Zakoiell, N, OemokracJ] .... , Pollt. tnfsao, Vol XXlX ( HI92), No. 4. •tr. 101- IClfl 101

Izlaganje sa :z:nanstvenog ~lcupa UDK 321.011.5:330.342.151

Demokracija i socijalizam između komplementarnosti i kontradikcije

NENAD ZAKOšEK•

Safetu k

.Kraj realnog socijalizma zahtijeva preispitivanje mnogih tradicionalnih po-litičklh posmvki, a medu njima i razumijevanja odnosa demokracije i socijaliz-ma. Taj problem autor ispituje s aspekta formiranja modernog poimanja de-mokradje kao institudonulno-proceduralnog konccpra unutar polju napetosti dvaju političkili ideologija koje su oajvi~c utjecale uu laj proces: liberalizma i socijali1-ma. Autor pokazuje kako osnovn

102

U odnosu na tu pozadinu krizne epohe mora se danas razmišljati o odnosu demokrdcije i socijalizma. Tu epohu nagovijestila je kriza realnog socijalizma, a njegovim konačnim slomom u Evropi ona je dostigla svoj prvi vrhw1ac i postala je kao takva općenito prepoznatljiva. Kraj realnog socijalizma ujedno je posvuda -dakle i u zapadnim demokratskim društvima - podvukao krizu socijaJjzma kao političke ideologije i normativnog ideala. Nu bilo bi p rejednostavno i varljivo ako bi se kriza socijalizma interpretirala naprosto kao trijumf i konačna povijesna pob-jeda liberalne demokracije (kaku glasi već znamenita dijagnoza Francisa Fukuya-me). l modem a je demokracija dospjela u vrtlog krizne epohe, zacijelo i stoga što je njezin danai:nji oblik bitno obilježen uzajamnim utjecajem sa socijalizmom i pro-turječjem spram njega . Kriza socijalizma nužno povlači za sobom i krizu dominant-nog shvaćanja demokracije. Sa sviješću u takvome stanju problema valja dakle prei-spitati odnos demokracije j socijalizma.

L

Prije no što pokušam podrobno an

Zakotetc. N., Demoknoc:lja..., Polit. misao, Vol XXIX (1992), No. 4. •tt. 101- 108 103

se, dakako, ne smije wboraviti značenje njihovih antidemokratskih varijanata: kon-z.eTvativnog liberalizma i autoritarnog socijalizma). Kroz njihovo međusobno povi-jesno djelovanje u 18. i 19. stoljeću ponovno je otkriven i reinterpretirao klasjčni pojam demokracije, tc je u svojim preobražajima do danas bitno ostao unutar nji· hova nuponskog polja. Utjecaj drugih političkjh id~ologija na razvoj modernog kon-cepta demokracije ovdje se može zanemariti, zato što su bi le ill antidemokratske (poput, izvorno, konzervativizma i fašizma) ili su općenito bile u mjerene protiv državno organizirane politike (poput anarhizma).

Zbog log razloga htio bih interpretirati problem odnosa demokrHcije i socijaliz-ma kHo pitanje o povijesnom oblikovanju moderne demokracije iz proturječja i konkurencije liberalizma i socijalizma, nadasve u evropskom kontck lu. Pri tom problematiziram demokraciju prvenstveno kao institucionalno-proceduralni kon-cept, a liberalizam i socijalizam kao ideologije, iako ću nužno reflektirati i njihove preobražaje uslijed praktičnill his torij ·kih iskustava u konkretrum političkjm siste-rruma.

II.

LlberaliZllm i socijalizam povijesno su nastali kao ideološke reakcije na izvornu problemsku siluaciju moderne. U okviru te reakcije formirao se i moderni koncept demokracije- najprije i pretežno kao takozvana liberalna demokracija. Taj kon-cept demokracije predstavlja sredi\-nji političko-instituc.ionalni model koji je u postavljen da bi u kombinaciji s nekim drugim temeljnim institucijama rije.~io posebne probleme modernog društva.

