dušan socijalizam u suvremenom svetu - srce

Click here to load reader

Post on 29-Nov-2021

0 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

Receu:.r1e ' puttr..•. Palrtil'~a misao, Vol. '(J.Y; /9811, Vu. l, ",.· 571- 511 521
Recenzi ja UDK 321.74/ 100/ / 4/ + 327.55
Dušan Popovi: Soci jalizam u suvremenom svetu
Matica srpska, Novi Sad, 1982.
Zajedniko je svim tekstovima da govore o socijalistikim procesima u suvremenom svi­ jetu punom proturjenosti l meusobnog su­ kobljavanja, svijetu medusobno podijeljenom na vojne blokove. na Istok, Zapad l nerazvi­ jeni Jug 111 - kako je ve u zapadnOJ poli· tikoj terminologiji uvrijeeno - na trei svi­ jet. Svijet se ne moe, kate autor, dijelili na prvi, drugi l trei. ve na progresivni l kon­ zervativni dio. •Ne postoje tr i sveta, ve sa· <fllO svet napretka l svet reakcije •.. • (str. 66)
lako pojam trei svijet potjee iz pera pro­ greslvnoga francuskog .cnanstvenika Alfreda Sauvyja. on se danas zloupotrebljava. jer u sebi, kako ree autor. sadri evropski ego­ centrizam. l kad bi se uvjetno prihvatila po­ djela na tri svijeta, onda zemlje u razvoju. od koj ih je veina nesvrstana, po svojoj pro­ gresivno] usmjerenosti ne bi bile trei , ve prvi svijet • ... Ali ne postoje tri sveta, ve svet blokovske podele l pocepanosti i svet budunosti iju vizjju pokree i razvija poli­ tika l pokret nesvrstanih •. . • (str. 78) Svijet nesvrstanost i svojom brojnošu. veliinom
teri torija. svojim revoluclonarnlm potencija· lom 1 perspektivom doista bi se mogao naz­ vati svijetom i pokretom progresa.
Zbog toga, te ouvanja privi legije l dominacije monih , poduzimaju se akcije za sa:zivanje konferencije treeg svijeta u cjelini , koja bi 7eljela osujetit i progreslvnost nesvrstanih ze­ malja. Konferencija bi bila usmjerena na •po­ dvaJanje i ovladavanje pokretom nesvrstanih il i barem nekim zemljama lanicama . Poku­ šava se raznim inicijativama koje bi vodile institucionalizaciji 'treeg sveta' , s preten-
zijam da se njime zameni pokret nesvrsta­ nih. a pojedine 7emlje nametnu kao vodee u 'treem svetu', i to posebno one zemlje koje su izvan pokreta nesvrstanih •.. • (st r. 65)
Nesvrstane zeml je se takvim akci jama l po­ litic! dominacije energ ino suprotstavljaju. jer su nosilac interesa onog dijelo ovjean· stva koji je najviše ugroen sadašnjim ne­ demokratskim meunarodnim odnosima, poli· tiklm l ekonomskim poretkom koji uvjetuju sve vei razdor Izmeu bogatih i ssromalinih. Lemlje u rallloju okupile su se u pokret ne­ svrstanih i zbog toga da bl se lakše i orga­ niziranija borile za slobodu i ravnopravnost. Osnovni Je Interes nesvrstanih i svih zema­ lja u razvoju: •mir, sloboda, nezavisnost, ra­ vnopravnost i stvaranje novog ekonomskog poretka ... • (str. 68) .
Upravo su 1ahtjevi za promjenom meunarod­ nog ekonomskog poretka danas u samom vr· hu prioritetnih zadataka poli tike l pokreta ne­ svrstanih. U samom se. dakle. vrhu prlori· tetnih zadataka pokreta nesvrstanih pred pred­ stojeu konferenciju na vrhu nalazi IzgradnJa novoga meunarodnog ekonomskog poretka. kao sastavnog dijela transformacije cjelokup. nog sistema meunarodn ih odnosa. Zalaganje za nov meunarodni poredak kao nov univer· zalnl sistem meunarodnih ekonomskih od· nosa, radi uklanjanja neravnopravnosti i eks­ ploatacije. zahtjevi su za miroljubivom koeg­ zistencijom. a time l za brim socijalistikim procesima u svijetu.
ovjeanstvo se danas, sa svim svojim eko­ nomskim l društvenim odnosima. razliitim putovima preobraava pre-ma socijalizmu. So-
Rf'<:<!ll~lj8 i prikat.i, Pol/tUka mimo, l'<ll ,\IXJI91ll/, No. 4, str. SZJ- 5)7. 522
cijoli~om se probija u svim dijelovima svijeta ra~llltlm putovima. na ra~liito naine i u ramovrsntm oblicima Socijalizam Rve vl§e postaje •stvar prakse svth naroda. sve više postoje jedmstven svetski proces l svetski sistem •.. • Subjekti borbe zo socijoltzom da­ nas su brojni i zato •shvatanje da komunis­ tike partije Imaju monopol na svak1 vid kre­ tanja ko SOCijalizmu 1 da se socijalizam Izra· lava samo u njima l preko njih - teorijski jC nepravtlno 1 prakttk1 veoma !tetno• . ka7e se u Programu SKJ.
U poglavlju $vedski sociJaldemokrati l odno­ si u poduzecu autor Istie da je ondje razvi­ jen drtavnl kapltall1am l da lm ak nije cilj sOCtjalizam. nego zamjene dru§tvo Stroma­ štva dravom ·blagostanja• , 11 blagostanje se postie ekstruprofttom nu osnovi ekonomske eksploatacije nera7VI)enlb zemalja. ·SociJal­ demokratske tckovtnc §vedska radnika kla­ sa uiva Iskljuivo u oblasti potrošnje, uiva ih radnik kao potroso. na isti notn kao si­ tni burtu) l drugi. Socl)aldemokratskl refor­ mi.cam ntje 1.cmcnio polo.coj rodnlkc klase u proizvodnJI, nije lzmenlo poloaj radnika kao najamnog radntka ntll rod uopšte kao najam­ nl rad. nije lzmenlo prirodu kapitalistike proizvodnje. proftt t kapttaltsttku eksploata­ ciju. Svojom dru!tveno-ekonomskom sadri· nom taj reformtzam je Sttnoburtoaskl, usme­ ren na unapreivanje' l 'usavršavanje' mo­ nopolistikog kapitall7ma. na uvršenje dr­ i.avnokapitallstikog sistema pro1zvodn1e i eksploatacije u domaim l meunarodnim razmerama• (str. 107-108).
U Svedsko) veinu stanovnl§tva, kafe autor. ine naJamni radnici. a vlost trna financijska oligarhija, uz podr§ku brojne tehnokracije l dravne birokracije. Iz tih se odnosa javljaju društveno-ekonomske proturjenosti koje se temelje no neodokvatnom pristupu privatnom vlasništvu •nad sredstvima za proizvodnju. odnosima u poduzet-u , u upravljanju proiz­ vodnjom l odlu~lvanju o raspocijell, u najam­ nom rodu l ,njegovoj eksploGtaol)l, ulo1i mo­ nopola l dravnog kopllollzmo u privredi l celokupnom ivotu• (str. 162- 163) .
Umlesto da socijaldemokracija kao partija radnike kiMe, kate Popovi, pridonese rje­ šavanju navedenih proturjenosti, ona •zna­ ajno doprinosi produbljavanju osnovnih pro­ tlvrenostl savremenog oveanstva. . . Na taj nain )e avedsko socljaldemokratlja prera-
,sla Iz oslonca buroazije u radnikom pokretu u samostalni društveno-politiki stub savre­ menog dravnog kapi talizma• (str 176)
Ipak, autor l u takvim odnosima, prohtrje­ nostima i stavovima socijoldemokraCtJO u Svedskoj vidi neke zrake socijalistikih pro­ cesa. jer se u sada§njtm provtranjtmo na švedskoj politikoj sceni •OCrtavaju novi ra­ zliiti naglasci u Ortjentaciji SOCijOldcrnokrata i komunista prema politici Istinski socijali­ stike demokratije. Komunist i traic princtpi­ jelna, dosledna l suštinska per~;pelctlvna r&­
šenja. Nema sumnje da e to. dugorono gle­ dano, uticati t na sOCijaldemokratsku polm· ku. na odnose socijaldemokrata l komunista, na stvaranje nove levice l postepeno preva­ zilaenje pocepanosti u švedskom radnrkom pokretu, a time i na politiku sliku zemlje• (str. 163).
U poglavlju RevoluciJa crvenih karanfila autor iznosi deskripciJU - ne ulazet dublje u os mišljavanje problema - revolucije u Portu· gaJu od 25. IV 1974 godmo. Popov1 sliko vito pre.zentira dogaaje, Iznosi brojne pro­ turjenosti portugalskog društva. ekonomske poteškoe. razliite struje. tendencije i broj­ na previranja. što su slijedila nakon vojnog udara. Autor zakljuuje: progresivne hjevo orijentirane snage u Portugalu nisu uspjele nastaviti revoluciju zbog razjedlnjenosti , ve­ likih ekonomskih teškoa l snaJnog pritiska izvana.
l tako. devetnaest mjeseci nakon vojnog uda­ ra. - iskoristiv§! navedene potcskoe . o po sebno razjedinjenost u pokretu l sukobe Iz­ medu socijalista i komunista buroazija preuzima vlast. Autor na kraju zakljuuje da nakon velikih previranja. sukoba, •nada l ra­ zoaranja. pobeda l poraza. crveni karanfili portugalske revolucije venu All borba rad­ nike klase i naroda Portugala doprlnee da se bolje sagledaju putevi l perspektive de­ mokratskih revolucionarnih pronrena ne samo u nj ihovoj zemlj i nego l šire. a posebno na jugu Evrope• (str. 246).
