broj 129 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/129.pdf · šume. kako se u proteklih 14 godina...

broj

129Godina XI.,

Zagreb,rujan 2007.

Deset paklenih dana srpnja 2

Časopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Što su to modelne šume 5

Ptice na Papuku 12

Na lijepom, plavom Dunavu 20

Poslije hrasta – hrast 10

najavljujemo

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume«d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:Darko Beuk

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Devčić-Buzov,Antun Z. Lončarić, MiroslavMrkobrad, Vesna Plešei Ivica Tomić

Uređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski,Herbert Krauthaker, ČedomirKrižmanić, Željka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hr

Uredništvo se ne mora uvijekslagati s mišljenjem autorateksta.

Grafičko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak: Vjesnik, d.d. Zagreb,Slavonska avenija 4

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOGPROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDVkoji plaća oglašivač.

Naslovna stranica:Planinski ježinacŽeljko GubijanZadnja stranica:SvibŽeljko Gubijan

Eminentni stručnjaci iz Hrvatske i ino-zemstva tom će prigodom u vidu okru-glog stola raspravljati o temi »Obnovlji-vi izvori energije – biomasa, bioplin,

i biogorivo«.Teme i izlagači – Očekuje se da će na

okruglom stolu sudjelovati sljedeći izlagači s temama:

– dr. Christian Brawenz (ataše za poljopri-vredu, šumarstvo i zaštitu okoliša u Velepo-slanstvu Republike Austrije, Zagreb): Austrija potiče obnovljive izvore energije i nada se partnerstvu s Hrvatskom;

– Srećko Selanac, dipl. ing. (pomoćnik ministra u MPŠVG – Ravnateljstvo za tržišne i strukturne potpore, Zagreb): SAPARD program izgradnja toplana na biomasu;

– Zlatko Benković, dipl. ing. (Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodar-stva, Zagreb): Značaj šumarstva u korištenju obnovljivih izvora energije;

– Christian Rohrmoser, dipl. ing. (SWH Gmbh, Purkersdorf, Austrija): Primjeri opskrbe toplinom i proizvodnja ekostruje na bazi bio-mase u Austriji;

– dr. sc. Zoran Stanić, dipl. ing. (HEP – Ob-novljivi izvori energije d.o.o., Zagreb): Analiza poticajnih mjera za gradnju i korištenje obnov-ljivih izvora električne energije s naglaskom na biomasu;

– Željko Sučić, dipl. ing. (Hrvatske šume – Biomasa d.o.o., Zagreb): Iskorak Hrvatskih šuma d.o.o.;

DANI SLAVONSKE ŠUME / OKRUGLI STOL

»Obnovljivi izvori energije – biomasa, bioplin i biogorivo«U hotelu Park u Našicama će se 7. rujna, u okviru tradicionalnih Dana slavonske šume, pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva održati 2. HRVATSKI DANI BIOMASE / 9. EUROPSKI DANI BIOMASE REGIJA 2007

– dr. sc. Davor Kralik (Poljoprivredni fakul-tet, Osijek): Utjecaj temperature u bioreaktoru na količinu i sustav plina;

– Denis Ivanov, dipl. ing. (Puncta Global d.o.o., Zagreb): Proizvodnja biodizela i novi aspekti;

– dr. sc. Nikola Čupin (OKIT d.o.o., Zagreb): Uloga lokalne zajednice u korištenju obnovlji-vih izvora energije;

– dr. sc. Ivan Liker (DRVENJAČA d.d., Fu-žine): Predstavljanje proizvodnje biopeleta u pilani Mrkopalj;

– Zvonimir Petrić, dipl. ing. (DI SPAČVA d.d., Vinkovci): Predstavljanje proizvodnje pe-leta u Tvornici peleta Vinkovci - Zdravko Žuža, dipl. ing. (VIŠEVICA – KOMP d.o.o., Zagreb): Predstavljanje proizvodnje peleta u Tvornici za proizvodnju peleta Perušić;

– Zvonimir Preveden, dipl. ing. (KOHL-BACH GRUPPE, Wolfsberg, Austrija): Kogenera-cijski tipski modul 1000 kWel + 4500 kWth iz drvne biomase;

– Franz Markus Jandrisits, dipl. ing. (Poljo-privredna i stručna škola, Güssing, Austrija): Od centraliziranog toplinskog sustava do kogene-racije Güttenbach (Pinkovec) i

– mr. sc. Josip Dundović (HŠD, Sekcija Hr-vatska udruga za biomasu, Zagreb): Centrali-zirani toplinski sustav Gospić – prezentacija postojećeg projekta.

Uz okrugli stol, na Danima slavonskog šu-marstva bit će i niz drugih događaja, među kojima i natjecanje sjekača.

15 GRADOVI

7 OŠTEĆENOST ŠUMA

u ovom broju

Broj129•rujan2007. HRVATSKE ŠUME �

Desetpaklenihdanasrpnja

Štosumodelnešume,kakonjimagospodaritiištouključuju

Dosadnajvećaoštećenostkrošanjaobičnejele

10 SUŠENJE LUŽNJAKA

Poslijehrasta–hrast

Uposljednjih50godinaljudisupromijeniliokolišvišenegoucijelojdosadašnjojpovijesti

FinskišumariuHrvatskoj

Nalijepom,plavomDunavu

Jasmini

Kijačastacrvotočina

Krkuša

BijeleiSamarskestijene–izazovzaplaninareidoživljajnedirnuteprirode

PožeškišumariuKopačkomeritu

Misliosamdamogustićidokuće

2 ŠUMSKI POŽARI

5 GOSPODARENJE ŠUMAMA

12 ŠUMSKA ORNITOFAUNA

Motovunjejedinstvenispomenikarhitekture

17 AKCIJA

19 STRUČNA RAZMJENA

20 PUTOPIS

Od103vrstepticauPPPapuku,52sušumskegnjezdarice

23 MALA ENCIKLOPEDIJA ŠUMARSTVA

25 ZAŠTITA BILJNIH VRSTA

26 POVIJEST ŠUMARSTVA

ČovjekkojiješumeMedvednicepribližioZagrebu,aplaninuotvorioplaninarima

29 SLOVAČKA

Uznatjecanje,mnoštvodrugihsadržaja

31 RIBOLOV

32 ZAŠTIĆENA PRIRODA

35 DOGAĐAJI

37 ZDRAVI ŽIVOT

šumski požari

Iz ureda glasnogovornice Ministarstva zaštite okoli-ša, prostornog uređenja i graditeljstva primili smo priopćenje o prenamjeni opožarenog šumskog po-dručja u građevinsko zemljište. U njemu se kaže:

Zakonom i provedbenim propisima u području prostornog uređenja koji su doneseni u razdoblju od 2004. godine do danas regulirani su način i uvje-ti proširivanja građevinskog područja u zaštićenom obalnom pojasu.

Tako su u procesu usklađivanja prostornih planova s Uredbom o zaštićenom obalnom području morale biti smanjene sve građevinske zone koje nisu 80 posto

GODINA OBILJEŽENA POŽARIMAU desetak posljednjih dana srpnja kada je temperatura u Hrvatskoj nerijetko prelazila 40 °C, (meteorolozi tvrde da su to bili najtopliji dani u posljednjih 60 godina!), šumski požari poharali su Hrvatsku. Prema dosadašnjem broju i opožarenim površinama, 2007. bi mogla biti godina za pamćenje!

Do 28. kolovoza u Hrvatskim je šumama evi-dentirano 250 požara u kojima je (iz)gorjelo 12.759 ha šuma i šumskog zemljišta. Ovaj podatak odnosi se samo na državne šume,

jer se prema naputku Ministarstva od ove godine u Hrvatskim šumama vodi evidencija samo za državne šume. Kako se u proteklih 14 godina od ukupno opo-žarenih površina oko 47 % odnosilo na privatne šume, to je i podatak o ukupno opožarenim površinama za taj postotak veći. I neke druge stvari drugačije su nego prošlih godina kada je, bar što se tiče posljednje dvije, nastupilo malo zatišje.

Zbog izrazito dugog sušnog razdoblja (slično je bilo i 2002. pa i 2003. godine) bez oborina, te rekordno visokih temperatura, stvoreni su svi (prirodni) uvjeti za lako izbijanje požara.

Osim vatrogasaca, kako onih iz profesionalnih bri-gada, tako i dobrovoljaca, pune ruke posla, više nego ijedne godine do sada, imala je i policija, a i Vlada RH najavila je strožije mjere prema piromanima. I dosad se sumnjalo da neki požari nisu nastali slučajno, da su bili podmetnuti, no to je bilo teško dokazati. Ove godine policija je bila uspješnija, bilo je više uhićenja zbog sumnje da su pojedinci podmetnuli požare po-put onoga srpanjskoga na Velebitu, u predjelu Veliki Rujan koji je trajao danima, a tek je početkom kolovo-za iznimnim naporima gasitelja, uz sudjelovanje kana-dera, helikoptera i druge mehanizacije, lokaliziran. Taj je požar prijetio Nacionalnom parku Paklenica.

Gorjelo je duž cijele obale i otoka, od Istre do Pri-stege, Ceranja Donjih kod Zadra, pa Svilaje, Šolte, Ka-mešnice, Žrnovnice.

Najviše požara je, očekivano, zabilježeno u splitskoj Upravi (118) s 10.160 ha opožarenih površina, potom

u Gospiću (25 – 1526 ha), te u Buzetu (20 – 176 ha). Najviše su gorjele šikare i šibljaci (7479 ha), neobrano šumsko tlo (3518 ha), te 742 ha visokih šuma.

Obišli smo tijekom srpnja i kolovoza nekoliko poža-rišta u Dalmaciji i Istri

Požari u Dalmaciji – Posebno teška situacija bila ja na području splitske Uprave, od Dubrovnika do Zadra. Štete su velike, požari su na mnogim mjesti-ma ugrozili naseljena mjesta i gradove. Tako su npr. evakuirani gosti hotela u Dubrovniku, turisti su u strahu od požara bježali s otoka Šolte, Primošten je nekoliko dana bio pod opsadnim stanjem, a na oto-

BOLJE SPRIJEČITI...

Ne može se opožareno šumsko zemljište prenamijeniti u građevinsko!

Deset paklenih srpanjskih dana

� Broj 129 • rujan 2007. HRVATSKE ŠUME

Pišu: Irena Devčić Buzov i Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

U splitskoj Upravi preko 120 požara

Broj 129 • rujan 2007. HRVATSKE ŠUME �

ku Rivnju u životnoj opasnosti našle su se dvije žene te četvero djece koji su na vrhu brda ostali okruženi vatrom, no spasio ih je helikopter.

U mjestu Dolac, nedaleko Primoštena u ranim jutarnjim satima izbio je požar koji je zahvatio borovu šumu na predjelu brda Jelinjak te se proširio s gornje i donje stra-ne magistrale. Ubrzo nakon izbijanja požara evakuirano je stanovništvo mjesta Šparadići i Bilo. Požar su gasila dva kanadera, dva he-likoptera te jedan air traktor.

Zahvaljujući odličnoj koordinaciji svih su-dionika u gašenju toga velikog požara nije bilo teže ozlijeđenih, niti su izgorjele obi-teljske kuće, izjavio je nakon uspješne akci-je županijski vatrogasni zapovjednik Dražen Slavica.

Požari nisu zaobišli ni nacionalne parkove. Na Kornatima, točnije na otoku Žutu izgorje-lo je 10 ha borove šume. Iako ni u jednom trenutku nije prijetila neposredna opasnost od širenja požara na objekte marine, gašenju se pridružio veliki broj turista i nautičara. Veliki požar ove godine zahvatio je i Nacionalni park Paklenicu te je u svega pet dana poharao po-dručje Velikog Rujna i Nacionalnog parka Pa-klenica, progutavši oko 90 hektara šume.

– Ovo je bio jedan od najvećih požara na ovome području u posljednje vrijeme,

BOLJE SPRIJEČITI...

Ne može se opožareno šumsko zemljište prenamijeniti u građevinsko!

Deset paklenih srpanjskih dana

a štete su ogromne – kaže stručni voditelj Nacionalnog parka dr. sc. Gordan Lukač. Šteta se procjenjuje na oko 400.000 eura i to samo što se tiče šuma, kaže dr. Lukač, dok je šteta nastala na rijetkim vrstama flo-re i faune neprocjenjiva. Izgorjelo je najviše crnog bora, i to na području Parka prirode Velebit, to jest na Velikom Rujnu, dok je u samom NP Paklenica izgorjelo 2/3 bukove šume. Uz dva protupožarna zrakoplova i je-dan air tractor požar je gasilo 200 vatroga-saca, djelatnika Parka i pripadnika Oružanih snaga RH.

Analizom izvješća o šumskim požarima utvrđeno je da su 75 % požara dojavili dje-latnici Hrvatskih šuma

Velik broj požara je podmetnut. Na Šolti su mnogi očevici izjavili kako su vi-

djeli da se iz jurećih glisera u pravcu šume ispaljuju signalne rakete. Nacionalni park Paklenica je nastradao zbog bračne svađe ili neopreznog roštiljanja (postoji više ver-zija ovoga nemilog događaja). Razloga je mnogo, no pronađenih krivaca je malo. U javnosti se počelo špekulirati kako su brojni požari diljem naše obale podmetnuti radi prenamjene šumskog zemljišta u građevin-sko, što je Ministarstvo prostornog uređenja u posebnom priopćenju (o tome na drugom mjestu) opovrglo.

iskorištene. Na temelju tih propisa prostornim je planovima onemogućena i gradnja na ne-naseljenim manjim jadranskim otocima, a turi-stičke zone predviđene planovima donesenim prije 2004. smanjene su za 30 posto.

Zbog svih tih razloga prenamjena zemljišta iz šumskog u građevinsko nije osnovana zako-nom, niti za tu namjeru može biti razlog opo-žareno područje. Istim je propisima određeno da jedinice lokalne samouprave u postupku donošenja prostornog plana trebaju ishoditi suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostor-

nog uređenja i graditeljstva, bez koje se plan ne može donijeti. Jedan od bitnih elemenata u provjeri prostornog plana prigodom izda-vanja suglasnosti je pitanje planskih rješenja u odnosu na građevinska područja.

Važno je naglasiti da u postupku donoše-nja prostornog plana svoje mišljenje daje Mi-nistarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva u pogledu poljoprivrednog i šumskog zemljišta. Naime, Zakonom o poljo-privrednom zemljištu (članak 17.) određeno je da se promjena namjene poljoprivredne

površine provodi u skladu s dokumentima prostornog uređenja i drugim propisima. Za-konom o šumama (članak 53.) određeno je da se opožarene površine šuma ne mogu prive-sti drugoj kulturi pet godina od opožarenja, a kamoli pretvoriti u građevinsko područje. Osim toga, istim je Zakonom određeno da se prostornim planom u šumi i na šumskom zemljištu mogu planirati samo one građevine koje se zbog tehničkih i ekonomskih uvjeta ne mogu planirati izvan tog područja (infra-struktura, sport i rekreacija, lov…).

Gorjelo je i u blizini Splita

Na području šumarije Buje gorjelo je 28 ha

U Kanegri vatra je prijetila naselju

Uz glavnu prometnicu kod Tara


Svake godine diljem Europe izbije oko 45.000 požara. Između 1989. i 1993. samo na području Mediterana uništeno je 2,6 milijuna ha šuma. Struč-njaci su to slikovito opisali riječima: »To je kao da svakih pet godina s

lica zemlje nestane područje veličine Belgije«. Borba protiv požara kompliciran je, dugotrajan i skup posao, kaže Europa. Zbog toga je Europska komisija po-krenula nekoliko pilot-projekata s ciljem da se jasno prepoznaju visokorizična područja kako bi se primijenile točne i precizne metode gašenja, odnosno sprječavanja daljnjeg širenja požara i obnove opožarenih površina. Tako npr. projekt pod nazivom »MEGAFIRES« izrađuje kartu kritičnih područja medite-ranskih zemalja, projekt »MEFISTO« bavi se simulacijama požara kako bi se što bolje razumjelo ponašanje vatre u realnim uvjetima dok projekt »PRO-METHEUS« proučava utjecaj požara na vegetaciju te predlaže metode kako bi se najbolje uklonila opasnost od budućih požara.

Sumnja se da su brojni požari u Italiji i Španjolskoj, posljednjih dana i u Grčkoj, podmetnuti. Na spaljenom se terenu, naime, lakše dolazi do građevinskih dozvola. Zbog toga je Svjetska organizacija za zaštitu okoliša WWF zatražila da se na razini Europske unije donese zakon kojim se zabranjuje izdavanje građevinskih do-zvola na područjima izgorjelih šuma. – Tek što izgori neka šuma, upadljivo se mnogo špekulanata zemlji-štem zanima za kupnju tih terena, koje inače nikada ne bi mogli kupiti dok je na njima bila šuma – izjavila je stručnjakinja WWF-a Nina Griesshammer. U brojnim sredozemnim zemljama se spaljena zemljišta pretvara-ju u agrarne ili građevinske površine, što potiču – ili barem ne sprječavaju – i brojni političari.

Posljednjih dana kolovoza (23. – 28.) pravu trage-diju doživjela je Grčka u kojoj je tih dana buknulo preko 200 požara. Poginulo je više od 60 ljudi po

čemu su to najsmrtonosniji požari u svijetu u posljed-njih 150 godina. U gašenju je sudjelovalo više od 5000 vatrogasaca, a pomagale su i mnoge europske zemlje. Najugroženiji je bio zapadni dio Peloponeza gdje su mnoga sela evakuirana, a izgorjele su stotine kuća.

Zahvaćeno je preko 70.000 ha zelenih površina, što je više od onoga izgorjelog za vrijeme požara u svibnju ove godine kada je zahvaćeno 65.000 ha.

Najteže kod Buja – Najgore je bilo kada je izbio požar iznad turističkog naselja Kanegra, kaže Boris Bog-dan, revirnik u šumariji Buje. Bila je subota, 21. srpnja, već je u Dalmaciji gorjelo na sve strane i teško je bilo očekivati kanadere. Osnovni cilj gasitelja bio je spriječiti požar da preko krošnji prijeđe glavnu prometnicu od Plovanije prema Savudriji i ugrozi kuće u naselju.

Zbog toga su turisti i osoblje iz Kanegre bili eva-kuirani, a u tome je pomogla policija koja je organi-ziranim i odlučnim ponašanjem pridonijela sretnom završetku ove ljetne drame.

U gašenju su osim Profesionalne vatrogasne bri-gade sudjelovali i vatrogasci iz lokalnih društava iz Umaga, Buzeta, Poreča i Pule te radnici šumarije Buje, dodaje rukovoditelj ekološkog odjela buzetske Uprave Boris Černeha.

Požar je ugašen no šteta je napravljena – izgorjelo je 28 ha alepskog bora, od čega oko 16 ha 50 godina starih kultura.

Vatra nije zaobišla niti porečku šumariju gdje su sredinom srpnja izbila tri požara – 7. srpnja u Veleni-ki blizu Poreča izgorjelo je 7 ha panjača, tjedan dana kasnije, u najtoplijem tjednu ove godine, zahvaćeno je uz prometnicu kod Tara pet hektara borovih šuma, a 17. srpnja kod Vižinade dva hektara mlade šume medunca.