U pojednuste~vljenoj i pomalo shematskoj formulacij i izvorna se prohlcmska si-tuacija modeme može zahvatiti u sljcdećim točkama:

l) Sekularizacija slike svijeta te osobito shvaćanja povijesti i društva pmuzročuje modernome čovjeku fundamental m problem smisla u interpretaciji njegova polol.aja s obzirom na povijesno vrijeme i uređenje međuljudskih odnosa.

2) S problcmom smisla je usko poveza n problem legitimacije: rastvaranje tradi-cionalnog staleška-patrijarhalnog i religiozno utemeljenog »prirodnog« poretka proizvodi akutni problem legitimacije pravnog poretka i političkih nosilaca moći koji nastupaju sa zahtjevom za općom poslušnošću.

3) Dinamiziranjem socijalnih i ekonomskih odnosa, u uvjetima uhmmoga znan-stven~-tehničkog napretka, nastaje za moderno dru.~tvo problem integracije. Njegovi izvanjski i akutni pojavni oblici su privredne i političke krize, kao i različili aspekti anomije.

4) U modernom se društ\u zhiva ubrz.ani rast centTalizir

104

5) Kao poseban aspekt integracijskog problema formira se 11 tijeku industrija-lizacije duboka interesna opreka unutar moderne ekonomije, prvenstveno izmedu posjednika kapitala i radnih klasa. Dinamika tržišta i pro fitno orijentiranog načina privređivanja proizvodi neizdržive radne u~ete i visoke socijalne rizike za radnike, čije su posljedice, primjerice, produžavanje radnog dana, masovna nezaposlenost i masovna bijeda. Otpor radnih klasa tim uvjetima dovodi do sve radikalnijih uhlika sukoba s posjednicima kapitala. Regulacija tog problema srtkoba, koji se obzirom na ideološku provencijenciju tematWnL kao klasna borba ili kao socijalno pitanje, razvjja se u jedan od središnjih problema modernog društva.

Na opisanu problemsku situaciju liberalni su mislioci i pol i tičari odgovorili kon-ceptualnim i iJIStitucionalnim inovacijama, koje tlo danas obilježuju lik modernoga društva. Religiozno opravdanje razumijevanja društva i povijesti zamijenjeno je se-kuJarnom ideologijom napretka i umskim optimizmom. Prema toj ideologiji, upravo čovjekoV'.t prirodna umnost i njegova time dana peđektabiJnost jamči povijesni na-pTedak. Kriterij umnosti takoder je uzilignut do temelja svib dru.l;tvcnih instimcija. U skladu sa sudom uma bilo je moguće koncipkdti nuve mehanizme i postupke koji su bili sposobni da riješe sve tlruge temeljne probleme modeme. Odgovor na Jegitimacijskj deficit motlcme suverene države sadržavao je principe m/e of lnw i governme11l hy consent: dakle principe ustavne i pravne države i suverenosti puka kao osnove političkog poretka. U praktičkoj izvedbi ti su principi došli do izražaja u ustavnom jamstvu ljudskih prava, u konstituciji općeg poHtičkog predstavništva puka kao jedinoga zakonodavca (pri čemu je ostao l>lloran samo opseg gradana koji su imali utljela u pravu političke participacije) Le u podjeli vlasti. Potonji su meha-nizmi trebali jasnim ograničavanjem tlrlavnog utjecaja na društvo te pt>tljelom vlasti medu središnjim tlr~vnim mstitucijama riješi1i i problcm državne organizacije i moći . Integracija društva trebala je biti osigurana »spontanim poretkom« tržišta, koji je samo nadopunjen »minimalnom državom« kao jamcem unulr~nje i vanjske sigurnosti. Napokon, rješenje klasnog i drugih socijalnih sukoba očekivalo se od mehanizama koji su biJi izvedivi iz im.lividualnih ljudskih prava i principa p ravne države (dakJe i jasnog raztlvajanja društva i države): oni obuhvaćaju slobodni rad, slobodu i zaštitu osobe i privatnog vlasni~tva , kao i slobodnu inicijativu privatnih dobrotvornih organizacija i soHdamih zajednica.

