Šume bornea

broj

174Godina XV.

Zagreblipanj2011.

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Protupožarna preventivaProtupožarna preventiva– Ljeto 2011.– Ljeto 2011.Šume, tla i vode Šume, tla i vode –– prirodna bogatstva Hrvatske prirodna bogatstva HrvatskeVeće korištenje energetskoga drvaVeće korištenje energetskoga drvaŠume izgubljene među selimaŠume izgubljene među selimaŠume Bornea Šume Bornea Delničani prvi!Delničani prvi!

Na zagrebačkom jezeru Bundek cvi-jeća nikada ne nedostaje, osim na-ravno za hladnih zimskih dana. No otkako je sa Zrinjevca preseljena na

Bundek, Međunarodna izložba vrtnog cvijeća Floraart ovu je zagrebačku zelenu oazu pre-tvorila u pravu cvjetnu raskoš, praznik za oči, mjesto za odmor, uživanje i opuštanje!

Bio je takav i Floraart 2011., od 1. do 5. lipnja. Najveću cvjetnu priredbu u Hrvatskoj otvorio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić pozivajući građane da posjete ovu je-dinstvenu smotru cvjetnih dostignuća.

Na 30 ha otvorenog i 2000 m četvornih za-tvorenog prostora predstavilo se oko 150 iz Hr-vatske i inozmestva.

Osim proizvodnje re-zanog cvijeća i fantastič-nih cvjetnih aranžmana, ukrasnog grmlja i drve-ća, Floraart je ponudio i niz popratnih sadržaja, od nastupa pjevača i sastava na pozornici na pontonu do dječjih pri-redbi.

Hrvatske šume svoj su nastup na izložbenom prostoru (2200 m3) iz-među južnog savskog nasipa i velikog jezera posvetile Međunarodnoj godini šuma. Izložbom koju je osmislio dipl.ing. Milan Žgela sa suradnici-ma, predstavljena je širo-ka paleta šumskih sadni-ca i ukrasnoga grmlja što ih proizvode Hrvatske

46. MEĐUNARODNA IZLOŽBA VRTNOG CVIJEĆA ZAGREB, 1. – 5. LIPNJA

Bjelovar će dva dana, u petak i subo-tu, 17. i18. lipnja, biti nakratko glavni šumarski grad Hrvatske! 8. dani hr-vatskoga šumarstva tradicionalna je

manifestacija koja će tih dana u grad nadomak Bilogore, na sajamski prostor Gudovac privu-ći velik broj šumara i posjetitelja. Kad se tome doda da se ove godine svi događaji uklapaju u obilježavanje Međunarodne godine šume, 2011., koju su Ujedinjeni narodi proglasili baš na inicijativu iz Hrvatske, to je obveza domaćina da sve bude primjereno organizirano još veća.

U petak će 200-tinjak sudionika Svečane akademije Hrvatskog šumarskog društva, uz Hr-vatske šume jednog od organizatora manifesta-cije, u bjelovarskom Domu kulture raspravljati o reformi nastavnog programa na Šumarskom fakultetu, kao važnom segmentu obrazovanja stručnjaka u šumarskoj djelatnosti koja se diči svojim stručnim radom već više od dva i pol stoljeća.

Sudionici Skupštine u bjelovarskom će Mu-zeju poslijepodne stići pogledati i 8. izdanje fantastične izložbe fotografija s motivima šume i oko šume, 8. bjelovarskog salona „Šuma okom šumara” .

Središnji događaj manifestacije za one koji vole uzbuđenja, je natjecanje šumarskih radni-ka (sjekača) na sajamskom prostoru u Gudovcu. Oni će u šest disciplina pokazati preciznost i brzinu baratanja motornom pilom. To su: Okre-tanje vodilice, Kombinirani prerez, Precizno pre-piljivanje trupca, Podsjecanje stabla i definitivni prerez, Obaranje na balon, Kresanje grana.

najavljujemoDANI HRVATSKOGA ŠUMARSTVA 17. – 18. LIPNJA 2011.BJELOVAR / GUDOVAC

Naslovna stranica:LipaŽeljko Gubijan

Zadnja stranica: GrabMarinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. ZagrebPredsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko VuletićGlavni urednik:Miroslav MrkobradNovinari: Irena Devčić-Buzov, Marija Glavaš, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica TomićUređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka BakranAdresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hrUredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.Tehnički urednik:Stjepan PepelnikGrafi čki urednik:Milivoj MilićTisak:Intergrafi ka TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

Piše ■ FotoMiroslav Mrkobrad

Središnji događaj je natjecanje sjekača 18. lipnja!

Na sajamskom prostoru neke će se uprave šuma predstaviti sa svojim specijalitetima i spe-cifičnostima, moći će se razgledati i izložba šum-ske mehanizacije i opreme.

PROGRAMPetak, 17. lipnja 2011. Svečana akademija Hrvatskoga šumarskoga društvaMjesto događanja: Dom kulture Bjelovar9.30 – 10.00 – dolazak delegata i uzvanika - do-

mjenak10.30 – Skupština Hrvatskog šumarskog društva 12.00 – Predavanje i rasprava o stručnoj temi: “Reforma nastavnog programa na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu” – izlagač prof. dr. sc. Milan Oršanić13.00 – kulturno-umjetnički program14.00 – svečani ručak u Hotelu „Central“ u Bje-

lovaru16.00 – otvaranje izložbe 8. bjelovarski salon fotografije „Šuma okom šumara“ u Maloj galeriji Gradskog muzeja u Bjelovaru

Svečano otvaranje Dana hrvatskoga šumarstva – Bjelovar 2011.Mjesto događanja: Gudovac – sajamski prostor19.00 – otvaranje Dana hrvatskoga šumarstva 19.30 – kulturno-umjetnički program20.00 – svečana večera uz glazbu – odlazak na noćenje u rezerviranim hote-

lima u Bjelovaru i okolici

Subota, 18. lipnja 2011. Mjesto događanja: Gudovac – sajamski prostor 8.00 – početak natjecanja šumarskih radnika16.00 – završetak natjecanja i proglašenje po-

bjednika – zatvaranje Dana hrvatskoga šumarstva

Nastupom na 46. međunarodnoj izložbi vrtnoga cvijeća u Zagrebu, Hrvatske šume obilježile su 2011. Međunarodnu godinu šuma.

šume. Prikazana ambi-jentalnost šumskog kra-jolika te vrhunska drvna galanterija privukla je pažnju velikog broja po-sjetitelja. Posebno ispisa-ne table s fotografijama koje su pokazivale kako to od žira nastaje najkva-litetnije drvo naših šuma, hrast, bile su posebno edukativne za djecu. Pun pogodak bilo je i postav-ljanje vodenice s prika-zom rada pilane na vodu koju su obilazile kolone posjetitelja.

floraart

2 Čuvati zeleno blago

Znanstveno – stručni skup u Vinkovcima

Dani otvorenih vrata Šumarskog instituta

3 Izbor najljepših “šumskih” maraka

4 U protupožarnu preventivu blizu 90 milijuna kuna!

5 Šume, tla i vode su neprocjenjiva prirodna bogatstva Hrvatske

9 Prvi zapisi o šumama datiraju još iz 1850!

11 Kako potaknuti veće korištenje energetskoga drva

14 Orao je otišao, to je konac življenja i početak borbe za preživljavanje...

17 Šume izgubljene među selima

19 Postavljen gratagge s rodnom kućom I. B. Mažuranić

20 Grand prix Dubravku Kupčinovcu za Snails and perls

23 Za bolesti želuca

24 Kako valorizirati posebnost mediteranskih šuma

25 Delničani drugi put zaredom

27 Čileanski bor – živi fosil

28 Rođeni u znaku drijena su iskreni, emotivni, šarmantni, ali i nepredvidivi avanturisti...

30 Šume Bornea – nekad raj, a sada zgarište!

34 Od moći opažanja i opreznosti ovisi život divljači, čak i cijelih populacija!

36 Dubinski ribolov

Vježbati kad obolimo?!!

37 Čambina, skela, pošumljavanje

38 Gubec je bil veliki jaki seljak i imal je svoju lipu!

39 Djeca i šuma

40 Dobrodošla različitost

u ovom broju

P red vama je posljednji broj ča- sopisa koji potpisuje dosadašnji urednik. Prije mjesec dana otišao je u mirovinu naš novinar i raniji

urednik, moj dugogodišnji kolega i prijatelj Zlatko Lončarić, a sada odlazim i ja. S nama odlazi i naš višegodišnji suradnik, grafi čki stručnjak koji je pripomagao u oblikovanju izgleda časopisa, Stjepan Pepelnik.

Zahvaljujem se u naše i u ime dosadašnje redakcije čitateljima na strpljenju, a vanjskim suradnicima, bez kojih je nemoguće napra-viti raznolike, kvalitetne novine, na suradnji. Željeli smo od časopisa napraviti šumarski prozor u svijet, promovirati na popularan način šumarstvo kao struku koja organizi-rano gospodari šumama preko 2,5 stoljeća, i Hrvatske šume kao tvrtku koja brine o tom

neprocjenjivom nacionalnom blagu.Koliko smo uspjeli, to uvijek i svugdje

ocjenjuju čitatelji.Dolaze novi mlađi ljudi. Novi ljudi do-

nose nove ideje, uvijek može drugačije i bolje. Ja im želim da uspiju provesti sve ono što zamisle, premda to nikad nije lako!

Toliko od mene.

Čitateljima,

Urednik

2011. međunarodna godina šumaZAGREB / VINKOVCI / JASTREBARSKO

Čuvati zeleno blago

U azagrebačkom parku Zrinjevcu održana je 13. svibnja manifestacija povodom obilježavanja Međunarodne godine šuma, koju su organizirali Ministarstvo regionalnog

razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatske šume, Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo, Grad-ski ured za energetiku, zaštitu okoliša i održivi razvoj te niz institucija koje su u vezi sa šumama i šumarstvom. Tom prigodom su pored Glazbenog paviljona postav-

Najviše su se radovala djeca

Na Zrinjevcu

ljeni štandovi na kojima su se građani mogli informirati o aktivnostima koje pojedine organizacije poduzimaju kako bi ih potakli na jačanje svijesti o očuvanju toga zelenog blaga. Manifestaciji su prisustvovali Božidar Pankretić, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gos-podarstva, Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, pred-stavnici Šumarskog fakulteta te brojni posjetitelji. (GV)

Sa znanstvenog skupa u Vinkovcima

D vodnevnim znanstveno-stručnim skupom u Vinkovcima, 18. i 19. svibnja, u Vuko-varsko-srijemskoj županiji obilježena je Međunarodna godina šuma. U organizaciji

Vukovarsko-srijemske županije i Hrvatskog šumarskog instituta te UŠP Vinkovci, prvoga je dana, 18. svibnja, na Pikovom stanu, ravnateljica Instituta Dijana Vuletić ot-vorila skup na kojem su sudjelovali Tibor Littvay, koor-dinator istraživačkih centara Jastrebarskog instituta, dipl. ing. Maja Popović te dipl. ing.Stjepan Dekanić. Tema je imala naziv „Hrast lužnjak u Spačvanskom ba-zenu jučer, danas i sutra“. Drugoga je dana u prepunoj županijskoj vijećnici u Vinkovcima skup otvorio aka-demik Slavko Matić, naglasivši kako „šume moraju biti vječne“, a to je dužnost svih nas, posebice šumarskih stručnjaka. Rekao je kako šumari mogu biti ponosni na to što je upravo iz Hrvatskih šuma potekao prijedlog, a Vijeće UN proglasilo ovu godinu Međunarodnom godi-nom šuma. Prof. dr. sc. Igor Anić je u svom izlaganju na temu „Šume u Hrvatskoj“ predočio ovo naše prirodno bogatstvo s kojim se možemo ponositi diljem Europe i svijeta. Sačuvali su ga naši šumarski stručnjaci u protek-lih više od dvjesto godina, a opisao ga je Josip Kozarac u svom antologijskom djelu „Slavonska šuma“ još prije 120 godina. Prof. dr. sc. Anica Bilić, ravnateljica odjela HAZU u Vinkovcima, podsjetila je na vizionarsku svijest

Znanstveno – stručni skup u Vinkovcima

ovoga šumara i književnika. Na temu „Obnova šuma hrasta lužnjaka u UŠP Vinkovci“ izlagao je dipl. ing. Darko Posarić, a o općekorisnim funkcijama šuma, s na-glaskom na ekološku, govorile su dipl. ing. Vesna Ančić- Tunuković i Ljerka Dekanić. Dipl. ing. Željko Majer imao je zanimljivo izlaganje o crnom orahu u istočnoj Slavoniji. Otvorenje dijela izložbe slika, postavljene u veljači u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku, bila je popratna manifestacija, a izložbu je u ime Hrvatskog šumarskog društva otvorio dipl. ing. Oliver Vlainić. (DP)

Dani otvorenih vrata Šumarskog instituta

U asklopu obilježavanja Međunarod-ne godine šuma, Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom orga-nizirao je 12. svibnja hvalevrijednu

akciju pod nazivom „Dani otvorenih vrata“, kojoj je svrha bila promovirati ekološku svijest i upoznati javnost s važnošću šuma te s time koliko je bitno da ih zaštitimo za opću dobrobit.

Od sadržaja i zanimljivosti u sklopu pro-grama izdvajamo brojne projekcije, radionice

i izložbe, a Osnovna škola “Matija Gubec” iz Zagreba organizirala scensko – plesni igrokaz pod nazivom „Šumska bajka“. Akciji su se najviše odazvali najmlađi, pogotovo djeca predškolske dobi i osnovnoškolci. Djeca su se posebno radovala mogućnosti da zasade svoje prvo stablo ili da bace prvi pogled kroz mikros-kop.

Dani otvorenih vrata organizirani su po prvi put, a s obzirom na to da se radi o vrlo dobroj promociji šumarstva i šumarske struke, za očekivati je da će se s takvim akcijama nastaviti. (GV)

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 174 l LIPANJ 2011.

Arak slovačkih poštanskih maraka

Poštanske marke Gibraltara s motivom Plitvica i drugih nacionalnih parkova

Dvije hrvatske marke izdane u sutisku

Omotnica prvog dana HP Mostar

PRIGODNE POŠTANSKE MARKE POVODOM MEĐUNARODNE GODINE ŠUMA

Izbor najljepših „šumskih“ maraka

V iše od stotinu različitih poštanskih maraka na temu Europa – šume, tiskanih u milijun-skim nakladama, izdalo je više od pedesetak izdavača poštanskih maraka tijekom prvih

pet mjeseci ove godine. Između ostalog, na markama su prikazani različiti motivi iz svijeta šuma ali i njihovih stanovnika. Primjerice, poštanska uprava Gibraltara je na jednoj od četiri poštanske marke prikazala i motiv s Plitvičkih jezera, svrstavajući ih zajedno s Amazonom i nacionalnim parkovima Yosemite u SAD-u i švicarskim Alpama.

I hrvatski nacionalni poštanski operator je 5. svib-nja pustio u promet dvije prigodne poštanske marke, sva-ka nominalne vrijednosti 7,10 kn, koje vrijede za plaćanje poštanskih usluga u unutarnjem i međunarodnom poštanskom prometu. Autor dizajna je Robert Rebernak, dizajner iz Zagreba, dok su motivi maraka djela dvojice slikara: Lovre Artukovića (motiv: Šumski prizor s pauko-vom mrežom, 2002.) i Josipa Zankija (motiv: Bukva, 2008.). Marke su izdane u sutisku, u nakladi od 300 tisuća prim-jeraka po motivu, a tiskane su višebojnim ofsetnim tiskom u arcima od osamnaest maraka. Također, izdana je i pri-godna omotnica prvog dana (FDC).

„Nekada je krčenje šume značilo napredak civi-lizacije: «krčevina, branjevina». Može se to pomaknuti u vremenu i reći «krčevina, Strossmayerova galerija». Danas krčenje šume znači smrt rodoslovnog stabla.

Sa šumom umire ono neizvjesno, ono nezajamčeno, ona hrabrost oko života i smrti, ono ljudsko. Sa zem-ljopisom izumire povijest. Stoga, želi li Europa sačuvati svoj identitet, neka je Bog u šumu okrene. Neka šumu poštedi od kiselih kiša, a Hrvatska joj u tom pogledu, sačuvana siromaštvom, još uvijek može poželjeti dobrodošlicu i sretan ostanak“, piše povjesničarka um-jetnosti i predsjednica Povjerenstva za izbor motiva likovnih i grafi čkih rješenja poštanskih maraka Repub-like Hrvatske dr. Željka Čorak u prigodnom prospektu: Europa – šume; prigodne poštanske marke RH.