U posljednjem poglavlju knjige autor govori o evrokomunistikim putovimA u sncljAII7am, što ga stvaraju one komunistiko partiJe kojo su se oduprle dogmaliLmu l ~cio voditi bor­ bu za postepenu. mirnu transformaciju dru­ štva. Osim odupiranja dogmatsko-revlzlonl stickom miijljenju, autor Istie l krizu kopi tallstlkog sistema. koje l dunes potresa bur·
Rece,.zlje i prikazi, Politika misao, Vol. XIX/ 1982/, No. 4, str. 521- 537. 523
oaski nain proizvodnje. i hegemonistiko­ ·imperija l istike meunarodne odnose. Prema tome, evrokomunistiki put u socijalizam iz­ raz je potreba i povijesne spoznaje da na­ cionalne komunistike partije moraju zastu­ pati stvarne interese radnike klase i naroda vlastite :~.:ernije . A za to je osnovna pretpo­ stavka •evrokomunisti kih puteva u socijali· 1am osloboenje komunistikih partija u ka­ pitalistikim zemljama od dominacije drav· nih Interesa soc i ja l istikih zemalja i njihovih komun istikih partija. potpuna nezavisnost i samostalnost. što vodi porastu njihova ugletla i uticaja na društvena i politika zbivanja u svojim zemljama l na meunarodnom planu . U celini uzeto re je o traenjima novih pu­ teva borbe za socijalizam• (str. 252) .
Navedena orijentacija omoguava radnikoj klasi 1 komunistikim partijama kapitalistikih zemalja ve·i radijus djelovanja u jaanju kon­ kretne borbe za rad:ikalnije strukturne pro­ mjene društva. To potie akcije radnike kla­ se i druge n!!predne slojeve na stvarnu, a ne formalnu i nternacionalistiku suradnju i sol idarnost u svjetskom radnikom i oslobo­ di l ako-progresivnom pokretu. Na tim e se osnovama pruiti vea mogunost socijalisti­ koj transformaci ji društva , odnosno razvoja socijal izma kao svjetskog proceso.
Osim toga, evrokomunlstika ori jentaci ja u svojoj je bit i antiblokovska jer trai izlaz u politici koja bi bila os loboena zavisnosti blo­ kovskih suprotnost i. Ta je politika usmjerena na prevazilaenje obaju blokova. na demokra· tizaciju društveno-ekonomskih i politikih od­ nosa. na •jaanje demokra~ije i slobode o­ veka, na mir, nezavisnost l ravnopravnost u celom svetu. Te su par tije nosioci usmerenja za mirnim, demokratskim i progresivnim pre­ vazilaenjem osnovnih protivurenosti savre­ menog sveta ... • (str. 278).
Iz izloenoga, prema autoru, slijedi da je u strategiji i taktici . politici i akciji komun i sti· kih partija evrokomunlstlkog smjera sadra­ na borba za demokraciju putem anlikapitflli­ stike i antidogmatske borbe za slobodu rad­ nog ovjeka. za njegovo neposredno odlui­ vanje u društvenom radu u društvenoj re­ produkciji, a upravo sloboda radnog ovjeka jest i ci lj i ujedno povijesna zadaa radnike
klase sv·ih nacija, jer pobjeda socijalizma ne moe se potpuno ostvarit i bez harmonine internacionalne suradn je »naroda koji moraju biti nezavisni i gospodari u vlastitoj kui ... •
Autor pri kraju navedene rasprave istie da je u programskoj koncepciji komu".lstlklh partija evrokomunistikog usmjerenja sodran pol i tiko-partijski pluralizam. što je razumili· vo. s aspekta neposredne i konkretne borbe i uvjeta njihova djelovanja, premda u teoriJ· skom smislu problemat·ika politikog pl ural i· zrna nije razraena . Moda e ga, nastavlja autor, •stimulirati praksa i teorija socijalisti­ ke samoupravne organizacije društva koja se izgrauje na pluralizmu interesa samou­ pravn'ih subjekata, na slobodnom ispoljava­ nju interesa radnih ljudi i njihovih osnovnih samoupravnih organizacija i zajednica. a ne na pluralizmu i konkurenciji partijskih politl· kih monopola• (str. 324).
Procesi mirnoga demokratskog kretanja l so­ cija l istikih gibanja otvaroju perspektivu •pre­ obraaja pol i tikog plural•lzma u samoupravni pluralizom. odnosno odumironja i ukidonja klasnog sistema u društvu , a time i ostvari· vanja demokratije i slobode za sve• (str. 325). zakl juuje autor na kraju svoje studije, koja je doprinos boljem razumijevanju soci­ jallst.Jkih procesa i potreba radikalnih dru· štvenih promjena u suvremenom svijetu.
Savo Peši
R~Ctlll~iJil t prilul~t , Polit~ka misao, Vul. >.1Xf l 98l/, No. -1, s1r. 521- SIT. 524
Recenzija UDK 327.55:327.32
Radnika štampa, Beograd, 1982.
Koegzlstenclla l internacionalizam, uz polili· ku nesvrstovonja, bitne su komponente l obi­ ljeja u meunarodnim odnosima svih pro­ greslvnlh snago svijeta na sadašnjem stupnju razvoja proizvodnih snaga i društveno-eko­ nomskih odnosa. Koegzistcncija i internacio· nalizam (o emu se govori u navedenoj knji zi) kao suvremeni oblici integrac.:ije i osnov· ne metode suradnje meu narodima uvjetova­ nl su nu,nošu koju aktualni ra~vitak nauke, tehnike. tehnologije, ekonomskog ivota l su­ vremene clvlllzacije uope nameu svim na· rodima svijeta kao osnovnu potrebu zbliava­ nja l ujedinJavanja radi ostvarivanja egzisten­ cijalnih interesa.
Dakle. osnovni egzistencijalni interesi o­ vjeanstva. kae autor. nameu potrebu za aktivnom miroljubivom suradnjom u svijetu. Mirna aktivna koegzistencije postaje Impe­ rativom vremena, namee se kao conditio sine qua non u svijetu sve vee uzajamnosti i sve vee ovisnosti: u vojno-biokovsko] po­ dijeljenosti, zaoštrenosti i sukobljovnnju. U takvoj se situaciji i politickoj konstelaciji snaga, u postojeim društveno-ekonomskim odnosima uope. i koe9zistenclja i Internacio­ nalizam pojavljuju kao bitne pretpostavke eg- 7lstencije svijeta l daljeg uruiltveno-ekonom· skog razvoja. Koegzistenclja l Internacionali· z::tm svojom korelativnošu l kornplementar· no!lu u cjelini meunarodnih odnosa Izra­ avaju Marxov humanistiki univerzalizam u poimanju meunarodne zajednice. Zato su koegzistencije l internacionalizam, s aspekta politike pokreta nesvrstavanja. kao oblici i metode Integracije ovjeanstva. bitne pret· postavke Integracije svjetske zajednice. od­ nosno asocijacije svih naroda. narodnosti, po­ kreta l svih progresivnih snaga u svijetu.
Koegzistenclja se, kae autor, ne mo7e tu· maiti kao ·faza privremenog razvitka odno:;a kapital isti kih l socijalisti kih zemalja, jer nije izraz odredene taktiko klasne uorbe sa· dašnjeg trenutka, ve je Izraz objektivnih do­ gaanja, medunarodnih društveno-ekonom· skih odnosa uope l •svesti ljudskog druš· tva u savremenoj fazi njegovog razvitka• (str. 80) . l zato koegzlstenclja, kako jednom ree Tito, nije l ne moe btti konzerviranJe postojeih odnosa. ve doprinos ouvanju mira. • ... Zalaganje za mir i k099zi stcnciju predstavlja nerazdvojni deo borbe za soci­ jalizam• (str 103) .
Koegzistencije o.tnaava politiku mira l uje­ dno jedan od nalna realizacije društven1h promjena. demokratizacije i humanizacije dru­ štva i meunarodnih odnosa u svijetu l svi­ jeta u cjelini. Mtroljubiva i aktivna koegzisten­ cije ujedno je i meunarodni okvir klasne bo­ rbe i revolucionarnih društveno-ekonomskih promjena. Afirmacija mime l aktivne koegzf. stenclje ini pretpostavku istinske interna· cionalistike univerzalizacija svijeta kao me­ unarodne zajednice.
lnternacionalistlka univerzalizacija i humani· zacija svijeta za Marxa l Engelsa povezani su s os lobodilakom borbom revolucionarnih snaga i vi ~ijom zajednice. NJihova humanisti· ka vizija sastoji se u naporima za oslobo­ enje podreenih slojeva stanovništva od svih oblika eksploatacije l ugnjetavanja ukidanjem svih klasnih, nacionalnih i staleških ograni· enja te uvjeta egzistencije uope: sastoji se u oslobadanju osobnosti l stvaranju uvje­ ta za nesmetano razvijanje ljudskih sposob­ nosti.
Marxova je vizija intemacionalistike i slo-
R«cn:.ij~ i prtk4l:i, Polirilktt llllfaD, l'ol. XI.'< ( IIJS1/ • .Vo. J , Str. 511- W . 525
bode linosti humanistika i revolucionarna što proistjee Iz njegova shvaanja ovjeka kao subjekta povijesti l ope ljudske budu­ nosti. kao nove društvenosti. Marxove poi­ manje nove društvenosti Ill podn1štvljenog ovjeanstva jest Istinski lnternaclonalistika zajednica ljudi kao asocijacija slobodnih pro­ izvoaa. Upravo taj humanistiki •univerza­ lizam u poimanju medunarodnog 1a1ednlštva predstavlja konstantu Internacionalizma i njegov suštinski smisao • (siT. 1-14).
