je i s Dimilinom, inhibitorom sinteze hitina. To je sredstvo ko­je sprečava presvlačenje, odno­sno rast gusjenica pa dolazi do njihova ugibanja. Biološki pre­parati i Dimilin su selektivni, ne ugrožavaju korisnu entomofa-unu i ne ostavljaju štetne rezi-due. Apliciraju se biološki pre­parat i na bazi patogene bakteri­je Bacillus thuringiens. Od poku­snih suzbijanja do danas upotrebljavan je biološki prepa­rat sa sporama navedene bakte­rije pod slijedećim nazivima: Baktukal (poluindustrijski pre­parat sa sporama navedene bakterije pod slijedećim nazivi­ma: Baktukal (poluindustrijski preparat domaće proizvodnje) i

uvozni Dipel, Bactospeine, Thu-ricide, Baturad i Foray. Navede­ni preparat i su u obliku praha ili tekućine. Primjenjuju se pre­težno orošavanjem (sitne kaplji­ce), ili mikroniranjem (mikron-ske čestice).

Kako suzbijati Akcija se može provesti avi-

ometodom koja osim aviona uključuje i helikoptere i tere-strički tj. sa zemlje leđnim i no­šenim motornim orošivačima. U načelu doza je 1—2 kg odnosno litre po ha. Tako smo odgovorili na pitanje kako provoditi suzbi­janje.

Najpoželjnije vrijeme suzbijanja

Ostaje nam još, kada provesti suzbijanje. Za pravilan odgovor moramo se ukratko podsjetiti na biologiju borova četinjaka. Eklozija (izlaženje) leptira iz ko-kona koji se nalaze u tlu zbiva se tijekom ljeta. Nakon kopulacije (parenja) ženka kao slabi letač odlaže jaja na donjim granama na sunčanoj strani krošanja u obliku jajnih legala.

Početkom rujna izlaze gusje­nice koje imaju 5 razvojnih sta­dija (4 puta se presvlače), a na kukuljenje odlaze koncem zime. Tijekom rujna i listopada se na­laze u 1. i 2. razvojnom stadiju kada su najosjetljivije na suzbi­janje. U razvojnom stadiju se udružuju iz više legala i formi­raju karakteristični bijeli zapre-dak u kojem borave danju, a hrane se skoro isključivo noću. Koncem zime se spuštaju u tlo gdje ostaju do ljeta kada se opet javljaju leptiri.

Mlade gusjenice svih vrsta pa tako i borova četinjaka u I. i II. razvojnom stadiju su najosjetlji­vije na sve preparate za suzbija­nje, a napose na biološke. Suzbi­janje treba provesti u I. i II. a sa­mo iznimno i u III. razvojnom stadiju. Za to postoji još jedan razlog, a to je da mlade gusjeni­ce konzumiraju malo hrane, pa su i štete neznatne u odnosu na odrasle gusjenice. Zatim mlade gusjenice se zadržavaju na do­njim dijelovima krošanja, pa su

dostupne osobito kod tretiranja sa zemlje. Dijagnoza i prognoza napada

u 1992. godini Zbog ratnih zbivanja u razdo­

blju 1990-91. god. došlo je do prekida praćenja dinamike po­pulacije borova ćetnjaka na ve­ćem dijelu Jadrana. Centar za dijagnozu i prognozu u 1992. god. primio je podatke i uzorke ko-kona i jajnih legala. Obradom navedenih podataka prognozi­rali smo jači napad na potezu od Zadra do Metkovića.

Komisija u sastavu: mr. Petar Jurjević, rukovoditelj službe za ekologiju u Direkciji Hrvatskih šuma, mr. Stjepan Opalićki, in­spektor za zaštitu šuma u Mini­starstvu poljoprivrede i šumar­stva, dr. Miroslav Harapin, vodi­telj Centra za dijagnozu i prog­nozu i Filip Šabič, referent za zaštitu šuma u Upravi šuma Split, pregledala je borove šume na potezu Zadar - Imotski. Pre­gledom je potvrđena prognoza jačeg napada, pa je odlučeno da se tijekom jeseni provede akcija suzbijanja.

Provedba suzbijanja Za suzbijanje su planirane i

izdvojene borove sastojine naj­jačeg intenziteta napada. Prven­

stvo je dano vrijednijim, mladim sastojinama uz prometnice i na onim površinama koje imaju estetsko i turističko značenje. Za suzbijanje je određena površina do 1200 ha. Zbog specifičnih uv­jeta na tom području odlučeno je da se akcija provede terestrić-kom metodom, dakle orosjevači-ma sa zemlje. Aplicirana su dva biološka preparata : Baturad (Radonja, Sisak) i Foray (Sapo-nia, Osijek) u dozi od 1,2 l/ha s motornim raspršivačima s pro­sječno 40 1 vode/ha. Prema pr­vim informacijama i dobivenim uzorcima s terena akcija je uspješno provedena a rezultati su dobri. Ovom uspješno prove­denom akcijom Hrvatske šume daju svoj doprinos zaštiti boro­vih sastojina, očuvanju stabilno­sti šumskih ekosistema tog pod­ručja.

To je prva akcija u slobodnoj Hrvatskoj koja u sebi nosi poru­ku da se vodi briga o našim šu­mama na cijelom području Re­publike Hrvatske. Zaštićene, očuvane i zdrave borove šume su garancija da će ekonomske vrijednosti i ne manje značajne mnogobrojne općekorisne fun­kcije doći do punog izražaja. Bo­rove šume Jadrana sačuvat će svoje bogatstvo i ljepotu.

Dr. Miroslav Harapin

Novinari naše Redalicije, učinili prve lcoral(e k informatičitoj obradi teltsta — savladavanjem rada na kompjutoru. Što su naučili, saznat ćemo uskoro

SEMINAR ZA NOVINARE Petoro novinara — djelatnika Hrvatskih šuma »bacilo pisaće strojeve u trnje« i prihvatilo se

kompjutera!

Iako to na prvi pogled ne iz­gleda tako, ali, u onom nor­malnom (tzv. trulom kapita­lističkom) svijetu, neki kažu

da se čak i do 80 posto računar­skih kapaciteta današnjice koris­ti za obradu teksta. Ali, ako se malo bolje razmisli, to i nije tako čudno. Živimo u svijetu informa­cija (informatičko doba?) a, us­prkos svih modernih tehnologi­ja, pisana riječ još uvijek ima znatnu »težinu«. I logično, sa po­većanjem količine pisanih infor­macija, sa povećanjem brzine življenja i neprestanoj jurnjavi za što većom aktualnošću i što

većom senzacijom, novinarstvo današnjice bazira se gotovo is­ključivo na kompjuterskim teh­nologijama. I »djelatnici riječi« u našoj firmi odlučili su, poslije većine drugih službi, modernizi­rati svoj rad — kompjuterizirati se!

Sto to mogu kompjuteri u no­vinarstvu? U naprednim korh-pjuteriziranim sredinama goto­vo sve. Danas se gotovo sve novi­ne ovog svijeta »prave« bez papi­ra kao medunosioca informaci­je. Novinar vijest samo jednom, i to na mjestu događaja (ulici, Sa­boru, stadionu, (šumi?) ...) ukuca

u kompjuter. Dalje je sve stvar raznih kompjutera i kompjuter­skih komunikacija. I urednici, lektori i korektori, »slovoslaga­ri« i tehnički, sav svoj posao ra­de kompjuterom. Sama vijest svijetlo dana i okus papira osjeti tek u tiskari, u konačnom otisku samih novina.

A što u tome svemu mogu naši novinari? Pa mogu praktički sve što i njihove »informatizirane« kolege, samo je pitanje da li baš odmah, preko noći. Naravno ne, ali prvi korak je, već na sadaš­njem stupnju informatiziranosti Hrvatskih šuma, moguć i nužan.

Konačno, taj prvi korak je i uči­njen!

Prošlog je tjedna u prostoru Uprave šuma Delnice, za petoro novinara, čija imena uglavnom možete pročitati u potpisima čla­naka u ovim novinama (i narav­no, prepoznati na priloženoj »fotki« ljudi zadubljenih i »za-bubljenih« u kompjutere), a u or­ganizaciji i izvedbi Informatičke službe HŠ (ona bradata faca na fotografiji), održan kratak semi­nar za korištenje kompjutera. Od polaznika se očekuje da, već poslije tako kratkog seminara, budu u stanju samostalno koris­titi kompjuter kao svoj osnovni alat.

Naravno, ovaj broj našeg lista nije »ispao« iz kompjutera, ali neki su članci, pa i ovaj, svoj ži­vot započeli u »elektronskoj« sredini

Prvi korak a za novinara naj­veći, u prozvodnji teksta je savla­dan. Novinar svoj budući članak piše direktno u kompjuter goto­vo na isti način kako bi ga pisao i na pisaćem stroju. Ali... tu tek počinje ono lijepo: taj tekst nije »zalijepljen« za papir, već ga au­

tor, tako napisanog, može po vo­lji popravljati, proširivati i skra­ćivati, izvrtati naglavačke, ako treba. Sve što si autor samo mo­že zamisliti, a i sve što urednik može zahtijevati, može se lako, bez velikih napora i u vrlo krat­kom roku, kompjuterom i učini­ti, a sve bez ponovnog pretipka­vanja konačnog teksta. Sve to će bitno popraviti kvalitetu člana­ka naših novinara — to je nemi­novno.

Drugi korak je isto tako rije­šen. Zahvaljujući kompjuterskim komunikacijama članak napi­san bilo gdje u Hrvatskoj (pa i okolici, ako je to nužno) može se gotovo trenutno, korištenjem standardnih telefonskih linija, naći na stolu glavnog urednika.

To bi bila prva dva koraka u informatizaciji izdavačke fun­kcije u poduzeću. Valja nam, u nekim budućim vremenima, na­staviti započeti kompjuterski la­nac u stvaranju novina. Kako će taj »hod po mukama« napredo­vati, svakako ćemo vas obavješ­tavati, a toplo se nadamo da će se sav taj napredak i osjetiti u kvaliteti ove naše novine!

Branko Meštrić

11. studeni 1992.

PRIJEDLOG ZA NOVU RUBRIKU Kao djelatnik Uprave šuma Delnice, redov­

no primani i sa zanimanjem čitam glasilo 'Hrvatske šume", koje ocjenjujem vrlo dobrim i gotovo bez primjedbi, kako u sadržajnom, ta­ko isto i u grafičko-tehničkom smislu. Sve je to u redu i u skladu s uređivačkom politikom ko­ja je zacrtana u općim aktima 'Hrvatskih šu-ma' za oblast informiranja.

Međutim, primijetila sam da u našem glasi­lu gotovo i nema za najširi krug čitatelja (mi­slim na naše radnike) interesantnih prikaza (pa makar i skraćenih objava) važećih općih akata iz oblasti radno-pravnih odnosa, kako

U AKCOI SAKUPUANDA ŽIRA

bi informirali djelatnike o njihovim najvažni­jim pravima, pa naravno i obvezama s osnova radnog odnosa. Mislim kod toga na ona naj­važnija prava: na plaće, naknade za terenski rad, odsustva s posla zbog bolesti, povreda na radu i iz drugih razloga, pa ona prava iz obla­sti zdravstveno-invalidsko-mirovinskog osigu­ranja (redovnu i prijevremenu mirovinu, ot­kup staža i dr.) te konačno na prava spodruč­ja disciplinske i materijalne odgovornosti radnika.

Što toga nema u glasilu 'Hrvatske šumo', vjerujem da je tome razlogom nedostatak pro­

stora u glasilu za te namjene, pogotovo jer je veoma težak i složen posao 'prepričati' opći akt (ili zakonski propis) novinarski skraćeno i razumljivo, a da takav prikaz zadovolji sveko­like različite interese brojnih djelatnika 'Hr­vatskih šuma-:. Ipak postoji rješenje, da se za­dovolje interesi radnika za takvim informira­njem, uvođenjem u glasilo stalne rubrike pod nazivom 'ODGOVORI NA VAŠA PITANJA^, po uzoru na glasila nekih drugih javnih podu­zeća. Vjerujem da će Redakcija dobivati mno­ga pitanja iz šire oblasti prava s osnova rada na koja će moći dati prave odgovore, a to po­

gotovo jer u 'Hrvatskim šumama-: imamo ne mah broj visoko stručno obrazovanih pravni­ka koji mogu dati u stalnoj rubrici zadovolja­vajuće pravno utemeljene odgovore.

Samo treba takve pravnike organizirati za to, a na Redakciji lista ostaje da pisma sa pita­njima usmjere na one pravnike koji će u da­lom momentu dati najbolje odgovore, a na Uredništvu je da se takva rubrika i oformi u listu

Vlatka Drakulić-Štiglić

MOGUĆNOSTI DOBRE ZARADE Tijekom jednog dana dobar sakupljač može sakupiti i više od 50 kg žira, što danas u usporedbi sa dnevnicama u poduzećima je pravo malo bogatstvo

Požeška Uprava šuma obavi­jestila je građane da će ove godi­ne biti organizirano otkupljiva­nje žira hrasta kitnjaka i lužnja­ka. Cijena otkupa bit će 250 HRD po kilogramu a sa sakupljanjem se može početi polovicom listo­pada kada ovi plodovi otpadaju i postaju zreli. Svaka poslovna je­dinica (šumarija) imat će svoje otkupno mjesto za koje će gra­đani biti pravodobno obaviješte­ni.

Sjeme treba sakupljati u izdvojenim odnosno priznatim sjemenskim sastojinama u koji­

ma se posebna pažnja mora usmjeriti na zrela i vitka stabla, koja su čista od grana te imaju usku i rodnu krošnju. Plodovi navedenih (žir) dozrijevaju uje­sen a otpadaju ubrzo po dozrije­vanju. Potpuno dozrio plod daje najkvalitetnije sjeme pa tu činje­nicu treba uzeti u obzir prilikom sakupljanja. Takvo sjeme je, na­kon gubitka vlage, postalo tvrdo i treba ga brzo pokupiti. Narav­no da crvljivi plodovi nisu za sa­kupljanje, a u pojedinim krajevi­ma se odstranjuju ugonom svi­nja.

Sakupljeno sjeme trebalo bi istog dana prevesti do najbližeg otkupnog mjesa (sabirališta). Najbolje ga je staviti u vreće ili košare i tako transportirati. U vreće se sjeme puni do polovice, a u košare se istresa slobodno i to bez tlačenja.

Ako se uzme u obzir da jedan sakupljač može za vrijeme osrednjeg uroda, za osam sati rada, sakupiti oko 50 kg žira, onda se dnevno može zaraditi i do desetak tisuća HRD što je, prema prosječnoj dnevnici, odlična zarada. / , Tćmić

U UPRAVI KOPRIVNICA

SAKUPUANJE ŽIRA -PRIORITETAN ZADATAK

Zbog ovogodišnjeg vrlo slabog uroda žira, Uprava šuma Ko­privnica a i »Hrvatske šume« u cjelini, susrest će se u jesen 1993. a osobito 1994. sa velikim proble­mom; nedostatkom sadnica hra­sta lužnjaka i kitnjaka.