PostEurop, udruga javnih europskih poštanskih operatora (članica Svjetske poštanske unije – UPU, speci-jalizirane agencije Ujedinjenih naroda isto kao i Forum

za šume - UNFF), svake godine bira najljepšu poštansku marku na temu Europa. I ove godine u natjecanje se uključilo 55 europskih izdavača poštanskih maraka. Glasovati se može putem internetske stranice http://www.posteurop.org/index.jsp?isoCode=en do 7. kolo-voza 2011. godine.

S obzirom na velike naklade ovih poštanskih maraka te njihovo korištenje u svakodnevnoj pisanoj komuni-kaciji većine svjetskog stanovništva ali isto tako i veliko zanimanje fi latelista za temom Europa, marke s mo-tivima šuma će zasigurno javnost dodatno educirati o dobrobiti koju daju šumski ekosustavi.

BROJ 174 l LIPANJ 2011. HRVATSKE ŠUME 3

Međunarodna godina šuma 2011., koju su proglasili Ujedinjeni narodi na inicijativu Republike Hrvatske odnosno Hrvatskih šuma, bila je ovogodišnja tema europskih izdavača poštanskih maraka. Osnovni cilj ovih izdanja je doprinos javnoj svijesti o korijenima, kulturi, povijesti i zajedničkim ciljevima Europe.

Piše: Ivo AščićFoto: Boris Pleše


Važno je, još jednom podvlači mr. Molc, istaknuti iznimno dobru suradnju s Hrvatskom vatrogasnom zajednicom i Državnom upravom za zaštitu i spašavanje, kao i lokalnim vatrogasnim zajednicama.

U protupožarnu preventivu U protupožarnu preventivu blizu 90 milijuna kuna!blizu 90 milijuna kuna!

Približava se ljeto i Hrvatske šume ozbiljno se pripremaju za požarnu sezonu koja službeno kreće 1. lipnja i traje do 15. rujna. U tome će razdoblju na području Hrvatskih šuma biti organizirana danonoćna služba motrenja i dojave, a i drugim brojnim preventivnim radovima tvrtka će zajedno s ostalim subjektima koji sudjeluju u protupožarnoj preventivi nastojati sačuvati ovo zeleno nacionalno blago.

Piše ■ Foto Miroslav Mrkobrad Park šuma Japlenški vrh u svom jugozapadnom,

zapadnom, sjevernom i sjeveroistočnom dijelu graniči sa šumama gospodarske jedinice Delni-ce (Šumarija Delnice), a u južnom, jugoistočnom

i istočnom dijelu s gradskim parkom Delnica i privatnim posjedima. Međe prema susjednim gospodarskim jedini-cama su prosjeke, putovi i grebeni. Unutar ovih šuma ima i podosta privatnih posjeda, poluenklava. Najviša kota u Park šumi je Japlenški vrh s visinom od 842 metra, najniža točka s nadmorskom visinom od 648 m nalazi se kod tzv. barutane. U Park šumi nema vodotokova.

Prošle godine je u šumama i na šumskom zemljištu ko-jim gospodare Hrvatske šume zabilježen 71 požar, što je dosad najmanji broj požara i opožarenih površina u držav-nim šumama, znatno niži od višegodišnjega hrvatskog pro-sjeka! Uz povoljne vremenske prilike (dosta kiše ljeti) koje bitno utječu na širenje, opseg i posljedice šumskih požara (sjetimo se samo Rusije, Australije!), to je također rezultat (i) stalnog ulaganja Hrvatskih šuma u protupožarnu zaštitu. Ovakvim dobrim rezultatima također pridonosi i sve bolja opremljenost vatrogastva i drugih organizacija zaduženih za zaštitu od požara.

Od 71 evidentiranog požara na 677 ha šuma, šum-skoga i ostaloga zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, najviše ih je nastalo na području splitske podružnice Hr-vatskih šuma (49 požara na 479 ha). Karakteristično je da je dosta požara nastalo u šumi, što je dosad bila rijetkost, a izrazito se povećala opožarena površina po jednom požaru.

No da bi se dobila ukupna slika šumskih požara u Hrvat-skoj, ovim brojkama treba dodati opožarene površine u pri-vatnom vlasništvu koje su dosad bile posebno evidentirane.

Od ukupne opožarene površine na kršu je opožareno čak 506 ha, a u kontinentalnom području 171 ha. Visokih je šuma opožareno 99 ha (88 ha četinjača i 11 ha listača) ili 14 %, srednjih šuma, niskih šuma, panjača, šikara i šibljaka, makije, gariga, plantaža i kultura 335 ha (52 %) te 223 ha (33 %) neobrasloga šumskog i ostalog zemljišta.

Gledajući po županijama, u Splitsko-dalmatinskoj županiji zabilježeno je 25 požara (349 ha), u Šibensko-kninskoj 9 (56 ha), Zadarskoj 7 (55 ha) i dr. Za-nimljivo je istaknuti kako su dva velika požara na području UŠP Split (kod Solina i na Kozjaku) opožarili čak 290 ha ili 43 posto ukupne opožarene površine.

I ove godine za gotovo 72 posto požara nepoznat je uzroč-nik, a od poznatih uzročnika su ljudska nepažnja (6), poljski ra-

šumski požari POŽARNO LJETO 2011.

dovi (6) i drugo. Od ukupnoga broja požara 46 posto dojavili su zaposlenici “Hrvatskih šuma”. Procijenjena šteta na drvnoj masi i općekorisnim funkcijama šuma iznosi 47.630.150 kn.

– Ovakvi rezultati u zaštiti šuma od požara poticaj su da tvrtka nastavi s ulaganjima u protupožarnu preven-tivu. Tako će Hrvatske šume i ove godine u tu svrhu uložiti oko 87 milijuna kuna, kaže rukovoditeljica Službe za eko-logiju u Hrvatskim šumama mr. Jasna Molc . Ta sredstva utrošit će se za različite radove – za najvažniji posao, ako se tako može reći, organiziranje motrilačko dojavne službe i njezin rad u koji je uključeno motrenje na području krša s 89 stalnih, 12 čvrstih objekata i 48 privremenih motrilačkih mjesta. Za šume I. stupnja opasnosti od požara organizirat će se motrenje 24 sata na dan u razdoblju od 1. lipnja do 15. rujna, a uz radnike Hrvatskih šuma na tim će poslovi-ma biti angažirani i radnici na određeno vrijeme. Planirana je i izgradnja novih protupožarnih prosjeka s elementima cesta (30 mln. kuna) te održavanje postojećih prometnica (12 mln. kuna), a od osnivanja Hrvatskih šuma ukupno je dosad izgrađeno preko 4.500 km protupožarnih prosjeka. Dio sredstava otići će i na šumsko uzgojne radove njege, či-šćenja, prorede i druge, u sastojinama kojima prijeti opas-nost od požara.

Uz ova sredstva, Hrvatske će šume 5 % novca prikuplje-nog od naknade za opće korisne funkcije šuma usmjeriti županijskim vatrogasnim zajednicama i jedinicama lokal-

ne uprave i samouprave na po-dručju krša.

S Državnom upravom za zaštitu i spašavanje potpisan je protokol o načinu razmjene infor-macija između Hrvatskih šuma i DUZS-a u okviru kojeg će se postaviti 100 jumbo plakata upo-zorenja od požara uz prometnice prema moru. Također, u planu je poboljšanje već postojećeg sustava protupožarnog video nadzora u Istri, čime bi se olakšalo gašenje inicijalnog požara. Ko-načno, na frekventnim će se mje-stima, uz prometnice, na ulazima u šumu, postaviti i 3600 znakova upozorenja opasnosti od požara.


H rvatska je šumovita država jer obiluje prirod-nim šumama koje rastu na više od 95 posto površine šumskih zemljišta, a s obzirom na raznolikost i prirodnost šuma u europskome

je vrhu. Posebnim načinom gospodarenja osigurava se visok stupanj prirodnosti i višenamjenska progresivna po-trajnost. Temeljna sastavnica šume jest šumsko tlo suvislo obraslo šumskim drvećem, grmljem i prizemnim rašćem. Nedvojbena je potreba da se promišljenije pristupi tlu kao nacionalnome blagu i osnovi skladnog, održivog razvitka. Najugroženija su tla sredozemnoga krša naše države, a preduvjet zaštiti od erozije i stvaranju tla jest postojanje šume, makar i degradiranih oblika poput makija i šikara. Iako je Hrvatska među zemljama koje su relativno boga-te vodom, nejednaka je njezina prostorna i vremenska raspodjela. Podzemne vode su vrlo značajan segment hrvatskoga vodnog bogatstva i temelj su javne, lokalne i privatne vodoopskrbe.

Naglašeno je to na Okruglom stolu s temom “Šume, tla i vode-neprocjenjiva prirodna bogatstva Hrvatske”, održa-nom 12. svibnja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetno-sti u Zagrebu.

Piše : Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, V. Topić, Arhiva

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI

Šume su najsloženiji ekosustav na svijetu i pokazatelji negativnih promjena u okolišu, izazvanih ljudskim aktivnostima, a značajno utječu na kvalitetu čovjekova života.

Šume, tla i vode su neprocjenjiva prirodna bogatstva Hrvatske

Odnos čovjeka i šume tijekom povijesti – U svom uvodnom referatu “Šuma i čovjek-trajna i korisna veza u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti”, akademik Slavko Matić naglasio je kako su šume, kao najsloženiji ekosu-stav na svijetu, pokazatelji negativnih promjena u oko-lišu izazvanih ljudskim aktivnostima, a značajno utječu na kvalitetu čovjekova života. Od pretpovijesnog doba do današnjih dana postoje četiri razdoblja koja na na-šim prostorima mogu detaljnije objasniti odnos čovjeka prema šumi. U prvome se razdoblju, u dalekoj prošlosti, šuma sjekla stihijski i sporadično, prvenstveno zbog dobivanja plodnoga šumskog tla i njegovih plodova neophodnih za preživljavanje. Pritom je drvo kao pro-izvod bilo u sporednome planu. Drugo je razdoblje obilježeno daljnjom intenzivnom sječom šuma u cilju dobivanja plodnoga tla, ali uz naglašenu uporabu drva kao značajnoga građevnog, enegetskog i ostaloga ma-terijala. Treće razdoblje traje do današnjih dana, a poči-nje u vrijeme kad je strah od stihijskih sječa i nestanka šuma, početkom 18. stoljeća, dostigao vhunac. U ovo-me dijelu Europe tada nastaju organizirano šumarstvo i šumarska znanost te se odnos čovjeka i šume regulira na pravnoj osnovi.

Organizirano šumarstvo i načelo potrajnosti – Prije gotovo 250 godina u nas se šumarstvo osniva kao struka i znanost, a “Šumski red” iz doba Marije Terezije pravno regulira odnose i postupke prema šumi te se može smatrati prvim udžbenikom o šumama u Hrvat-skoj. Njegov najveći značaj je u tome što se prvi put u organiziranome šumarstvu naglašava načelo potrajnosti (današnji naziv održivi razvoj), koje je zaslužno za zaštitu i očuvanje europskih šuma. Značajka ove etape u odno-su čovjek-šuma je razvijena znanstvena misao o vrijed-nostima šuma u posrednim i neposrednijm koristima te jasnim spoznajama o negativnim posljedicama koje na-staju propadanjem i nestankom šuma.

znanost

Akademici Slavko Matić i Franjo Tomić


Vrijednost općekorisnih šumskih dobara – Da-nas možemo tvrditi, kazao je Matić, da se već nalazimo u četvrtoj etapi u kojoj je prije svega potrebno regulirati odnos cijeloga društva prema šumi. Treba je štititi od svih onih koji uživaju njene blagodati, a to je cijelo društvo. Program za 21. stoljeće “Agenda 21” mora biti novi svje-tonazor koji bi trebao ujediniti gospodarske, socijalne i ekološke potrebe, kapital, rad i prirodna dobra u jednu harmoničnu cjelinu. Govoreći o gospodarskim i opće-korisnim šumskim dobrima, istaknuo je kako su stvarne i procijenjene vrijednosti općekorisnih šumskih dobara daleko veće od proizvedenoga drva, za čak 40 i više puta od vrijednosti zrelih šuma. Naveo je 13 takvih vrijednosti

Hrvatska je šumovita država jer obiluje prirodnim šumama koje rastu na više od 95 posto površine šumskih zemljišta, a s obzirom na raznolikost i prirodnost šuma u europskome je vrhu.

svrstanih po grupama: u ekološke funkcije, društvene ili socijalne te socijalno-ekofi ziološke. Bez šumskoga pokro-va sadašnja bi šumska staništa izgubila mnoštvo povoljnih svojstava (pitka voda, čisti zrak, rekreacija, ponor ugljika, očuvanje genofonda i dr.). Zanimljiva je procjena američ-kih, argentinskih i nizozemskih znanstvenika da je godiš-nja vrijednost blagotvornih utjecaja svjetskih ekosustava 33 trilijuna američkih dolara, a to je gotovo dvostruko veći iznos od ukupne godišnje društvene proizvodnje u svije-tu. Od ukupno 12 utjecaja samo se 4 ne odnose na šumske ekosustave.

Smanjivanje šumskih površina – Zaključujući izlaganje Matić se kritički osvrnuo na zakonske propise i deklaracije na temelju kojih je osigurano održivo gos-podarenje šumama u Hrvatskoj, a koji se sustavno krše. Pojedini zakonski, podzakonski i ostali propisi i radnje povezani sa šumama i šumskim zemljištima u suprotnosti su s Ustavom i Zakonom o šumama. Tako se šume prema Zakonu o cestama uzimaju za gradnju cesta bez naknade koja se do tada trošila za podizanje novih šuma. Time je izravno ugrožen održivi razvoj šuma, jer se površine šuma u Hrvatskoj svake godine smanjuju. Štete nastaju i tije-kom pretvaranja šumskih površina, posebice privatnih, u građevinska zemljišta, a probleme stvaraju i šumski požari

Sudionici Okrugloga stola u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti

(izostanak sanacije i pošumljavanja požarišta). U suprot-nosti sa Zakonom o šumama je i podizanje bez naknada višegodišnjih nasada na šumskome zemljištu.

Degradacija sredozemnih šumskih ekosustava – O protuerozijskoj ulozi šuma hrvatskoga Sredozemlja izlagao je dr. sc. Vlado Topić (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu). U uvodu je napomenuo kako značenje i vrijednost ovih šuma proizlazi iz činjenice da one sa šumskim zemljištem pokrivaju više od 63 posto po-vršine sredozemnoga područja Hrvatske. Njihova je uloga višestruka, od gospodarske do niza općekorisnih funkcija koje imaju neprocjenjivu vrijednost za čovjeka i njegov okoliš te više puta nadmašuju vrijednost drvne zalihe. Stoga cilj gospodarenja šumama ovoga područja nije više proizvodnja drva, nego održavanje njihovih općekorisnih funkcija te očuvanje i zaštita prirodnih ekosustava. Du-gotrajni utjecaji čovjeka, zajedno s požarima, specifi čnim klimatskim prilikama i tlima izloženim eroziji (erodibilna tla), potpuno su doveli do opće degradacije sredozemnih šumskih ekosustava, a time i do smanjenja njihove protu-erozijske i hidrološke funkcije. Struktura šumskoga fonda je vrlo nepovoljna jer gotovo 60 posto površina pokrivaju panjače, šikare, makije i goleti, a visoke šume, uglavnom alepskog i crnoga bora, zauzimaju samo 9,9 % obraslih šumskih površina. To svakako ubrzava i daljnje erozijske procese na ovome području koje je stoga jako ugroženo erozijom, a pojedini su predjeli potpuno degradirani.

Stalna borba protiv vode (poplavna posavska šuma)

Stvarne i procijenjene vrijednosti općekorisnih šumskih dobara daleko su veće od proizvedenoga drva, za čak 40 i više puta od vrijednosti zrelih šuma.