Tako shvaen mternac1onallzam zahtiJeva re­ alistiki pristup rješavanju naclonalnoR pita­ nja i podr§ku nacionolnooslobodlloklm po­ kretima za jaanje meusobnog povjerenja. .:bliLavanje 1 ujedinjavanje u revolucionarnim akcijama. Naclonalnooslobodllakl pokreti l sva revolucionarna glbnJO kOJO tee promje­ nama društvenih odnosa l razvoja demokraci· je pridonose slobodi nac1jo i revolucionarnoj marksistikoj viziji Internacionalizma. Inter· nac1onalizmo sposobnog l dovoljnog da Izra­ zi bit znaenja •sadranog u ideji op4teljud· skog zajedništva l slobode za sve, ije je os­ tvarenje posredovano Istorijskom ulogom ra­ dnike klase. odnosno socl]all7ma• (str 188).
Pogrešna je teza. kaze autor. da u SVJetskim socijalistikim procesima danas Internaciona­ lno 1ma prednost nad nac1onalnim i da nacio­ nalni Interesi treba da budu potlnjenl Inter­ nacionalnim DosadašnJa su iskustva pokaza­ la da je nemogue uspostaviti nekakav ob- 1ekt1Van sklad nac1onalnog l Internacionalnog na pretpostavci subordlnlranostl nacionalno­ ga internocionalnome. Sama bit, i di jalektl~ki odnos nacionalnoga i luternacionoluoga IS­ klJuuju odnose nadreenosti. Odno~t nacio­ nalnoga i Internacionalnoga u kontekstu me­ unarodne suradnje l solidarnosti mora se sagledavati u konkretnim društvemm odnosi­ ma 1 u funkciJI revolucije. odnosno socljaJi· stikih procesa l društveno-ekonomskih pro­ mjena u cjelini.
Stoga su neodr·iva mlliljen)a i stavovi koji umjesto uva7avanja sj'lenlflnostl l razno­
vrsnosti revolucionarnih socijalistikih proce­ sa - moguuost društveno-ekonomskih pro­ mjena i socijalistikih procesa vide samo u jednoobraznom monolltnom sistemu. Takvi stavovi i pogledi novoosloboene zemlje u razvoju ne prihvaaju kao integralni dio su­ vremenih socijalistikih procesa. •vec se po­ smatraju kao 'rezerva ' socijalizma u budu·
nosti J u njegovoj konfrontaciji s imperljaliz· mom• (str. 203).
Tito 1 jugoslavanski komunisti odbacuju tezu da su ncsvrstaui •rezerva• socijalizma te jedna od moguih tehnika taktikih ponaša llJO i borbe protiv imperijalizma. Jer samoj biti socijalizma ne proturjei to što se soci Jalistiki procesi ostvaruju. i po obliku l po sadraJu, razliito u pojedirnm zemlJama i diJelovima sv1jcta. a s obz1rom na razliite uvjete. nacionalne specltlnolrtl i neravnomje­ most sveukupnoga drustvcnog rlllVOJB.
Stoga se ostvarivanje principa koegzllltencije, soHdarnosti i internoclonolizma ne moLO Iz­ dvojiti iz sveukupnih društveno-ekonomskih procesa, iz cjeline društveno-politikog kon· teksta kojima se razvija borba za demokrat· ski preobraaj svijeta u CJelini. U tom kon­ tekstu internacionalizam postale ·kategorija relevantna za znatno šire oblosti borbe za demokratiju l društveni napredak, za Aoclja­ llzam J samim tlm utoliko znaajmji u nainu delovanja i meusobnim odnosima l poveza­ nosti subjekata socijalizma l svih drugih po­ litikih sn~:~ga koje se zalau za ove ciljeve• (str. 205-200).
Interesi revolucije nulnO trae ravnopravnost naroda i priznavanje jednakog prava svim potlaenim nacijama. jer bc~ ravnopravnosti 1 slobode samoopredjeljenja nacija nema us­ pJeha revolucije. RcvoluciJO zahtiJeVa interna­ cionalno povezivanje. uz ~ttTogo politovanje nacionalnog suvereniteta. Zato u svakoj vl· šenacionalnoj zajednici, l svijetu u cjelini. nacionalnom pitanje. kao pitanje noclonulnog suvereniteta. u svojoj je biti osnovno Ishodi­ šte i sadraj Internacionalnoga Internaciona­ lizam ve samom pojavom l razvojem nacija namee kao nufnu potrebu njihovo meduso­ bno povezivanje i zajedniko djelovanje.
Budui da Je u razdoblju imperijalizma kona­ no ostvareno ujedinjenje svijeta na temelju kapitala, odnosno na kupltallstiklm osnova­ ma, borba za revolucionArni preobrailaj dru· štvo na temelju rado, za oslobodenj(:! radnike klase l ovjeka uope , nu~no j'loprlma Inter· nacionalistiko obiljcLjO. 1er meunarodnoj snazi kapitala treba da se suprotstavi meu­ narodni savez radnike klase. kako JC Isticao Lenjin.
Lefljin je u SVOJOJ eksphk&CIJi mternac1onaliz· ma uvijek polazio od nacionalnoga, koje sa­ gledava u kontekstu revolucionarnih procesa
Recenziic i prikazi, Pulitii5ka misao, l'ol. XlX{/982/, No. 4, str. 521-537. 526
~~~~--.. ~ ··' 'T'·•' .
kao sastavni dio strategije socijalistike re­ volucije. Polazei od interesa klasne borbe revolucionarnog proletarijata i Marxova poi­ manja internacionalizma, Lenjin je nacional­ no pitanje povezao s oslobodi lakim antiko­ lonijalnim pokretima i borbom za nacionalno osloboenje u internacionalnim okvirima. što je bilo, i sada je. izuzetno vano za revoluciju l socijalizam.
Za Lenjina su. dakle, nacionalno i internacio· nalno neposredno povezani. jedno drugo uvje­ tuje, i zato ih sagledava u funkci(! revolucl· je i u okvirima svjetskih nacionalnooslobodl­ l akih l ant.ikolonijalnih gibanja. On je inter· nacionalistikoj strategiji revolucionarnog po­ kreta pristupio s aspekta elijeva socijalisti· ke revolucije u RusiJi samo kao poetnog di· jela svjetske revolucije, uzimajui u obzir sve okolnosti i proturjenosti povijesnog trenut­ ka i uz svestranu analizu odnosa snaga i mo­ gunosti ostvarenja revolucije. Za Lenjina je središnje pitanje bila revolucija l jedinstvo njezinih aktera u svjetskim okvirima. U tom kontekstu Lenjin revoluciju u Rusiji sagleda­ va tek kao integralni dio svjetske revolucije.
Suprotno Lenjinu. Staljin je i teoriju i praksu socijalizma temelj io na istim pragmatlklm potrebama vlasti te dnevne politike i dravno· -po iltl:kl h Interesa Sovjetskog Saveza. Iz tak· vih stavova. interesa i potreba Staljin izvlai zakljuak da eljeli svjetski revolucionarno-rad­ n i ki pokret treba da bude u funkciji ruske revolucije. Upravo su navedeni stavovi, da· kako suprotni Lenjinu. posluili kao osnov.no mjerilo Staljinova shvaanja l funkcioniranja proleterskog Internacionalizma.
No pobjeda fašizma u Njemakoj i agresija faš i stikih zemalja uvjetovali su da Komin­ tema na VII kongresu radikalno promijeni po­ litiku, koja se oitovala u reafirmaciJI l šire­ nju internacionalizma u sklopu antifašistike borbe l solidarnosti svih demokratskih snaga svijeta. Tako je internacionalistika. antifa­ šistika l demokratska solidarnost u toku drugoga svjetskog rata znaila novu. izuzet­ no znaajnu kvalitetu. Ta je ori jentacija bila na •tragu osnovnih l nternaclonallstlklh hte­ nja radnikog pokreta, a po svojoj je širini prevazllaziia ono sa im je sam radniki po· kret mogao da rauna u svojoj internacio· nalistikoj akciji• (str. 214).
Još se u to~u antifašistikog rata. kae au­ tor, postavilo pitanje novog poretka u svijetu
i uspostavljanja novih društveno-ekonomskih odnosa. Postulat za novim poretkom, u •kome bi se. pre svega iz.menili ekonomski odnosi i u kome bi se u praksi pokrenulo rešavanje problema razvoja• (str. 216} nedovoljno raz­ vijehih zemalja i regiona, danas postaje go­ ruim pitanjem ovjeanstva .
Upravo ta pitanja pokree i za njihovu se realizaciju bori rPOkret nesvrstavanja ije ko· rijene moemo smjestiti u one tokove drugo­ ga svjetskog rata koji su ga ini l i oslobodi­ lakim i u kojima je i zapoela antiimperija· llstika i antikolonijalna revolucija. Tu su po· eci rušenja starog sistema i odnosa osno· vanih na privilegijama, na interesnim sfera­ ma. na hegemoniji monih. U ratu i nepo­ sredno nakon njegova završetka zapoeta je, kako ree Vrhovec, •sna~na struja osloba· anja i emancipacije naroda .. .
