god. iv. Šibenik, u^subotu 28. ožujka 1908. br. 224...

4
God. IV. Šibenik, u^subotu 28. ožujka 1908. Br. 224. RVATSKA RIEC Predplatna elana: na godinu K. 12 - Za po godine K. 6 — Za Šibenik la godinu donašanjem u kuću K. 12. - Za Inozemstvo na godinu K. 12 suviše poštarski trošak. Pojedini br. 10 para. Plativo i utuživo u Šibeniku. Izlazi sriedom i siabotom Uredništvo, uprava i Tiskara lista nalazi se u ulici Bazilike sv. Jakova. Oglasi, priobćena pisma i zahvale tiskaju se po 30 para petit redak ili po pogodbi. Nefrankirana pisma ne primaju se. — Rukopisi se ne vraćaju. Dobar dio dalmatinske politike. Od njekoliko godina počeše nas iz Beča pridizati. Ima tamo u tu svrhu i družtava, ali ova naša zemlja ipak ostaje na svojem mjestu krševita, bez šuma i bez željeznica kao i prije pridizanja. Ugradilo se samo njekoliko hotela za strance koji dobavljaju sve potrebito obično izvan Dalmacije. Ipak ima ljudi koji misle da ovakovi ho- teli mogu ekonomični podignuti zemlju u svemu zapuštenu, prepuštenu strašnoj utakmici bez saobraćaja i bez trgovine u vieku munjine i strielovitih željeznica. Bez poleta, bez razumie- vanja narodnog gospodarstva i potreba koje su tim skopčane, t misle ti ljudi da će im* krčmar- ski obrt otvoriti vrela blagostanja. Doći će koji stranac i oni će se obogatiti. To je sve što znadu poduzet u današnjem vieku velikog obrta i trgovine. Ova misao je skoro občenita po Dalma- ciji : od hotela očekivaju spas. Ali ima ih koji su napredniji pa uz hotele misle i na lječilišta. Što mislite, |cad dodju stranci na Iiečenje ovdje u nas, proteći će med i mlieko, zgrćat će se novac na lopate. Tako misle njeki u gradu Hvaru, u Lošinju, a da ne spominjemo druge, i na Rabu. Ovaj zadnji je ipak nadmašio sve svoje takmace. U Rab dolazi načelnik bečki Luegher, divi se otoku i njegovim krasnim šumam, izjavlja kako bi tu liepo bilo podignuti liečilište za či- novnike bečke občine, a njegov kolega načel- nik rabski dariva obćini bečkoj 20 hektara naj- bolje šume sa najljepšom i najzgodnijom uva- lom za kupanje. Rab dariva Beč. Rab siromašni sa kojih 800 duša poklanja bogatom i gordom Beču od više milijuna stanovnika vriednost od kojeg milijuna kruna. Tudorin predobiva Lueghera. Jer Luegher izriče želju, a Tudorin poklanja novce, naravno ne svoje nego občine Raba. Zar to nije smiešno ? zar to ne graniči sludošću? Ne, to je politika hotela i lječilišta: > je dio politike dalmatinske. Rab je krasan, divan otok, biser Dalma- :ije. Rabljani su kroz vjekove uzčuvali svoje šume, jer su ih odkupljivali od pohote mletačke sjemenjem svilenih buba i zlatom. 1 dok je ostalu Dalmaciju Mlečić ogolio, jedini je Rab odjeven kao neva za pir, tako je i danas šuma najveći ako ne jedini prihod rabske obćine. Nego gospoda rabska su spala na nizke grane. Njihov je posjed prošao skoro vas u ruke težaka. Težak se diže i napreduje, gospoda piopadaju. Pred 200 godina bilo je u Rabu 5000 Poslie kuge taj broj je veoma otančao da danas broji tek 800 stanovnika. Od ovih je velik broj propale talijanske gospode, koja zemlju ne znadu obradjivati, a ni na drugi koji plodonosni rad ne znadu se dati. Ova tali- janska propala gospoda gospodare još u Rabu, jer su u neprestanu doticaju sa Hrvatima, pa im nameću svoje želje i svoju volju. Nješto u ime mira, nješto radi rodbinstva Hrvali koji su na obćini uvjek popuštaju. Tako je došlo da su se i oni zanieli za talijanima koji žele okrpati svoje poderane žepove. Oni misle da će ih stranci izbaviti iz financijalnih neprilika. Radi ":elje oni eto preko načelnika Tudorina da- Beču ogromnu svotu u naravi, u po- sjedu, u šumam, koje su njihovi otci čuvali kao oko u glavi. Radi toga što oni ne znadu, ne mogu spasiti svoje zemlje i svoj posjed, svoje gospodarstvo od težaka, koji svoji ra- dom napreduje i odkupljiva zemlju svoju, oni eto darivaju bogatijemu od sebe najbolji dio svoga otoka, samo da ih ovaj bogati tu- djinac spasi od propasti. Ovaj dar učinjen na štetu i na .sramotu naroda bahatom i bogatom Niemcu, raztrubile sve novine bečke a i naše kao nješto liepa, 'lika, naravna, a nije nego dokaz da smo ne samo siromašni nego i bedasti. Jer ob- ćini bečkoj nije bilo težko to zemljište u na- jam uzeti. Ona razpolaže milijardami, ona je mogla l da se ne osjeti, plaćati obćini rab- skoj. veliki najam. Ali da, propaloj gospodi je bilo do toga da primaju kao prosjaci od- beČ- lija pripomoć a da ih na tu pripomoć prisile darivaju oni Beču zemljište koje nije njihovo. Na taj način imati ćemo u Dalmaciji još jednu štaciju njemačke kulture, njemačkog pro- diranja samo za to, jer su to dopustili Hrvati da spase rukovet Talijana. U ime Dalmatinske holelierske politike otvaramo eto vrata Niemcu koji i ne traži drugo nego da malo po malo osvoji ovo naše zemlje. Luegher može biti ponosan da su mu nazovi Hrvati tu ljubav izkazali, onaj Luegher koji nas isto onako ljubi kao i svaki drugi Niemac. Rab najljepši naš otok, najljepša naša šuma u pokrajini eto u pogibelji je da dodje u ruke, u vlastničtvo Niemaca. Njihov novac učinit će s vremenom svoju, tako da ćemo u Dalmaciji imati, našom zaslugom, naseobinu Niemaca na najljepšem dielu naše zemlje. Hoće li ovu pogibelj, ovu štetu, ovu sra- motu nadoknaditi korist rukoveti propalih tali- jana, koji su došli na tu misao samo jer više ne mogu da se održe pred hrvatskim težakom ? Mi mislimo da ne će i za to u ime po- nosa, u ime koristi našeg naroda, u ime obrane naše narodnosti koja je i onako izvrgnuta po- gibelji njemačkog prodiranja prosvjedujemo proti toj gnjusnoj hotelierskoj politici. A u ime zaštite narodnog posjeda tražimo od zemaljskog odbora da ne dozvoli razsipanje narodne imo- vine. Ne, ne smije nijedan načelnik tuđjincu da- rivati zemljište koje su naši stari čuvali kao svetinju. Ni pedlja zemlje naše ne smije se oti- mati težaku hrvatskomu. Propala gospodstva moraju da sliede svoj naravni razvoj ; ako su osudjena na propast, nisu Hrvati tu da ih na svoju štetu pridižu. Tko ne zna ili ne može da svoj obstanak sačuva, da svoje gospodarstvo unapredi radom ; tko ne zna da ima boljih izvora blagostanja nego su hoteli za tudjince ; tk<» ne zna da su hoteli i lječilišta samo privatna poduzeća i da no mogu biti od koristi nego samo pojedin- cima ; tko od toga očekiva preporod naše ze- mlje a ne od rada i poduzetnoga duha, taj ne shvaća što je narodni napredak, što je gospodar- stvo, trgovina, obrt, pomorstvo. Ovakovi nisu da odlučuju o posjedu svoga naroda, a zemalj- ski odbor njihovim odlukam mora se oprieti. Zemaljski odbor ne smije biti razsipnik narodne imovine radi najnovije hotelierske politike, koja hoće da nas usreći iz Beča. Parlamentarno izvješće. Beč, 25. ožujka. Sveučilištno pitanje Sve se pripravilo na juriš, čim zatrubi ratna trublja. Sve se zanima, da čuje rezolucije raznih narodnosti glede sveučilišta, i ako je sadržaj istih već svakomu u glavnim potezima po- znat. Ali da! Tradicionalnu borbu kod ras- pravljanja školskih pitanja, treba i ove godine ponoviti. Ona se je ponovila jučer, a sprema se da sutra ili prekosutra dopre do vrhunca i da se opet slegne, kao da je nije niti bilo, jer ci- jela ovogodišnja borba za češko i njemačko sve- učilište nije drugo do li neka vrst igranja slie- poga miša. Niemci su se i Česi naime već po- tajno dogovorili i složili da se u Brnu ima po- dignuti njemačka, a u jednom predgradju Bma, u Kraljem Polju da se ima podignuti češka univer- sija. Česi su zagovarali do sada uviek da se Kraljevo Polje pripoji Brnu. Tomu «e je protivio zemaljski odbor, koji se je onda nalazio u ru- kama Niemaca, ali danas je zemaljski odbor u češkim rukama i Niemci, izuzev njemačke radikale, popustiše dok je na vrieme. Kraljevo bi se Polje imalo kroz nekoliko godina pripojiti gradu Brnu, a jer se tamo već sada gradi češka nova teh- nika, to Česi i niesu mogli tražiti boljega zemlji- šta nego li ono napram češkoj tehnici. Tako će se ova dva češka kulturna rasadnika nalaziti u neposrednoj blizini. Kako će