Problem erozije i zaštite krških tala – Ukupna površina sredozemnoga krša naše države iznosi 15.389 četvornih kilometara, a različitim je intenzitetom erozije tla vodom zahvaćeno približno 95 % površina, od toga značajnijom erozijom čak 40 %. Riječ je o ekološki vrlo osjetljivom prostoru s visokim stupnjem rizika od erozi-je, degradacije tla i devastacije vegetacije. To je jedno od najvećih bujičnih područja Hrvatske, sa 668 evidentiranih bujičnih vodotoka. Godišnje se izgubi 2.280.720 m3 tla, odnosno količina nanosa koja nepovratno odlazi s ovih površina u rijeke i Jadransko more, što je 60 posto od mase produciranog nanosa. S obzirom na to da se tlo na kršu, kao nezamjenjivi prirodni resurs, vrlo teško i sporo stvara, problem je njegove zaštite od prvorazrednoga značaja.

Akumulacijsko jezero na otoku Mljetu – dragocjena pričuva vode


Odjel za šumarstvo Instituta za jadranske kulture i melio-raciju krša u Splitu još je 1964. započeo znanstveno-istra-živačke radove na problematici erozije i zaštite tla na kršu, a 1971. su osnovane prve trajne eksperimentalne plohe. Rezultati istraživanja utjecaja šumskih ekosustava bijeloga graba(Carpinus orientalis) i alepskoga bora(Pinus hale-pensis) na površinsko otjecanje oborinskih voda predmet su ovoga referata. Rezultati pokazuju da su gubitci tla od erozije, primjerice na opožarenoj šumskoj površini, na na-gibu 20 stupnjeva, za čak 463 puta veći nego pod sačuva-

nim sastojinama alepskoga bora na nagibu 26 stupnjeva. Šikara bijeloga graba i sastojina alepskog bora odlučujući su činitelji u zaštiti tla od erozije, posebice na strmim ero-dibilnim područjima.

Značaj vode i problem njene privatizacije – Prof. dr. sc. Igor Anić sa Šumarskoga fakulteta imao je referat s temom “Raznolikost i prirodnost šuma u Hrvatskoj”. Izla-

Istraživanje intenziteta erozije tla vodom (pokusna ploha u šikarama bijeloga graba)


gao je o našim nizinskim šumama, šumama brežuljaka, brdskim, gorskim, pretplaninskim šumama i šumama Sredozemlja te govorio o kriterijima njihove prirodnosti, očuvanosti, strukturi i dugoj tradiciji gospodarenja šu-mama u nas. Posebice se osvrnuo na ugroženost šuma zbog gradnje plinovoda, naftovoda, cesta i dr. te suše-nja kao posljedice čovjekova djelovanja. Unatoč tome i procesu deforestacije, površina šuma u zadnjih stoti-njak godina rasla je godišnje prosječno za oko 1000 ha. O značaju, raspoloživosti i gospodarenju vodom u poljoprivredi govorio je akademik Franjo Tomić, istaknuvši kako se zbog specifi čnih hidroloških uvjeta hrvatsko stanov-ništvo uvijek borilo i bori protiv vode (zaštita od po-plava, odvodnja) i za vodu (navodnjavanje). Posebno je naglasio problem pri-vatizacije voda, budući da se vode u Ustavu Republi-ke Hrvatske navode kao opće dobro od posebnog interesa. Kako su one, prema Zakonu o vodama, opće dobro koje zbog svojih prirodnih svojstava ne može biti ni u čijem vlasništvu, čini se da su zaštićene od privati-zacije i s njom povezanih mogućih zlouporaba. No, to u stvarrnosti baš i nije tako.

Tla kao temelj održivoga razvitka – Prof. dr. sc. Ferdo Bašić (Agronomski fakultet) izlagao je o tlima Hr-vatske kao temelju održivoga razvitka. On je naglasio

Najugroženija su tla sredozemnoga krša naše države, a preduvjet zaštiti od erozije i stvaranju tla jest postojanje šume, makar i degradiranih oblika poput makija i šikara.

kako hrvatski narod u pra-vome smislu riječi živi od zemlje, a održivo je gospo-darenje tlom ključ kvalite-te života svake nacije, jer izravno utječe na količinu, kvalitetu i zdravstvenu ispravnost hrane, zdravu pitku vodu, čist okoliš i do-padan krajobraz. O hrvat-skim podzemnim vodama, koje su temelj javne, lokal-ne i privatne vodoopskrbe, referat je imao prof. dr. sc. Darko Mayer (Rudarsko-geološko-naftni fakultet). Kako se sve više koriste konzumne, odnosno mineralne, izvorske i stolne vode u bocama, one sve više postaju i komercijalno zanimljiva “roba”, pa i izvozni artikl. O temi pod nazivom ”Voda i poljoprivreda” izlagao je prof. dr. sc. Davor Romić (Agronomski fakultet) te iznio podatke o međuodnosu vode i poljoprivrede, s obzirom na to da poljoprivreda u Hrvatskoj troši više od 70 posto vode za ribnjake, navodnjavanje i pojenje stoke. Zato je ne-ophodno stvoriti regulacijske i zaštitne građevine, kako bi se, što je više moguće, umanjio učinak ekstremnih hidroloških pojava kao što su poplave i suše.

Na Okruglome stolu je istaknuto kako je navedena tema izabrana zbog obilježavanja Međunarodne godi-ne šuma te prirodnih i nedovoljno iskorištenih bogat-stava kojima raspolažemo. Svi referati sa zaključcima bit će objavljeni u tiskanom obliku, a svaki od njih mogao bi biti tema zasebnoga simpozija.

Premda degradirani oblik šume i makija pridonosi zaštiti od erozije krškoga tla

Dr. sc. Vlado Topić

Prof. dr. sc. Igor Anić

Povjerenstvo za GJ Umoli

Šuma u GJ Umoli


Prvi zapisi o šumama Prvi zapisi o šumama datiraju još iz 1850!datiraju još iz 1850!

uređivanje šuma GOSPODARSKA JEDINICA UMOLI ŠUMARIJA VRBOVSKO

Šume gospodarske jedinice Umoli u sastavu Šumarije Vrbovsko (delnička Uprava) nalaze se u sjeveroistočnom dijelu Gorskog kotara. Prostiru se pretežito kanjonom rijeke Kupe koja je ujedno i granica između naše zemlje i susjedne Slovenije.

Piše: Vesna Pleše Foto: Boris Pleše Od najzapadnije točke gospodarske jedinice

Umoli do najistočnije ima oko 13,25 km, a širina joj je između 175 do 750 m. Na jugu graniči sa šumama privatnih šumoposjedni-

ka Dobra i Lukovdol, na sjeverozapadu s GJ Završje.Obzirom na nadmorsku visinu, šume se protežu

od 175 m.n.v. morem (rijeka Kupa) sve do 560 m.n.v. (Orlove stijene) gdje prevladavaju strme padine s na-gibima većim od 45 stupnjeva koje su u svom sjevero-zapadnom dijelu ispresijecane s nekoliko jaraka. Ima i ponešto povremenih izvora koji tijekom ljetne sezone i presuše.

Vegetacija je vrlo bogata, uz drvenaste šum-ske vrste obilje je grmova, zeljastih biljaka, mahovina i gljiva. Najzastupljenija je gorska bukova šuma koju nalazimo u cijelom pojasu uz tok rijeke Kupe, odnosno od Kavranske strane pa sve do Severina na Kupi. Uz do-minantnu bukvu ima i gorskog javora, klena, običnog graba, jele, brekinje, crnog jasena, mukinje i sl. U sloju prizemnog rašća dominira jesenska šašika, a termofi lne vrste medunčevih šuma pojavljuju se rjeđe.

Današnji izgled gospodarske jedinice nastao je 1947. godine spajanjem bivših zemljišnih zajednica Šte-fanca, Blaževca, Zapeća, Zaumola, Košca, Plemenitaša i Lukovdola, ali i šuma bivšeg veleposjeda Armina Neu-bergera iz Rijeke čije je površine, zajedno s dvorcem u

Severinu na Kupi, 1937. otkupio tvorničar Arko iz Zagre-ba. Zemljišne zajednice zauzimale su površinu od oko 287 ha, dok je površina veleposjeda iznosila 113 ha.

Prvi zapisi o šumama ove jedinice datiraju iz 1850. kada su odvajanjem (segregacijom) od šuma državne gospoštije nastale šume zemljišnih zajednica od kojih je kasnije formirana današnja gospodarska jedinica.

Prva osnova gospodarenja izrađena je 1956. i vrije-dila je do 1965. Cijela jedinica bila je „zaštitna“ osim jed-nog odjela. To je odredilo i ciljeve gospodarenja: “Trajno održavanje visoke mješovite šume prebornog uzgoja, koja je najbolja i najsigurnija garancija za zaštitu svog


staništa. Sve sastojine, pogotovo one sačuvane, poka-zuju izgled visokih jednodobnih čistih sastojina“.

Slijedeća Osnova gospodarenja za razdoblje od 1967. do 1976. propisala je gospodarenje čiji je dugo-ročni cilj bio “trajna šuma bukve sa primiješanim četi-njačama skupinastog oblika gospodarenja u manjim grupama i skupinama. Time će se postići veća stabilnost sastojina i trajna zaštita terena. Na kamenjarima i vrleti-ma koje su van redovnog korištenja treba podržati pre-bornu strukturu za stablimično korištenje naprednijih stabala i uklanjanje loših i zrelih“. Nakon toga izrađene su još tri Osnove gospodarenja.

Rijeka Kupa

Površina gospodarske jedinice iznosi 443 ha, ima 13 odjela, a prosječna površina odjela iznosi 34,11 ha.

Ukupna drvna zaliha iznosi 129.503 m3, a desetgo-dišnji prirast 24.640 m3. Etat je propisan samo u od-sjeku 10 b na površini od 7 ha, što je 1,6 posto ukupne obrasle površine. Propisani etat iznosi 0,34 posto drvne zalihe i 1,76 posto desetgodišnjeg prirasta. Radi se o do-vršnom sijeku jer se cijela površina kvalitetno pomladila bukvom u svim stadijima te treba posjeći preostala so-literna stabla bukve koja su bila ostavljena za prirodnu naplodnju. U odjelima s velikim strminama, kamenitoš-ću te zbog okruženosti privatnim posjedima otežano je gospodarenje pa su propisane samo sanitarne sječe.

Osnovom gospodarenja propisani su i radovi bio-loške obnove šuma: čišćenje sastojina na oko 7,10 ha, čuvanje šuma 433 ha, doznaka-glavni prihod 7 ha, odr-žavanje šumskih prometnica 2 km..

Zakonom o šumama propisan je cilj gospodarenja ovim šumama. One se moraju održavati i obnavljati tako da se trajno osigurava: postojanost ekosustava, održavanje i poboljšavanje općekorisnih funkcija šuma, napredno i održivo gospodarenje, korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u takvoj mjeri da se održa-va njihova biološka raznolikost, produktivnost, sposob-nost obnavljanja, vitalnost i potencijal.

Prva Osnova gospodarenja izrađena je 1956. i vrijedila je do 1965. Cijela jedinica bila je „zaštitna“ osim jednog odjela.

Uaorganizaciji časopisa “Drvo i namještaj” i Drvnoga klastera sa sjedištem u Zagrebu, u Slavonskome Brodu je 5. svibnja održana 3. međunarodna energetska konferencija.

Tema ovoga skupa imala je naziv: ”Kako iskoristiti drvnu biomasu za regionalni razvoj i nove ulagačke projekte u gospodarstvo i lokalnu samoupravu jugoistočne Eu-rope”. Konferenciji su prisustvovali predstavnici država regije iz drvnog i šumarskog sektora, lokalnih uprava i samouprava, energetičari i projektanti, predstavnici znanstvenih institucija, inozemni konzultanti i dobav-ljači najsuvremenijih tehnologija za uporabu i prera-du drva u energiju (Finska, Italija, Austrija, Njemačka i dr.).

Usmjerenost “Hrvatskih šuma” na drvnu bio-masu – Osim organizatora; skupu su se obratili župa-nijski i gradski čelnici, glavni partner konferencije “Đuro Đaković Holding”, pred-stavnici Hrvatske udruge poslodavaca, Šumarskog fakulteta. U ime Hrvatskih šuma i Hrvatske komore inženjera šumarstva i drv-ne tehnologije prigodnim se riječima obratio dipl. ing. Damir Felak, nagla-sivši kako Hrvatske šume žele i nastoje biti partner svima koji žele proizvo-diti bioenergiju iz drvne biomase te na sve načine omogućuju da se sve više resursa usmjeri na bioma-su, uz otvaranje novih radnih mjesta. Za tu namjenu, ka-zao je, naći će se dovoljno drvne mase, a pritom se traži veće uključenje inženjerskog kadra iz drvne industrije. Pokrovitelj skupa bilo je Ministarstvo regionalnoga ra-zvoja, šumarstva i drvne tehnologije, čiji je predstavnik otvorio konferenciju.

Izvori sirovine u Hrvatskoj – Uvodna predavanja obuhvatila su problematiku poticaja i sufi nanciranja postrojenja na biomasu u Hrvatskoj, mobilizaciju drvne sirovine prema zapadnim tržištima, najnovije domaće tehnologije, tržište drvne biomase u zemljama regije, održivo gospodarenje šumama u cilju obnovljivih izvo-ra energije. Tijekom konferencije nazočni su obaviješte-ni o stanju s biomasom u susjednim državama (Austrija,

Piše: Ivica TomićFoto: I. Tomić, prezentacije

Na međunarodnoj energetskoj konferenciji o drvnoj biomasi u Slavonskome Brodu prošloga mjeseca zaključeno je kako je stanje u vezi s korištenjem drva kao energenta u svim zemljama regije vrlo slično, a pretežit dio sudionika smatra da je kaotično.

Drvna sječka

Dipl. ing. Damir Felak


Toplana u Gospiću

Kako potaknuti veće Kako potaknuti veće korištenje energetskoga korištenje energetskoga drva drva

obnovljivi izvori energije DRVNA BIOMASA

Mađarska, Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora i dr.), surad-nji znanosti i gospodarstva, projektnoj dokumentaciji i dobivanju dozvola, nedorečenom zakonodavstvu i dr. Primjerice, susjedna Slovenija pod pritiskom “EU zele-ne” regulative mora reducirati ili prilagoditi potrošnju ugljena u svojim termoelektranama pa u zadnje vrijeme većinu svojih potreba za drvnom biomasom zadovolja-va u Hrvatskoj. Mađarska, također, kupuje drvni ostatak u pilanama središnje Hrvatske te šumsku sječku i iverje iz slavonskih šuma. Elektroprivreda Bosne i Hercegovi-ne pokreće strateški projekt prilagodbe jednoga bloka termoelektrane Kakanj na biomasu. To je postignuto zajedničkom suradnjom političkih, znanstvenih i gospo-darskih institucija zbog proglašenih energetskih načela Europske unije. Nažalost, u Hrvatskoj se elektroprivredi slični projekti prilagodbe i rekonstrukcije termoelektrana na ugljen i naftu još uvijek ne ostvaruju. Na panel raspra-vi sudjelovao je dipl. ing. Željko Sučić (“Šumska biomasa” HŠ-a) koji je istaknuo kako je 80 posto šuma u Hrvat-skoj u vlasništvu države (“Hrvatske šume”), a stvarno je od ukupne drvne mase raspoloživo oko 200.000 tona sječke i oko 400.000 tona višemetarskoga drva. Šumar-stvo Hrvatske ima dugu tradiciju i raspolaže s točnim podatcima, a navedena količina može stvarno završiti u energetskim postrojenjima. Proizvodnja se u “Hrvatskim šumama” povećava, no pritom treba voditi računa o po-strojenjima koja koriste energiju cijele godine.