Emancipatorski procesi nakon drugoga svjet· skog rata nisu teki'! pravocrtno, ve su na sve mogue na ine koeni i onemoguavani, sve do danas. l danas se javljaju novi oblici hegemoni je i nasilja u obliku neokolonijaliz­ ma, do pogrešno shvaenog l prlmljenjenog socijalistikog internacionalizma. Velike se sile ne odriu hegemonije. Zbog toga je oba­ veza svih progres•ivnih snaga. nesvrstanih i progresiv.nih pokreta da pronalaze nove mo­ gunosti i metode jaanja politike aktivne miroljubive koegzistencije, lntemaclonallzma l nesvrstavanja u ostvarivanju nove društve­ nosti, zakljuuje autor na kraju knj ige, ko­ jom se osmišljavaju navedeni problemi.
Savo Peši
Re.cem,ije , prikau, Polirii'ka misao, Vol. XIX/ 1982/, No. 4, srr. SZJ- 537. 527
Recenzija UOK 327.56
Edited by Daniel Frei SAGE Publlca~tlon&, 1982.
Sudei po tematici prva dva sveska interna­ cionalne serije Advances ln Polltlcal Selen­ ce. od kojih se prvi bavi problemima hitne potrebe stvaranja novog meunarodnog PO· retka. a drugi kao centralnu temu uzima po­ našanje l donošenje odluka u kriznim situa­ cijama, radi se o seriji koja daje veoma zna­ ajan doprinos u rješavanju problema koji se nalaze pred suvremenom politikom zna· nošC'U. Namjera izdavaa je da predstavi naj­ bol je radove o rltlnim i kontroverznim tema­ me današnje politike kao i radove sa posve novih podruja Istraivanja kojima politolozi, sami ill povezani sa naunicima drugih dis­ ciplina. stvaraju nove koncepte l metodolo­ giju politike analize.
Drugi svezak. Managing International Crisis. predstavlja zbirku radova sudionika okrug­ log stola •Meunarodne krize 1 upravljanje u kriznim situacijama•, koji je odran na Univer­ zitetu u Zurichu. 1981. godine.
Osnovnu karakteristiku ovog sveska ini upravo reprezentativnost autora. To su stru· njaci. razliitih profila, iz razliitih zemalja i društveno pollti&lh ureenja, a samim tlm i sa razliitim pristupom centralnoj temi: me· unarodnoj krizi l ponašanju u kriznim situa­ cijama. Izdava sa ponosom istie da su pre­ zentiran! radovi strunjaka zapadnih zemalja. Iz SSSR-a kao l iz zemalja tzv. Treeg svl-
1eta što omoguava itaocu da sagleda pro· blematlku sa više aspekata l olakšava mu uvid l analizu problema meunarodnih kriz· nlh situacija.
Proteklih dvadeset godina u meunarodnim odnosima se primjeuje poseban Interes ls· traiivaa za prouavanje meunarodnih k.rl·
za. Upravljanje, donošenje odluka l ponaša­ nje u k1'iznim situacijama postaje sve više uobiajen nain ivota u svijetu oblljeenom ideološkim rivalltetom. konfrontacijom super­ sila naoruanih nuklearnim orujem l pora­ stom regionalnih i lokalnih ratova koji uzro­ kuju porast nestabilnosti. Stoga je pred su­ dionicima Okruglog stola bio zadatak da istra­ ivanja o krizama u meunarodnim odnosima doprinesu smanjenju stanja nesigurnosti nu­ dei analizu unutra!inje logike kriza kao l efekata djelovanja dr!ava u kriznim situacija­ ma. Nauni pristup i istraivanje ove pro­ blematike Ima veliku praktinu vanost ine­ i dinamiku kriznih situaci ja jasnijom i olak­ šavajui na taj na in akci je donosioca odlu­ ka.
Objavljeni radovi nude neka teoremka razmi§. ljanja l empirijska znanja o meunarodnim kriznim si tuacijama. Autori koji su dali do­ prinos u teoretskom dijetu grupirani su oko nekoliko problema.
Prvu grupu sainjavaju autori (K. W. Deutsch, J. Meiset i A. Meritt) koji se bave komunici­ ranjem i problemom donošenja odluka u kriz· nim situacijama. Problem je u tome da su drave koje upotrebljavaju silu u meunarod­ nim odnosima još uv.ljek veoma daleko od toga da prihvate pravila igre i li standardlzl· rane uzorke koji oznaavaju namjere i mogu· nosti partnera. Naime. politika koja se vodi u kr.iznim situacijama ukljuuje osim upotre­ be sile i ogromnu dozu nesigurnosti . jer su partneri izmeu kojih postoji Interakcija veo­ ma osjetljivi na sve disfunkcije u komunici- ranju do kojih moe doi zbog greške u tu­ maenJu poruke 111 jednostavno zbog nemo­ gunosti vlade da odgovori namjerama na
Rrc..n~iin i l'"ku.·r, PoLrri:ka misao, l' ol. XIX/ 1981/, No. 4, srr. 521-537. 528
pravi nain. Osim toga meunarodni :ustem je postao veoma kompleksan. Zahvaljujui po­ rastu broja driava u postkolonijalnom perio­ du. mnogo više subjekata djeluje u meuna­ rodnoj politici što takoer uzrokuje visok stu­ panj neuraunljivosti i nesigurnosti. kako kod donosioca odluka tako i kod javnog mnije­ nja U suvremenom sistemu veza l komuni· kacija na globalnom planu javila sc l nova opasnost mogunost da nekoliko kriza na­ stupa u isto vrijeme. injenica je da bi tak­ ve •multlkrl78• suoile vlade sa veoma kon­ fuznim i opasn1rn situacijama. Stoga prof. Deutsch smatra da krizne situacije treba shvatiti •ne prvenstveno kao pi tanje tko e pobiJediti, ve kako ne Izazvati drugu stranu na postupke sa neprihvatljivim posljedicama i kako pronai rješenJa prihvatljiva za obje stre111e.•
Druga grupa autora bavi se u svojim radovi· ma konkretnim (problem krize na Srednjem Istoku A. H. E. Dessoukil ili hipotetlkim (po· našanje u sluaju nenamjerno Izazvanog nu· klearnog rata D. Frei) konfliktnim situacija· ma. Za razliku od veine generalnih poku­ šaja koj i tee da pronau naine l srodstva da se 1austavi sukob na globalnom planu, ovdje se susreemo sa posve drugaijom situacijom tj. sa eskalacijom krize koja moe završiti jedino nenamjeravanim nuklearnim ratom Budui da rizik od takvog sukoba sve više raste naunici trae da se ulo!e ener­ gini napori na unllateralnom. bilateralnom i multilateralnom planu. Akcije se moraju koncentrirati oko 5 velikih skupina problema: zaustavljanja utrke u naomanju; spreava­ nja posljedica koje uzrokuje nuklearna proli­ feraclja l strateQijska doktrina; uspostavlja­ nJa komunikacija medu sukobljenim stranama l potreba da se obrati panja na uestalost kriznih situacija u budunosti. Posljednji i pravi odgovor na sve navedene probleme bio bl opo l potpuno razoruanje l stvaranje mir· nog meunarodnog poretka. U nemogunosti do se lo dvo cilja ostvare naun iclmo preo­ staje predlaganje konkretnih kratkoronih mjero ne bi li tako barem dje lomino popra­ vlll sltuaclju.
Trea skupina radova koncentrirana je oko pokušaja da se slstamom kolektivne slgumo­ stl, pojaanim djelovanjem OUN i nesvrstanih temalja riJeši veina akutnih kriza u meu· narodnoj zajednici. Budui da je ulaskom ma­ lih drlava. uglavnom bivših kolonija i po
opredjeljenju nesvrstanih, stvoren multipolar­ ni ststem ravnotee snaga poveala se i ulo­ ga sistema kolektivne sigurnosti, detanta l aktivne koegzistencije. U radu K. Mushako­ jla posebno je naglašen stav da bl Ujedinje­ ne nacije trebale preuzeli ulogu vodee sile u kriznim situacijama pripremajui se za to putem interuivnog istTalivanja krize u medu­ narodnom sistemu. Prvi korak na tom putu bio bi stvaranje plana za mirnu strukturalnu transformaciju meunarodnog sistema. pri e­ mu bi se trebalo orijentirati na dva glavna cilja: demilitarizaciju l denuklearizaciju me­ unarodne strukture. Na operativnom nivou UN moraju ostvariti posve nov pristup po­ našanju u kriznim situacijama u skladu sa funkcionalnim zahtjevima meunarodnog sl­ s-tema. što u stvari zMi da treba staviti na­ glasak na pregovaraku l posredniku ulogu diplomacije u medunarodnim odnosima. una· prijediti mehanizme stvaranja. izgradnje l odr­ ~avanja mira l orijentirati se na istraivanja na podrujima socijalnih inovacija. Dok OUN tek treba dati svoj puni doprinos rješavanju problema i kriznih situacija. nesvrstane zem­ lje su te koje u svakom trenutku mogu po­ zitivno djelovati u meunarodnoj zajednici. Nj ihovo djelovanJe se moe oitovati putem prihvaanja i dosljedne primjene principa ne­ svrstanostl l miroljubive aktivne koegzisten­ cije. putem uzdravanja od upotrebe sile u krlznlm situacijama kao l time što e dati pri­ oritet mirnim pregovorima u sluaju konflikt­ ne situacije. što se same nesvrstane zemlje budu više pridravala navedenih principa to e i utjecaj pokreta na meunarodne odnose vi§e jaati.