proći Hrvatska rezolucija — to mi nije moguće danas na to pi- tanje odgovoriti ništa. Ne želim reći, da joj se piše crna, kao i prijašnjih godina, jer bi morao navesti pravi razlog, koji je po sriedi, da rezo- luciju glede hrvatskog sveučilišta, koju je pred malo dana kanio bio predložiti odboru zast. Vu- ković ne m o ž e b i t i p r i m l j e n a u onoj sti- lizaciji. Ne želeći se upuštati u kritiku, dok se još vode pregovori izmedju vlade i vaših se ovdje sada nalazećih zastupnika (Ivčević, Tresić i Vu- ković), nade je, da će se i za hrvatsku rezolu- ciju naći zgodna formula, da bade primljena u proračunskom odboru. Drugo je pak pitanje, da li će se sa po- primanjem dotične rezolucije moći oživotvoriti naše želje glede zagrebačkog sveučilišta. Prva sjednica kuće. Na dnevnom se redu nalaze sve poznate tačke, koje se niesu riešile prije Božića. Medju njima je još rasprava vrhu spisa, kojim se ime- nuje poljski zemaljski ministar. Kako su se već zastupnici privikli Abrahamovviczevu licu na mi- nistarskoj stolici, tako po svoj prilici, dodje li do toga da se u kući bude raspravljati vrhu spo- menutog spisa, socijaliste će se zadovoljiti sa malom demonstracijom proti ministru, a Rusi- nima su i tako vezane ruke glede sveučilišta. Oz- biljno se o tom radi, a rek bi da su već sve velike stranke i dobivene, za prešni predlog po- višenja kontigenta novaka. Ovo bi imalo prema današnjim dizpozicijama biti sadržaj prve vladine osnove, jer nema nikakva izgleda, da će prora- čunski odbor svršiti svoju zadaću ne samo do 2. travnja, da li možda ne ni kroz cieli travanj, tako da se već govori e će vlada podastrteti pro- vizorij i za drugu polovicu godine. Što traži „Venkov" glasilo čeških agraraca od čeških sudaca? Žalim, da vam prostora radi ne mogu doslovce prevesti cieli članak. Smisao je članku: Češki sudci u češkim zemljama moraju od sada odbijati nje- mačke podneske; to sve do tada, dok njemački sudci 'ne budu htjeli primali češke podneske. Prama riečima bečkog urednika „Venkova" su- deći, ovaj je proglas našao dobranu odaziva kod čeških sudaca, tako da su na izgledu novi za- pletaji u jezičnom pitanju u Češkoj, politici izmedju Austrije i Ugarske. Kako sam bio smion zapitah za te razloge. Moj pouzdanik nasmiješiv se, nadoda: Vi ih znate kao što ih znam i ja, ali se o njima ne smije ništa niti pisati, niti govoriti! Razumjeh ga! Rusini proti Hrvatima. Uprav u zadnji čas mi stiže neugodni glas, da će rusinski zastupnici iz taktičnih razloga biti proti hrvatskoj rezoluciji. Koji su to taktički raz- lozi ? Zar su Hrvati krivi tomu, da Poljaci neće da znadu za rusinsko sveučilište? Uslied ove najnovije viesti, može se već slobodno reći, da će se tako nazvanom slavensko-romanskom bloku u kratko pjevati smrtno opielo. A i jest bio ne- kakav „barehant". Rauchovo putovanje u Beč. Kako će Rauch biti primljen u kraljevskom dvoru i kako će biti odpušten za to nije sigurno nikoga ni najmanje briga. Kralj ne može primiti hrvatskoga bana kao kakvog kućera sa ulice. Ove sam riječi čuo iz usta jedne veoma odlične osobe. Ali da barun Rauch ne uživa u Beču ni- kakvo više povjerenje, reče mi ista osoba, kucajući me šakom po ramenu—to može,te slo- bodno i bez ikakva grizodušja pisati kroz hrvat- ske novine. Wekerle i Rauch su se blamirali pred dvorom, a sada ne znadu, kako da pred dvorom opravdaju tu blamažu. Razlozi zašto se trpi ovo nezakonito stanje u Hrvatskoj, imaju se tražiti u Naobrazba maloga obrta. Šibenik, 27. oi.ujka. Kako se u nas u obće ne može govoriti o strukovnim školama ili tečajevima, jer ih g o - tovo nemamo, ili ako ih imamo, to tek kubure ili su još u svom zametku i tko zna kako će kraj slabe pažnje i podpore uspjeti, tako se u nas uobće ne može govoriti ni o naobrazbi maloga obrta. A ipak drugovdje se ovoj grani narodnog gospodarstva posvećuje velika skrb i pomoć, jer se je uvidjelo da pred ovim pita- njem ni država ni pokrajine ne mogu stajat 1 prekrštenih ruku, jer se došlo do spoznaje, da bez državne i pokrajinske skrbi i pomoći za ovakovu vrst naobrazbe samostalni obrtnici mo- raju li najkraće vrieme propasti. ' Za očuvanje malog obrta pomoću pouke počelo se nešto raditi u Austriji, izdana je na- ime novela 23. veljače 1897. po kojoj majstor uzimlje pomoćnika ili šegrta u nauk na temelju pismenog ugovora pred obrtnom vlasti. U Dal- maciji se uslied novog obrtnog reda počela tek u potonje doba uvažavati spomenuta no- vela i sastavljati strogo po zakonu ti pismeni ugovori izmedj majstora i pomoćnika. Nego sve to još vrlo malo pomaže svrsi t. j. naobrazbi malog obrta, jer se tim obavlja samo njeka propisana formalnost, a u stvari odnošaji i prilike ostaju nepromienjeno onakove, kakove su i odprije bile. Od malog obrtnika traži se dan danas što više moralne, intelektualne i fizične snage da uzmogne odoljeti borbi s jakim konkuren- tom ; traži se od njega tehničko i ekonomijsko znanje, a medjuto obrtni podmladak ostaje kod nas još uviek prepušten samu sebi, ne stvaraju mu se uslovi ni sredstva, da bude mogao obezbiediti svoju budućnost, da mali obrt preko tog podmladka bude s vremenom zaštićen od poraznog upliva, što će na nj da vrši sve to više rastući veliki obrt. Uzrocima propadanja malog obrta ne po- svećuje se nikakva pažnja; prepušta se da traju obstojeće prilike, uslied kojih je majstor prisiljen da izrabljuje pomoćnike ili šegrte kao radnike ili nadničaie mjesto da ih kod obrta upotrebljuje kao naučnike. Tako od lošeg šegrta postane loš zanatlija, koji kod nijed- nog majstora ne nalazi bolje naplate, pa za to ide radije kapitalističkom poduzetniku. To je bez sumnje na zator malome obrtu. Gori spomenuti pismeni ugovori što se sklapaju izmedj gospodara-majstora i šegrta i pomoćnika malo ili ništa mogu da promiene na stvari, a sve s razloga, što nema u nas ni- kakovih uvjeta naobrazbi maloobrtnika. U obće, kako rekosmo, mi stojimo vrlo slabo sa stručnim Školstvom u našoj pokrajini, osobito pak s obrtničkim. Tek u zadnje doba počelo se nješto u tom pravcu i kod nas ra- diti i to u Splitu, gdje ustrojena c. k. obrtni- čka škola krasno uspjeva. Taj uspjeh najbolji je dokaz, kako je takova vrst škola kod nas skroz nuždna i kako se ne smije ostati na sa- mome Splitu. Osim toga Dalmacija ima pravo tražiti, da u pogled stručnog školstva, osobito obrtničkog, bude već jednom uzeta u dostojan obzir, jer kraj posvemašnje njene zapuštenosti sa strane vlade nije ni u tom pogledu imala do sad baš ništa, a osim Splita, nema još ni do danas uzprkos svim vladinim obećanjima i osnovama o ekonomskom njezinom pridignuću. Potrebu naobrazbe malog obrta ćuti u ve- like i naš Šibenik, pa je to upravo potaklo obćinsku upravu, da se i u tom smislu za- uzme. Kako je poznato, na njezin poticaj sa- stavio se i naročiti mjestni odbor, koji je pi- tanje o zavedenju jedne obrtne škole za usa- vršenje uzeo stvarno i formalno u pretres, te podastro nadležnim čimbenicima na odobrenje sve potrebite predspise za tu svrhu. Od tog doba proteklo je već njekoliko mjeseca, kroz koje kao da bi se vodili izmedj zanimanih faktora pregovori za ustrojenje takove škole. U koliko je nama poznato preduvjeti za mogućnost ob- stanka i uspjeha te škole u Šibeniku zajamčeni su sa svakog pogleda, a susretljivost i pomoć sa strane obćine obrečena je na način, da se uprav čudimo što se toliko oteže s konačnom odlukom vrhu ovog pitanja. Obrtna škola za usavršenje u Šibeniku je skroz potrebna, na nju Šibenik ima neosporno pravo, jer je u pitanju škola u obće do sada grozno zapostavljen. Ima godina i godina, da se u Šibeniku opravdano pita jedna srednja škola, i baš nam je mučno ponavljati Što se je sve za postignuće iste učinilo, koliko se je poduzelo, koliko za to pitanje nastojalo na sve moguće načine, pa uza sve to Šibenik sa pro- stranom svojom okolicom nema još niti niže

Upload: others

Post on 19-Oct-2020

1 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

  • God. IV. Šibenik, u^subotu 28. ožujka 1908. Br. 224.