Nefunkcioniranje državnoga poticaja – Tijekom diskusije mr. sc. Josip Dundović, predsjednik Hrvatske udruge za biomasu, iznio je podatke iz šumskogospo-darske osnove područja na temelju koje raspolažemo s

1,3 mil. m3 ogrjevnoga drva i s još 600-700 tisuća m3 ot-pada, kao energetskoga drva. Sa značajnim količinama drvne mase iz panjača (1,3 mil. m3) imamo 3,2-3,3 mili-juna kubičnih metara energetskoga drva koje bi trebalo biti realizirano do 2020. godine. To je drvna masa koja se može iskoristiti i rentabilno upotrijebiti. Dundović je naglasio problem nefunkcioniranja državnog poti-caja za proizvodnju toplinske i rasadne energije. Darko Horvat, ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva, naglasio je kako se već šest mjeseci intenzivno radi na smanjenju admi-nistrativne procedure te korekciji tarifa. U sljedeća dva mjeseca imat će se vizija tarifnoga sustava, a za godinu dana znat će se konkretno kolika je tarifa potrebna da bi gospodarstvo funkcioniralo sa zaradom, odnosno da bi poticaji bili dovoljno dobri za proizvodnju bioenergije. Trenutno su u Registru obnovljivih izvora energije i ko-generacije te povlaštenih proizvođača u segmentu bio-mase iskazana 64 zahtjeva ukupne snage 170 megavata i to kogeneracijskoga tipa (58 zahtjeva ima prethodnu energetsku suglasnost). Stipo Velić, ravnatelj Uprave za drvnu industriju u Ministarstvu regionalnoga razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva, kazao je kako je Vlada prepoznala važnost potencijala obnovljivih izvo-ra energije, a posebice biomase. Za razdoblje od 2011. do 2014. načinjen je novi operativni program, odnosno

Tijekom konferencije u Slavonskome Brodu


poticajni okvir, te je za nove projekte planirano 284,5 milijuna kuna proračunskih sredstava.

Bioenergetski potencijal amorfe – Rad u radio-nicama odvijao se u tri tematska bloka (“Daljinska gri-janja na drvnu biomasu”, “Kogeneracije i nove tehnolo-gije” te “Energetske strategije i udio obnovljivih izvora energije”). Mr. sc. Josip Dundović je održao predavanje o daljinskom grijanju na drvnu masu, s primjerom do-bre prakse na modelu Gusing, o čemu smo već pisali na stranicama našega časopisa. Služba za šume šumopo-sjednika “Hrvatskih šuma” (dipl. ing. Tomislav Starčić) prezentirala je nove norme za kruta goriva Europske unije, istaknuvši kako su norme potrebne industriji ko-tlova na biomasu, jer osiguravaju pouzdan i učinkovit rad opreme. Kvaliteta goriva je ključna za besprijekoran rad postrojenja jer, primjerice, preveliki komadi drvne sječke mogu blokirati transporter i zaustaviti rad ko-tla. Osim toga, norme su bitne za daljnji razvoj tržišta, budući da biomasa postaje sve traženije gorivo. U radu grupe autora o bioenergetskom potencijalu amorfe (Krpan, Tomašić, Bašić), Hrvatskoga šumarskog institu-ta i “Hrvatskih šuma”, naglašeno je kako bi se mnoge postojeće šumske, ali i zapuštene poljoprivredne po-vršine mogle pretvarati u energetske nasade amorfe kratkih ophodnji. Time bi se značajno povećala količina

Na tržištu je premalo informacija o energetskim poticajima i programima Europske unije.

Utvrđivanje raspoloživih količina drvne biomase je različito, jer se stavovi i razmišljanja pojedinih interesnih skupina bitno razlikuju

utvrđivanje raspoloživih količina drvne biomase, jer se stavovi i razmišljanja pojedinih interesnih skupina bit-no razlikuju. Tako se za Republiku Hrvatsku bazno na-vodi da trenutno raspolaže količinom od 600.000 m3, a nasuprot tome, optimističniji stručnjaci iz akademskih institucija navode da se u budućnosti može iskoristiti i do 6 milijuna kubičnih metara biomase za energetske potrebe! Pritom se ne bi narušila gospodarska i ekološ-ka ravnoteža. Prijavljeni ulagači u većini slučajeva ne raspolažu ozbiljnim kapitalom, već iz strateških i špeku-lantskih razloga prijavljuju projekte korištenja obnovlji-vih izvora energije, a rijetki se upuštaju u pribavljanje svih potrebnih dozvola. Iznimka je tvrtka Hrast Strizi-vojna nedaleko od Đakova, koja je u cijelosti operativno završila kogeneracijsko postrojenje te je u stanju proi-zvoditi električnu i toplinsku energiju iz drva.

Zanimanje stranih ulagača – Na tržištu je prema-lo informacija o energetskim poticajima i programima Europske unije, a u nas je samo općinska toplana Po-kupsko kandidirana u sklopu programa IPARD. Nagla-šen je uočljiv nedostatak poreznih olakšica za korištenje obnovljivih izvora energije, ali i nedovoljno poticanje investicija od strane države te slabo korištenje sred-stava iz EU za te namjene. Drvnu biomasu u Hrvatskoj strani ulagači su prepoznali kao veliki potencijal pa su

raspoložive šumske biomase u Hrvatskoj. Osim toga, šumarstvo bi proširilo asortiman proizvoda, smanjili bi se troškovi obnove nizinskih šuma, a stanovnicima seoskih i gradskih sredina u području rasprostranjenja otvara se mogućnost zaposlenja. Na taj način stvara se i dodatna zarada od pridobivanja drvne biomase amorfe i rada energetskih pogona. Autori su provedenim istra-živanjem željeli ukazati na bioenergetski potencijal ove invazivne biljne vrste.

Različiti podatci o drvnoj biomasi – Na konfe-renciji, na kojoj je bilo oko 270 sudionika, zaključeno je kako je stanje u vezi s korištenjem drva kao energenta u svim zemljama regije vrlo slično, a pretežit dio sudi-onika smatra da je kaotično. Posebice se to odnosi na

Prof. dr. sc. Branko Glavonjić (Šumarski fakultet u Beogradu)

Proizvodi iz drvne biomase (briketi, peleti...)

Amorfa ima značajan bioenergetski potencijal


Ulagači u većini slučajeva ne raspolažu ozbiljnim kapitalom, već iz strateških i špekulantskih razloga prijavljuju projekte korištenja obnovljivih izvora energije, a rijetki se upuštaju u pribavljanje svih potrebnih dozvola.

izrazili znatno zanimanje za ulaganje, a zbog manjka sirovina u inozemstvu i cijena će joj rasti. No, rečeno je, ništa se ne radi na otvaranju domaće potražnje. Nedo-voljna pozornost gorivima na bazi drva. Na konfereciji su navedeni pozitivni primjeri projekata proizvodnje sječke, iverja, briketa i peleta iz drvnog i šumskog ostat-ka te je istaknuto kako Hrvatska mora zauzeti aktivniju ulogu u vezi s promidžbom goriva na bazi drva. Oso-bito se to odnosi na drvni pelet koji je na europskome kontinentu najtraženiji bioenergent. Bitno je istaknuti kako je za 30 posto jeftinije grijanje na drvne pelete nego na plin. Cijena biomase na europskome je tržištu u posljednje dvije godine porasla za čak 30 posto, bu-dući da je energetski sektor zbog potpora u Europskoj uniji dobro plaća. Desetak proizvođača peleta iz Hrvat-ske izvozi čak 97 % svoje proizvodnje, što je približno 250.000 tona godišnje. Veća je promidžba potrebna i u segmentu daljinskoga grijanja, u sklopu mini-toplana za škole, vrtiće i druge javne objekte u kojima je peći na fosilna goriva potrebno zamijeniti postrojenjima na biomasu.


Početkom lipnja obilježili smo još jedan u nizu dana u kojima se upozorava na prijeteću kata-strofu, razaranje i pogoršavanje uvjeta za život na Zemlji. U tom nizu imali smo u ožujku Dan

voda, 22. travnja, Dan planeta Zemlje pa Dan bioraznoli-kosti te sada, 5 lipnja, Dan zaštite okoliša.

Zaštita okoliša pojam novoga doba, nastao je na raskrižju prijetećeg razvoja novih tehnologija i industrij-skog napretka nerazvijenih te nezaustavljivog onečišće-nja atmosfere. Kako stvari stoje i kamo su krenule, već samo održavanje totalno narušenih uvjeta za život posta-lo je hamletovsko „biti il’ ne biti“.

Od Kyoto protokola i silnih dokumenata koje su potpisali (ili nisu, ali skoro je svejedno!) najvažniji i najveći državnici svijeta, stanje na kugli zemaljskoj se ne poprav-lja. Naprotiv, upozorenja na zagrijavanje planeta, moguće topljenje leda i dalje su aktualni, a nevjerojatne, gotovo kataklizmične elementarne nepogode koje su pogodi-le Rusiju ( požari 2009.), Australiju (lani: požari, poplave, uragani), Japan (potres pod morem nesvakidašnje jačine (10 stupnjeva po Rihteru) koji je opet pokrenuo tzunami, bjelodano nam govore da nešto s našim planetom nije u redu, da se nešto nepovratno promijenilo. Pa i jest; bje-somučno krčimo šume, ispuštamo otpadne vode i zaga-đujemo pitku vodu, stvaramo velike količine otpada, za-gađujemo atmosferu ispušnim plinovima iz automobila, koristimo razne otrove i kemikalije..

A Zemlja koju imamo jedna je jedina; ona nas hra-ni, njen zrak udišemo, vodu pijemo, u njenoj prirodi uži-vamo.

Začuđujuće je i frapantno da su to neki znali, predviđa-li i strahovali od promjena koje su se dogodile davno prije nas, još polovicom 19. stoljeća.

Premda je tekst koji slijedi već više puta bilo objav-ljivan u različitim tiskovinama, nalazimo potrebnim još jednom podsjetiti na njega. Naprosto zbog toga što je u njemu ispisana jedna od najljepših priča o prirodi ikada!

Riječ je o pismu koje je 1854. godine indijanski po-glavica Seattle uputio američkome predsjedniku Frankli-nu Pierceu u Washington kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje obećavajući u zamjenu poseban rezervat indijanskom narodu. I danas, gotovo 150 godina kasnije, riječi indijanskog poglavice očaravaju dirljivošću, ljepotom, iskrenošću. Svaka je misao duboka kao more, priča za sebe, izrečena s dubokim osjećajem. Nesmanjenom snagom ona i danas opominje (čovjeka) svojom svevremenom porukom.

OraoOrao je otišao, to je konac je otišao, to je konac življenja i početak borbe za življenja i početak borbe za preživljavanje...preživljavanje...

priroda ŽIVOT NA ZEMLJI JE UGROŽEN

Pismo indijanskog poglavice Siettla američkom predsjedniku Franklinu Pierceu 1854. godine jedna je od najljepših priča o prirodi ikada ispričana!



Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka.

„Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu ze-mlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svje-žinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?

Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u ta-mnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.

Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvije-će naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela po-nija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji.


Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavi-ca šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako. Jer zemlja je sveta za nas.

Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja mog naroda. Žubor vode glas je oca moga oca.

Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili sva-kome bratu.

Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i dru-gi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Ze-mlja nije njegov brat, nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kre-će dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa za-boravljeni su. Odnosi se prema majci – zemlji i prema bratu – nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sja-jan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.

Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to jer je crveni čovjek divlji i ne razumije.

Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drh-taj krilca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumi-jem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovima.

Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vje-tar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli

čovjek moći doći okusiti vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.

Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu ze-mlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ću jedan uvjet: bi-jeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći.

Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi.

Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve

stvari su povezane.Morate naučiti svoju

djecu da je tlo pod nji-hovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštovati zemlju, recite vašoj djeci da je ze-mlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je Zemlja naša majka. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga.

To mi znamo; Ze-mlja ne pripada čo-vjeku; čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja objedinjuje obitelj. Sve stvari su po-vezane.

Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Čovjek ne tka tkivo ži-vota; on je samo struk u tome. Što god čini tka-nju, čini sebi samome.

Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njim

kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajed-ničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vi-djet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jed-noga dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost jed-naka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga. Škoditi Njemu i škoditi zemlji jest prezirati nje-nog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.

Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu, dao vam ovlast nad njome kao i nad cr-venim čovjekom.

Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, taj-ni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac živ-ljenja i početak borbe za preživljavanje“.

Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu.

Obreški lug – poslije naplodnog sijeka


ŠUMARIJA REMETINEC / UPRAVA ŠUMA ZAGREB

Odranski obrež, Brezovica, Lukavac, Demirje, Brezovica, Lučko, Gornji i Donji Stupnik, Ra-kov Potok... samo su neka od mjesta i sela razbacanih po rubovima šuma južno od

hrvatske metropole s kojima gospodari Šumarija Re-metinec. Možda bi točnije bilo reći da se šume „uvlače“ među sela, presjecaju polja i livade, slijede autoput, uljepšavaju krajolik nadomak Zagreba.

Osim što je jedna od dvije zagrebačke šumarije, Remetinec je, obzirom na ime, jedna od „najpoznati-jih“ hrvatskih šumarija! Jer vjerojatno nema čovjeka u državi koji nije čuo za ime ovog zagrebačkog prigrad-skog naselja, poznatog („poznatog“) u novije vrijeme po – zatvoru. U sjeni te i takve reputacije, Šumarija, čija se zgrada nalazi tek 300-tinjak metara od zatvorske, živi svoj šumarski i gospodarski život.

Ne duge povijesti, osnovana u sadašnjim okvirima 1963. godine, Remetinec je danas mala “skockana“ šu-


šumska razglednicaŠume izgubljene među selimaŠume izgubljene među selima

marija. To podrazumijeva dosta toga, ponajprije da dobro radi.

– Gospodarimo s oko 4.100 ha šuma raspore-đenih u tri gospodarske jedinice, Obreški lug, Stupnički lug i Vukome-ričke gorice, od kojih je najznačajniji Stupnički lug u kojem prevladava lužnjak s grabom. Natu-ralne planove na uzgoju i iskorištavanju izvršavamo u potpunosti, blizu 80 % etata koji iznosi 15.000 kubika, a realiziramo ih s našima i s radnicima Šuma-rije V. Gorica, iznosi osnovne podatke upravitelj Mile

Vukelić. Jednako je i u privlačenju drvne mase gdje, obzirom na to da Šumarija nema svoju mehanizaciju, 80% poslova obavljaju PIM Kutina Šumarija V. Gorica (s četiri traktora). Ostalo obavljaju podu-zetnici, a u sječi dio „kolača“ otpada na samoizradu. A tu doista nema problema, štoviše, potražnja za ogrjevom daleko nadmašuje ponudu. „Prodali bi i da ima-mo dvostruko više“, kaže Vukelić. To je i razumljivo obzirom na velik broj okolnih sela, ali i na to da su cijene ostalih ener-genata otišle gore. Na taj način osigurava se i šumski red.

U ukupnom etatu na tehničko drvo otpada oko 7000 kubika, na pro-storno 8000. Najviše je hrasta lužnjaka, blizu 60 % („No nije to onaj slavonski“!), potom graba (15 %) pa kitnjaka, bukve.

Upravitelj posebno ističe izvrsnu su-radnju sa susjednom Šumarijom V. Gori-ca, čiji i radnici i strojevi ispomažu u rea-lizaciji plana poslovanja.

Remetinec nema vlastitu mehanizaci-ju i ne žudi za njom! Strojeve i opremu treba održavati, zastoji i popravci su sku-pi, mišljenja je Vukelić.

S 26 zaposlenih u Remetincu sti-gnu obaviti sve poslove, bez obzira što su ostali na četiri sjekača i šest invalida rada! Naravno, uz međusobnu ispomoć s drugim šumarijama. Tri revirnika; Milan Šimunić, Tomislav Galeković i Silvana Bu-dinčević primjereno brinu o svojim revi-rima. Negdje bi ovoliki broj invalida bio znak za uzbunu, no ovdje baš obratno: nisu nikakav teret Šumariji, nego izvrsno obavljaju uzgojne radove, idu u njegu

Šumarija Remetinec, jedna od dvije zagrebačke šumarije, gospodari s 4100 ha šuma smještenih južno od Zagreba, uz obale Save do čvora Jankomir, uzduž stare Karlovačke ceste do Zdenčine. Spada u male, uređene šumarije zagrebačke Uprave koja gospodareći s povjerenim joj šumama vodi brigu i o brojnim drugim ekološkim, socijalnim, društvenim zahtjevima okoline u kojoj djeluje.

Dipl. ing. šuma. Mile Vukelić


Zgrada Šumarije Remetinec obnovljena je 2002. godine i jedna je od najfunkcionalnijih u zagrebačkoj Upravi. Idealno je smještena i dostupna s više strana, s dovoljno poslovnog prostora i velikim dvorištem u kojem je i velika sala, skladišta, mehanička radionica za popravak motornih pila i kosilica.

REMETINEC – Površina 4100 ha

– Etat 15000 m3

– 3 gospodarske jedinice

– 26 zaposlenih

pomlatka i mladika, žetvu korova, idu čak i u ispo-moć u V. Goricu. Važno je, ističe upravitelj, da se uzgojni radovi obave kva-litetno.