— Ta nimalo ugodna spoznaja, kons ta t i rana je na sastanku še­fova odjela i upravitelja šumari­ja. Uprave šuma Koprivnica. Stoga je šef proizvodnog odjela inž. Ivan Hodić skrenuo pažnju upraviteljima da je prioritetan zadatak u narednom razdoblju

— sakupiti najveće moguće koli­čine žira (i hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka), kako bi se ba­rem zadovoljile potrebe rasad-ničke proizvodnje.

Zaključeno je da svaka šuma­rija na svom području organizi­ra kvalitetan otkup žira a o to­me obavijesti pučanstvo preko lokalnih radio postaja i lokalnih novina. Otkupna cijena žira pri tome mora biti stimulirajuća da bi se što veći broj ljudi uključio u akciju koja šumama život znači.

M. DOMOVIĆ

KAD ĆE STIĆI FORVVARDERI

PROJEKTI I STVARNOST — Pregovaramo s firmom

>Orvex« i tvornicom ZTS iz Slo­vačke — rekao je inž. Stjepan Puljak, stručni suradnik za isko-rišćivanje šuma u Direkciji — o poslovnoj suradnji na polju primjene šumske mehanizacije u Javnom poduzeću sistemom usluge. Dogovara se isporuka pet forvvardera tvornice ZTS iz Martina u Slovačkoj. Oni bi tre­bali biti opremljeni kvalitetnijim dizalicama od onih koje inače ugrađuje ovo poduzeće, jer smo tražili dizalice kvalitete »Jorse-red« 90 Z ili 790. Najvjerojatnije će forvvarderi doći tijekom ove godine. Osim toga, za Upravu šuma Zagreb nabavljaju se dva forvvardera sa dizalicama »Ha­ra« 60 preko firme »Forteh«. Ovo su dizalice klasične ugradnje i forvvarderi će se u proizvodnji pojaviti tijekom studenog.

Pet spomenutih forvvardera uključit će se tijekom prva tri mjeseca u proizvodnju po siste­mu usluge i za to vrijeme proci­jeniti će se njihova vrijednost i ocijeniti rezultati rada i stvoriti odluka da li će se ti strojevi ku­povati za potrebe »Hrvatskih šu­ma« ili ne.

Sa firmom »Svvedenmachine-nen« razgovaramo i o uključiva­nju forvvardera iz korporacije FMG (»Timberjack«) u pokusnu proizvodnju. Ovaj forwarder ka­paciteta 15 t trebao bi stići neg­dje u prosincu. Radi se o dva stroja koja bi trebala početi ra­diti u upravama šuma Vinkovci i Našice.

Forwarderi firme ZTS (LKT) će pokusni rok od tri mjeseca pro­vesti u upravama šuma: Vinkov­ci, Bjelovar, Koprivnica, Našice i Karlovac. Sistem usluga podra­zumijeva korištenje sredstava rada po cijeni od 55 DM po satu, a nakon određenog roka donosi se odluka o prihvaćanju ili odbi­janju ponude za kupnju.

Za ljude koji se ne bave pro­izvodnjom zanimljiv je i poda­tak: što forvvarder može? Radi se o t raktoru koji utovaruje, vozi i istovaruje, dakle — traktoru opremljenom dizalicom i vitli­ma, koji ima prikolicu i nešto dodatne opreme, tako da ga se koristi za manipulaciju sa drv­nim sortimentima od panja do pomoćnog stovarišta ili kupca. Isplativo ga je koristiti za prije­voze do najviše 30 km. Zasada se koristi u nizinskim šumama.

Na pokusni rad želimo dovesti i t raktor »Ivvafuji« iz Japana ka­paciteta 41 t, te mali traktor LPKT 40 od ZTS-a. Želimo ih pra­titi i procijeniti na području UŠ Koprivnica u sklopu medupro-jektnog zadatka u prorednim šumama. Ujedno želimo napra­viti i usporedbu s • domaćim »Ecotrac«-om od »Tome Vinko-viča«. Razmišljamo i o malom forvvarderu kapaciteta 3 - 5 m^ koji bi se mogao upotrijebiti kod proreda šuma u nizinskim pre­djelima. Oni bi trebali nadomje­stiti dosadašnje »Pioneer« — ekipaže, ali to je još razvojno pi­tanje — dodao je inž. Puljak.

V. H.

JOHA ZA ITALIJU

SORTIRANJE. RUČNO

SLAGANJE 1 - NORMA

KARLOVAC - Tijekom ljetnih mje­seci u šumskom predjelu Glogovac (odjeli 37-40 Šumarije Karlovac) radi­lo se na dovršavanju sječe t izvlačenju dn/nih sortimenata. Naime, ovdje je bi­lo sječe sušaca hrasta, a ranije je izvr­šena prva proreda johe. Zanimljivo je da su prorede na ovim terenima rađe­ne prvi puta, jer ranije nije Mo šum­skih komuniicacija.

- Ovdje nismo ulazili godinama -komentirao je Stjepan Kiadušio, poslo­vođa - i to smo morali uraditi sada, jer se je pojavilo dosta sušaca, kojih i inače u Pokupskom bazenu ima mno­go. Hrast je već izvezen i prodan, a johu otpremamo posljednjih mjesec dana. Nismo žurili jer h/ornice celuloze uglavnom ne rade, a sada je prodana u Italiju, prema specijalnoj narudžbi. Naime, radi se o vrto kvalitetnoj johi. Strojeva prilagođenih sitnoj oblovtni imamo vrlo malo, a i to što imamo je dotrajalo, pa smo sortiranje (koje je bi­lo dosta kompliciranoj i slaganje morali raditi ručno. Norma je 19 m' dnevno 1 to je dosta teško ostvariti. Otelatnici ra­de po dvojica,

Otprema ove vrlo kvalitetne johe je završena i u ovom predjelu predstoje uzgojni radovi.

w» wf'

rVAN KOS, sjekač u Šumariji Karlovac:

- List je dobar i u njemu ima dosta dobrih stvari, ali mislim da bi više trebalo kontaktirati s radnicima i pisati češće o tema­ma iz neposredne proizvodnje. Treba se što više baviti pro­izvodnjom, jer od nje svi mi živi­mo. Na primjer, naši radnici ni­su dovoljno upoznati s normama i nije rijedak slučaj da zbog toga dolazi do nesuglasica. Bilo bi do­bro da objavite pregled normi i usporedbe normi u različitim upravama šuma i na različitim terenima. Takve informacije su korisne za odvijanje procesa proizvodnje, a ona nam mora bi­ti na prvom mjestu.

STJEPAN KLADUŠIC. šumar­ski tehničar u Šumariji Karlo­vac:

- List je dobar i ima podosta stvari koje su zanimljive za dje­latnike. Možda bi trebalo više in­formacija iz nekih uprava koje dosada nisu bile dovoljno zastu­pljene u listu. Mislim da je sada­šnja organizacija šumarstva do­bra i to se osjeća već i u listu. Ovu organizaciju treba produ­bljivati i sistem kolanja infor­macija postavljati u skladu s njom, jer još uvijek nismo do­voljno informirani o svemu onom što se događa u šumarstvu Hrvatske.

MILAN HOUEVAC, upravitelj RJ Mehanizacija (UŠ Karlovac):

- »Hrvatske šume« se moraju baviti »Hrvatskim šumama« od­nosno list se mora baviti doga­đanjima u Javnom poduzeću, od­nosno u šumarstvu. Novine su dobre, mada primjećujem da ne­ma dovoljno reportaža iz svih uprava šuma u Hrvatskoj.

DARINKA VUKOBRATOVIĆ. socijalni radnik (UŠ Karlovac):

— Novine mi se sviđaju i zado­voljna sam izborom tema. Volje­la bih da radnici sami pišu ili govore o sebi, o tome kako žive, kako izlaze na kraj s ovako ni­skim plaćama, kako školuju dje­cu. .. Mislim i da smo dosta slabo upoznati s našim akt ima i sa no­vim zakonskim propisima. Mno­go toga vezano je uz naša prava i obveze, a često ne znamo ni na-josnovnije stvari. Djelatnike koji dugo rade kod nas jako zanima kako da ostvare prava iz radnog odnosa, kao što je na primjer, pravo na mirovinu: kad i pod kojim uvjetima može u mirovi­nu, kolika će biti mirovina i slič­no. Također ni ugrožene katego­rije djelatnika, kao što su invali­di, žrtve ra ta i njihove porodice, prognanici i slično, nisu dovolj­no upoznati sa svojim pravima. Predlažem uvođenje stalne ru­brike pod nazivom »Novosti tije­kom mjeseca« (ili slično), u kojoj će se objavljivati novosti iz za­konskih propisa, naših akata, odluka Upravnog odbora ili di­rektora koje su zanimljive za sve zaposlene. Težište bih stavila na novosti iz područja radnih odno­sa.

ANA ČOP, stručni suradnik u Odjelu za opće poslove (UŠ Kar­lovac):

— List mi se sviđa, iako mi­slim da treba više razgovora s radnicima, da ih treba više upo­znavati s onim što se dešava, da nas se više informira o svemu, posebno o onim odlukama o ko­jima moramo znati sve, jer nas se neposredno tiču. Željela bih u njemu naći i više informacija o događanjima vezanim za prog­nanike i njihove probleme.

V. H.

KONKURENCOA U NASTADANDU

TRŽIŠTE I PODUZETNICI O zanimljivosti Hrvatske kao

potencijalnog tržišta govori i po­datak da su vlasnici privatnog poduzeća »Balkan-invest GMBH«, registriranog u Luxem-burgu (porijeklom iz Sandžaka) tijekom rujna posjetili Direkciju »Hrvatskih šuma«, te razgovara­li s direktorom i stručnjacima za proizvodnju o mogućnostima za osnivanje firme u Hrvatskoj. Posjetili su i nekoliko radilišta diljem Hrvatske, želeći upoznati uvjete i način rada u našim šu­mama. Ovi poduzetnici su za­interesirani za izvođenje radova

na sječi, izvlačenju i transportu drvnih sortimenata, gradnju šumskih cesta i vlaka, radove na otkoravanju drva četinjača po­moću mobilnih mašina za otko-ravanje, a dosada su se ovakvim poslovima bavili uglavnom u Lu-xemburgu i Njemačkoj. Oprem­ljeni su strojevima za rad u šu­mi, a spremni su uložiti i u nove, te zaposliti ljude iz Hrvatske.

U Direkciji i upravama šuma koje su posjetili da bi upoznali način rada u šumama odgovore­no je da u raspodjeli poslova mogu sudjelovati prema trži­

šnim uvjetima, odnosno natjeca­njima na licitacijama u opsezi­ma koji na tržištu budu ponuđe­ni.

Zanimljivo je da ovakve ponu­de (jer sadrže i posrednu ponu­du ulaganja u suvremena tehno­loška rješenja) »podižu tempera­turu« u našim radnim jedinica­ma mehanizacije, te kod privat­nih poduzetnika koji rade za nas, ali još ne mogu značajnije konkurirat i kvalitetom sredsta­va rada.

V. H.

11. studeni 1992.

PREDSTAVUAMOVAM:

UPRAVA ŠUMA SEN3

Na veoma malom \ / prostoru ove Uprave nalazi se zaista mnogo bisera Hrvatskih šuma -to su Botanički vrt na Zavižanu, Bijele i Samarske stijene, Hajdučki i rožanski kukovi, Stirovača i Glavotok specijalni rezervati šumske vegetacije. Dundo na Krku i druge ljepote

Uprava šuma Senj jedna je od petnaestak Uprava na razini Javnog podu­zeća »Hrvatske šume«.

Gospodari na površini od 104,028 ha, drvni fond iznosi 11,000.000 m' brutto drvne mase, godišnji etat 176,000 m^ U svom sastavu ima sedam šumarija: Senj, Krk, Rab, Novi Vinodolski, Pag, Crikvenica i Krasno te radnu jedinicu Gra­đevinarstvo Senj. Dvije šumarije Krasno i Novi Vinodolski gospo­dare na području visokih šuma. Površine visokih šuma iznose 52.687 ha. Površina privatnih šu-.ma iznosi 12.682 ha, te zaštitnih šuma 14.096 ha. U visokim šuma­ma prevladavaju sastojine bu­kve, jele i smreke. U šumama na kršu .prevladavaju sastojine alepskog bora, hrasta medunca crnog jasena te na otoku Rabu hrast crnika.

Na područjima kojima gospo­dari ova Uprava šuma ima i do­sta prirodnih rezervata šumske vegetacije, odnosno šuma poseb­ne namjene. Navodimo redom: Hajdučki i Rožanski kukovi 1.153 ha (Velebit), Stirovača (Velebit) 124 ha specijalni rezervat šum­ske vegetacije, specijalni bota­nički rezervat (Zavižan) 108 ha, Glavotok 1,7 ha specijalni rezer­vat šumske vegetacije šumarija Krk, Dundo 100 ha upravljani prirodni rezervat šumarija Rab, Bijele i Samarske stijene 278 ha prirodni rezervat šumarija Novi Vinodolski.

Problemi s izvoznom dozvolom

Prema planu za 1992. g. trebalo bi posjeći oko 146,100 m' netto drvene mase, od čega 114.000 m' netto oblovine i 32100 netto drv­ne mase prostornog drva. Za de­vet mjeseci ove godine izvršeno je 63,9 posto godišnjeg plana, ili 71,6 posto godišnjeg plana kod oblovine i 36,8 posto godišnjeg plana kod prostornog drva. Do kraja desetog mjeseca u potpu­nosti će se izvršiti plan sječa je­le, dok će kod bukve podbačaj iznositi 15 posto u odnosu na go­dišnji plan.

Iznošenje ogrjevnog drveta ove godine u potpunosti Je zadovoljilo potrebe ove Uprave, a višal<je plasiran na dalmatinsko područje. (Arhivski snimak: iznošenje ogrjevnog drveta samaricama iz šumskog predjela Mola, šumarije Krasno. Snimak: G. Cajzek)

Problemi u radu nastaju zbog poteškoća oko dobivanja izvo­znih dozvola za bukovo i jelovo celulozno drvo, ističe upravitelj Uprave šuma Senj, Milan Devčić dipl. inž. šum. Trenutno se na stovarištima nalazi oko 2.500 m' zaliha bukve.

Zbog velikog angažiranja dje­latnika ove Uprave šuma najpri­je u Hrvatskoj vojsci, a sada zbog odlaska ljudi iz Bosne u svoju Republiku doći če do kraja godine u pitanje izvršenje plana na iskorišćivanju šuma.

Ove godine Uprava šuma Senj u potpunosti je zadovoljila pot­rebe za ogrijevom domicilnog pučanstva, pa se t renutna op­skrba ogrjevom iz ove Uprave usmjerila prema Dalmaciji. Pro­blemi nastaju, jer se umjesto po­nude drva u oblom, na dalmatin­skom tržištu uglavnom traži ogrjev u prostornim metrima.

Potrebnom sirovinom Uprava šuma Senj snabdijeva Dl »Ne­haj« Senj, Dl Novi Vinodolski, »Drvenjaču« Fužine, te »Indu-

strogradnju« Zagreb-pilanu Brinju. Radovi na uzgoju po planu

Do kraja godine izvršit će se u potpunosti planirani radovi na uzgoju šuma, kako u visokim šu­mama tako i na kršu.