Premda je klasificiranje i sistematiziranje em­ pirijskih saznanja o kriznim situacijama za sada još uvijek na poetku . ipak je nekoli­ ko autora dalo svoj doprinos i na tom pia· nu. Doduše radovi s tog podruja su malo­ brojni. ali znaajni ]er predstavljaju pokušaj da se putem laboratorijskih eksperimenata na malim grupama (npr. Capella eksperiment. Sheriff eksperiment) pokušaju otkriti zakoni· tosti koje bi vrijedile u meunarodnim relacl~ jama. Zakljuak koji proizlazi iz tih eksperl~ menata jest da ponašanje u konfliktnim si­ tuacijama predstavlja vjebu racionalnosti, to je napor kako bl linije komuniciranja ostale otvorene, kako bi se kooperacija nastavila. a konHtkt reducirao na takmienje. lli. kako sam autor Jean A. laponce kate: •Instrumen-
Recerllije i prikazi, Politi'ka misao, Vol. X IX /1982/, No. 4, str. 521-537. 529
ti komuniciranja, kooperacije, takm ienja i konfli kta morlj u biti tret irani kao autonom­ ne jedinice; svi moraju svirati all nije neop­ hodno da svi sviraju istu melodiju•.
Dvoj ica sovjetskih autora, V. B. Lukov i V. M . Sergeev. pokušali su doi do ra z l i iti h pri­ mjera i na ina razmišljanja donosioca odluka u kriznim situacijama putem analize naina razmišljanja vodeih krugova u Njemakoj od 1866- 1914. Njihov stav je da memoarska graa i svjedoenja direktnih uesn ika u ne­ koj kriznoj situaciji iz prošlosti moe poslu­ iti da bl se izvukli teoretski i praktini zak­ lJuci za budunost. Njihov zakl juak je da proces interakcije izmeu drava u kriznim situacijama ukljuuje kao veoma vanu kom­ ponentu interakciju izmeu logike i naina razmišljanja vode ih krugova drava direktno ukljuenih u kriznu situaciju.
Premda je doprinos ove knj ige sagledavanju problematike kriznih situacija nesumnjiv. slo­ i t emo se sa Izdavaem. prof. Danijelom Freiom, da pred naun icima t ek stoji detalj­ no bavl jenje l analiza pojedinih problema na­ etih u drugom svesku, budui da BD-te go­ dine otvaraju itav niz novih kriza u svijetu.
Jasmina Popovi
Recenzija UDK 336.745.3+ 338/ - 77/
G. Macesich: The International Monetary Economy and the Third Wo·rld
Praeger, New York, 1981, str. 296
Medunarodni razvojni , trgovinski i monetar­ ni problemi posljednjih godina zaokupljaju panju mnogih teoretiaru širom svijeta i raz­ l iitih teoretskih ori jentacija. Porast Interesa ekonomske teorije za praktine probleme me­ dunarodne ekonomije obrnuto je razmjeran mogunostima klas ine teori je, odnosno nje­ zine suvremene neoklasine varijante, da od­ govori na pitanja koja ortereuju svjetsku ekonomi ju. Nuime. što je vea nemo tih teo­ rija da prue odgovore koji se od nj ih t rae. vei je interes drugih teorijskih orijentacija za deskripcijom novih pojava u svjetskoj pri­ vredi i vea su nastojanja za pronalaenjem zakonitosti po koj ima se odvijaju ekonomski procesi u svijetu . Rez·ult at mnogih nastojanja u ovom pravcu jest niz radova o problemima svjetske priv­ rede, o odnosima razvijenih i zemalja u raz­ voju. o svjetskim monetarnim problemima. o problemima razvoja, ltd. š irokoj lepezl rado­ va o meunarodnoj ekonomiji pridruuje se i knjiga G. Macesicha Meunarodna monetar­ na ekonomija i trei svijet. U toj knjizi Ma­ ces ich trai odgovor na pi tan je kako se svjet­ ski monetarni sistem reflekti ra na probleme ruzvuja, odnosno koliko je u funkciji svjet­ skog razvoja, posebno zemalja u razvoju i koje su mogunost i zemalja u razvoju da u toj steri medunarodne ekonomije odgovore na izazove razvijenih zemalja.
Osim toga centralnog sadraja, Macesicha zaokupljaju i drugi problemi. problemi znano­ sti i transfera tehnologije, problemi planira­ nja u kapitalizmu i socijalizmu, problemi ne­ zaposlenosti , itd., ko ji samo na prvi pogled nemaju veze s monetarnim pitanjima. Pozna­ vaocima monetarnih fenomena znano je da su monetarni problemi samo refleksija opih
Rc.cenc.ijc i p~ikac.i, Politika. misao, Vol. X l X f/982/, No. 4, .'il ~. 521-537. 530
odnosa u svjetskoj privredi i da praktino ne· ma sadraja iz opeg ekonomskog ivota koji se ne reflektira u monetarnoj sferi.
Meuzavisnost privrednog razvoja i monetar· ne sfere Macesich prati od velike ekonomske krize do najnovijih zbivanja. Pri t ome poseb· nu panju poklanja bretonvudskom sistemu, njegovim pozitivnim i negativnim stranama, njegovim ogranienim dosezima i raspadu. Maceslch je kritian prema rezultatima koje je postigao taj sistem. Medutim. kad se go· vori o sistemu Bretton-Woodsa, treba vodi· ti rauna da je on, uza sve nespretnosti i formalne apstinencije socijal istikih zemalja, osim Jugoslavije, zadovoljavajue obavljao funkciju svjetskoga monetarnog jedinstva, te da su pravi monetarni problemi nastupili s njegovim ras.padom. Na razvalinama poslije· ratnoga monetarnog sustava nastala je mone­ tarna zbrka i sistem pl ivajuih odnosa. što je praeno nevienim protekcionizmom u suvre· menoj ekonomskoj povijesti. Vrijeme relativ· ne stabilnosti zamijenjeno je borbom svih protiv svih, vjerovanjem i uzaludnim nasto· )anjem da se pojedinan im dravnim akcijama na štetu drugih zemalja moe sauvati pro· speritet.
Problemima nove svjetske integracije bave se mnogi teoretiari i o tome su napisane mn<Jge studije, pa se Macesichova razmiš­ ljanja o svjetskoj integraciji nastavljaju na spomenute rasprave. U pravu je kad tvrdi da se svrjet ne moe razvijati kroz konfrontaci· je i da je nova integracija svijeta uvjet svjet­ skog napretka. Za razliku od mnogih zapad· nih teoretiara, Macesich rješenje problema vidi u prihvaanju koncepta novoga meduna­ rodnog ekonomskog poretka, stavu koji je posredno izveden time što je u tekstu repro­ ducirane Deklaracija o novom meunarodnom ekonomskom poret.ku, koju je svojevremeno prihvatila Generalna skupština UN.
,Macesich kritiz ira prlvredno~politiku praksu razvijenih zemalja, posebno njihov odnos pre· ma zemljama u razvoju, odnosno treem svi­ jetu, l postavlja pitanje što bi se dogodilo i kako bi reagirale razvijene zemlje kad bi zem· Ije u razvoju osnovale vlastitu centralnu ban­ ku za monetarnu suradnju l prišla lntegrac.iji treeg svijeta na specifinim varijantama za­ jednikog trišta.
Osim osnovnog sadraja. Macesich se bavi i drugim pitanjima u aspektu monetarne surad·
nje izmeu razliitih grupa zemalja. Posebno analizira prt'lbleme znanosti l tehnološkog transfera u zemlje u razvoju, probleme glo­ balnog l regionalnog planiranja u kapltallz· mu i socijalizmu. probleme zaposlenosti i in­ flacije. U radu nisu Izostali nl politiki sadr­ aji. posebno oni vezani uz poslijera~na hlad· noratna sukobljavanja izmeu velikih sila, l to u relacijama negativnih refleksija tog su­ koba na globalni razvoj svjetske privrede.
U cjelini gledano. Macesich dobro poznaje suvremene monetarne probleme u svijetu. Njegova razmišljanja naklonjena su •treem svijetu•, a stavove o potrebi izgradnje novih odnosa u toj sferi treba primiti sa simpati­ jama. Pri tome treba, meutim. primijetiti da bl zakljuci bill uvjerljiviji da je Izvršena ana­ liza utjecaja regionalnih monetarnih sistema, recimo Evropskoga monetarnog sistema l SEV-ova sistema trans·feribilnog rublja. na privredna kretanja u svijetu , odnosno da je poklonjena vea panja mehanizmu •speci­ jalnih prava vuenja• , u kojemu neki teoret!· ari vide novi svjetski monetarni medij. Me­ utim, unato tim zemljama, Macesichovu knjigu korisno je prouiti jer nam otvara no­ va vienja problema koji optereuju meuna· rodne odnose.
Vlatko Mileta
Re.cem.ijtl i prikaz.{, Politika misao, Vol. XIX/ 198l/, No. 4, sir. 521-SJl. 531
Recenzija UDK 330.191.6
R. J. Barnet: The Lean Year s World Resources and the Politics of Sc:arelty
Probable publication, 1980, str. 328
Kada se je svojevremeno pojavila teorija ta· kozvanog nultog rasta u znanstvenim kruga· vima s podruja privrednog razvoja l meu· narodnih ekonomskih odnosa nastupilo je svo· jevrsno preneraenje. Zbunjenost koju je u poetku ova teori ja Izazvala nije dugo tra· jala. Nakon kratkotrajne konsternacije usll je· dila je estoka polemika koja je uesnike u polemici polarizirala na dva bloka. Na jednoj strani našli su se oni teoretiari koji su se priklonili sudovima iueenim u •Granicama rasta•. a na drugoj strani teoretiari koji nl· su htjeli prihvatiti apokaliptiku sliku budu­ eg svijeta.