Vukelić spada među najmlađe upravitelje u zagrebačkoj Upravi, na ovom mjestu je tek četiri godine, no ozbiljnost ko-jom pristupa poslu čini ga znatno „starijim“! Ali ima vremena i sluha i za dru-ge aktivnosti, prije svega

sportske, za druženja, kad su u funkciji opće koristi.

U uzgoj se puno ulaže i s tim su u Šumariji poseb-no zadovoljni. Godišnje se prosječno napravi oko 40

ha čišćenja, preko 100 ha njege pomlatka i mladika. Obzirom na dobro prirod-no pomlađivanje, nije bilo

Prometnice su dobro održavane

Stupnički lug

Zgrada šumarije Remetinec

Hoće li se oporaviti? – mrazom sprženi hrastov pomladak u predjelu Bosna

potrebe za pošumljavanjem i popunjavanjem. Obila-zeći neke odjele u Gospodarskoj jedinici Obreški lug, u to smo se, zajedno s rukovoditeljem proizvodnje u zagrebačkoj Upravi Damirom Miškulinom koji je imao „malu inventuru“ u nekoliko bližih šumarija, i sami mo-

Pomladak je dobar! –pregled u 17b odjelu


gli uvjeriti. Zabrinjava jedino pepelnica, unatoč tome što je provedeno tretiranje. Krenulo se ponovo s formi-ranjem uzgojnih staza što se jedno vrijeme nije radilo.

Ono što u Šumariji označavaju kao najveći pro-blem vezano je upravo za uzgoj. Obilazeći šumski predjel Bosna u Stupničkom lugu, imali smo priliku na jednom velikom kompleksu vidjeti posljedice kasnog mraza, početkom svibnja, koji je na dijelovima gotovo „spalio“ lijepi hrastov pomladak, tako da izgleda kao da je opožaren! Ostaje nada, i ranije se to događalo, da će se pojaviti novi mladi list. No tu se odmah, po-gotovo ako bude kiše, javlja pepelnica koju će teško biti suzbiti.

Spomenimo i jednu zanimljivost vezanu za re-metinečku Šumariju koja datira iz 60-ih godina proš-loga stoljeća kada su se po „ne zna se čijoj preporu-ci“ krčili cijeli predjeli s lužnjakom i sadila crnogorica i topola! U Remetincu je na oko 130 ha bio zasađen američki borovac te bijeli i crni bor. Danas su to zrele sastojine koje imaju svoje kupce, no, kako kaže upravi-telj, konverzijom se nastoji vratiti hrast lužnjak koji je tu nekada bio“.

Mlada šuma u Obreškom lugu

Postavljen gratagge Postavljen gratagge s rodnom kućom s rodnom kućom I. B. Mažuranić I. B. Mažuranić

događaji URAVA ŠUMA OGULIN

Foto: Doris Blašković, Bernarda JakopačPostavljanjem vitrine s grataggeom na kojem je

prikazana rodna kuća književnice Ivane Brlić Ma-žuranić na zgradu Uprave šuma Ogulin, 5. svib-nja ove godine, Ogulincima, turistima, i cjeloku-

pnoj javnosti predstavljen je stvarni izgled kuće u kojoj je u gradu podno Kleka rođena najpoznatija dječja spisate-ljica, čiji su česti ambijent u pričama bile šume. Gratagge je djelo dr. Viktora Ružića, a cjelokupnu akciju postavljanja gratagga pokrenula je Ogulinka Ljiljana Ivković koja ga je i uvećala, uz dozvolu praunuke i unuke umjetnika, g. Ma-tilde Ružić, koja je gradu poklonila autorsko pravo.

U prigodnom programu na temu Ivaninih Priča prili-kom postavljanja gratagga sudjelovala su djeca iz škola, knjižnica i vrtića iz Slavonskog Broda, Zagreba, Ogulina i Josipdola.

Radi povijesne točnosti treba podsjetiti da je prizemnica u kojoj je rođena književnica srušena 1952. godine, a na njenom mjestu podignuta zgrada u kojoj se danas nalazi Uprava šuma Ogulin, a ranije Šumsko gos-podarstvo. Isto tako treba reći kako je ogulinska Uprava šuma na čelu s Mladenom Stipetićem i ranije u više akcija podržavala pa i sama poticala dječje stvaralaštvo. Tako je u dvorištu upravne zgrade bila organizirana trodnevna „Reljefna i 3D izložba pod nazivom “Proljeće u Ivaninom vrtu”, namijenjena slijepoj i slabovidnoj djeci, autorice Lji-ljane Ivković. (m)

Vitrina s djelom dr. Viktora Ružića

Zgrada Uprave šuma Ogulin


fotografija 8. BJELOVARSKI SALON „ŠUMA OKOM ŠUMARA“

Grand prix Dubravku Grand prix Dubravku Kupčinovcu za Snails and Kupčinovcu za Snails and perlsperls

G rand prix 8.bjelovarskog salona fotografije „Šuma okom šumara“, što ga svake godi-ne organizira bjelovarski ogranak HŠD-a, odlazi u Osijek, Dubravku Kupčinovcu, za

seriju fotografija nazvanih Snails and perls. Tako je odlučio peteročlani žiri (Miran Orožim, predsjednik, Dubravko Adamović, Danko Horvat, Siniša Hančić, Zlatko Lončarić) koji je u nedjelju 7. svibnja u šum-skom ambijentu lovačke kuće Babinac (Bjelovar) imao težak zadatak da iz mnoštva fotografija izabere njih 224 za izložbu te proglasi pobjednike.

Duga rasprava, različita mišljenja, te konačno, usuglašavanje stavova i ocjena obilježili su ovogodiš-nje žiriranje i izbor najboljih na ovom međunarod-nom, već etabliranom Salonu. To samo govori da je bilo puno dobrih fotografija (537) i da izabrati među njima najbolje nije nimalo lako!

Pokazalo se da je šuma i svijet u njoj i oko nje (ostao) beskrajna inspiracija, to je zeleni, sivi i bijeli svijet u kojem po kiši, na suncu, pod ledom buja život u kojem žive brojni stanovnici (medvjed, srna, jele, zec, zmija, leptiri, bube..). Šumar je svaki dan u šumi i svaki dan je drugačiji od prethodnog. Stoga i stiže, ako ne danas, a ono nakon desetak dana čekanja,

Jahrseiten – Sommer, Laszlo Mayor

Snails and pearls 1, Dubravko Kupčinović Snails and pearls 4, Dubrav k

PišeMiroslav Mrkobrad

Za ovogodišnji 8.bjelovarski salon pristiglo je 537 fotografi ja od 57 autora, uz „stare“ pojavili su se neki novi i odmah pobrali nagrade! A one su otišle u Osijek, u Mađarsku, Sloveniju, novim, ali i već poznatim autorima. Nije li to dobra preporuka da pogledate ovu izvrsnu izložbu i da bar na taj način, ako nemate previše vremena, skoknete u prirodu, u šumu, i doživite trenutak spajanja s fantastičnim zelenim svijetom.

“uhvatiti” kapljicu kiše što se zadržala na listu, srnu u pokretu, leptira na cvijetu...

U ovim slikama svakodnevnog života, trenutka u šumi, iskazan je i poseban odnos čovjeka (šumara) i prirode, njihovo uzajamno štovanje, bilo da se radi o dokumentarnoj, informativnoj ili umjetničkoj foto-grafiji.

Odabrano je 224 rada od čega 43 serije sa 188 foto-grafi je te 175 pojedinačnih, od ukupno 57 autora.


Jahrseiten – Winter, Laszlo Mayor

av ko Kupčinović Snails and pearls 5, Dubravko Kupčinović

I. nagrada pojedinačno – Balett, Istvan Bohm

II. nagrada pojedinačno – Korjenje, Boris Sontacchi

II. nagrada pojedinačno – Okovan sunčevim zrakama, Goran Dorić

Pohvale su za serije dobili Želimir Borzan, Zagreb, za seriju Kora, Boris Sontacchi iz Osijeka (Kopačevski odrazi), te još jednom Dubravko Kupčinovac (Bugs life).

Iz Mađarske dolazi i pojedinačni pobjednik! Laureat je Istvan Böhm za fotografiju Balett.

Ove godine dodijeljene su umjesto pohvala, dvi-je druge i tri treće nagrade. Tako su drugonagrađe-ni Goran Dorić iz N. Gradiške za fotografiju Okovan

Najviše nagrada otišlo je u Slavoniju, znači li to da dolazi njihova era? Višestruki pobjednik, slovenski šumar Miran Orožim iz Celja, ove godine nije sudjelo-vao jer je kao lanjski laureat (ujedno i predsjednik ži-rija) imao pravo na samostalnu izložbu što je izvrsno iskoristio predstavivši se bjelovarskoj publici nizom fantastičnih fotografija.

Prva nagrada u kategoriji serija pripala je Du-bravku Kupčinovcu (Osijek) za već spomenutih 6 fo-tografija Snail and perls; druga nagrada ide u susjed-nu Mađarsku za seriju Jahreseiten (4 fotografije) čiji autor je Laszlo Major iz Kaposvara, a treća nagrada putuje u Opatiju za seriju Stari zanat (4), autora Jer-ka Gudca, inače stalnog sudionika ovih bjelovarskih salona.

Peteročlani žiri: Zlatko Lončarić, Dubravko Adamović, Ante Krešić (raniji član žirija), Danko Horvat,Miran Orožim – predsjednik i Siniša Hančić

Stari zanat 1, Jerko Gudac Stari zanat 3, Jerko Gudac – ujedno i plakat izložbe

III. nagrada pojedinačno – Dva ledena kapnika, Sergej Trebec

Na pisti, Željko Gubijan

III. nagrada pojedinačno – Pogled kroz bukvu na bukovu šumu, Hrvoje Čeliković

III. nagrada pojedinačno – Provirivanje,Berislav Vrkljan

Pahuljica,Dubravko Stipancek


sunčevim zrakama i Boris Sontacchi za fotografiju Korijenje.

Treću nagradu dobili su Berislav Vrkljan (Valpovo) za Provirivanje, Sergej Trebec-Rakek (Slovenija) za

fotografiju Dva vodena kapnika te Hrvoje Čeliković (Rečetari) za Pogled kroz bukvu na bukovu šumu.

Plakat izložbe, odlučio je žiri, predstavljat će jedna fotografija iz nagrađene serije Stari zanat čiji autor je Jerko Gudac.

Izložba je sastavni dio obilježavanja Dana hr-vatskog šumarstva, koji je ove godine u znaku Među-narodne godine šuma. Postavljena je u Maloj galeriji Bjelovarskog muzeja 10. lipnja (i moći će se od tada pogledati), a svečano će biti otvorena 17. lipnja u sklopu Dana hrvatskog šumarstva.

8. salon fotografije organizirao je, kao i svih do-

sadašnjih godina, bjelovarski ogranak Hrvatskog šu-marskog društva (predsjednica Marina Mamić, neizo-stavni idejni začetnik i sam vrhunski fotograf Željko Gubijan).

ljekovito bilje

KIČICA

Kičica (Centaurium erythraea L.) poznata je i po nizu drugih imena poput ger, gorko zelje, dupčić, kitičica, grozničava trava i sl.

Piše: Vesna PlešeFoto: ArhivaKičicu su još u antici cijenili Hipokrit, Dioskurid i Pli-

nije i koristili je za liječenje bolesti želuca i slabosti organizma. U Ebersovom papirusu napisanom 1550. pr. n. e. u Tebi, između ostalog ljekovitog

bilja spominje se i kičica. Rimljani su je nazivali „fel terrae“ – žuč zemlje – zbog njenog gorkog okusa.

Opis biljke: Jednogodišnja je ili dvogodišnja zeljasta biljka sa cvjetovima ružičaste boje koji se otvaraju samo na najjačem suncu. Iz svijetlog valjkastog korijena izraste 10 do 50 cm visoka četverobridasta biljka čiji listovi su du-guljasti, nasuprotni, jajastog i suličastog oblika s uzdužnim žilama.

Stanište: Raste na livadama brdskog i planinskog po-jasa, rubovima šuma, suhim travnjacima i kamenjarskim pašnjacima.

Branje: Od lipnja do rujna sakupljaju se cijele biljke. Biljka se odreže iznad prizemne rozete i veže u snopiće te se objesi u zračnom prostoru da se dobro posuši.

Vrijeme cvatnje: u mjesecu lipnju i srpnju.Ljekovite tvari: glavni sastojci su gorki glikozidi,

amarogencin i genciopikrin koji spadaju u grupu gorkih tvari. Nalaze se uglavnom u cvjetovima i stabljici pa se zato lisne rozete niti ne beru. Sadrži i eterična ulja, stearin, vosak, gumu, šećer, željezo i natrij.

Ljekovito djelovanje: povoljno djeluje u liječenju bo-lesti želuca i crijeva –dispepsije nervoznog želuca, potiče žlijezde na izlučivanje želučanog soka kod čira na želucu i dvanaesniku, kod pomanjkanja želučanog soka ili hipo-aciditeta želučane kiseline, kod čestih podrigivanja, po-dražuje peristaltiku crijeva, otklanja katar crijeva, uništava nametnike u crijevima. Pomaže kod raznih nadimanja, proljeva, zatvora, hemoroida; kod visoke temperature i glavobolje; kod slabokrvnosti i groznice; pomaže u de-toksikaciji organizma; kod kožnih i ženskih bolesti; bolesti bubrega (kod pročišćavanja bubrega i mjehura, raznih infekcija bakterijama); nervoze, napetosti, histerije, poti-štenosti; dijabetesa (pije se čaj od kičice i pelina dulje vrije-me); kod anoreksije.

Za bolesti želuca Za bolesti želuca

Dijelovi biljke

Čaj: Učinak je bolji ako se priredi hladan. Do vrha punu žličicu narezane kičice prelije se s ¼ hladne vode. Ostavi se šest do deset sati odstajati, a povremeno se promiješa. Procijedi se i ugrije tek toliko da se može popiti.

Tinktura: 200 grama kičice moči se u 1 litru 70 po-stotnog alkohola tridesetak dana. Nakon toga tinktura se procijedi. Uzima se tri puta na dan po 20 do 30 kapi s malo vode ili soka. Kod jakih bolova uzima se tri puta po pedesetak kapi. Ako je tinktura rađena s rakijom uzima se tri puta po dvadesetak kapi, s čajem ili vodom.

Vino: 30 g metvice, 30 g kičice i jedan cijeli limun (na-rezan zajedno s korom) prelije se s litrom blagog bijelog vina. Mješavina se pusti odstajati desetak dana, zatim se procijedi i spremi u boce. Čaša tog ljekovitog vina uzeta po potrebi ili redovito prije glavnih obroka jača tijelo, potiče tek, pospješuje probavu, smiruje žuč.

Napitak za liječenje želučanih tegoba: 150 g kičice, 100 g korijena od rabarbare, 100 g ploda borov-nice, 50 g stolisnika, 30 korijena iđirota, 20 g pelina. Dije-lovi korijena biljaka se dobro usitne, a plodovi borovnice zgnječe. Biljna mješavina stavi se u bocu od 5 l, u nju se nalije 2,5 l 90 postotnog alkohola i to se ostavi odstajati dva dana. Posebno se pripremi šećerna otopina, u 1,5 l vode prokuha se 1 kg šećera. Kad se prokuhana šećerna otopina razbistri, ulije se u biljnu mješavinu s alkoholom i dobro protrese. Dobro zatvorena boca stavi se na neko toplo mjesto oko četiri tjedna, ali se svakodnevno mora protresti barem dva do tri puta. Poslije četiri tjedna sadr-žaj boce se procijedi te se tako dobiveni pripravak stavlja u boce. Uzima se po jedna čašica napitka dnevno prije ručka ili večere.

Primijenjuje se i u liječenju životinja, posebice kod za-čepljenosti ili proljeva. Čajni uvarak upotrebljava se za či-šćenje rana, a na oboljelo mjesto stavlja se od istog uvar-ka i oblog. Čajna mješavina kičice, pelina i srčanika daje se konjima, kravama i ovcama kad slabo uzimaju hranu ili kod prevelike mršavosti i slabosti organizma.