Godišnje Uprava šuma Senj sadi oko 100000 komada sadnica kontejnerskog tipa. Sadnice se nabavljaju u vlastitom Rasadni­ku, u Crikvenici, a nešto sadnica nabavlja se u rasadnicima u Ja-strebarskom i Oštarijama. U vlastitom rasadniku u Crikveni­ci uzgajaju se sadnice crnog, pri­morskog i alepskog bora, te ukrasno bilje.

Stanje šuma zadovoljavajuće Stanje naših šuma je relativno

dobro, ističe upravitelj. Oko 10-12 posto etata jele i smreke se sječe kao sanitar, a najlošije sta­nje šuma je u g. j . »DRIVENIK«, šumarije Novi Vinodolski koja graniči s područjem fužinske šumarije.

Zglobni šumski traktor »Kockum« 822 za izvlačenje trupaca na radu u Šumariji Krasno (arhivski snimak: G. Cajzek)

Nedovoljno dozvola za izvozom bukovog i jelovog celuloznog drva, omogučilo je proizvodnju većih količina ogrjeva (arhivski snimak: utovar ogrjeva, snimio: G. Cajzek)

nost šuma na ovim prostorima vrlo dobra i da prosječna otvo­renost iznosi 14,5 km/1000 ha.

Povoljna kadrovska struktura u Upravi šuma Senj krajem

devetog mjeseca 1992. g. bilo je zaposleno 460 djelatnika. Od to­ga broja 30 je sa VSS/26 šumar­skih inženjera/, 13 s VSS, 129 sa SSS /od toga 71 šumarski tehni­čar/. U proizvodnji je zaposleno oko 108 sjekača i 37 traktorista.

Vesna Pleše

Poznati Velebitski botanički vrt u Modrica docu na Zavižanu Snimio: A. Frković

Tijekom ljeta najviše pozorno­sti usmjereno je na zaštitu šuma od požara. Uz redovite čuvarske službe formiraju se i posebne opažačke službe. Puno se na ovim područjima ulaže i u pro­tupožarne prosjeke (puteve na­lik šumskim cestama), kao mje­stima gdje se u slučajevima po­žara mogu lako parkirat i protu­požarna vozila. Na istaknutim vrhovima podignute su i protu­požarne osmatračnice. Jedina manjkavost u radu osjeća se zbog nedostatka potrebnih koli­čina radio-stanica, pa se od Po­duzeća »Hrvatske šume« očeku­je što skorije povoljno rješenje ovog gorućeg problema za našu Upravu šuma, ističe Upravitelj Milan Devčić.

Ovom prigodom moramo spo­menuti i podatak da je otvore-

Centralna radnička menza i lugarnica u Štirovači Uprave šuma Senj Snimio: A. Frković

11. studeni 1992.

U PROŠLOJESENSKIM SRBOČETNIČKIM DIVLJANJIMA

RAZRUŠEN I VOĆIN Mjesto Voćin nalazi se na cesti koja spaja Podravinu sa Požešl<om kotlinom, a zadesila ga Je sudbina Vukovara, Gospića i nekih drugih naših mjesta

Mjesto Voćin, smješte­no na cesti koja spaja Podravinu sa Požeš­kom kotlinom, doživ­

jelo je prošle jeseni sudbinu slič­nu Vukovaru, Gospiću, i nekih drugih naših mjesta koja su čet­ničke horde u svojim divljačkim napadima do temelja razorile, a hrvatsko stanovništvo koje nije uspjelo pobjeći jednostavno pou­bijale i poklale. Točan broj žrta­va još uvijek se ne zna, jer su po­jedine obitelji kompletno pokla­ne. U Voćinu je bila i Šumarija

koja je upošljavala blizu 200 dje­latnika.

Voćin leži na nadmorskoj visi­ni od 215 m na sjevernim obron­cima Papuka.

»Na brijegu iznad mjesta do­miniraju ruševine srednjovje­kovnog burga koji se spominje pod imenom Athyin, Othyn (pre­ma imenu porodice ogranka ro­da Aba — koja ga je držala u do­ba Anžuvinaca). Od 1434. godine grad je u posjedu Gorjanskih, 1. Korvina i, od 1508, Batthyanyja, 1538—1687 u rukama Turaka«

Izgradnja novog Voćina je otpočela i prvi mještani su se već vratili u svoje domove. Na slici Pero Gul djelatnik »Cestogradnje« iz Našica

objašnjava gostima — akademiku dr. prof. Mirku Vidakoviću, inž. Josipu Dundoviću i drugim gostima, planove obnove mjesta Voćina

Foto: D. Gec

Ostatci spaljene zgrade '.Šumarije Voćin, Enciklopedija likovne umjetnos­ti, A. Horvat, str. 543.

Od 19. lipnja 1702. Voćin je u vlasništvu Ferdinandusa Caro-lusa Comes Caraffa de Sigliano, a potom je prešao u ruke grofo­va Janković.

Godine 1896. tvrtka S. H. Gut-man kupuje od grofa Jankovića plemićko dobro Voćin, o čemu je sklopljen ugovor u Budimpešti 9.

listopada 1902. godine na mađar­skom jeziku.

Grofovi Janković su u Voćinu podigli perivoj engleskog stila, a tvrtka Gutman je prije I. svjet­skog rata taj perivoj obnovila i održavala. Za vrijeme II. svjet­skog rata perivoj je bio opusto­šen i jako zapušten. Stoga je od­mah poslije 1945. godine obnov­ljen i uređen tako da je prije čet­ničkog napada 1991. godine bio u dobrom stanju i redovito je od­ržavan.

U sklopu prostranog perivoja izgrađen je u novije vrijeme ba­zen za kupanje dimenzija 50 x 20 m s dubinom od 1,20—3,00 m. Ba­zen se opskrbljivao vodom iz po­toka Trešnjevica.

Perivoj je zakonom zaštićen kao memorijalni spomenik pri­rode.

U perivoju se nalazi 11 vrsta četinjača zajedno s ginkom i 31 vrsta listača, što ukupno tvori 42 vrste, koje su zastupljene s ve­ćim ili manjim brojem primjera­ka.

V. Gabrić Spaljena je i do temelja

porušena i katolička crkva stara više stoljeća, a i poklano je

mnogo mještana Hrvata, kako bi se moglo tvrditi da tu nikada

nisu živjeli Hrvati, jer »to je Srbija«.

Tijekom 1991. godine skupina domaćih i pridošlih četnika i biv­še JNA započeli su rat i pustoše­nje sela u podnožju Papuka i okolici Voćina. Porušena je i spaljena rimokatolička crkva u parku Voćina i zgrada šumarije nasuprot parku, a u centru mjes­ta Voćin.

Porušene su i spaljene mnoge kuće domaćeg hrvatskog življa, a izvršen je i nečuveni masakr hrvatskog stanovništva, dok je sve srpsko pučanstvo od strane četnika protjerano i iseljeno iz okolnih sela i Voćina.

Stravične i užasne posljedice ostavio je ovaj rat na samo mjes­to i širu okolicu Voćina. Uskoro započinje povratak pučanstva i obnova porušenog mjesta.

Đuro Rauš

Sjećanje na hrvatske vojnike

ZLATKO PETRUŠIĆ

PETRUŠIĆ ZLATKO, ekonomista, rođen je 2. siječnja 1955 g. u Ogulinu. Osnovnu i srednju školu završio u Ogulinu. U Zagrebu završava Eko­nomski fakultet.. U svibnju 1981. g. zapošljava se u Šumskom gospodar­stvu Vrbovsko, na radnom mjestu re­ferenta za analizu. Do 1985. godine radi na tim poslovima, a primljenom Zakona o šumama, preuzima Odjel za financije u OOUR-u iskorišćivanja šuma Vrbovsko. Na tim poslovima ra­di do 1990. g. a nakon poznate reor­ganizacije ostaje raditi u šumariji Vr­bovsko. U tijeku travnja 1991. godine mobiliziran je u postrojbe Hrvatske policije. U listopadu 1991. godine, pri­likom zračnog napada na Mirkovicu, biva teško ranjen, te nakon tri dana, 6. listopada umire od posljedice ra­njavanja.

Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje maloljetne djece — sina i kćer.

Laka mu hrvatska zemlja!

SJEKAČI, LOGORI I PROBLEM DRŽAVLJANSTVA

KOLIKO IMA NEOTKRIVENIH LOGORA? U Karlovac je s konvojem »Crvenog križa« stiglo i 12 sjekača iz

Uprave šuma Karlovac. Što su preživjeli ljudi koji ni prije ni tije kom rata u BIH nisu imali čak ni priliku upotrijebiti oružje?

KARLOVAC — Sa grupom ljudi koja je u Karlovac stigla nakon razmjene zarobljenika između srpske i hrvatske strane stiglo je

i nekoliko sjekača ove Uprave, nekada nastanjenih u Kozarcu, mjestu koje da­nas više ne postoji. Kozarac sa nalazi u blizini Prijedora i bio je nastanjen uglav­nom hrvatskim 1 muslimanskim stanov­ništvom. Polovinom godine srbočetnička JA i ostale bande koje se bore na njiho­voj strani su ovaj prostor »očistile« od stanovništva i stvari.

— Iz Kozarca su nas otjerali u travnju — priča jedan od pristiglih zarobljenika, do početka ove godine traktorista u Up­ravi šuma Karlovac. — Tada su se neki predali, te su ih sa ženama i djecom otje­rali u logor Trnopolje. Nekolicina je us­pjela i pobjeći. Pobjegao sam 1 ja i smjes­tio se u obližnjem selu, gdje su me uhva­tili 9. srpnja. Tada su pokupili cijelo selo i sve nas odveli u sabirni centar Trnopo­lje. Muškarce su ubrzo odveli u Omar-sku. Tu nije bilo mjesta, pa smo krenuli u Prijedor, u tvorničke hale »Keroter-ma«. Putem do tamo i kad smo stigli, na­sumce su izvlačili ljude iz kolone i ubija­li, bez razloga i bez povoda. Kad smo stigli tukli su nas i neki ljudi nisu izdrža­li i umrli su. Smjestili su nas u tvorničku halu, Tu nas je živjelo 650. Spavali smo na paletama, a jeli nismo gotovo ništa, tanku krišku kruha i nekakvu juhicu dnevno. Bogatije i školovanlje ljude su ubijali tražeći od njih novac. Jedno veće su ubili 140 ljudi iz jednog sela iz okolice Prijedora. Među njima je bilo i teško ra­njenih. U logoru su ih potrpali u šleper i odvezli u nepoznatom pravcu. Natrag se nisu vratili ni oni, ni oni koji su ih tovari­li u šleper. Jednom prilikom nas tri da­

na nisu puštali iz tvornice van. Tri dana nismo ništa jeli. Ljudi su na kraju prova­lili van. Tada su ih ubijali. Tu mi je pogi­nuo brat...

Mene su slabo poznavali, jer sam veći dio vremena provodio u Karlovcu, pa me nisu mnogo dirali. Bio sam u Omar-skoj 25 dana i smršavio sam 12 kg. Ima ljudi koji su smršavili po 25—30 kg. Sva­kodnevno su ljude vodili na ispitivanja. Pitali su ih: tko je organizator, imaš li oružje, tko ima oružje, gdje si bio... Tu su ih tukli i prebijene ih dovodili natrag. Doktora nije bilo i gledao sam neke od njih kako se muče dok nisu umrli. Stav­ljali smo im obloge, ništa drugo nismo imali... Maloljetnici su često padali u ne­svijest. Ponekad su izvodili oca i sinove, otac je morao tući sina, sin oca...

U »Kerotermu« su vršili ispitivanja i ljude koje nisu smatrali krivima slali su u Trnopolje, a one druge u Omarsku. Budući su me slabo poznavali nisu mi mogli ništa »prikačiti« i poslali su me u Trnopolje. Tu sam proveo 50 dana, ali tu je nešto lakše, jer je do ovog logora sti­gao »Crveni križ«. Oni su nas registrirali dali nam kartice, dovozili hranu, radili na tome da nas odatle izvuku... Izvukli su nas 1.600. U Tmopolju je ostalo još lju­di, svaki dan ih ima sve više, ljudi sami dolaze u logor, jer ih kod kuće maltreti­raju gore nego u logorima, napadaju ih, pljačkaju, pale sjenike... Prije nas, je iz Trnopolja krenuo konvoj sa 250 ljudi. O njima se ništa ne zna. Nitko ne može re­ći da li su ubijeni, da li ih koriste kao štit prilikom napada na HVO... Još Ima neot­krivenih logora, navodno se jedan od njih nalazi između Dubice i Prijedora, drugi između Prijedora i Kozarca. Osni­va ih tko hoće, gotovo svaki staflešina

ima svoj logor. Vojska i četnici su se po­miješali, zakona i komande nema, ljude ubijaju kao životinje... Ljude su probada­li noževima, parali na njima svoje krsto-ve, odsjecali uha, nabijali ih na flaše... Svaku večer idu u gostionu, tamo piju, svira muzika, pjeva pjevaljka, a poslije ponoći se vraćaju u logor, uzmu poluge, crijeva, prozivaju i tuku. Sa n a m a je bilo staraca koji kažu da nisu doživjeli teži rat, a preživjeli su dva svjetska... Pone­kad u logor svrate vraćajući se s ratišta. Ako je netko poginuo, sigurno će se iživ­ljavati na logorašima... Najtragičnije je da su nam oružje prije početka rata švercali 1 prodavali Srbi, koji su nas kas­nije proganjali i maltretirali. Ponekad se je događalo da su oružje prodavali po 10,000 DM, a kasnije su proganjali i ubi­jali baš one ljude od kojih su uspjeli do­biti novac... Kozarac je uništen, mnogi ljudi su jednostavno uništeni... Prvo su tamo poubijali miliciju, doktore, ljude koji su nešto mogli učiniti... Neki od na­ših ljudi su uspjeh pobjeći u Hrvatsku, neki su još na Kozari s oružjem, mnogi su poubijani, većina u logorima... Medu ljudima koji su stigli s konvojem »Crve­nog križa« u Karlovac nas ima dvanajst koji smo prije radili u Upravi šuma Kar­lovac, uglavnom sjekači. Svi sjekači još nisu stigli, za neke od njih ne znam da li su živi, a neki se nalaze na Manjači... — dodaje čovjek koji ponovno želi raditi u Upravi šuma Karlovac i koji nije htio re­ći ime, bojeći se novih progona.

I za njega i za ostale djelatnike koji su izrazili želju da ponovno rade na svojim poslovima Uprava šuma nastoji dobiti potrebne potvrde, jer se radi o stranim državljanima Vesna Hrkalović

11. studeni 1992.