    RVATSKA RIEC Predplatna e l a n a : na godinu K. 12 - Za p o godine K. 6 — Za Šibenik la godinu donašanjem u kuću K. 12. - Za Inozemstvo na godinu K. 12

    suviše poštarski trošak. — Pojedini br. 10 para. — Plativo i utuživo u Šibeniku.

    I z l a z i sriedom i siabotom Uredništvo, uprava i Tiskara lista nalazi s e u ulici Bazilike sv . Jakova. — Oglasi, priobćena pisma i zahvale tiskaju se po 30 para petit redak ili po pogodbi . — Nefrankirana pisma ne primaju se. — Rukopisi se ne

    vraćaju.

    Dobar dio dalmatinske politike.

    Od njekoliko godina počeše nas iz Beča pridizati. Ima tamo u tu svrhu i družtava, ali ova naša zemlja ipak ostaje na svojem mjestu krševita, bez šuma i bez željeznica kao i prije pridizanja. Ugradilo se samo njekoliko hotela za strance koji dobavljaju sve potrebito obično izvan Dalmacije.

    Ipak ima ljudi koji misle da ovakovi hoteli mogu ekonomični podignuti zemlju u svemu zapuštenu, prepuštenu strašnoj utakmici bez saobraćaja i bez trgovine u vieku munjine i strielovitih željeznica. Bez poleta, bez razumie-vanja narodnog gospodarstva i potreba koje su tim skopčane, t misle ti ljudi da će im* krčmarski obrt otvoriti vrela blagostanja. Doći će koji stranac i oni će se obogatiti.

    To je sve što znadu poduzet u današnjem vieku velikog obrta i trgovine.

    Ova misao je skoro občenita po Dalmaciji : od hotela očekivaju spas. Ali ima ih koji su napredniji pa uz hotele misle i na lječilišta. Što mislite, |cad dodju stranci na Iiečenje ovdje u nas, proteći će med i mlieko, zgrćat će se novac na lopate. Tako misle njeki u gradu Hvaru, u Lošinju, a da ne spominjemo druge, i na Rabu. Ovaj zadnji je ipak nadmašio sve svoje takmace.

    U Rab dolazi načelnik bečki Luegher, divi se otoku i njegovim krasnim šumam, izjavlja kako bi tu liepo bilo podignuti liečilište za činovnike bečke občine, a njegov kolega načelnik rabski dariva obćini bečkoj 20 hektara najbolje šume sa najljepšom i najzgodnijom uvalom za kupanje.

    Rab dariva Beč. Rab siromašni sa kojih 800 duša poklanja bogatom i gordom Beču od više milijuna stanovnika vriednost od kojeg milijuna kruna. Tudorin predobiva Lueghera. Jer Luegher izriče želju, a Tudorin poklanja novce, naravno ne svoje nego občine Raba.

    Zar to nije smiešno ? zar to ne graniči s ludošću? Ne, to je politika hotela i lječilišta:

    > je dio politike dalmatinske. Rab je krasan, divan otok, biser Dalma-

    :ije. Rabljani su kroz vjekove uzčuvali svoje šume, jer su ih odkupljivali od pohote mletačke sjemenjem svilenih buba i zlatom. 1 dok je ostalu Dalmaciju Mlečić ogolio, jedini je Rab odjeven kao neva za pir, tako je i danas šuma najveći ako ne jedini prihod rabske obćine.

    Nego gospoda rabska su spala na nizke grane. Njihov je posjed prošao skoro vas u ruke težaka. Težak se diže i napreduje, gospoda piopadaju.

    Pred 200 godina bilo je u Rabu 5000 Poslie kuge taj broj je veoma otančao

    da danas broji tek 800 stanovnika. Od ovih je velik broj propale talijanske gospode, koja zemlju ne znadu obradjivati, a ni na drugi koji plodonosni rad ne znadu se dati. Ova talijanska propala gospoda gospodare još u Rabu, jer su u neprestanu doticaju sa Hrvatima, pa im nameću svoje želje i svoju volju. Nješto u ime mira, nješto radi rodbinstva Hrvali koji su na obćini uvjek popuštaju. Tako je došlo da su se i oni zanieli za talijanima koji žele okrpati svoje poderane žepove. Oni misle da će ih stranci izbaviti iz financijalnih neprilika. Radi

    ":elje oni eto preko načelnika Tudorina da-Beču ogromnu svotu u naravi, u po

    sjedu, u šumam, koje su njihovi otci čuvali kao oko u glavi. Radi toga što oni ne znadu, ne mogu spasiti svoje zemlje i svoj posjed, s v o j e gospodarstvo od težaka, koji svoji radom napreduje i odkupljiva zemlju svoju, oni eto darivaju bogatijemu od sebe najbolji dio svoga otoka, samo da ih ovaj bogati tu-djinac spasi od propasti.

    Ovaj dar učinjen na štetu i na .sramotu naroda bahatom i bogatom Niemcu, raztrubile

    sve novine bečke a i naše kao nješto liepa, 'lika, naravna, a nije nego dokaz da smo

    ne samo siromašni nego i bedasti. Jer o b ćini bečkoj nije bilo težko to zemljište u najam uzeti. Ona razpolaže milijardami, ona je mogla l da se ne osjeti, plaćati obćini rab-

    skoj. veliki najam. Ali da, propaloj gospodi je bilo do toga da primaju kao prosjaci od- beČ-lija pripomoć a da ih na tu pripomoć prisile darivaju oni Beču zemljište koje nije njihovo.

    Na taj način imati ćemo u Dalmaciji još jednu štaciju njemačke kulture, njemačkog prodiranja samo za to, jer su to dopustili Hrvati da spase rukovet Talijana.

    U ime Dalmatinske holelierske politike otvaramo eto vrata Niemcu koji i ne traži drugo nego da malo po malo osvoji ovo naše zemlje. Luegher može biti ponosan da su mu nazovi Hrvati tu ljubav izkazali, onaj Luegher koji nas isto onako ljubi kao i svaki drugi Niemac.

    Rab najljepši naš otok, najljepša naša šuma u pokrajini eto u pogibelji je da dodje u ruke, u vlastničtvo Niemaca. Njihov novac učinit će s vremenom svoju, tako da ćemo u Dalmaciji imati, našom zaslugom, naseobinu Niemaca na najljepšem dielu naše zemlje.

    Hoće li ovu pogibelj, ovu štetu, ovu sramotu nadoknaditi korist rukoveti propalih tali-jana, koji su došli na tu misao samo jer više ne mogu da se održe pred hrvatskim težakom ?

    Mi mislimo da ne će i za to u ime ponosa, u ime koristi našeg naroda, u ime obrane naše narodnosti koja je i onako izvrgnuta pogibelji njemačkog prodiranja prosvjedujemo proti toj gnjusnoj hotelierskoj politici. A u ime zaštite narodnog posjeda tražimo od zemaljskog odbora da ne dozvoli razsipanje narodne imovine. Ne, ne smije nijedan načelnik tuđjincu darivati zemljište koje su naši stari čuvali kao svetinju. Ni pedlja zemlje naše ne smije se otimati težaku hrvatskomu. Propala gospodstva moraju da sliede svoj naravni razvoj ; ako su osudjena na propast, nisu Hrvati tu da ih na svoju štetu pridižu.

    Tko ne zna ili ne može da svoj obstanak sačuva, da svoje gospodarstvo unapredi radom ; tko ne zna da ima boljih izvora blagostanja nego su hoteli za tudjince ; tk

  • srednje škole. Je li moguće, da uz takove ob-stojnosti može zapinjati i riešenje pitanja o ustanovljenju jedne obrtne škole za usavršenje ?

    Naobrazba malog obrta u Šibeniku, gdje se obrt u zadnje doba liepo počeo razvijati, nameće se od dana do dana sve više. Za takovu naobrazbu treba škola, bez koje svi pismeni ugovori izmedj majstora i pomoćnika nemaju praktičnog smisla.

    Stavljamo za to još jednom živo na srce odlučujućim Čimbenicima pitanje o ustanovljenju obrtne škole za usavršenje u našem gradu, od koje će se bez ikakve sumnje kroz kratko vrieme razviti podpuna obrtnička škola kao što je ona u Splitu, jer u obrtnom pogledu odno-šaji i prilike za takovu školu i u Šibeniku su vrlo povoljni.

    Ne obezbiedi li se pomoću stručnih obrtničkih tečajeva ili škola naobrazba malog obrta u Dalmaciji zadat će se njenom ekonomskom stanju udarac, koji će ona težko osjećati već u nedalekoj budućnosti, jer mi vidimo, da svud okolo nas, u našoj neposrednoj blizini takove škole već vrše svoju blagotvornu djelatnost, a samo mi u Dalmaciji da smo i u ovom pogledu zanemareni na očitu štetu, dapače propast našeg malog obrta, od kojega ovisi obsta-nak tolikog našeg pučanstva.

    Vrieme je skrajno, da nam se uspješnim načinom i u ovom pravcu pomogne, jer će inače biti sve jače naše uvjerenje, da se sustavno, proračunano ide za našim osiromašenjem i ekonomskim oslabljivanjem, i da se od obećane vladine akcije za gospodarstveno pomaganje Dalmacije nemamo ničemu ozbiljnome nadati.

    d. s.

