crvena bukva

7/30/2019 Crvena Bukva

1/183


2/183

Prije mnogo godina postojao je i gospodin Kennedy, ali je umro od upale

plua, mnogo prije no to je otac Gunn doao u Shancarrig. Svake se

godine za njega molilo na misi na godinjicu njegove smrti i svake je

godine tuno lice gospoe Kennedy postizalo neto to se inilo

nemoguim: jo alosniji izgled. No, iako datum nije bio ni blizu

godinjice smrti njezina mua, gospoa Kennedy bila je prilino mranog

raspoloenja, a sve zbog kole u Shancarrigu.

Budui da se radilo o posjetu biskupa, gospoa je Kennedy mislila da biona, kao domaica sveenika, trebala biti nadlena za sva dogaanja. Nije

se eljela nametati, kako je mnogo puta rekla, no je li ocu Gunnu

situacija usitinu jasna? Moe li se uistinu oekivati da oni uitelji,

oni svjetovni uitelji iz kolske zgrade i ona djeca koju tamo

poduavaju, zaista budu nadleni za ceremoniju?

- Nisu navikli na biskupe - rekla je gospoa Kennedy, dajui naslutiti da

je dorukovala, ruala i veerala s predstavnicima viih crkvenih

stalea.

No, otac Gunn bio je nepopustljiv. Prigoda je bila posveenje kole,

biskupov blagoslov, jo jedna ceremonija u nizu ceremonija povodom Svete

godine, ali trebalo je ukljuiti djecu i uitelje. Nije to bilo neto

ime upravljaju sveenici.- Ali, monsinjor O'Toole je glavni - protivila se gospoa Kennedy.

Postariji, krhki upnik nije igrao veliku ulogu u zbivanjima u upi, sve

je obavljao njegov ustri, energini kapelan, otac Gunn.

Iz mnogo bi razloga, dakako, bilo mnogo jednostavnije prepustiti glavnu

rije gospoi Kennedy, dozvoliti joj da pokrene svoj stroj i organizira

pripremanje mlitavih biskvita, teko probavljivih krema i velikih posuda

s ajem, koji su bili obiljeja mnogih crkvenih sveanosti. No, otac Gunn

bio je neumoljiv. Dogaaj je namijenjen koli i kola e ga voditi.

Zamiljajui gospou Kennedy kako stoji u eiru i rukavicama te alosno

negoduje, molio je Boga da stvar bude uspjeno obavljena, da nadahne

mlade uitelje, Jima i Noru Kelly, da je pravilno organiziraju. I da

barem donekle dre pod nadzorom tu bandu malih divljaka koju poduavaju.Naposlijetku, i Bog ima udio u itavoj stvari, davanje smisla Svetoj

godini vano je i za upu. Bog sigurno eli da sve to uspije, ne samo

kako bi se zadivilo biskupa, nego kako bi se djeca prisjetila kole i

svih vrijednosti koje su nauila u njoj. Ocu Gunnu veoma se sviala

kola, ta malena, kamena graevina ispod kronje ogromne crvene bukve.

Oboavao je posjeivati je i promatrati glavice nagnute nad biljenicama.

- Tko oklijeva, gubi vrijeme - marljivo su prepisivali.

- to mislite, to to znai? - jednom je upitao.

- Ne znamo to to znai, oe. Samo moramo prepisati - usluno je

objasnilo jedno dijete.

Nisu zapravo bili tako loi, djeca iz Shancarriga - redovito je sluao

njihove ispovijedi. Najgori grijeh, i to onaj za koji se morao sjetitiodmjeriti teku kaznu, bilo je vjeanje o stranji dio kamiona. Koliko je

otac Gunn uspio shvatiti, bilo je to dranje za stranji dio vozila u

pokretu i vonja bez vozaeva znanja. Taj je in, sasvim razumljivo,

izazivao uasan bijes i negodovanje roditelja i prolaznika te je otac

Gunn morao ukazati na veliinu zlodjela odreujui pokoru od dvanaest

krunica, koja je bila gotovo neuvena u sustavu djejih pokora. No,

izuzevi vjeanje o kamione, oni su dobra djeca, zar ne? Sluit e na

ast koli i Shancarrigu kad doe biskup, zar ne?

itavo polugodite djeca nisu razgovarala gotovo ni o emu drugome.

Uitelji su im stalno ponavljali kolika je to ast. Biskup inae ne

posjeuje tako male kole kao to je njihova. Imat e ga priliku vidjeti

na vlastitom terenu, za razliku od toliko druge djece u zemlji koja ga

nisu vidjela sve do odlaska na krizmu u veliki grad.

Provodili su dane i dane istei kolu. Bojali su prozore, kao i vrata.


3/183

Sprema za bicikle tako je pospremljena da je se nije moglo prepoznati.

Uionice su se dotjerivale sve dok nisu zasjale. Moda e Njegova milost

razgledati kolu. Nije bilo sigurno, no trebalo je raunati na svaku

mogunost.

Dugaki stolovi napravljeni od dasaka na nogarima bit e ureeni ispod

stabla crvene bukve, koja je dominirala kolskim dvoritem. Prekrit e ih

istim bijelim plahtama, a gospoa Barton, lokalna krojaica, izvezla je

draesan porub tako da ne izgledaju kao plahte. Postavit e vreve sacvijeem, kiticama jorgovana i prekrasnih samoniklih ljubiastih orhideja

koje u lipnju rastu u umi Barna.

Bit e tamo i poseban stol sa Svetom vodom i zaista kvalitetnim bijelim

stolnjakom, kako bi Njegova milost mogla uzeti srebrnu licu i poprskati

vodom, ponovno posveujui kolu Bogu. Djeca e pjevati "Vjera naih

otaca", a budui da e se bliiti Tijelovo takoer e pjevati "Slatki

boanski sakrament". Svaki su dan imali probe i sad su ve cijeli tekst

znali napamet.

Pitanje hoe li djeci biti dozvoljeno sudjelovati u samoj gozbi bilo je

nekako neizvjesno. Hrabriji su se usudili raspitivati o tome, no odgovori

nikad nisu bili zadovoljavajui.

- Vidjet emo - rekla je gospoa Kelly.- Ne mislite uvijek na svoje eluce - rekao je gospodin Kelly.

To im ba nije ulijevalo mnogo nade.

Iako se sve trebalo odvijati u koli, znali su da sredite zbivanja nisu

djeca. Sve je to radi upe.

Dakako, neega e biti, to su znali. Ali tek nakon to se odrasli poteno

najedu. Moglo bi biti samo obinog kruha i maslaca s malo ostataka mase

od sendvia, ili jednostavnijih kolaa kad nestanu oni s glazurom i

okoladnim preljevom.

Gozba je trebala biti pripremljena zajednikim naporom mjetana

Shancarriga te je svako dijete bilo upueno u odreeni dio. Gotovo nije

postojalo kuanstvo koje nije davalo doprinos.

- Bit e nekoliko zdjela sa elatinom i lagom s jagodom na vrhu - biloje poznato Nessi Ryan.

- To je za odrasle! - Eddie Barton osjeao je nepravednost te injenice.

- Moja mama e napraviti elatinu i dati vrhnje. Gospoa Kelly je rekla

da e ga istui u koli i u posljednji tren staviti ukrase, kako se ne bi

otopili.

- I okoladna torta. I to dvije cijele - rekla je Leo Murphy.

inilo se veoma nepotenim da sve to bude za biskupa, sveenike i velike

gomile raznoraznih odraslih, pred kojima se, kako su dobili uputu,

odnosno naredbu, moraju pristojno ponaati.

Narednik Keane bit e nazoan, reeno im je, kao da e ih on osobno sve

odvesti u zatvor u veliki grad budu li samo pisnuli kad ne treba.

- Morat e nam neto dati - rekla je Maura Brennan. - Inae ne bi bilopravedno.

Otac Gunn uo je te rijei i ostao zadivljen djejom nevinou. Bilo je

dirljivo to dijete poput male Maure, kerke Paudieja koji popije svaki

novi kojeg se domogne, jo uvijek vjeruje u pravdu.

- Zasigurno e neto ostati za tebe i tvoje prijatelje, Maura - rekao je,

nadajui se da e je to utjeiti, no Maura se zarumenjela. Nije ba

preporuljivo da sveenik uje kako ezne za hranom prilikom svete

prigode. Zastala je i pustila da joj kosa padne preko lica.

No, otac Gunn imao je drugih briga.

Biskup je bio mrav i tih ovjek. Kad se kretao, nije hodao, nego se

prije moglo rei da je klizio. inilo se kao da ispod duge sveenike

sutane ili ruha nalik kraljevskom ima kotae, a ne stopala. Ve je dao do

znanja da e radije hodati nego se voziti od eljeznike postaje do

kole. To je veoma lijepo ako si osoba koja klizi i ako je dan svje. No,


4/183

nee biti ba tako dobro bude li dan vru i biskup primijeti neprivlane

osobine Shancarriga.

Poput puba Johnnyja Finna. Johnny je rekao da e iz potovanja prema

prigodi zatvoriti vrata, no nije imao namjeru istjerati muterije.

- Pjevat e. Bit e neuljudni - pokuavao mu je dokazati otac Gunn.

- Pomislite kakvi bi bili vani na ulici, oe. - Vlasnik puba bio je

ustrajan.

Toliko se govorilo o tome danu i toliko se vanosti pridavalo broju ljudikoji e biti nazoni da su djeca postajala sve nervoznija.

- Nema dokaza da emo uope dobiti elatine i laga - rekao je Niall

Hayes.

- Nisam uo da se govori o posebnim zdjelama, tanjurima ili vilicama.

- A puste li s lanca ljude poput Nellie Dunne, pojest e sve to se nae

pred njima. - Nessa Ryan ugrizla se za usnicu od uznemirenosti.

- Posluit emo se mi ve - rekao je Foxy Dunne.

Pogledali su ga razrogaenih oiju. Sve e se prebrojavati, ubili bi ih,

sigurno je poludio.

- Sredit u to na sam dan - rekao je.

Otac Gunn nije dobro spavao nekoliko dana prije ceremonije. Bilo je dobroza njega to nije uo Foxyjeve planove.

Gospoa Kennedy rekla je da e za sluaj nude pripremiti neto osnovnih

zaliha u kuhinji upnoga dvora. Za svaki sluaj, za svaki sluaj.

Ponovila je to nekoliko puta.

Otac Gunn nije joj elio pruiti zadovoljstvo pitajui je za sluaj ega.

Predobro je znao odgovor. Mislila je: Za sluaj da se njegovo budalasto

uvjerenje kako se laicima u maloj kolskoj zgradi smije dopustiti da vode

ogromnu javnu vjersku ceremoniju pokae pogrenim. Odmahivala je glavom i

odjenula se od glave do pete u crninu, u ast prigode.

Tri su dana dobrovoljci pokuavali uljepati eljezniku postaju. CIE,

dravna eljeznika tvrtka, nije dodijelila ni novia za njezino

bojanje. ef postaje, Jack Kerr, nije bio nimalo voljan pustitidrutvancu amatera da rade to im je volja. Naglasio je kako njegove

upute ne ukljuuju neodgovorno postupanje s imovinom tvrtke i bojanje

postaje svim duginim bojama.

- Obojat emo je u sivo - preklinjao ga je otac Gunn.

Ali ne. Jack Kerr nije htio ni uti za to, a bio je uasno uvrijeen kad

je vidio da plijeve gredice i sijeku maslake.

- Biskup voli cvijee - tuno je rekao otac Gunn.

- Neka onda donese vlastitu kiticu koja mu se slae s haljom - rekao je

potar Mattie, jedini ovjek u Shancarrigu koji je bio dovoljno smion da

javno kae kako ne vjeruje u Boga i kako stoga nee biti tako licemjeran

da ide na misu ili prima sakramente.

- Mattie, nije sad trenutak da ulazimo u teoloke rasprave - molio ga jeotac Gunn.

- Raspravljat emo kad god ponovno doete k sebi, oe. - Mattie je bio

nepogreivo utiv i ponaao se pomalo suvie zatitniki za ukus oca

Gunna.

Ali, bio je dobroduan. Prenio je busene cvijea iz Barne i zasadio ih u

gredice na postaji. - Recite Jacku da je izraslo kad ste prevrnuli zemlju

- savjetovao je. Ispravno je procijenio da se ef postaje ne razumije u

prirodu i da ga ne zanima vrtlarstvo.

- Mislim da mjesto izgleda sasvim u redu - uli su kako Jack Kerr mrmlja

dok su stajali ekajui biskupov vlak. Osvrtao se po promijenjenoj

eljeznikoj postaji ne primjeujui nita razliito.