Sadašnji sastav tamburaša, snimljen ovog ljeta za potrebe Izdavanja audio kazete Sa tamburašima su često nastupali I slavonski pripovjedači. Ovaj put to je Frola traittoHStaJz

Županje (Herman)

UZ OBUETNICU KULTURNO-UMDETNIČKOG DRUŠTVA »ŠUMARI« IZ VINKOVACA ČETIRI DESETLJEĆA UZ ZVUK TAMBURICE Davne 1952. godine, kada se po slavonskim selima moglo pjevati samo partizanske borbene pjesme, usred Spačvanskih šuma u manipulaciji »Spačva« grupa šumarskih djelatnika osniva tamburašku sekciju, za rekreaciju u rijetkim slobodnim danima odmora

Uonim teškim poratnim godinama kada se zabranjivalo sve osim rada, kada su se smjele pjevati samo bor­bene partizanske pjesme, naš šu­

marski radnik imao je pored napornog sva­kodnevnog rada i druge potrebe. Jer, prisje­timo se, nije tada bilo TV, a radioaparati su bili prava rijetkost i po koji u svakom selu. U prostranstvima spačvanskih šuma bilo je mnogo mladih radnika, lugara, šumarskih tehničara 1 Inžinjera, koji su morali živjeti daleko u srcu šume, često 1 bez struje a da ne govorimo o nekakvom kulturnom životu.

U takvim prilikama, radnici koji su imali smisla, želje i znanja, okupljaju se u nekak­vim zajedničkim društvenim prostorijama, pronašlo se tu 1 nekakav stari bas, poneka tamburica i možda poneki drugi instrument i evo ti narodne zabave. Potreba za druže­njem bila je prisutna kod svih mladih ljudi.

I tako u mjesecu listopadu 1952. godine grupa mladih u spaćvanskim šumama, na radilištu manipulacije »Spačva« gdje ih je tada bilo i do 500 djelatrdka, osniva svoju tamburašku družinu. Mladi šumarski rad­nici skloni glazbi i veselom društvu okuplja­ju se oko pok. Andrije Valentlća, tadašnjeg šefa radilišta. Jezgru su činili lugari Martin Sućlć i Ivica Žagar, Josip Blažičevlć, proda­vač, Pavo Šarčević radnik, a ubrzo se njima priključuje i prof. Ivo Spalć sa Šumarskog fakulteta iz Zagreba, koji je bio rodom iz Županje i tamburica mu je bila najmiliji in­strument. Upravitelj manipulacije »Spačva« tada je bio Ličanin inž. Dragan Tonkovlć, ko­ji ne samo da je prihvatio ideju svojih radni­ka, već je dao i veliku podršku grupi tambu­raša prilikom sakupljanja i kupovanja rek­vizita, a posebno je njegova velika zasluga što je od njega i potekla ideja o izgradnji društvenog Doma u naselju Spačva. 1 već za prvomajske praznike 1954. godine tambura­ši imaju svoj prvi nastup. Do kraja godine bilježi se tako ukupno čak 16 nastupa. Bilo je to mnogo za ono vrijeme ako se zna da se radilo svald dan po deset i više sati, osim nedjelje, a i nedjeljom se uglavnom radilo na izgradnji Doma.

Popularnost tamburaša iz Spačve rasla je iz dana u dan, pa se omladina iz okolnUi mjesta Otoka, Privlake, Lipovca, Strošinaca, Bošnjaka, Drenovaca, te mnogih drugih, priključuje spaćvanskim tamburašima šu­marima. Društvo se širi, pristupaju mu mnogi skloni pjesmi i tamburici. Godišnje se priređuju priredbe i koncerti pred 150—200 radnika.

Reorganizacijom i osnivanjem šumskih gospodarstava 1960. godine, dolazi do mno­gih kadrovskih promjena, pa se društvo tamburaša osipa, jer su po potrebi posla razmješteni po drugim mjestima. To se osje­ća i u radu tamburaša, aktivnost opada i za­mire.

Tek na poticaj Vinkovačkog šumarskog društva i tadašnjeg predsjednika inž. Stav­ka Horvatinovića i direktora ondašnjeg ŠPIK »Spačva« drvnog kombinata, inž. Đu­re Babogredca, dolazi do ponovnog oživlja­vanja tamburaškog društva.

U veljači 1966. godine okupljaju se slijede­ći tamburaši:

Zvonko Blažević, Marinko Pavić oba iz Spačve, inž. Slavko Šarčević, inž. Vlado Jur-sik, Franjo Herman, Marijan llijević, Stje­pan Matljašević i Ivo Salopek iz Otoka, Martin Sučić iz Vinkovaca i dr. Ivo Spaić iz Zagreba, koji oživljavaju rad tamburaške sekcije DlT-a Vinkovaca. Kako je iz Otoka najviše članova dogovoreno je da mjesto sekcije i okupljanja bude u Šumariji Otok, a i tadašnji upravitelj Šumarije bio je vatreni pristaša tamburaša, inž. Zvonko Koščević te im je omogućio redovno sastajanje i uvjež­bavanje. Za voditelja izabrana je Martina Sučić. I od tada punih dvadeset godina mjesto rada i sastajanja bila je Šumarija Otok. 1 svi članovi tamburaši redovno su dolazili dva-tri puta tjedno u Otok iz okol­nih mjesta na redovne probe, a Šumarija Otok je omogućila i prijevoz kombijima za sve članove koji su dolazili iz drugih mjesta.

Nakon dvadeset godina postojanja tam­buraške sekcije u listopadu 1972. godine do­lazi do osnivanja plesne grupe — folklorne sekcije. Dolaskom Inž. Ivana Oreškovića is-

Ivlca Grčić, pjevač sa članicama ženske pjevačke grupe Martin Sučić, utemeljitelj i redovni član tamburaške sekcije punih 40 godina, prima priznanje od

Inž. Vladlslava Dursika

11. studeni 1992.

kusnog koreografa i plesača vrlo brzo se folklorna sekcija omasovila i uvježbala ne­koliko spletova narodnih plesova i igara Slavonije i šokadije.

Idućeg proljeća osniva se i pjevačka gru­pa, tako da Sekcija kompletirala svoj pro­gram. Broj članova se više nego utrostručio, a nastupi i koncerti su se održavali gotovo svaki tjedan.

Ubrzo dolaskom Inž. Dušana Šuše, osniva se recitatorska sekcija, tako da su sredinom 1973. djelovale četiri sekcije.

Puni procvat tamburaška društva doživ­ljavaju u 1974. godini kada se obilježava i 100 obljetnica organiziranog šumarstva Sla­vonije, i upravo ta obljetnica bila je pravi poticaj za aktivnosti svih članova.

Uvježbani program traje preko tri sata, a društvo ima bogatu folklornu i glazbenu opremu.

Te godine društvo nastupa ne samo po Slavoniji, već i u Lici, Zagrebu, Karlovcu i diljem Hrvatske. U 31 nastupu društvo je gledalo više od 15.000 gledatelja.

Početkom 1978. godine na skupštini u Cer-ni, društvo uzima naziv Kulturno umjetnič­ko društvo »Šumari«. I tako nakon punih 25 godina rada tamburaške sekcije, šest godi­na folklorne sekcije i grupe pjevača, sekcije postaju samostalno KUD »Šumari« jedin­stveno takvo društvo u šumarskim krugovi­ma Hrvatske. Izabran je Upravni odbor društva a za predsjednika je izabran Inž. Stjepan Tuškan. Ostali članovi su bili: Ivica Orešković, Martin Sučić, Dušan Šuša, Ivica Grčić, Stjepan Jergović, Đilro Brajić, Josip Bošnjak, Iva Vućičević, Ankica Sokćevlć, Stipo Kolarić, Ana Liščić, Stjepan Brajković, Eduard Kržanić i Milan Vuković.

Iste godine osnovan je i umjetnički savjet, koji se brinuo o izboru i kvaliteti programa.

Osamostaljenjem društva, rađa se novi kvalitet, nova htijenja, sve u cilju bogatog i sadržajnijeg rada i programa.

U 1983. godini dolazi do osnivanju Dram­ske sekcije, u 1986. godini osniva se Muška pjevačka grupa—oktet.

Iduće godine na inidjp^''n^ ^-n^^^iv-^. n Vi

nkovcima sa osniva Škola tamburaša pri glazbenoj školi »Josip Rimjanln«, a škola je bila besplatna, što je imfilo velikog odraza medu mladeži Vinkovaca i okoline.

Te godine, nakon punih dvadeset godina, društvo preseljava u Vinkovce u dvorani Šumarije.

Kasnije 1989. dolazi do osnivanja pjevač­ke ženske grupe.

Zadnji nastup KUD »Šumari« imali su 9. veljače 1991. godine u Zagrebu, u dvorani »Vatroslav Lisinski« u povodu 60. obljetnice postojanja društva »Šokadija«. U lipnju te godine obavljeno je snimanje za audio kaze­tu na Radio postaji Osijek. I od tada presta­je aktivnost društva uslijed rata i ratnih razaranja što su srboćetničke bande i ^ -kovci JA izveli na Vinkovce i vinkovački kraj, na Slavoniju i cijelu Hrvatsku.

Ove jubilarne 1992. godine kada KUD »Šumari« obilježavaju 4 desetljeća aktivnog stvaralačkog rada, jubilej je skromno obilje­žen. U mjesecu kolovozu pristupilo se oživ­ljavanju rada. Snimljeni zvučni materijali iz 1991. godine korišteni su za izdavanje audio kazete, a u rujnu pristupilo se snimanju tamburaške i folklorne sekcije za snimanje i video kazete, koja bi trebala biti završena do kraja ove godine.

KUD »Šumari« zaslužili su i mnogo više. U 40 godina neprekidnog rada prema pre­ciznoj evidenciji izvedeno je više od 1800 na­stupa. Društvo je osim pO Hrvatskoj, nastu­pilo i u susjednim državama: Italiji, Austriji, Njemačkoj, Češko Slovačkoj, Mađarskoj i Bosni i Hercegovini.

U proteklih 40 godina KUD »Šumari« ne bi mogli provoditi svoj zacrtani program da nije bilo velike pomoći prije svega Šumskog gospodarstva »Hrast« iz Vinkovaca, DIK »Spaćve« Vinkovci, ROŠ »Slavonske šume« Vinkovci, Šumarije Otok i Vrbanja i na po­sljetku JP »Hrvatske šume« Zagreb te direk­toru Inž. Josipu Dundovlču i upravitelju Up­rave šuma Vinkovci, Inž. Zvonimiru Košče-viću koji su prihvatili plan za ponovno oživ­ljavanje Društva u slobodnoj državi Hrvat-

Tamburaški sastav dio III

Članovi folklorne i pjevačke sekcije na snimanju video kazete

Njih dvojica — jedna tamburica: Martin Sučić,

danas umirovljenik ali još uvijek aktivni član

tamburaške sekcije više od 4 desetljeća, zajedno s inž. Ivanom Oreškovićem,

koreografom i duhovnim rukovoditeljem folklorne sekcije. Bez njih ne bi ni

bilo KUD-a »Šumari«

Bard vinkovačkog šumarstva inž. Dragan Tonković,/.ičanin ali sa velikim srcem za slavonsku šumu, za tamburicu, i za njega prizif^je od inž. Vladislava 3ursika

Tekst pripremili: Martin Sučić i Antun-Zlatko Lončarić

Fotografije snimili: Zvonko Peičević i A. Z. Lončarić

11. studeni 1992.

Priprema za jesensku sjetvu u rasadniku Kuželj

UPRAVA ŠUMA DELNICE

Snimio: A. Frković

BRIGA O SADNICAMA CIJELE GODINE

Dugotrajne kiše, hladno, tmurno i maglovito vri­jeme glavna su obilježja jeseni u Gorskom kota­

ru. I dok rana jesen svojim žuti-lom lišća najavljuje smiraj priro­de i njenu pripremu pred zim­sko mirovanje, pisac ovih redaka odlučio se pisati o rasadničkoj proizvodnji, koja je vezana više uz proljeće kao godišnje doba buđenja prirode u svekolikom njenom sjaju. Pisati o rasadnič­koj proizvodnji trebalo je možda i ranije, ali s obzirom na prisut­nost ove problematike tijekom cijele godine kroz našu brigu oko podizanja novih sastojina na razini Uprave šuma Delnice, mislimo da je o ovoj temi primje­reno pisati u svako doba i na svakom mjestu.

Da se prisjetimo, Uprava šuma Delnice planom za ovu godinu zasadit će oko 480000 komada sadnica. Za devet mjeseci ove go­dine kroz jednostavnu biološku reprodukciju uzgojni radovi pre­bačeni su za 4 posto u odnosu na dinamički plan ili izvršenje uzgojnih radova za devet mjese­ci iznosi 91 posto u odnosu na godišnji plan. U proširenoj biolo­škoj reprodukciji plan je preba­čen za 36 posto u odnosu na di­namički plan ili izvršenje uzgoj­nih radova za devet mjeseci iznosi 111 posto u odnosu na go­dišnji plan. Unatoč povoljnog izvršenja uzgojnih radova za de­

vet mjeseci ove godine, došlo je do njihovog povećanja, u jedno­stavnoj biološkoj reprodukciji za 4200 norma dana, a u proširenoj biološkoj reprodukciji za 2800 norma dana u odnosu na godi­šnji plan. Kao razloge povećanja uzgojnih radova navode potrebe ulaganja u šumu, i obveza izvr­šenja propisa po Osnovama go­spodarenja.

Sadnice koje se koriste za po­šumljavanje su uglavnom iz vla­stitog rasadnika u Kuželju. Ra­sadnik se nalazi u mjestu Kuželj, uz cestu Čabar-Brod na Kupi, na nadmorskoj visini od 250 m. Površina rasadnika iznosi 4 ha, a pored toga koristi se za sadnju biljaka i 3 ha privatnih površina uzetih u najam. Godišnja pro­izvodnja rasadnika u Kuželju, proizvodnja klijanaca, starosti do dvije godine, iznosi 500000-550000 komada sadnica. Na daljnjem školovanju nalazi se oko 1200000 komada sadnica, starosti do pet godina, ističe upravitelj rasadnika u Kuželju, Josip Ferderber.

Iz rasadnika u Kuželju zado­voljavaju svoje potrebe za sadni­cama šumarije Uprave šuma Delnice, njih desetak i to u koli­čini od 333000 komada. Radi se uglavnom o_ sadnicama smreke, jele i ariša. Šumarije Vrbovsko i Gomirje nabavile su sadnice (117000 komada) za svoje potrebe u rasadniku Oštarije, Uprave šu­

ma Ogulin. Šumarija Rijeka svo­je potrebe za 53000 komada sad­nica zadovoljila je u rasadniku u Jastrebarskom, a radi se o sadni­cama kontejnerskog tipa (crni bor, šumski bor, ariš i hrast kit-njak).

Proizvodnja biljaka u rasadni­ku u Kuželju vrši se u tzv. Du-nemmanovim gredicama i fin­skim kućicama. U rasadniku u Kuželju uzgajaju se uglavnom sadnice četinjača, smreke, jele i ariša, te manje količine hortikul-turnih vrsta namijenjenih za prodaju.

Pored poslova u rasadniku, djelatnici rasadnika, tijekom lje­ta, od lipnja do rujna, odlaze na teren gdje obavljaju radove na pripremi terena, sadnju i njegu novopodignutih sastojina. U slu­čaju povoljnijih vremenskih pri­lika radovi na terenu (priprema terena), znaju potrajati i duže, a ponekad i do kasne jeseni.