Modcrna je liberalna demokracija nastala - nakon potiskivanja konzervativno-liberalm; rezerve prema općem pravu glasa - kao proizvod liberalne inov

Zako!ol

Zat;oiB. N. Oemolux.;&.- Pol&. ITiuo. Vol XXIX (19921, lb. 4 . n . 101-108 106

2) Uvodenje općeg i jednakog prava glasa imalo je za posljedicu preobražaj liberalnoga koncepta demokracije i njime zacrtanih političkih im;Lilucija. Uspon so-cijalističkih stranaka započeo je epohu takozvane masovne demokracije. Neposred-no predstavljanje individualnih volja u padamentu zamijenjeno je političkim posredovanjem kruz. hijerarhijski strukturirane masovne stranke. Ta artikulacija ma-·ovne demokracije kao stranačke demokracije bitno je promijenila prvobitni libe-ralni koncept racionalne vlasti. Tvorba državne »opće volje« više nije trebala polranaka i njihovih voda. Ta je konkurencija prouzročila orijentaciju masovnih !\lranaka na mobiliz.i.ranje plebiscitame podrške birača, koja počiva prije svega na djelotvornim propagandnim strategijama i karizmi političkih vođa, umjesto na raci011alnoj argumenLaciji. Masovna demokracija formi-rala ·e, dnkk, kao plebiscitarna demokracija.

3) Konkurencija stram•ka u masovnoj demokraciji, koje se moraju natjecati za naklonost masovne publike, le napuštanje liberalnog ograničenja državnih funkcija rezultirali su slvaranjem države b lagostanja odnosno socijalne države. Rastuća mreža pravno osiguranih pretenzija na državnru pomoć i socijalne usluge učinila je nužnim izgradnju socijalnodržavnih institucija i službi. koje gutaju sve veći dio pri-vrednog proizvoda. Tome komplementarno pokaVtla ~e nu/nost dalekosežne državne intervencije u privredni ciklus, ua hi se podržalo privatnu investicijsku dje-latnost te otklonilo ili har amortiziralo prijeteće ekonomske krize.

4) Gomilanje socijalnodržavnih runkc.ija dovelo je do eksponencijalnog rasta državnoga upntvnog aparall! i visoke specijalizacije njegovih birokracija. Posljedica toga bi lo je rclativizinmjt:: po. ebnog položaja demokratski izabrane legislative, koja je izvorno jedina bila legitimirana na proizvodnju općih pravnih pravila. To se relativiziranje zbivalo na dvije razine: prvo, kro.z nadmoć tehnokratske slručne kom-pt:tencije egzek:utive odnosno uprave u zakonodavnom postupku, 1 drugo, prošire-njem kvaz.ilegislativne proizvodnje prava same uprave. Na taj se način l\manjilo značenje demokratske legitimacije zakonodavslva u korist ral>1ućeg 7načcnja lt::hno-kratski legitimirane regulacije.

5) Naposljetk"' značenje demokr.ltskog predstavništva ograničeno jt: i uključivanjem organizira nih privatnih interesa u ohliknvarrjc i implementaciju državne poli-tike. Riječ je, s jedne strane, o utjecaju pluralističke interesne politike na legislativu i državne upravne birokracije, s druge st.rane o korporativističkoj delegaciji državnih zadaća odnosnu uotljeli kompetencija odlučivanja organiziranim interesima. U oba se slučuja zaobilazi demokratska legitimacija posredstvom opće i jednake političke parlit:ipacijc građana.

S obzirom na sve t.e promjene, teško da je krajem 20. sto ljeća opravdano govoriti o pobjedi liberalnt: demokracije općenito. NedvoJbeno je da su liberaluodemokrat-ski pureci dokazali svoju životnu sposobnost i nadmoć u odnosu na totalitarne iza-zove prošle epohe, dakle i na tako?Vani realni -socijalizam. Medutim, oni su se pri tom i sami duboko promijenili tc su a. im ili rali mnoge elemente iz tradicije demo-kratskog socijalizma.

Zakošek, N., Demokraelja. ... Poli\. mino, Vol lOOX (1992), No. 4, stt. 101 108 107

l V.