– Brzim djelovanjem vatrogasnih postrojbi, ali i pra-vovremenom dojavom, požari su ugašeni i spriječena je veća šteta – rezimirao je stanje u tom trenutku upra-vitelj šumarije Poreč Čedomir Križmanić.

I susjedna šumarija Rovinj zbrajat će na kraju godine štete od vatrene stihije.

– Ostali smo pošteđeni do 26. srpnja kada je izbio požar u gospodarskoj jedinici Priobalne šume Rovinja gdje je opožareno 6 ha šuma hrasta crnike i alepskog bora – kaže revirnik Milenko Paić. No u blizi-ni, u Fažani, bio je jedan kanader te je uz njegovu po-moć i sudjelovanje Profesionalne vatrogasne jedinice i lokalnih jedinica iz Pule i Kanfanara požar uspješno lokaliziran i ugašen.

U Istri je inače, sustav motrenja i dojave o izbijanju požara podignut na viši nivo nego u drugim dijelovima priobalja. Ondje je, uz ranije postavljenih 14 kamera, po-stavljeno još 13, tako da je najveći dio poluotoka pod videonadzorom. Osim njih sve šumarije imaju i svoje mo-trionice i radnike koji danonoćno motre, tako da se velik dio tek iniciranih požara ugasi u samome začetku.

Budući da požarna sezona nije završena, teško je govoriti o ukupnoj šteti. Dosadašnja se procjenjuje na oko 778 milijuna kuna od čega na drvnoj masi oko 152 milijuna, a ostalo su štete na općekorisnim funkcijama šuma.

Europa

Grčka


gospodarenje šumama

NOVI KONCEPTI ODRŽIVOG GOSPODARENJA PRIRODNIM RESURSIMA – MODEL FOREST

Što su modelne šume, kako njima gospodariti i što uključuju

Danas kad su »pritisci« na šume sve izrazitiji, nedvojbeno je da pojam i značaj održivog gospodarenja šumama poprima nove di-menzije. Da bi se šumski ekosustavi sačuvali

u svom iskonskom obliku, koji naše šume krasi već sto-ljećima, te da se i nadalje osigura potrajnost prihoda, odnosno održivo gospodarenje u novonastalim druš-tveno-ekonomskim i političkim okolnostima, potrebno je mnogo znanja, umijeća, ali i inovativnosti.

S druge strane, participatoran pristup u planiranju i provedbi aktivnosti kojima se osigurava održivost šum-skih ekosustava, ključ je uspjeha očuvanja naših šuma, ali i društvene prihvaćenosti šumarskog sektora.

U Rimu je od 11. do 13. srpnja, u organizaciji Sekretarijata međunarodne mreže modelnih šuma (IMFN), španjolske pokrajine Castille y Leon, te Međunarodne organizacije Ujedinjenih naroda za poljoprivredu i hranu (FAO), održan skup s tematikom Koncept modelnih šuma i njegova primjena na području Mediterana – Prilike za suradnju. Razgovaralo se, zapravo, o održivom gospodarenju šumama u novim uvjetima različitih pritisaka

Upravo o inovativnosti pristupa u rješavanju spo-menute problematike u okvirima održivog gospoda-renja šumama govorilo se i na nedavnome sastanku koji se od 11. do 13. srpnja 2007. godine održao u Rimu, u organizaciji Sekretarijata međunarodne mre-že modelnih šuma (IMFN), španjolske pokrajine Casti-lle y Leon, te Međunarodne organizacije Ujedinjenih naroda za poljoprivredu i hranu (FAO), s tematikom »Koncept modelnih šuma i njegova primjena na području Mediterana – Prilike za suradnju«.

Taj je skup okupio dvadesetak predstavnika nacio-nalne, regionalne i lokalne uprave, šumarskih instituta i fakulteta, te šumarskih službi iz zemalja Mediterana,

Piše: Goran Videc, dipl. ing. mr. sc. Krunoslav IndirFoto: IMFN

Mreža modelnih šuma

a Republiku Hrvatsku predstavljali su mr. sc. Krunoslav Indir sa Šumarskog instituta Jastrebarsko i g. Goran Videc iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospo-darstva.

Pojam »model forest« relativno je mlad i razvio se početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, a sve radi potrebe unapre-đenja standarda održivoga gospodarenja šumskim ekosustavima. U našoj stručnoj terminologiji još uvijek ne postoji službeni prijevod ovoga pojma, pa će se u daljnjem

Pojednostavljeno rečeno, modelna šuma nije samo šuma, već je ona

šire područje (krajolik) koje uz šumske površine uključuje i sve ostale

površine (poljoprivredne, vodene, naselja, planine i dr.), kojime se u

svim vidovima gospodari ili upravlja na održivi način.

Vilhelmina Model Forest

tekstu koristiti izraz »modelna šuma«.

Koncept modelne šume temelji se na inovativnome pristupu gospodarenja šumama, koji uva-žava socijalne, kulturološke i eko-nomske potrebe lokalne zajednice, ali uvažavajući održivost šumskih ekosustava na razini šireg krajolika. Modelna šuma zapravo predstavlja partnerstvo javnih i privatnih orga-nizacija koje imaju zajednički inte-res u ostvarivanju održivog gospo-darenja šumama na lokalnome po-dručju. Svaku modelnu šumu vodi neprofitna organizacija čiju jezgru sačinjavaju svi zainteresirani sudio-nici koji zajedno surađuju na promoviranju gospodarenja šumama, vodeći se zdravljem ekosustava, kulturološkim vrijednostima i ekonomskim aspektom.

Pojednostavljeno rečeno, modelna šuma nije samo šuma, već je ona šire područje (krajolik) koje uz šumske površine uključuje i sve ostale površine (poljoprivredne, vode-ne, naselja, planine i dr.), kojime se u svim vidovima gospodari ili upravlja na održivi način, te koje odražava karakter (socijalni, kulturološki, ekonomski) jedne ili više regi-ja, odnosno lokalnog područja. Kroz takav partnerski odnos svi sudionici, odnosno zainteresirane strane, imaju mogućnost su-djelovanja u razvoju mogućih rješenja po pitanju održivog gospodarenja prirodnim resursima, odnosno uporabe zemljišta. Kao što je vidljivo, modelna šuma vrlo je bliska certifikacijskim standardima, u dijelu koji se odnosi na gospodarenje šumskim ekosusta-vima, ali opet sasvim različita kad se govori o području održivog gospodarenja, odno-sno krajoliku.

Modelna šuma temelji se na šest osnov-nih principa:1. Partnerski odnos

Svaka modelna šuma predstavlja neut-ralnu jedinicu koja podupire dragovoljno uključivanje svih zainteresiranih strana koje imaju interes u održivom gospodarenju ši-rim područjem, odnosno krajolikom, a ne samo šumskim ekosustavom.2. Održivost

Svi partneri obvezuju se na očuvanje i održivo gospodarenje svim prirodnim re-sursima na širem području (krajoliku).


3. KrajolikŠirokopojasno biofizičko područje (od-

nosno šire područje šume koje uključuje i poljoprivredne površine, livade, pašnjake, naselja, vodene površine, planine i sl.), a koje odražava sve vrijednosti šume, uklju-čujući socijalne, kulturološke, ekonomske i okolišne odrednice. 4. Upravljanje

Gospodarenje modelnom šumom je re-prezentativan, partnerski, javan i mjerljiv proces, koji promovira suradnju među svim sudionicima.5. Program aktivnosti

Aktivnosti koje se provode odraz su vizije razvoja modelne šume, potrebe svih sudio-nika u procesu, njezinih vrijednosti i izazova u gospodarenju.6. Razmjena znanja i iskustava, institucionalno jačanje i povezivanje u mrežu

Modelna šuma pridonosi izgrađivanju ka-paciteta svih sudionika u održivom gospo-darenju prirodnim resursima kroz suradnju te izmjenu znanja i iskustava stečenih među članovima mreže.

Do sada su u 20 zemalja diljem svije-ta ustrojene 42 modelne šume okupljene oko Međunarodne mreže modelnih šuma (IMFN). Navedena mreža je dragovoljna udruga partnera (organizacija i zemalja) iz cijelog svijeta čiji je temeljni cilj: održi-vo gospodarenje i uporaba šuma kroz su-radnju, izmjenu znanja i iskustava, a sve u cilju održivosti. Svaka modelna šuma unutar mreže predstavlja jedinstvenu cje-linu karakteriziranu specifičnim ekosusta-vom, poviješću uporabe šume i njezinih

blagodati, te kulturološkom i političkom osobinom.

Prva modelna šuma u Europi (Vilhelmi-na Model Forest – VMF, www.balticforests.com) nalazi se u Švedskoj, dok je ustroja-vanje dviju novih u Francuskoj i Španjolskoj u tijeku.

Kako se sve zemlje Mediterana susreću s gotovo identičnom problematikom u pi-tanjima održivog gospodarenja šumskim ekosustavima i odlikuju se vrlo sličnim ka-rakteristikama (potreba za novim pristupi-

ma očuvanja prirode i gospodare-nja šumama, šumski požari, učinci klimatskih promjena, porast urba-nih područja, zapuštene privatne šume, razlike među članicama EU i nečlanicama, razlike sjever-jug Mediterana i dr.), IMFN je pokre-nuo inicijativu za uspostavom regionalne suradnje na području Mediterana, odnosno za usposta-vom mreže modelnih šuma na ovim prostorima.

Ovu inicijativu u punoj mjeri po-dupire i Međunarodna organizacija Ujedinjenih naroda za poljoprivre-du i hranu (FAO), kao i većina zema-lja Mediterana. Republika Hrvatska

tek se upoznala s navedenom inicijativom i do listopada, za kada je planiran novi inici-jativni sastanak Regionalne mreže modelnih šuma Mediterana u Marseilleu, treba razmo-triti potrebe ulaska u takvu mrežu. Mreža bi trebala započeti s radom sredinom sljedeće godine, a cilj je da do 2010. god. okupi ba-rem pet modelnih šuma na području Me-diterana.


Do sada su u 20 zemalja diljem svijeta ustrojene 42 modelne šume okupljene oko Međunarodne mreže

modelnih šuma (IMFN). Prva takva šuma u Europi

(Vilhelmina Model Forest – VMF, www.balticforests.com)

nalazi se u Švedskoj.

oštećenost šuma

Monitoring stanja oštećenosti krošanja za 2006. godinu u Re-publici Hrvatskoj pokazao je daljnje, iako neveliko (0,6 %),

povećanje postotka značajne oštećenosti stabala svih vrsta drveća. Ukupna ošteće-nost iznosi 30,1 %, porast je zabilježen kod listača (s 23,7 % na 24,2 %) i četinjača (s 51,3 % na 53,2 %), a trend povećanja tra-je od 2002. godine (19,6 % stabala). Proš-le godine zabilježen je dosad najveći udio stabala obične jele (74,1 %), s više od 25 % i s porastom 0,3 % u odnosu na 2005. godinu. Značajna oštećenost hrasta lužnjaka je 35,6 %, što je porast 2,2 %. Kod obične jele i hrasta lužnjaka primjetan je trend po-rasta značajne oštećenosti od 2003. godine. Najmanja oštećenost je kod obične bukve (12,7 %) i relativno je niska u usporedbi s ostalim vrstama, no to je ipak najveća ošte-ćenost ove vrste u posljednjih deset godina. Do tada se ona kretala od 4 do 10 posto, istaknuto je na sastanku ovlaštenih osoba za procjenu oštećenosti šuma u Republici Hr-vatskoj, održanome 12. srpnja u Šumarskom institutu Jastrebarsko. Na skupu su uz pred-stavnike Hrvatskih šuma bili i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vod-noga gospodarstva, Šumarske savjetodavne službe i nacionalnih parkova.

Izvještaj o prošlogodišnjoj oštećenosti šuma u Hrvatskoj podnijeli su dr. sc. Ivan Seletković i dr. sc. Nenad Potočić. Analizom oštećenosti listača ustanovljen je trend rasta od 1987. (6 %) do 1995. godine (27,7 %), za-tim je značajna oštećenost padala do 1998. (16,8 %), a od tada se zadržavala na približ-no istoj razini. Ponovni porast ustanovljen je od 2003., poslije čega oštećenost listača stalno raste, a taj se trend nastavlja i ove go-dine. Značajna oštećenost lužnjaka naglo je rasla između 1988. (8,1 %) i 1994. (42,5 %), u 1999. godini evidentiran je mali pad (23,5 %), a sljedeće godine neznatno je povećana (23,8 %). U 2001. ta je vrijednost porasla na 30,2 %, a poslije pada u 2002. (21,3 %) bi-lježi se postupni rast. Tako je 2003. značajna oštećenost iznosila 25,0 %, sljedeće godine 30,6 %, a lani je u odnosu na 2005. (33,4 %) porasla za 2,2 %. Kod hrasta kitnjaka proš-

Dosad najveća oštećenost krošanja obične jele

U usporedbi s 2005. godinom, značajna oštećenost svih vrsta drveća u Hrvatskoj porasla je lani za 0,6 posto te iznosi 30,1 %. Najviše je oštećena obična jela (74,1 %), a najmanje obična bukva (12,7 %)

logodišnja oštećenost iznosi 24,5 %, što je za 5,8 % manje nego prethodne godine. Za četinjače je značajna oštećenost 1987. bila 17,1 %, uz stalan trend rasta, do maksimal-

Piše: Ivica TomićFoto: Arhiva

Obična jela – naša najugroženija vrsta

No, iako se govori o dragovoljnom pristupanju, o svesrdnoj podršci FAO or-ganizacije, INTERREG, GEF ili Framework Programme 7 modelu financiranja pro-jekta i sl., financiranje troškova iniciranja i uspostave temeljne Regionalne mreže na području Mediterana trebali bi snositi sudionici mreže u iznosu do 25.000,00 € godišnje. Koliki je beneficij ulaskom u tak-vu organizaciju, trebaju prosuditi sami po-tencijalni sudionici (nacionalna, regionalna, lokalna uprava, šumarske institucije, indu-strija, šumoposjednici, sektor zaštite priro-de i mnogi drugi). No, sigurno je da uzevši u obzir našu izuzetnu biološku raznolikost, bogatstvo šumskim ekosustavima, tradiciju i potrebu za još užom suradnjom lokalnih zajednica pri planiranju i provedbi aktivno-sti u održivome gospodarenju i upotrebi, ne samo šumskih ekosustava, već i ostalih resursa njihove lokalne zajednice, ovakav inovativni pristup predstavlja dobar temelj za osiguravanje održivosti prihoda i zado-voljstva svih onih koji žive na određenome području.

nih 56,7 % u 1996. godini. Zatim je 1997. zabilježena niža vrijednost (38,6 %), a tri go-dine kasnije povećana vrijednost (40,7 %). Nakon toga slijedi postupan rast sve do prošlogodišnjih 53,2 % značajno oštećenih stabala. Najniža vrijednost (36,6 %) značajno oštećenih stabala obične jele ustanovljena je 1988., pet godina kasnije gotovo je dvo-struko povećana (70,8 %), a uz manje osci-lacije takva se zadržala do 1999. godine, kad je pala na 58,1 %. U 2001. iznosila je 70,4 %, a u 2004. već 73,5 %. Oštećenost alepskoga bora iznosi 42,7 %, što je više za 1,8 % nego u 2005., a povećanje oštećenosti crnoga bora je 1,7 % (s 45,2 % na 46,9 %). Gledaju-ći po podružnicama Hrvatskih šuma, među njima su značajne razlike. Tako su vrlo visoke vrijednosti oštećenosti u buzetskoj (57,7 %) i delničkoj (52,7 %) podružnici, nešto iznad prosjeka su u vinkovačkoj (35,4 %) i splitskoj (32,5 %), a u UŠP Nova Gradiška nisu evi-dentirana stabla osutosti iznad 25 %. Niske su oštećenosti u koprivničkoj (0,7 %), karlo-vačkoj (5,7 %), bjelovarskoj (9,1 %) i zagre-bačkoj (13,4 %) podružnici. Visok postotak značajne oštećenosti u UŠP Delnice i UŠP Vinkovci posljedica je intenzivnoga sušenja jele, odnosno hrasta lužnjaka. U UŠP Buzet visok je postotak značajne oštećenosti goto-vo svih promatranih vrsta drveća.

Propadanje šuma – posljedica djelovanja više činitelja – Prošlogodišnja pro-cjena oštećenosti šuma u Hrvatskoj obavlje-na je po osamnaesti put, na 87 bioindikacij-

skih (mreža 16x16 km) i 433 osnovnih ploha (mreža 4x4 km), a obuhvaćeno je 12.479 sta-bala, od čega 9932 listača i 2547 četinjača. Opažanja su provođena na plohama jedna-ke međusobne udaljenosti, s po 24 stabla. Za svako stablo u uzorku procjenjiva-li su se parametri: osutost (defolijaci-ja) krošnje, gubitak boje (diskoloracija) asimilacijskih orga-na te lako prepo-znatljivi biotički i abiotički uzroci šte-te. Pri tome se zna-čajno oštećena (ZO) stabla smatraju ona čija je osutost kroš-nje iznad 25 %. Rezultati procjene obrađeni su i pohranjeni u bazi podataka Šumarskog instituta Jastrebarsko te u jedinstvenoj eu-ropskoj bazi podataka programa ICP Forests (Međunarodni program za procjenu i motre-nje utjecaja zračnog onečišćenja na šume). Aktivnosti u provođenju ovoga programa, koji je osnovan 1985. u okviru Konvenci-je Ujedinjenih naroda i Europske komisije o prekograničnom onečišćenju (CLRTAP),

predstavio je u ime nacionalnog koordina-cijskog odbora dr. sc. Nenad Potočić iz In-stituta, podsjetivši nazočne na prvotni stav da je najvažniji uzročnik propadanja šuma zračno onečišćenje. Šumarski institut Jastre-

barsko Nacionalni je koordinacijski centar za procjenu i motre-nje utjecaja atmos-ferskog onečišćenja i drugih činitelja na šumske ekosustave. »Propadanje šuma« poznato je već u 19. stoljeću, a unazad tridesetak godina ova pojava poprima veće razmjere u Eu-ropi pa i u Hrvatskoj.

Tijekom vremena došlo se do zaključka da i drugi činitelji stresa mogu imati jednako značajan utjecaj na propadanje šuma, sto-ga je glavni zadatak programa postao pri-kupljanje podataka o stanju šuma i njihovoj reakciji na činitelje stresa na regionalnoj, na-cionalnoj i internacionalnoj razini. Ključnu ulogu u Programu (ICP Forests), u kojemu Hrvatska sudjeluje od 1987., ima praćenje stanja oštećenosti šuma kroz vizualne pro-

Monitoring stanja oštećenosti krošanja za 2006. godinu u Republici

Hrvatskoj pokazao je daljnje, iako neveliko, povećanje postotka značajne oštećenosti stabala svih vrsta drveća.

Porast je zabilježen kod listača (s 23,7 % na 24,2 %) i četinjača

(s 51,3 % na 53,2 %).


