1

HOLIVUDSKA STARLETA ILI "LINGVISTICA"?

Tamo negdje u avgustu dopade mi u ruke Slobodna Bosna (od 12. VIII). Prelistah je malo i na jednoj strani ugledah zgoĎušno žensko razgolićena struka.

"Uh," velim ja "Slobodna se popravila, nisu više u njoj samo nepismeni i nacionalisički ofarbani članci. Evo nam vjerovatno golicave priče o novoj

holivudskoj starleti!" Krenem ja da čitam tu priču i ubrzo se razočarah: ono zgoĎušno žensko nije holivudska starleta a članak nije holivudski trač već je u

pitanju intervju sa "lingvisticom" Snježanom Kordić, ilustrovan njenim golišavim slikama. A Snježana je, ako niste znali, samozvani arbitar svega i

svačega vezanog za jezik(e) na našem dijelu Balkana.

Ona već godinama pokušava da nas ubijedi "znanstvenim" argumentima da se mi – Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci – razumijemo kad se razumijemo.

Godinama otkriva otkrivenu Ameriku. Alal joj ćufte! Mislim ja njoj od srca čestitam kad je na tom "otkriću" uspjela izgraditi karijeru i meĎunarodnu reputaciju. Malo kome je uspjelo da to uradi prodajući maglu kakvu ona

prodaje. Zašto kažem 'maglu'? Pa zato što ono što ona priča nije lingvistika, sve je to mogla reći pametnija krojačica: ime jezika je predmet lingvistike isto

onoliko koliko je ime psa predmet veterinarskih nauka, meĎusobna razumljivost se ne može mjeriti jer bismo onda morali mjeriti značenje, a značenje nije

krompir da ga moreš bacit' na kantar, da i ne govorimo o tome da ona izlazi iz "svoje" nauke kad govori o nacijama i nacionalizmu. Ko je Snježana Kordić da

sebi daje pravo da hrvatskom narodu govori kako će zvati svoj jezik? Ko je Snježana Kordić da iz zajedničkog naziva naša četiri "jezika" – ona predlaže da

to bude srpskohrvatski – izbaci bosanski, kako su svoj jezik zvali Bosanci više od hiljadu godina?? (Uzgred budi rečeno, svi oni koji bosanski jezik, dakle jezik

naroda koji živi na teritoriiji BiH, izjednačuju sa jezikom bosanskih Muslimana pokazuju ili da ne znaju maternji jezik ili da su debilni. Je li njima i čuveni bosanski konj - muslimanski konj?)

Kordićki je u interesu da se naš zajednički jezik zove srpskohrvatski (vidjećete

zašto). Kad je pitaju a gdje su vam bosanski i crnogorski, ona kaže da naziv srpskohrvatski ima dugu tradiciju i, pošto se odnosi na dva naroda na istočnom i

zapadnom rubu teritorije na kojoj se govori taj jezik, podrazumijeva se da njime govore i narodi koji žive izmeĎu Srba i Hrvata (!!!!!!). I to pravda zajedničkim

nazivom indoevropskih jezika jer se jezici nastali iz tog davno preminulog jezika govore od Indije do Evrope. MeĎutim, mi ne znamo kako je sebe zvao

narod što je prije više hiljada godina govorio indoevropski, pa smo mu smislili ime na osnovu njegove geografske rasprostranjenosti. Ali mi danas savršeno

dobro znamo kako se zovu narodi koji govore jezikom što ga Snježa zove srpskohrvatski. Ona bi htjela da Bosanci svoj jezik zovu imenom naroda čiji su

ekstremni predstavnici više puta pokušali da ih istrijebe!