    „Ufficio di tutela". Kad smo u našem članku „Seoba Ćozota

    u naše vode", koji je izišao u broju 119. našeg lista, uztvrdili: „Jasno je, da će Italija sve prije žrtvovati, nego li dopustiti da Austrija zabrani povećanje Ćozotske flote na Jadranu", rekli smo jednu istinu, koja se s nijedne strane ne da oboriti.

    Rekli smo nadalje: „Kad bi naša država to zahtjevala, a i kad bi joj talijanska želila ugoditi, ne može, jer je javno mnienje tako elektrizirano u Italiji, da nije moguće na to ni pomisliti. Novine, konference, govori i sastanci, siela i prela jasni su svjedoci, da Italiju sve radi, sve dopušta i sve će dopuštavati sve dotle, dok, — kako nam kaže u svom govoru Morcnos: talijanska zastava ne zaleprša pobjedonosno na iztočnim obalama Adrije!"

    Bili smo kS proroci. Javno mnienje u Italiji tako je žedno na Hrvate, a pohlepno za našim morem i našim obalama, da se je u tu svrhu ustanovilo u Čozi ured poseban i samostalan, a zove se „Ufficio di tutela" (Ured za zaštitu).

    Ovaj ured postoji samo za to, da se podrži Ćozote u našim vodama i da ulieva u nje duh ratoborni, kako se je to pokazalo onomadne i sa slučajem na Braču. Uzmemo li, da su duša toga ureda Belomo i Morenos, tad nam je jasno, za koju je svrhu ustanovljen.

    Propitali smo se ima li ovaj ured kakav statut i da li uobće ima kakovu stalnu osnovu, a bi nam odgovoreno : Ćoza je centrum talijanskih ribara, koji ribaju u vašim vodama. Pošto oni od svoje vlade traže, da im Austrija

    dozvoli ribanje unutar jedne morske milje, te> da kat) što ih je riešila poreza, rieši ih i lične dohodarine, a pošto talijanska vlada oklieva, da to učini, oni hoće da predobiju i uvjere? javno mnienje t Italiji, da su oni od austrijan-ske vlade progonjeni, a od Hrvata davljeni, te da Italija mora na bilo koji način izpuniti svoju misiju t. j . da talijanska zastava mora da zaleprša slavodobitna na iztočnoj obali Adrije.

    Da taj „Ufficio di tutela" nije nikakov ured, već samo prosto uckalo Ćozota vidi se po tome, što svaki ćozotski „bragoc" plača istome 1 krunu na sedmicu. Uzmemo li, da je ukupno oko 800 bragoca tom uredu pribrojeno, a to bi bila tek polovica bragoca što ih je u samoj Ćozi, ured bi primao 800 K sedmično ili 416.00 kruna na godinu. Svaki Ćozot mora od sad unapred netom mu se koja i najmanja neugodna ili protivna dogodi u našim vodama, brzojavno iz-vjestiti ured, a kašnje pismeno, a Belomo i Morenos duša ovog ureda, starati će se, da po Italiji razglase, kako se njihova poštena braća proganjaju u nespašenim zemljama, te kako je dužnost svakog Talijana, da krene u sveti boj na obranu ugnjetavane braće svoje.

    Evo ovoliko nam javlja prijatelj, a što bi mi na o v o ?

    Rekli smo više puta, da mi sami ne možemo ništa. Mi nemamo naše domaće vlade, kod nas se ne pazi na naše narodne interese, mi smo ovdje, da nas svak ugnjetava, a da nemamo komu da se potužimo. Nas se dere, ekonomski ubija, kad ustanemo da branimo svoje, onda smo buntovnici, onda se s nama postupa kao s robljem, koje ne smije da govori, koje ne smije da misli na obranu svog zavičaja i domovine.

    Nama je samo jedno žao, a to je, što mi s tudjih hira stradamo ekonomski, a stradat će naši sinovi i moralno.

    Svakome koji poznade ćud zapuštene ćozotske vižladi, koja je po sudu kompetentnih faktora bez ikakova uzgoja i najneotesanija kasta, što plovi morem, jasno je što li sve ne će oni raditi na našim obalama, kad ovako pod-žežena znade da u njezinoj kući obstoji jedan ured za njezinu zaštitu, na čelu kojega stoji demagog Morenos, koji će svaki njihovu lo-povštinu uzeti kao nevinu stvar ili učinjenu samo zato, jer su bili oni prvi napadnuti od nas i od naših ribara.

    Do sada se je uviek desilo, da su Ćo-zoti uviek prvi više puta napali na naše ljude, a od sada će ovakovi napadaji biti na dnevnom redu.

    Na nama je i na našem narodu da budemo mirni i da nas nikakva strast ne zavede, jer evo sami uvidjamo danomice, da za nas nema pravice. Nije dosta što nam dotepuh krade izpred očiju i štetuje našem blagostanju, već nam još daje i šaku medju oči, kako bi nas onesviestio, a vlada ovog dotepuha pušta da se mirno baši.

    Tako dakako hoće trojni savez, tako hoće strana i domaća lacmančad, koja u Ćo-zotskoj bječvi vidi sve svoje ideale i političke aspiracije.

    Sili i samovolji mi se ne možemo odu-prieti, jer silom ne razpolažemo. Mi treba da se mirno i dostojanstveno spremamo, kako da da za uviek iztjeramo Ćozote iz naših voda, a ovo ćemo postići budemo li kao sviestan narod podpomagal! naše ribare i razvoj našeg ribarstva. U svakom mjestu gdje je god moguće

    osnivajmo ribarske zadruge, koje će biti prava zajednica i duša cielog ribarstva svog mjesta. Nastojmo oko organizacije naših ribara, koji će na izmaku roka nesretnog ugovora izmedju naše države i susjedne, Italiji znati se muževno nametnuti i doviknuti austrijskim vlastodržcima: dosta je, gospodo, više; dosta ste nas izmučili, ponizili i pogazili, a sad pustite nas, da odahnemo, jer su vile došle k očima.

    Bude li sviesti i organizacije, glas će ribara naših bit uvažen, inače bit će i ribarima težko unapred kao i do sada. Ležećemu nema izora.

    Cienimo da će ovo shvatiti i ribari isti, i rodoljubi naši diljem obale naše, kojima je do rada i naroda, a ne do vike, obmamlji-vanja i svakojakog špekulantnog obećanja, pa da da će se i u pogled ribarske naše kaste učiniti ono, što zahtjevaju ne samo naši ribarski, već i narodni interesi.

    Pismo iz Zagreba. U amošnjoj štampi najviše se sada komen

    tiraju predloži bivšeg ministra Imbra Josipovića za riešenje ugarsko hrvatske krize. Hoće li ti predloži imati kakvu uspjeha, hoće li s njima što polučiti krugovi, Iz kojih su indirektno potekli, to je pitanje vremena; svakako rek bi da je svukud već prodrlo uvjerenje, da uz današnje ob-stojnosti, uz nezadovoljne Hrvate nije moguće vladati u Hrvatskoj; stoji, da danas i oni, koji tu skoro nisu ni htjeli što čuti o reviziji nagodbe traže da ban bude imenovan na predlog sabora, da se tim zajamči parlamentarna vladavina; da porezne novce Hrvati sami beru i tangentirajn, a ne Madjari za njih; da se hrvatskom zastupstvu u Pešti prizna karakter delegacije i da se ustanovi mirovni sud.

    Možda su ovi predloži slamka utopljeniku, da se koliko je god moguće očuva nagodbenjačka politika. Koalicija ima svoje čisto označeno stanovište, koje se pred tim predlozima ne može mijenjati; ona ide za promjenom cielog državo-pravnog odnošaja na temelju slobode i ravnopravnosti.

    Dok ovako stvari stoje, dok je položaj sa svakog pogleda ozbiljan, dotle Frank pripravlja svedj nove senzacije, kao što je ona o njegovu posjetu Crnkoviću i o osudjenju demonstracija protiv Rauchu u „Hrv. Pravu". Ove senzacije izazivlju i šire ogorčenje kod pravih domoljuba. Uporedo s njime idu i Wekerle i Rauch. Oni priete Hrvatskoj „armaturama". Barun Paul počeo je već proganjati patriotsko činovništvo. Na-vješta se ukinuće zakona • o slobodi štampe i druge svakojake prisilne mjere. Rauch računa na silu, a zaboravlja što sve može složna narodna volja i probudjena narodna sviest.

    Medjutim silan i ponosit Rauch se pred Wekerlom pokazuje pravom kukavicom. Wekerle je kazao u peštanskom saboru, da je hrvatski ban eksponent magjarske vlade i da mu je zadaća provadjati ono, što magjarska vlada hoće. — Na gori način nije još nikad bio ponižen ugled banske časti, a Rauch sve to mirno guca i duboko se klanja svome gosparu. Da je Rauch h r v a t s k i ban, bio bi na tu uvrjedu s mjesta položio tu čast.

    Opaža se, da je „jaka" ruka Raucha postala skroz nemoćna, da je stegnuta klieštima narodne snage, a da je sve što Rauch inače bunca samo žalostno koprcanje pred padom, koji je neizbježiv. Da se samo pred tim padom, ulagiva, Rauch se dao na proganjanje Srba

    koje u svojoj alkoholskoj mamurno*, najv.se m m . J Govori se još i o podržavljenju komunalne policije u Zagrebu. No, to su sve viesti kojima se hoće da zabavlja javnost, dok Rauch mora da obigrava ministarska predsoblja u Pešti i u Beču, gdje je ovih dana dugo amo tamo bazan kao navito kolo.