Sudionici seminara u Šumarskom institutu

Jastrebarsko

Voditelji seminara (slijeva) dr. sc. Ivan Seletković i dr. sc. Nenad Potočić

cjene oštećenosti krošanja. Monitoring ošte-ćenosti šuma obavlja se na dvije razine. Mre-žu ploha Razine 1 čine plohe na sjecištima kvadratične mreže stranice kvadrata 16 km (bioindikacijske plohe), a za potrebe inten-zivnijeg motrenja može se uspostaviti gušća mreža (4x4 km). Za potrebe intenzivnoga mo-trenja Razine 2 us-postavljaju se plohe intenzivnoga mo-trenja razmještene u glavnim šumskim ekosustavima u Hrvatskoj. Nacionalni će centar ustrojiti i voditi jedinstveni Registar oštećenosti šumskih ekosustava u elektron-skom obliku, kao i arhivu uzoraka okoliša.

Dvije razine praćenja – Sudionici skupa upoznati su s tekstom Pravilnika o načinu prikupljanja podataka, mreži točaka, vođe-nju registra te uvjetima korištenja podataka o oštećenosti šumskih ekosustava i zakon-skim obvezama koje proizlaze iz Pravilnika. Tako se na mreži ploha Razine 1 utvrđuju oštećenost krošanja svake godine, stanje tla i stanje ishrane šumskih vrsta drveća, svakih deset godina. Nacionalni centar uspostavit

će intenzivno praćenje na reprezentativnom broju ploha Razine 2, a njihov broj ne bi tre-bao prelaziti 20 posto bioindikacijskih ploha. Na mreži ploha Razine 1 podatke prikuplja trgovačko društvo »Hrvatske šume« d.o.o. i

javne ustanove na-cionalnih parkova u šumama u vla-sništvu Republike Hrvatske, a Šumar-ska savjetodavna služba u šumama šumoposjednika. Prikupljene podatke potrebno je dosta-

viti u Nacionalni centar do kraja listopada tekuće godine, koji će tijekom lipnja svake godine, u suradnji s drugim znanstvenim in-stitucijama, organizirati seminare o procjeni oštećenosti krošanja ovlaštenim osobama. Osim toga, dužan je svake godine obaviti kontrolnu procjenu stanja oštećenosti kro-šanja na 10 posto ploha Razine 1.

Seminar o procjeni oštećenosti krošanja – Terenski dio sastanka-seminar o pro-cjeni oštećenosti, održan je na području šu-marije Jastrebarsko (UŠP Karlovac), u odsjeku 3a gospodarske jedinice Jastrebarski lugovi (ploha u 140-godišnjoj lužnjakovoj sastojini

Najmanja oštećenost je kod obične bukve (12,7 %) i relativno je niska u usporedbi s ostalim vrstama, no to je ipak najveća oštećenost ove vrste u

posljednjih deset godina.

u fazi prije dovršnoga sijeka), s bujno razvije-nim podmlatkom. Površina odsjeka je 11 ha, a drvna zaliha 3200 m3. Sudionici seminara raspoređeni u grupama procjenjivali su ošte-ćenost na 24 obilježena stabla, usmjeravajući pozornost na osutost (defolijaciju) i gubitak boje lišća. Uspoređivali su svako konkretno stablo s potpuno razvijenim, zdravim i vital-nim stablima, odnosno zamišljenim lokalnim referentnim stablom, koje je definirano kao najbolje stablo s potpunom krošnjom, a koje može uspijevati na tom lokalitetu. Kao korisna pomagala poslužili su fotoalbumi s fotografijama krošanja različitih oštećenja, te pokoji dvogled. Oštećenost i požutjelost krošanja razvrstavani su za svako stablo u pojedine stupnjeve. Tako je nulti stupanj bez oštećenja krošnje, a obuhvaća do 10 posto gubitka lišća. Prvi je stupanj slabo oštećenje od 11 do 25 %, drugi umjereno oštećenje (gubitak lišća >25-60 %), treći stu-panj znači veliko oštećenje (>60-<100 %), a četvrti podrazumijeva potpuno oštećenje i stopopostotni gubitak lišća. Gubitak boje lišća obuhvaća procjenu od nultog (do 10 %, bez gubitka) do četvrtoga stupnja (100 %, mrtvo stablo). Rezultati procjena zorno su prikazani na demonstracijskoj ploči, po brojevima i stupnjevima oštećenosti stabala.


Tijekom procjene oštećenosti lužnjakovih stabala

Ploha za procjenu oštećenosti krošanja u lužnjakovoj 140-godišnjoj sastojini

(odjel 3 a, šumarija Jastrebarsko)

10 Broj 129 • rujan 2007. HRVATSKE ŠUME

Krajem lipnja u organizaciji Odjela za ekologiju delničke Podružnice organiziran je terenski kolokvij o ujednačavanju krite-rija procjene oštećenosti krošanja, te lako prepoznatljivih uzroka šteta na osnovnim plohama 4x4 km i bioindikacijskim točkama 16x16 km. Kolokvij se održavao na tereni-ma šumarije Gerovo u gospodarskoj jedinici Vršice.

Cilj kolokvija koji se održava sedmu go-dinu zaredom, bio je procijeniti oštećenost stabala jele, smreke, bukve i javora i pri tome što više ujednačiti kriterije procjene. Zadana su bila 24 stabla.

Procjene su obavljali revirnici iz svih če-trnaest šumarija delničke Podružnice koji godinama rade na tim poslovima.

Odstupanja u procjenama nisu bila velika.U realizaciji kolokvija treba istaknuti po-

moć šumarskih stručnjaka iz Odjela za eko-logiju Željka Kauzlarića, Dušanke Janković i Marijana Abramovića.

Mala odstupanja u procjenama

KOLOKVIJ O UJEDNAČAVANJU KRITERIJA OŠTEĆENOSTI KROŠANJA

Piše: Vesna PlešeFoto: Dušanka Janković

Najveća odstupanja uočena su kod lužnjako-vih stabala s brojevima 8 (raspon 20-60 %), 14 (40-75 %) i 24 (25-55 %). Sporna su stabla još jednom temeljito pregledana i uz detalj-nu analizu ponovno procijenjena. Ovaj put oštećenost krošnje stabla broj 8 iznosila je 45 %, za stablo s brojem 14 procijenjeno je 65 %, a 40 % za broj 24. Premda su u poje-dinačnim slučajevima kriteriji bili u rasponu od vrlo blagih do izrazito oštrih, kod većine stabala procjena je oštećenosti bila kompak-tna i s dozvoljenim odstupanjem, a kriteriji ujednačeni i zadovoljavajući.

Kolokvij na terenima šumarije Gerovo

Već prvi mjesec ljetne doznake sani-tara u gospodarskoj jedinici Česma u šumariji Vrbovec doznačeno je blizu 4000 kubika sušaca hrasta luž-

njaka, odnosno oko 11 m3/ha. Time se strah vrbovečkih šumara od nastavka sušenja ni-zinskih šuma lužnjaka pokazao opravdanim, a problem iskazao kao opći. Drastično ga potvrđuje podatak koji je iznio upravitelj vrbovečke šumarije Đuro Kauzlarić da je od 1986. godine, kad je u spomenutoj gospo-darskoj jedinici počelo intenzivno sušenje

SUŠENJE U NIZINSKIM ŠUMAMA HRASTA LUŽNJAKA

Nizinske šume hrasta lužnjaka ugrožene su među ostalim i padom razine podzemnih voda, što dovodi do pojačanoga sušenja. Ovom, ne novom temom pozabavio se i prošireni stručni kolegij bjelovarske Uprave pokušavajući odgovoriti na pitanje kako dalje obnavljati takve šume, ali i na to što ne bi trebalo raditi da se spriječe promjene u okruženju

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

Lužnjakova sastojina u Bolčanskom lugu

sušenje lužnjaka

Poslije hrasta – hrast!

lužnjaka, u narednih 20 godina ova šumarija ukupno posjekla oko 200.000 m3 sanitara. To je 20-25 % ukupnog etata šumarije, u ne-kim godinama i više. Prije 4-5 godina činilo

Broj 129 • rujan 2007. HRVATSKE ŠUME 11

U GJ Česmi

Prof. dr. Ivan Pilaš

se da je intenzitet sušenja počeo opadati da bi 2004. godina to demantirala (12.000 kubika sušaca), a još više sljedeća 2005. s čak 17.000, te 2006. godina s 13.500 kubika sušaca! Slično se događa i u drugoj gospodarskoj jedinici Bolčanskom lugu. U Vrbovcu stoga strahuju od konačnog zbira ove godine!

Nije to samo gubitak na masi koji iznosi 20-ak posto, kaže ing. Kauzla-rić, nego i na strukturi te konačno i financijski, gdje su prihodi smanjeni i do 30 %.

Pitanje na koje su na proširenom stručnom ko-legiju bjelovarske Upra-ve pokušali odgovoriti je kako dalje gospodariti takvim staništem i kako vršiti obnovu.

Znanstveno je tu temu elaborirao prof. dr. Ivan Pi-laš sa Šumarskog instituta označujući vodu kao bitan faktor u današnjim klimatskim promjenama, a važnost vode u tlu na rast,

razvoj i odumiranje šume jednim od bitnih čimbenika promjena u šumi i pojave sušenja. Postavljanjem piezo-metara i praćenjem razine podzemnih voda na više lokacija u Hrvatskim šumama, utvrđen je njihov pad u posljednjih nekoliko godina što se izravno dovodi u vezu s poja-vom sušenja. U Spačvi je tako, rekao je dr. Pilaš, podzemna voda pala tri metra, što je bilo dovoljno da ko-rijen hrasta lužnjaka ostane na suhom. U osječkoj Upravi ka-nadska se topola suši

u enormnim količinama, lužnjak trpi u Po-kupskom bazenu, u Turopoljskom lugu. Voda u tlu pada i zbog klimatskih promjena (duga sušna razdoblja, visoke temperature), ali i zbog ljudskog djelovanja, u prvom redu intervencija i reguliranja vodotoka i kopanja kanala.

Označujući kanal Glogovnicu kao jedan od uzroka sušenja lužnjaka u Česmi, vrbo-večki šumar Tomislav Starčević, koji se dugo godina bavio ovom problematikom, zapitao se koliko su šumari učinili da upozore na štetnost takvih radnji. Konkretno se založio za izdvajanje takvih odjela i njihovu sanaci-ju, terensku edukaciju u procjeni oštećenja nastalih sušenjem, prilagođavanje sječne dobi uvjetima sastojina, a važnim smatra i ulaganje u uzgojnu mehanizaciju. Tu su i druge stvari koje se šumarima ne bi smjele

događati, npr. izdvajanje (davanje) šuma bez naknade (za ceste)!

I poslije hrasta – hrast, sublimirao je akademik Slavko Matić u jednoj rečenici sva pitanja i nedoumice oko toga kako dalje. Na-staviti, dakle, na staništima koja su sačuvana s obnovom hrasta ili jasena. On smatra da je »stanje gore nego što mislimo, jer se suše i mlade šume«, a kritičan je, kao i uvijek, prema svemu što ugrožava opstojnost šume kao najsloženijeg ekosustava. Akademik se dotakao utjecaja čovjeka na takvo stanje, povezujući opasnost koja se nadvija nad šumskim bazenom Spačva (»gdje godišnje prirašćuje šuma u vrijednosti 15 mil. eura, uz ostale opće korisnosti«), ako se proko-pa planirani kanal Dunav – Sava. U vrijeme kad u Europi više nitko ne kopa kanale, mi dovodimo u opasnost ovu šumu, upozorio je akademik, podsjetivši usput na totalnu beskorisnost i zamuljenost jednog ranijeg kanala, onog Dunav – Tisa – Dunav.

Činjenica je da klimatske promjene ne idu u korist ozdravljenja šuma koje prolaze svo-jevrsno stresno razdoblje, drži prof. dr. Miro-

S rasprave u lugarnici Fuka


Od 103 vrste ptica u PP Papuku, 52 su


šumska ornitofauna

Na europskom je kontinentu Hrvat-ska poznata po visokoj prirodnosti šumskih zajednica i bogatoj šum-skoj ornitofauni. Tako su hrvatske

populacije crvenoglavoga djetlića i bjelovra-te muharice značajne i na međunarodnoj razini. Prema Crvenoj knjizi, 17 posto ugro-ženih ptica su gnjezdarice šumskih staništa, a najugroženije su skupine ptice grabljivice, sove i dupljašice, vrste ovisne o prostranim i starim šumama. Uzroci njihove ugroženosti

PARK PRIRODE PAPUK

šumske gnjezdariceOd zabilježenih 103 vrste ptica u Parku prirode Papuk čak su 52 šumske gnjezdarice. Na nacionalnoj razini značajne su populacije škanjca osaša (3 %), goluba dupljaša (čak 20 %) te sive žune i bjelovrate muharice

su smanjenje udjela šuma starijih od 100 go-dina i raznolikosti biljnih vrsta, nedovoljan broj suhih stabala, promjene vodnoga reži-ma i primjena pesticida.

Rijetke ptice u Hrvatskoj – Park prirode Papuk zauzima 33.600 ha, a na najvećem nje-govom dijelu prostire se više od 96 % šuma.

Zeba (Fringilla coelebs)

Od 1986. godine kad je počelo intenzivno sušenje lužnjaka, u

narednih 20 godina u šumariji Vrbovec ukupno je posječeno oko 200.000 m3 sanitara. To je 20-25 % ukupnog etata

šumarije, u nekim godinama i više.

slav Harapin. Zato se šumari moraju uprijeti u rješavanju postojećega, narušenog stanja, te istodobno s ovom »ružnom« istinom i mogućnošću daljnjeg propadanja izvijestiti javnost.

Na tri lokacije u gospodarskim je-dinicama Bolčanski lug i Česma sudionici kolegija su se u pojedinim odjelima mogli osvjedočiti o pogubnom utjecaju pada pod-zemnih voda gdje, kako je istaknuo revirnik Željko Gubijan, prijeti prelazak vlažnih sta-ništa u sušna, a time i promjenama biljnih vrsta na ovom području. U Bolčanskom lugu je u jednom odsjeku doznačeno 365 kubika sušaca što je 83 % drvne zalihe. Tu je inače 50-ih godina bio i nestao brijest.

Upozoravajuće je stanje i u 71 c odsjeku u Česmi u uređajnom razredu lužnjaka povr-šine 34 ha i starosti 148 godina koji je 1982. proglašen Specijalnim rezervatom zaštite prirode. Tamo je u posljednjih 20 godina posječeno 230 kubika ili 46 % drvne mase, a broj stabala je u odnosu na 1986. godinu pao na svega 48 %!

U Spačvi, najvećoj jedinstvenoj šumi hrasta lužnjaka u Europi, godišnje priraste u vrijednosti od 15 mil. eura. O njoj šumari stoljećima brinu, gospodare na održiv na-čin, štite je. No sa zaštitom se u posljednje vrijeme ponegdje i pretjerivalo, pa ispada da je, npr. orao štekavac najvažnija stvar na zemlji i da ga se mora štititi, čak i na-uštrb šume!

(Akademik Slavko Matić)

Zaštita

Umjesto zaključka definirano je neko-liko točaka po kojima bi trebalo postupati.

Dosadašnja mjerenja razine podzemnih voda putem piezometara, rečeno je, dala su korisne spoznaje o važnosti vode u tlu za šume. Rezultate toga monitoringa treba aktivnije koristiti u održivom gospodarenju nizinskim šumama, posebno kod predviđa-nja mogućnosti sušenja. Nastavak snižava-nja razine podzemnih voda djelovat će na promjene u strukturi nizinskih šuma što će imati daljnje nepovoljne ekonomske poslje-dice. Zbog toga će biti potreban veći ljudski angažman pri sanaciji već sušenjem zahva-ćenih područja.


Od 103 vrste ptica u PP Papuku, 52 su

Premda se šume ne nalaze na nekim izrazi-tim nadmorskim visinama, naglašena je nji-hova visinska klimazonalnost, s brežuljkastim (kitnjakove šume), brdskim (bukove šume) i gorskim pojasom (bukovo-jelove šume), a utvrđeno je 13 šumskih biljnih zajednica. Naj-veće područje zauzimaju bukove šume (više od 50 %). Na ovome prostoru zabilježene su 103 vrste ptica, od kojih se čak 52 gnijezde u šumama. Većina gnjezdarica u parkovnome prostoru široko su rasprostranjene vrste šum-skih staništa. Najbrojnije u svim šumama su zebe i crvendaći, a najmalobrojnije crna roda, mala muharica i planinski djetlić. Na Papuku se gnijezdi velika populacija goluba duplja-ša, a riječ je o vrsti koja je rijetka na nacio-nalnoj razini. Zabilježeno je i prisustvo orla zmijara i patuljastog orla, no nije potvrđeno njihovo gniježđenje. Od 13 ugroženih vrsta ptica gnjezdarica najugroženije su crna roda i škanjac osaš. Na nacionalnoj razini značaj-ne su populacije škanjca osaša (3 %), goluba dupljaša (čak 20 %) te sive žune i bjelovrate muharice.

Najveća brojnost u stoljetnim šumama – Na temelju provedenih istraživanja utvrđe-no je da neke vrste ptica nastanjuju samo određene ekološko-gospodarske tipove šuma te da je uočljiva velika razlika u broj-nosti ptica u starim i mladim šumama. Tako

žuna). Golubovi dupljaši i bjelovrate muhari-ce čak su i do pet puta brojniji u staroj nego u srednjodobnoj bukovoj šumi. U Hrvatskoj se jedino ovdje gnijezdi malobrojna mala muharica. Zajednica ptica potpuna je tek u hrastovim šumama starijim od 60 godina, a veća brojnost vrsta je u šumama starijim od 100 godina. Na Papuku obitavaju odvojene populacije ptičjih vrsta kojima je stanište u gorskoj Hrvatskoj i po tome ovaj zaštićeni objekt prirode ima ornitološku važnost. To su: planinski djetlić, kreja, kukmasta i jelova sjenica, kraljići i zimovka. Šumske su ptice među različitim živim organizmima, zbog svoga načina života i položaja u hranidbe-nim lancima, odličan indikator stanja biološ-ke raznolikosti šumskih biocenoza.

korom (dugokljuni puzavac) veća je čak do 7 puta ! U šumama bukve i jele, koje zauzimaju najviša, najvlažnija i najhladnija područja Papuka, najbrojnije su ptice zebe i jelove sjenice. Ovdje se gnijezde, uz spome-nute rijetke vrste ovoga dijela naše države, kraljići i zimovke. Istraživanja su pokazala da je preborni način gospodarenja prihvatljiviji za zaštitu živoga svijeta u šumama. U zad-njih se desetak godina u bukovo-jelovim šu-mama Parka prirode Papuk provodi ovakav oblik gospodarenje. Izvaljena mrtva stabla i otpale grane, suha stojeća stabla (sušci), nakupine granja i suhe grane na živim stablima osobito su značajni elementi do-broga šumskog staništa te izvor raznolikih mogućnosti hranjenja i gniježđenja nekih vrsta šumskih ptica. O postojanju mrtvoga drva ovisan je opstanak nekih vrsta ptica, posebice djetlića, no i drugih vrsta životi-nja, te gljiva. Djetlići ne oštećuju gospodar-ski vrijedne dijelove stabala, uglavnom se gnijezde u starijim živućim stablima, koja su točkasto zaražena organizmima, uzročnici-ma truljenja, te u mrtvim stojećim stablima. Ove ptice imaju značajan utjecaj na struk-turu i funkcioniranje šumskog ekosustava, jer su njihove duplje od iznimne važnosti za opstanak velikoga broja drugih vrsta ptica, sisavaca, posebice šišmiša, i drugih životi-nja, pa čak i kukaca.