Rasadnik raspolaže i s vlasti­tim strojevima za uzgoj, njegu i zaštitu i s vlastitim strojevima za uzgoj, njegu i zaštitu biljaka. U radu se dobro surađuje i sa Šu­marskim institutom u Jastrebar­skom, koji vrše stručne preglede tla i daju stručne savjete u svezi s radom u rasadniku.

Rasadnik zapošljava oko 15 djelatnika, te organizaciono pri­pada šumariji Skrad.

V. Pleše

ODMOR U ČETIRI SMJENE lako je uoči godišnjih odmora predviđeno da će lje­

tovanje biti organizirano u najmanje pet smjena, to se nije ostvarilo, jer je svega 75 radnika u požeškoj Upravi šuma odlučilo provesti svoj odmor na ovaj način. Na­ime, ako izuzmemo korištenje termalnih lječilišta u Bi-zovcu i Varaždinu, onda dolazimo do zanimljivog podat­ka da je šezdeset i dvoje naših radnika boravilo na mo­ru a to je, zaista, ispod svih očekivanja.

Istina je da se navedenom broju radnika pridružilo čak 144 članova njihovih porodica, ali to ne ublažava či­njenicu da je u četiri smjene bio neznatan broj naših radnika a u svakoj smjeni prosječno po petnaest radni­ka.

Najatraktivniji je bio istarski gradić Vrsar u kojem je ljetovalo 56 naših radnika i 132 člana njihovih porodica. U bjelovarskom odmaralištu u Selcu kod Crikvenice od­mor je provelo tri radnika i dva člana porodice a u £)u-

goj uvali kod Pule 3 radnika i 9 članova porodice. Za to­plice u Bizovcu i Varaždinu odlučilo se trinaestoro naših radnika.

Treba istaknuti činjenicu da ni umjerene cijene a ni plaćanje u šest rata nisu motivirali radnike da se odazo­vu u većem broju pa je to svakako negativno iznenađe­nje. Razmišljanja su, vjerojatno, temefena na tome da pored navedenih pogodnosti treba zavući ruku u ćŽBp te platiti boravišnu taksu koja nije zanemariva a tu su još i neki dodatni troškovi.

Kako bilo da bilo, organizacija ljetovanja bila je na zavidnom nivou, od prijevoza do smještaja i prehrane pa radnici uglavnom mogu biti zadovoljni. To je ujedno i poziv ostalim zaposlenim ljudima našeg pduzeća da se dogodine odazovu u što većem broju.

/. Tomić

MEHANIČKA RADIONA AUTOTRANSPORTA B3ELOVAR

DIJELOVA NEMA, ALI POSAO IDE

»Snalazimo se, skidamo sa drugiti, l<rpamo, ali to ne drži dugo i onda ponovo na

popravak...«

Udvorištu nove velike mehaničke radionice Autotransporta Bjelo­var u Daruvaru tri ka­

miona s prikolicama čekaju po­pravak. U primjerno uređenoj hali još nekoliko kamiona. A me­haničari nemoćno šire ruke kod nekih strojeva, jer - nema dije­lova.

Izgrađena prije nekoliko godi­na u sklopu daruvarske isposta­ve Autotransporta Bjelovar, ova je radionica imala zadatak da održava mehanizaciju koja se pretežno koristila u ondašnjem »istočnom dijelu« uprave (šu­marije Pakrac, Lipik, Dulovac). Te šumarije sada ne rade ili ra­de u vrlo smanjenom obimu, pa bi bilo za očekivati da je i u me­haničkoj radionici manje posla. A posla je unatoč tome dosta! Jer strojevi su sve stariji, brže se kvare, a do rezervnih dijelova dolazi se teško, ili nikako.

ako nije neki veći kvar, i onda ponovo.«

V. Horak dodaje: »Najveći pro­blem su FAP-ovi, jer ne možemo do dijelova. Ipak, zadovoljavamo potrebe koliko god je to mogu­će«.

Osim primjedbi na nemoguć­nost nabavke rezervnih dijelova, mehaničari imaju primjedbi i na-plaće. Točnije, na startni broj bodova. Tu se, dakako, uspoređuju sa sebi najbližima, vozačima kamiona za kojima na kraju mjeseca, kad se sve zbroji, »debelo« zaostaju. Kako u star­tnom broju bodova (»Tu bi treba­li biti izjednačeni«), tako na kra­ju, kad se zbroji učinak, koji u radionici ne mogu ostvarivati. Mi ne kažemo da vozači imaju previše, kažu mehaničari, već da smo mi oštećeni.

A A. Balaž hoda po »svom dije­lu radionice« u civilu. Na bolova­nju je, no »nešto je došao vidjeti«.

Posla ima, dijelova nema: mehaničari Autotransporta u Daruvaru: V. Horak, Ž. Žehaček, F. Horki

Prepravljamo, krpamo, snalazimo se kako znamo: mehaničar Šumarije Daruvar A. Balaž.

Potvrđuju to mehaničari koje smo zatekli u radionici.- Vaclav Horak, Franjo Horki, Željko Že­haček. Našao se tu i uvijek pri­sutni Antun Balaž, mehaničar Šumarije Daruvar koja raspola­že dijelom radionice.

Ž. Zehaček: »Evo tu su TAM-ovi, kamioni s dizalicom. Nešto popravimo, nešto ne možemo. Snalazimo se, skidamo sa dru­gih, krpamo. No ni to ne drži du­go, tjedan dana, najviše mjesec

Pokazuje jedan mijenjač za trak­tor Torpedo i govori kako su ga dovukli s ratnog područja. A je­dan su našli u šumi, složili i slu­že se njime. Ukazuje na proble­me oko vitala LIV za koje čeka ležajeve već dva mjeseca!

U vremenu u kojem živimo ovi problemi i s dijelovima i s po­slom i plaćama su - razumljivi. No posao, unatoč svemu ide. A to je najvažnije, (m)

11. studeni 1992.

Plaće male, posla dosta: radnici u trenucima odmora: F. Keletić, Ž. Pavllnovac, A. Lucarić, D. Paher.

RAZGOVOR NA RADNOM MDESTU:

NORME, PLAĆE, GABLEC I DVOJBE

Radnici negoduju, možda i s pravom. Norme su povećane, plaće smanjene 4-5 puta, sada 150-200 DEM. / gablec je radniku ukinut, pa kako da budu

zadovoljni A prisutne su i dvojbe. Što kada dođe do denacionalizacije, do veće privatizacije...

Duboka prašina na šum­skom putu što su je trak­tori »šlajsom« razbacali svud okolo, podsjeća da

kiše davno nije bilo. A tempera­tura tog posljednjeg dana ovogo­dišnjeg nevjerojatnog ljeta po prognozi: suho i toplo! Ulazimo u odjel 13 Gospodarske jedinice »Česma«, Šumarije Čazma. I tek što smo došli, brišemo znoj s če­la. Kako li je s motor kom, u šu­mi?

Saznajemo uskoro od grupe poslovođe Damira Solara. Dečki u košuljama, uz gablec. Radi se proreda jasena, i ogrjev. Dio lju­di je na sjeći i izradi, dio na priv­lačenju. Tu su Franjo Keletić, Ivan i Drago Paher, Antun Luca­rić, Ivan Ognjaćević, Milan Je-lenćić, Željko Pavlinovec, Drago Sem, Miljenko Sever.

POTRAŽNIA ZA 3ASENOM

Ini. Dražen Volf, revirnik u šu­mariji; »Potražnja za jasenom je velika, a upravo ovdje gdje se nalazimo, ima ga dosta Čak 80 posto sastojine je jasen, nešto je graba, hrasta... Izrađujemo trupce i ogrjev metrtcu. f?iječ je 0 šumi staroj 90-ak godina, i proredi. S radovima na iskrcava­nju praktično smo pri kraju, ostala su nam dva odjela dovr-šnog sijeka, u koje ćemo krenuti polovicom listopada«.

Pavlinovec se odmah prisjeća izleta u Selce, gdje je bio zajedno sa Severom, žali se da je bilo prekratko i nastavlja »paljbu«, naravno o pi^oj od dvije najva­žnije teme, o normama i plaći-. »Mislim da je norma previsoka. Kolika? Čini mi se 5,8 metara za tvrde, 7 meta ra za meke listače. U trupcima, valjda 7 kubika kod tvrdih listača«.

Ivan Pahernik: »Ja kao invalid rada ne mogu ostvariti niti sma­njenu normu. Nas četvorica ne možemo je napraviti na jednom traktoru. Moj susjed radi u šu­mariji Novoselec i ima veću pla­ću, možda ima manju normu. Kažete da su jednake? Ne znam onda...«

I. Ognjaćević: »I meni se čini da smo četvorica previše za je­dan traktor«.

S plaćama su nezadovoljni, i pored posljednjeg povećanja. Je-lenčić se pita što može učiniti s 200 DEM (»A dvadeset deka sala­me košta 600 dinara, pa ti jedi!«). Koliko su dobili? Ognjaćević ka­že 30 tisuća, za pola mjeseca, »ali s prebačajem od 120 posto«, Ivan Pehar 23 tisuće, »a za prvi dio mjeseca 15 tisuća.«

Pavlinovec: »Delam isto kao i prije, još i više, i šta dobijem? A onda sam imao 1000 DEM.«

Organizirani gablec više ne­maju. Bila je svojevremeno kuhi­nja u šumariji, gablec se razva-ža, neki su i tada bili nezadovolj­ni, no sada su još više.

Pavlinovec kaže: »Obična ri­blja konzerva košta 300 dinara, a ne mogu samo to jesti. A što se kuhinje tiče, bilo je to dobro, sa­mo je trebalo promijeniti kuha­ra!«

Jelenčič: »Samo neka nas se plati, radit ćemo, natjecat se tko će više, neće se postavljati ova­kva pitanja oko gableca, zaštitne odjeće i ostalog.«

Plaće, norme, gablec, oprema i ostale, da ih nazovemo, svakod­nevne teme ipak su bile samo uvertira u jednu ozbiljniju: što će biti sutra? Čuju, čitaju, pa i pi­taju kako će šumarstvo biti or­ganizirano ubuduće, hoće li na­kon radnih jedinica u privatiza­ciju i sječa, privlačenje... Pavli­novec: »Što, na primjer, ako dođe do privatizacije, i ako net­ko uzme grupu sjekača. A tu nas je svakakvih, mladih, starih, bo­lesnih. Što će biti s tim bolesnim ljudima koji su život ostavili u šumarstvu, a može se dogoditi da ih nitko sada neće htjeti?« Inž. Dražen Volf, jedan od revir-nika u šumariji misli da će zako­nodavac i to riješiti, i da postoji način da se za svakog pronađe rješenje.

Dvojbe, nedoumice pa i ne­izvjesnost su prisutni. No svi se slažu: ovo teško vrijeme, omeđe­no neshvatljivim ratnim razara­njima treba prebroditi. A da bi se to postiglo mora se raditi.

Tekst i snimci: UH. UHRKOBRAD

Što će biti dalje: I. Ognjaćević, I. Paher.

UPRAVA ŠUMA POŽEGA

AKTIVNOSTI U ZAŠTITI NA RADU

U redovnom godišnjem pregledu radnika obuhvaćeno 276 radnika. Znatno smanjen broj povredenih radnika, a niti jedna ozbiljnija ozljeda. Primljeno 19

novih radnika sjekaća

Uprvoj dekadi listopada pože­ška Uprava šuma organizi­rala je u sindikalnoj sali »Mehanizacije i građevinar­

stva« redovni godišnji zdravstveni pregled radnika. Pregledano je 276 radnika a obuhvaćeni su djelatnici na radnim mjestima s posebnim uv­jetima. To su sjekači, vozači, dizaliča­ri, mineri, strojari, kovači i varioci.

Zakon o zaštiti na radu precizno navodi da radnici na navedenim mjestima moraju jedanput godišnje obaviti zdravstveni pregled, jer u protivnom ne mogu obavljati posao na koji su raspoređeni.

Zavod za zaštitu zdravlja Zagreb i Dom zdravlja Slavonski Brod u roku od pet dana obavili su temeljito i ko­rektno svoj posao a nakon petnaest dana bit će dostavljeni kompletni na­lazi u dva primjerka Svaki pregleda­

ni radnik dobit će od svog upravite­lja informaciju o zdravstvenom sta­nju a u slučaju bolesti bit će upućen na daljnje preglede. Na taj način ni­šta se ne prepušta slučaju a krajnji je cilj da na radnim mjestima imamo zdrave i zadovoljne radnike.

Kako nas je informirao Dure Ko­zar, referent zaštite na radu, ove go­dine je za sve radnike na vrijeme na­bavljena zaštitna odjeća i obuća, unatoč nepovoljnoj situaciji na trži­štu (prestanak nabave od nekih do­bavljača). Naime, u pomoć su prisko­čili novi hrvatski i slovenski proiz\'o-đači opreme, a medu njima su i neki privatni obrtnici.

- Zanimljivo je da je ova godina s manje povreda na radu, a nije bilo nijedne ozbiljnije, koja bi prouzroko­vala invalidnost - ističe Đuro Ko­zar.

- Ovogodišnji pregledi strojeva i oruđa obavljeni su na vrijeme i ko­rektno. To je učinio Zavod za zaštitu rada iz Zagreba. Također su obavlje­na dva seminara za prijem novih radnika. Prvi je održan početkom ve­ljače u Caglinu, a drugi koncem kolo­voza u rasadniku »Hajderovac«. Se­minari su imali teoretski i praktični dio, a na njima su prisutni bili isku­sne poslovođe i ovlašteni instruktori, iskusni radnici-sjekači. Primljeno je 19 radnika-sjekaća i to u Caglinu pet, u Kutjevu šest, u Požegi pet i u Novoj Gradiški tri radnika - rekao nam je na kraju Đuro Kozar.

Potrebno je istaknuti da je požeška općina dobila novog inspektora Za­štite na radu, koji se aktivno uključio u poduzimanje različitih preventiv­nih mjera iz ovog područja te dobro surađuje s požeškom Upravom šuma.

I. Tomić

DOBROVOUNI DAVATEUI KRVI POŽEGE

Krv sam dao i na poziv i sada kada je Grupa radnika Šumarije Pletemiea za vrijeme objeda - pečenja akcija - kaže Jaroslav Mahaček i crnog vina poslije akcije davanja krvi

PET GODINA KLUBA Gotovo svaki deseti radnik ove Uprave šuma je davatelj te dragocijene

tekućine što život znači Jedan od rekordera je i Lazo Vujić koji je do sada \ od 1953 godine dao krv 54 puta.

Marija h^artićić, jedna od rijetkih žena davatelja krvi

Ivan Butorac — ovo mu je jubilarno 25 davanje i oćekuje plaketu

Josip KerceI, predsjednik Kluba davatelja iz Požege

Sj'ekać Mirko Josipović, ove godine'i je već dao dva puta, a'i ako treba dati će još i; koji puta -i;

Polovicom listopada organizirana je u sindikalnoj sali »Mehanizacije i građevi­narstva« još jedna u nizu dobrovoljnih akcija davanjakrvi. Ovu uspješnu akciju proveli su u suradnji Kluba dobrovoljnih davalaca krvi požeške Uprave šuma i općinska organizacija Crvenog krža s Medicinskim centrom Požega. Sudjelo­valo je 46 davalaca, što je nešto manje od prosjeka, a to je 60 davalaca. Razgo­varali smo s nekim karakterističnim dava­ocima i evo njihovih izjava.