    U zadnji čas, dok ovo pismo zaklapam, kola po Zagrebu viest, da je Rauchova sudbina već zapečaćena i da je vlada promienjena. Čuje se naime da bi banom imao navodno postati grof Teodor Pejačević, a Dr. Vlad. Ni-kolić Podrinski podbanom. Za odjelne predstojnike čuju se razne kombinacije, ali najviše se iztiču imena Vrbanića, Badaja i Vj. Klaića. U drugim krugovima čuo sam za verziju, da najviše izgleda ima na imenovanje za bana grof Rudolf Normann Ehrenfalski.

    Stigli su ovamo svi hrvatski delegati iz Pešte ; ostao je tamo jedini Šupilo, da prati razvoj razprava i da do potrebe pozovne drugove.

    Naši dopisi. DrniS.

    (Sudska zgrada, magaze duhana i Čikola). Ovo su tri stvari, koje nam je vlada obećala da će najdulje kroz 1907. počet se radit. Sudska zgrada, o njoj više i dosadilo pisati. Vladini organi ustanovili su trulost te zgrade, njezinu ubitačnost za zdravlje koli činovnika toli onih nevoljnika, koji su osudjeni, da čame u onim izbam osočenim vlagom, gdje sunce nebesko nikad ne zaviri, gdje najjača pleća pro-žeže memla.

    Sudska vlast uvidila je da nije moguće u toj pećini, oličenoj pliesni, više stati, te je još predlani urgirala na obćini e bi joj ustupila bezplatno zemljište, od nje izabrano, za gradnju nove sudbene zgrade, i da bi današnju obćina kupila. Obćina bez oklievanja na sve je pristala, te još lani javila da je pripravna na svaku žrtvu, samo da se nova zgrada radi. Al evo ušli smo u drugu godinu, a o gradnji ni govora više. Čemu onda sva onolika pisanija, čemu činit obćinu da harči hiljade za kupovinu novog zemljišta ? Zna li prizivni sud ili gospoda na daljem da narodni novac ne baca se od objesti, te ako njima nije do zdravlja njihovih činovnika, nit milosrdja prama tamniča-rim, jest nama i do njih i do narodnog novca, pa kad nisu mislili graditi novu zgradu, za što su onda pregovarali i ugovorili ? ! Pbzivljemo nadležne da se jednom maknu i da obećano izvrše, jer nama se ne će papira, nego djela.

    Drugo čim nas vlada pita, već je 5 — 6 godina, bila bi gradnja magaze duhana. U ovom kraju razvila se gojitba duhana, da je i prešla broj zahtjevani jedne velike magaze. A kad se uzme u obzir da predaje duhan i okolica kninska ovdje, to se odmah može znati od kolike je potrebe i važnosti gradnja te magaze. Obćina je i za ovu zgradu udielila bezplatno zemljište, koje je kupila, prama želji dotičnog povjerenstva, ali tomu je 5-6 godina, a mi još ništa ne vidimo, premda uviek se govor i : ove godine, do godine: na proljeće, na jesen itd. Ova gradnja nama je od velike važnosti, jer tim bi se potaklo narod na još veće gojenje duhana, koji mu donosi velike koristi, a mjesto bi pak u svakom pogledu koristovalo. Radi toga mećemo na srce nadležnim, da bi jednom sa odlučenom i obećanom radnjom započeli. Do koga je nek uvaži !

    Pravedan ili krivac. Slika iz sadašnjost i od A. V.

    (15) Radje pomiluj stotinu krivaca, prije nego se odlučiš osuditi ma samo jednog pravednog.

    Sve što je odličnijeg u gradu susretao, izbjegavalo je Radujevića, nasuprot neugledne osobe i osobe dvoličnog značaja, koje se prije nisu niti usudile da započmu kakav povjerljiv razgovor šnjime, upravo se tiskahu kao na jagmu k njemu, jer su ga, radi nesreće, koja ga je snašla, smatrali valjda ravnim sebi.

    Takav postupak zgadio i smutio je Radujevića, koji sjeguran svoje nevinosti, htio je vedra čela i gvozdenom voljom uzdignuti se nad -podlosti sumnjičenja, pak ne mogav toga više podnositi klone dušom, te uhvati Živano-vića izpod ruke i ostavi kolebajućim korakom svoju poslovnicu.

    „Jesam li dakle lud ili sam zbilja ubojica? zapita Živanovića kad su sjeli u kočiju. „Pogledaj me. Izgledam li zaista kao ubojica?"

    „Mani se takovih misli" odgovori Živano-vič. Iztraga potvrditi će najbotje tvoju nevinost.

    „Ali radi fesa me onda sumnjiče?" „Ja znadem, da neimaju razloga da tebe

    sumnjiče, jer sj nevin": „Zašto onda taj sviet u meni nazrieva

    tobožnjeg ubojicu?" Kaži mi, zašto onda uporno upiru prstom u me, kao da na mojim

    rukam vide krv umorene ?" — Pa što vriedi da sam nevin, kad me ciela javnost drži krivcem.

    Povrativ se obojica u Jurjevo, Živanović do malo ostavi svog slomljenog prijatelja, pak se povrati u grad do potraži Zorčića, i da saobći potištenost Radujevićevu, koju mu je prouzrokovalo bezobzirno ponašanje i susretanje tobožnjih prijatelja u gradu, nu kanio je tom prigodom štogod doznati i o toku iztrage.

    Zorčić saslušav povod Živanovičevog do-lazka, obeća, da će se priupitati kod iztražnog sudca o stanju iztrage, jer neizvjestnost mogla bi postati kobna za Radujevića i jer se počeo opravdano bojati za nj, da iz -zdvojnosti radi gubjtka svojeg dobrog glasa i pogažene časti ne učini štogod sebi na žao, te zamoli Živanovića, da se povrati sutradan opet k njemu.

    Zorčić potraži odmah iztražnog sudca, al ga ne nadje, te se povrati opet u svoju sobu razmišljajući, da nadje ma kakav način, da spasi čast svog biednog prijatelja.

    Zadubljen ovako u mislima niti ne opazi da su se vrata njegove sobe otvorila i da je iztražni sudac došao k njemu.

    Podignuv glavu vidio je iztražnog sudca, ali munjevnom brzinom opazio je takodjer njegovo zbunjeno lice, te odmah razabrao da mu nosi neugodne viesti.

    Svladav svoju uzrujanost, uljudno ponudi pridošlici da sjedne, a sam se spusti u naslonjač njemu sučelice, zamolivši, da mu pripovjedi kako teče iztraga.

    „Iztraga stupila je u stadij gdje treba istu uporaviti proti stanovitoj osobi, na žalost moram vam kao prijatelju Radujevića priobćiti, da je sumnja protiv njega opravdana.

    Zar ima zbilja tako temeljitih dokaza, po kojima se može bezdvojbeno sumnjati na Radujevića?

    Prosudite sami. Dosadašnjim izkazim svjedoka, • pa i očitovanjem samoga Radujevića proizlazi, da je malo časa prije 9 sati u večer kobnog dana pokojna gospodja Radujevićka ostavila dvoranu.

    Deset časa poslie devet sati dovezao se je Radujevič u Jurjevo. Htio prije nego podje u dvoranu k gostima da uredi neke stvari u svojoj sobi: u hodniku opazio je neku tamnu ljudsku spodobu, koja pred njim bježi, te mu se pričini da je ta spodoba njegova supruga, koju ne proganja, jer se hoće prvo da uvjeri da li je hjegova žena u dvorani. Radi toga uputi se u dvoranu gdje ju ne može da nadje. Ne našav je u dvorani, traži ju u dru-žinskoj sobi, ali ni ovdje traga traženoj ; s toga polazi u perivoj. Kad je došao u perivoj moralo je biti već oko devet sati i Četvrt, možda i nekoliko časa više. U njemu se probudila zna-

    tiželjnost, a možda i ljubomornost, radi česa je neumorno tražio ženu.

    Radujeviću je bilo poznato da je Vettu-rino zaludio njegovu ženu, dapače ju je, kako sam izjavio, radi njega ukorio.

    Kratko vrieme poslie toga je Talijan od-putovao. U Radujevića porodila se je sumnja, da se je Vetturino možda povratio.

    One večeri nenašav ženu, sumnja i ljubo-mor oživi opet u njemu, a i to je bio razlog da ju je svugdje tražio.

    Sumnja njegova bila je temeljita. Vetturino bio je te večeri u Jurjevu, sam Radujević je to potvrdio.

    Sat kašnje, kada je Radujević stupio u pav.ljon, njegova žena bila je umorena. Ustanovljeno je nadalje, da osim Vetturina i Radujevića u to doba nije bila niti živa duša u perivoju, Radujević po v I a s t i t 0 m priznanju a Vettur.no po pripoviedanju njegovom. Tko je počinio zločin?

    Samo jedan od te dvojice, to je jasno. Radujević bio je već od prije ljubomo

    ran na svoju zenu, te nenašav ju nigdje, njegova se ljubomornost povećaje.

    Napokon poslie dugog traženja nadje ju u naručju omraženog Talijana. - Ovaj kukavno pobjegne, a Radujević u svojoj srdžbi ustrieli svoju zenu.