Biskup je otmjeno iziao iz vlaka. Svijen je poput slova S, alosno je

pomislio otac Gunn. Bio je graciozan, uspravljao se ili saginjao

razgovarajui sa svakim ponaosob. Bio je iznimno prijazan, nije


5/183

zamuckivao niti se uzrujavao, zapamtio je svaije ime, za razliku od oca

Gunna, koji je odmah zaboravio imena dvojice uobraenih sveenika u

biskupovoj pratnji.

Nekoliko mlae djece odjevene u bijele ministrantske halje stajalo je

spremno povesti procesiju kroz grad.

Sunce je nemilosrdno sjalo. Otac Gunn uzaludno se molio za jedan od

vlanih ljetnih dana kakvi su bili esti u posljednje vrijeme. ak bi ito bilo bolje od te okrutne vruine.

inilo se da je biskupa zanimalo sve to je vidio. Napustili su postaju i

hodali uskom cestom prema onome to bi se moglo nazvati sreditem grada

da je Shancarrig bio vee mjesto. Napravili su stanku u Crkvi Svetoga

otkupitelja kako bi se Njegova milost u tiini pomolila u podnoju

oltara. Zatim su proli pokraj autobusne postaje, malenog niza trgovina,

Ryanovog poslovnog hotela i Terracea, gdje su ivjeli lijenik, ovdjetnik

i drugi vani ljudi.

inilo se da je biskup kimao s odobravanjem kad su kue izgledale dobro,

a pomalo se mrtio kad su prolazili pokraj siromanijih baraka. No, moda

je otac Gunn sve to umiljao. Moda Njegova milost nije bila svjesna

okolice, nego je samo izgovarala molitve. Dok su koraali, otac Gunn bioje i predobro svjestan vonja rijeke Grane, plitke i blatne. Dok su

prelazili most, krajikom je oka vidio nekoliko lica na prozoru puba

"Poznat po najboljem piu" Johnnyja Finna. Molio se da ne dobiju potrebu

otvoriti prozor.

Potar Mattie lakonski je sjedio na prevrnutoj bavi. Bio je jedan od

rijetkih promatraa, budui da su gotovo svi drugi mjetani Shancarriga

ekali u koli.

Biskup je jedva primjetno ispruio ruku, kao da oekuje da mu se poljubi

prsten.

Mattie je jedva primjetno pognuo glavu i dotakao kapu. Nije to bio

uvredljiv potez, ali nije bio ni naroito pun potovanja. Ako ga je

biskup i shvatio, nije nita rekao. Nasmijeio se na desnu i lijevustranu, a njegovo mravo, aristokratsko lice bilo je potpuno neosjetljivo

na vruinu. Lice oca Gunna nalikovalo je na okruglu, crvenu lokvu znoja.

Prvi znak kole bilo je ogromno stablo, crvena bukva koja je bacala sjenu

na igralite. Zatim se vidjela malena, kamena kolska zgrada sagraena na

prijelazu stoljea. Ceremonija posveenja bila je unaprijed pomno

napisana, a pregledali su je ti birokratski sveenici koji su oblijetali

oko biskupa. Provjerili su svaku rije, za sluaj da je otac Gunn ubacio

neko grdno krivovjerje ili svetogre. Svrha svega bila je u Svetoj godini

posvetiti Bogu kolu i budunost svih mladih ljudi koji e se u njoj

obrazovati. Otac Gunn nikako nije mogao razumjeti zato bi se to smatralo

nekom vrstom doktrinarnog minskog polja. On je samo pokuavao ukljuiti

zajednicu u pravoj mjeri, pokazati im da su djeca njihova nada ibudunost.

Dogaaj je bio gotovo tri mjeseca najavljivan s oltara za vrijeme mise.

Takoer je izraavana pobona nada da e itavo selo biti nazono molitvi

i posveenju. Molitve, pjevanje i kratka propovijed trebali bi trajati

etrdeset pet minuta, nakon ega e se ostaviti sat vremena za domjenak.

Dok su klipsali uzbrdo, otac Gunn vidio je da je sve na mjestu.

Gomila od gotovo dvjesto ljudi stajala je u kolskom dvoritu. Neki su se

mukarci oslonili na kolski zid, ali ene su stajale askajui jedna s

drugom. Bili su odjeveni u najbolju nedjeljnu odjeu. Skupina e se

razmaknuti kako bi propustila malenu procesiju i tad e biskup ugledati

djecu Shancarriga.

Svi su sjali od urednosti - jutros je ve obavio pregled. Nijedan pramen

kose nije bio na krivom mjestu, nije se mogao vidjeti nijedan prljavi nos

ni bosa noga. ak su i Brennanovi i Dunneovi izgledali pristojno. Stajali


6/183


7/183

munje.

Njegove su rijei bile tako odlune da je gospoa Barton u istom trenutku

izila iz prostorije. Kroz prozori je vidio kako je poelo ulijevanje

aja i kako je Conor Ryan sretan to radi neto u to se razumije -

toenje limunade.

Lijenik je stigao, zabrinut da se netko razbolio.

- Potrebne su nam vae kirurke vjetine, doktore. Uzmite jedan no, a ja

u drugi pa emo izrezati sve ove kolae i sloiti probrane komade natanjure.

- Za ime Boje, oe Gunn, zato to elite uiniti? - upitao je lijenik.

- Jer su oni crni vragovi koji se skrivaju pod imenom nevine djeice

zubima rastrgali veinu kolaa - rekao je otac Gunn.

Trijumfalno su zakoraili van s tanjurima punim probranih komada kolaa.

- Ima ih jo mnogo! - Otac Gunn sjajio je od zadovoljstva gurajui ih

ljudima u ruke. Budui da se veina nazonih ne bi usudila uzeti toliko

vrsta kolaa koliko su dobili na tanjuru, bili su zadovoljni, a ne

nesretni vidjevi kako stiu u njihovu pravcu.

Otac Gunn kradomice je ispitivao uitelja, gospodina Kellyja, kako se

zovu djeca koja su vjerojatno bila umijeana. Izgovarao je njihova imenau sebi, kao to bi netko ponavljao imena plemenskih voa koji su poharali

i unitili njegove pretke. Dok je sa smijekom posluivao ljude i jurio

amo-tamo, ponavljao je kao da ara: - Leo Murphy, Eddie Barton, Niall

Hayes, Maura Brennan, Nessa Ryan i Foxy Prokleti Dunne.

Primijetio je da se potar Mattie pristao pridruiti skupu te da se

opasno pribliio biskupu.

- Kao to vidim, voljan si jesti hranu opijuma za narod - prosiktao je

kroz kutak usana.

- To je malo grubo od vas, oe - rekao je Mattie, dovravajui prvu

polovicu kolaa s tanjura.

- Progovori s biskupom o bilo kojoj temi i vie nikad nee dostaviti

nijedno pismo u ovoj upi - upozorio ga je otac Gunn.

Bliio se kraj skupa. Uskoro e doi vrijeme za povratak na postaju.

Natrag e se putovati autom. Doktor Jims i gospodin Hayes, odvjetnik,

odvest e biskupa i dvojicu sveenika ija imena nikad nisu utvrena.

Otac Gunn okupio je kriminalce u koli. - Ispravite me ako sam pogrijeio

u identificiranju najpodlijih osoba koje sam ikad imao nesreu upoznati -

rekao je uasnim glasom.

Njihova su mu lica nagovijestila da je njegov izvor podataka uglavnom bio

u pravu.

- Dakle? - zagrmio je.

- Niall nije bio upleten - rekla je Leo Murphy. Ona je bila siuna,

vilasta crvenokosa desetogodinjakinja. Dolazila je iz Glena, velikekue na brdu. Mogla je jesti kolae za uinu svaki dan u tjednu.

- Pa ipak sam malo probao - rekao je Niall Hayes.

- Gospodin Kelly ima velike ruke. Izjavio je kako ih namjerava

upotrijebiti da bi vam slomio vratove, jednom po jednom. Rekao sam da u

provjeriti s Vatikanom, ali siguran sam da bi dobio odrjeenje grijeha.

Moda ak i odlije. - Otac Gunn zaurlao je posljednju rije. Svi su

poskoili od straha. - Ipak, rekao sam gospodinu Kellyju neka ne troi

vrijeme Svetoga oca na sve te oproste i pomilovanja, nego da u se radije

ja pobrinuti za vas. Rekao sam mu kako ste se dobrovoljno javili da

operete svaku posudu, tanjur, alicu i au. Da je to va doprinos. Da

ete pokupiti svaki komadi smea koji je pao na tlo oko kole. Da ete

izvijestiti gospodina i gospou Kelly kad budete zavrili sa svim tim.

Pogledali su se u oaju. Bio je to dug posao. Bilo je za oekivati da e

ga obaviti gospoe iz upe.


8/183

- to je s ljudima kao to je gospoa Kennedy? Zar oni nee eljeti...? -

zapoeo je Foxy.

- Ne, nee eljeti, ljudi kao to je gospoa Kennedy bili su oduevljeni

saznavi da ste se javili da to obavite. Jer ti ljudi nisu zavirili u

vae crne due.

Nastala je tiina.

- Ovaj dan nikada nee biti zaboravljen. elim da to znate. Kad bude

teko prisjetiti se svih drugih zlodjela, ovo e uvijek biti prvo na umu.Ovaj lipanjski dan 1950. godine bit e zauvijek urezan u pamenje. -

Vidio je kako se lica Eddieja Bartona i Maure Brennan poinju stezati; ne

smije ih na smrt preplaiti. - Tako dakle. Pridruit ete se poasnoj

strai i pozdraviti biskupa na odlasku, svojim ete licemjernim srcima

mahati Njegovoj milosti, iji ste posjet iz sve snage eljeli unititi i

upropastiti. Van. - Zurio je u njih. - Van isti tren!

Vani su se biskup i njegova pratnja spremali za odlazak. On se graciozno

kretao od osobe do osobe, zahvaljujui im, divei se ljupkom ruralnom

dijelu Irske u kojem ive, govorei kako njegovu srcu godi s vremena na

vrijeme izai i vidjeti prekrasnu Boju prirodu, a ne uvijek boraviti u

biskupovoj palai u velikom gradu.

- Kako je predivno ovo stablo i kakav nam je krasan hlad danas pruilo. -Pogledao je crvenu bukvu kao da joj zahvaljuje, iako je bilo oito da je

tip ovjeka koji bi mogao satima stajati u Sahari ne primijetivi nia

loe u tamonjoj klimi. Skuhani otac Gunn bio je taj koji je trebao

zahvaljivati sjeni stabla.

- A kakve su to sve rijei ispisane po deblu? - Pozorno je promatrao, a

lice mu se ozarilo pristojnim zanimanjem i znatieljom. Otac Gunn uo je

kako su Kellyjevi duboko udahnuli. Na to su stablo djeca uvijek urezivala

inicijale, zajedno sa srcima i porukama tko koga voli. Bilo je to suvie

svjetovno, suvie nestano, suvie seksualno da bi se biskup divio. Bilo

je u tome moda i naznake vandalizma.

Ali ne.

Nekim udom, inilo se da se biskup divi.- Lijepo je vidjeti kako djeca obiljeavaju svoj boravak ovdje i odlazak

odavde - rekao je skupini koja je stajala uokolo napeto iekujui

njegove posljednje rijei. - Kao to je ovo stablo ovdje ve

desetljeima, moda i stoljeima, tako e uvijek biti i kole u

Shancarrigu, koja e otvarati umove djece i slati ih u svijet.

Dok ga je automobil hitro vozio nizbrdo prema eljeznikoj postaji,

osvrnuo se i zadrao pogled na kamenoj kolskoj zgradici.

Uavi u drugi automobil kako bi otpratio biskupa i konano se oprostio

od njega na postaji, otac Gunn osvrnuo se i jo jednom uputio pogled

kriminalcima. Imao je veliko srce, a dan nije bio uniten pa im se napola

osmijehnuo. Nisu se usudili povjerovati u to.

MADDY

Kad su Madeleine Ross donijeli na krtenje u crkvu u Shancarrigu nosila

je starinsku haljinicu u kojoj se krstila njezina baka. Takva se ipka

rijetko viala u Crkvi Svetoga otkupitelja - vie bi pristajala upnoj

crkvi Svetog Mateja, brljanom obrasloj protestantskoj crkvi udaljenoj

sedamnaest kilometara. No, bila je to 1932., godina Euharistijskog

kongresa u Irskoj. Katolika je gorljivost bila na vrhuncu i svi su

oekivali finu ipku na bebi koja se krsti.