Lazo Vujić, dipl. ing. šumarstva: - S današnjim davanjem, krv sam dao 34 pu­ta i spadam među rekordere u našem poduzeću. Počeo sam daleke 1953. go­dine i s prekidima odazivam se gotovo uvijek, a to ću činiti i ubuduće. Danas je to učinila i moja supruga Ljubica, iako ni­je član našeg poduzeća. Stoga smatram da bi još više ljudi trebalo dati krv i ne ustručavati se, jer je ovo humanitarna ak­cija. Ovim činom, ne rizikujući spašava­mo ljudske živote. Imam rijetku krvnu grupu, B-negativnu i zato je moja krv dragocjena.

Marija Martinčić, socijalna radnica: - Krv sam dala do sada sedam, puta a to činim u posljednje tri godine. Ženama je, putem kluba, omogućeno davanje svaka četiri mjeseca. Kada budem mo­gla i ubuduće ću se odazvati.

Marija je, inače, bila jedna od rijetkih žena-davalaca.

Mirko losipović, sjekač u šumariji Velika: - Počeo sam krv davati 1983. god. i do sada sam s prekidima dao 10 puta. Ove godine to sam učinio dva puta a odazvat ću se i ubuduće.

]aroslav Mahaček, vozač u šumariji Čaglin: - Od 1958. do sada, krv sam s prekidima dao 17 puta. Prošle godine u listopadu, u jeku najžešćih ratnih zbiva­nja, kada je ranjenicima s fronta bilo naj­potrebnije, dao sam krv u požeškoj bol­nici.

Ivan Buturac, traktorist u šumariji Ča­glin: - Redovito dajem krv od 1971. god. i odazivam se na sve akcije. Do sa­da sam to učinio 25 puta i ne namjera­vam prekidati.

Treba napomenuti da je Ivan jedan od rekordera među davaocima a ove godi­

ne dobit će plaketu. Naposljetku, razgovarali smo s pred­

sjednikom ovog agilnog i vrijednog Klu­ba dobrovoljnih davalaca krvi, losipom Kercelom, koji je nakratko navratio iz požeške vojarne u uniformi hrvatske voj­ske. Već godinu dana ]osip je stalno za­poslen u vojarni te je samo došao pogle­dati kako se akcija odvija. - Djelujemo već pet godina i mnogo je davalaca pro­defiliralo. Neke ljude danas prvi puta vi­dim, jer su to novi članovi, što ohrabruje, pa se ne moramo bojati za budućnost našeg kluba, oduševljeno će Dosip. -Raduje podatak da se broj davalaca po­većava u odnosu na broj zaposlenih. Ako se uzme u obzir činjenica da pro­sječno u akcijama sudjeluje 60 ljudi, on­da možemo ustvrditi da svaki deseti upo­sleni u našem poduzeću daje krv - ka­zao nam je ]osip.

Treba napomenuti da se nijedna do­brovoljna akcija davanja krvi ne bi mogla uspješno obaviti bez neumornog aktivi­sta i jednog od rekordera među dava­ocima, Franje Špigla. |_ fg^j^

11. studeni 1992.

U POSJETI LOVIŠTU RADINJE, UPRAVE ŠUMA POŽEGA UNATOČ RATU ODSTRIJELJEN OSMERAC

Na području novogradiške općine još uvijek se osjeća prisutnost ratnog vihora, međutim u lovištu šumarije Nova Kapela, Uprave šuma Požega tijekom ove godine bilo je priređeno nekoliko komercijalnih lovova, u kojima se uglavnom vršio sanitarni odstrijel jelena. Tako je odstrijeljen jedan desetogodišnjak čiji rogovi nose vrijednost od 177 bodova, a po broju parošaka je osmerac

Ponukani, u posljednje vri­jeme, različitim problemi­ma iz područja lovstva u našem poduzeću, a zbog

nametnutog rata u Hrvatskoj, odlučismo posjetiti lovište »Ra-dinje« na području novogradi­ške općine.

Lovište pr ipada šumariji Nova Kapela, a u sastavu je požeške Uprave šuma. Smješteno je sje­verno od rijeke Save i nalazi se u njenoj neposrednoj blizini, a južnije od autoceste Zagre-b - Slavonski Brod, okruženo se­lima Davor, Štivice, Komarnica, Siče, Magić Mala, Seoce i Živike. Ovo ograđeno lovište rasprosti­re se na površini od 3000 ha a još oko 30 ha otpada na remize. Ina­če, navedena površina je u okvi­ru gospodarske jedinice »Radi-nie«.

Za ishranu divljači na 19 ha posijani su djetelina i kukuruz a u »gateru« postoje dva hranili-šta za divlje svinje, tri za prasad, dva solista i pojila smještena uz dva bunara. Na ostalom dijelu lovišta načinjeno je još šest hra-nilišta i deset solista.

U lijepoj i atraktivnoj lovačkoj kući, katnici, razgovaram s re-virnikom lovstva, dipl. ing. Da-mirom Matoševićem, voditeljem ovog lovišta, pored kojeg su za­posleni još jedan šumarski te­hničar, jedan lovočuvar i dva proizvodna radnika. Naš doma­ćin ima pune ruke posla, ali za list »Hrvatske šume« izdvaja na­kratko dio svog dragocjenog vremena. Pitamo ga da li ima problema.

— »Sve donedavno u ovoj lo­vačkoj kući bila je smještena hr­vatska vojska u čijim sam redo­vima i sam bio od listopada pro­šle godine do polovice ove, kada počinjeni u lovištu obavljati ovaj posao. Problemi su svakodnevno prisutni, a povezani su osobito s ovim ratnim neprilikama, zbog čega je divljač u lovištu stalno uznemirena. Budući da je ovaj prostor u blizini fronte, jedan dio jelena je vjerojatno otišao na južnu stranu, kroz neogradeni dio lovišta. Osim toga, naročit nam problem pričinjavaju kri-volovci, napose oni iz istočnog dijela, na granici novogradiške i slavonskobrodske općine. Na­ime, taj dio lovišta ograđen je ži­čanom ogradom kroz koju se na mjestima može proći pa i krivo-loviti. Nedavno je na taj način ustrijeljen mladi jelen kojeg smo našli oguljene kože, napuhanog i u stanju raspadanja. Procijenje­na šteta iznosi oko 3000 DM.«

— Kako su ove godine organi­zirane lovne aktivnosti?

— Od siječnja do početka ruj­na lov je bio organiziran i una­toč ratnim uvjetima. Tako su do­maći lovci odstrijelili tri jelena. Jedan od njih, star oko desetak godina ocijenjen je sa 177 bodo­va, a po broju parošaka na rogu je osmerac. Preostala dva jelena ocijenjena su sa po 160 bodova. Sve donedavno u lovačkoj kući »Radinje« nalazili su se vojaci Hrvatske vojske

Snimak za uspomenu grupe lovaca na nedavno odstrijeljen i jelen osmerac od 177 bodova

Treba napomenuti da zbog na­vedenih ratnih uvjeta nema sta­rih kapitalaca jelena, a i nepovo­ljan je omjer spolova između je­lena i košuta. Inače, u ovom lovištu moguć je samo sanitarni i uzgojni odstrel. Ima nešto i div­ljih svinja.

— Da li u lovištu organizirate i druge aktivnosti?

— S obzirom na to da je veći dio lovišta obrastao šumom, povremeno organiziramo sječu stabala te obavljamo šumsko-uzgojne radove, u okviru kojih vršimo čišćenja u dijelu lovišta »Plantaže«.

Pored redovnih poslova oko prihrane divljači, i čuvanja, tre­nutno se pripremamo za adap­taciju lovačke kuće. Ona je izgrađena još 1958. god. a 1962. god. je nadograđena i preuređe­na da bi zadnji puta bila renovi­rana 1989. god. i prilagođena za

Još uvijek po našim šumama kreću se mnogi krivolovci koji ćine velike štete divljaci. Ovo je jedan od posljednjih pronađenih nedjela krivolovaca — jelen od 160 kg pronađen u stanju raspadanja

NAJLJEPŠE LOVIŠTE NA SVIJETU Ovih je dana lovište »Peski« u šumariji Đurđevac, bi­

lo vjerojatno najljepše lovište na svijetu. Tu su se naime okupile najbolje Hrvatske rukometašice i održale kraće pripreme uoči međudržavnih utakmica u susjednoj Ma­đarskoj.

I Stručni štab i same reprezentativke, vrlo su zado­voljni uvjetima i uslugama koje im pružaju lovački dom »Peski« i njegovo osoblje. To potvrđuju već drugim do­

laskom ove godine i drugim pripremama u ovom prelije- <i pom ambijentu. Osim ženske rukometne reprezentacije ::!: Hrvatske, ovdje su pripreme_obavile i_ rukometašice »Lo- :•:•, komotive« iz Zagreba, »MTČ-a«, iz Čakovca a dolazak :;:; je najavilo više ekipa iz Hrvatske i susjedne Slovenije, j::: Sve ovo ukazuje da uz već uhodani lovni turizam, ovaj ';":;: lovački dom ima preduvjete i za razvijanje športskog tu- j!;: "2"^a M. Domović ^

Revirnik lovstva Damir Matošević uz jelena osmerca zajedno s lovcem koji je došao u lov u Radinje unatoć ratnom okruženju

S našim ugodnim sugovorni­kom, mladim i skromnim šu­marskim stručnjakom mogao sam još naširoko razgovarati o zanimljivim lovačkim temama, ali nam to vrijeme nije dozvolja­valo. Ipak sam inzistirao da mi još nešto kaže o sudjelovanju u hrvatskoj vojsci.

- »Na bezočnu srpsku agresi­ju i razaranja naših dobara i ži­vota nisam mogao ostati ravno­dušan, kao ni većina naših do­moljuba. Kao što sam na počet­ku razgovora istakao, u aktivnu borbu ulazim koncem listopada, ođ kada predvodim diverzantski vod po našem Psunju. Borbe vo­dimo od Muškog bunara, Širina-ca, Mašićke Šagovine pa do Tr-nave i u tim akcijama postižemo značajne uspjehe. Koncem pro­sinca prošle i početkom siječnja ove godine oslobađamo Mašićku Šagovinu i Širince i ođ tada po­stajem zamjenik zapovjednika jedne ođ satnija 121. brigade. Ođ početka veljače, u svojstvu ko­mandanta satnije, pa sve do po­četka srpnja držimo položaje u Širincima, kada kontrolu terena preuzima UNPROFOR - zavr­šava svoju ratnu priču Damir.

Napuštamo lovište »Radinje«, dan je sunčan i gotovo bez oblačka. Pogledah iza sebe, s onu stranu Save. Sablasna Motaj ica vidi se kao na dlanu a potmula i podmukla tutnjava iz raznih ar­tiljerijskih oruđa vraća me u ratnu zbilju.

Tekst: I. rOMIĆ Snimci! Đ. MATOŠEVIĆ

ugostiteljski objekt B-kategorije. Sada nije više u takvom stanju te je adaptacija prijeko potreb­na. Bit će obavljeni lićilački i vo­doinstalaterski radovi te popra­vak stropne konstrukcije. Tako će ovaj objekt biti osposobljen za prihvat inozemnih lovaca-turi-sta (najviše iz Austrije i Njemač­ke), koji su neobično zainteresi­rani za lovne aktivnosti na ovom području. Na žalost, zbog blizine ratnih područja (planina Motaji-ca i Derventa), imali smo samo domaće lovce - objašnjava nam Damir Matošević.

11. studeni 1992.

POKRETI ZA ZAŠTITU PRIRODE U SVIJETU

NACIONALNI PARKOVI

Razvitkom suvremene industrijske civilizaci­je, čovjek tijekom niza godina sve više mije­

nja prirodu i prilagodava je svojim potrebama. Taj njegov utjecaj prouzročio je velike promjene na površini zemlje, a time i na sastavu biljnog i živo­tinjskog svijeta.

Nekadašnje bujne prašume bezobzirno se krče i pretvaraju u plodne oranice, naselja, tvor­nice ili putove. Tako su postup­no nestala prirodna obitavali-šta životinja pa su mnoge vrste biljaka i životinja nestale jer se nisu mogle prilagoditi novom okolišu a još ih je puno na putu da izumru. Mnoge životinjske vrste postaju sve rjeđe i zbog pretjeranog i nekontroliranog lova i ribolova.

Čovjek vremenom postaje svjestan opasnosti da promje­ne što ih ljudi uzrokuju oko se­be ugrožavaju prirodu. Različi­ta istraživanja brojnih učenja­ka pokazala su da treba podu­zeti neke mjere kako bi priroda sačuvala svoju ljepotu, izvornost i čovjeku omogućila zdrav život. U tu se svrhu raz­vio u cijelom svijetu pokret za zaštitu prirode. Da bi se pojedi­ni značajni ili zanimljivi dijelo­vi prirode i čitavi krajolici sa živim svijetom u njima sačuva­li za buduće naraštaje, mnoge države širom svijeta ta najizra-zitija prirodna područja svrsta­la su u Nacionalne parkove. Pritom se uzima u obzir da ta područja imaju naučno, kultur­no, turističko i drugo značenje. Ondje je zabranjeno ratarstvo, posebno lov i ribolov, ne smije se iskorištavati šumsko ni rud­no bogatstvo, vode slobodno teku svojim tokovima jer ih ne ustavljaju brane ni nasipi.

»NACIONALNI PARK je po­sebnim zakonom proglašen, sadržajno i prostorno defini­ran teritorij na kojemu se ču­vaju i zaštićuju sve osobitosti iskonske žive i nežive prirode te zabranjuju po njih štetne čovjekove djelatnosti«. Prema međunarodnoj klasifikaciji i nomenklaturi Bourdellea (1948), Nacionalni parkovi pri­padaju grupi općih prirodnih rezervata, to su najcjelovitiji i najvredniji objekti obuhvaćeni zaštitom prirode.

Površine koje se uključuju u nacionalne parkove nisu ma­nje od 2.000 ha (od toga je 1.000 ha potpuno zaštićenog područ­ja), a poneke zahvaćaju, nekoli­ko stotina tisuća hektara. Po međunarodnim propisima Na­cionalni park mora imati svoju upravu, organiziran prihvat gostiju i određen broj čuvara (već prema veličini parka i nje­govim posebnostima), a tako­đer i osigurava novčana sred­stva za svoje uzdržavanje.

Krivolovstvo je velik pro­blem Nacionalnih parkova sa zaštićenom faunom. Krivolovci ubijaju životinje uglavnom ra­di trofeja koje skupo prodaju: krzna, rogove i kljove. Posebne ekipe Čuvara (s automobilima, katkad i helikopterima) otkri­vaju krivolovce i sprečavaju ih u njihovoj raboti.