Najgorljivija šumska ptica – Zeba (Fringilla coelebs) je jedna od najčešćih europskih ptica, među najbrojnijim je pti-cama na Papuku, živi u svim šumama Parka prirode, gnijezdeći se u krošnjama i grmlju. Najviše joj odgovara mlada bukova šuma u kojoj se pojavljuju i crvendaći. Mužjak ima tjeme i zatiljak sivoplave boje, smeđa leđa, zelenkastu trticu, crvenkastosmeđ trbuh, na krilima 2 bijele pruge. Leđa mužjaka su svijetla, maslinastosmeđa, a trbuh svijet-losmeđ. Hrani se sjemenkama i kukcima, spada u ptice pjevice, pjeva od kraja veljače do kraja lipnja. Gnijezdi se na stablima dva puta godišnje, od travnja do srpnja, uglav-nom u rašlji drveta, nese 4-6 smeđastih do

Crvenoglavi djetlić (Dendocopos medius)

Bjelovrata muharica(Ficedula albicollis)

Većina ptica gnjezdarica u parkovnome prostoru široko su rasprostranjene vrste šumskih

staništa. Najbrojniji u svim šumama su zebe i crvendaći, a najmalobrojniji crna roda, mala

muharica i planinski djetlić.

su u mladoj bukovoj šumi najbrojnije zebe i crvendaći, u srednjodobnoj se nalaze, prem-da malobrojne, bjelovrata muharica i golub dupljaš, a od djetlovki se gnijezde samo mali i veliki djetlić. U staroj bukovoj šumi, s veli-kim brojem suhih stojećih i ležećih stabala, živi najveći broj rijetkih i ugroženih ptica (planinski i crvenoglavi djetlić, crna i zelena

Utjecaj ptica na funkcioniranje šumskog ekosustava – Iako je u mladoj i sred-njodobnoj hrastovoj šumi približan broj vr-sta ptica, ipak je u srednjodobnoj ukupni broj parova gotovo dvostruko veći. Brojnost parova u srednjodobnoj hrastovoj šumi koji se gnijezde u dupljama (djetlići, žune, brg-ljez, golub dupljaš) ili u pukotinama pod

šumske gnjezdarice


zelenkastih jaja. Gnijezdo je vješto izrađe-no te dobro skriveno mahovinom i lišajima. Zimi je česta u jatima po poljima, pretežito u blizini šume. Zeba je među najgorljivijim šumskim pticama pjevicama, karakteristič-na po glasnoj, zvučnoj, kratkoj i čegrtavoj pjesmi.

Bjelovrata muharica (Ficedula albicollis) je ptica selica koja zimuje na afričkom kontinentu, južno od ekvatora. Gnijezdi se u bjelogoričnim šumama i vrtovima srednje i jugoistočne Europe, hrani se kukcima koje

Mala muharica (Ficedula

parva)Golub dupljaš

(Columba oenas)

nerijetko lovi u letu, a mlade ptiće hrani gusjenicama. Na Papuku je malobrojna u dupljama srednjodobnih bukovih šuma, a do pet puta brojnija je u staroj bukovoj šumi. Mužjak ima široki bijeli vratni prsten, krupnu bijelu pjegu na čelu, uočljivu bjelinu na krilima i sivkastobijelu trticu. Ženka ima sivu gornju stranu tijela, svijetlosivi zatiljak i uočljivu bjelinu na sklopljenim krilima. Bje-lovrata muharica je ptica pjevica čiji je pjev znakovit po skvičećim tonovima, uz tiho coktanje jezikom.

Mala muharica (Ficedula parva) mje-stimično nastanjuje bujne, sjenovite, nešto vlažnije dijelove listopadnih ili mješovi-tih šuma, nerijetko se pojavljuje u blizini vode i šumskih čistina. Zimuje u jugoistoč-noj Aziji, na gniježđenje se vraća potkraj svibnja, a gnijezdi se u dupljama drveća, između debla i postrane grane, no katka-da i u grmlju. Hrani se beskralježnjacima, rijetko voćem. Na Papuku je mala muharica malobrojna, pojavljuje se u staroj bukovoj šumi na području istoimenog Parka priro-de, a u Hrvatskoj se gnijezdi jedino ovdje. Znakovita je po miganju repom na čijoj se osnovi nalaze bijele mrlje. Mužjak ima hrđasto-narančasto grlo, a ženka je blije-dožućkasto-bijela na bradi i prsima. Jed-nogodišnji mužjaci imaju ruho vrlo slično ženki, a i pjevaju poput nje. Pjesma počinje ritmično, a završava karakterističnim nizom opadajućih tonova.

Crvenoglavi djetlić (Dendocopos medius) gnijezdi se u južnoj i srednjoj Europi, u starim listopadnim, posebice hrastovim i grabovim šumama. Najčešće se kreće uo-kolo u krošnji drveta, a rijetko silazi na tlo. Kljun mu je slab, služi više kao ispitivač a manje kao sjekirica. Na ramenima ima bi-jele plohe poput velikoga djetlića, ali i cr-veno tjeme (ženka s mutnijom nijansom). Hrani se isključivo kukcima na površini kore i lišća, uglavnom na granama te buši ru-pice u potrazi za kukcima. U proljeće pije javorov sok. Na Papuku obitava u mladim i srednjodobnim šumama hrasta kitnjaka, no dvostruko je brojniji u srednjodobnim negoli u mladim sastojinama. U hrvatskoj populaciji broj parova se kreće od 20.000 do 24.000.

Škanjac osaš (Pernis apivorus)

Broj 129 • rujan 2007. HRVATSKE ŠUME 1�

Od 13 ugroženih gnjezdarica najugroženije su crna roda i

škanjac osaš, a u Hrvatskoj se jedino na Papuku gnijezdi mala

muharica.

Golub dupljaš (Columba oenas) je česta i široko rasprostranjena ptica u parkovima i na rubovima šuma, a katkada obitava u ruševinama i liticama. Gnijezdi se u duplja-ma drveća, udubinama zgrada i litica. Hra-ni se u malim i velikim jatima na poljima, nerijetko daleko od gnijezda, a čest je po-sjetitelj morskih obala. Ima pepeljastosive krilne plohe i donja leđa. Tragovi tamnih krilnih pruga na osnovi nisu posebno uoč-ljivi. Poput gradskoga goluba, svadbeni let karakteriziraju duboki i široki zamasi krila i duga klizanja na uzdignutim krilima. Zov mu je prepoznatljiv po monotonom brzom hukanju. U Hrvatskoj je nedovoljno poznata vrsta, a njegova populacija u posljednjih tri-desetak godina prošloga stoljeća pokazuje drastičan pad. Područje Parka prirode Papuk je jedino područje gdje je najnovijim istra-živanjima utvrđena značajna populacija ove

vrste (čak oko 20 % nacionalne populacije). Golub dupljaš evidentiran je u srednjodob-nim i starim bukovim te hrastovim šumama. Njegova brojnost je više od četiri puta veća u srednjodobnoj nego u mladoj hrastovoj šumi. Procjenjuje se da ukupna populacija iznosi 100 – 110 parova.

Škanjac osaš (Pernis apivorus) je daleka ptica selica koja se često gnijezdi u usamlje-nim šumama sa čistinama. Dolazi u svibnju, a odlijeće ponajviše tijekom kolovoza i ruj-na. Smeđaste je boje i širokih krila, na prvi pogled sličan škanjcu mišaru. Međutim, znatno se razlikuje po tanjem vratu, dužem repu te nešto dubljim i mekšim zamasima krila. Mužjak je sivosmeđe boje na gornjoj strani tijela, glava je pepeljastosiva, sa žu-tim očima, poput kukavičjih, s donje strane tijela izrazito je crvenosmeđe isprugan. Na »prstima« je malo crn, s oštrom granicom. Ženka je tamnija s gornje strane tijela i na glavi, a »prsti« su joj tamniji, s rasutom granicom. Rep ima razmaknute pruge, jed-nu na vrhu i dvije na osnovi, a slično je i s letnim perima. Škanjac osaš uglavnom se hrani ličinkama osa, pčela i bumbara, isko-pavajući njihova saća iz zemlje. Za razliku od drugih grabljivica, znatno više se zadr-žava na tlu. Gnijezdi se na visokom drveću, uglavnom 10-20 m iznad tla.Početna istra-živanja ukazuju na gniježđenje 5-10 paro-va na Papuku, a na području Parka prirode čini 3 posto nacionalne populacije. Među ovdašnjim ugroženim pticama je sa crnom rodom najugroženiji.

Prema staroj legendi u dolini rijeke Mirne živjeli su divovi koji su pored ostalih gradova u okolici izgradili i Motovun. Kad su se u ove krajeve

počeli naseljavati ljudi, divovi su područje napustili i nestali. Uz Motovun je vezana i legenda o divu Velom Joži koju je u svojoj pripovijetki opisao naš književnik Vladimir Nazor.

Cijeli gradić jedinstveni je spomenik arhitekture. Najstarija jezgra grada opasana je dobro očuvanim zidinama (bedemima) koje danas služe kao šetnica iz koje se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Mirne i okolicu bogatu vinogradima. Gradski bedemi sačuvani su u potpunosti od propadanja u cijeloj svojoj dužini. U sklopu bedema je komunalna palača, te monumentalna

ISTRA

gradovi

Naseljen već u antičko doba, u 2. i 3. stoljeću, mali, po mnogo čemu poseban istarski gradić Motovun, svoj puni razvoj dosegao je u srednjem vijeku. Smješten je na visokom brijegu (277 metara), do čijeg vrha vodi najdulje stepenište u Istri (1052 stepenice)

Motovun je jedinstveni spomenik arhitekture

Piše: Vesna PlešeFoto: V. Pleše

Grb grada Motovuna

Ulice Motovuna

1� Broj 129 • rujan 2007. HRVATSKE ŠUME

romanička kuća, u čijem se podnožju nalazi prolaz unutarnjih gradskih vrata. Ta je palača građena u 12. stoljeću, kasnije proširivana u 16. i 17. stoljeću.

Unutar gradske jezgre nekoliko je kuća s romaničkim i gotičkim obilježjima iz 14. stoljeća. Uz unutarnju gradsku jezgru, na južnim padinama brežuljka nalazi se staro naselje, a na istočnim padinama noviji je dio naselja. Sva ta tri dijela Grada povezana su u jedinstvenu cjelinu sustavom zidina, gradskih vrata, kula podignutih od 14. do 17. stoljeća.

Na glavnom gradskom trgu nalazi se gotičko-romanički zvonik iz 14. stoljeća i renesansna palača – kaštel s pregradnjama od 16. do 19. stoljeća. Ispod središnjeg trga je spremište javne cisterne, a kamena grla s gradskim grbom potječu iz 14. i 15. stoljeća. Središnjim trgom dominira župna crkva Sv. Stjepana (sagrađena početkom 17. stoljeća). U crkvi se nalazi inventar zavidne umjetničke vrijednosti. Slika Posljednja večera pripisuje se autoru Stefanu Celestiju (iz 12. stoljeća), a mramorni kipovi na glavnom oltaru djelo su Francesca Bonazze iz 1725. Od vrjednijih eksponata tu su još izloženi barokni rezba-reni naslonjač iz 17. stoljeća, slike na stropu djelo su Giuseppea Bernardina Bissona, a orgulje su rad Gaetana Calidda iz Venecije iz 18. stoljeća. Od crkvene opreme tu su po-zlaćeni pokretni oltarić s reljefima raspeća i svetaca iz 18. stoljeća, procesijski križ iz 14. stoljeća s ukrasom na dršci iz 15. stoljeća, te svijećnjaci iz 1714. i 1739.

U Motovunu se nalazi i Likovna galerija s fundusom djela suvremenih umjetnika.

Najstarija jezgra grada opasana je dobro očuvanim zidinama

(bedemima) koje danas služe kao šetnica iz koje se pruža prekrasan

pogled na dolinu rijeke Mirne i okolicu bogatu vinogradima.

U posljednje je vrijeme najpoznatiji po Motovun film festivalu koji se održava u kolovozu

svake godine.

Idealno je izletište, s dobrom turistič-ko-ugostiteljskom ponudom, koje svake godine posjeti veliki broj gostiju iz zemlje i inozemstva. Vrlo je zanimljiva i okolica, s dominirajućom motovunskom šumom, u kojoj se mogu naći gljive tartufi – izvr-stan gurmanski specijalitet. Kraj je bogat brojnim vinogradima, a od vina koja se tu proizvode posebno su poznati teran, pinot i malvazija.

Poznat je i po priredbama koje se održa-vaju tijekom godine i vrlo su posjećene.

Natjecanje u bacanju roga, pučka je igra i sastavni dio pusnih odnosno poklad-nih svečanosti. Održava se poslije pusnog utorka, a muškarci se natječu u bacanju drve-nih palica što bliže vanjskom rogu.

U dijelu naselja zvanom »kanal« od 1903. do danas održava se stočni sajam, svakog trećeg ponedjeljka u mjesecu.

No, u posljednje je vrijeme najpoznatiji po Motovun film festivalu koji se održava u kolovozu svake godine. Utemeljen je 1999., a posjeti ga i do 20.000 ljudi.

Stari gradRenesansni bastion s gradskim vratima

Obrambene zidine Grada


Svjetska banka, pozivajući se na istraživanje grupe uglednih talijanskih znan-stvenika, upozorila je kako

bi već početkom druge polovice 21. stoljeća u svijetu, ukoliko se uništavanje čovjekove okoline na-stavi sadašnjim tempom, mogle nestati šume i ptice, dok će pitka voda biti zagađena te će nastupiti njena nestašica.

Pod nazivom »Sadnice za pla-net: kampanja za milijun stabala« (Plant for the Planet: Billion Tree Campaign), UNEP je pokrenuo ak-ciju sadnje stabala diljem svijeta s ciljem da se u 2007. godini posadi minimalno milijun stabala. Akciji se priključila i Hrvatska, odnosno pojedinci koji su do sada posadili 582 stabla.

Prema riječima izvršnog direk-tora UNEP-a, Achima Steinera, danas imamo vrlo malo vremena otkloniti štetu i ekonomsko sla-bljenje uslijed klimatskih promje-na. Istovremeno imamo na raspo-laganju ekonomski, intelektualni i tehnološki »know-how« kako bi izbjegli razaranje koje će zasigur-no uslijediti nastavimo li uništa-vati okolinu. Rješenja ima, a kako

U posljednjih 50 godina ljudi su promijenili okoliš više nego u cijeloj dosadašnjoj povijesti!

Povećane potrebe za poljoprivredom i industrijom, siromaštvo i nedostatak obradivih površina, glavni su razlozi nestanka šuma.

akcijaPiše: Irena Devčić BuzovFoto: Arhiva

Kako dosegnuti milijun stabala

naglašavaju ekonomisti, mada se u danom trenutku čini mnogo, puno su isplativija u usporedbi s našom trenutnom samodopadnošću koja će nas dovesti do kolapsa. Obnovljivi izvori energije te održivo gospoda-renje prirodnim resursima, mjere su koje čovječanstvo treba početi primjenjivati što prije.

Povijesno gledano, šume su prečesto bile proma-trane isključivo kao bogati izvor sirovine za gradnju, brodogradnju i gorivo. No, posljednjih nekoliko de-setljeća počela se uviđati šira i važnija uloga šumskih ekosistema. Izvještaj kao što je »Millennium Ecosystem Assessment« (MA), na kojemu je radilo 1360 znan-

AKCIJA UN: POSADIMO MILIJUN STABALA U 2007. GODINI


Oko 13 milijuna ha šuma godišnje, što je

jednako površini Grčke, svake godine nepovratno

nestane.

Ujedinjeni narodi (UNEP) i dobitnica Nobelove nagrade, kenijska ekološka aktivistkinja Vangari Matai, pokrenuli su projekt sadnje milijun stabala diljem svijeta u okviru borbe protiv klimatskih promjena i siromaštva. Kenijka Matai, 2004. g. postala je prva Afrikanka i borac za zaštitu životne sredine kojoj je dodijeljena Nobelova nagrada za mir. UNEP je podržao ovu inicijativu, no ipak nije ponudio i financijsku pomoć za njenu realizaciju

stvenika iz cijelog svijeta, jasno kazuje kako općekorisne funkcije šuma globalnoj ekono-miji donose milijune dolara. S izradom izvje-štaja koji je 2000. godine zatražio generalni tajnik UN-a Kofi Annan, započelo se 2001. godine. Glavni cilj MA bio je procijeniti po-sljedice koje će promjene ekosistema osta-viti na čovječanstvo te pronaći znanstvenu osnovu za zaštitu okoliša i održivo korištenje prirodnih resursa. U izvještaju je navedeno kako je čovječanstvo u posljednjih 50 godi-na brže i jače utjecalo i izmijenilo svoj okoliš nego u bilo kojem drugom razdoblju ljudske povijesti. Rapidno povećanje ljudskih potre-ba za hranom, pitkom vodom i gorivom ne-povratno je izmijenilo raznolikost života na Zemlji. Konačno saznanje koje je proizašlo iz 800 stranica detaljnog izvještaja, jest či-njenica da ljudske aktivno-sti toliko iscrpljuju prirodne resurse Zemlje da je gotovo nemoguće da će naš planet i budućim generacijama pružiti današnju sigurnost. Prema najnovijoj studiji sku-pine američkih, njemačkih i švicarskih znanstvenika, ustanovljeno je da je ljud-ska aktivnost, a ne Sunce, glavni krivac za globalno zatopljenje.

Izvještaj pokazuje da se prikladnim mje-rama u idućih 50 godina može zaustaviti degradacija većine ekosistema, no to zahti-jeva konkretne promjene u praksi koje su neizbježne i iznimno važne.

Ljudska populacija dosegla je brojku od 6,5 milijardi ljudi, no očekuje se da bi do 2042 g. ta brojka mogla doseći devet mili-jardi. Rast populacije, povećane potrebe za poljoprivredom i industrijom, siromaštvo i nedostatak obradivih površina glavni su razlozi nestanka šuma. Velike šumske povr-šine gube se zbog pretvaranja šumskog tla u poljoprivredne površine, no ne zaostaju ni potrebe industrije, pa se korištenje drva u industrijske svrhe ili kao gorivo, popelo na 3,1 milijun m3 u 2005 g. Diljem svijeta gu-bitak šuma poprima alarmantne oblike. Oko 13 milijuna ha šuma godišnje, što je jedna-

ko površini Grčke, svake godine nepovratno nestane. Afrika i Južna Amerika prednjače u deforestaciji. Upravo je potreba za gorivom glavni razlog nestanka polovice šuma u Afri-ci. S druge strane, šume u Europi se šire i to godišnje za 0,08 %. No, godišnji prirast šuma u izravnoj je vezi s povećanjem koncentraci-je ugljika u zraku (tzv. ponori – upijanje CO2 kod prirasta drvne mase u šumama). Azija, koja je imala veliki gubitak šuma u devede-setima, u posljednjih pet godina bilježi po-većanje šumskih površina, prije svega radi velikih akcija pošumljavanja u Kini.