Kontraindikacije: nisu poznate.


mediteranske šumeKako valorizirati posebnost Kako valorizirati posebnost mediteranskih šuma mediteranskih šuma

TJEDAN MEDITERANSKIH ŠUMA

Mediteranske šume pokrivaju široka područja južne Europe, sjeverne Afrike i Bliskog Istoka i riznica su bioraznolikosti, te vrlo osjetljiv eko-sustav. Podložne su (naglim) klimatskim pro-

mjenama, visokim ljetnim temperaturama i dugim sušnim razdobljima usljed čega se povećava opasnost od šumskih požara. Zbog toga su neke životinjske vrste započele svoju seobu u sjevernije predjele.

Šumarstvo se tradicionalno vrlo slabo bavilo me-diteranskim šumama, jer one ne obiluju drvnom masom ili ona nije dovoljne kvalitete. No, promjenom vrijedno-sne paradigme iz klasičnog u suvremeno šumarstvo, što se dešava na prijelazu u novi milenij, s obzirom na nove globalne prijetnje i trendove, one dobivaju na značaju kao područja koja zavređuju posebnu pozornost.

Mediteranske šume izuzetno su bogate biljnim i ži-votinjskim vrstama, izvor su hrane brojnom urbanom i ruralnom stanovništvu koje živi od tih šuma, mjesto su za rekreaciju i turizam. Možemo reći da šumski kompleksi na Mediteranu svakim danom privlače sve veći broj posjetite-lja koji su za različite ponude spremni platiti, a takvi priho-di daleko premašuju one dobivene od prodaje drva.

Piše ■ FotoAna Fornažar, dipl.ing. šum

Drugi po redu Tjedan mediteranskih šuma organizirali su zajedno Hrvatski šumarski institut za Mediteran, odjel UN-a koji se bavi isključivo pitanjima mediteranskih šuma i Međunarodna organizacija za mediteranske šume, a održan je u francuskom gradu Avignonu usred popularne Provanse.

Možemo reći da šumski kompleksi na Mediteranu svakim danom privlače sve veći broj posjetitelja koji su za različite ponude spremni platiti, a takvi prihodi daleko premašuju one dobivene od prodaje drva.

Prije nekoliko godina na inicijativu UN-ovog odjela Silva Mediterranea udružile su se najznačajnije organiza-cije koje se bave šumarstvom u takozvano Partnerstvo za Mediteran s ciljem da razviju globalni program upravlja-nja mediteranskim krajolicima. Ova inicijativa rezultirala je organizacijom Tjedna mediteranskih šuma koji je prvi put bio predstavljen prošle godine u Turskoj. Ovaj, drugi po redu, u Avignonu, okupio je još veći broj stručnjaka i znanstvenika koji su razmijenili iskustva o trendovima mediteranske šumarske znanosti kao i o novim izazovima. Na predavanjima i diskusijama pod nazivom “O šumama, zajednicama i krajoliku“ iznesene su neke od inovativnih metoda za održivo i participativno upravljanje krajolikom. Ono što želi Partnerstvo za Mediteran je povećanje svijesti javnosti o posebnostima mediteranskih šuma te priprema onih koji odlučuju na odgovarajuće akcije koje će biti po-trebno poduzeti s obzirom na promjene u ekosustavima koje se događaju u posljednje vrijeme.

Kao i u drugim sustavima, i ovdje je potrebno poticati višesektorsku suradnju za postizanje integralnog i održivog upravljanja šumskim predjelima, ali i ideju kako bi općekorisne funkcije šuma napokon dobile jednaku važnost kao i ostali proizvodi i usluge od šume.

Sve aktivnosti tijekom tjedna mediteranskih šuma na-stoje premostiti nedostatak inicijativa i programa u regiji, a cilj im je da se zaključci diskusija i znanstvenih seminara primijene u stvaranju nacionalnih i regionalnih šumarskih politika na Mediteranu.

Degradirani planinski predjeli južne Francuske

Posjet šumi cedrova u Provansi

Šuma crnog bora na planini Ventoux

Tjedan Mediteranskih šuma održan je u Papinoj palači u Avignonu


sportDelničani drugi put zaredom!Delničani drugi put zaredom!

8.MEĐUNARODNI SPORTSKI SUSRETI HRVATSKOG SINDIKATA ŠUMARSTVA, UMAG, 2. – 5. LIPNJA 2010.

Piše: Miroslav MrkobradFoto: M. Bošnjaković, I. Tomić, M. Mrkobrad

Uprava šuma Delnice pobjednik je 8. međunarodnih sportskih susreta HSŠ-a održanih od 2. do 5. lipnja u Umagu. No pobjednici su zapravo svi, preko 1500 šumara i njihovih gostiju koji su se u turističkom naselju Katoro tih tri dana međusobno družili.

8. međunarodne sportske susrete Hrvatskog sindikata šumarstva, opet u Umagu, od 2. do 5. lipnja, obilježili su drugim uzastopnim tri-jumfom Delničani i nevjerojatni niz od osam

uzastopnih pobjeda na svim dosadašnjim igrama ekipe Zagreba u „najtežoj“ disciplini, potezanju konopa! Igre su također odisale nevjerojatnom pozitivnom atmosfe-rom, druženjem i veseljem zbog susreta s prijateljima i kolegama, a organizaciji susreta gotovo da nema pri-mjedbi! Nije nevažno što su ovogodišnje igre bile upot-punjene s nekoliko „neslužbenih“ sportskih susreta od kojih je malonogometna utakmica između Uprave HŠ i Sindikata, naravno pobudila veliko zanimanje. (Jedino je prepuno gledalište bilo pristrano i jednodušno navijalo za, zamislite, Sindikat!)

Pozitivno ozračje sindikalnog druženja istak-nuo je i predsjednik HSŠ-a Željko Kalauz koji se nakon postrojavanja ekipa obrtio sudionicima. Nije toliko važ-no tko će pobijediti nego da smo opet zajedno, i to je bio i glavni razlog „što smo uvažili brojne prijedloge da igre održavamo svake godine“, rekao je. Podsjetio je da su šumari proteklo krizno razdoblje, posebno 2009. pa i dio 2010., preživjeli gotovo neokrznuti, da nije bilo otpuštanja radnika, i da su sva primanja iz Kolektivnog ugovora su bila isplaćivana. Slijede pregovori o novom Kolektivnom ugovoru i sindikat će nakon višegodišnje

stagnacije plaća tražiti povećanje, obećao je Kalauz, uz opće odobravanje.

Aplauze prisutnih pobrao je i predsjednik Uprave Dar-ko Vuletić rekavši da će Uprava i dalje poštovati odredbe KU, pa tako i ove godine isplatiti regres.

Sindikalne sportske igre otvorio je državni tajnik Her-man Sušnik podsjetivši da su šumarstvo i prerada drveta važan hrvatski gospodarski resurs koji je protekle dvije go-dine proživljavao krizu, posebno prerađivački kompleks.

Ovogodišnji sportski susreti okupili nešto preko 1500 članova HSŠ-a i njihovih gostiju iz Rumunjske, Ma-đarske i Poljske, a u 12 disciplina sudjelovalo je oko 1000 natjecatelja. Bodovalo se već ustaljeno prva četiri mjesta s po 7, 5, 3 odnosno 2 boda.

S osvojenih 47 bodova Delničani su premoć-no pobijedili ispred uvijek jakih Vinkovčana (38) te sve bolje ekipe Gospića (29). Delnice su imale najviše prvih mjesta, četiri (žene tri!), i to je odlučilo, a već godinama ih nose kuglači i kuglačice. No, oni su uz vinkovačku naj-svestranija ekipa jer su osvajali bodove u čak osam disci-plina. Slijedi grupa Uprava Zagreb, Split i Karlovac koje

Gol!

Najbolji – predstavnici pobjedničkih ekipa

Svi na okupu prije početka

Snažno, snažnije…


su se poredale na razlici od dva boda. Zagrepčani su, recimo, lako mogli do brončane medalje da su u stolnom tenisu osvojili već svoje tradicionalno drugo mjesto iza nedodirljivih Splićana. No, izgubili su od Rumunja, u petom setu odlučujuće partije u kojem su vodili s 10:8! To je sport, bilo je sličnih nevjerojatnih poraza i pobjeda još!

Split napreduje iz godi-ne u godinu, da su ostva-rili (realna?) očekivanja u nogometu i uzeli koji bod, bili bi na postolju! Imaju sigurne bodove u stolnom tenisu (Z. Šunjić, G. Ru-bin), trebaju ih „izmisliti“ još negdje! Opet je visoko i Buzet, a njihove boćar-ske ekipe pokazuju kako je istarski sport. Čini se da je izdvajanje inženjerskog sindikata iz HSŠ-a najviše pogodilo Požegu koja je prije toga bila u gornjem

dijelu tablice, a sada je pri samom dnu.Ipak, kad je o sportskim podvizima riječ, onda opet

moramo istaknuti nepobjedivu ekipu konopaša Uprave šuma Zagreb. Pobijediti u svih osam dosadašnjih natje-canja pravi je podvig. Malo su se prije fi nala pribojavali na prvi pogled snažnih Vinkovčana, no 2:0 u završnom ogledu govori sve. A malo su i pomladili ekipu, što je do-bro za budućnost.

Njima uz bok po uspješnosti idu odbojkašice na pije-sku iz Karlovca (dosad šest pobjeda), a da su još muškarci nešto napravili (dosad redovito jesu!), eto medalje.

U malom nogometu, koji tradicionalno privla-či najveću pozornost trijumfi rali su (opet!) dečki iz Siska. Ništa novo, predvođeni Šimom, Sajom i ostalima u ne-

izvjesnoj su utakmici tijesno slavili nad Našičanima (2:1) koji su se pokazali ravnopravnim protivnikom. Ovdje je pravi šok treće mjesto Šumarije Ivanska (Uprava Šuma Bjelovar), pored mnogih drugih ekipa. NO, nije to baš takvo iznenađenje, jer Ivančani su oduvijek bili jaki u no-gometu, sada su uspjeli pomladiti ekipu, uz neizostavne Bartolčića i Žalca, i u borbi za treće mjesto lako dobili ne-motivirane Splićane (5:1).

Evo i pobjednika, odnosno osvajača prva četiri mjesta po disciplinama koja su se bodovala (inozemni sudionici su izvan konkurencije):

Mali nogomet, muški: 1. Sisak, 2. Našice, 3. Ivanska (Bjelovar), 4. Split

U kuglanju dvostruka pobjeda Delnica. Kod muških iza njih Senj, Gospić i Požega, a kod žena iza Delničanki Gospićanke, Ogulinke, i Karlovčanke.

Boćanje je „domaći“ sport pa su prva mjesta osta-la u Buzetu! Kod muških iza Istrijana bile su Našice, Split i Delnice, a kod žena iza Buzeta slijede Delnice, Vinkovci,

Sisak. Vinkovci su slavili u tenisu, a iza

njih Ogulin, Zagreb, Delnice.Split, Vinkovci, Šumari i Zagreb,

osvojili su bodove u stolnom tenisu za muške, (Rumunji su bili četvrti), dok su kod žena najbolje bile Delničanke ispred Za-greba, Ogulina i Karlovca.

Karlovčanke su potvrdile domina-ciju u odbojci na pijesku ispred Zagreba, Siska i Buzeta, dok su u istoj disciplini kod

Svečana tribina Hoće li u koš?

KATOROUmag, odnosno turistička naselja Katoro i Polynezija opet su bili odlični doma-ćini šumarima, ponudivši vrhunsku hranu (za sva-kog ponešto!) i smještaj, a pozdravio ih je i direktor Katora Marijan Krivorad. No valja reći da su šumari uvijek dobri gosti (preve-deno-koji ne štede!), pa se tako ova uzajamna ljubav produbljuje na obostrano zadovoljstvo. Unatoč pivu i vinu koji su tekli, i tekli, nije bilo nikakvih incidenata! Za cjelovit doživljaj i uspješnost ovakvih događanja važno je još nešto što ne mogu osigurati niti garantirati ni domaćini, ni gosti – lijepo

vrijeme. A ono je u Umagu bilo baš po mjeri!

GOSTINa sportskim susretima HSŠ-a sudjelovali su i gosti iz Rumunjske, Mađarske i Poljske. U ime najbrojnije skupine rumunjskog Šu-marskog sindikata Consilva, domaćine je pozdravio njihov predsjednik Marian Stoicescu, koji je izrazio zadovoljstvo što se ponovo nalaze u Umagu i pozvao predstavnike HSŠ-a na igre Consilve, u kolovozu.


Veselje Sisčana

Nepobjedivi!

muških slavili Gospićani iza kojih su odbojkaši Našica, Splita i Delnica.

Pikado je pripao Karlovcu (slijede Split, Vinkovci, Buzet) kod muških, a Delničanke slavile u istoj disciplini ispred Splita, Karlovca i Siska.

U basketu, nakon mnogo neočekivanih rezul-tata i velikih borbi (i grubosti!) u trećim igrama otkako 2008. košarka uvedena, pobjednici su Osječani koji su se u fi nalu (lako) obračunali s Vinkovčanima. Treći Gospić, četvrta Koprivnica.

Šah je donio slavlje Našicama, ispred Karlovca, Gos-pića i Našica. (ovdje su Rumunji bili drugi, izvan konku-rencije).

U potezanju konopa, već smo spomenuli, Zagreb “najjači”, slijede Vinkovci, Našice i N. Gradiška.

Najpreciznija u streljaštvu Koprivnica pa Zagreb, Delnice, N. Gradiška, dok su u trapu najuspješniji bili Vin-kovčani ispred Delnica, Koprivnice i Gospića.

KOŠARKANa nekim utakmicama košarkaškog turnira bilo je previše grubosti i zahvata koji spadaju u rvačke a ne košarkaške! Ovdje nešto treba mije-njati, ponajprije suce. Ne mogu turnir suditi igrači koji igraju, ma kako željeli biti nepristrani! I ovdje trebaju suditi profesio-nalni suci, ali potrebno je uvesti i strože kažnja-vanje namjernih (grubih) prekršaja-dok netko nije stradao!

NISU (SAMO) ZAGORCI!Upozoren sam, pa eto ispravljam zabludu, da konopaši pobjedničke momčadi Zagreba nisu svi Zagorci, odnosno iz zagorskih šumarija, nego da ih u toj jedinstvenoj ekipi ima iz drugih šumarija! Nek se zna! A evo i imena članove ekipa koja je ostvarila teško ponovljiv uspjeh: Slavko Kovačec, Branko Koprivnjak, Stjepan Kovačec, Marica Re-brović, Irena Marović, Zlatko Bem, Mato Mijadžiković (Josip Rebrović, Ivan Brcko).


Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

Čileanski bor (Araucaria araucana), kod nas je poznat i po nazivu zmijobor. Počeo se uzgajati početkom 18. stoljeća kao ukrasno drvo zbog svog piramidalnog izgleda, zanimljivih iglica i grana. Nalazimo ga kao ukrasno drvo u većini botaničkih vrtova Europe i Sjeverne Amerike.

Č ileanski bor prvi put spominje čileanski isu-sovac, svećenik i prirodoslovac Juan Ignacio Molina 1782. pod nazivom Pinus araucana, a konačno ime dao mu je Koch svrstavši ga

u rod Araucaria. Ime Araucana dolazi od imena do-morodačkog plemena Araucana koje je živjelo u An-dama. Danas je u nekim zemljama poznat i po imenu „Monkey puzzle“, a to stoga jer je majmunima veliki problem popeti se na ovo stablo da bi na vrhu došli do ukusnih češera.

Podrijetlom je iz planinskog masiva Anda, ra-ste u Čileu i južnoj Argentini, čak u predjelima iznad 1000 metara. Podnosi temperature i do -20 stupnje-va Celzija. Nacionalna je biljka Čilea, ali i ugrožena vrsta,jer je na mnogim područjima i posječena, ali i ugrožena od požara.

Može doživjeti starost i od oko 1300 godina. Ima stabala starosti i do 2000 godina, zbog toga ga zovu i živim fosilom. Naraste i do visine od četrdesetak me-tara te promjera stabla do dva metra. Ovo prekrasno drvo zaštićeno je Konvencijom o međunarodnoj tr-govini ugroženim vrstama divlje flore i faune iz 1973.

Ima simetrično i gusto raspoređene grane koje rastu od razine tla. Mlado stablo piramidalnog je ili stožastog oblika. Što je starije, gubi grane od dolje prema vrhu, krošnja mu poprima oblik kišobrana ili kupole. Listići su čvrsti, nalik su na ljusku ili listove ananasa, dugi su 3 do 4 cm. Zadržavaju se na grana-ma 10 do 20 godina, pokrivaju veći dio stabla, osim starih grana. Ima muške i ženske češere, muški rastu na vrhu izboja, dužine su 8 do 12 cm i oprašuju se vje-trom, dok su ženski češeri jajolikog oblika, sazrijevaju dvije godine i sadrže i do 200 sjemenki.