Problematika nacionalnih parkova svugdje je povezana sa zaštitom prirode i čovjekove •životne okolice. Briga, nadzor, i odgovornost u rješavanju stal­nih i višestrukih problema Na­cionalnih parkova povjereni su

u raznim zemljama, različitim službama i ustanovama. U rje­šavanju aktualnih pitanja kori­štenja i zaštite nacionalnih parkova i ostalih rezervata su­djeluju i mnoge međunarodne organizacije, npr. međunarod­ni savez za zaštitu i prirodnih dobara, međunarodna komisi­ja za Nacionalne parkove, sa­vez parkova prirode i naci­onalnih parkova Europe i dr.

Lista ujedinjenih naroda o Nacionalnim parkovima i ekvi­valentnim rezervatima (1971 sadrži podatke o 1209 prirod­nih rezervata na svijetu (374 Nacionalna parka, 835 ekviva­lentnih rezervata). Od toga je u Europskim državama 71 Naci­onalni park i 313 istoznačnih rezervata. U Hrvatskoj je 7 Na­cionalnih parkova.

Nacionalni parkovi u svijetu

Pokret i za zaštitu pr i rode javl jaju se u svijetu od sredine Yellowstone (SAD) prvi Nacionalni park (1872.) u svijetu

Kanadi. Tu na golemim step­skim prostranstvima žive broj­na krda Bizona. Kalifornija (SAD) ima poseban nacionalni park u kojem rastu goleme se-kvoje ili mamutovci. To drveće poraste i više od 100 m uvis, a doživi i do 4.000 godina starosti. Promjer oko 1.500 godina stara sekvoje u Nacionalnom parku Sierra Nevada iznosi 9-10 me­tara (u najvećeg dosad pozna­tog debla promjer je bio 12,28 m). Uz obalu rastu manje se­kvoje, a njihov promjer na pa­nju iznosi »samo« 4 do 6 meta­ra.

Od Azijskih zemalja najviše zaštićenih područja ima Japan 1150 - od toga 23 Nacionalna parka, 500 je botaničkih, 140 ge­oloških, 100 zaštićenih predjela zbog njihove flore i faune. Au­stralija ima 99 Nacionalnih parkova.

Nacionalni parkovi Afrike vrlo su zanimljivi posjetitelji­ma zbog svoje egzotičnosti. Medu Afričkim parkovima je

Nacionalni parl< Vodopadi Iguazu na istoimenoj rijeci (na granici Brazila i Argentine) ^

XIX St., a vode ih najčešće istra­živači, prirodoslovci, a i umjet­nici. Godine 1872. proglašen je prvi u svijetu Nacionalni park - Yellowstone (Jeloustoun) u SAD. Na 899.000 ha on obuhva­ća prekrasne prirodne predjele s kanjonima, vodopadima, jeze­rima i s oko 200 manjih i većih gejzira (gejziri su vrela u koji­ma povremeno iz dubina zem­lje izbija vruća voda i šiklja uvis).

U golemim šumama četi­njača u Yellowstoneu žive go­lemi medvjedi Grizli, a u trav­njacima krda bizona.

Prvi Nacionalni park u Euro­pi osnovan je 1914. g. u Švicar­skoj. To je Švicarski Nacionalni park Engadin, s vrlo zanimlji­vim alpskim biljnim i životinj­skim svijetom.

Najrasprostranjeniji je Naci­onalni park u svijetu Gren­land: zahvaća 7.700.000 ha, ili trećinu ledenih prostranstava tog površinom najevećeg otoka na zemlji. U Americi je najveći Nacionalni park (4.428.000 ha) Wood Buffalo (Vud Bafelou) u Engadin (Švicarska) prvi Nacionalni park (1914.) u Europi

za turiste posebno zanimljiv Kriigerov (Kriger) Nacionalni park u Južnoafričkoj republici jer obiluje životinjskim vrsta­ma koje posjetitelji obilaze u posebnim automobilima (sa-fari). Nacionalnim parkom je proglašeno čitavo područje otočja Gala'pagos (kornjačino otočje) u Tihom ocenau, koje pripada Ekvadoru. Tu su zašti­ćene mnoge vrste životinja ko­jih drugdje u svijetu nema, me­đu njima morske iguane, gu­šteri i dr.

U zemljama bivšeg Sovjet­skog Saveza ima 90 zaštićenih područja, a najzanimljivija su na Kavkazu s rijetkim planin­skim sisavcima, i uz ušće rijeke Volge, gdje je pravo carstvo ptica močvarica.

Pobornici ideja o osnivanju Nacionalnih parkova i ostalih rezervata prirode u pojedinim zemljama nisu se posve složili 0 njihovu statusu i namjeni. Nacionalni parkovi u SAD i Kanadi namijenjeni su prven­stveno rekreaciji, a spomenici prirode i prirodne rijetkosti predstavljaju osobite turističke atrakcije. Nacionalni park tre­ba imati suvremene prometni­ce, hotele, motele, vidikovce, kupališta i slične objekte. U sje-vernoeuropskim zemljama (npr. Švedska, Finska) smatra se da Nacionalni park mora nositi u prvom redu nacional­no obilježje. Tamošnji Naci­onalni parkovi obuhvaćaju po­jedine predjele iskonske priro­de, a uključuju i seoska naselja s građevinama u narodnom stilu i domoroce sa svim njiho­vim djelatnostima partijarhal-nog života.

Prema zapadnoeuropskom shvaćanju, osobito u Švicar­skoj, Nacionalni park je inte­gralni rezervat prirode, prven­stveno izdvojen radi znanstve­nih istraživanja, a zatim radi zaštite flore i faune koja je na ostalim područjima ugrožena. Tu se isključuje svaki ljudski zahvat, prirodi se prepušta ne­smetan razvitak, a posjeti pu­blike svedeni su na najmanju moguću mjeru.

(u sljedećem broju: Naši Nacionalni parkovi)

Marijan DOMOVIĆ

11. studeni 1992.

ŠTO NAKON RATA U KOPAČKOM RITU NACIONALNI PARK ILI REZERVAT

Ideja da se Baranjsko-lovno-šumsko područje zakonski zaštiti kao jedinstveni posjed vrlo je stara, još je Karlo Ludvig Habsburg proglasio imanje »Belje« majuratom, tj neotuđivim posjedom koji se nasljeduje

ru, pa su aktivnosti Jelenovaca u očuvanju jedinstva biološke cje­line bila samo jedna varka, predstava za naivne.

Ostaje činjenica, da kategorija specijalnog rezervata nije dopri­nijela očuvanju prostora Kopač-kog rita i zaštiti njegovog živo­tinjskog svijeta. Nakon 25 godi-

Što nakon rata Možemo zaključiti da se kate­

gorija Specijalnog rezervata ni­je saživila sa ovim prostorom, nije doprinijela njegovoj zaštiti, poboljšanju ili barem zadržava­nju postojećeg stanja. Međutim, prije nego što se promijeni kate­gorija zaštite ili se u Zakon uve­de neki novi naziv potrebno je postaviti slijedeća pitanja.- ka­kav mi to Kopački rit želimo i drugo, što treba uraditi da on bude ono što mi hoćemo?

Cijelo Baranjsko Podunavlje zajedno sa Kopaćkim ritom pod­ložno je stalnim promjenama na koje čovjek može utjecati, jer po­stoje realni uvjeti. Tehnologija je danas toliko napredovala da je moguće formiranje kontrolira­nog ekosustava. Sličan primjer je Nacionalni park Ghana u In­diji. Nakon ra ta Beljsko lovište i njegove zaštićene objekte priro­de potrebno je povjeriti na brigu stručnjacima koji poznaju pro­blematiku. Oni će najbolje znati što je potrebno uraditi da Ko­pački rit ostane ono što jeste, da podsjetimo, vanredno lijepa pri­roda sa raznovrsnim pticama i

Za ovaj napis potakla nas je misao izrečena u emi­siji o turizmu Baranje i Slavonije koja je emitira­

na 28. rujna o.g. na Radio Osije­ku. Naime, nepoznati sudionik u završnici svojega izlaganja pre­dlaže promjenu postojećeg nazi­va Specijalnog zoološkog rezer­vata »Kopački rit« u Nacionalni park.

Ideja da se Baranjsko-lovno-šumsko područje zakonski zašti­ti kao jedinstveni posjed vrlo je stara. Možemo reći da je još za vrijeme bivše Ugarske, Karlo Ludvig Habsburg (1771-1847.) proglasio imanje »Belje« maju­ratom (fideicomissum, 1822.) tj. neotuđivim posjedom koji se na­sljeđuje. Za vrijeme Kraljevine SHS-a u lovištu su postojali re­zervati za divljač. Stvaranjem Saveznih lovišta (1952.) i kasnije LŠPG »Jelen«-a, ideja o rezerva­tu je ponovo oživjela. Međutim, postojao je strah da će se zakon­skom zaštitom spriječiti postoje­će privredne djelatnosti kao npr.: šumarstvo, lovstvo, ribar­stvo i ostalo. Celništvo »Jelen«-a ipak je pristalo (pod pritiskom javnosti) da se neki (ekonomski) manje vrijedni dijelovi lovišta proglase Upravljanim prirod­nim rezervatom (1967. g.), a koji će kasnije nakon donošenja no­vog Zakona o zaštiti prirode u 1976. g. dobiti status Specijalnog zoološkog rezervata i Parka pri­rode.

Specijalni rezervat Kategorija Specijalni rezervat

nije nikada bila po volji LŠPG »Jelen«-u, jer prema zakonu, — u Specijalnom rezervatu (čl. 20 st. 20) nisu dozvoljene radnje koje

bi mogle narušiti njegova svoj­stva zbog kojih je proglašen Re­zervatom, odnosno branje i uni­štavanje biljaka, uznemiravanje, hvatanje i ubijanje životinja, unošenje stranih vrsta, meliora-cioni zahvati, razni oblici priv­rednog i ostalog korištenja i si.

U Specijalnom rezervatu nisu dozvoljene bilo kakove privred­ne aktivnsoti: eksploatacija šu­me (ali i sadnja i uzgoj) privred­ni ribolov, sakupljanje žaba, pu-ševa i ljekovitog bilja, lov na ptice močvarice itd. Pa i lov na visoku divljač (jelene, srne, d. svi­nje) je na neki način ustupak Republičkog zavoda za zaštitu prirode, jer u protivnom ne bi bilo ni rezervata.

Nacionalni park Naprotiv u nacionalnom par­

ku (čl. 17) dozvoljene su djelatno­sti kojima se ne ugrožava izvor­nost biljnog i životinjskog svije­ta, te hidrografske, geomorfolo-ške i pejzažne vrijednosti nacionalnog parka, kao i radnje kojima se održava ili uspostav­lja pr i rodna ravnoteža.

U nacionalnom parku dozvo­ljene su veće aktivnosti i slobode u pogledu kretanja ljudi, njiho­vih rekreativnih potreba itd., što nije dozvoljeno u specijalnom rezervatu.

Prilikom donošenja novoga Zakona o šumama (NN. 52/1990), —• čelnici »Jelen«-a htjeli su ne­kako izigrati Zakon, pa su izmi­slili biološku cjelinu Baranjsko-Bačkog lovno-šumskog područ­ja. Zapravo htjela se očuvati ex-teritorijalnost i neovisnost »Je-len«-a, pa su stoga predložili promjenu kategorije zaštite. Kao Nacionalni park, »Jelen« je imao neke izglede da to postigne.

Prijedlogu se suprotstavio on­dašnji Republički zavod za zašti­tu prirode iz Zagreba. Zamjenu kategorije uvjetovao je zabra­nom lova na visoku divljač, jer, u nacionalnom parku ljudi se slo­bodno kreću, odlaze u sve njego­ve dijelove, pa postoji opasnost da budu ugroženi za vrijeme lo­va. U svijetu, svi sadržaji naci­onalnog pa rka podređeni su vi-zuelnim užicima ljudi, pa tako i promatranju divljači u slobod­noj prirodi.

Ni jedno ni drugo neodgovara

Ni ovo nije odgovaralo LŠPG »Jelen«-u, pa se odustalo od promjene kategorije zaštite. A moguće da se već tada znalo što će se događati na ovom prosto-

na promatranja i istraživanja ustanovljeno je npr. da je isklju­čivanje tradicionalnog privred­nog ribolova doprinjelo ubrza­nom zasipavanju i zamuljivanju Kopačkog jezera, da se promije­nio sastav ribljih populacija, po­većao se broj kormorana (od 100 do 3000 pari) i si. Riba koja se sklonila u Novi kanal Sakadaš privukla je brojne ribokradice zbog kojih Uprava ima velike probleme. Postoje i drugi prim­jeri o kojima je već pisano u ča­sopisima: »Priroda«; »Ekološki glasnik«; »Jelen«, »Sportski ribo­lov« i u drugim glasilima.

i\.e drugim životinjama kojih bi mo­glo biti više u novom kontrolira­nom ekosustavu.

Najgore što bi se moglo dogo­diti, da mu sudbinu odrede i određuju turistički savezi, ribič-ka udruženja, ugostitelji i slični, koji već sada, dok rat traje vide svoju šansu i svoj račun. Ne isključujemo ih, ali bilo bi dobro da svoje mogućnosti traže u okviru svoje djelatnosti, a brigu o kategoriji zaštite i ostala pita­nja prepuste stručnjacima, po­zvanim da rade svoj posao.

Darko Gec

11. studeni 1992.

SVE JE JASNO

Godišnji odmori Dosta je pitanja bilo na sa­

stancima upravitelja šumarija Uprave šuma Bjelovar oko ne­iskorištenih godišnjih odmora iz prošle 1991. godine. Riječ je o radnicima koji svoj godišnji odmor nisu stigli iskoristiti zbog sudjelovanja u domovin­skom ratu, ili nekih drugih objektivnih razloga (radna obveza, na primjer).

Razmišljanja idu u dva prav­ca: lanjski neiskorišteni odmor radnicima platiti (s čim bi se dobar dio njih složio), ili im omogućiti da ga koriste ove godine. No tada se može poja­viti drugi problem: Što ako u nekoj (ratnoj) šumariji desetak radnika spoji lanjski i ovogodi­šnji odmor i dva mjeseca izo­stane s posla? To znači da i re­alizacija plana može doći u pi­tanje. Očito, morat će se potra­žiti takvo rješenje gdje će i poduzeće i radnici biti zado­voljni, uz konstantu: direktna proizvodnja i jednog trenutka ne smije stati!

(Možda je najvažnije reći: ra­di se ipak o malom broju ljudi odnosno, o malom broju dana godišnjeg odmora).

Radnici odlaze - Problem plaća i te kako je

prisutan. Premda je u odnosu na razdoblje od prije nekoliko mjeseci plaća povećana, ona je još uvijek mala. Moramo voditi računa o onome što se već po­čelo događati: radnici odlaze iz šumarija! Uvijek se u šumar­stvo rado dolazilo, sada nam radnici odlaze u druge firme...

(Mr I. Volf, na sastanku s upra­viteljima Uprave šuma Bjelo­var)

Plaće i troškovi Evo još jedne računice i mo­

gućeg odgovora na pitanje što sve sadrži činjenica o dobrom financijskom rezultatu i likvid­nosti. Dakako, uz dobre pro­izvodne i poslovne rezultate. Primjer je iz UŠ Bjelovar, no može se odnositi na bilo koju upravu.