Stari je sveenik rekao nekome da toj djevojici vjerojatno nee nita

nedostajati u ivotu, s obzirom na dom u kakvom se rodila.


9/183


10/183


11/183

Maddy je nakon nekog vremena odluila oprostiti Kathleen. Naposlijetku,

Poziv predstavlja ogroman korak u ivotu. Kathleen je oito bila toliko

zaokupljena drugim stvarima da nije marila za prijateljiine osjeaje.

Maddy joj je pisala duga pisma opratajui joj i govorei o predaji

religioznom ivotu. Kathleen je napisala kratku poruku. Za dva mjeseca

postat e postulantica. Nee smjeti pisati ni primati pisma. Moda bi

bilo bolje pripremiti se za to i ne zapoinjati naroito osjeajnu

korespodenciju.A tog je ljeta bilo i drugih razoaranja. Na plesu u teniskom klubu Maddy

je mislila da izgleda dobro i da se svidjela jednom mladiu. Plesao je s

njom due nego bilo tko drugi. Naroito je pazio na ae s vonim punom.

Sjedili su u ljuljaki i leerno razgovarali o svim moguim temama. No,

od toga nije ispalo nita. Dobrano se namuila dati mu do znanja gdje

stanuje i ak je uspjela pronai dvije prilike da ga nazove kui. No,

ponaao se kao da ona ne postoji.

Ponekad, odlazei u duge, usamljene etnje po brdu obraslom drveem prema

Staroj stijeni koja je bdjela nad gradom, Maddy Ross osjeala je da je

sve inila pogreno. Sve se toliko razlikovalo od onoga to se dogaalo

djevojkama u filmovima.

Maddy je uvijek znala da nee biti novca za njezin studij te je mislilakako je dobro to nije izgarala od elje da postane profesorica,

lijenica ili odvjetnica. No, takoer nije bila zagrijana ni za to

drugo. Druge su se djevojke obrazovale za medicinske sestre, neke su

pohaale tajnike teajeve i zaposlile se u bankama ili velikim

osiguravajuim kuama. Bilo ih je i koje su otile u kole za

radiografiju ili postale fizioterapeuti.

Maddy, djevojka duge svijetle kose i sporog osmijeha, koji bi se

protegnuo od uha do uha kad bi jednom zapoeo, mislila je da e prije ili

poslije neto iskrsnuti.

Vjerojatno na kraju praznika.

Gospoa Kelly bila je ozbiljna tog vrueg dana te su prvi tjedan u rujnugospodin i gospoa Kelly iz kole doli u posjet Maddynoj majci.

Malena kamena kolska zgrada u Shancarrigu bila je smjetena malo izvan

grada. Govorili su da je to stoga da bi bila dostupnija djeci

zemljoradnika. Gospodin i gospoa Kelly doli su u kolu kao mladi brani

par, na poziv oca Gunna. Posljednji su uitelji otili u nekoj zbrci.

Maddy je ula prie o piu i otputanjima, ali bila je to, kao i obino,

cenzurirana verzija dogaaja, proputena kroz filter njezine majke.

inilo se da majka nikad ne uspijeva shvatiti puni smisao stvari.

Gospodin i gospoa Kelly bili su neobian par. On je bio krupan i

izgledao naivno, poput sina nekog farmera. Ona je bila malena i napeta

kao struna, a usne su joj se esto izvijale u tanku liniju neodobravanja.

Maddy Ross vie ju je puta pogledala pitajui se to je to na gospoiKelly privuklo velikog, jednostavnog, dobrodunog ovjeka koji je stajao

uz nju. Bili su samo desetak godina stariji od nje.

Pitala se nije li se gospoa Kelly prvo osvrtala oko sebe, a onda se na

kraju, kad nije nala nikoga prikladnijeg, zadovoljila uiteljem.

Definitivno je ostavljala dojam kao da je nezadovoljna neim. Iako su

doli u nenajavljen posjet majci, oboje su izgledali kao da e se

poaliti na neto.

Maddy nije bilo nimalo neobino to su pitali majku, a ne nju. Na koncu

konca, bilo je to neto o emu bi gospoa Ross trebala imati miljenje.

Moda misli da je njezina kerka Madeleine predodreena za neto

uzvienije od posla u koli u Shancarrigu. Bolje je ispipati miljenje

prije izravnog obraanja.

No, majka je smatrala da je to izvrsna zamisao. - Pala nam je ravno u

krilo - tim je rijeima opisala ponudu kad su sljedei dan roaci doli


12/183

na veeru.

- A nee li Madeleine trebati obuku za uiteljicu? - pitali su roaci.

- Gluposti - rekla je majka. - Kakvu bi obuku ovjek trebao da bi nauio

pristojnosti nesretnike kao to su mali Brennanovi ili Dunneovi?

Sloili su se. Nije to bila prava karijera, kakvima su se eljela

posvetiti njihova djeca: jedna u banci, jedna na veoma naprednom

tajnikom teaju s ubaenim poslovnim francuskim, koji bi joj mogao

priskrbiti bilo koje radno mjesto gotovo bilo gdje na svijetu.Na Maddyno iznenaenje, posao joj se svidio.

Nije grmila kao gospodin Kelly niti imala samouvjeren, vrst glas njegove

supruge. Govorila je njeno i gotovo oklijevajui, ali djeca su reagirala

na nju. inilo se da se s lakoom nosi ak i s drskim malim Brennanovima,

iji je otac, Paudie Brennan, bio pijanac i lijenina. A Dunneovi, ija

su lica bila umrljana marmeladom, sasvim su krotko pristajali da im se

prije poetka nastave obriu usta.

U malenoj kolskoj zgradi postojale su tri uionice, jedna za razred

gospodina Kellyja, jedna za razred gospoe Kelly i najvea za Maddy Ross.

Razred se zvao "Mjeoviti predkolci", a Maddy je u njemu upuivala mlade

umove Shancarriga na obrazovno putovanje koje e u mnogim sluajevima

biti prilino ogranieno. Bit e, dakako, i onih koji e u obrazovanjudosei mnogo vie od same Maddy. Hayesove djevojice, iji je otac bio

odvjetnik, lako bi mogle stei via zanimanja, kao i mala Nuala Ryan iz

hotela. No, bilo je i vie nego oito da e se Dunneovi i Brennanovi

pozdraviti sa svim nadama za obrazovanjem kad napuste tu kolu. Ukrcat e

se na brod za inozemstvo ili zaputiti u grad te prihvatiti bilo koji

posao koji se nudi djeci od etrnaest godina.

No, s pet godina svi su izgledali isto. Nita, osim moda razlike u

odjei, nije obiljeavalo one koji e imati dovoljno novca da idu dalje,

za razliku od onih koji nee.

Prije no to je poela raditi u koli Maddy Ross jedva je primjeivala

djecu iz vlastitog mjesta. Sad je znala sve o njima, o onima koji su

mrcali i izgledali uznemireni, onima koji su mislili da mogu vladati,onima koji su imali debele sendvie za ruak i onima koji nisu imali

apsolutno nita. Bilo je djece koja su se prilijepila uz nju i ispriala

joj sve o sebi i svojoj obitelji, a bilo je i one koja su se drala

povueno.

Nikad nije ni slutila da e joj predstavljati veliku radost promatrati

kako dijete samostalno pie slova jednostavne reenice i ita je naglas,

ili vidjeti kako djevojica koja je do kraja izgrizla olovku iznenada

shvati kako se zbraja ili oduzima mnotvo brojeva. Uivala je svakodnevno

pokazivati dugakim tapom na kartu Irske i sluati ih kako uglas

izgovaraju imena mjesta.

- Koji su najvei gradovi u okrugu Cavan? U redu. A sad svi zajedno.

Cavan, Cootehill, Virginia... - sve pjevnim glasom.Postojale su dvije garderobe, jedna za djevojice i jedna za djeake.

Mirisale su na Jeyes Fluid* (*Snano dezinfekcijsko sredstvo za vanjske

prostore.), kojim bi ih uitelj oito obilno polijevao uveer nakon to

bi djeca otila.

Bilo bi to sumorno mjestace da nije bilo ogromne crvene bukve koja ga

je zasjenila, kao da je zatitniki zagrlila kolu. Kao to se u

djetinjstvu osjeala sigurno u Barni, Maddy se sad osjeala sigurno

pokraj tog stabla. Bojama i liem obiljeavalo je godinja doba.

Dani su lako prolazili, svaki veoma nalik prethodnome. Madeleine Ross

izraivala je velike kartonske mape kako bi zabavila djecu. Imala je

slike cvijea koje je skupljala u umi, a ponekad je i preala cvijee te

ispod ispisivala njihove nazive. Svaki su dan djeca Shancarriga sjedila u

drvenim klupicama i ponavljala imena paprati, pustikara, jagorevina,

jaglaca i brljana. Zatim bi gledali slike Svetog Patrika, Svete Brigid i


13/183

Svete Colmcille te i njihova imena izgovarali uglas.

Maddy se pobrinula da zapamte svece, jednako kao i cvijee.

Sveci su imali prednost na popisu prioriteta oca Gunna. On je bio veoma

ljubazan kapelan. Nosio je malene okrugle naoale, kao da gleda kroz dno

boce od limunade. Budui da je bio upravitelj kole, esto ju je

posjeivao - morao je paziti na vjeru i moral buduih upljana

Shancarriga. No, otac Gunn takoer je volio cvijee i drvee te je uvijek

bio prijazan i podravao Mlau Asistenticu.

Maddy se pitala koliko mu je godina. Kod sveenika, kao i kod asnih

sestara, to je uvijek teko odgonetnuti. Jednog joj je dana neoekivano

rekao koliko je star. Spomenuo je da se rodio 1921. godine, na dan kad je

potpisan Sporazum* (*Mirovni sporazum potpisan u Londonu u prosincu

1921., kojim je Irska podijeljena na Slobodnu Dravu Irsku i teritorij od

est grofovija na sjeveru (Ulster) koji je ostao u sastavu Ujedinjenog

Kraljevstva pod imenom Sjeverna Irska.).

- Star sam kao i naa drava - ponosno je rekao. - Nadam se da emo oboje

vjeno ivjeti.

- Lijepo je uti da to kaete, oe. - Maddy je ureivala prirodoslovni

pano na prozoru. - Vidi se da uivate u ivotu. Moja majka uvijek govorikako ne moe doekati da dobije krila.

- Krila! - Sveenik je bio zbunjen.

- Time eli rei da bi eljela biti na nebu s Bogom. Prilino esto

govori o tome.

inilo se da je otac Gunn ostao bez rijei. - Potpuno je zadivljujue,

dakako, kad ovjek gleda na ovaj svijet samo kao na sjenu nebeskog

blaenstva koje je na Otac pripremio za nas, ali...

- Ali majka je tek napunila pedeset. Malo je rano da ve sad misli o

tome, zar ne? - Maddy mu je pomogla da se izvue.

Zahvalno je kimnuo. - Naravno, i meni odmiu godine. Moda u i ja poeti

tako razmiljati. - Po glasu mu se ulo da se ali. - Ali imam toliko

posla da se ne osjeam star.- Trebali biste imati nekoga da vam pomogne. - Maddy je izustila ono to

su svi u Shancarrigu govorili. Stari je sveenik ve bio slab. Otac Gunn

sve je obavljao. Definitivno su trebali novog kapelana.

A njihova domaica nije ba bila od velike pomoi. Lice gospoe Kennedy

bilo je kiselo poput limuna. Veinu je vremena bila odjevena u crninu,

alei za muem koji je umro tako davno da ga se gotovo vie nitko u

Shancarrigu nije sjeao. Dobra sveenika domaica svakako bi trebala

biti puna dobrodunosti i podrke te imati ulogu majke, starog

obiteljskog sluge i prijatelja.

Moralo se rei da gospoa Kennedy nije igrala nijednu od tih uloga.

inilo se da puca od zlovolje to ne moe sama voditi glavnu rije u

upi. Prezirno bi otpuhivala kad bi joj netko ponudio pomoi u upnimposlovima. Samo zahvaljujui ljubaznosti oca Gunna mnogo je ljudi

priskakalo u pomo kad bi iskrsli problemi prouzroeni injenicom da se

monsinjor O'Toole nije upletao gotovo ni u to, a gospoa Kennedy gotovo

u sve.

A onda je stigla vijest da je novi sveenik uistinu na putu za

Shancarrig. Netko je poznavao nekoga u Dublinu tko je to uo iz prve

ruke. Govorilo se da je po svemu veoma drag ovjek.