Akcija »Plant for the Planet: Billion Tree Campaign« želi u prvom redu povećati ljudsku svijest o problemu globalnog zato-pljenja i pokazati da rješenje leži u nama. Do sada su posađena 22,872.204 stabla diljem

svijeta, od toga u Hrvatskoj, kako je već navedeno, 582 stabla od 11 pojedinaca ili organizacija (pri tome nije navedena ni jedna osnovna ili srednja škola). No, koliko god su rezultati za nas poražava-jući, naši susjedi Slovenci po-sadili su svega jedno (1) sta-blo, naši drugi susjedi u BiH

niti jedno, a ekološki osjetljivi Austrijanci čak 3. Po svemu sudeći, naša ekološka svijest je ipak na zavidnoj razini. No, da ima i pozitiv-nih primjera, kako u našem susjedstvu, tako i na drugom kraju zemlje, pokazuju u prvom redu Talijani, čija se Regionalna administraci-ja za poljoprivredu i šumarstvo Lombardije, priključila akciji sa 7000 zasađenih stabala. S druge strane, u Maleziji su sve nacionalne škole, njih 10.000, dobile direktivu da svake godine posade minimalno tri stabla.

Na stranicama UNEP-a (www.unep.org/bi-lliontreecampaign) svi zainteresirani koji se žele priključiti akciji mogu dobiti kvalitetne informacije kako i gdje posaditi stablo. Pre-poručena je sadnja autohtonih vrsta drveća koja su karakteristična za određeno pod-neblje. Ovom akcijom želi se pokrenuti što veći broj ljudi koji bi svojim volonterstvom izrazili zabrinutost i solidarnost za klimatske promjene.

T ijekom petodnevnog boravka go-sti iz Finske su se, u pratnji mr. Jo-sipa Dundovića u šumariji Gerovo, najprije upoznali s prebornim gos-podarenjem u jelovo-bukovim šu-

mama u predjelu Lividrage, gdje su ih s na-činom rada i osnovnim podacima upoznali upravitelj šumarije Gerovo Josip Malnar sa suradnicima te rukovoditelj uređivačkog odjela Boris Pleše.

O gospodarenju mediteranskim šumama crnog bora i hrasta medunca u predjelu Hre-ljin, šumarima iz Finske osnovni su uvid pru-žili upravitelj riječke šumarije Dejan Švob i Tijana Grgurić iz uređivačkog odjela. Stručni dio posjeta završio je u srijedu, 1. kolovoza, kad su finski šumari posjetili Tvornicu pro-zora Lokve d.d.

Nalazeći se u zaleđu velikog lučkoga grada, u području submediteranske klime, šumarija Rijeka najvećim dijelom gospodari sastojinama hrasta medunca i crnog graba te kulturama crnog bora različitoga uzrasta, istaknuo je upravitelj riječke šumarije Dejan Švob na terenu iznad Hreljina, odakle su fin-ski šumari kao na dlanu imali pred sobom Kvarnerski zaljev i Učku. Gosti iz Finske imali su ovdje priliku vidjeti kako su se goranski šumari još prije 60-ak godina borili da od

Finski šumari u Hrvatskoj

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

Finski šumari u HrvatskojSkupina finskih šumarskih stručnjaka za privatne šume koju su predvodili izvršni direktor udruge Kari Korpi i savjetnik Pertti Vuoristo, boravila je od 29. srpnja do 2. kolovoza u stručnom posjetu Hrvatskim šumama. U Gorskom su se kotaru upoznali s gospodarenjem prebornim i mediteranskim šumama

kamenjara i šikara podignu sastojine listača medunca i graba koji se ovdje autohtono javljaju u stadiju šikara i makije i samo su dugogodišnjim uzgojnim zahvatima i marom šumara prevedeni u šume sjemenjače. Obišli su i 60-godišnju sastojinu crnoga bora u kojoj drvna zaliha iznosi 222 m3/ha, a godišnji prirast 9,4 m3/ha.

Fince je zanimalo kako se rade gospodarske osnove (koje su im izgledale jako velike!), čudili su se silnoj rascjepkanosti privatnih šumoposjeda u Hrvatskoj, razgovaralo se o (upravo vrlo aktualnima) šumskim požarima gdje ih je interesiralo ostaje li zemlja nakon požara uništena, koliko često se rade prorede, a nije nezapaženo prošao ni podatak da se na ovom kame-nom terenu gdje se šumske vlake teško rade, drvna masa izvlači s konjima.

Osim stručnog dijela, program posjeta obuhvatio je i posjet nekim turističkim destinacijama koje su go-stima se sjevera Europe bile iznimno zanimljive. Osim boravka u ugodnom ambijentu Lovačkog doma u Del-

nicama, upoznali su i Lovačku kuću Lividraga, obišli otok Krk (Njivice), bili u Rijeci, a posjetili su i poznato izletište Zeleni vir u Gorskom kotaru. Prije povratka u Finsku nekoliko su sati razgledavali i hrvatsku met-ropolu.

Finsko šumarstvo

U Finskoj na šume i šumsko zemljište otpada 67 % površi-ne zemlje. Prema vlas-ničkoj strukturi 57 % je privatnih, 29 % dr-žavnih, 8 % u vlasniš-tvu drvne industrije, te ostalih vlasnika. Godišnje priraste 87 mil. kubika, a sječe se oko 70 mil. kubika.

Od ukupne zalihe, na privatne šume ot-pada 67 %, a na go-dišnji prirast u njima 68 % od ukupnog pri-rasta. Drvna zaliha po hektaru u privatnim šumama iznosi 160 kubika.

Šumoposjednici su udruženi u udruge. Postoji jedna čelna udruga na razini dr-žave, 8 regionalnih s 153 lokalne. Udruge brinu o svim poslovi-ma koje šumoposjed-nici zakonski moraju obavljati (planiranje, sječa, pošumljavanje, njega). U nabavljanju sadnica privatni vlas-nici sudjeluju s 50 % cijene, dok drugu po-lovicu plaća država (iz poreza koji šumovlas-nici na račun ostvare-nog profita uplaćuju u proračun).

U šumi crnoga bora iznad Hreljina

Kod protupožarne promatračnice


stručna razmjenaPiše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

Piše: Goran VincencFoto: G. Vincenc

putopisWACHAU – BISER DONJE AUSTRIJE

Na lijepom, plavom DunavuO regiji Wachau u jugozapadnom dijelu donje Austrije nisam ništa znao, no vjerujući kolegici na riječ, odlučio sam posjetiti taj dio Austrije, koji se nalazi oko sat i pol vremena vožnje automobilom, zapadno od Beča. I nisam pogriješio!

T a regija, koja je svrstana u zaštiće-ne prirodne krajolike UNESCO-a, po mnogima je najljepša regija u cijeloj Austriji, a odlikuju je, osim predivnog

krajolika, veliki broj samostana i dvoraca, izvr-sna vina, brojne srednjovjekovne legende te predivni Dunav, najmoćnija rijeka Europe. No, krenimo redom.

Prvo odredište bio je Melk, gradić koji se može pohvaliti da na litici iznad Dunava ima jednu od najimpresivnijih zgrada u cijeloj Au-striji, samostan opatije Melk. Još 976. godine, Leopold I. izgradio je utvrdu na ovome mjestu i proglasio je svojom službenom rezidencijom, da bi je Leopold II. darovao benediktinskom redu 1089. godine i od tada je u njihovom vlasništvu. Sadašnji barokni izgled samostan je dobio 1736. godine. Ispod zgrade opatije

nalazi se pitoreskni gradić Melk, na istoimenoj rječici koja se ulijeva u Dunav. Gradić je vrlo ugodan, sa brojnim obiteljskim restoranima, koncentriranim oko gradske vijećnice iz kojih miriše ukusna i lijepo aranžirana hrana.

Nakon obilaska Melka ukrcao sam se na turistički brod koji plovi Dunavom sve do Kremsa, koji se nalazi 36 km istočnije. Na ovo-me dijelu Dunav pravi kanjon i na taj način odjeljuje bohemsku šumu na sjeverozapadu i dunkelsteinersku šumu na jugoistoku, a kra-jolik je stvarno fenomenalan. Uz samu rijeku, smješteni su mnogobrojni dvorci i srednjo-vjekovne utvrde od kojih su najimpresivnije ruševine Aggstein, srednjovjekovni Spitz, te barokni dvorac.

U Spitzu brod prvi put staje, no nakon pola sata put se nastavlja prema Durnsteinu, legendarnom zatvoru u kojem je bio zarobljen kralj Richard Lavljeg Srca na povratku iz III. kri-žarskih ratova. Legendarnog kralja zarobio je vojvoda Leopold IV. 1293. godine zbog svađe, a oslobodio ga je njegov lutajući paž Blon-del, slučajno ga otkrivši u jednoj od tamnica utvrde.

No nije to jedina legenda ovoga kraja. Čim se izađe iz Spitza, dolazi se do dijela poznatog kao Vražji zid, gdje se obala strmo spušta pre-ma rijeci. Navodno je to kreacija samog vraga koji je htio napraviti branu koja će potopiti lokalnu crkvu, jer su se u njoj održavale anđe-oske mise. Branu je morao dovršiti do jutra, a da bi uspio u svome naumu, kupio je sve pije-tlove u selu kako ne bi mogli objaviti zoru. No jedna starica se nije htjela odreći svoga pijetla, koji je na vrijeme probudio selo, što je spri-ječilo vraga u njegovom naumu. Iz odmazde je ispalio strijelu u nesretnu pticu, zbog čega na vrhu crkve umjesto križa stoji zlatni pijetao proboden strijelom.

Na potezu između Melka i Spitza, nalazi se selo Willensdorf, dom jednog od najstarijih europskih umjetničkih artefakata, legendarne Venere iz Willensdorfa, figure božice plodnosti čija starost se procjenjuje na 26.000 – 30.000 godina. Idol Venere se trenutno čuva u povi-jesnom muzeju u Beču.


Opatija Melk

Dvorci uz Dunav

Na lijepom, plavom Dunavu

Melk je gradić koji se može pohvaliti da na litici iznad

Dunava ima jednu od najimpresivnijih zgrada u cijeloj Austriji, samostan

opatije Melk.

Još jedna legenda ovoga kraja budi za-nimanje posjetitelja, a vezana je uz dvorac Aggstein, koji je pripadao obitelji baruna pljačkaša, čiji je najpoznatiji predstavnik bio Jorg Schek von Wald iliti »šumski terorist«. Njegova specijalnost bile su otmice bogatih putnika koji su plovili Dunavom prema Beču, za koje bi tražio otkupninu. U slučaju da ot-kupnina nije stigla, Jorg je svoje žrtve slao u Vrt ruža, plato ispod dvorca okružen strmim

liticama, odakle su žrtve imale dvije opcije: umrijeti od gladi ili poginuti u pokušaju bije-ga, spuštajući se niz liticu.

Vinski kraj – Već pri samom ulasku u mje-sto, Durnstein će osvojiti vaša srca. Smješten na mjestu gdje Dunav stvara potkovu, okružen strmim liticama i brojnim vinogradima, ovaj gradić s razlogom nosi titulu najromantičnijeg grada u regiji. Ulice su zadržale barokni izgled kakav je grad imao početkom 17. st. kad je


Glavni trg u Melku

Utvrda Spitz


Jasmini (Jasminum) obuhvaćaju rod listopadnih ili vazdazelenih grmova ili pe-njačica iz porodice maslinki (Oleaceae). Čini ga oko 200 vrsta, raširenih pretežito u tropskim i suptropskim predjelima. Izbojci su bridasti i uglavnom zeleni, a 2-3 cm dugi listovi neparno perasti, cjelovitog ili nešto napiljenog ruba, katkada reducirani na 3 listića, rijetko na jedan list. Cvjetovi su dvo-spolni, u vršnim ili paštitastim cvatovima ili metlicama. Čaška je zvonolika ili ljevkasta, na vrhu s 4-9 zubaca. Bijeli ili žuti vjenčić je krupan, na dnu je cjevast ili ljevkast, a na vrhu četverodijelan ili peterodijelan. Plod je

Jasmini su vrlo osjetljivi te uspijevaju uglavnom u toplijim krajevima, ako su zaštićeni od mrazova i niskih temperatura. Za nas imaju važnost samo kao ukrasni grmovi ili penjačice u uskom području sredozemne klime

izgrađen veći dio kuća, dok je lokalni samo-stan, izgrađen početkom 18. st. sa svojim plavim zvonikom, postao simbol grada.

Na stijeni iznad grada nalazi se čuveni »Ri-chardov« dvorac Kuehnringer, nadgledajući cijelu okolicu.

Gastronomska i vinska ponuda Durnstei-na poznata je i izvan granica Wachaua. Bu-dući da je regija bogata vinogradima, grijeh je ne degustirati lokalne proizvode koji se nude na malim kioscima unutar gradskih zidina. U ponudi se ističu uglavnom bijela vina od kojih toplo preporučujem Rizling, Sauvignon Blanc te slatki Muškat.

Brod dalje nastavlja put, prema posljed-njoj točki – Kremsu.

Najveći grad u regiji može se pohvaliti da je najpitoreskniji grad u Austriji, a »dušu grada« čine uske uličice prepune malih tr-govina u kojima se prodaju brojni suveniri, vezani uz proizvode i legende ovoga kraja.

Ovdje je ujedno i kraj puta. Brod se okre-će i vraća uzvodno natrag u Melk, a za oso-bu ograničenu vremenom, tu je i vlak koji vas može odvesti do Beča ili Melka (ukoliko ste tamo ostavili auto).

Vjerujem da Wachau nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

Ruševine Aggsteina i Vrtova ruža

Vinogradi oko Durnsteina

Perzijski jasmin već je odavno donesen u srednju Europu, često se uzgaja u toplijim europskim

područjima, u parkovima i vrtovima, a i u našem Primorju.

Bijeli cvjetovi otvaraju se početkom ljeta i cvatu tijekom

cijele jeseni.

crna boba koji se rastvara na dva dijela, s jednom do dvije sjemenke. Jasmini su vrlo osjetljivi te uspijevaju samo u toplijim kra-jevima, ako su zaštićeni od mrazova i niskih temperatura. Stoga za nas imaju važnost samo kao ukrasni grmovi ili penjačice u uskom području sredozemne klime. Jasmi-ne koji se u nas uzgajaju možemo, prema položaju lišća, podijeliti u dvije grupe: u prvoj je lišće naizmjenično (obični jasen i Jasminum humile), a u drugoj nasuprot-no (kineski, perzijski, indijski i himalajski). Nekoliko popularnih vrsta pojavljuje se i u kulturama, nerijetko se uzgajaju za proiz-vodnju parfema, osobito indijski jasmin, a za pripremanje mirisavih čajeva upotreblja-vaju se listovi i cvjetovi.

Obični jasmin (Jasminum fruticans) je poluzimzelen sredozemni grm, visok do


mala enciklopedija šumarstva

Jasmini(Jasminum)

Obični jasmin (Jasminum fruticans)Indijski jasmin (Jasminum Sambac)

Rani, kineski ili zimski jasmin (Jasminum nudiflorum)

3 m, nešto jače razgranat, rasprostranjen na području zapadne Azije i istočnoga Sre-dozemlja. Pojavljuje se i na Balkanskome poluotoku, samoniklo raste u dolini Var-dara u Makedoniji, pretežito u šibljacima i pseudomakiji (s bjelograbićem, smrdlji-kom, šimširom i dr.), a ima ga i u šikarama i kamenjarama Bugarske, Albanije i južnih

zemalja. Ima duge, uspravne ili otklonjene, gole, bridaste izbojke, koji su žućkastoze-leni ili žuto-smeđi. Listovi su naizmjenični i uglavnom tročlani, dugi 2-3 cm. Poluko-žasti listići obrnuto su jajoliki ili kopljasti, 8-20 mm dugački, na vrhu tupi, na dnu kli-noliki, na rubu trepavičasto dlakavi, s po-sebno izraženom nervaturom. Cvjetovi su tamnožuti, po 2 do 4 zajedno, na kratkim postranim izbojcima. Čaška je zvonolika, sa zupcima koji nalikuju na šilo. Vjenčić je širok 1,5 cm, ima 5 jajolikih lapova. Obič-ni jasmin cvate tijekom lipnja i srpnja, a u nas se kao ukrasni grm uzgaja u vrtovima i parkovima. Jasminum humile je indijski, gotovo vazdazeleni grm koji se uzgaja u vrtovima toplijih područja. Ima gole i okru-gle izbojke, a list čine obično po 3 listića, duga približno 2 cm, koji su jajoliki, uši-ljeni, goli i sjajni, s cjelovitim rubom. Cva-tu po 2 do 4 cvijeta, zubići čaške su vrlo

kratki, a tamnožuti vjenčić je znatno duži od cijevi čaške.

Rani, kineski ili zimski jasmin (Jasmi-num nudiflorum) je puzavi, do 5 m visoki, poluzimzeleni grm koji potječe iz sjeverne Kine, s tankim uspravljenim i u obliku luka savijenim granama. U nas se kao ukrasna vrtna vrsta, cijenjena zbog rane cvatnje, često uzgaja u Dalmaciji i Primorju. Izbojci su četverobridni i goli, a listovi nasuprotni i tročlani. Listići su do 3 cm dugi, jajoliki do obrnuto-duguljasto jajoliki, prema vrhu sitniji, na rubu trepavičasto dlakavi. Petelj-


Nekoliko popularnih vrsta pojavljuje se i u kulturama, nerijetko se

uzgajaju za proizvodnju parfema, osobito indijski jasmin.

ke su duge 5-10 cm. Cvjetovi su žute boje, bez posebnoga mirisa, pojavljuju se prije listanja, već u siječnju, cvatu do travnja, a smješteni su pojedinačno u pazušcima lis-nih pupova, na prošlogodišnjem izbojku. U povoljnim vremenskim uvjetima cvate tijekom cijele zime. Zanimljivo je da jedini nema mirisne cvjetove među više od 200 vrsta jasena. Čaška je kratka, vjenčić izrazito žut, 1,5-3 cm širok i 4-5 puta duži od čaške, obično sa 6 jajolikih zubaca kojima je rub nerijetko valovit. Zimski jasen je brzorastući grm kojemu grane za godinu dana mogu doseći duljinu do jednoga metra. Odgova-raju mu sunčana do polusjenovita mjesta i umjereno vlažno tlo, a najotporniji je među jasminima na zimske uvjete kontinentalne Hrvatske. Razmnožava se zeljastim reznica-ma u proljeće i poluzrelim od svibnja do srpnja, a najlakše položenicama u proljeće ili kasno ljeto.