Teorija takozvanog nultog rasta temelji se na spoznaji da je zemlja (u razli itim aspekti· ma) ogranien ih mogunosti l da ubrzo zbog svoje ogranienosti nee moi zadovolji ti rs­ srue potrebe. pa prema tome nee moi pra­ titi rastui tempo industrijalizacije na tako širokom frontu kao što je danas sluaj . Svo­ Je zakljuke ova je teorija izvela Iz procjena po kojima su osnovni materijali za industrij· ski razvoj na granici iscrpljivosti, što je po­ sebno sluaj s naftom, danas glavnim ener· getsklm potencijalom, kojoj se u dobroj mje· ri moe zahvaliti industrijska ekspanzija u posljednjim desetljeima.
Iz takvih spoznaja pristaše ove teori je Izvele su zakl juak o potrebi razvoja bez rasta, da· kle o potrebi prestrukturiranja prlvrednog razvoja l štednji raspoloivih resursa. koko bl se l buduim generacijama omoguilo ko· rištenje raspoloivih prirodnih bogatstava.
Svoje zakljuke teorija nultog rasta proteg­ la je na cijeli svjetski prostor, na razvijene zemlje l zemlje u razvoju, pa su stoga najve-
e zamjerke ovoj teoriJI dolazile od strane teoretiara nerazvijenih zemalja. Oni su od· mah uoili njenu zamku l oci jeni li je kao teo­ riju koja pledira za postojee odnose u svjet· skim prostorima, dakle za postojeu polari· zaciju na razvijeno i nerazvijene i optuili su je da je objektivno u funkciji razvijenih ze­ malja.
Na pozicije teoretiara zemalja u razvoju do­ šli su i neki uvaeni graanski teoretiari. Ont se nisu dali Impresionirati ponuenim vizijama. ve su nastojali pruit i itaocima svoju ocjenu razvoja svjetske privrede u go­ dinama koje' sl ijede. U ovu skupinu moe se uvrstiti i Samet, sa svojom knjigom Mršave godine, s kojom u biti ne negira ograniene mogunosti zemlje. 1er •naša planeta zaci­ jelo nije bunar bez dna•, all dovodi u sum­ nju zahtjev za nultim rastom.
Prema Barnetu osnovni problem u privred· nom razvoju suvremenog svijeta je u tome što neki troše previše, pa stoga drugima OS·
taje malo za potrošnju. Ovo stajalište doka· zuje na primjeru potrošnje pet glavnih izvora bogatstva (energije, ruda, hrane, vode i o· vjekovog umijea) . Po Barnotovom sudu ne· ma nune oskudice bilo kojeg prirodnog bo· gatstva za osiguranje prlstojnog ivota l predvienom svjetskom stanovništvu krajem ovog stoljea . Meu tim. prirodnog bogatstva nema dovol jno, ako se nastavi •jednostrano bogaenje ill daljnja ekološka pl jaka•. Pita· nje oskudice Barnet okree prema razvijenim zemljama i u njihovom ponašanju vidi opas· nost za opi privredni razvoj u svijetu. Na mnogim primjerima on dokazuje što se zbi· va kad se i2 prirode uzimaju materije pod pritiskom protita, pokazuje tamnu stranu tllk-
Ht'CA'tl,rJt! t prika:.i, Politilka misao, Vol. XIX! 198ZJ. No. 4, str. 521-W 532
vog ponašanja koja je obino prikrivena ·bli­ stavim• pokazateljima privrednog rasta i raz­ voja.
U tom smislu. Barnet je na pravom tragu kad tvrdi da Je oskudica proizvod politike i eko­ nomske organizacije suvremenog svijeta. On je kritian prema dJelovanju svjetskih kor· poracija 1 nacionalnih birokracija, koje svaka 1a sebe •POtiu lošu razdiobu bogatstva l nanose ekološku štetu• . Pod uvjetima kako Ih nameu ovi subjekti •svjetska tvornica•. kako Bnmet slikovito 01naava suvremenu proizvodnu interferenciju raznih proizvodaa Iz cijelog svijeta. ne moe efikasno funkcio­ nirati. pa ga takav stav dovodi do zakljuka o nunosti promjene postojeeg ekonomskog poretka u svijetu.
Sadašnji ekonomski poredak. prema Bametu. utemeljen je na ideologiji slobodne trgovine l nesmetanog kretanja faktora proizvodnje svjetskim prostorima On potencira neJedna· kosti l poloaj veeg broja zemalja i naroda u svijetu ini sloenijim. Zato Barnet pledira za prihvaanje novog meunarodnog ekonom· skog poretka iju su ideologiju i osnovne de­ termlnante postavile zemlje u razvoju.
Kod Barneta je znaajan kvalitet taj što su· vremene medunarodne ekonomske odnose tretira kao klasne odnose, pa je drugim rije· ima kod njega prisutna spoznaja da je po­ stojee odnose u svijetu mogue mijenjali klasnom borbom. U tom se pogledu on raz­ likuje od mnogih suvremenih graanskih eko­ nomista. koji iako su naklonjeni zemljama u razvoju promjenu postOJeih medunarodnih ekonomskih odnosa smje~taju u steru sub­ jektivizma i psihologije.
Treba naglasiti da Barnetove simpatije za zemlje u razvoju nisu ren1ttat neke lane so­ lidarnosti. One su Izazvane stanjem ekonom· skih odnosa u svijetu l vidljivim negativnim trendovima svjetskog ekonomskog razvoja. Barnet nije marksista, all ne moe zanema· riti injenicu da sc sviJOl ne moe razvijati na nain kako to danas ini. Zato on u po· stojeem razvoju svijeta vidi opasnosti z11 razvijene zemlje l zemlje u razvoju. pu kako je kritiki raspoloen prema doktrini libera· lizma im pomak prema meunarodnom spa­ razumijevanju i pled1ra za formiranje niza nadnacionalnih Institucija, koje bi kroz me­ unarodni konsenzus otvorile nove prostore za daljnje funkcioniranje •Svjetske tvornice• .
Na kraju. Bametovu knjigu - ·Mršave godi­ ne•, uskoro e objaviti Izdavaka kua ·Glo­ bus• iz Zagreba, pa e tako njeni nadasve interesantni sadraji biti dostupni 3irokom krugu italaca.
Vlatko Mileta
Recent/je i prikazi, Puliti.:kf1 mi~ao, Vol. XIX/ 1982/ , No. 4, str. 521-531. 533
Recenzija UDK 323/ 438/
Ontario, 1982, str. 189
Poljska zbivanja izazvala su poplavu literatu­ re, u-glavnom u zapadnim sredinama , od koje se ve danas moe sloiti opsena bibliogra­ fija. Kn jiga Adama Bromkea u tom skupu raz. liitih djela zuuzima, meutim, posebno mje­ sto. Prije svega, rije je o autoru koji nije postao •polonisl" ve je od svog rodenja, pre·ko varšavskog ustanka l kasnije godina emigracije. imao priliku pratiti poljska zbiva­ nja na nešto drukiji nain . Svojim dosadaš· njim djelima Bromke je pokazao da se, una­ to i njenice što ivi u drugom svijetu. oz· biljno trudi da razumi je poljska zbivanja, te da, na drugoj strani. upravo zbog svoje origi­ nalne poljskost i t rai mogue putove izlaska iz krize. Upravo to osiguralo je Bromkeu za­ vidno mjesto meu promatraima poljskih kretanja i mogunost nezavisnog kontaktira· nja na raznim stranama, ukljuujui l njego­ vu bivšu domovinu .
Najnovija Bromkeova knjiga sastoji se od se­ damnaest eseja, pripremljenih u posljednjih nekoliko godina (1973-1981), u kojima anali­ zira zbivanja prije krize , poetke kriznog sta­ nja i nastanak •Solidarnosti• te istodobno daje prve ocjene te nove faze polj skog raz­ voja.
Ocjenjuju i Glerekovo doba kao kraj jedne fa­ ze poljskog socijalistikog razvoja i traenje novih mogunosti, Bromke je bio dukobo svje­ stan i opasnosti koje donosi nov put . Eko­ nomska sve teza situacija i preveliko osla­ njanje na inozemne kredite uvelike su potko­ paval i autoritet voue koji je U t oku deset gO·
dina uinio dosta toga. No njegova opa stra- tegi ja djelovanja, koja se nije smjela dovo­ diti u pitanje, kao 1 sve vee udaljavanje od ivotnih realnosti vodili su Giereka i njego·
vu ekipu problemima koje se teško moglo svladati na preteno starim instrumentima djelovanja. Sve inovacije koje je Gierekova ekipa unijela odnosile su se na ubrzani rast standarda. gradnju novih objekata (esto grandomanskog karaktera) i stvaranje dojma da su posri jedi epohalna nova dostignua. Na drugoj strani. veli ka mašinerija •propagan· de uspjeha• trudila se da Glerekove akcije prikae kao izvanredno uspješne i dokraja promišljene.
Ne vodei rauna o potrebi mijenjanja dru­ štveno-politikih oblika djelovanja i siguran da je nov kurs jedini ispravan. Gierek je sa svojim suradnicima gotovo sasvim ispustio iz vida djelovanje suprotnih snaga, koje su se poe le pojavlj ivati u raznim oblicima. no· sei sa sobom i razliite politike programe. Opisujui svoje kontakte s brojnim predstav­ nicima te poljske opozici je, Bromke daje uv· jerlj ivu sliku stanja uoi krize, iznosi razmiš­ ljanja vodeih djelatnika opozicije i nazna­ uje okvire, ako se to moe tako nazvati, po­ li tikih programa.