Kora bora je sive boje, naborana je i dolazi do pu-nog izražaja kada stablu otpadnu donje grane.

U nekim zajednicama naroda Mapuche koje živi u područjima Južnih Anda, stablo ima uz vjersko,

zanimljiva priroda

Čileanski bor Čileanski bor – živi fosil– živi fosil

NAJSTARIJA STABLA NA ZEMLJI

U pozadini grane čileanskog bora

Rođeni u znaku driRođeni u znaku dri jena su jiskreni, emotivni, šiskreni, emotivni, š armantni, aali i nepredvidivi av anturisti...ali i nepredvidivi av a

udi su se hvatali za drijen da bi bili zdravi! Zaštitnik je od uroka, groma i bolesti (no-sio se kao amajlija). Drijenovom grančicom umočenom u vodu prskalo se ljude i stoku

da budu otporni kao ovo stablo. I djeca su se pričešćiva-la vinom u kojem je odležala grančica drijena. U vrijeme Rimljana koplje napravljeno od drijena, a bačeno na ne-prijateljski teritorij simbolizirao je „krvavi rat“.

Prema staroj legendi ovo je stablo u vrijeme Isuso-va raspeća raslo kao visoko i ravno. Stoga je kao takvo upotrijebljeno za Isusov križ, što ga je veoma ražalostilo. Osjećajući tu žalost Isus se zarekao da će u budućnosti rasti kao malo i krivo drvo, da ga više nikad ne bi koristili za križ. No, otada mu je cvijet u obliku križa, a unutarnji vjenčić cvijeta nalik na Kristovu krunu.

Prema Keltskom horoskopu rođeni u ovom zna-ku (1.-10. travnja i 4.-13. listopada), su šarmantni, veseli, daju sve od sebe, pri tome nisu egoisti, vole biti zapaženi, vole život, kretanje, nemir pa čak i krizne situacije. Do-brog su ukusa, umjetničke su duše, osjetljivi su, iskreni i otvoreni, ali i nemirni i intuitivni. Imaju intenzivan i bo-gat emotivni život, pun romantike i ljubavi, ali i avantura i nepromišljenih poteza u životu. Život žive s radošću i

Piše: Vesna PlešeFoto: Arhiva

Od davnina drijen je prvenstveno slovio kao drvo koje svojom tvrdoćom simbolizira zdravlje ljudi pa je u narodu poznata izreka „zdrav kao drijen“. No, za ovo tvrdo drvo vezano je još mnoštvo vjerovanja...

drveće naših šuma

Lj

Drijen u cvatu


još veće gospodarsko značenje. Za prehranu su vrlo bitne sjemenke, a stablo daje prinos tek poslije 30 do 40 godina. Sjemenke narodu Mapuche predstavljaju 10 do 15 posto izvora prehrane posebno u vrijeme berbe (od veljače do svibnja), a tijekom zimskih mje-seci i glavni su im izvor ugljikohidrata. Stablo koriste kao građevinski materijal za izgradnju nastamba i skloništa za stoku, smolu u medicinske svrhe. Ljudi koji žive u područjima Nacionalnog parka Lanin u Argentini imaju strogo ograničeno korištenje ovog stabla za vlastitu uporabu. Koriste ga kao gorivo i za izradu rezbarija, a godišnje za hranu mogu sakupiti do 300 kg sjemenki. Većini obitelji u nekim predjeli-ma Čilea i Argentine prodaja sjemenki osigurava i dio svakodnevne egzistencije.

Ovo prekrasno stablo raste i u mnogim krajevi-ma naše zemlje i ukras je mnogih parkova, botanič-kih vrtova i okućnica. Najbolje uspijeva na sunčanim i zasjenjenim terenima te područjima s obiljem kiše. Može rasti na gotovo svim vrstama tala, a najbolje mu odgovara kvalitetno humusno tlo. Razmnožava se sjemenom, ali i presadnicama koje se mogu naba-viti u većim vrtnim centrima.

Ljekovitost stabla poznavali su narodi Latinske Amerike tisućama godina prije nego li su otkriveni prvi antibiotici.

Čileanski bor kao ukras u vrtu

Rođeni u znaku drii jena su jena su iskreni, emotivni, šš armantni, armantni, ali i nepredvidivi av anturisti...v anturisti...

ISTINE, LEGENDE, VJEROVANJA

lakoćom. U ljubavi su poput leptira, puni su energije, kao prijatelji pouzdani i željeni. Često moraju kontrolirati svoje postupke, jer bi ih mogli odvesti na pogrešan put; sklonosti ka agresiji i nezadovoljstvu u životu, kod kojeg bi se kao posljedica mogao javiti osjećaj krivnje i dosade.

Drijen je voćka koju najčešće susrećemo u šumi ili uz rubove listopadnih šuma. Može doživjeti i do 200 godina, interesantan je po tome što ga ne napadaju šum-ski štetnici.

Vrlo je rasprostranjen, najviše raste na sunčanim br-dovitim terenima. Grmoliko je stablo koje naraste do šest metara visine. Ima nasuprotne, jajolike, jako šiljaste listove, odozdo svjetlije boje. Cvijeta prije listanja cvjeti-ćima žute boje u obliku štita koji se javljaju već u ožuj-ku, naročito kad je toplije vrijeme. Plodovi (drenjine) su crvene, duguljaste koštunice kiselkastog, ali ugodnog okusa, beru se kad sazriju u jesen, u mjesecu rujnu. Kori-ste se u ljekovite svrhe, u farmaceutskoj industriji, ali i za pripremu hrane poput pekmeza, voćnog soka, slatkog i slično. Drijenovi pripravci najbolji su u liječenju crijevnih tegoba, slabokrvnosti, bolesti bubrega, šećerne bolesti i slično. Ljekovitost plodova spominje već Hipokrat 400 godina prije Krista. Listovi se mogu koristiti za čaj, a sje-

menke plodova kao zamjena za kavu. U Francuskoj i Italiji od plodova rade vino i žele,

a nezrele plodove konzerviraju u slanoj vodi aromatizi-ranoj dodatkom komorača poput maslina. Na isti način konzervirali si ih još u antičko vrijeme. U Njemačkoj ih kuhaju sa šećerom i octom te dodaju jelima od krumpira i tijesta. U Rusiji se od njih pripremaju juhe, a dodaju se i kao začin jelima od mesa i riba.

Zbog tvrdoće od njega su se radili sitni drveni predmeti, ali i štapovi te oruđe za rad (grablje, dijelovi kose i sl.), u obućarstvu su se od njih radili čavlići za cipe-le. Ime Cornus, koje potječe od Plinija, znači u prijevodu rog, a time se htjelo naglasiti da mu je drvo tvrdo poput roga i pogodno za izradu gore navedenih predmeta. U VII stoljeću prije Krista grčki majstori od drijena su izrađivali koplja i lukove.

Po drijenu nose naziv i neka mjesta, manje u našoj zemlji više u zemljama u okruženju. Tamo je to voće popularnije te se više i uzgaja. U Hrvatskoj poznato je mjesto Drenovica (općina Ribnik), u BIH Drijenča, Gornji i Donji Drijen, Drinovci i sl., u Crnoj Gori Drijenak..

U Drvaru (BIH), koji je inače poznat po uzgoju ovog izvrsnog voća, tijekom listopada se održava gospodar-sko-turistička manifestacija pod nazivom „Dani drvarske drenjine“. Tu niz proizvođača izlaže svoje proizvode i pre-rađevine od drenjina. U planu im je i izgradnja tvornice u okolici grada koja bi se bavila proizvodnjom raznih pro-izvoda od ovog ukusnog ploda. Nažalost, u našoj zemlji ovo ukusno voće rijetko se skuplja, a još rjeđe se može naći na našim tržnicama.

Neke vrste uzgajaju se, i hortikulturno, kao grmovi, ži-vice ili stabalca. Prije svega zbog lijepog cvijeta, ali i zani-mljive krošnje koja se može lijepo oblikovati. Zanimljiv je i zbog toga, jer najranije cvate pa privlači pčele na „prvu pašu!“. A zbog prekrasnih žutih cvjetova, mnogi ga nazi-vaju i mimozom kontinentalne Hrvatske.

Drenjine


U Drvaru (BIH), koji je inače poznat po uzgoju ovog izvrsnog voća, tijekom listopada se održava gospodarsko-turistička manifestacija pod nazivom „Dani drvarske drenjine“.

Ulazak u šumu znači hladovinu. Osjetno je porasla i vlaga, a s nekih stabala još je kapala rosa iako je vani sunce odavno sve posušilo. U tropskoj sam kišnoj šumi – svi su pokazatelji tu: veliko potporno korijenje, epifi ti, penjačice i naravno velika stabla. Najveća od njih, dipterokarpi, probijaju povezani sloj krošnje i visoko se uzdižu nad šumom. Ovu tropsku predstavu pruža Borneo i jedna od najveličanstvenijih šuma na svijetu!

S površinom 743.330 km2 Borneo je treći otok po veličini u svijetu, iza Grenlanda i Nove Gvi-neje, a za njim slijedi Madagaskar. Smješten je u jugoistočnoj Aziji, južno od Indokine, sjeverno

od Australije. Borneo je dio velike otočne skupine koju čine Sumatra, Java, Sulawesi Nova Gvineja, Filipini, da spomenemo samo neke od njih. Borneo dijele čak tri dr-žave: Indonezija, Malezija i Brunei. Indonežani svoj dio otoka zovu Kalimantan.

Najveći dio otoka, oko 73 % površine, drži Indone-zija. Kalimantan je podijeljen na nekoliko pokrajina. Malezijski dio otoka čini 198 km2, odnosno grubo, tre-ćinu otoka. Malezijski Borneo podijeljen je u dvije velike provincije: Sarawak na zapadu te Sabah na istoku. Dvije provincije spojene su samo na jednom dijelu jer se naj-većim dijelom između ukliještila mala državica Brunei Darussalam sa svega 5.765 km2 površine. Ne postoji cesta između Sarawaka i Sabaha te je moguće putovati samo avionom i brodom, ili cestom preko Bruneia.

Tropske kišne šume – Svjetski fond za zaštitu pri-rode (WWF) je podijelio Borneo na sedam ekoregija: pet tipova nizinske tropske kišne šume, planinske kiš-ne šume u središnjem dijelu otoka te visokoplaninske travnjake planine Kinabalu. Vidljivo je da su osim jedne ekoregije, sve tipovi šuma. Prevladavaju nizinske trop-ske kišne šume jer je reljef većinom nizinski, izuzev sje-veroistočnog planinskog lanca. Mjesečne padaline više su od 200 mm, a prosječne temperature 24-32 °C s vrlo malim oscilacijama temperature (manje od 10 °C). Tlo Bornea čine većinom stari, siromašni ultisoli i inceptiso-li. Dublje, geologiju Bornea čine vapnenačke, vulkanske i sedimentne stijene.

Za razliku od šuma umjerenog pojasa, a karak-teristično za skoro sve tropske kišne šume, ne domini-ra jedna vrsta drveća. Štoviše, na hektaru šume može se naći čak 240 vrsta drveća, s prosječno još dodatnih 120 vrsta na susjednom hektaru! Dok ne dominira ni jedna vrsta, na razini porodica je „suvereni vladar“ jed-na skupina - većina tih različitih vrsta pripada porodici Dipterocarpaceae. Velike dvodjelne leteće sjemenke pouzdan su znak ovih stabala. Dipterocarpaceae su ve-ćinom najviša stabala u šumi, tzv. emergenti koji probi-jaju šumski svod. Neke vrste dosežu i 65 metara visine. Dipterocarpaceae čine čak 80% tih emergenata, ponaj-više rodovi Dipterocarpus, Dryobalanops i Shorea. Uz njih još je čest rod Koompassia (Laurelaceae). Većina ostalih vrsta i stabala općenito raste do 36 metara i čine neprekinuti sloj krošanja (engleski canopy) debeo pre-ko deset metara. Od dikterokarpa nalazimo još i rodove Hopea and Vatica, a tu su i važne porodice Berseraceae i Sapotaceae. Ekonomski važna vrsta je Eusideroxylon zageri zbog kvalitetnog drva. Treći sloj zauzimaju još niže vrste. Toleriraju sjenu jer malo svjetla prolazi kroz drugi sloj. Najčešći rodovi su Euphorbiaceae, Rubiace-ae, Annonaceae, Lauraceae i Myristicaceae. Posebno važnu ulogu imaju euforbije koje su ponekad češće

tropska šuma BORNEO

Šume Bornea – nekad raj, a saŠume Bornea – nekad raj, a sa da zgarište!Piše ■ FotoGoran Šafarek

od dikterokarpa u šumama Bornea. Stabla trećeg sloja bogato su „ogrnuta“ epifi tima, penjačicama i lijanama (drvenastim penjačicama). Vrlo raširena pojava u ovom sloju šuma Bornea je kaulifl orija, odnosno cvjetanje i ra-zvitak plodova na stabljikama drveća, a ne na granama. Redom su to veliki plodovi. Pretpostavlja se da je kauli-fl orija strategija biljaka u sjeni da se razmnožavaju du-boko u sjeni i van dosega vjetra preko sisavaca i šišmiša kao polinatora i raznosača sjemenja. Smokva (rod Ficus) je jedna od najčešćih vrsta s kaulifl orijom. Mnogo vrsta sisavaca ovisi o smokvama koje su zato vrlo važna eko-loška skupina. U Nacionalnom parku Lambir Hills, (Sa-rawak, malezijski Borneo) nađeno je 77 vrsta smokava. Konačno, najdonji, najtamnji, ali najvlažniji sloj šume je onaj prizemni. Čine ga grmlje, trave, palme i dakako mladice sveg ostalog drveća.

Flora Bornea odražava fl oru cijele tropske ju-goistočne Azije. U prošlim geološkim razdobljima su, ovisno o ledenim dobima i razinama mora, postojali kopneni „mostovi“ koji su omogućavali valove kolo-nizacije biljaka, ali i životinja. Ti su mostovi nestajali u interglacijalima. Ta kombinacija kolonizacije i izolacije stvorila je jedan od biološki najvažnijih područja na svijetu. Pretpostavlja se da na otoku živi preko 15 000 vrsta biljaka cvjetnica. Od toga je čak 3000 vrsta drveća. Rafl ezija (Raffl esia arnoldii), s metar promjera, najveći je cvijet na svijetu. Najveći je, ali ne i najmirisniji, jer „smra-dom“ provlači oprašivačke muhe. Biljka je parazit i ne stvara svoje listove. Čak 28 vrsta biljaka ovog roda živi u šumama Bornea te susjedne Sumatre, Filipina i Malezije. Borneo je poznat i po mesojednim biljkama vrčonoša-ma (Nepenthes) kojih broji čak 31 vrstu.

Životinje su također istaknuti dio biološke ra-znolikosti, mnogim turistima i najuočljiviji. Dovoljno je reći da na otoku nalazi dom 221 vrsta sisavaca. Svi znaju za orangutana, ali tu su i majmuni nosani, loriji, sumatranski nosorog, azijski slon, bornejski leopard... Egzotični kljunorožac samo je dio istaknute faune pti-ca. Posebno su zanimljive leteće žabe, vjeverice, čak i zmije! Šišmiši su posebno brojni i vrstama i jedinkama zahvaljujući brojim vapnenačkim špiljama. Nevjerojat-na je scena u Nacionalnom parku Mulu kada nekoliko milijuna šišmiša izlazi u sumrak na hranjenje i zastire nebo. Hrane se kukcima kojih na Borneu također ima nebrojeno mnogo vrsta.

I što je još važnije, nove se vrste otkrivaju svakodnev-no. Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) je procijenio da su znanstvenici na Borneu od 1996. godine otkrili preko 360 vrsta biljaka i životinja!

Deforestacija i nestanak vrsta – Svo to blago je međutim na izdisaju jer sve su prognoze za opstanak šume vrlo crne. Nekad je šuma prekrivala gotovo cijeli otok osim naseljene obale, no sada se situacija potpuno izmijenila. Razlog je nikad viđena stopa deforestacije na planeti. U 80-im i 90-im godinama prošlog stoljeća sko-ro je nestala polovica šuma, a slična stopa nastavlja se


Šume Bornea – nekad raj, a saa da zgarište!da zgarište!i danas. Radi se o komercijalnom iskorištavanju drveta. Naime, skoro polovica tropskog drva, na tržišta diljem svijeta, dolazi baš s ovog otoka. U Indoneziji je komer-cijalno iskorištavanje šuma bilo manje organizirano, ali svejedno vrlo devastirajuće. Pretpostavlja se da je čak 40% komercijalne sječe šuma ilegalno, a zarada je preko 350 milijuna dolara!