    (Nastavit će se).

    http://najv.sehttp://Vettur.no

  • A sad osvrnk) se na Cikolu. Za uredje-ove potočine već je 50 godina da se moli,

    iz to vrieme ona je progutala na stotine rotine hiljada krvava truda. Napokon bi reći

    kako čujemo, da se je vlada smilovala, te odredila uredjenje Čikole. Ovo je bilo još lani, a pripreme za radnju morale su počet još početkom ove godine. Ali oparen kašu hladi. Tako i mi. Pošto smo više puta bili obmam-Ijeni sirenskim glasićim : sad ovo, sad ono, bit će uredjena tada i tada, a kad tamo prolazili dani i godine, a tog uredjenja nikad, za to bojeć se da nas ne bi i sad nada prevarila, i sladki svi uspavali naše želje, obraćamo se ponovno vladi, da bi jednom počela sa uredje-njem Čikole, i tako riešila nas ekonomskog stradanja i zdravstvenog upropašćivanja. Mi kad vidimo onda ćemo vjerovati, jer nek nam se ne zamjeri, obećanje ludu radovanje, a mi

    ga siti 1 Sva tri ova pitanja mećemo na srce onima,

    h se tiču. Bilo bi vrieme da se već maknu.

    M a k a r s k a . ( D r u ž t v o „D a 1 m a t i a"). Sve dosadašnje

    tužbe našeg obćinstva glede sasvim slabe službe novog parobrodarskog družtva „Dalmatia" os tale su uzaludne, te ne ima nade da će nepodesna služba sa starim i neudobnim parobrodima na bolje okrenuti. Zaista plovidbeni red kao da ne obstoji, — zakašnjenje parobroda na dnevnom je redu, niti se ikad znade, kad će do tični parobrod doći. — Ono što je prije — kad je družtvo Rismondovo plovilo — iznimka bila, osobito za poštarske parobrode da bi zakašnji-vali — sad novom plovidbom svake sedmice biva redovito, a osobito sriedom i petkom — na veliku škodu obćinstva, a osobito trgovaca. — Na primjer — karkaša stari „Jason" u proš l i petak zakasnila je i to liepim vremenom 12 sati, a kako je došla u večer kasno, tako se te večeri pošta nije mogla dieliti, nego stopro sutra dan na 8 sati, — te je po tome primismo 24 sata kasnije. U sriedu „Vila" zakasnila je takodje ugodnim vremenom za 9 sati.

    U drugim prosvietljenim državama, kao u Francuskoj i Engleskoj — ako koji parobrod za sami cigli sat zakasni — osim ako uzrokom nije bilo strašno božje vrieme — mora da globu plati. Tako bi moralo i bečko ministarstvo tu klauzulu staviti, a to je sasvim pravo, jer obćinstvo za-htieva tačnost kad družtvo prima vladinu mastnu subvenciju.

    Viesti. Za „Družbu S v . Ćirila i M e t o d a za

    Istru" primila je mjestna podružnica od g g : Jakova Malenice i Vicka Protege po K 1 — i to u počast smrti blagop. A. Žepine. Od gosp . Josipa Karadjole K 42 , 10 skupljenih na njegov predlog pri vjenčanom piru gg. Ante Kaleb i Nikole Škode u Tijesnu.

    Svega . . . . K 44.—

    Prije izkazanih „ 142.20

    Ukupno . . . „ 186-20 Napried za našu istru ! „Ubožkom D o m u " udielio je g. Ante

    Bogdanovrć, veletržac u Trstu, K 20. — Vrlomu otačbeniku uprava „U. D." liepo zahvaljuje. Ugledna Obćina Šibenska da počasti uspomenu vrlog i nezaboravnog sugradjanina Sima Matavulja poklonila je u istu svrhu K. 200-Darovaše „U. D." nadalje 10 K g. E. Milić, načelnik željezničke postaje, po 2 K nadporučnik g. A. Kopani i Vj. Schatel. Svima ovima uprava „U. D." srdačno zahvaljuje.

    Dr. Dulibić i „Ubožki D o m « . Dne 25. tek. naš zastupnik veleučeni Dr. Dulibić udostojao se obaći „U. D." Zadivio ga je uzorni red, što u njem vlada, a pri odlazku siromahe utješio novčanom pripomoći. — Bog mu platio !

    Glazba na m a l o m trgu. U nedjelju u jutro na 11 i pol sati svirati će „Šibenska Glazba" na obali. Program je koncertu sliedeći : 1. Koračnica, Wagner ; 2. Ouvertura „Slovan", Titti ; 3 Kavatina iz opere „Seviljski brijač" Rossini ; 4 Fantazija iz operete „Vesela udovica", Lehar. 5 Koračnica „Oj ti' Vilo Velebita" Novosad.

    ' Kazal iš te . U sriedu i četvrtak večer davao se „Seviljski brijač", koji je u izvedbi zaostao mnogo za „Favoritom". Bolje se je glumilo nego li pjevalo, tako da je komičnoj strani opere više udovoljeno. U četvrtak večer išlo je nešto u obće bolje, ali sve skupno nije da se ponovi više puta. Iduće nedjelje počet će se sa Verdievim „Ernani-em", a čujemo da će bit pribavljena i koja nova sila. U tom slučaju lako da „Ernani" bude zadovoljavao poput -Favorite".

    Simo Matavulj : Nemirne d u š e . Primili smo sa zahvalnošću na prikaz ovu zbirku Ma-tavuljevlh pripovjedaka, koje se s nasladom čitaju, kao u obće svi sastavci vrlog našeg sugradjanina književnika. Pri koncu knjige ima

    pogovor od J. Skerlića, gdje se veli: „Ova zbirka, koja je posljednja knjiga Sime Matavulja ima svoju žalostim sudbinu. Proslavljeni pisac sam je bio odabrao deset svojih novih pripovjedaka, razturenih po raznim srbskim i hrvatskim časopisima, i predao ih beogradskom knjižaru — izdavaču 0 . Sv. Cvijanoviću. Sam je vršio nadzor nad štampanjem, sam izvršio korekturu prvih šest tabaka, dokle ga nije pokosila nagla i tragična smrt dne 20. veljače 1908., tako da „Nemirne duše" danas izlaze kao njegovo posmrtče". — Liepu ovu knjigu najtoplije preporučamo.

    Odas lan ik š i b e n s k o g ko tara na VII. pokrajinsku učiteljsku konferenciju, (koja će mjeseca rujna viećati u Arbanasima) gosp. Dinko Sirovica bio je kao takav priznat od c. k. po krajinskog školskog vieća odlukom 6. t. mj. br. 1216. Toliko na znanje učiteljima i učiteljicama u šibenskom školskom kotaru, da se znadu obratiti na gosp. Sirovicu, ako imadu da mu priobće svoje nazore i želje s pogledom na pitanja, o kojima će razpravljati u konferenciji.

    Izborna reforma za D a l m a c i j u . „Nar. List" doznaje, da je na zemaljskom odboru već gotova osnova za izbornu reformu. Glavna načela bi bila ova : Odpali bi dva viriliste i zastupnici trgovačko-obrtničkih komora, a sabor bi brojio 44 člana. Vanjske bi obćine birale 28 članova, gradovi 9, a veleporeznici 7. Census, koji danas iznosi 10 K. bio bi smanjen na najniže : t. j . tko uobće plaća izravni porez pa i u najmanjem iznosu, imao bi pravo glasa. Vanjske obćine ne bi više birale preko biranih birača, nego izravno. Ova osnova, koju da je izradio prisjednik Dr. Katnić, doći će ovih dana u sjednicu zemaljskog odbora, pa bude li prihvaćena, bit će podastrta vladi. Ako vlada bude sporazumna, onda bi sabor mogao biti sazvan u travnju ili svibnju na kratko zasjedanje, da glasuje izbornu reformu. Nego po sriedi je i jezično pitanje. Vlada sigurno ne će sazvati sabor, ako prije ne bude gotova s riešenjem jezičnog pitanja. A dodje li medjuto lipanj prestat će mandat današnjem saboru i morat će se birati novi po starom izbornom redu. Koliko se nama čini, od svega toga će bit još ništa, jer težko da se još vlada odluči na saziv sabora radi jezičnog pitanja, za koje kae da nije nikako dobro razpoložena sudeć po pojavima zadnjih dana. Njoj ide sad u račun krzmanje, ali koliko će to krzmanje moći trajati ?

    N o v a družbina š k o l a . Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru otvorila je novu školu u Rakitovcu kod Buzeta.

    Izlet u D a l m a c i j u . Bosansko-hercegovčki automobilski klub u Sarajevu priredjuje o Uz-krsu izlet u Dubrovnik i Kotor.

    R a v n a t e l j k o t o r s k e g i m n a z i j e . Ravnateljem gimnazije u Kotoru imenovan je sadašnji upravitelj prof. Frano Katić.

    Sudar p a r o b r o d a . Prošlog utorka u 2 sata posije podne krenuše iz Šibenske luke „Primo" i „Obrovac" društva „Dalmacija" : prvi za Zlosela, u drugi za Rogoznicu. Oba krcati putnika ko šipak zrnja. I stane medju njima natjecanje tko će prvo do tvrdje sv. Nikole, ko da voze kamen ili gjubar, a ne ljude. Na jednom „Obrovac" udari „Prima", da se ovaj odmah nagnuo nakon što pretrpio i znatnu štetu. Medju putnicima nasta strav. Sva sreća, da nije bilo i gorih posljedica. Mi ne znamo kako okrstiti ovo i ovakovo ponašanje gg. kapetana. Ta pametnije i opreznija bili bi proveli, da su bili na vodstvu kapetan „tnaz-zola" i kapetan „girica".

    Iz M a k a r s k e nam p i š u . Ovdje od malo dana glasoviti hrvač g. Tomašević — dva puta se je producirao u sokolaškoj dvorani — i oba puta prostorije bijahu dubkom pune naroda. Njegovoj velikoj vještini i jakosti svak se divio. Stalno je, da su sasvim riedki takovi junačine poput gorostasa Tomaševića. — Polovicu čistog utjeranog dohodka g. Tomašević namienio je družbi S. S. Ćirila i Metoda. — Evala mu!