Otprilike est mjeseci nakon toga, u proljee 1952. godine, stigao je

novi kapelan. Bio je to blijed mladi pod imenom otac Barry. Imao je

duge, profinjene, bijele ruke, tanku svijetlu kosu i tamne, zapanjujue

plave oi. Graciozno se kretao po Shancarrigu, dok mu je sutana njeno

utala njiui se. Nije bio uzvrpoljen poput oca Gunna, koji je uvijek

izgledao kao da je neudobno utegnut u sveenike halje i da mu je


14/183


15/183

praznika, no gospoa je Ross izjavila kako nije u stanju putovati. Prema

rijeima doktora Jimsa Maddyna je majka bila zdrava k'o dren i potpuno

sposobna za putovanje. tovie, morski bi joj zrak samo godio zdravlju.

Otac Gunn rekao je da je obiteljska solidarnost veoma vana u takvim

prilikama i da bi se uistinu trebala potruditi. Bojnik i gospoa Murphy,

koji su ivjeli u Glenu, velikoj kui sa eljeznom ogradom i prekrasnim

staklenicima, rekli su da je to prigoda ivota. Gospodin Hayes,

odvjetnik, rekao je da bi on na njezinom mjestu iao.No, majka je bila neumoljiva. Govorila je da je teta rasipati novac na

putovanje stare ene kao to je ona. Uskoro e dobiti krila. Onda e

dovoljno toga vidjeti i znati.

Maddy je postajala sve netrpeljivija prema tom majinom stavu. inilo se

da se teorija o krilima mogla primijeniti na sve. Kad bi Maddy poeljela

nov kaput, ili izlet u Dublin, ili trajnu za svoju ravnu, svijetlu kosu,

majka bi uzdahnula i rekla da e imati vremena i novaca napretek nakon

to ona umre.

Majka je imala pedeset i neto godina i bila je snana kao bilo tko drugi

u Shancarrigu, no zraila je krhkou. Maddy je obavljala kuanske

poslove, jer dok majka ne dobije krila nije bilo novca za troenje na

tako luksuzne stvari kao to je domaica. Maddyna vlastita plaa MlaeAsistentice bila je beznaajna.

Bile su joj dvadeset tri godine i bila je veoma nemirna.

Jedina osoba u cijelom Shancarrigu koja ju je razumjela bio je otac

Barry. Njemu su bile trideset tri godine i bio je jednako tako nemiran.

Upozorili su ga da suvie propovijeda o Vieji Piedri, a to je uinio

nitko drugi nego sam biskup. Izgarao je od osjeaja nepravde. Monsinjor

O'Toole bio je staraki djetinjast i nije imao pojma o tome to se

propovijeda, a to ne. Sigurno mu je otac Gunn radio iza lea i potuio

se na njega. Otac Gunn bio je samo kapelan kao i on te nije imao mo nad

njim.

Otac Barry tumarao je umom Barna, ljutito mlatei po grmlju koje mu senalo na putu. Tko daje pravo ovjeku, najsitniavijem i najljubomornijem

od svih ljudi, da pokua zaustaviti Boje djelo u korist umiruih ljudi,

brae i sestara koji ih zazivaju?

Da je Brian Barry bio boljeg zdravlja, bio bi misionar. Bio bi meu

ljudima Vieje Piedre, poput njegova prijatelja iz sjemenita, Cormaca

Flynna. Cormac je bio taj koji mu je pisao i iz prve ga ruke izvjeivao

o poslu koji treba obaviti.

U Crkvi Svetoga otkupitelja postojao je prozor posveen uspomeni na

roake obitelji Hayes koji su otili na vjeno poivalite. U obitelji je

bilo mnogo sveenika. Na prozoru su bile ispisane rijei: etva je

velika, ali radnika malo* (*Luka, 10,2). Stajalo im je pred oima,

napisano na obojanom staklu u njihovoj vlastitoj crkvi, a ludi upnik isebini, samodopadni otac Gunn bili su tako slijepi da nisu vidjeli.

Tijekom jedne od tih ljutitih etnji otac Barry nabasao je na gospoicu

Ross iz kole, koja je sjedila na deblu i zamiljeno itala pismo.

Nekoliko se trenutaka smirivao, a zatim progovorio. Ona je bila njena

djevojka te nije htio da uoi dubinu njegova gnjeva i srdbu zbog borbe

za ljudske due te svih prepreka koje su postavljane na njegov put.

Zateeno je podigla pogled kad ga je primijetila, no napravila je mjesta

na trupcu kako bi sjeo.

- Nije li prekrasno ovdje? Mislim da se na ovom mjestu esto moe pronai

rjeenje.

Gurnuo je ruku u raspor na sveenikoj halji, izvadio cigarete iz depa

te bez rijei sjeo pokraj nje.

inilo se da ona nekako razumije potrebu za tiinom. Sjedila je, grlei

koljena i gledajui ispred sebe, dok se svjetlost ljetnog poslijepodneva


16/183

probijala kroz malene pukotine meu oskoruama i bukvama koje su

sainjavale umu. Jedna im je vjeverica prila i zurila znatieljno sad u

njega, sad u nju, a zatim odskakutala dalje.

Nasmijali su se. Napetost i tiina bili su razbijeni te su sad mogli

nesputano razgovarati.

- U djetinjstvu nisam imao priliku vidjeti vjevericu - rekao je otac

Barry. - Osim u slikovnici, u kojoj se na istoj strani nalazila irafa pa

sam uvijek mislio da su iste veliine. Uasavao sam se susreta s njom.- Kad ste je prvi put sreli?

- Tek kad sam doao u sjemenite... Netko je rekao da je u blizini opazio

vjevericu, a ja sam ih sve pourivao da se sakriju... Mislili su da sam

lud.

- Ma, nije to nita - ohrabrivala ga je. - Ja sam mislila da gerilci

alju gorile da se bore umjesto ljudi.

- Kaete to samo da bi mi bilo lake - zadirkivao ju je.

- Ni u kom sluaju. Jesu li se svi smijali ili vas je netko od njih

razumio?

- Imao sam prijatelja, Cormaca. On me je razumio. On je sve razumio.

- To je otac Cormac u Peruu?

- Da. On je sve razumio. Ali, kako mu mogu ispriati o ovome to mi sesad dogaa?

Dok su sjene postajale sve dulje, sjedili su u Barni i razgovarali. Brian

Barry priao joj je kako pati radi posla koji je trebalo obaviti i kako

osjea teret krivnje zbog ljudi iz onoga mjesta, koji kao da vape za

njegovom pomoi. No, to da uini s pokornosti vioj crkvenoj vlasti?

Maddy Ross ispriala mu je o svom bratu Josephu koji je poslao novac i

oekivao da majka i sestra dou i podijele s njim najsretniji dan njegova

ivota.

- Kako da mu kaem? - upitala je Maddy.

- Kako da kaem Cormacu da vie nee biti potpore iz Shancarriga? -

upitao je otac Barry.

Tog je dana zapoela njihova meusobna ovisnost - spoznaja da samo onaj

drugi shvaa pritiske, bol i neodlunost. Sama pomisao da postoji netko

tko razumije davala im je hrabrost.

Maddy Ross skupila je snagu napisati bratu Josephu da e rado doi na

vjenanje, ali da se majka ne osjea dovoljno snanom za putovanje. To je

donijelo mnogo utnje i mrzovolje kod kue, ali Maddy ih je prebrodila.

Spakirala je jednostavnu garderobu i rezervirala kartu.

Majka je na koncu popustila i poela pokazivati dozu oduevljenja

putovanjem. To oduevljenje dodue nije otilo tako daleko da bi bila

spremna poi s kerkom, ali je ledena utnja barem prestala, a atmosfera

se raistila.

I otac Barry pokazao je hrabrost. Razgovarao je oi u oi s ocem Gunnom irekao kako prihvaa odluku biskupije da nije dozvoljeno stavljati poseban

naglasak na misije openito niti na neko posebno misionarsko podruje.

Sloio se da u prvi plan treba staviti i druge teme, kao to su

snoljivost, milosre na vlastitom terenu te odanost Blaenoj Djevici,

Kraljici Irske.

Takoer je rekao da bi u slobodno vrijeme, ako smije organizirati

dobrotvorne sajmove runih radova, mogao pokrenuti projekte za pomo

Vieji Piedri. Bio je siguran da ne bi trebalo biti primjedaba na to. S

uzdahom istog olakanja otac Gunn odgovorio je da nee biti primjedaba.

U ljeto 1955. godine Maddy Ross i Brian Barry poeljeli su jedno drugome

sve najbolje, on njoj na putovanju u Afriku, a ona njemu u naporima da

skupi sredstva i ne ostavi Cormaca Flynna na cjedilu. Kad se najesen

ponovno sretnu, sve e si ispriati.

- Nai emo se u umi s divovskim vjevericama - rekao je otac Barry.


17/183


18/183

McPhersonu, kako je glasilo ime prezbiterijanskog duhovnika koji je

vjenao mladi par u zaguljivoj, vruoj crkvi pod nebom bez oblaka -

crkvi bez tabernakula, u kojoj uope nije bilo pravoga Boga.

Hodali su zajedno i traili grane kakve je eljela. Objasnila mu je da je

to bio izgovor majci za odlazak u umu. Zatim je poalila to je to rekla

- moglo bi mu se uiniti da joj treba izgovor za neto tako potpuno

neduno kao to je susret s prijateljem.

No, zaudo, sloio se s njom.- I ja sam izmislio izgovor, za oca Gunna i gospou Kennedy, dakako.

Rekao sam da idem u posjet Dunneovima i Brennanovima. Sigurno su svi

vani, ili me - i da su kod kue - ne bi pozvali unutra.

Pogledali su se, a zatim skrenuli pogled. Mnogo su toga priznali.

Govorei prebrzo, ispriala mu je kako se uva cvijee i lie te kako je

trik u tome da ih se veoma malo stavi u vazu s uskim otvorom.

Govorei jednakom brzinom, izrazio je suglasnost i potpuno razumijevanje

postupka te rekao kako ti sveeniki posjeti predstavljaju neto to je

nametnuto i sveeniku i ljudima, kako ih se svi uasavaju i kako bi bilo

mnogo bolje provoditi ivot na mjestu gdje te ljudi zaista trebaju, a ne

brinuti imaju li ist stolnjak i komad kolaa da te ponude. Dok je

govorio, lice mu je bilo tako ogoreno i alosno da je osjetila ogromnosuosjeanje i lagano ga dotakla po ruci.

- Vi zaista inite mnogo dobroga ovdje. Kad biste samo znali koliko

utjeete na ivote svih nas.

okirano je primijetila da su mu se oi napunile suzama.

- O, Madeleine - zaplakao je. - O, Boe, tako sam usamljen. Nemam s kime

razgovarati. Nemam prijatelja. Nitko ne eli sluati.

- Psst, psst - rekla je kao da se obraa djetetu. - Ja sam vam

prijateljica. Ja u sluati.

Zagrlio ju je i poloio joj glavu na rame. Osjetila je njegove ruke oko

svoga struka i njegovo tijelo blizu svoga dok se tresao od jecaja.

- Tako mi je ao. Tako sam budalast - plakao je.

- Ne. Ne, niste. Dobri ste. Stalo vam je. Ne biste bili vi da niste takobrini - umirivala ga je. Pomilovala ga je po zatiljku. Osjetila je

njegove vlane suze na svome licu kad je podigao glavu pokuavajui se

ispriati.

- Psst, psst - ponovila je. Drala ga je sve dok njegovi jecaji nisu

utihnuli. Zatim je izvadila rupi, maleni bijeli s plavim cvijetom u

kutu, i pruila mu ga.

Hodali su bez rijei do svoga debla. estoko je ispuhao nos.

- Osjeam se kao budala. Trebao bih biti snaan i hrabar pred tobom,

Madeleine, rei ti neto utjeno o situaciji s bratom, a ne plakati kao

beba.

- Ne, zaista me hrabrite i snaite, uistinu, oe Barry...

Otro ju je prekinuo. - Sluaj sad. Ako namjeravam plakati u tvomenaruju, najmanje to moe uiniti je zvati me Brian.

Odmah je prihvatila. - Da, ali Briane, mora vjerovati da si mi pomogao.

Mislila sam da nitko nema koristi od mene, da predstavljam razoarenje

majci, da ne pruam podrku bratu...

- Sigurno ima prijatelje. Ti od svih ljudi, tako velikoduna i

nesebina. Ti nisi sputana strogim pravilima i propisima kao ja.

- Nemam prijatelja - jednostavno je rekla Madeleine Ross.