Kao što je već sredinom osamdesetih godina primijetio Jiirgen Habermas, uto-pijski potencijali socijalizma uglavnom su iscrpljen i. Socijalizam je na ·tao kao spe-cifičan ideolo-:ki odgovor na probleme modernoga radnog društva. Njegovi produk-tivni sadržaji ugrađeni su u koncept modificirane (na ma.,ovnoj političkoj partici-paciji zasnovane) liberalne demokracije. No, njegove sistemski transcendirajuće pre-dodžhe uglavnom su se pobtz.ale kao neplodne i nespojive s liberalnom demokra-cijom. One su postale zastarje k , !>Vakako i zato što se bitno promijenila problemska situacija modernog društva. Povijesni slom realnog socijalizma demnn trirao je va-ljanost ove dijagnoze.

Povijesnofilozofsko utemelj1.;nje socijalističke politike pokazalo se ne samo kao neuvjerljivo nego se i diskreuitiralo kao ;mtidcmokratsko. Povijesnofilozofski utemeljena ideja o socijalističko-revolucionarnom uspo tavljanju društvene transpa-rentnosti i ukidanju državno-političkog posredovanja u socijalnoj demokraciji pro-pala je u srazu s realnostima modernoga kompleksnog i diferenciranog dru.~tv-.J . Pokušaj njezine realizacije, tako je pokazalo iskustvo s boljševičkim ·ocijalizmom, mora završiti u represivnosti i neučinkovitost i. Sve socijalističke predoc.U"be o ukida-nju privatnog vlasništva, tržišta, poHtičkog predstavništva i apstraktno-pravne regu-lacije te o sveobuhvatnom socijalnom planiranju moraju e stoga shvatiti kao uto-pijski refleks tradicionalističke kritike moderne, a ne kao mogući princip konstitu-cije budućeg društva.

Neporecivom w lugom socijalizma za ozbiljenje velikih slobodatSko-demokrat-sk:ih ideala ostaje etabliranje principa socijalne inkluzije i emancipacije radnih klasa kao pretpostavke njihove pol itičke participacije;: u institucijama lihentlne demokra-cije. Bez socijalnog osiguranja od tržišnodruštvenih rizika i uspostave elementarne jednakosti šansi politička jednakost gradana ostaje iluzorna, čime se ugrožava pra-vednost i stabilnost libera lne demokracije: to vrlo jasno demonstrira americ"'ki prim-jer, gdje nedostntak socijaloodržavnih institucija dovodi i demokraciju u pitanje.

Nove vrste izazova liberalnoj demokraciji danas uglavnom tnmscendiraju pro-blemski horizont socijalizma. Najvažniji medu tim izazovima obuhvaćaju problema-tičan položaj i nedostatnu participaciju pojedinačnih građana u demokratskim in-stitucijama, koje imaju za posljedicu današnju legiti.mal modeme nacionalne d ržave s obzirom na nadnacionalne globalne ekološke i ekonomske pro-bleme, ali i s obzirom na jačanje subnacionalnih regionalističkih pokreta. Lib..:ralna demokracija će u kriznoj epohi u kojoj e nalazimo tražiti odgovore na ta pitllnja. No po prvi put od povijesnog konstituiranja liberalne demokracije ti će se odgovori morati tražiti s onu stranu naponskog polja između liberalizma i . ocijalizma.

Nenad Zako~ek

DEMOCRACY AND SOCIALJSM DETWHr:N COMPLEMENTARI1Y AND CON'mAIJJCTION

Summal)'

The end of real ~ociaJism bas s tressed the crisis of socialism as a political ideology and normative ideal H owever, modem dcm0CJ11t:y too has entered the wbirlpool of the epoch's crisis becau~ tbc crisis or liOcinlism necessarily implies a crisis in tbe dominant conception of democracy. lt is therefore im-portant to ree.xamine the relatioru hip between deroocr.~cy and socialism. The breakdown of real "'ciaJism in Europe al the end of the 20lh cenlUI)' does not imply a general victory of liberal democracy. The liberal-democratic set-ups have undoubtcdly proved their vit:~lity and 1heir superiority in relalion to the totalilarian daalleoges of the preceding epoch. Through this however they too have undergone profound changes and huvt: assimilated many elements from the tradition of c1emocratic sociali~m.

108