Koo vrstan poli tolog, Bmmke uz analizu unu­ trašnjeg razvoja . ekonomskih teškoa. nedo­ statka jedinstvene linije unutar PURP-a, za­ postavljan'ja bi lo kakvih oblika demokratskog dijaloga, organiziranja snane opozicije, su­ protstavljanja crkve i sve veeg nezadovolj· stva najširih slojeva društva ne zaboravlja ni meunarodne uvjete. Usporedujui maar­ ske dogaaje 1956. l ehoslovaka zbivanja 1968. Bromke osvjetljava i situaciju koju je stvorila politika popuštanja: normaliz<!cija od­ nosa sa SR Njemakom, pojaani tokovi me­ uevrops·kih odnosa i u t jecaj Konferencije o evropskoj sigurnosti i suradnj i, što je sve
Rumtif~ l prika:zi, Po/ititi<# muao, Vol. XIX/ 1981/, Vo 4, str. ill-Ml. 534
zajedno Imalo svoje mjesto l u procjeni svih onih aktera koji su djelovali u poljskoj krlz· noj situaciji. Kao Izvanjski promatra. koji odlino poznaje sredinu o kojoj piše, Bromke je dao mozaik zbivanja l vlastito vienje trenutnih dogaa­ ja. all i šire slike buduih poljskih kretanja Za razliku od brojnih •politikih polonlsta• koji su situaciJu promatrali prije svega kao krizno stanje. bez dubljeg razumijevanja polj· skih tradicija, povijesnih okvira i specifinih orta poljskog razvoja, Adam Bromke nastoji biti Ato blii realnom l objektivnom. Njegova zakljuivanja svode se na ono što je mogu. e Izvesti uz stalno podravanje: glavnu lJ. niju da Poljaci sami moraju traiti izlaz Iz krize l da bi svako vanJSko miješanje samo JO! veše otealo i poljska zbivanja, ali i mc· unarodne odnose u CJelini.
Za svakoga tko se bavi tekucim poljskem do­ gaajima l tko trai solidan prikaz svega ono­ ga §to lm je prethodilo u prošlom desetlje­ u, knjiga Adama Bromkea jest nezaobilazna literatura.
Radovan Vukadinovi
Nolit , Beograd. 1981 .
Ova srudlja F Fchera doprinos JO rasvjetlja­ vanju djela Dostojevskog. Jednog od naJviše Interpretiranih knJievnih opusa modeme li­ terature. Filozofsko-egzistencijalistikim, psi· hologistfklm, sociološkim, estetikim l eti· ko-filozofskim tako je dodana 1 ova, marksi· stika interpretacija. koja posefe za felo:rofi· jom, socio ekonomskim anali tikim lnstnJ­ mentarijem pa ak i estetikom, ne stupaju· l, meutim. na tlo psihologije ill neke sollp­ sistike filozofije poput egzistencijalizma. Evidentno je da autor ne cijeni odviše še­ stova i njemu srodne interprete Dostojev­ skog. Doduše. Feher pov lai paralolo l prona­ lazi konvergencije Klerkegaardove filozofije i knjievnog stvaralaštva Dostojevskog. all ne na egzistencijalistikoj ravni. Kierkegaard je. kao l Dostojevski. pjesnik krize grodanskog individuuma. all nl jedan ni drugi ne vjenJ­ ju u mogunost realnog društvenog rješe· nja. Dostojevskog to vodi u mestlcizam, a Ki· crkegaard lzgraduje religiju nemoi endevldu­ uma.
Feher svoju metodu naziva ·hlstorljsko-felo­ zofskom tipologljom. koja je utemelJena na Marxovu historijsko-filozofskom l ontološkom staJalištu, i smatra da Je samo pomou t ipo­ logije osnovane na marksizmu mogue lzve· stl realnu skalu historije Individuuma.
Za analizu povijesti individuuma relevantna je podjela ljudskih društava kroz povijest na organske zajednice l društva lišena zajedni· štva. Organske ljednice, kojih je prototip antiki pohs. karakterizira •postOJanje zajed­ nece ovjeka s vanjskom prirodom, uvjetima rada. predmetom rada i s drugim ljudima. (Marx). ·Punktualni • individuum je nepoznat. Zajednicom vlada sistem obiaja koji Isklju-
Receuzije ; prikazi, Politika misao, Vol. XIX/ 1982/ , No. 4, srr. 521- 531. 535
uje moralnu autonomiju (koja je tekovina graanskog društva) l izvan kojeg je neza­ misliva kako moralna, tako i fizika egzisten­ cije. Covjek antike zajednice ne osjea ras­ cjep prava l morala : odravati dravne zako­ ne i raditi ze dobrobit zajednice samo je po sebi pitanje morala.
Kapitalizam je totalna negacija organskog ivljenja u zajednici. On stvara modernu •punktualnu• linost. oslobaajui je krvnih. lokalnih l drugih veza s drugim ljudima. Ta· ko nastaje apstraktl'li pojedinac koji je u dru­ štvu llšenom zajedništva osnova na kojoj iz­ rasta kriza individuuma. Društvena osnova krize je odvojenost graanskog društva od drave. odvojenost proizvodne (realno deter­ minirajue) sfere ovjekova ivota od svih ostal!ih Ispoljavanje njegova ivota, što rezul­ tira ali jenacijom. jer je nemogue razdvojiti ovjeka na privatnog i javnog a da to ne de­ formira njegovu društvenost i linost u po­ sve individualnom smislu . Covjek je na jed­ noj strani (u sferi materijalne proizvodnje) otuen od svoje generil\ke su~tine , a time l od dr·ugih ljudi, a na drugoj strani on je ap­ straktni graanin apstraktne, u stvari iluzor­ na zajednice, koja se poziva na zajedništvo, all ne prua svojim lanovima fundamental­ nu ukorijenjenost. orijentaciju, pouzdan i za­ dovoljavaju-l vrijednosni sustav kao os·novu ljudskog djelovanja. Kriza graanskog indivi­ duuma u biti je kriza vrijednosti. Nije rije o •propadanju vrijednosti•. ve o napetoj an­ tlnomiji izmeu vr.ijednosti dobara i moral­ nih vrijednosti , što je Marx. sa svojim poz­ natim smislom za kalambure. nazvao •Suprot­ nost izmeu morala nacionalne ekonomije i nacionalne ekonomije morala.•
Zivot graanskog društva, ako govorimo o etioi, zapravo o kvazietici, temelji se na kon­ venciji. Kako kae Feher, •konvencija je zbir obiaja koji regulira akciju jedinke i koji utje­ lovl juje moral nacionalne ekonom~je. ali na­ stupa sa zahtjevom za istim moralnim vred­ nostima•. Drugim rijeima , posrijedi je ve dobro poznati, u marksizmu obilno anal izi­ nm! ·dvostruki graanski moral•.
Antlnomlju graanske moral-nosti Feher Istra­ uje kroz reprezentativne graanske etike, Kantovu i Hegelovu, sa stajališta glavne te­ me ove studije - krize individuuma. Antina­ mina struktura graanskog morala kod Kan­ ta je prepoznatljiva u podvajanju ljudske li·
nosti na noumenon, koji je subjekt slobode, i phaenomenon. prirodno bie. Covjek kao noumenon djeluje u sferi morala , dok se ov­ jek kao phaenomenon ne nalazi pod utjeca· jem moralnog zakona, njegovo djelovanje re­ gulirano je maksimama (konvenci,jama). Mak· sima Ima isto subjektivno znaenje , ona je propis u svijetu praktinog prilagoavanja. Kantov kategorl·kl Imperativ, koji bi trebao reguliraN djelatnost homo nournenona. sadr­ ajno je prazan l neodreen .
Hegel je prvi mislilac koji uoava razdvaja­ nje subje·ktiv.nog moraliteta l kolektivne mo­ ralnosti (što se, po Hegelu. javlja ve u do­ ba raspadanja polisa]. što smatra histori)· skom pojavom, znai pretpostavlja da se tu podvojenost moe prevladati (u okviru gra­ anskog društva, naravno) . Moralnost (Sitt­ lichkeit) je •konkretna totalnost naina rada ljudi graanskog društva• . zapravo posredo­ vanje prava i sfere s-ubjektlv.nog moraliteta, njihovo izmirenje. To je, u stvari, fiksiranje suprotnih polova unutar kojih tee graanski ivot, ponovo antinomija. Hegel nije uspio spekulativno prevladati te polove, posredo· vati Ih; moralitet je podredio pravu. drava je najviša moralne supstancija.
Kantova l Hegelova etika, traei sintezu tih suprotstavljenih polova, izraavaju nadu da se moe pronai u okvirima graanskog dru­ 'štva. Sadrajne etike, koje ne nede •naelo nae la • , ve se opredjeljuju za konkretna na­ ela. mogu se podijelitci na dvije velike sku· pine; prvu ine one koje predstavljaju teo­ riju interesa ( •etiku interesa• ). drugu pak one koje staju na stranu •etike ljubavi-. One, naravno, ne prekorauju horizont buroaskog društva. pa t ime ostaju u domeni antinomiJe, inei njezina dva suprotstavljena pola. Marx je, meutim, prozreo pr-irodu anti·nomlje gra­ anskog morala. Da bi se razriješila kriza in· dividuuma i afirmirala stvarna lina sloboda, nuno je potpuno prevazii antinomije, a t o je nemogue u granicama graanskog dru­ štva, jer etike antinomije su nuni pratilac kapitalizma. Tek na tlu novog društva. koje e predmetne odnose preobratit! u ljudske odnose, tek revoluclonlranjem svih sfera ljud­ ske djelatnosti mogu se razriješiti antinomi­ je u etikoj sferi. Marx prekorauje kako ma­ terijalistika, tako i idealistika rješenja gra­ anske etike.