Tog poslijepodneva nije bilo dovoljno vremena da ispriaju jedno drugome

milijune stvari koje je jo trebalo rei - kao na primjer kako je Brian

dobio pismo od velikog prijatelja Cormaca Flynna iz Perua u kojem je

stajalo da za ime Boje ne bude tako strastven po pitanju Vieje Piedre,

da je to samo jedno mjesto na kugli zemaljskoj i da otac Brian Barry nije

roen tisuama kilometara daleko s izravnim uputama da sam samcat spasi


19/183


20/183


21/183

Samo je Maddy znala da srcem i duom nije bio u tome.

Samo je ona poznavala pravog ovjeka koji je duboko u sebi krio nesreu.

Uskoro je shvatila da neprestano misli na njega te zamilja njegovu

reakciju na najmanju i najbeznaajniju stvar koju bi uinila. Kad bi u

koli priala Mjeovitim predkolcima priu o Izlasku iz Egipta,

zamiljala ga je kako stoji oslonjen o vrata i odobravajui joj se

smijei. Ponekad bi uzvratila osmijeh, kao da je on doista tamo, a djeca

bi se okrenula gledajui je li tko uao.A kad bi kod kue pripremala veeru majci, ukraavala bi tanjur fino

narezanom rajicom ili sitno nasjeckanim kuhanim jajetom i svjeim

perinom. Njezina je majka to jedva primjeivala, no ona je zamiljala

kako bi Brian Barry reagirao. Stavljala bi rijei pohvale u njegova usta

i govorila ih sama sebi.

Provodila je vrijeme u vezi koju je smatrala mnogo kvalitetnijom od onih

u kojima su ivjeli ljudi oko nje. Gospodin i gospoa Kelly bili su

zarobljeni u najrutinskijem braku koji je ikad vidjela. Jadna Maura

Brennan iz baraka, koja se udala za onog hohtaplera od barmena, ostala

je sama s djetetom s Downovim sindromom na grbai. Bojnik Murphy iz Glena

ivio je u braku koji se nije dao ni opisati. Nikad nisu izlazili iz ta

etiri zida. U svakoj bi ih drugoj zemlji prozvali vucima samotnjacima,no budui da je Glen bio najvea kua u Shancarrigu, tamo su se divili

njihovom smislu za osamljenost.

Madeleine Ross nije nikome zavidjela. Nitko od ljudi koje je poznavala

nije imao tako dragu i istu ljubav kakvu je ona doivljavala, ovjeka

koji je potpuno ovisio o njoj i koji bi bio izgubljen u svome pozivu da

nije bilo nje.

A onda joj je jedne noi iznenada, kad je najmanje oekivala, sinula

neobina misao. Bila je to jedna od onih besanih noi kad se mjesec inio

neprirodno bljetavim i vidljivim ak i kroz zastore te ih je bilo lake

ostaviti otvorenima.

Maddy je primijetila priliku koja je prola pokraj njezine kue na putu

prema umi. U prvi je tren pomislila da je to Brian i gotovo navuklaodjeu te krenula za njim. No, onda je shvatila da je to bojnik Murphy u

tko zna kakvom pohodu. Bilo ih je lako zamijeniti, obojica su bili visoki

mukarci u tamnoj odjei. No, Brian je spavao u upnom dvoru, ili moda

nije spavao, moda je promatrao isti mjesec i osjeao isti nemir.

Tada joj je sinulo da bi otac Barry trebao napustiti Shancarrig.

Ne smije se vie troiti na dodavanje tanjura sa sendviima, podizanje

starih zastora, hvaljenje neskladnog zbora, eljenje dobrodolice jo

kojem biskupu ili crkvenjacima koji dolaze u posjet. Samo jednom se ivi.

On mora otii i proivjeti ivot kako najbolje zna, sluei ljudima iz

Vieje Piedre. itava ta ideja kako imamo samo jedan ivot cijele joj je

noi zujala u glavi. Nije vie mogla spavati. Sjedila je stiui alicu

aja, prisjeajui se kako joj je brat Joseph rekao iste te rijei, ondadavno kad je bila u Rodeziji na njegovom vjenanju. Rekao joj je da imamo

samo jednu priliku ivjeti ovaj ivot.

A Joseph, koji je zavrio iste kole kao ona, koji je potjecao od istih

roditelja, bio je sposoban posegnuti za ivotom koji je elio. Joseph i

Caitriona Ross imali su djecu tamo u Africi. Ponekad su slali slike na

kojima se vidjelo kako stoje ispred svoje velike bijele kue sa stupovima

na ulazu. Maddy nikad nije rekla majci da ta djeica nisu katolici i da

moda ak nisu bili ni pravilno krteni.

Ona i Brian sloili su se da je bolje ne muiti ionako izmuen um takvim

podacima.

Ako je Joseph Ross imao samo jedan ivot, isto je vrijedilo za Maddy Ross

i Briana Barryja. Zato otac Brian ne bi mogao otii u Junu Ameriku?

Nakon pristojnog vremenskog razmaka i Maddy bi mogla poi tamo i biti s

njim.


22/183

Dio noi koji je provela eui po kui govorila si je da se njihov odnos

ne treba promijeniti. Bit e isto to su bili ovdje, istinski prijatelji

koji obavljalju posao za koji su osjetili poziv preko kopna i mora. Brian

bi mogao ostati sveenik. Jednom sveenik, zauvijek sveenik. Ne bi morao

napustiti, nego samo promijeniti prirodu i djelokrug svoga poziva.

A onda, dok se zora promaljala iznad ume Barna, Maddy Ross priznala je

sama sebi ono to si je dugo skrivala. Potvrdila je svoju elju da Brian

Barry bude njezina ljubav, njezin suprug. eljela je da napustisveeniki poziv. Ako bi ga Rim mogao osloboditi zavjeta - tim bolje. Ali

ak i ako ne bi, Maddy ga je eljela. Prihvatila bi ga pod bilo kojim

uvjetima.

Shvativi to, osjetila je udnu slobodu.

Osjeala se gotovo oamuena, a istovremeno je prestala igrati igrice.

Odnijela je majci doruak na posluavniku ne matajui to bi Brian rekao

da stoji pokraj nje i promatra je. inilo joj se kao da je izala iz

sjene i zakoraila u stvarni svijet.

S nestrpljenjem je ekala susret s Brianom. Nijedan joj se dan u ivotu

nije inio toliko dugim. Gospoa Kelly nikad nije bila stroa i

znatieljnija po pitanju svega to je Maddy inila.

Zato pie na plou pozdrave na raznim jezicima? panjolski. I francuski,ni manje ni vie. Nije li tim tupoglavcima dovoljno da pokuaju nauiti

irski i engleski, kao to je propisalo Ministarstvo, a ne da im se glave

pune izrazima za dobar dan i zbogom na jezicima koje nikad nee imati

potrebu koristiti?

Maddy joj je uputila postojan pogled. Inae bi u mislima vidjela Briana

kako stoji pokraj ploe, estitajui joj na strpljenju i suzdranosti, te

kako zatim zajedno odlaze u Barnu uzvikujui "Buenos dias, Vieja Piedra,

dolazimo ti pomoi."

No, danas nije vidjela sjenovitu priliku. Vidjela je samo malenu,

ustreptalu gospou Kelly, koja je bila odjevena u smeeutu prugastu

haljinu i izgledala kao prava osa.

Maddy Ross danas je bila druga osoba.- Piem na plou izraze na stranim jezicima, gospoo Kelly, jer bi, bez

obzira to mislite vi i Ministarstvo prosvjete, ova djeca lako mogla

otputovati u zemlje gdje bi ih mogla upotrijebiti. I pisat u ih na plou

svaki dan, sve dok ne budu stekli malo samopouzdanja, umjesto da budu

ponizni i zadovoljni ostankom u Shancarrigu i skidanjem kape te

govorenjem dobro jutro na irskom i engleskom sve dok ne ostare.

Na licu gospoe Kelly velikom se brzinom izmjenjivalo crvenilo i

bljedilo.

- Neete initi nita slino, gospoice Ross. Ne u satnici koja vam je

propisana.

- Nisam ni imala namjeru raditi to za vrijeme nastave, gospoo Kelly. -

Maddy se nasmijeila lano slatkim osmijehom. - Imam tu sreu da samsposobna zadrati interes djece i izvan nastavnih sati, kao i kad zazvoni

zvono za poetak sata. Uit e to prije ili poslije nastave. To se

podrazumijeva.

Osjeala se kao da je visoka est metara, kao da se uzdigla iznad kamene

kolske zgradice i grada. Jedva je mogla podnijeti spori zvuk otkucavanja

sata, iekujui trenutak kad e otii k Brianu i ispriati mu o svojoj

novoj hrabrosti, nadi i vjeri da u ivotu imaju samo jednu ansu.

Susrela ga je na probi, pred oima ljudi iz grada koji su voljeli svuda

zabadati nos.

- Kako vam je majka ovih dana, gospoice Ross? - upitao je. Bio je to dio

zajednike ifre. Nikad je nisu uvjebavali, dola im je prirodno, kao i

mnogo toga u to doba.

- Dobro je, oe, uvijek pita za vas, naravno.

- Moda u kasnije veeras svratiti u posjet, ako mislite da bi joj bilo


23/183

drago.

- Bila bi oduevljena, oe. Idem joj samo javiti. Ja u izai van, ali

ona e biti presretna to vas vidi, kao i svi ostali.

Oi su joj nestano zaplesale dok je to govorila. Uinilo joj se da se

Brian Barry blago namrtio, ali to je brzo prolo.

Gospoica Ross napustila je probu zamiljajui kako ljudi misle da je

brina kerka i takoer veoma dobra prema sveeniku, jer ide kui

pripremiti mali posluavnik da mu ga majka ponudi. Dok je hodala premakui Maddyni su obrazi gorjeli, razmiljala je kako je cijeli ivot bila

prokleto dobra kerka, gotovo trideset godina ivota u tom mjestacu. I

kad ve razmilja o tome, bila je dobra i prema sveeniku. Bila je dobra

za njega i bila mu je dobra prijateljica.

Nitko je nije mogao kriviti to eli priliku u ivotu.

Sjedila je na njihovu deblu u umi i ekala. Doao je lagano putevima

prekrivenim liem. Osmijeh mu je bio umoran. Neto ga je tijekom dana

razljutilo; dobro ga je poznavala, svaku i najmanju promjenu, svaki trzaj

lica.

- Kasnim. Morao sam ii do tvoje majke - rekao je.

- Zato, pobogu? Zna da nisam mislila...

- Znam, ali otac Gunn ba mi je jutros iznio svoje miljenje da bih setrebao manje viati s tobom.

- to?!

Brian Barry bio je nervozan i razdraljiv. - Oh, on je to, naravno, rekao

na veoma ljubazan nain, nije to bila optuba, nita zbog ega bi se

ovjek mogao uvrijediti...

- Itekako sam se uvrijedila! - planula je Maddy. - Kako se usuuje

natuknuti da izmeu nas postoji neto nedolino. Kako se usuuje!

- Ne, nije. Bilo mu je veoma stalo da shvatim kako to ne eli nabaciti. -

Koraao je amo-tamo i potreseno govorio, arko se trudei prenijeti kako

je poruka bila blaga, kako u njoj nije bilo ni okrivljivanja ni skrivenog

motiva. Radilo se samo o tome da ih je otac Gunn elio oboje zatititi od

zlih umova i besposlenih dugih jezika. U malenom mjestu kao to jenjihovo, kad ljudi nemaju dovoljno pravih vijesti o kojima mogu nagaati,

oni ih sami izmisle. Za oca bi Barryja bilo bolje da ne primjeuju kako

ga oito zanimaju iste stvari kao gospoicu Ross, bilo bi bolje za njih

oboje da se sprijatelje i s drugim osobama.

- A to si ti rekao, Briane? - Te su se noi u njezinim blijedim oima

vidjele mrlje svjetlosti.

- Rekao sam da ima veoma loe miljenje o ljudima ako misli da bi neemu

to je oito i pravo prijateljstvo pripisali tako niske pobude.

No, bilo je jasno da Brian Barry nije bio zadovoljan vlastitim odgovorom.

Izgledao je zbunjen i smeten. Njezina ljubav prema njemu nikad nije bila

vea. - ao mi je, Maddy, nisam se mogao sjetiti to bih drugo rekao. -

Nikad je prije nije nazvao Maddy, uvijek Madeleine, onako kako ju jezvala majka.

Prila mu je i sklopila ruke oko njegova vrata. Jo uvijek je mirisao na

dim cigareta, ali sad je koristio sapun Imperial Leather i nije vakao

gumene bombone. Maddy je zakljuila da se radilo o okoladnoj torti koju

mu je dala njezina majka.

- Bilo je savreno - proaptala je.