2

Kad god analizirate nekog "slavnog" Balkanca, korisno je poći od pretpostavke

da je on lopov. Ako se u vašoj daljoj analizi ispostavi da nije – što je vrlo, vrlo rijetko – lahko vam je odbaciti onu prvobitnu pretpostavku. A evo kako sam ja

otkrio Snježanin lopovluk. Ona je počela studije hrvatskog jezika u Osijeku 80-ih godina prošlog vijeka, a doktorirala je u Zagrebu 1993. Zatim počinje da radi

u Njemačkoj, gdje se naš jezik uglavnom još uvijek zove Serbokroatisch i, naravno, nastavnici koji insistiraju na tom da se jezik zove samo Kroatisch ili

samo Serbisch nisu baš dobro došli. Pošto je Balkancu novac i vjera i nacija, Snježana prodaje svoju hrvatsku naciju za lovu i počinje udarati u bubanj koji se

više isplati. Kako drukčije objasniti činjenicu da za prvih desetak godina bavljenja hrvatskim jezikom nije pokušavala da ga proglasi srpskohrvatskim?

Čovjek bi očekivao da se njen bunt protiv "pogrešnog" naziva hrvatskog jezika javi baš u mlaĎim danima, a ne tek kad je zagazila u zrele godine.

Jedno od pitanja koje novinarka NaĎa Begović postavlja Snježi je ovo: "Vaša knjiga [misli na Jezik i nacionalizam, M.R.] jedna je od rijetkih koja

znanstveno dokazuje da se razumijemo [istakao M.R.], te da govorimo jednim jezikom. Koji su kriteriji za odreĎivanje radi li se o jednom ili o

nekoliko jezika?" Kad sam pročitao onih pet riječi što sam ih istakao boldom, pomislio sam na tren da je u pitanju zapis iz psihijatrijske bolnice. Šta vrijedi

jadnim Japancima, Kinezima, Tunguzima, Zuluancima i ostalim narodima koji se sjajno meĎusobno razumiju unutar svoje jezičke zajednice kad im Snježa nije

"znanstveno" dokazala da se razumiju!

A sad čujte i počujte kako je Snježana odgovorila na navedeno pitanje novinarke; rekla je: "Morris Swadesh je sastavio listu od sto osnovnih riječi. Na

njoj su riječi koje označavaju dijelove ljudskog tijela (oko, kosa, srce, usta), životinje (riba, pas), radnje (jesti, piti), brojeve (jedan, dva, tri), zamjenice (ja, ti, on) i tako dalje. U lingvistici je definirano da se radi o istom jeziku ako je

najmanje 81% osnovnog rječničkog blaga zajedničko. A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikom imaju 100% zajedničko osnovno

jezičko blago."

Iz sljedećih mojih komentara vidjećete šta je sve Snježana "nalupala" u ovom kratkom odgovoru:

- Amerikanac Morris Swadesh je rahmetlija već preko pola stoljeća. Njegova "leksikostatistika" i "glotohronolgija" odavno su na Ďubrištu istorije

lingvistike. On je ustanovio svoju listu od 100 (kasnije 200) osnovnih riječi da bi mu poslužile u odreĎivanju genetske srodnosti raznih jezika američkih

Indijanaca, i nikad nije rekao da one mogu poslužiti nekoj drugoj svrsi, ponajmanje u prosuĎivanju da osobe koje dijele iste (slične?) osnovne riječi

govore istim jezikom.

3

- Slavenski jezici imaju bar 81% riječi cjelokupnog jezičkog blaga koje se samo malčice razlikuju od jezika do jezika i koje zato mogu prepoznati

govornici svih slavenskih jezika. Dakle, po Snježani i po njenim "lingvistima" koji su iznijeli skoro sumanutu ideju o tome kako mjeriti

sličnost izmeĎu jezika, postoji samo jedan slavenski jezik, a češki, poljski, bugarski itd. nisu zasebni jezici već njegove "varijante." Bože me prosti!