Feher smatra Dostojevskog tvorcem •naj-
Rtt~14}jt! i prilcati. Pt>liJilul """"'· \'ul, \IX!Tmt • .Vo. -1, su. 521-W. 536
krupnijeg i najgrandioznijcg umetnikog pro­ testa protiv odnosa interesa u umetnosti 19. stoljea•. Prema mišl jenju autora, kriza gra­ anskog individuuma je ideja koja ima klju­ no znaenje u wmaenju Dostojevskog. Kon­ trastne mogunosti razvoja graanskog indivi­ duuma dotjerana su do ekstrema u njegovim likovima. Oba antipodna tipa - predstavnici ~tike ljubavi ( •krlstovski likovi•: Aljoša Ka­ ramazov, Miškin. Sonja Marmeladova, itd.) i predstavnici etike Interesa ( • veliki egoistl• - Stavrogin. Ivan Karamazov, Rogoin. i td.) prikazani su s podjednakom snagom. Moralno središte umjetnosti Dostojevskog (velika mu­ ka njegovih interpreta) naiiUi se u njihovoj rezultanti. smatra Feher.
Stvaralaki nivo na kojem su situirani roma· ni Dostojevskog Lukacs je nazvao •ravan du­ ha· (Feher se u analizi dosta po.zivt.t na Lu· kac11a, a njemu je i posveena ova studija). To znai da su njegovi junaci gotovo sasvim slobodni od svoje konkretne •predmetne dje­ latnosti•: njihov poziv. profesija. bogatstvo i socijalni status minome su injenice za od­ nose likova i •poruke· romana. Dostojevski apstrahira l od bilo kakve lJudske empirijske 1ajednice. psihologija likova nikada nije funk­ ci ja klasne Ill staleške pripadnost i. S11mo no­ vac, najapstrak tni ji predstavnik predmetne sfere. realne stere ljudske djelatnosti utje­ cajan je u tkivu romana i nerijetko odreduje odnose likova. Meutim . on nikada nema funkciju cilja neije djelatnosti. On je samo indikator. odnosom prema njemu likovi se ra­ zotkrivaju (svrstovaju se u jednu od suprot­ stavljenih skupina). Novac je, medutim. sred­ stvo; njegova je priv l ana snega u tome što ga ovjek doivljava kao sredstvo samoc>stva­ renja. A svi likovi Dostojevskog grevito tee samoostvarenju i u toj pomamnoj potrazi za IskupljenJem (religijska terminologija Je ov· dje primjerenija} ne prezaJU ni od krajnjih sredstava - ·ideološkog• ili stvarnog ubi­ stva, samoubistva. sadizma, kriminalnih ina svih vrsta.
leko je sfera predmetne djclat11osti Isk l juena iz prikazivanja. u romanima susreemo su­ blimirane oblike konkurencije. odnose karak­ teristine za sferu predmetne djelatnosti na­ lazimo transponirane u sferu duha, u medu­ sobne odnose ljudi ko(l su osloboden1 kon­ vencija. Kako kaze Feher. veliki sistemi objek­ tivacl)e svi jeta - konvencija, umjesto u dru· štveno) podjeli rada, drava, crkva, re ligi ja ,
politika, projcktirani su takoer u sf eru duha, oni su duhovna arišta oko kojih se grupira­ lu likovi. Antinorn l na etika naela graden­ skog društva kod Dostojevskog susreemo kao ideje za koje se u duhovno! borbi 1alau Idejno suprotstavljene linosti. Meut1m. ne­ ma pobjednika. nema rješenja. Egocentri7am 1 pobuna •velikih egoista• biva slomlJena. oni ne pe>sti7u iskupljenJe i zavr5avaju u pokaja­ nju. samoubistvo Ill ludilu; krotkost i bolan· ska dobrota •kristovskilt likova• pokazuje se besplodnom l nemonom. U ustrojstvu gre· anskog svijeta nemogue je podraavati Kri­ sta. DostOJevski osjea da su etike dileme u tom i takvom SVIJetu neuklonjive. Tew l antitezu pt>djednako je nemogue prihvatili. trajno s njom ivjeti 1 u njoj nai mir l Isku­ pljenje (l!amoostvarenje). Temeljno je p1lanje ,gdje je sinteza. Dostojevski pribjegava poku­ šaju mistine sinteze. razrješenja <Jnlinomije u Kristu kao suprotnosti graanskom dru­ štvu.
Prema veini interpreta i biografa Dostojev­ skog, on se u Sibiru, u tamnici •razoarao u narod•. prestao vjerovati u realitet kolek· tlvnog rješenja. narodnog rješenja. Narod u njegovoj svijesti prestaje biti entitet koji mo­ ~e razriješiti antinomlju graanskog društva. Gdje je onda rješenje? Dostojevski ne vje· wje u djelotvornost revolucije. ne vjeruje u djelatni princip kao takav. Ne vjeruJe ni stro­ gom racionalizmu [racionalizam je duh kapi· taltzma). nl zdravom razumu. ni znanosti koja svoje spoznaje regulira naelom .dva puta dva•, na iSto se okomljuje u •Zapis1ma iz podzemlja• .
!;vo št o Dostojevski misli o zdravom razumu : ~ - . . Pokazalo se da razum ne vrtjedi pred stvarnošu , a pored toga. sada l na jra7um­ niji i najueniji poinju tvrditi kako nemu za­ kljuaka zdravog razuma. da zdrav razum i ne postoji na svijen• da se apstraktna logika ne moe primijeniti na ljudski zivot. da po­ stoji samo Ivanov. Petrov. Gustavov razum, a zdrav razum ni kada nije postojao - da je prosto neosnovana Izmišljotina osamnaestog yljeka.• ( •Zimske bilješke o ljetnim dojmo­ VIma•}.
Stigli smo, oigledno. na prag 1racionallzma. l doista. Dostojevski je plebejski mlstiar.
,Njegova ideja razrješenja u Kristu (koji je mjerilo prlrodnosll ovjeka) ne koketira s aristokratilmum, kao §to je to s luaj s Nic·
RLC'Im;.ije i prikazi. Po/ititka misao, l'ol. XIX! /9811. No 4, .•tr Sll-517. 537
tscheovom idejom natovjeka. Premda je opravdano u nektm tokama uputiti na srod· nost Dostojevskog l Nletschea Dostojevski nije propagator natovjeka (sto bi se moglo povr~no zakljuiti Iz njegova prikazivanja li· .kova •Velikih egoista•. kae Feher). nego nje­ gov kri tiar.
U graanskom društvu. po mišljenju Dosto· jevskog, ve spomenuti !llstemi društvenih objektlvaclja izgubili su svoju eticku vanost. te neme nikakve prirodne regul<~cione si le J<oja bl ljude usmjerila prema realizaciji mo­ ralnih vrijednosti. Tu prirodnu regulacionu si· lu Dostojevski nala1i u Kristu. koji je utjelo· y)jenJC moralnih vrijednosti.
Lišeni svih empiri jskih kolektiva. likovi Do­ _stojevskog ude za zajedntštvom. u drugim ljudima trae svog lskupltelja, a u svijetu ne-kolektivne strukture to ne uspijeva niko­ me. Pa ipak, ovjek ll~en zajedništva ne moe opstati a da se ne pretvori u monstruma. Izo­ liran. otuen ovjek ne moe biti iskupljen. J:)dje je. dakle, iskupljenje? U istinskoj za­ Jednici. razumije se. All odgovarajui na to pitanje Dostojevski zapada u mistiku i traga r.a religijskim rješenjem: Idejno rješenje na· lazi u Kristu, ll kristovskoj ljubavi koja bi
.oostala djelotvorna ll transcendentalnom ko­ lektivu, mistinoj narodnoj zajednici. Meu­ tim. nedostatak s-tvarne zajednice negira na­ alo kolektivne ljubavi: ona nikada ne moe doista postati djelotvorna. To Je. eto. circu­ lus vitiosus iz kOJC9 ni Dostojevski nije na­ šao izlaza. Ni u svojim romanima •kristovske junake• nije usp1o uiniti djelotvornim. Tako Dostojevski ostaje u krugu antinomija. prom· ,da trai sintezu, dc facto se opredjeljuje za ,lodan pol. a to je etika l jubavi.
Nl Feher, ini se, nije posve uspio u svom pokušaju sveobuhvatne. sintetine ·interprc­ ~aclie Dostojevskog. premda je dijapazon nje­ gova pogleda širok i premda se sluio razno· rodnim izvorima. Moda je u svojoj •objek· tivnoj• anahzi trebao više panje obratiti jed· (lOm faktoru koji e dobro eksplicirati Sar· treova reemca • · . . istina je da je Valery snalograanskl Intelektualac. ali nije svaki ma­ lograanski intelekt\Jalac Valery .. • llnos1 svakog stvaraor.a i1mie, barem svojim naj· dubljim dijelom. racionalnoj analizi, all nje­ govu relevanciJu ne treba zbog tog porei. lli Jednostavno ne 1amijetiti. U i u sleru subjek· Hvnoga i iracionalnoga moe imati znaenje :
b1Li objektivniji i blii istini.
Vel jka oli