Rukovoditelj financijskog odjela Krešimir Jurić iznio je podatak da je u nekim ranijim razdobljima plaća sudjelovala s 40, pa čak i 48 posto u ukup­nim troškovima poslovanja.

Sada plaća sudjeluje tek s 22 posto!

Konkretan primjer kretanja plaće sjekača izgleda ovako: početkom ove godine plaća sjekača iznosila je 250 DEM, a nakon pet mjeseci 170 DEM.

(Ovome dodajemo: u listopa­du oko 120 DEM!)

Korov i to kakav Sav problem uzgojnih rado­

va (gotovo) bi se mogao svesti na nedostatak povremene rad­ne snage. U tom svjetlu žetva

korova je bila i jest problem. A sam korov bezobrazno brzo raste! U šumariji Ivanska po­kušali su to riješiti s grupom radnika iz Bosne. I dogovorili se da to oni rade za 25.000 po hektaru. Ljudi došli, jedan dan radili i, kad su vidjeli kaEav je to korov, odustali. Kažu, ne mo­gu po toj cijeni takav posao, u drugim šumarijama plaćaju više.

(Kasnije su se ipak dogovori­li)

Samoupravno

Upravitelj jedne šumarije iz Bjelovarske uprave prosvjedo­vao je, zapravo predlagao da se postupak i potpisivanje izja­ve radnika o izdvajanju jedan posto za pomoć postradalima iz HŠ u ratu riješi drugačije. Dakle, jednostavnim obraču­navanjem i obustavljanjem od plaće, jer »tko će radnicima tu­mačiti što je to, a ionako su osjetljivi na sva ta izdvajanja iz plaća«.

Kad je rečeno da se ne može drugačije već, baš potpisiva­njem izjave ponaosob, upravi­telj se složio i konstatirao:

— Dobro, onda dakle samo­upravno!

U6U1NARA I ovo je {i^fm flsia nova ndnfta kolo bi tnriHM nali čitaoci da knm«]^. Raita ćemo iAjsviili vt% ««b ra-lim« kofa st« vmM vUm ietoi^HttMa. Na sfei Smmm Cajint-ka vi^RM JtamMjiv snmak a a i i ^ na

t)|p|aiia

HRVATSKOJ Draga tugo, kad ćeš proći, a bolje vrijeme za Hrvatsku doći? Zar nije dosta muka i jada, koliko će ova Hrvatska da strada ? Kada će sunce ovdje da svane i naša zemlja dočekati bolje dane ? Dostaje ovog rata i svih strahota neka nas zaslijepi Hrvatska i njena ljepota.

Okrenimo se veselju, neka se radi, jer ako ne, eto nas u susret gladi Mi smo svojina svom i ne ćemo više raspravljati o tom. Kažemo svima vama dosta, jer inače nitko od vas ne os ta. Vratite se od kuda ste došli A vama koji ste sa nama

- dobro došli -! Široka je naša hrvatska gruda, možeš po njoj poći bilo kuda. Neka nam živi ovaj naš raj ŽIVIO NAŠ HR VA TSKI KRAJ!

Dubravka Rade-Jagaš

CRTA I PIŠE: KRUNOSLAV SILI

POZNATO O NEPOZNATIMA -NEPOZNATO O POZNATIMA

ŠU;A, DRVO, SLIKA ...

O Životu i radu inž. Ivana Puš/cara, o šumarstvu, drvnoj industriji, problemima u poslovanju, o i slikanju, čitanju, W fotografiranju...

Tadašnja JNA je u Pokup-skom bazenu željela izgradi­ti raketnu bazu. Imali su go­tove projekte i odobrenja od političkih tijela. Srećom — trebala im je i naša sugla­snost. Tako je u ŠG jednog dana stigao i zahtjev da im se odstupi 10.000 ha najkvali­tetnije šume. Suprotstavili smo se i održavani su mnogi sastanci. Oni su smanjivali svoje zahtjeve, a konačno je JNA postepeno odustala od tog projekta. Da su to realizi­rali — tko zna što bi danas bilo i s Karlovcem i sa Zagre­bom. ..

Jedan od teških problema pojavio se i kad je »Vodopriv­reda« predlagala osnivanje retencije u Pokupskom baze­nu, što bi u šume dovelo i do 6 m vode, dakle - uništilo šume hras ta u Pokupskom bazenu. Mnogo toga smo ta­da radili da bismo to sprije­čili: organizirali sastanke, prikazivali dijapozitive, dje-

— Kako ste se snalazili u odnosima šumarstva i drvne industrije u vrijeme kad su oni bili opterećeni mnogim politički nametnutim proble­mima. Kako rješiti probleme s kojima žive drvopreradiva-či?

Puškar: Između šumarstva i drvne industrije je trajao neprekidni sukob. Šumari su smatrali da suviše tražimo od njih kad smo cijene sirovi­na pokušavali prilagoditi problemima drvoprerade. Problem je »ležao« u nere­alnom kursu deviza, koji je drvarcima odnosio i do 30 posto dohotka. Cijelo smo vrijeme nastojali utjecati na to, ali bez većih rezultata, jer je veći dio dohotka ostvaren na deviznom tržištu u to vri­jeme usmjeravan prema gi­gantima, kao što su INA, »Ju-goturbina« i drugi.

Nastojali smo utjecati i na događanja u drvnoj industri­ji, predlažući modernizaciju njihovih programa i opleme­njivanje drva na pravi način. Radi se o relativno velikim poduzećima koja su nepo­godna za kooperaciju sa drv­nim poduzećima u inozem­stvu. Pokušavali smo raditi s Talijanima, ali u Italiji ima

Ui za

• šumarstvu i drvnoj industriji teško bi mogli naći djelatnika koji dosada nije čuo

ime inž. Ivana Puškara, jer je on ovim g ranama po­svetio svoj radni vijek i kroz sve te godine aktivno djelo­vao i tražio rješenja za mno-ge probleme s kojima su se ove grane susretale, od pro­blema vezanih uz položaj šu­marstva i drvne industrije u društvu, do onih vezanih uz struku i problema zaposle­nih.

Rođen je 1933. godine u se­lu Dol (danas Puškarov ja­rak). Pučku školu je polazio u Pribiću, a nižu gimnaziju u Karlovcu. Šumarsku školu je završio u Plaškom. Nakon završene srednje škole zapo­slio se je u Krašiću, koje je ta­da djelovalo u sastavu Šum­skog gospodarstva »Šamari-ca« Zagreb. Tu je radio nešto više od dvije godine i otišao u vojsku.

- Kad sam se vratio iz voj­ske — priča o svom životnom putu inž. Puškar - šumarije su bile ustanove sa samo­stalnim financiranjem. U Šu­mariji Draganiči sam ostao 18 godina radeći na svim po­slovima, kao tehničar, poslo­vođa, a od početka 60-tih go­dina i kao upravitelj. Godine 1964. sam odlučio da nasta­vim školovanje, da izvanred­no studiram. Tadašnji Upravni odbor Šumskog go­spodarstva Karlovac tražio je da se odrečem radnog mjesta upravitelja, što sam i učinio. Upisao sam se na Šu­marski fakultet i radio kao poslovođa. Diplomirao sam 1969. g., a do 1972. g. sam na­stavio raditi kao poslovođa. Tada je dotadašnji direktor Šumskog gospodarstva Kar­lovac odlazio u mirovinu. Bio sam na godišnjem odmoru kad su me obavijestili da sam predložen za imenova­nje na poslove i radne zadat­ke direktora ŠG. Iznenadio sam se i pomalo uplašio. Ipak sam se kandidirao i Radnički savjet je donio odluku. Nije bilo jednostav­no naslijediti dotadašnjeg di­rektora Bozu Rkmana, koji je uživao visoki ugled. Medu-

SA OTVOREN3A IZLOŽBE INŽ. PUŠKARA

SLAP SVJETLOSTI

KARLOVAC - U zgradi Uprave šuma Karlo­vac je sredinom listopada otvorena izložba sli­ka Ivana Puškara. Izložene su 22 slike rađene temperom na lesonitu, pejzaži sa motivima Žumberka i drugih mjesta.

U katalogu pripremljenom za ovu izložbu stoji i slijedeće:

».. .Objašnjavajući neobjašnjivo govoreći o svojim slikama Ivan Puškar kaže:« Slikam za svoju dušu. Sve do sada slikao sam za moje najbliže prijatelje. U posljednjih sam godinu dana, međutim, u malo vremena radio mnogo. Ni sam ne bih mogao objasniti da li je razlog tome što sam imao više vremena ili je na mene utjecao domovinski rat, borba za samostalnu hrvatsku državu. Činjenica je da sam radio to više što je u Karlovcu i u cijeloj Hrvatskoj bilo teže...«

Posjetitelje izložbe oduševili su Ka/lovački vokalni oktet i Mandoiinski orkestar »Željezni­čar« koji su prije otvorenja izložbe održali kra­ći koncert poznatih djela hrvatskih autora.

O djelu Ivana Puškara govorio je Andrija Kusanić, djelatnik UŠ Karlovac, i sam slikar, skulptor, autor mnogih likovnih djela, koji je rekao:

- Najveći dio ovih djela nastao je kao svo­jevrstan bunt i protuteža svemu onom što se u posljednjih godinu-dvije događalo oko nas. Slap svjetlosti koji se s ovih slika razlijeva po

Ivan Puškar: Slikam za svoju dušu

nama je bunt prema balkanskoj stvarnosti do­dao je Andrija proglašavajući izložbu otvore­nom.

V. H.

tim, od samog sam početka osjećao podršku mojih kole­ga i svih radnika, tako da mi posao ipak nije bio toliko te­žak koliko sam se bojao. Sna­šao sam se, ali je u to vrijeme bilo nekoliko teških proble­ma koje sam sa svojim kole­gama rješavao kako smo mogli i znali.

Jedna od najmučnijih stva­ri u to doba je bio pokuša) izdvajanja šuma na Petrovoj Gori u Memorijalni park. Za takvu ideju mi u Šumskom gospodarstvu saznali smo posljednji. Uspjeli smo utje­cati na neke ljude i sazvana je Međuopćinska partijska konferencija na kojoj su šu­me i šumarstvo bile glavna tema. Zaključci su bili za nas vrlo dobri: šume na Petrovoj gori ostale su u sastavu Šumskog gospodarstva Kar­lovac.

lovali preko sredstava jav­nog informiranja, tražili po­moć Fakulteta. Na kraju smo cijelo političko rukovodstvo odveli na teren i nastojali im objasniti što će se dogoditi. Stvorili smo otpor prema tom projektu i on ipak nije realiziran.«

Od 1974. do 1978. godine Ivan Puškar je kao volonter obavljao i dužnost predsjed­nika Skupštine Zajednica op­ćina Karlovac. Nakon toga imenovan je predsjednikom strukovnog sindikata. Kasni­je je obavljao i dužnost pred­sjednika Vijeća saveza sindi­kata Hrvatske. Odatle je oti­šao u Poslovnu zajednicu šumarstva i drvne industrije »Exportdrvo« (danas d.d. »Croatiadrvo«), čiji je direk­tor bio do 4. kolovoza prošle godine, kada je umirovljen.

mnogo malih i specijalizira­nih firmi i gotovo je nemogu­će organizirati kooperaciju s

njima. Tako se u nas kod ve­likih serija masa stvari svodi na prosječnost, a vani se izrađuju vrhunski dijelovi, koji u krajnjoj fazi daju kva­litetan proizvod. Nedostaje nam i opreme, ali prije svega mladih ljudi osposobljenih za djelovanje u tržišnim uv­jetima. Sve se mora mijenjati, od organizacije državne uprave do organizacije priv­rede, koja mora postepeno prijeći u privatno vlasništvo. Privreda će naći svoje pravo mjesto, ali do tada treba biti strpljiv i izdržati...

- Od kada se bavite sli­karstvom? Što Vam ono zna­či?

Puškar: Slikam odavno, ali bilo je perioda kad sam se ti­me više bacio i perioda u ko­jima nisam slikao. Ponekad sam potpuno prestajao i po­novno se vraćao slikarstvu. Mnogo sam slikao protekle zime, kad se je pucalo po gradu. Inače volim slikati kad sam opušten i možda se dosada nisam mnogo bavio slikanjem jer me je posao do­sta vezao i tražio stalnu na­petost. Slikarstvo je potreba za vlastitošću i opuštanjem, kao što je to i slušanje glazbe ili čitanje... Volim raditi pej­zaže, jer volim prirodu. O to­me sam jednom prilikom na Blaževom brdu (Žumberak) pokušao razgovarati s jed­nim kolegom šumarom. Bila je pređivna jesen i ja sam uživao u pejzažima, upozora­vajući ga na prošaranost šu­me bojama. On je na to re­kao: »Bog te oslobodi živjeti u kraju u kome je zrak čist, voda bistra i lijepa priroda. Takva mjesta nisu za život, u njima je život pretežak, ona su samo za izlete viken­dom. ..«

- Mnogo toga ste radili i s mnogo ste stvari bavili: šu­marstvom, drvopreradom, politikom, slikarstvom, foto­grafijom, čitanjem... Što Vam je bilo najdraže?

Puškar: Uvijek sam bio šu­mar i kad bi se ponovno ro­dio bavio bih se šumarstvom. Kad ono ne bi postojalo -bavio bih se poljoprivredom. Ne bih bio dobar privrednik-komercijalista, jer iz moje naravi proizlazi ljubav za prirodu. I danas volim otići na mjesta koja smo nekada pošumljavali i pogledati što je s tim šumama. U Draga-ničkim lugovima je često tre­balo raditi u vrlo teškim uv­jetima, ali meni to nije bilo teško, jer sam mogao vidjeti rezultate tog rada. Volio sam raditi i u Šumskom gospo­darstvu, jer su šume bile na dohvat ruke i jer su svi rezul­tati bili mjerljivi. Posao u sin­dikatu i PZ bio je složeniji i tamo stvari izgledaju udalje­nije i pomalo izmiču iz ruku. Cesto morate raditi na osno­vu iskustva i logike, a to više nije ono pravo.. .

Vesna Hrkalović

S a 12 tisuća zaposlenih »Hrvatske šume« zauzimaju peto mjesto po broju djelatnika u Republici Hrvatskoj. U tako

velikom poduzeću koje se proteže čitavom Hrvatskom, djeluju ljudi raznih zvanja, zanimanja, apniteta, mentaliteta, svjetonazora, hobya... Mnogi se u svoje slobodno vrijeme bave ili su se bavili različitim aktivnostima sim svoje struke i svog radnog mjesta. Neki postižu ili su postizali značajne uspjehe i rezultate u tim aktivnostima.

Da bi mogli pisati o ljudima koji se bave naukom, inovatorstvom, kulturom, umjetnošću, športom... ili imaju interesantan hoby, potrebna je suradnja sa vama štovani čitatelji, javite mm ako se vi bavite ili mm je znano tko se u vašoj sredini bavi nečim zanimljivim.

Rubrikom »Poznato o nepoznatima-nepoznato o poznatima« pokušat ćemo saznati nešto više o zanimljivim osobama iz naše. sredine koji su nam tako blizu, a ustvari jako daleko.