    Čemu to ? Pišu nam iz Drniša: Ovih dana dovezena je ovdje dva puna kara sum-ljivih predmeta, pod pratnjom žandara. Neki kažu da su puške i oštri naboji, koji da se imaju razdieliti po žandarskim postajam. Kažu da su žandarske postaje u našoj okolici pune pušaka i oštrih naboja. Ne znajuć za ništa nova, nameće nam se pitanje: čemu t o ? Ne-kidan imali smo čast vidjeti u Drnišu poglavara splitskog, šibenskog i kninskog. Puške, naboji, poglavari, mora da se nešto iza brda valja !

    S a m o s t a l n o ravnate l j s tvo že l j ezn ica u Spl i tu . Pogovara se da je ministar za željeznici Dr. Derschatta odlučio u Splitu utemeljiti posebno i samostalno ravnateljstvo za dalmatinske željeznice, i to prama uzoru ravnateljstva za željeznice u Černovicu. U tu svrhu

    sazvana je konferenca za 6. travnja kod ministarstva za željeznice. Na istu su pozvani splitski i tršćanski ravnatelji željeznica. Novo ravnateljstvo za dalmatinske željeznice ne će u ničemu ovisiti o ravnateljstvu željeznica u Trstu, već će biti za se podpuno samostalno, kako su to preporučivali i zahtjevali u svom upitu dne 15. ožujka 1906. svi zastupnici iz Dalmacije, a u zadnjoj sjednici proračunskog odbora i zastupnik vitez Vuković.

    U sveuč i l i š tnom pitanju. Zastupnik Vuković prikazati će u proračunskoj razpravi slie-deću rezoluciju: „Pozivlje se austrijska vlada, da pripozna sve državne izpite i rigoroze na pravničkom i filozofskom fakultetu kr. hrv. sveučilišta u Zagrebu djacima Istre i Dalmacije. Nadalje se poziva ista, da dokine „naknadni izpit u Beču", taj monstrum koji je spojen s gubitkom vremena i troškovima, pošto gg. profesori u Zagrebu predaju sve predmete na

    •juridičkom fakultetu „s osobitim obzirom na austrijsko pravo". Pozivlje se još vlada, da pripozna diplome doktorske obaju fakulteta u Zagrebu, a da ih ne treba nostrifikovati u Austriji po naredbi 5. lipnja 1850. Pozivlje se vlada, da sve ovo prepozna i Slovencima, dok se ne osnuje slovensko sveučilište u Ljubljani". Na 24. o. mj. ministar predsjednik Beck vie-ćao je sa hrvatskim zastupnicima iz Dalmacije Vukovićem, Ivčevićem i Tresićem o priznanju sviju izpita na zagrebačkom sveučilištu.

    Carev insko v i e ć e . Zastupnička kuća ca-revinskog vieća sazvana je službeno za dan 2 travnja.

    Hrvatski djaci i sveuč i l i š t e u L a v o v u . Hrvatski djaci iz Dalmacije i Istre na sveučilištu u Zagrebu obratili su se na dekanat ju-ridičkog fakulteta u Lavovu, da ih obznani, bi li ih tamo gostoljubivo primili i da li bi im se dozvolilo na izpitu govoriti hrvatski. Neki kažu, da će Rauch odmah netom se otvori drugi semestar dati zatvoriti sveučilište.

    Riečka b iskupi ja . Magjari bi na svaki način htjeli da prekinu sveze, koje još Rieku spajaju sa Hrvatskom. Tako se je poslie smrti biskupa Maurovića ozbiljno pretresalo u Budimpešti pitanje, da se na Rieci, koja spada pod jurisdikciju senjsko-modruškoga biskupa, osnuje posebna biskupija. Tom osnovom bavio se i Vatikan, ali ju je konačno i napustio.

    P r i g o d o m 80-godi šnj i ce T o l s t o j a . Lav Tolstoj , koji je sad bolestan, izjavio je, da pod nijedan način ne će dozvoliti javnih svečanosti prigodom njegove 80-godišnjice. G o vori se, da je metropolit Antonije spreman dignuti ekskomunikaciju sa Tolstoja, ako mu ovaj dodje na susret.

    5000 K v l a d i n a dara . Vlada je udielila 5000 K da se podieli u onim selim i onim siromasim obćine Drniške, koji su pretrpili elementarne štete lanjske godine. Liep dar! Prava ironija ! Na 42 sela kako da se podieli ta velika svota ? Bili su pozvati svi župnici, da bi dali svoju mnienje. Neznamo što su rekli, ali kad bi se išlo dieliti, moglo bi svakog siromaha dopast po 50 para, za to držimo, da bi bilo najbolje da se ta svota uloži u gradnju seoskih puteva. Vlada bi učinila uslugu dotičnom pučanstvu kad bi odgovorila jesu li to oni miljuni iz zemlje obećanja ! ?

    Za p r e s u š e n j e m o č v a r a nere tvansk ih . Ministarstvo je gospodarstva u Beču odlučilo, da prosuši močvare u dolini Neretve. Na tu zamisao potaklo ga je mnienje stručnjaka, koji su izjavili, da će se prosušenjem tih močvara isko-rieniti pošastna groznica, koja onuda nemilo hara i da bi se potrošeni novac za to prosušenje naknadio tim, što bi neretvanska ravnica dala godišnje toliko žita, da bi se njim namirile potreba kruha naroda u Dalmaciji. Početkom travnja doći će iz Beča povjerenstvo, da od morske obale do Metkovića providi tlo i na temelju stečenog iskustva osnove sastavi. Doista ie bilo skrajnje vrieme, da se u Beču na to odluče. Hoće li pak ikad doći red na presušenje naših Morinja, — to je pitanje, jer sve izgleda, da vlada i ne zna za Jadrtovačke močvare!

    P r e u s t r o j s t v o vo j ske . Čuje se, da vlada namjerava uvesti dvogodišnju aktivnu vojničku službu, ali da će zato povećati broj vojnika i podčastnika. Zajednička če vojska porasti za 22 hiljade ljudi, austrijsko domobranstvo za 4500 ljudi, madjarski honvedi i hrvatsko domobranstvo za 3000 ljudi. Zato će se povećati trošak za vojsku oko 70 milijuna kruna na godinu.

    Hrvatska B o k e l j s k a Š ted ion ica . Primili smo treći računski zaključak Hrvatske Bokeljske Štedione, registr. zadruge s ograničenim jamstvom u Kotoru, za poslovnu godinu 1907. Račun iz-ravnanja iznosi u aktivu K 648* 123*92, u pasivu isto toliko, račun dobitka i gubitka iznosi K 35-559-59 u aktivu i u pasivu ; čista dobit K 13*571-25. — Koncem godine 1907. bilo je upisano 617 članova sa 1627 udjela.

    U š to s e s v e g u b e ! Rauchove „Narodne Novine" doniele su njekidan brzojavku iz D u brovnika, da se je tamo ciela jedna obitelj otrovala kamenicama (ostrigama), pače da su se otrovali sin i kćer te obitelji, prvi u Zadru, a druga u Gružu, kojima da su roditelji poslali tih kamenica. U stvari nema ništa istine, i tako su „Narodne Novine" bile nasamarene, ali je ipak zlo što se takove viesti turaju u javnost, jer se tim škodi glasu, a po tom i izvozu naših izvrstnih kamenica u sviet.

    l?rom*t P i e k a Mletci . Ugarsko-hrvatsko parobrodarsko družrvo zaključilo je, da će po -čam od 1. travnja dnevno izim nedjelje polaziti salonski parobrod iz Rieke u Veneciju.

    Naše brzojavke. B e č , 28. Vuković je u proračunskom od

    boru uzeo u pretres pitanje o priznavanju nauka na zagrebačkom sveučilištu u Austriji u smislu reciprociteta, te priznanje izpita i u ukinuće naknadnog izpita. Ministar za nastavu Marchett odgovorio je Vukoviću, da on nije protivan pred-lozima, koji su se u ovom pitanju već više puta podnieli, samo da to pitanje treba proučiti, e da se uspostavi je li nauke na zagrebačkom sveučilištu odgovaraju odnosnim austrijskim zahtjevima.

    Beč , 28. Zastupnik hrv. stranke prava Stj. Zagorac posjetio je ovdje u parlamentu zastupnike Ivčevića, Tresića i Vukovića i s njima se sporazumio glede hrvatskog pitanja.

    Budimpešta , 28. Zastupnik Zagorac izjavio je ovdje, prispjevši iz Beča, izvjestitelju hrvatskog novinstva, da je zadovoljan s uspjehom svog putovanja u Beč.

    P o r u k e : Ć. G. — M. J. — Trilj. — Ono nije za javnost. Mjestna školska vlast neka providi. Javite se čim drugim, što zasieca u obću korist mjesta ili krajine Zivili!

    Javna zahvala. Svima onima, koji se nas sjetiše u težkoj

    tuzi, te nas zadesi smrću našeg ljubljenog brata

    A N T E nastojeć, da nas utješe, ili drukčije na koji god način počastiše uspomenu milog nam pokojnika, budi ovim izražena naša topla i vječita zahvalnost.

    U Š i b e n i k u , 27. ožujka 1908.

    Ivan Žepina , brat

    Marija Ž e p i n a I

    Anka Kandijaš |

    Poučavanje n j e m a č k o g j ez ika preduzimlje u kući ili drugovdje dobar poznavalac istoga. Za potanje obavjesti obratiti se Uredništvu ,,H. R."