Da bi potvrdila svoje navode, Snježana citira i druge bjelosvjetske

(socio)lingviste, naročito njemačke. Ona to radi potpuno nekritički, iako je dobro poznato da u lingvistici, kao i u nekim drugim naukama, ima diljem

svijeta jako puno mediokriteta na visokim akademskim položajima i da se danas štampa više gluposti nego ikad u ljudskoj istoriji. Ko god tvrdi da se može

egzaktno ustanoviti kada su dva ljudska idioma varijante istog jezika a ne dva različita jezika, legitimiše se kao mediokritet. Lingvistika nema rigorozne

kriterije kojima bi se mogli strogo diferencirati pojmovi jezika i dijalekta. Niko još nije iznio opšteprihvaćenu definiciju jezika u sociolingvstičkom smislu. Ko god tvrdi da takva definicija postoji – laže. Ako neko bilo gdje u svijetu smatra

da su ove moje tvrdnje neosnovane, neka doĎe na Grbavicu meni u goste, garantujem vam da ću mu dokazati da sam u pravu.

Snježa i njoj slični govore da je sporazumijevanje jedina funkcija jezika, pa ako

se dva čovjeka mogu sporazumjeti, onda govore jednim jezikom. Ne treba biti lingvista da se vidi da ovo ne stoji (ali treba malo mućnuti glavom ako ima

nešto u njoj). Prvo, sporazumijevanje je samo jedna od funkcija ljudskog jezika, kojih ima na desetine. S kim se to sporazumijeva pjesnik kad daje oduška

svojim osjećanjima, Bosanac kad nekom kreše sve po spisku, budža koji otvara olimpijske igre? Drugo, sámo sporazumijevanje je jako širok i rastegljiv pojam -

ono ima toliko raznih aspekata i dimenzija da je neupotrebljivo kao "alatka" za odreĎivanje razlike izmeĎu jezika i dijalekta.

Snježana Kordić jest objavljivala i prave lingvističke radove, pa je napisala više knjiga i članaka iz gramatike našeg jezika. Ali njen doprinos opisu naše

gramatike je minoran, daleko manji od njenih članaka o političko-politikantskoj "lingvistici," koju samo neznalice zovu lingvistikom. A naša gramatika je

veoma slabo istražena (možda najslabije od gramatika svih evropskih jezika), pa je danas po meni primarna zadaća lingvista opis gramatike zajedničkog nam

jezika. Ja taj zadatak ispunjavam već više godina pišući Bosnian for Foreigners (Bosanski za strance). Dok sam pisao ovu knjigu, uživao sam i osjećao se kao

Darvin na otočju Galapagos: na svakom ćošku neotkrivena pravila, fascinantni ali neopisani gramatički fenomeni. Zahvaljujući takvoj situaciji, u mojoj

gramatici bosanskog biće preko 20% potpuno novih pravila. Evo, ponudiću graĎu iz koje sam ja izvukao jedno novo pravilo. Mi možemo naglasiti neki

pridjev tako što ga ponovimo i ponovljenom pridjevu dodamo sufiks –cat; dakle

4

možemo reći pun puncat, prav pravcat, go golcat, sam samcat, cijel cjelcat, ali ne moženo nikako reći *trom tromcat, *krnj krnjcat, *bos boscat, *suh suhcat,

*kriv krivcat!! Koje pravilo reguliše tvorbu naglašenih pridjeva na –cat?? Ono što mene boli jeste činjenica da Snježana i njoj slični stiču ugled u svijetu

pričajući o imenu našeg jezika dok taj isti jezik ostaje slabije opisan nego mnogi afrički jezici.

Na kraju bih rekao da sam prije 3-4 godine vodio kraću elektronsku prepisku sa

Snježanom Kordić, koju je ona naprasno i krajnje nekulturno prekinula a da mi nikad nije rekla zašto je to učinila; ja bih bio sretan da mi je bar napisala "Marš

tamo!" A ja sam joj samo iznio svoj stav da se razlike izmeĎu jezika ne mogu mjeriti razumijevanjem jer bi onda trebalo mjeriti nemjerljivo značenje. Pošto

mi se nije javljala ni nakon tri moja mejla, zaključio sam da je morala dobiti blaži moždani udar. Ipak, kad sam opet vidio da je živa i zdrava, predomislio

sam se: nije dobila moždani udar nego udar slave u mozak pa je šutnula Prof. RiĎanovića jer nije više imala fajde od njega.

Prof. Midhat RiĎanović