Izgledao je zaprepateno i pomakao se, kao da eli otii.

- to je bilo savreno? - upitao je, rairenih i uspanienih oiju.

- Ono to si rekao. To je pravo prijateljstvo i prava ljubav...

- Da... pa... - Nije podigao ruke kako bi je zagrlio.

Prila mu je blie i stisnula tijelo uz njegovo. - Briane, zagrli me.

Molim te, zagrli me.

- Ne mogu, Maddy. Ne mogu. Ja sam sveenik.

- Ja sam zagrlila tebe prije mnogo godina, kad nisi imao prijatelja.


24/183

Zagrli ti sad mene; sad kad ja nemam prijatelja i kad mi te pokuavaju

oduzeti. - Oi su joj se ispunile suzama.

- Ne, ne, ne. - Umirivao ju je kao to je ona jednom davno milovala

njega. Prislonio je njezinu glavu uz svoje rame i tjeio je. - Ne, nije

to pitanje oduzimanja... samo je... ma, zna o emu se radi.

Jo se jae privila uz njega. Ponovno je ula otkucaje njegova srca, kao

to ih je toliko esto prizivala u sjeanje nakon onoga prvog puta.

Namjeravao ju je pustiti iz naruja te je dopustila da joj jecaji ponovnoprotresu tijelo. Bio je tako nespretan, a istovremeno tako njean. Maddy

je znala da je to njezin ovjek i njezina jedinstvena prilika da uzme ono

to joj ivot prua.

- Toliko te volim, Briane - proaptala je.

Nije bilo odgovora. Pomalo je promijenila smjer.

- Ti si jedina osoba koja me razumije, koja zna to elim uiniti u

ivotu, a mislim i da sam ja jedina osoba koja zna to je najbolje za

tebe. - Glasno je gutnula, kako ne bi pomislio da je oluja prola, a

potreba za utjehom prestala. U tih sedam godina otkad su se prvi put

zagrlili u umi vremena su se promijenila; onda joj je ponudio platneni

rupi, a sad je to bila papirnata maramica; kad je danas sjeo pokraj nje

na njihovu kladu i zapalio nije to bio stari duhan Gold Flake koji serasipao, nego cigareta s filterom.

- Bila si bolja prema meni nego bilo tko drugi na svijetu. Zaista tako

mislim. - Glas mu je bio iskren. Zaista je tako mislio. inilo joj se da

vidi kako u mislima prelazi preko svih ljudi koji su bili dobri prema

njemu: njegova majka, moda neki ljubazni nadstojnik u sjemenitu. Bila

je najbolja od svih s tog jadnog malog popisa. To je bilo sve. Zato nije

bila njegova velika ljubav? Morat e veoma oprezno nastaviti.

- eljela sam ti najbolje od dana kad smo se upoznali - jednostavno je

rekla.

- I ja tebi. Iskreno.

To je vjerojatno bila istina, pomislila je Maddy. Kao to je elio

najbolje ljudima iz Vieje Piedre, elio je to od srca, ali nije biosposoban uiniti neto stvarno i trajno u svezi s tim.

- Mora otii tamo - rekla je.

- Otii kamo?

- U Peru. Ocu Cormacu.

Pogledao ju je kao da je predloila da otputuje na Mjesec. - Kako bih

mogao otii, Maddy? Nikad me nee pustiti.

- Nemoj ih pitati. Jednostavno idi. esto si govorio da se Bog ne zamara

glupim hijerarhijama i naelima poslunosti. Na Gospod nije traio

doputenje kad je elio lijeiti ljude.

Jo uvijek je izgledao sumnjiavo. Maddy je ustala i hodala amo-tamo

pokraj njega. Svim ubjeivakim moima koje je uspjela skupiti

objanjavala mu je zato mora ii. Ponovila je sve njegove misli i izrekeo seocu gdje ljudi umiru ekajui da im netko doe u pomo, gdje svaki

dan pogledavaju prema planinskom klancu nadajui se da e Boji ovjek

doi, ne samo u posjet, nego kako bi ostao meu njima i podijelio im

sakramente. Vidjela je kako mu je u oima zatitrala svjetlost: arolija

je djelovala.

- Kako u nabaviti novac za kartu do tamo? - upitao je.

- Moe uzeti od milodara. - Za nju je to bilo jednostavno.

- Ne bih to mogao uiniti. To je za Vieju Piedru.

- Pa ne namjerava li otii upravo tamo? Nije li to razlog to skupljamo

taj novac - kako bi imali nekoga tko e im pomoi?

- Ne, ne vjerujem da bi to bilo u redu. Nikad nisam bio siguran da cilj

opravdava sredstvo... Sjea se da smo esto o tome raspravljali. - I

jesu, tu u toj umi, sjedei u njezinoj uionici, ispijajui kavu nakon

pokusa za predstave.


25/183

Pogledala ga je, rumenog i zagrijanog, zapletenog u jo jednu moralnu

dilemu, no nedirnutog injenicom da je ona privijena uz njega i da moe

osjetiti otkucaje njezina srca, njezinu kosu na svome licu, njezine

trepavice na svom obrazu. Je li tek obian ovjek ili je uspio do te

mjere zatomiti tu stranu svoje linosti da vie nije reagirao? Morala je

znati.

- A kad ode, pisat e mi i priati o tome... dok i ja ne doem.

Oi su mu se pretvorile u tamne, zaprepatene krugove. - Doe tamo,Maddy? Ne moe. Ne moe otii tako daleko i ne moe biti sa mnom. Ja

sam sveenik.

- Imamo samo jedan ivot - mirno je progovorila.

- A ja sam izabrao ivot sveenika. Zna da to ne mogu promijeniti. Nita

to nee promijeniti.

- Moe to promijeniti ako eli. Kao to moe promijeniti i mjesto

boravka. - Izgleda da je bilo neega u izravnom, jednostavnom nainu

njezina govora to ga je uznemirilo. Nije to bila Maddy Ross koju je

poznavao, koja je bila strastvena i preosjeajna u svemu. Bila je to

ozbiljna mlada djevojka koja je znala to eli i posegnula za tim.

- Sjedni, Maddy. - I on je bio miran. unuo je ispred nje drei je za

ruke. - Ako sam ti ikad dao povoda da misli kako bih mogao napustitisveeniki poziv, onda u se do kraja ivota morati iskupljivati za takav

uasan nesporazum... - Izraz mu je bio zabrinut dok je pogledom traio

neku reakciju na njezinom licu. - Maddy, ja u dovijeka biti sveenik. To

je stvar koja mi znai najvie na svijetu. Bio sam sebian, nestrpljiv i

kritian prema ljudima oko sebe, nemam razumijevanja i velikodunosti kao

otac Gunn, ali uisitnu vjerujem da me Bog izabrao i pozvao.

- Takoer vjeruje da te ljudi iz Vieje Piedre pozivaju.

- Da, vjerujem. Kad bi postojao nain da odem tamo, otiao bih. Ti si mi

dala tu hrabrost. Neu uzeti novac koji su prikupili ljudi iz

Shancarriga. Nisu ga prikupili kako bi njihov sveenik pobjegao s njim.

Dok su razgovarali, iziao je mjesec. U neposrednoj blizini vidjeli su

jazavca, ali to nije bilo dovoljno vano da bi se obazirali. Brian Barryrekao je Madeleine Ross da nikad nee napustiti sveeniku slubu. U malo

je toga bio siguran u ivotu, ali to je sa sigurnou znao. Uzalud ga je

Maddy uvjeravala da je klerikalni celibat uveden mnogo nakon doba Isusa

Krista, da je on manje-vie poput odredbe dravne administracije, a ne

dio ustava. Prvi su apostoli imali ene i djecu.

- Djecu. - Rekavi tu rije, pogladila mu je ruku.

Povukao je ruke od nje i ustao. To je bilo neto o emu nikad nee

razmiljati. Bila je to rtva koju je podnosio za Boga, jedina stvar koju

je Bog traio od svojih sveenika: da se odreknu sree i ljubavi ene i

obitelji. Nije mu ak ni bilo teko odrei ih se, jer ih nikada nije

upoznao, a sad mu se bliila etrdeseta godina te ionako vie ne bi

razmiljao o tome, ak i da nije sveenik.- Mnogi se mukarci oene oko etrdesete - rekla je Maddy.

- Ne sveenici.

- Moe uiniti bilo to. Bilo to.

- Neu to uiniti.

- Ali ti me voli, Briane. Nee dopustiti da do kraja ivota hoda

pogrbljen, uplaen glupavim upozorenjem oca Gunna, pijuniranjem gospoe

Kennedy, obeanjem koje si dao dok si bio dijete... kad nisi znao to je

zapravo ljubav... kad nisi znao nita o njoj.

- Ni sad zapravo ne znam.

- Zna.

Odmahnuo je glavom, a Maddy vie nije mogla izdrati. Zagrlila ga je i

poljubila ravno u usta. Privila se uz njega i otvorila usne u njegovima.

Osjetila je kako je njegove ruke steu... Pomilovao ju je po leima, a

zatim, budui da se lagano izmaknula iz njegova zagrljaja, pomilovao i


26/183

liniju njezinih grudi. Provirila je kroz zatvorene kapke i vidjela da su

i njegove oi zaklopljene.

Neko su vrijeme stajali tako isprepleteni. Na kraju se on odmaknuo.

Nekoliko su se sekundi gledali, a onda je Brian progovorio. - Dala si mi

sve, Maddy Ross - rekao je.

- Nisam ti jo ni poela davati - rekla je.

- Ne, jesi, vjeruj mi. Dala si mi toliku smjelost, toliku vjeru. Bez tebe

ja bih bio nita. Dala si mi hrabrost da odem. Sad mi mora dati joneto... slobodu.

Pogledala ga je s nevjericom. - Zar si me mogao onako grliti, a sad

trai od mene da vie nikad ne budem u tvom naruju?

- Upravo to te molim. Preklinjem te, Maddy. Bilo je to moje jedino

sigurno uporite. Jedino to sam znao... da trebam postati Boji

sveenik. Nemoj mi to uzeti, jer e se sve ostalo to si mi dala

zaljuljati poput kule od karata.

Taj je ovjek bio njezin najbolji prijatelj, njezina srodna dua. A sad

je traio njezino doputenje i ohrabrenje da potpuno napusti njezin

ivot, da izae iz njega i iz Shancarriga, da ode u selo o kojem su oboje

sanjali, za koje su se oboje molili i tedjeli sve te godine.

Takva udovina sebinost nije mogla biti dio Bojeg plana. Nije moglabiti dio nijednog sna o koritenju prilika koje ti se pruaju u ivotu.

Maddy ga je pogledala, zbunjena. Sve se odvijalo krivo, strano, strano

krivo.

Vidio je koliko je okirana i nije pobjegao od toga. Veoma je njeno

progovorio.

- Otkad sam doao u Shancarrig, a i prije toga, znao sam da su ene

snanije od mukaraca. Mogli bismo ih nabrojati i u ovome gradu. A ja

znam vie od tebe, jer ih sluam na ispovijedi. Stojim pokraj njih na

samrtnoj postelji, kad ne brinu o vlastitoj boli nego o tome kako e im

se mu snai ili hoe li im sin postati propalica. Bio sam uz njih kad su

im djeca umirala pri porodu, kad su sahranjivale mukarca koji im nije

bio samo suprug, nego i sredstvo za ivot. ene su veoma snane. Moe liti biti snana i pustiti me da odem uz tvoj blagoslov?

Nijemo ga je pogledala. Rijei joj nisu dolazile na usne, bujica rijei

koja se uzdizala u njoj. Mora mu objasniti da ga ne mogu vezati ta

otrcana stara pravila, ti prazni zavjeti koje je u neko drugo doba dala

neka druga osoba. Brian Barry sad je drukiji, doao je u svoje

kraljevstvo, postao je ovjek koji moe voljeti i dati. Ali, nije rekla

nita od toga. A ionako je bilo svejedno, jer ju je kruto pogledao

tamnomodrim oima.

- Zna, elim otii uz tvoj blagoslov, jer u svakom sluaju namjeravam

otii.

Nisu se vie susreli nasamo u Shancarrigu.Nije vie bilo etnji po umi, posjeta uionici. Dramskom drutvu

Shancarriga reeno je da e se probe morati odravati bez ljubazne pomoi

oca Barryja. Lijenici su mu savjetovali da se ne uzrujava. To je nekako

bilo najtee, na tom joj je mjestu najvie nedostajao. Zajedno su

zapoeli s tim predstavama; nije znala kako e smoi snage i nastaviti.

Zapravo se bojala da e se bez njega itava organizacija raspasti.