Perzijski jasmin (Jasminum officinale) je polulistopadna ili listopadna penjačica, visoka do čak 12 m i široka do 3 m, iz sred-nje Azije, između Kine i Irana. U srednju Europu donesen je već odavno, često se uzgaja u toplijim europskim područjima, u parkovima i vrtovima, a i u našem Primor-ju. Izbojci su šiboliki, bridasti, tanki, goli ili gotovo goli. Mogu biti dugi nekoliko meta-ra, polegli ili se penju naslanjanjem. Listovi su sivozelene boje, na rubovima smeđasti, nasuprotni, neparno perasti, sastavljeni od 5-9 polukožastih jajolikih ili ovalnih, šiljastih listića, od kojih je vršni najkrupniji. Listići su dugi 1-6 cm, sjedeći i goli. Cvjetovi su bijeli, blagoga mirisa, na tankim stapkama, po 2-10, u vršnim paštitastim cvatovima. Otvaraju se početkom ljeta i cvatu tijekom cijele jeseni. Zupci čaške su linealni, dugi 6-10 mm, a bijeli vjenčić je širok oko 2,5 cm, s 4-5 duguljastih zubaca. Iz vjenčića se dobiva poznato jasminovo ulje. Plod je crna boba. Perzijski jasmin se uzgaja na plodnim


Perzijski jasmin (Jasminum officinale)

Himalajski jasmin (Jasminum grandiflorum)

Jasminum humile

i dobro dreniranim terenima, voli sunčane položaje, no prilagođava se i polusjeni. Traži zaštitu od hladnih vjetrova i zimskih nepo-goda, jer ne podnosi niske temperature. U našim podnebljima bolje ga je zimi, ako je moguće, uzgajati u posudama u zatvore-nom prostoru.

Indijski jasmin (Jasminum Sambac) je grm porijeklom iz istočne Indije, a uzgaja se u vrtovima sredozemnoga područja. Izbojci su mu dlakavi, listovi jednostavni, na dlaka-vim peteljkama, na osnovi zaobljeni ili po-lusrcoliki, jajoliki i cjelovitoga ruba. Cvjetovi su u rjeđim paštitastim cvatovima, vjenčić je bijele boje, a kasnije grimizan. Koristi se za aromatiziranje čaja, a u Kini za ukraša-vanje kose (cvjetovi), zatim u kozmetici i za masažu.

Himalajski jasmin (Jasminum grandi-florum) je grm koji se kao ukrasna vrsta uzgaja na području Sredozemlja. Izbojci su mu ravni, uspravni i goli, a nerijetko se pe-nju naslanjanjem. Listovi su sastavljeni od 7 jajolikih i ušiljenih listića, od kojih je gornji najveći. Listići čaške su linealni, vjenčić je dug do 3 cm, bijele boje, izvana crvenkast. Himalajski jasmin sadrži vrlo malo eteričnog ulja, a ubrajamo ga u skupinu najskupljih, tzv. plemenitih ili dragocjenih ulja, koja su najcjenjenija u Francuskoj. Nerijetko ga zo-vemo kraljem, a ružu kraljicom ulja. Pravilo za dragocjena ulja je da se razrjeđuju, pri-mjerice jasminovo u eteričnom ulju limuna. Jasminovo ulje je vrlo moćno i jako, s istoč-njačkim štihom, vrlo senzualno, erotično i jaki je afrodizijak.

Posjetite nas na sajmu u Gudovcu, iskoristite sajamski popust i mogućnost subvencije od 25% za kapitalna ulaganja

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić

zaštita biljnih vrsta

Kijačasta crvotočina (Lycopodium clavatum) je trajna zimzelena biljka, pripada skupini papratnjača (Pteridophyta) i porodici osladnjača (Lycopodiaceae), čija pojava datira od prije 300 milijuna godina. U geološkoj prošlosti crvotočine su bile drvenaste i mnogo veće te formirane u čitave šume. Ta biljka ras

ZAŠTIĆENE RIJETKE I UGROŽENE BILJNE VRSTE

Kijačasta crvotočina (Lycopodium clavatum)Ova trajna zelena biljka iz skupine papratnjača nalik je mahovini, raste na svijetlim položajima, u acidofilnim listopadnim, crnogoričnim i mješovitim šumama, na rubovima šuma, uz šumske putove, na vrištinama, cretovima i planinskim travnjacima

prostranjena je na neplodnim tlima u velikom dijelu europskoga kontinenta (izuzevši mediteransko i stepsko područje), a različite vrste rastu u Aziji, Americi, na planinama tropske Afrike i na havajskim otocima. Znakovita je po tome što razvija puzavu stabljiku dugu 100 do 200 cm s uzdignutim i razgranatim postranim ograncima, koja je pokrivena gustim i sitnim, na vrhu ušiljenim listićima. Oni su dugi do 4 mm i spiralno su razmješteni te na vrhu produženi u dugi, bijeli, končasti završetak. Gornji su listovi cjelovitoga ruba, a donji napiljeni. Po dva do tri strobilusa, klasića sporofila (plodnoga lista na kojemu se oblikuju trusnice ili sporangiji), nalaze se na zajedničkom ogranku, dugom do 18 cm, obraslom žućkastim i ljuskastim li

stićima. Plodni su listovi žućkasti, napiljeni, jajasti, dugi 23 mm. Na strani okrenutoj prema zemlji razvija se mnoštvo nježnih i sitnih korjenčića.

Uporaba u pučkoj medicini – Nespolne rasplodne stanice spore ili truske su mrežasto rebraste, a u obliku su žutobijeloga praha koji u narodu još nazivaju brašnom. On je bez mirisa, lako zapaljiv i prilagođen za prijenos vjetrom. Spore se lako hvataju za prste i plivaju na vodi, a mogu biti velike (megaspore) i male (mikrospore). Iz ovih potonjih klijat će, nakon što padne na tlo, muški gametofit, a iz megaspora ženski gametofit. Prah se primjenjuje u medicini, a posipa se na oboljele dijelove kože, posebice u bolesnika koji su prisiljeni dugo vremena ležati. »Brašno« se upotrebljava i kod bolesti mokraćnoga sustava, a budući da ubrzava izlučivanje mokraćne kiseline, primjenjuje se

U Hrvatskoj kijačastu crvotočinu nalazimo u planinskim predjelima Velebita, Gorskoga kotara, Hrvatskoga zagorja, Moslavačke gore, Medvednice, Vukomeričkih gorica i na Požeškome gorju (na Papuku na više lokaliteta).

Jednoljetna crvotočina (Lycopodium annotinum)

Kijačasta crvotočina (Lycopodium clavatum)


povijest šumarstvatijekom liječenja uloga (gihta) i reumatičnih bolesti. Ljekovita svojstva ima cijela biljka, a pomaže oboljelima od reume, kostobolje, žutice, kod želučanih, crijevnih te bolesti mokraćnih i spolnih organa, bubrežnih kamenaca i grčevitih bubrežnih napadaja, a također tijekom liječenja skrofuloze (tuberkuloza pluća) i rahitisa. Preporučuje se kod hemoroida i kroničnih proljeva, a nezamjenjiva je kod liječenja svih oboljenja prostate te upale jetre.

Dijelovi biljke

U planinskim predjelima Hrvatske – Ova biljka nalik je mahovini, raste na svijetlim položajima, u acidofilnim listopadnim, crnogoričnim i mješovitim šumama, na rubovima šuma, uz šumske putove, na vrištinama, cretovima i planinskim travnjacima. Na našim planinama dosegne visinu do približno 160 cm. U Hrvatskoj je nalazimo u planinskim predjelima Velebita, Gorskoga kotara, Hrvatskoga zagorja, Moslavačke gore, Medvednice, Vukomeričkih gorica i na Požeškome gorju (na Papuku na više lokaliteta).

Rijetka i osjetljiva vrsta – U acidofilnim šumama smreke i jele te u borovim šumama rastu još četiri vrste ovoga roda, a izdvajamo samo jednoljetnu crvotočinu (Lycopodium annotinum). Ona se od kijačaste crvotočine razlikuje uglavnom po tome što su joj vrhovi listića samo ušiljeni i nisu produženi u dugi bijeli končasti završetak. Strobilusi su joj pojedinačni i sjedeći, a raste na planinama Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine.

Kijačasta crvotočina je rijetka i osjetljiva vrsta, a zbog branja i uporabe u cvjećarstvu sve je manje nalazimo na njenim prirodnim lokalitetima.

Albin Leustek rođen je u Koprivnici, 9. prosinca 1890., studij šumarstva završio je 1913. na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, a kao šumarski

vježbenik radio je u Valpovu. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata bio je u vojnoj službi u Crnoj Gori do 1916. kad je iz zdravstvenih

60 GODINA OD SMRTI ŠUMARA ALBINA LEUSTEKA

Čovjek koji je šume Medvednice približio Zagrebu, a planinu otvorio planinarima!

Osnova gospodarenja iz 1925. i povećanje površine šuma u vlasništvu grada Zagreba, izgradnja prometnica i objekata na Medvednici, Leustekova staza, Leustekov park i Vila Leustek u Zagrebu kao kulturno dobro važan su dio ostavštine Albina Leusteka, glavnog šumara zagrebačke Gradske šumarije na Medvednici, šumarima, planinarima i gradu Zagrebu

Piše: dipl. ing. šum. Mladen SkokoFoto: Privatna arhiva Leustek-Zimmer, JU PP Medvednica, B. Meštrić, P. Zimmer

Albin Leustek

Izlet obitelji Leustek i njegovih lugara traktorom i kolima na Sljeme

razloga otpušten. Kao šumarski pristav zaposlio se na vlastelinstvu grofa Normanna u Valpovu, a 1918. radi kao kotarski šumar u Dugom Selu.

Godinu dana kasnije postavljen je za glavnog šumara Gradske šumarije u Zagrebu sa zadatkom da organizira gospodarenje šu



60 GODINA OD SMRTI ŠUMARA ALBINA LEUSTEKA

Čovjek koji je šume Medvednice približio Zagrebu, a planinu otvorio planinarima!

mama na Medvednici (463 ha). Tu dužnost u svojstvu šumarskog nadzornika obnaša do 1941. godine. Za vrijeme rata bavio se poljoprivredom na posjedu u V. Gorici. Umro je u Zagrebu 1947. te pokopan u obiteljskoj grobnici u Šestinama.

Nakon nekoliko godina rada u šumama grada Zagreba na Medvednici, kao podlogu za daljnje aktivnosti Leustek je 1925. za te šume izradio treću Osnovu gospodarenja. Zadržao je oplodnu sječu i ophodnju od 100 godina, a povećanjem godišnjeg etata

naglasio je ekonomski značaj gradske šume. Od vrsta drveća prevladavala je bukva dok su kesten, hrast i jela ukupno bili zastupljeni s nešto više od 20 %. Kao ni prethodne osnove (Vrbanić, 1877., Erny 1903.), niti ova nije sačuvana. Leustek je osnovao i lugarsku službu pa je za te potrebe izgradio nekoliko lugarnica prema vlastitom tipskom projektu. Drvena je građa rezana, uz manju dopunu opreme, na pilani Bliznec.

U razdoblju od 1926. do 1936. na prijedlog A. Leusteka grad je kupio ukupno 1178

ha privatnih šuma (od porodica Kulmer, Gorjan, Đurđević, Pongratz), pa je ukupna površina gradskih šuma povećana na 1640 ha.

Nakon rasprava o načinu sječe i obnove sastojina (oplodna sječa) na Medvednici, a posebno na području gradskih šuma, u kojima su sudjelovali mnogi ugledni šumari (Petračić, Ugrenović, Nenadić, Grünwald), Skupština gradskog zastupstva 1932. proglašava 1300 ha gradskih šuma Medvednice zaštitnom parkšumom, prelazi se na

Novinari kod A. Leusteka u Vili Rebar 1939. godine. Prvi zdesna lugar Lukačin

Leustekova staza

Vila Leustek

konzervativno preborno gospodarenje i donosi jedinstveni program rada.

Posebnu je pozornost Leustek poklonio izgradnji prometnica s ciljem otvaranja gradskih šuma za potrebe šumarije te izgradnji i obilježavanju planinarskih puteva i staza za rekreaciju Zagrepčana. Naime, kroz gradski je posjed prolazila samo Sljemenska cesta izgrađena 1897. (načelnik Mošinski), i loši kolnik iz Šestina do Kraljičinog zdenca. Izgradio je šumski kolnik do zapadnih obronaka Puntijarke, zatim kolnik do Pongratzove lugarnice te šumski kolnik od starog planinarskog doma na Sljemenu, preko Kulmerove lugarnice na Babjem kutu, Sv. Jakoba i Kraljičinog zdenca do Ožboltove lugarnice. Za izgradnju i održavanje šumskih cesta aktivirao je drobilicu u kamenolomu Adolfovac i dobio kvalitetan nasipni materijal.

Od planinarskih staza koje je uredio, najpoznatija je ona nazvana po njegovom imenu, Leustekova staza, namijenjena posebno starijim osobama. Staza je duga 5,7 km, a počinje u Gračanima, prolazi ispod Sljemenske žičare, izlazi na Adolfovac, presijeca Sljemensku cestu i stiže do Sljemenske lugarnice. Na 9. km Sljemenske ceste odva

ja se Šumarev put kojime se uz planinarski dom Runolist dolazi do izvora potoka Bliznec gdje je Leustek, oduševljen ljepotom krajolika, poželio biti pokopan pa se otada taj lokalitet naziva Šumarev grob.

Planinarska kuća na Sljemenu. Nadogradnjom desnog krila 1925. nazvana Tomislavov dom

A. Leustek (lijevo) i gradski mjernik M. Prister na trasiranju ceste (sjevernom padinom Medvednice) PP Medvednica – Leustekov put, Šumarev put i Šumarev grob


U razdoblju od 1926. do 1936. na prijedlog A. Leusteka grad je kupio ukupno 1178 ha privatnih šuma (od porodica Kulmer, Gorjan, Đurđević, Pongratz), pa je ukupna površina

gradskih šuma povećana na 1640 ha.

A. Leustek je bio inicijator i organizator aktivnosti vezanih uz planinarstvo i sport te je često pozivao novinare radi popularizacije Medvednice. Pomagao je u osnivanju planinarskih društava (Runolist, Poštanska štedionica), izgradnji planinarskih domova (Đački dom, novi Tomislavov dom, Runolist) i gradske kuće Vile Rebar. Sudjelovao je u odabiru lokacije i izgradnji Sljemenske ka

pelice, a bio je i suorganizator motorističkih utrka 1936. na Sljemenskoj cesti.

Uz te aktivnosti obavljao je redovne dužnosti gradskog šumara brinuvši o obnovi šuma, pošumljavanju, sječi i izradi, privlačenju drvnih sortimenata, uređenju potoka, izvora.

Uz obiteljsku kuću (Vila Leustek) koju je prema vlastitom nacrtu sagradio u Šestinskim mlinovima (danas Mlinovi 72), zasnovao je i oblikovao park na površini od 0,6 ha. Kasnije je park njegovala i popunjavala njegova kći Planinka Leustek unošenjem većega broja, pretežno dekorativnih vrsta drveća i grmlja. Godine 1963. park je proglašen zaštićenim objektom prirode kao spomenik vrtne arhitekture. Rješenjem Ministarstva kulture iz 2003. Vila Leustek koja je 1989. stavljena pod privremenu zaštitu, s Leustekovim parkom, proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom.

A. Leustek je napisao i više članaka u stručnim glasilima. Podsjećanjem na 60godišnjicu smrti, ovim prilogom odajemo skromnu zahvalnost Albinu Leusteku za njegov doprinos razvitku šumarstva i planinarstva na Medvednici.


slovačka17. NATJECANJE SJEKAČA SLOVAČKE – DREVORUBAČ 2007.

Uz natjecanje i mnoštvo popratnih događaja

Na 17. natjecanju sjekača Slovačke, Drevorubač 2007., 8. i 9. kolovoza u Namestovu, pobijedio je nakon uzbudljivog finiša domaći sjekač Jaroslav Kukec. Kao gosti nastupila su i trojica provlasiranih s natjecanja sjekača Hrvatske u Delnicama

Slovački dani šumarstva, »Drevorubač 2007« – Oravski pohar, održani 8.i 9. kolovoza u Namestovu, pitoresknom gradiću na obali jezera Oravska pri-

ehrada, blizu granice s Poljskom, i ove su godine tradicionalno bili zaliveni kišom! Pobjednik natjecanja sjekača, i to je nekako

tradicionalno, odlučen je u posljednjoj i naj-spektakularnijoj disciplini, kresanju grana. A ona je održana u Amfiteatru, na obali jezera pred mnogobrojnim gledateljima. U konku-renciji 36 sjekača iz Slovačke, Češke (za koje je to bilo izborno natjecanje) te gostiju iz Hrvatske, Poljske i Ukrajine, pobijedio je Jaroslav Kukec iz Slovačke s 1587 bodova. No nije bio najbolji u posljednjoj disciplini, nego je imao manje pogrešaka od pobjedni-ka koje su oduzele dragocjene bodove i tako je Kukec »iskočio« na prvo mjesto. Drugi je bio Jaroslav Pervenka (Slovačka) s 1574, a

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Mrkobrad

Namestovo, Amfiteatar gdje se sve događalo

Hrvatska ekipa

I. Kitner na obaranju stabla u šumi


Najveći je pljesak na proglašenju najboljih dobio vođa hrvatske ekipe Mladen Slunjski kad je pobjedniku uručio nagradu Hrvatskih šuma – 10-dnevni boravak u apartmanu na moru za četiri osobe!

treći Jiri Andel (1547). I to je najvažnije što treba zapamtiti sa službenog dijela natjeca-nja.

Na najvažnijoj godišnjoj manifestaciji slovačkih šumara sudjelovala je i mala hr-vatska ekipa (vođa Mladen Slunjski, Denis Štimac te trojica prvoplasiranih s Dana šu-marstva u Delnicama, Ilija Lukić, Ilija Šarić i Ivica Kitner). Na kraju natjecanja oni su se

poredali obrnutim redom pa su bili 25. (Lu-kić), 18. (Šarić) i 17. (Kitner).

Relativno skroman plasman zapravo nije nikakvo iznenađenje jer sva natjecanja sje-kača u europskim zemljama kao i europska i svjetska prvenstva, održavaju se po svjet-skim standardima (po kojima se, doduše prvi put, radilo i u Delnicama). Važnije je da se hrvatski sjekači na takvim natjecanjima susreću u pravilu s profesionalcima ili po-luprofesionalcima. Slovačke šume, recimo, nakon restrukturiranja (o tome više u slje-dećem broju u razgovoru s generalnim di-rektorom) nemaju sjekače. Svi oni rade kod privatnih osoba, a oni koji se natječu dolaze iz vlastitih pobuda, žele se pokazati, možda osvojiti i neku od vrijednih nagrada. Dolaze vlastitim autima iz svih krajeva u pratnji obi-telji, djece, prijateljica.

Evo još nekoliko sličica iz Slovačke koje će pokazati neke razlike.

Daleko najvažnija a, svakako, i atrak-tivna je prva disciplina – obaranje stabla u šumi, nažalost, zbog strogih mjera sigurnosti bez gledatelja. Tu se može zaraditi 660 bo-dova, ali i nenadoknadivo zaostati! U smre-kovoj šumi iza sela Rabča, od Namestova prema poljskoj granici, po kiši koja je sipila i zalijevala sjekače, suce, ali i tri kotla u koji-ma se kuhao gulaš (to je bio službeni ručak u šumi), hrvatski natjecatelji bili su slabiji od očekivanog. Podbacili su na istovjetan način (stablo je palo lijevo od središta), što se mo-glo pripisati i pripremi pila. Taj zaostatak bilo je teško nedoknaditi.