    1111111 u 111111111 u 11111 m 111111111111111111111111 111111111111111 Za izravni uvoz

    Santor lna obratit se na G. Carbonetti-a povelj. mešetar

    u ŠIBENIKU.

    KrVati i Jtn/aiice! kupujte m a r k e

    5=*== D R U Ž B E = =

    Orila i' Metoda = za Jstru =

    m i l i l i

    Najveća dalmatinska zlatarija ANTE RADIĆA - SPLIT.

    Trg; voću, C * r t M I S I U I v r a t a n a ot>t*li. " = ^ J

    Ilustrovane cienike šalje badava. = = r = = = Ilustrovane cienike šalje b a d a v a

    OQOC

  • U T PODRUŽNICA HRVATSKE VJERESIJSKE BANKE - ŠIBENIK.

    ^ o O 0 O 0 ®" B A N K O V N I O D J E L

    prima uložke na knjižice u konto korentu u ček prometu; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke poslove, obavlja inkaso, pohranjuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimlju najkulantnije. Izplate na svim mjestima tu i inozemstva obavljaju se brzo i uz povoljne

    uvjete.

    o

    D i o n i č k a g l a v n i c a K. 1 . 0 0 0 . 0 0 0

    Pričuvna zaklada 1 0 0 . 0 0 0

    Ccntralka Dubrovnik - - - - - -

    - - Podružnica u Splitu i Zadru.

    Priskrbljuje zajmove uz amorti

    zaciju kotarima, općinama, i jav

    nim korporacijama.

    - v i 0

    M J E N J A Č N I C A

    kupuje i prod aje državne papire, razteretnice, založnice, srećke, valute, kupone. Prodaja srećaka na obročno odplaćivanje. Osjegurauje proti gubitku koci ždriebanja. Revizija srećaka i vriednostnih papira bezplatno. Unovčenje kupona

    bez odbitka.

    0 Z A L A G A O N I C A

    daje zajmove na ručne zaloge,

    zlatne i srebrne predmete, drago

    kamenje itd. uz najkulantnije

    uvjete.

    4 b

    CROATIA ,/ • ,., O S I G U R A V A J U Ć A Z A D R U G A U Z A G R E B U

    UTEMELJENA GODINE 1884.

    CENTRALA: Zagreb, Zriiijski trg, B e m l a v i ć e v a ulica lir. 2, GLAVNA ZASTUPSTVA: Osiek, Sarajevo, Snijet i Trst.

    Ova zadruga stoji pod okriljem i nadzorom obćine slobodnog i kr. glavnoga grada Zagreba, te prima uz povoljne uvjete sliedeće vrsti osiguranja :

    I. Na ljudski ž i v o t : 1. a) osiguranja glavnica za slučaj doživljaja i smrti;

    b) osiguranje miraza; c) osiguranja životnih renta.

    2. Osiguranja mirovina, nemočnina, udovnina i odgojnina sa i bez liečničke pregledbe.

    3. P u č k a o s i g u r a n j a na male glavnice bez liečničke pregledbe. II. Protiv š te te od p o ž a r a : 1. O s i g u r a n j a z a d r u g a (kuća, gospodarskih zgrada, tvornica). 2. O s i g u r a n j a p o k r e t n i n a (pokućstva, dućanske robe, gospo

    darskih strojeva, blaga i t. d.). 3. O s i g u r a n j a p o l j s k i h p l o d i n a (žita, siena i t. d.). IH. Os iguranja s taklenih p l o č a protiv raz lupanja .

    Zadružna imovina u svim odjelima iznosi: K 1,410.816.28 Od toga jamčevne zaklade: K 1,000.000.00 Godišnji prihod premije s pristojbama preko: K 820.000.00 Izplaćene odštete: K 2,619.582.36

    Za Dalmaciju pobliže obaViesti d a j e : ClaVtto povjerenstvo i jfadzormčtVo „ ( r o a t i a e " tt 5plj«ta. = = = = = = Poslovnica u Spljetn, ulica Do 5ud br. 356. • -

    §«-" PUTNICI PRIMAJU SE UZ POVOLJNE UVJETE. ~m&

    —•Ilé—*1U I C I V J I ^ A U A 1 P A P I R N I C A

    IVANA GRIMANI«A loo - ŠIBENIK - ( ì l a v n o u l iva Glavna

    preporuča svoj veliki izbor liepih HRVATSKIH, TALIJANSKIH, NJEMAČKIH I FRANCUZK1H

    KNJIGA, romana, slovnica, riećnika,

    b e s v a k o - ! o n d a pisaćih sprava, trgovačkih v r s t n i h p e č a t a o d k a u t s c h u c k a Knjiga, UređOVnOg papira,

    elegantnih listova za pisma,

    1 1

    razglednica i t. d. Prima pretplate na sve

    S k l a d i S t e n a j b o l j i h I n a j j e f t i n i j ih š i v a ć i h s t r o j e v a

    „SINGER" n a j n o v i j i h s i s t e m a .

    l x r » v « t a š k o i s t r a n e t > n * * c » i > i » t ?

    uz originalnu cienu sa taćnim i brzim dostavljanjem n kuću. Velika zaliha svakovrstnib

    +o i>lomj 35 vvieker«nao5H 1 « i od najbolje vrsti i leća n svim gradacijama. VANJSKE NAKUĆBE OBAVLJA KRETOM POŠTE.

    )omozite Istru! $ Banca CotntnerciaU Tricstina 3

    prima: Uložke u krunam uz uložničke Listove:

    sa odkazom od 5 dana uz 2 3 /4° 'o „ 15 „ „ 3» / 0 ' n 30 „ „ 4 7 . %

    Uložke u zlatnim Napoleonima ili u engl, funtim. (šterlinam) uz uložničke Listove: sa odkazom od 15 dana uz 2 %

    30 „ „ 2 V« 3 mjes. „ 3°/o

    NB. Za uložne listove sada u toku, nov kamatnik ulazi u kriepost 15.og Novembra i lO.og Decembra o. g.; izdaje blagajničke doznačnice na donosioca sa škadencom od 1 mjeseca uz kamatnjak od l . V / o - *

    Banko-Žiro i Tekući račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanoviti; obavlja inkas8o mjestnih računa, mjenica glase-ćih na Trst, Beč, Budimpeštu, Prag i druge glavne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korentista bez ikakvog troška.

    izdaje uložne knjižice na štednju uz dobit od 3 V / o

    Otvara tekuće račune u raznim vriednotama. Jnkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mjesta Inostraustva, odrezaka i izžriebanih vriednostnih papira uz umjerene uvjete.

    Izdaje svojim korentistima doznačnice na' Beč, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsbad, Cervignano, Cormons, Cernovicu, Eger, Rieku, Friedek, Gablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Klagenfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz, Dubrovnik, Solnograd (Salzgburg), palit, Peplitz, Troppau, Warnsdorf, Bučko-Novo-injcsto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na inozemstvo po najboljem dnevnom tečaju.

    Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monarhije l Inozemstva.

    Bavi se kupnjom uz tovarne dokumente u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, itd. itd. uz umjereni kamatnjak.

    Daje predujme na vriednostne papire, robu, warrants i tovarne dokumente uz uvjete, koje će se ustanoviti. <

    Daje jamčevinu za carine skladišta Kontira-nja (Contirungs-Lager).

    Preuzimlje u pohranu i upravljanje: U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan

    ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i vatre i kojoj je posvećen osobiti nadzor su strane bankovnih organa, primaju se u pohranu vrtedno-. stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povoljne uvjete, te se na zahtjev preuzima i upravljanje istih.

    Osjeguraje vrtednote proti gubitcim žriebanja.

    tira

    NOVO "Sü

    t t Š ibeniku ( u l i c a S t o l n e C r k v e ) ,

    Banca Commerciale Triestina.

    NE CITATI mo već k u š a t i s e m o r a davno prokušani medicinski

    S T E C K E N P F E R D od

    Ijiljanova mlieka SAPUN od BERGMANNA i Druga, Draždjani i Tetschen

    na/L. od prije poznat pod imenom BERGMANNOVA SAPUNA

    od ljiljanova mlieka da se lice oslobodi od sunšanih pjegica,

    da zadobije bieli tein i nježnu boju. Pretplatilo komad po 8 0 para

    u drogariji VINKA VUČICA Š I B E N I K .

    OQOQOOOOOOOQOOOOOQ

    J a t a k a B a n ì a O l i Bankovne prostorije u ulici Cassa di risparmio, Br. 5.

    Vlastita zgrada ...

    Obavlja sve bankovne i mjenične poslove: eskomptuje mjenice, daje predujmove na vriednostne papire, kao i na robu ležeću u javnim skladištima.

    Kupuje i prodaje vriednostne papire, svake vrsti, devize, inozemni zlatni i srebrni novac, te banknote i unovčuje kupovne i izždriebane papire uz najpovoljnije uvjete.

    Izd je doznake na sva glavnija tržišta monarhije i inozemstva, te otvara vjeresije uz izprave (dokumnte) ukrcavanja.

    Prima novac na Štedioničke knjižice u tekući i giro račun.

    Obavlja sve burzovne naloge najbrže i najsavjestnije uz vrlo umjerene uvjete.

    Posreduje i konvertira hipoteke kod prvih mpotekarnih zavoda uz najniže uvjete.

    OQOOQGOOOOOOOOOOOO ŠIRITE - -- „HRVATSKU RIEČ"!