Dramsko drutvo Shancarriga nastavilo je cvasti i bez oca Barryja. Njegov

im je odlazak u mnogo emu proirio polje djelovanja. Mogli su

prikazivati vie komedija. Nisu rado predlagali naroito vedre komade dok

je otac Barry bio s njima, jer on je bio tako duevan i dobar te im se

inilo da bi to bilo suvie neumjesno u njegovoj nazonosti.

U tjednima koji su za Maddy bili beskonani Drutvo se odluilo prijaviti

za dravno natjecanje u kominim jednoinkama.

- Siroti otac Barry. Ovo bi mu se strano svidjelo - rekla je Biddy iz


27/183

Glena, koja je u predstavi trebala glumiti rasplesanu istaicu javnog

zahoda.

- Ne govori gluposti - rekla je ena narednika Keana. - Da je siroti otac

Barry ovdje spremali bismo tragediju. Nije da mu elim zlo, iskreno se

nadam da e proi ono to ga mui.

irile su se glasine da ima sjenu na pluima. Ljudi su kimali glavom. Da,

uistinu ima tu boju, ba onakav bljedunjavi ten s mjestiminim arkim

mrljama po kojima se prepoznaje TBC. No, ljeilite je veoma ugodno, a tapria ionako jo nije potvrena.

Maddy je primijetila da on ne izbjegava njezin pogled. Bio je potpuno

smiren i zahvalan to je one noi u Barni potvrdno kimnula i otila ne

usudivi se rei ni rije.

Mislio je da je shvatila kako je njegov nain bio jedini mogu.

Dani su bili beskonano dugi dok je ekala vijest o njegovom odlasku.

Prola su puna tri mjeseca prije nego to je ula ono to je oekivala.

Doavi u uobiajeni posjet koli, otac Gunn ljubazno ju je upitao moe

li te veeri svratiti u upni ured. Nita na njegovu licu nije davalo

naznaku onoga to e biti reeno.

Kad je stigla, ustuknula je vidjevi Briana kako sjedi u jednoj od dvije

stolice. Otac Gunn pokazao joj je neka sjedne u drugu.- Maddy, zna da otac Barry ide u Peru?

- Znam da je elio - oprezno je progovorila, ali se nasmijeila Brianu.

Lice mu je bilo ivo i sretno. - Misli, sreeno je? Moe otii,

slubeno?

- Idem s blagoslovom svih - rekao je Brian. Lice mu je bilo puno ljubavi,

ljubavi i zahvalnosti.

- Biskup je pun razumijevanja i kad je vidio toliki misionarski ar rekao

je da bi bilo teko ne ohrabriti ga - dodao je otac Gunn.

Oi oca Gunna nikad se nisu dobro vidjele kroz naoale, no u tom su se

trenutku inile neprozirnije nego ikad. Maddy se pitala nije li otac Gunn

rekao biskupu da je sama Vieja Piedra, i to po crkvenom poslu, neizmjerno

bolja alternativa od one druge.- Nadam e da e ti biti upravo onoliko dobro i korisno koliko smo i ti i

ja uvijek vjerovali. - Glas joj je pomalo zapeo.

- elio sam ti zahvaliti, Maddy, za svu tvoju pomo i poticaj. Otac Gunn

bio je tako mudar i pun razumijevanja za sve. Kad sam mu rekao da elim

da ti prva sazna, ustrajao je na tome da te pozovemo ovamo, da ti kaemo

kako je napokon sve uspjelo.

Maddy je pogledala oca Gunna. Tono je znala zato je pozvana u upni

ured - kako ne bi bilo suznih rastanaka, preklinjanja i nabijenih

osjeaja u umi Barna ili negdje drugdje gdje bi njih dvoje bili sami.

- To je veoma ljubazno od vas, oe - hladnim je glasom rekla malenom,

pleatom sveeniku.

- Nita, nita, a ja sad moram otii po neke dokumente. Ostavit u vas nanekoliko minuta. - Uurbano je iziao iz prostorije.

Brian se nije pomakao iz stolice. - Sve to dugujem tebi, Maddy - rekao

je.

- Hoe li pisati? - upitala je utuenim glasom.

- Svima, ope pismo kao odgovor na bilo koju prekrasnu svotu koju ete

skupiti za mene... - Srdano joj se nasmijeio, kao to se smijeio

tolikim drugim ljudima. Kao to e se smijeiti jadnim Peruancima iz suhe

doline koji ga dozivaju. Nije nita rekla.

I po prvi puta u sedam godina sjedili su u tiini. Odluili su pustiti

da vrijeme proe dok otac Gunn ne pronae ta pisma i ne vrati se u dnevnu

sobu upnoga dvora. Vrata sobe ostala su otvorena.

Opratanje se otegnulo u nedogled. Otac Barry uporno je govorio kako ne

eli poklon. Ne treba mu dar za rastanak da ga podsjea na Shancarrig,


28/183

njegove divne ljude i prekrasne godine koje je tamo proveo. Rekao je da

e pokuati opisati to mjesto, imenjaka njihovog grada na drugom kraju

svijeta.

Zaplakao je kad su ga doli ispratiti na postaju. Maddy je stajala u

pozadini gomile. eljela se uvjeriti da zaista odlazi. eljela je to

vidjeti vlastitim oima. Jednom je rukom mahao, a drugom se tapkao po

oima. Maddy je ula kako doktor Jims govori gospodinu Hayesu da je

sveenik uvijek bio veoma osjeajan i strastven mladi. Nadao se da e mubiti dobro u toj vruoj klimi tamo daleko.

I vrijeme je prolazilo, ali inilo se poput ljetnog vrta kad se sunce

skrije - iako je i dalje dan, nema vie smisla sjediti vani. Djeca su

dolazila i odlazila iz Mjeovitih predkolaca. Naputala su gospoicu

Ross i odlazila gospoi Kelly. I dalje su u slobodno vrijeme uila rei

bonjour i buenos dias. Maddy Ross tekom je mukom izvojevala tu pobjedu

nad gospoom Kelly i nije je se namjeravala odrei.

Prikupljanje novca se nastavilo, ali Irska se u ezdesetim godinama

mijenjala. Kao prvo, postojala je televizija... Ljudi su uli i za druga

mjesta na svijetu gdje vladaju glad i katastrofa. Vieja Piedra iznenada

vie nije bila jedino mjesto koje vapi za njihovom pomoi. Prikupljena

sredstva koja su stizala doznakom na veleasnog Briana Barryja upotanski ured u brdskom mjestu nekih sto - sto deset kilometara daleko

od Vieje Piedre ponekad su bila malena.

No, njegova su pisma uvijek bila puna zahvalnosti i topline. Pisao je o

tome kako se gradi crkva, malena zgrada. Izgledala je poput taglja s

kriem na vrhu, ali otac Barry bio je uasno ponosan na nju. Slao je

slike crkve, loe fokusirane fotografije iz razliitih uglova.

A dobijao je i ljubaznu pomo Viatoresa Christija, Krana-laika koji su

dolazili u pomo. Bili su od neprocjenjive vrijednosti, jednako tako

predani kao i sveenici.

Maddy je sluala naglas itana pisma i pitala se zato Brian Barry nije

mogao postati misionar-laik. I dalje bi imao isti san i istu nadu, ali ne

bi bilo groznog zavjeta celibata.No, pokuavala se razvediriti. Da se nije zaredio nikad ne bi doao u

Shancarrig, ona ga nikad ne bi upoznala, nikad ne bi dobila ivotnu

priliku.

Prolo je pet godina ispunjenih usamljenim etnjama Barnom, pet predstava

Dramskog drutva Shancarriga, pet Boinih koncerata, pet dobrotvornih

sajmova runih radova, turnira u whistu i drutvenim igrama, lovova na

blago. Prolo je pet godina lutrije, binga, prikupljanja priloga po

kuama. A onda je jednoga dana Brian Barry nazvao Maddy Ross.

- Mislio sam da e se dosad vratiti iz kole. - Zvuao je kao da se

nalazi preko puta. Nemogue da joj telefonira iz Perua!

- U Dublinu sam - rekao je.Imala je osjeaj da joj je srce preskoilo. Neto se dogaalo. Zato nije

komunicirao preko oca Gunna?

- elim te vidjeti. Nitko ne zna da sam doao kui.

- Briane. - Glas joj je bio tek apat.

- Nemoj nikome rei. Samo doi sutra.

- Ali zato? to se dogodilo?

- Rei u ti sutra.

- Sutra? Da prijeem itav put do Dublina, samo tako?

- Ja sam preao itav put iz Perua.

- Je li se neto loe dogodilo? Jesi li u nevolji?

- Ne, ne. O, Maddy, tako je lijepo razgovarati s tobom.

- Nismo razgovarali pet godina, Briane. Mora mi rei zato si kod kue.

Napustit e sveenstvo?

- Molim te, Maddy. Vjeruj mi. elim ti to osobno rei. Zato sam se


29/183

vratio. Samo sjedni na prvi vlak, moe? Doekat u te.

- Briane?

- Bit u na peronu. - Spustio je slualicu.

Morala je unoviti ek u hotelu. Gospoa Ryan bila je znatieljna, kao i

obino. Maddy joj nije odala nikakav podatak. Bila je suvie zbunjena.

Znala je da te noi nee moi spavati.

Pet godina svake je noi spavala sedam sati.

No, noas nee sklopiti oka. Bez obzira na to to bi ujutro moglaizgledati umorna i stara. Maddy je znala da nema smisla leati u tom

istom krevetu u kojem je leala godinama, traei san.

Umjesto toga, prouila je itavu garderobu.

Odabrala je be bluzu i plavu suknju. Oko vrata je omotala mekani plavi

vuneni al. Nije bio djevojaki, ali je bio mladenaki. Nije u njemu

izgledala kao ostarjela uiteljica zaljubljena u sveenika koji je negdje

daleko.

Maddy se nasmijeila. Barem je zadrala smisao za humor. to god joj

namjerava rei, to e mu se svidjeti.

Nije se inio ni dan stariji. Izgledao je kao djeak, ak i s etrdeset

pet godina. Visoko je podigao ovratnik kaputa te nije mogla vidjeti nosili jo uvijek sveeniki okovratnik, no rekla si je da nee tome

pridodati nikakvo znaenje. Sveenici u misijama ne nose duhovnike

odore, a ipak su postojani u sveenstvu kao i uvijek.

Vidio ju je i potrao prema njoj. Zagrlili su se kao brat i sestra koji

su dugo bili odvojeni, kao stari prijatelji koji su bili prisilno

razdvojeni, to je vjerojatno i bila istina. Odmakla se od njega kako bi

ga pogledala u lice, ali on ju je i dalje grlio. Ne moe poljubiti

nekoga tko te grli kao da e te uguiti.

Svjetina se razila s perona. inilo se da mu se vratila doza opreznosti.

- U vlaku nije bilo nikoga iz naeg mjesta, zar ne?

- A koje je to mjesto? - Nasmijala mu se. - U svim pismima kae da je

tvoje mjesto Vieja Piedra.- I jest. - Izgledao je zadovoljno to nisu pod prismotrom. Ugurao je

njezinu ruku pod svoju te su odetali do oblinjeg hotela. Salon je bio

malen i mraan, kava jaka i vrela. Maddy Ross zauvijek e pamtiti kako

joj se zalijepila za nepce kad joj je Brian Barry rekao da namjerava

napustiti sveeniki poziv i oeniti Deirdre, jednu od dobrovoljki. Bila

je poput komada crvenog, uarenog katrana u njezinim ustima. Nije nikako

htjela nestati dok je Maddy kimala i prisiljavala se smijeiti sluajui

njegovu priu o razvoju, razumijevanju i ljubavi, o nitavnosti zavjeta

koje ovjek da u mladosti, prije no to djeak postane mukarac, o Bogu

punom ljubavi koji ne dri ljude za besmislena obeanja.

I ula je kako jo mnogo toga treba odluiti. Deirdre i on zakljuili su

da je naputanje sveenstva veoma dugotrajan postupak koji donosi mnogoboli i unitava odnos onih koji ekaju.

No, u Junoj Americi sveenstvo razumije sutinske vrijednosti. Uli su u

bit stvari. Znali su kad je mogue blagosloviti zajednicu koju e Bog

sigurno odobriti. Koji je ono izraz sama Maddy upotrijebila prije toliko

godina? Neto o tome da treba razmiljati o ustavu, a ne o sitniavim

propisima dravne administracije.

I sve je to dugovao Maddy. esto je to govorio Deirdre, koja joj alje

izraze zahvalnosti. Da mu Maddy nije dokazala kako moe biti hrabar i

otvoriti srce prema svijetu i ljubavi, to se moda nikad ne bi dogodilo.