Dok Dane šumarstva u Hrvatskoj uglav-nom pokrivaju (osiguravaju sredstva) Hrvat-ske šume, uz neke sponzore, Oravski pohar generalno sponzirira proizvođač pila Husqu-arna koji je davao i glavne nagrade. A na središnjem prostoru kod Amfiteatra svoje su proizvode izložile brojne tvrtke što pro-izvode opremu za šumarstvo (traktori LKT i drugi, ili odjeću i svečane odore za šumare i lovce poznate tvrtke Margita, bio je tu i Stihl, pa proizvođači suvenira od drveta itd.

Još je jedna bitna razlika između našeg i natjecanja u Slovačkoj. Ondje je, uz službene discipline koje su se održavale u Namestovu (okretanje vodilice, kombinirani prerez, defi-nitivni prerez i kresanje rana) bilo organizira-no mnogo fakultativnih disciplina u kojima su sudjelovali brojni gledatelji, pa i neki viso-ki dužnosnici u ministarstvima (gađanje cija malom sjekirom, piljenje dvoručnom pilom, presijecanje trupca sjekirom i druge).

Vođa hrvatske ekipe M. Slunjski pobjed-niku je uručio nagradu Hrvatskih šuma

Brojni izlagači nudili su svoje proizvode Spektakl zajamčen

Nagrade


lovstvo ribolov

Ribolovci krkušu prije svega cijene kao mamac za druge veće ribe, grabežljivce, kao što su smuđ i štu-ka. Kažu da za smuđa nema boljeg

mamca, ali krkušu će rado »pokupiti« i som i veliki klen. No, krkuša je, bez obzira na veličinu, iznimna gurmanska delicija. U ne-kim zemljama zapadne Europe (Francuska), svojim je ukusnim i masnim mesom, stekla kultno mjesto.

Krkuša naraste do 15 cm dužine. No, prosječno se love daleko manji »komadi«. Posljednjih 15-ak godina, primjerice, najve-ći primjerci krkuša, koje su ulovili sportski ribolovci nisu prelazili 100 grama težine. Rekordni primjerak, težak 70 grama ulov je Zlatka Pečenca, 2004. u Dravi. Enes Vidak ulovio je 2001. primjerak od 45 grama u potoku Ođenica itd.

Krkuša je jatna riba, koja nastanjuje go-tovo sve rijeke i potoke. Upravo u malim, čistim vodotocima može se pronaći ovu ri-bicu. Najčešće gdje je voda brza, ispred ili iza brzaka. Izbjegava dublje dijelove vode i najčešće je na terenima koji nisu dublji od metra. Voli, već spomenusmo, čiste vode, ali i hladne. Zato i je najzastupljenija u gornjim dijelovima vodotoka, odnosno u potocima.

Mrijesti se u svibnju i lipnju, kada žen-ka zalijepi svoja jajašca na podvodno bilje i pjeskovito dno.

Naši ribiči poznaju prije svega običnu krkušu. Uz nju postoje još tri varijante ove ribice: krkuša tankorepa, bjeloperka i Kesle-rova krkuša.

Ima karakteristično valjkasto tijelo sa spljoštenom glavom koja je, na rubovima gornje usnice, ukrašena s dva brka. Tijelo

SLATKOVODNE RIBE

Krkuša

Krkuša, grundl, govedarka, mrenica, brkulja, puzak, neka su od imena ribice s pravim latinskim imenom i prezimenom Gobio gobio. U nas, među ribičima, najpoznatija je kao krkuša ili grundl

joj je sivozelenkasto (leđa tamnija, trbuh svjetliji), a duž tijela (iznad bočne linije) ras-poređene su joj tamne pjege.

Ribolovci je kod nas, dakle, love prije sve-ga kao keder ribicu, manje kao cilj ribičije, a najmanje zbog jela. U nekim zemljama kr-kuša je veoma cijenjena kao sportska ribica. Ne samo među mladima, već i kod iskusnih ribolovaca. Ribolov na krkušu, na malim vo-dama, s dugim šetnjama u potrazi za njom, s finim priborom, predstavlja poseban užitak. Francuska tvrtka za proizvodnju smjesa za primamljivanje riba, Sensas, proizvela je čak i posebnu smjesu za primamljivanje krkuša »Gudgeon«.

Grundl se hrani faunom dna. Veoma je proždrljiva riba i kada se pronađe (ili smje-som privuče) jato, može ih se u kratkom vre-menu zbilja mnogo uloviti. Plovak pod vodu silovito podvlači (čak i znatno teže grama-že), a mamac silovito napada. Najbolje ga je loviti sitnim crvima (pinkiji) ili sitnim (koma-dićima) gujavicama (najbolje su kalifornijske ili đubretare). Primit će se rado i na sve larve vodenih kukaca.

Što se pribora tiče, budući da se lovi na malim vodama, u koje ribič zna i zagaziti, najčešće se koriste kratki štapovi direktaši (pecalice) dužine do 4 m (rijetko do 5 m). Sistem za ribolov je jednostavan i izrađuje se od osnovnog najlona promjera do 0,12 mm (najbolje 0,10 mm), s plovkom oblika obrnute kruškice (ako voda izrazito teče), nosivosti do 1 grama. Plovak se otežava s potrebnom količinom olovnica, grupiranom iznad predveza, tako da iz vode viri samo vršni dio plovka. Od udica treba koristiti manje veličine, najbolje one od broja 18 do 20.

Piše: Siniša SlavinićFoto: S. Slavinić

Alojzije Frković, dipl. ing. šu-marstva, jedan od najvrjed-nijih autora stručne lovačke literature u nas i vrijedni

suradnik Lovačkog vjesnika i drugih lovačkih tiskovina, objavio je prošle godine svoju drugu knjigu o lovačkim trofejima – Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Prva knjiga, Lovački trofeji – Obrada, ocjenjivanje i vredno-vanje, Europska divljač - objavljena je 1989. godine. Godine 2000. izdan je dodatak, Izmjene i dopune formula za ocjenjivanje lovačkih trofeja. Obje knji-ge su u nakladi Hrvatskog lovačkog saveza.

Prva knjiga je manje pisana u obliku priručnika i zato je opsežnija. Sadrži i poglavlja: Povijest lovstva; Značenje i vrste lovačkih trofeja, Tro-fejne značajke krupne divljači i odre-đivanje starosti, te ocjenjivanje trofeja europskih vrsta divljači koje (ne)žive u Hrvatskoj (jelen aksis, jelen sika, jelen bjelorepan, jelen muntjak), kao i me-tode ocjenjivanja trofeja izvaneurop-skih vrsta divljači. U toj knjizi su bila zanimljiva i poglavlja: Ocjenjivanje dermoplastičnih preparata tetrijeba gluhana i Međunarodna mjerila za nagrađivanje trofeja.

Druga knjiga je tehnički bolja, s ilustracijama u boji. Sadrži moguće kasnije promjene u ocjenjivanju tro-feja. U njoj je obuhvaćeno ocjenjiva-nje trofeja autohtonih i neautohtonih vrsta divljači koje žive u Hrvatskoj.

Sadrži i neka nova poglavlja: Lo-vačke izložbe u Hrvatskoj, Hrvatski lovački trofeji na važnijim europskim lovačkim izložbama i Ljestvica najja-čih trofeja divljači.

Na kraju, ova izvrsna knjiga zani-mljiva je ne samo zvaničnim ocje-njivačima trofeja, nego i »običnim« lovcima.

NOVE KNJIGE

Priručnik za ocjenjivanje lovačkih trofeja

Piše: Zoran Timarac


Piše: Vesna PlešeFoto: B. Meštrić i arhiva

zaštićena priroda

Bijele i Samarske stijene centralni su dio gor-skoga masiva Velike Kapele u Gorskom kotaru. Prostiru se na površini od 1175 ha. Manji dio oko 35 ha površine pripada Karlovačkoj župa-

niji. Prosječna visina grebena i vrhova iznosi od 1200 do 1300 metara.

Građene su od uslojenih vapnenaca i gromadastih vapnenačkih breča što im daje obilježje razvedenog krškog reljefa. Ljepota prirode, bogatstvo kamenih oblika izmiješanih s prekrasnom i osebujnom vege-tacijom, daje planinama divlji, ali estetski neobično lijep izgled, saznajemo iz edicije Bijele i Samarske sti-jene, autora Stanislava Horačeka iz Mrkoplja. Ovakvom

STROGI REZERVAT ZAŠTIĆENE PRIRODE / BIJELE I SAMARSKE STIJENE

– izazov za planinare i doživljaj nedirnute prirode

ljepotom prirode i krša u Hrvatskoj jedino se mogu mjeriti neke planine u masivu Velebita, poput Hajduč-kih i Rožanskih vrhova. Kraški su fenomen, ne samo u Hrvatskoj već i u svjetskim razmjerima.

Bijele su od Samarskih stijena odijeljene šumo-vitom i neprohodnom udolinom Crne drage. Iako je udaljenost jednih od drugih tek nešto više od dva ki-lometra zračne linije, potrebno je više sati napornog hoda da bi se ta udaljenost savladala. Ovdje prevlada-va oštra pretplaninska klima s mnogo oborina godiš-nje, od čega najviše snijega. Zanimljivo je da u ovom području nema površinskih voda ni izvora, stijene su potpuno bezvodne. Razlog tome je što voda ponire

vrlo brzo u raspucalo krško podzemlje. Zahvaljujući radu oborinskih voda, ota-panju snijega, te drugim atmosferskim utjecajima, izmjeni topline i hladnoće dolazi do tektonskih djelovanja i izmje-na izgleda stijena. Rastvaranjem i raza-ranjem vapnenačke podloge nastaju razni oblici poput tornjeva, žljebova, uskih pukotina, dubokih ponikava, vi-sokih litica do 50 metara i sl.

Bijele i Samarske stijene nastale su u doba mezozoika (prije 150 milijuna go-dina) i tada su sačinjavale jedinstvenu cjelinu. Zahvaljujući tektonskim potre-sima tijekom stoljeća dolazi do kida-nja te jedinstvene cjeline i stvaranja posebnih stijena.

Dodatno ljepotu i ozračje stijenama daje raznolika vegetacija svih oblika i starosti. U bjelini stijena očaravaju šume bukve i jele, zajednica jele s mila-vom, dok smreka raste na zasjenjenijim mjestima u dnu ponikava i uvala. Na najvišim vrhovima raste pretplaninska šuma bukve te grmolika vegetacija s planinskom klečicom i bor krivulj s planinskom rudinom.

Rezervat je bogat florom i fau-nom. Ovdje raste nekoliko karakteri-stičnih zaštićenih vrsta biljaka: runolist, dragušac, divokozjak, srčanik, kranjski ljiljan, lovorasti likavac.

Prvi posjet Bijelim stijenama ostvario je 1899. Dragutin Hirc zajedno s kraljevskim nadlugarom, vodičem Jakovom Mihelčićem iz Begovog Razdolja, koji su javnosti otkrili ljepotu Bijelih stijena.

Bijele i Samarske stijeneBijele i Samarske stijene


– izazov za planinare i doživljaj nedirnute prirode

Strogi rezervat definiran je kao područje s neizmijenjenom ili neznatno izmijenjenom sveukupnom prirodom sukladno Zakonu o zaštiti prirode. Namijenjen je isključivo znanstvenim istraživanjima kojima se ne

mijenja biološka raznolikost, izvornost prirode, ne ugrožava se slobodno odvijanje prirodnih procesa. U Primorsko-goranskoj

županiji jedini takav rezervat su Bijele i Samarske stijene, koje su status strogog

rezervata stekle 1985. godine

Unutar šumskih zajednica nalazi se i spe-cifična vegetacija stijena i pukotina, vegeta-cija točila te vegetacija visoke zeleni »pla-ninski vrtići«.

U stijenama i pukotinama rastu kitajbe-lov pakujac, zidna slezenica, plavo-ljubičasta planinska pavit, ružičasti žednjak, šumska ruža.

Unutar točila može se pronaći grozdasta kamenika, planinski likovac, planinska zije-valica…

U planinskim vrtićima, na najvišim visina-ma gdje se zadržavaju veće količine snijega, na rubovima vrtača i čistinama rastu biljke poput gorske ivančice, muške paprati, ljeko-vite angelike, gorske ivančice, modre ločike, bijelog buna.

Od životinjskog svijeta na ovim pro-storima obitavaju medvjed, vuk, jazavac, tvor, kuna zlatica, divlja mačka. Od ptica zastupljene su lještarka, tetrijeb gluhan, šumska sova planinski ćuk, planinski kos, ali i mnoge druge rijetke vrste ptica poput troprstog dijetlića, modrokosa, žutokljune galice. Od gmazova tu žive crna riđovka, alpski štur, planinska gušterica (iznad 1000 metara).

Prvi posjet Bijelim stijenama ostvario je 1899. Dragutin Hirc zajedno s kraljevskim nadlugarom, vodičem Jakovom Mihelčićem iz Begovog Razdolja koji su javnosti otkrili ljepotu Bijelih stijena. Tom prigodom Mihel-čić je otkrio runolist, a svoje dojmove obja-vio je u nizu napisa.

Bijele su od Samarskih stijena odijeljene šumovitom i neprohodnom

udolinom Crne drage. Iako je udaljenost jednih od drugih tek nešto više od dva kilometra zračne linije,

potrebno je i više sati napornog hoda da bi se ta udaljenost savladala.

Bijele i Samarske stijeneBijele i Samarske stijene


– Amfiteatra – Razbijenog vrha – natrag do Tuka (6 do 7 sati hoda).

Do podnožja Bijelih stijena može se doći i makadamskom cestom Jasenak – Mrkopalj i obrnuto, odakle je iz Rusovog jarka do vrha 45 minuta hoda, ili preko klan-ca Doline kostura do vrha za sat i 30 minuta hoda.

Do podnožja Samarskih stijena može se doći makadamskom cestom Mrkopalj – Jase-nak i obrnuto. Prilaz iz Tuka je do 13 kilo-metara, do vrha i Ratkovog skloništa je 40 minuta hoda.

Kroz rezervat prolaze i planinarski putevi: Kapelski planinarski put od Tuka do Klenovi-ce koji smo već opisali, te Goranski planinar-ski put koji povezuje cijeli Gorski kotar.

Sve prirodne ljepote u rezervatu su za-štićene, pa ih nije dopušteno ni ugrožavati ni oštećivati na bilo koji način. Na posjetite-ljima je samo da se strogo drže označenih planinarskih staza te da uživaju u ljepotama zaista nedirnute prirode, što je u današnje vrijeme velika rijetkost, ali i sreća da u našoj zemlji postoje još uvijek tako lijepi i očuvani dijelovi prirode.U rujnu 1979. otvoren je i

»Kapelski planinarski put« kojim su obuhvaćeni Tuk, Matić Poljana, Bjelolasica, Samarske

stijene, Bijele stijene, Velika Javornica, Duliba, Kolovratske

stijene i Klenovica.

Godine 1912. dr. Ivan Krajač, u pratnji lugara Ivana Karlovića, posjećuje Samarske stijene.

Masovniji posjeti Bijelim stijenama zapo-čeli su 1927. kada je Hrvatsko planinarsko društvo na zaravanku ispod Bijelih stijena podiglo sklonište. Još 1922. markiran je i put do Bijelih stijena od željezničke postaje Zalesina preko Starog laza, Begovog Raz-dolja, Okruglice poljane, Vrbovske poljane, Rapavice, Vrata i Boca.

Od 1928. do 1931. obilazak Bijelih stijena postaje još intenzivniji. Na poticaj dr. Ivana Krajača 1928. godine planinari podižu Hirče-vu kuću koja je dugi niz godina planinarima služila kao sklonište. Zbog dotrajalosti je ob-novljena 1953., a 1968. u potpunosti srušena i podignuta nova kuća.

Na Samarskim stijenama je 1952. podig-nuto Ratkovo sklonište. Smješteno je u po-lupećini, dobro je uređeno i opremljeno, a ispred skloništa nalazi se i cisterna za vodu.

Obilazak ovog prekrasnog dijela Gor-skog kotara, omogućen je 1974. otvara-njem Vihoraškog puta kojim su povezane Bijele i Samarske stijene. U rujnu 1979. otvoren je i »Kapelski planinarski put« kojim su obuhvaćeni Tuk, Matić Poljana, Bjelolasica, Samarske stijene, Bijele stijene, Velika Javornica, Duliba, Kolovratske stijene i Klenovica.

Zahvaljujući entuzijazmu planinara mr-kopaljskog planinarskog društva »Bijele sti-jene« na čelu s predsjednikom Stanislavom Horačekom počela se još 1988. ostvarivati ideja o planinarskoj stazi kojom će se po-vezati najljepši dijelovi mrkopaljskog kraja zajedno s Bijelim i Samarskim stijenama. Zamišljeno je bilo da se jednom kružnom stazom Bijele i Samarske stijene povežu s Bjelolasicom. No, nažalost zbog pomanjka-nja sredstava za održavanje staze i nedo-voljnog broja ljudi od toga se odustalo, pa danas Mrkopaljski planinarski put prolazi samo područjem Samarskih stijena, a po mišljenju mnogih jedan je od najljepših planinarskih puteva u Hrvatskoj. Ima dvije planinarske rute. Prva ide od Tuka preko Vrha Samarskih stijena, Stepenica, Pirami-da, Velikog Kanjona do Tuka u dužini od 13 km (4 do 5 sati hoda). Druga ruta ide 13 km od Tuka do Dvorca – Južnog vrha Dvocvjetna ljubica

Modra loćika

Planinska pavit

Runolist


događaji

Park prirode Kopački rit smješten je na sjeve-roistoku Hrvatske, u kutu što ga čine Drava i Dunav, uz selo Kopačevo po kojemu je i dobio ime. Većinski dio stanovništva (90 posto) su

Mađari, koji su se do 1967. isključivo bavili ribarstvom. Ovo poplavno područje rijeke Dunav jedna je od naj-većih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi (23.000 ha), a dalje se prema sjeveru proteže na dunavske poplav-ne površine, sve do Szekszarda u Republici Mađar-skoj. Njegov južni dio, ili Kopački rit u užem smislu, ima status posebno zaštićenog zoološkoga rezervata (7220 ha), a zaštitni je znak orao štekavac. To je zapra-vo najjužniji dio desne dunavske obale, koji je s juga omeđen rijekom Dravom, sa zapada i istoka obrambe-nim nasipom Drava-Dunav, te vemeljskim Dunavcem. Park je zaštićen od 1967. godine, a Sabor Republike Hrvatske potvrdio je zaštitu posebnim zakonom 1999., kada su proširene granice zaštićenoga područja.

Bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta – Čla-novi požeškog ogranka plovili su brodom Orao Saka-daškim jezerom u srce močvare, kanalom Čonak ut (Csonak ut) do Kopačkoga jezera, razgledavajući tek dio bogatog biljnog i životinjskog svijeta. Imali su prigodu vidjeti kolonije kormorana, sivu čaplju, orla

KOPAČKI RIT

Požeški šumari Požeški ogranak Hrvatskoga šumarskog društva organizirao je u prvoj dekadi srpnja jednodnevni stručno-turistički izlet u Kopački rit gdje su u lovačkom dvorcu Bilje požeške šumare dočekali predstavnici UŠP Osijek: voditelj Drago Vračević, predsjednik osječkog ogranka HŠD-a Dragomir Pfeifer, upravitelj šumarije Tikveš Darko Cvijić te stručni vodič u parku prirode Renata Tot

štekavca (gnijezdi se više od 20 parova), što su samo neke od čak 291 vrste ptica, koje ovome jedinstvenom području daju osnovnu prepoznatljivost. Ovdje je raj za vodozemce, gmazove i ribe. Evidentirane su 44 vr-ste riba, a najzastupljenije su riječni šaran, štuka, som, smuđ i dr. Poplavno područje Dunava u Posebnom zo-ološkom rezervatu je prosječno 99 dana pod vodom, a 266 dana je suho, pri čemu stalne vodene površine (Kopačko jezero, jezero Sakadaš, Novi kanal, Csonak ut i Hutovski kanal) iznose približno 281 ha. Razmještaj šumskih zajednica je specifičan. Najveće površine u Kopačkom ritu prekrivaju poplavne šume bijele vrbe (Galio-Salice-tum albae). Kao prilagod-ba poplavnim vodama na deblima bijele vrbe uočava se velik broj adventivnoga korijenja. One se ne mogu obnavljati, a

Panorama Kopačkoga rita

Piše: Ivica TomićFoto: D. Krakar

Osječki i požeški šumari u parku dvorca Bilje

u Kopačkome ritu


njihova sudbina ovisi o ponovnom nastan-ku golih sprudova. Na nešto uzdignutijim terenima, s kratkotrajnijim poplavama, su šume bijele vrbe i crne topole (Salici-Popu-letum nigrae). Na širem području Kopačko-ga rita nalaze se i hrastove šume. Tako na nižem terenu uspijeva šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae-Quercetum ro boris), a na uzdignutijim gredama suši tip šuma, zajednica hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris).

Dvorac Tikveš, koji su Požežani posjeti-li poslije plovidbe, smješten je u središnjem dijelu slikovitog ravničarskog krajolika Bara-nje, u sklopu Parka prirode Kopački rit. To je romantičarski arhitektonski sklop ladanjske arhitekture, čiji krajobrazni okvir čini šuma površine gotovo 6 ha. Ovdje se izmjenjuju elementi prirodnoga pejzaža: stoljetne hra-stove šume, močvarna i poplavna područja, te elementi antropogenog pejzaža (livade i oranice). Unutar prostora šuma i perivoja smješteni su rezidencijalni objekti: Dvorac i Ladanjska vila, mali sakralni objekt (kapeli-ca) i prateći objekti. Tijekom povijesti cijeli je kompleks služio kao rezidencijalno, lo-vačko središte Eugena Savojskog, Kraljevine Jugoslavije, obitelji Habsburg, a poslije II. svjetskoga rata kompleks je nacionaliziran te ga isključivo koristi tadašnji jugoslaven-ski predsjednik Josip Broz, koji često bo-

ravi u lovu sa svojim stranim uzvanicima. Za Domovinskoga rata, tijekom okupacije Baranje, kompleks je potpuno opljačkan, a infrastruktura uništena. Od 1991. godine u vlasništvu je Republike Hrvatske, a njime upravlja Javna ustanova »Park prirode Ko-pački rit«. Pored dvorca je Ladanjska vila iz 19. stoljeća, jednokatna građevina, sa zna-čajkama neoromantizma (drveno rezbareni trijem na drvenim konzolama), uklopljena u perivoj, a šetnicom kroz drvored pove-

I lipa je jestiva biljkaMalo gorkast okus pupova i listova daje pikantan okus salati

Zoran TimaracFoto: Arhiva

Poznato je da je lipa čajna, ljekovita i medonosna biljka, a manje se zna da je i jestiva. Za jelo se od lipe upotreb-ljavaju cvjetovi, pupovi listova, koji

se otvaraju, mladi smežurani listovi bogati škrobom, šećerom, vitaminima i sluzavim tvarima, te plodovi.

Cijele cvjetove je najbolje brati dan, najvi-še četiri, nakon što su se rascvali, jer tada u njima ima najviše aktivnih tvari. Od njih se, kao i od cvjetova bazge i bagrema, može pripremiti sirup za sokove.

Na Dalekom istoku i u Koreji iz pupova i listova se pripremaju vrlo ukusne i hranjive salate, rjeđe ih dodaju u bistre i guste juhe. Malo gorkast okus pupova i listova daje pi-kantan okus salati. U Koreji se tako radi uku-sna salata od pupova i mladih listova, tvrdo kuhanih jaja, kiselog vrhnja, octa i gorčice. Pupovi se mogu marinirati kao kapari. Od plodova se može pripremiti i kruh.

HRANA I PRIRODA

Razmještaj šumskih zajednica u Kopačkom ritu je specifičan. Najveće površine prekrivaju poplavne šume bijele vrbe (Galio-Salicetum albae). One se ne mogu obnavljati, a njihova sudbina ovisi o ponovnom nastanku golih sprudova.

zana sa dvorcem. Neposredno uz dvorac smještena je Rezidencijalna vila, izgrađena 1976., a s dvorcem funkcionalno povezana spojnim hodnikom u podrumu i prizemlju. Kapelica sv. Huberta je mali sakralni objekt od opeke, na blago uzvišenom terenu, sa zvonom na preslici. Obnovljena je 2003. go-dine kao kapelica Papinskog blagoslova, a u povodu trećeg pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj.

U poslijepodnevnim satima požeški šumari posjetili su Batinu i razgledali poznati spomenik Batinskoj bitki iz Drugoga svjet-skog rata. Na tom je mjestu u II. svjetskom ratu poginulo i pokopano 1347 vojnika Crve-ne armije. U Batini je obavljen posjet obitelji Kovačić, gdje se mogla vidjeti oplodna sta-nica za proizvodnju pčelinjih matica. Obišli su i vinski podrum obitelji Josić u Zmajevcu, te lovište Ludoš (šumarija Tikveš), gdje su im domaćini priredili lovački ručak.

Zračno korijenje bijele vrbe

Siva čaplja (Ardea cinerea)

Kruščići od lipovih plodova

RECEPT

Potrebno je: 1000 g brašna od lipo-vih plodova, 50 g kvasca, ½ l vode, 1 žlica šećera, soli po ukusu

Pripremanje kvasca: kvasac usitni-mo, pomiješamo s dvije žlice brašna, žlicom šećera i toliko mlake vode da dobijemo gustoću žitkog tijesta. Tre-ba ostati na toplom dok ne udvostru-či volumen.

U posudu stavimo brašno, doda-mo nadošli kvasac, sol i postupno mlaku vodu. Od smjese umijesimo glatko tijesto, koje u sredini mora biti elastično. Dobro umiješeno tije-sto pospemo brašnom, pokrijemo či-stom kuhinjskom krpom i ostavimo na toplom, dok ne naraste. Naraslo tijesto ponovno izmijesimo i radimo kruščiće koje pečemo u dobro zagri-janoj pećnici od dvadeset do trideset minuta. Takav kruh u prirodi možemo ispeći u aluminijskoj foliji. Samo tre-ba ostaviti onoliko mjesta koliko će kruščić narasti.


Svake godine tisuće ljudi pogine ili bude ozlijeđeno u auto-mobilskim nesreća-

ma, u kojima su prisutni li-jekovi, sami ili u kombinaciji s alkoholom. Postoje lijekovi koji već s malim količinama alkohola čine u krvi opasnu mješavinu. Poznajem vozača koji je u svom automobilu doživio prometnu nezgodu, na sreću ne smrtonosnu, ali zato s dosta ozljeda i pove-ćom materijalnom štetom. Tog vozača njegov liječnik

LIJEKOVI, ALKOHOL, VOŽNJA

Puno vozača

pomiješa jedan ili više

lijekova sa

čašicom alkohola, pa nikad ne stigne do svog

cilja

Piše: dr. Ivo Belan

zdravi život

nije nikada upozorio da jedna tableta jednog anksio-litika (sredstva za ublažavanje straha i tjeskobe) koju je on uzeo prije odlaska na proslavu, i čašica-dvije žesto-kog pića, mogu ozbiljno oštetiti njegovu sposobnost za vožnju.

Mnoga sredstva za smirenje, preparati protiv prehlade, protiv depresije, protiv mučnina od putova-nja mogu vas učiniti pospanima i nepažljivima, pore-metiti sposobnost prosuđivanja i usporiti vrijeme re-akcije. Neki lijekovi protiv bolova mogu učiniti da se osjećate euforično, što može dovesti do lakoumnog ponašanja, kao što je neobaziranje na ograničenja brzine, pretjecanje itd. Isto tako, neki lijekovi protiv visokog tlaka i grčeva u mišićima mogu izazvati vrto-glavicu.

Štoviše, nemoguće je predvidjeti koliko će ti lije-kovi ostati u organizmu. U nekim slučajevima treba-ju sati ili čak dani da bi se eliminirala jedna jedina doza.

Iznenađujuće malo istraživanja je provede-no o vožnji pod utjecajem lijekova, ponajviše zbog toga što policija i sudstvo mjere samo konzumira-nje alkohola. Da bude još gore, liječnici i farmaceuti često zanemare upozoriti pacijente na potencijalne hazarde.

Ako već jedan lijek može predstavljati problem, mi-ješanje dvaju ili više lijekova može biti kobno. Pa ipak, kombiniranje više lijekova je zabrinjavajuće često, po-sebno među starijim bolesnicima. Ispitivanja pokazuju da prosječna osoba, starija od 65 godina, uzima tri ili više propisanih lijekova, istovremeno. A pored toga mnogi od njih uzimaju još neke preparate, koji se do-biju u ljekarni bez recepta.

Često upotrebljavani lijekovi, kao što su trankvili-zanti (sredstva za smirenje), antidepresivi, tablete za spavanje i antihistaminici (sredstva protiv alergije, kaš-lja, prehlade itd.) – svi koji usporavaju nervni sustav – mogu imati i »zbrajajući«. učinak. Prema tome, čo-vjek koji je uzeo, recimo dva takva lijeka, a možda još i tabletu protiv zubobolje, može biti isto tako opasna osoba, kao i netko tko cijeli dan pije u kafiću.

Još češće i potencijalno smrtonosno je miješa-nje lijekova i alkohola. Jedna čaša vina ili piva može izazvati isti učinak kao dva ili tri dupla viskija, ako se popije u kombinaciji bilo s propisanim lijekovima ili s onim preparatima koji se dobiju bez recepta.

Zbog svega toga, uputno je da pacijent zapita svog liječnika o eventualnim, mogućim nuspojavama lijeka koji mu je određen. Potrebno je reći doktoru koje lije-kove već trošite, možda propisane od nekog drugog liječnika. Danas nije neobično da nekog pacijenta isto-vremeno liječe tri ili četiri doktora. Cilj je toga izbjeći dobro poznate interakcije među lijekovima. Odmah obavijestite svoga liječnika o eventualnoj pojavi neke neobjašnjive reakcije na lijek.

Nemojte uzimati nijedan lijek s alkoholom, osim ako je liječnik ili farmaceut to odobrio. I, razumije se, bez obzira na lijekove, nemojte piti i voziti. Ako ipak morate voziti dok uzimate lijekove, zatražite od liječni-ka da vam preporuči neke od novijih lijekova koji ma-nje djeluju na sposobnost za vožnju (npr. koji uzrokuju manju pospanost itd.).

Upamtite, međutim, da su kemijski tjelesni procesi kod svakoga čovjeka drukčiji i da se neke nuspojave ne mogu spriječiti. Međutim, vožnja pod utjecajem alkohola ili lijekova može.

Mislio sam damogu stići do kuće


Piše: Zlatko LončarićFoto: Zlatko Lončarić

ljudi i planine

Osvojen najviši vrh Pireneja Pico de Aneto (3404 m)

Članovi PD Šumar ovoga su ljeta bili aktivni. Osim što je u glavnom pohodu osvojen najviši vrh Pireneja Pico de Aneto, dio članova bio je i na Magliću i Durmitoru, te u Italiji

Ovogodišnji glavni ljetni pohod članova planinar-skog društva »Šumar«, organiziran početkom srpnja, devetodnevni izlet i uspon, uspješno je okončan osvajanjem najvišeg vrha Pireneja, Pico

de Aneta, visokog 3404 m. Od tridesetak sudionika pohoda, na sam vrh se uspješno popelo 13 članova. Osobitost uspo-na je što se pod samim vrhom nalazi ledenjak Aneto, najveći u gorskom lancu Pireneja, koji svojom dužinom većom od 500 km dijeli Francusku od Španjolske.

Zahvaljujući toploj zimi i osobitom proljeću, višesat-no kretanje po ledenjaku nije bilo preteško, zahtijevalo je samo dobru kondiciju, a od opreme za visokogorski uspon samo dereze i cepin. Prvoga dana svi sudionici su došli do planinarskog doma Rencluze na visini od 2145 m gdje su prenoćili. Drugi dan, poslije šest sati uspona i pet sati silaska, grupi onih najbržih bilo je dostatno za noćenje u kampu Benasque Banne.

Ostali članovi zadovoljili su se usponom do grebena na visi-ni od 2908 m, odnosno do ledenjaka ili šetnje do jezera gdje su mogli uživati u predstavi brojnih obitelji svizaca koji, već naviknuti na planinare izvode pred njima svoje vesele igre.

LJETO U PD ŠUMAR

Šumari u Pirenejima – Pico da Aneto

Polako do vrha

Pico de Aneto


Osvojen najviši vrh Pireneja Pico de Aneto (3404 m)

Piše: Vesna PlešeFoto: B. Pleše

Trinaesti susret šumara i drvara Čabra

Svečanosti su započele mi-snim slavljem ispred zavjet-ne kapelice Majke Božje Snježne gdje se okupio velik

broj vjernika, gospodarstvenika i poduzetnika, žitelja čabarskoga kra-ja, ali i veliki broj gostiju.

Poslije mise nazočnima su se pri-godnim govorima obratili Marijan Filipović, gradonačelnik Čabra, vo-

Sudionici svečanosti u Lividragi

ditelj delničke Podružnice Robert Abramović te dogradonačelnik Gra-da Čabra Željko Erent.

Održan je i bogat kulturno-umjet-nički program u kojem su nastupili Mješoviti pjevački zbor iz Ravne Gore, Čabarski tamburaši, svirači heligonki i malih sastava. Prigodni koncert održao je i ansambl Franca Mihelića.

događaji

I ove godine u Lividragi kraj Gerova obilježen je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, Dan šumara i drvara Grada Čabra (trinaesti po redu) i blagdan Majke Božje Snježne. Organizatori druženja bili su »Finvest corp« Čabar, Uprava šuma podružnica Delnice i Grad Čabar

U LIVIDRAGI KRAJ GEROVA

Prolazeći kroz pet zemalja, nezaobilazni turistički dio pohoda bio je posjet Padovi, Nici, Avignonu, Carc-casonu, Lurdu, Andori i Cannesu.

Šumari i na Magliću i Durmitoru – Ogranak PD »Šumar«, takozvani Bijeli tim, bio je krajem srpnja u višednevnom posjetu bosanskim i crnogorskim plani-nama. Prvo je izvršen uspon na najviši bosanski vrh Maglić 2386 m, a zatim se mala ekipa prebacila do Žabljaka, u Nacionalni park Durmitor, gdje je uspješ-

no izvršen uspon na nekoliko dvijetisućnjaka, među kojima je i najviši vrh Durmitora, Bobotov kuk 2523 m. Na povratku je bio nezaobilazan posjet kanjonu Tare, a višednevni pohod je završen raftingom.

Dva člana društva i na Gran Paradizu – U organiza-ciji Vodičke službe Hrvatskog planinarskog saveza, dvoje naših članova sudjelovalo je na ovogodišnjem usponu na najviši vrh Italije i Švicarske Gran Paradizo.

Bobotov kukNa Magliću


Pripremio: Zlatko Lončarić

turistička razglednica

Ako volite slavonsku šumu, dođite u Kunjevce

Putnička agencija Hrvatske šume

ID CKD: HR-AB-01-080251008Lj. F. Vukotinovića 2, 10000 ZagrebTel. 01/4804 231, fax. 4804 241www.hrsume.hre-mail: [email protected]

Najnoviji objekt u lovno-turističkoj ponudi je novi Lovački dom Ku-njevci, udaljen od središta Vinko-vaca samo 4 km, na cesti koja vodi

za Rokovce.Smješten u šumskom okruženju lovišta

Kunjevci, poznatom uzgajalištu jelena lopa-tara, pruža posjetitelju mir i tišinu narušenu samo cvrkutom ptica.

Reprezentativni lovački objekt pruža smještaj u šest apartmana, a svaki unutraš-njim namještajem odiše pojedinom vrstom drveta: trešnjom, hrastom, johom, jasenom, grabom i crnim orahom. Tu su i dva pred-sjednička apartmana uređena po najvišim turističkim standardima, jedan u trešnjevom drvetu a drugi u drvetu crnog oraha, danas najtraženijem u Europi.

Uz doista prvorazredni smještaj, u gastro-nomskoj ponudi nalaze se već prepoznatljiva domaća slavonska jela, kao i birana lovačka jela slavonske divljači. Poslije obilnih obroka na redu je i kušanje vrhunskih iločkih, ba-ranjskih i đakovačkih vina.

U neposrednoj blizini objekta nalaze se i sportski tereni kao i mogućnost panoram-ske vožnje kroz samo lovište u posebnim eko-vozilima.

Kontakt:Uprava šuma VinkovciKralja Zvonimira 1,32100 VinkovciC R O A T I A

Voditelj objekta: Stjepan Jemrić, dipl. inž. šum.

Mob. 098/441-553 Tel. 032/331-655 Fax: 032/331-129

u šumskom miljeu

Od Dunje Horvatin iz Ekološkog društva Oroslavje dobili smo dvije fantastične fotografije sove uhare, mame i jednog (od troje) mladunčeta koji žive u obližnjoj šumi Kamenjak

i koji su poput pravih domaćih kućnih ljubimaca »stalni gosti na stablu oraha u mom voćnjaku«.

Gospođa Horvatin dalje piše: »U našoj šumi Kamenjak (iznad vanjskih bazena u Stubičkim toplicama) imamo i bijelu naglavicu, u vršnom dijelu i hrvatsku peruniku... Inače, inicijativom našeg Ekološkog društva, Općina Stubičke Toplice donijela je odluku o proglašenju šume Kamenjak zaštićenom zelenom zonom, a Javnoj ustanovi za zaštitu spomenika prirode KZŽ predloženo je da Kamenjak proglasi zaštićenom parkšumom. Ne treba reći da je zbog blizine bazena, a i Stubičkih toplica od metropole, područje Kamenjaka na stalnom udaru potencijalnih graditelja vikendica.

Prije dvije godine uređena je Povijesnopoučna staza šetnica, sa stolovima i klupicama, te 76 natpisnih pločica s hrvatskim i latinskim nazivima biljaka. Tu je i znameniti starac, hrast Galženjak, na kojem su vješani Gupčevi puntari u Seljačkoj buni 1573. godine«.

Toliko iz Oroslavja

»Domaće« Mlada sova uhara

Mladunče

broj 129 - casopis.hrsume.hrcasopis.hrsume.hr/pdf/129.pdf · šume. kako se u proteklih 14 godina...

Documents