- Jesi li me ikad volio? - upitala ga je Maddy.

- Naravno da te volim. Volim te svim svojim srcem. Nita nee unititi

nau ljubav, ni moja enidba za Deirdre ni tvoja udaja za onoga koga

bude htjela. Moda ima nekoga na umu? - Sad je bio vragolast, nestaan.

Poeljela ga je nokautirati.


30/183

- Ne. Nemam jo planova.

- Ali, trebala bi, Maddy. - Nestalo je vedrog zadirkivanja, postao je

ozbiljan i brian. - ena se treba udati i imati djecu. To je ono to

ena treba uiniti.

- A jeste li ti i Deirdre odluili imati djecu? - Pokuala je vratiti

osmijeh u glas. Umjesto toga, bilo je tako lako dopustiti da se u njega

uvue poruga, dati mu do znanja kako nasluuje da je Deirdre ve trudna.

- Jednoga dana - rekao je, to je znailo u neposrednoj budunosti.Namjeravali su napustiti Vieju Piedru i otii u mjesto koje se nalazi

malo junije na peruanskoj obali. On e poduavati u gradu, tamo takoer

ima mnogo posla. Nali su domaeg sveenika, pravog Peruanca, koji e se

brinuti za dolinu Vieje Piedre. Nastavio je govoriti. Nee nita rei ocu

Gunnu. Prikupljanje doprinosa odvijat e se na drugi nain. Zapravo

nikome nee nita rei. U dananjem svijetu nije potrebno objanjavati

niti biti estok. ovjek se treba domoi onoga to je dobro i stvoriti

jo dobra. Treba iskoristiti priliku koja mu se prui.

Jedina osoba kojoj je morao osobno rei bila je Maddy. I radi toga je

uzeo Deirdreinu uteevinu i vratio se kako bi joj to priopio, kako bi

joj zahvalio onako kako nikad ne bi mogao u pismu, zahvalio to ga je

poslala na taj put ka srei.- I Deirdre se nije bojala da joj se vie nee vratiti kad ponovno vidi

staru ljubav? - Maddyn je ton bio bezbrian, ali pitanje smrtno ozbiljno.

No, Brian je pourio smiriti njezinu zabrinutost. - Pobogu, ne. Deirdre

zna da ono to smo mi imali nije bila ljubav. Bilo je to djetinjasto

poigravanje, teki razgovori o smislu ivota, dio odrastanja koji je za

mene imao veliku vanost. - elio ju je uvjeriti.

Vlak za Shancarrig kretao je za petnaest minuta. Maddy je rekla kako se

namjerava ukrcati na njega.

- Ali ne moe ii sada. Tek si sat vremena ovdje. - Bio je krajnje

oajan.

- Pa sve si mi rekao.- Ne, nita ti zapravo nisam rekao. Tek sam zagrebao po povrini.

- Moram se vratiti, Briane. Ionako bih to uinila, bez obzira to si mi

imao rei. Majka mi nije dobro.

- Nisam to znao.

- Naravno da nisi. Mnogo toga nisi znao, kao na primjer da je gospoa

Murphy iz Glena umrla, a da Maura Brennan vodi svoga sirotog sina svuda

sa sobom i da on sjedi u svakoj kui u Shancarrigu dok ona riba podove i

pere rublje. Mnogo je stvari koje ne zna.

- Pa, ne govore mi ih. Ti mi ih ne govori. Uope mi ne pie.

- Zabranili su mi. Ne sjea se?

- Nisu ti zabranili, samo su ti savjetovali.

- Nekad je to za tebe bilo isto.- Da si mi dovoljno arko eljela pisati, uinila bi to - rekao je, glave

nagnute na stranu, ponovno vragolast.

Nije eljela popustiti pred njegovom nevjericom da e se vratiti

sljedeim vlakom. Mislio je da e provesti itav dan, ako ne i vikend, s

njim u Dublinu. to e on sad raditi? Nijednom roaku nije namjeravao

otkriti da se vratio.

- Jesam li uinio krivu stvar to sam doao natrag kako bih ti to rekao?

- Ponovno je bio poput djeteta, zbunjen, nesiguran.

Bila je blaga. Mogla si je to priutiti. Pred sobom je imala itav ivot

da razmilja o pitanju zato joj je propao taj jedan jedini pokuaj da

ivi. Ispruila je ruku i uhvatila njegovu.

- Ne, nisi uinio krivu stvar - lagala mu je ravno u oi. - Reci Deirdre

da vam elim sreu, svima. Reci joj da sam se vratila vlakom u Shancarrig

srca punog ushienja.


31/183

Bio je to jedini vjenani dar koji mu je bila u stanju dati.

I zadrala je suze sve dok vlak nije skrenuo u zavoj, sve do trenutka kad

vie nije mogla vidjeti njegovu ruku kako joj srdano mae na rastanku.

MAURA

Kad je dolo vrijeme da Maura krene u kolu i najmanji entuzijazam za

obrazovanjem koji je ikad postojao u obitelji Brennan ve je izumro.

Maurina je majka bila iscrpljena od stalnih zahtjeva koji su joj

postavljani, kao na primjer da lijepo odjene djecu za svibanjsku

procesiju i biskupov posjet. Da ni ne spominje prve priesti i krizme.

Gospoa Brennan jednom je prilikom rekla da se kola u Shancarrigu

zaluuje idejom da je neka vrsta privatne kole za sinove i keri

zemljoposjednike vlastele, a ne narodna kola to je bila i to je po

prirodi uvijek trebala biti.

A ni otac nije naroito ohrabrivao malu Mauru. Paudie Brennan vjerovao je

da su kole i sline stvari enska posla, a ne neto u to se petljajumukarci. A budui da je Paudie Brennan bio mukarac koji nikad nije imao

stalni posao, nije se od njega moglo oekivati da se financijski ili na

bilo koji drugi nain zanima za svako od svoje devetero ivue djece, tim

vie to se Maura nalazila pred kraj toga niza. Paudie Brennan dovoljno

je brinuo za krov koji je proputao jer je nedostajalo desetak crijepova,

a trebalo je zakrpati i potpuno drukije rupe, kao to je bio raun gore

u pubu Johnyja Finna Poznat po najboljem piu. Koliko mu je vremena,

dakle, preostajalo za brigu o malenoj Mauri i njezinom uenju?

Maura nikad nije ni oekivala da e netko pokazati zanimanje. kola je

bila za knjige, kua za svae. Stariji braa i sestre bili su u Engleskoj

- oni zaista odrasli. Svi su otili im su navrili sedamnaest ili

osamnaest godina. Dolazili bi kui za praznike i u poetku bi bilosjajno, no nakon samo jednog dana ljubaznost bi nestala i ponovno bi

poelo vikanje, kao da su sestra ili brat koji su se vratili obini

lanovi obitelji, a ne posjetitelji.

Maura je znala da e jednog dana postati najstarija u kui - ostat e

samo ona i Geraldine. No, nije namjeravala ii u Englesku i raditi u

tvornici cipela poput Margaret ili u ribarnici poput Deirdre. Ne, ona je

namjeravala ostati u Shancarrigu. Nee se udati, nego e ivjeti kao

gospoica Ross, koja je bila veoma stara te mogla raditi to god je

htjela i ostati budna cijelu no, a da je nitko ne oda i ne guna zbog

toga. Dakako, gospoica Ross bila je uiteljica i sigurno je zaraivala

hrpu novca, no Maura e, kad se zaposli, tedjeti i uvati novac na poti

sve dok si ne bude mogla osigurati kuu i slobodu da ode u krevet u dva unoi ako joj se tako prohtije.

Maura Brennan esto je ostajala do kasno u koli razgovarajui s

gospoicom Ross, pokuavajui saznati to vie o tom velianstvenom

nainu ivota u kuici s grmovima jorgovana i visokim vrtnim sljezom u

kojoj je ivjela gospoica Ross. Postavljala je beskrajna pitanja o

uiteljiinom psu i maki. Jedina u koli znala je njihova imena i dob.

Nadala se da e joj gospoica Ross kad-tad otkriti jo koju pojedinost o

svome ivotu. Gospoica se Ross izgleda udila njezinom zanimanju. Dijete

ni u kom sluaju nije bilo bistro. ak i kad se uzmu u obzir neotesani

otac i plaha, neobrazovana majka, malena je Maura i dalje bila jedno od

najmanje napredne djece u koli. ak je i najmlae od Brenanovog klana,

Geraldine s vjeitom prehladom i kosom u oima, bila otroumnija. No,

Maura je bila ta koja se motala oko nje, koja je pronalazila isprike za

besmisleno askanje.


32/183

Jednog je dana gospoica Ross izlanula kako mrzi glaanje.

- Ja oboavam glaati - rekla je Maura. - Oboavam, i itav bih dan

glaala, ali nae je glaalo pokvareno, a aa nee platiti popravak.

- to ti se to svia kod glaanja? - Gospoica Ross izgledala je istinski

zainteresirana.

- Nain na koji ti ruka ide i ide... to je skoro kao glazba... a odjea

postane krasna i glatka, i mirie tako fino i isto - rekla je Maura.

- Iz tvojih usta zaista zvui predivno. Voljela bih kad bi glaala i mojestvari.

- Naravno da hou - rekla je Maura.

Tada joj je bilo jedanaest godina, bila je koata djevojica kose

privrene na zatiljku smeom plosnatom ukosnicom, visokog ela i

sjajnih oiju. U drugaijoj obitelji i u drugom mjestu moda bi imala

bolju priliku, temelj koji bi je odveo dalje na nekom putu.

- Ne, Maura, ne moe, dijete. Ne elim da druga djeca vide kako se

smatra sposobnom samo za glaanje moje odjee. Ne elim da si pridaje

manji znaaj prije nego to bude morala.

- Kako to moe biti pridavanje manjeg znaaja? - Pitanje je bilo bez

primisli. Dolazak u uiteljiinu kuu radi obavljanja kuanskih poslova

Maura Brennan nije smatrala poniavajuim.- Drugi... ne moraju znati, gospoice Ross.

- Ali moraju, hoe. Zna kakvo je ovo mjesto.

- Ne znaju mnogo toga, kao na primjer da je moja sestra Margaret rodila

bebu u Northamptonu. Geraldine i ja smo tete, gospoice Ross, zamislite

to! - Maura je lako otkrila obiteljsku tajnu, kao da je znala kako ne

postoji opasnost da e gospoica Ross razglasiti tu poslasticu. Bila je

to ista jednostavnost kao kod prie o glaanju.

- Jednom tjedno i poteno u ti platiti - rekla je gospoica Ross.

- Hvala vam, gospoice Ross, novac u staviti na potu. - To je bio

poetak za Mauru Brennan. Upozorila je malu Geraldine da ne smije nikome

rei. Bit e to njihova tajna.

- Zato to mora biti tajna? - eljela je znati Geraldine.- Ne znam. - Maura je bila iskrena. - Ali mora.

I tako je, ako bi gospoa Brennan ikad upitala to je zadralo Mauru u

koli, Geraldine odgovarala kako ne zna. Njoj se to inilo glupavim, svo

to ulizivanje gopoici Ross. Da je barem pomoglo Mauri da bolje prolazi u

koli. Bila je prilino tupa i uvijek je morala moliti druge da joj

pomognu, Leo Murphy ili Nessu Ryan, djevojice iz vanih obitelji,

velikih kua. Geraldine nije padalo na um razgovarati s njima ili njima

slinima. Maura se esto ponaala kao da je napola slaboumna.

Kad je Maura zapoela s glaanjem gospoica Ross dala joj je i novac i

lutku. Rekla je da je vidjela kako joj se Maura divi te ak skida njezinu

zguvanu ruiastu haljinicu i dobro je glaa. Kad netko toliko cijenilutku, treba je dobiti. Maura je uvijek govorila Geraldini da je lutka

posuena. Gospoica Ross posudila joj ju je dok se ne uda za nekoga i ne

rodi djecu.

- Gospoica Ross sigurno ima sto godina. Nikad se nee udati ni roditi

djecu - povikala je Geraldine.

- Ljudi raaju djecu u svako doba. Pogledaj mamicu, pogledaj Svetu

Elizabetu.

Geraldine nije bila naroito sigurna na terenu Svete Elizabete, ali znala

je sve o njihovoj majci. - Mamica je poela raati i nije mogla prestati.

ula sam kako to govori gospoi Barton. Ali poslije mene iznenada je

prestala. - Geraldine je imala devet godina i sve je znala.

Mauri je bilo ao to i ona sama nije tako

crvena bukva

Documents