Nakon čišćenja drveća, dolazi odmah do sadnje komercijalnih kultura, prije svega uljanih palmi. Od ove palme dobiva se ulje za prehranu i industriju i vrlo je profi tabilno. Usto, sađena je akacija (Acacia magnum) i Gmelina arborea, brzorastuće vrste drveća. U kojem god slučaju, nastala je monokultura lišena ikakve bio-loške ranolikosti. Veliki hidroenergetski planovi male-zijske vlade iz 2008. godine najavljuju uništenje i ono malo preostalih šuma u Sarawaku. Samo projekt brane Bakun uništit će ogromni dio šume, usto i protjerati gotovo 11 000 ljudi, prije svega urođenika. Dio obalnih šuma i mangrova nestaje pred farmama račića.

vu i dugoročnom nestanku šumskog tla. Ovakvih primjera, nažalost, ima mnogo. Nameće se

zaključak da je gospodarenje šumama u ovim azijskim zemljama zaostalo i svjetlosnim godinama daleko od održivog gospodarenja šumama kakvo imamo u Hrvat-skoj!

Povijest naseljavanja otoka je utjecala na de-forestaciju Bornea. Kada se pogleda kontinentalna Ma-lezija, dakle ista država kao i sjeverni dio Bornea, uočit će se drukčiji uzorak plantaža. Ondje su plantaže manje, isprekidane su većim ili manjim prirodnim šumama, bilo primarnim, bilo sekundarnim. Razlog leži u nase-ljavanju. Malezija je odavno naseljena, a do nedavno je bila tipična ruralna zemlja. Mnogo je zemlje ili privatno ili dio seoske zajednice. Postoji dakle velika potreba za rižom i ostalim poljoprivrednim površinama. Selo (ma-lajski kampung) još uvijek čini stup društva. U tim prili-kama nije bilo mnogo zemlje za pretvaranje u plantaže, a polja riže su tradicionalna, mala i mozaična.

Sarawak i Sabah, s druge strane, do nedavno su bili iznimno slabo naseljeni. I danas ondje živi 2, od-nosno 3 milijuna stanovnika, uglavnom imigranata iz Malezije: Malajaca, Kineza i Indijaca. Oni i dan danas uglavnom žive na obali, a u šumi su živjeli urođenički narodi. Sabah i Sarawak bili su dio prvo kraljeva iz Su-matre pa Malajskih sultana. Sarawak je igrom slučaja, kao iz fi lmskog scenarija, postao vlasništvo bijelog rađe iz Engleske. James Brook postao je vladar ovog dijela Bornea, a njegovi nasljednici su upravljali teritorijem sve do japanske okupacije u 2. svjetskom ratu. I Sabah i Sarawak su poslije rata postali dijelom britanskog azij-skog carstva, ali za kratko. Nakon političkih igara i prijet-njama rata od strane Indonezije i Filipina, oba teritorija postala su konačno 1964. dio Malezije. Ova zemlja dobi-la je ogromne površine pod šumama bez tradicionalnih seoskih poljoprivrednih zajednica i krenula je s masov-nom sječom šuma. Koncesije za sječu davale su se u ti-sućama hektara. Iste te površine golog zemljišta sađene su uljanim palmama pa se danas plantaže neprekinuto prostiru na stotinama kilometara!

Iskorištavanjem drveta ogromnih razmjera obogati-la se nekolicina ljudi. U svijetu su poznati kao logging barons – baronima drvne industrije. Mnoge organiza-cije optužuju vlasti za ogromnu korupciju, a na meti je ponajviše premijer Sarawaka Abdul Taib Mahmud. On doslovno vlada Sarawakom već trideset godina i spo-

U pozadini prizemni sloj kišne šume

Očuvane rijeke

Životinje su također istaknuti dio biološke raznolikosti, mnogim turistima i najuočljiviji. Dovoljno je reći da na otoku nalazi dom 221 vrsta sisavaca.

Značajan dio šume nestaje i od ruku pojedina-ca odnosno obitelji koji da bi preživjeli pale šumu da bi dobili obradivu zemlju. Takvi požari stvaraju mno-go dima koji u suho doba zna zastrti dobar dio otoka, ali i Malezije te Singapura. Dim se vidi čak i na satelit-skim slikama. Požari su posebno bili jaki 1997. i 1998. godine, pojačani djelovanjem El Niña. Ovakvi požari nastajali su najviše u Kalimantanu koji je Indonezija si-stematski naseljavala. Vlada je u projektu Transmigrasi u 70-im i 80-im godinama ovog stoljeća nastojala olak-šati prekobrojno stanovništvo Sumatre naseljavajući ih na tada slabo naseljen Borneo. Projekt nije uspio u svojem cilju smanjivanja gladi jer su nakon paljenja i sječe šume kiše vrlo brzo isprale ogoljeno tlo s mine-ralnim tvarima i onemogućile značajnu poljoprivredu. Ekološka i ekonomska šteta je međutim već načinjena. Sličan neuspjeh je doživio i projekt rižinih polja (Mega Rice Project) na jugu Kalimantana iz močvarnih treset-nih šuma. Ovaj vrlo bogati ekosustav je 1996. godine gotovo uništen u pokušaju Vlade Indonezije da smanji nestašicu hrane tako što će «besplodnu močvarnu ze-mlju» pretvoriti u vlažna rižina polja uz pomoć kanala za navodnjavanje. I ovaj «naivni» projekt je propao unatoč ogromnim uloženim sredstvima, uništenom ekosusta-


nosti, rad međunarodnih organizacija za zaštitu oko-liša, očuvao je barem neka šumska područja. Ona se većinom nalaze u nedostupnom planinskom područ-ju, a neka manja sačuvana su i u nizinama. U Indone-ziji je u planinama s 13 605 km2 najveći park Kayan Mentarang na samoj granici s Malezijom. Također u planinskom području te na granici s Malezijom je NP Betung Kerihun s 8 000 km2. U Maleziji je s 52 865 hektara najveći park Gunung Mulu, također u granič-nom području s Indonezijom i Bruneima. NP Kinaba-lu na 754 km2 štiti šume uz istoimenu planinu, s 4095 metara nad morem, najvišu na cijelom otoku.

“Šumski ljudi“ – Šume Bornea kriju još blaga osim životinja i biljaka. Urođenički narodi nekada su

❷

❸❶

Skoro polovica tropskog drva na tržišta diljem svijeta dolazi baš s ovog otoka.

čitava mu se da je ova pokrajina njegov vlastiti feu-dalni posjed.

Nacionalni parkovi – jedini spas za šume Bor-nea – Bez zakonske regulative i volje za očuvanjem nacionalnog blaga, čini se da su zaštićena područja jedini spas za šume Bornea. Veliki odjek svjetske jav-


smatrani divljacima, ali danas je prepoznata njihova ogromna etnološka baština. Mnogi narodi živjeli su nekad od šume, no danas se svega Penani jedva odr-žavaju u preostalim dijelovima primarne šume.

Najbrojniji narod su Dajaci. Pod ovim nazivom podrazumijevamo zapravo nepovezane urođeničke grupe, nekad lovce-sakupljače, a koji se danas bave uzgojem riže. Pretpostavlja se da na otoku živi preko 4 milijuna Dajaka podijeljenih u grubo u sedam većih grupa: Iban (zvani i obalni Dajaci), Bidayuh, Kayan-Kenyah, Maloh, Barito, Kelabit-Lun Bawang i Kada-zan-Dusun-Murut.

Nekad su Dajaci živjeli u zajedničkim vioskim gra-đevinama (engleski longhouse). U građevini visokoj i

do 12 metara je pod istim krovom živjelo i po stoti-njak obitelji, odijeljeni zidovima i s izlaskom na sre-dišnji veliki hodnik.

Dajaci nisu primili muslimansku vjeru većinske Malezije ili Indonezije. Još uvijek su animisti, vjeru-jući u vrhovnog boga i mnoge duhove koji tumaraju šumom. Mnogi od njih još idu u lov, a nekad uobiča-jene puhaljke danas mijenaju puške.

Nikad nije vladao u šumama mir i česti su bili ra-tovi između različitih grupa. Dajaci su bili poznati kao lovci na glave! Ubijenim protivnicima rezali bi glave i uzimali sa sobom.

Bogata antropološka baština Bornea na putu je nestajanja, isto kao i prirodna baština.

❹

❺

❶ U pozadini bujna šuma u jutarnjoj magli

❷ Orangutan

❸ Val deforestacije se širi

❹ Arborealna zmija otrovnica

❺ Voda je ključni sastojak kišne šume

Pretpostavlja se da je čak 40% komercijalne sječe šuma ilegalno, a zarada je preko 350 milijuna dolara!


lovstvo DIVLJAČ / OPAŽANJE I OPREZNOST

Od moći opažanja i opreznosti Od moći opažanja i opreznosti ovisi život divljači, čak i cijelih ovisi život divljači, čak i cijelih populacija! populacija!

Promatrački dar pomaže životinjama da raščlanjuju svoj okoliš i da u zavisnosti od stanja i prilika mijenjaju svoje ponašanje i navike. Osobito je to primjetno pri čestim susretima divljači s ljudima.

Piše ■ FotoZoran Timarac Svaki čovjek u prirodi - šumar, lovac, sakupljač

gljiva, planinar... nije u stanju zapaziti sve što se događa u njegovom okolišu kako bi se mogao ravnati prema tome. Za to je potrebno, ne samo

znanje, nego i iskustvo. Kod divljači i drugih životinja od moći opažanja i oprez-

nosti zavisi sav njihov život. Gledajući u cjelini, od toga za-visi opstanak pojedinih populacija ili cijelih bioloških vrsta.

Moć zapažanja, promatrački dar pomaže živo-tinjama da raščlane svoj okoliš i da u zavisnosti od stanja i prilika mijenjaju svoje ponašanje i navike. Osobito je to primjetno pri čestim susretima divljači s ljudima. Tamo gdje divljač zna da susret s čovjekom može završiti smr-ću ili ranjavanjem pripadnika njene ili drugih vrsta, ona je opreznija i plašljivija.

Ako se divljač ne lovi i ne uznemirava na druge načine, ona se ne boji čovjeka. Poznato je, primjerice, da se mno-ge vrste divljači u tada rijetko naseljenoj Sjevernoj Americi nisu plašile bijelih doseljenika. Naravno, od te znatiželje i nebojažljivosti nije ostalo ništa i sada je i tamošnja divljač oprezna i plašljiva u susretu s ljudima. Tamo gdje se više ne lovi ni ne uznemirava, ona se ne boji ljudi. Tako je u mno-gim nacionalnim parkovima.

Divljač nauči razlikovati i ljude. Poznato je da pripadnice obitelji vrana – siva vrana, svraka, šojka krešta-

Divlja krmača s prascima – mladunci prvo uče od svojih roditelja

lica – razlikuju čo-vjeka s puškom od onog bez nje! Sive vrane, primjerice, bez bojazni kupe beskičmenjake sa svježeg oranja u blizini traktora, ali čim se pojavi čovjek s puškom, smjesta odlete. Čak štoviše, svojim ponašanjem upozore i druge vr-ste divljači. Na taj način susjedna div-ljač ne primjećuje samo izravnu opasnost, nego saznaje o njoj i po ponaša-nju svojih susjeda.

Vukovi i lisice svojom moći opažanja obično nadilaze lovca. Po pravilu, primjećuju svako kretanje u šumi i to im pomaže da se spase na vrijeme. Na velikoj udaljeno-sti razlikuju lovca s puškom od običnog pješaka i nastoje pobjeći ili se pritajiti. Zato lovci u lovu vukova (kada i gdje je to dozvoljeno), lisica i druge divljači nastoje se sakriti maskiranjem, u zaklonu, na niskim i visokim čekama itd. ili

Divljač i druge životinje razlikuju čovjeka s puškom od onog bez nje


love šuljanjem, čekanjem, vabljenjem...

Na mjestima gdje divljač i druge životinje čine štetu na usjevima, ljudi ih nastoje uplašiti raznim strašilima. Često to djeluje samo dok životinje ne nauče da im od ta-kvih sredstava zaštite ne prijeti nikakva opasnost. Događa se čak da ptice iz strašila uzimaju materijal za izradu gnije-zda! Ali, divljač se može učinkovito plašiti i da ne strada na poljima, primjerice, od kosidbe.

Kod divljači koja živi u čoporu, krdu ili jatu, više očiju, nosova i ušiju lakše zapazi opasnost. Ali, neke vrste imaju i straže. Tako divlje guske imaju stražu od koje zavisi sigur-nost cijelog jata.

Osjetila, a naročito vid, imaju veliki značaj za općenje među životinjama, osobito u obitelji, grupi, jatu, krdu ili čo-poru, gdje postoje određena pravila ponašanja, hijerarhija i podčinjenost starijem ili jačem, odnosno vođi. U krdu ili čoporu može se zapaziti vođa na čelu ili kako članovi rev-nosno idu jedan za drugim.

U svim zemljama svijeta divljač i životinje pri-nuđene su živjeti s dostignućima civilizacije. Jedno od njih je promet, osobito cestovni, od koga divljač mnogo strada. Stvar je u tome što životinje ne znaju pravila kre-tanja prometala i zato ih ne mogu ni poštovati. U zemlja-ma s gustom mrežom cesta i velikim brojem automobila i bogatstvom divljači stradanja pod kotačima su česta. U takvim nesrećama se oštećuju automobili, a stradaju i lju-di, pa čak i smrtno. Osobito su opasni sudari s krupnom divljači ili slijetanja s ceste. Takve štete od divljači plaćaju lovozakupnici i to mogu biti znatna sredstva.

Različite vrste divljači se različito ponašaju pri prelasku cesta. Predstavnici reda koka su obično vrlo oprezni. Lisice također rijetko stradaju na cestama kao i vrane, dok su ze-čevi česte žrtve.

Za zaštitu ljudi i divljači koriste se razne plašilice na rubu cesta, ograde. Loše je ako cesta presijeca prolaze divljači ili putove migracija. Tada se grade propusti ispod cesta ili “nadvožnjaci” iznad njih.

Velika moć zapažanja je potrebna životinjama koje skaču s grane na granu, s drveta na drvo, kao što to čini kuna zlatica i vjeverica, osobito kada ova prva ganja

Srnjak glasanjem upozorava i svoje susjede na opasnost

drugu. Životinje moraju brzo, orijentirajući se u prostoru, odrediti pravac skoka i mjesto doskoka, kako bi se sve to izvelo točno i sigurno. Slično je to kod divljači koja živi u vrletnim predjelima, primjerice kod divokoze.

Moć opažanja je potrebna i mladuncima u njihovoj “životnoj školi”. Prema mišljenu znanstvenika, kod svake životinje su tri izvora znanja. Prvi, to je iskustvo predaka, instinkt koji se predaje nasljedstvom. Drugi je primjer rodi-telja i drugih istovrsnih odraslih životinja. Treći izvor je vla-stito iskustvo. Sposobnost za obuku životinja je to bolja, što je prirodna os nova svih navika i ponašanja založena kao iskustvo predaka instinkt.

Važan način obučavanja divljači i drugih živo-tinja je promatranje odraslih i njihovo oponašanje. Mladi grabežljivci, primjerice, promatraju način lova odraslih i oponašaju ga, usvajaju i privikavaju se na samostalni život. Postepeno se instinkti spajaju s osobnim iskustvom, uvjet-nim refl eksima. Zato kod divljih životinja, osim instinkta, veliku ulogu ima i obuka. Isto je tako kod lovačkih pasa i drugih domaćih životinja. No, podražavanje je svojstveno i odraslim životinjama.

Nazočnost roditelja, starih i iskusnih životinja ima za mladunce veliki značaj. Prilagođavajući se na uvjete stani-šta, životinje izgrađuju određene reakcije ponašanja, koje postaju za njih obične. Moglo bi se reći čak tradicionalne na nekom lokalitetu.

Općenje mladih životinja, sa starima osigurava predaju in-formacija, ne samo o najboljim oblicima ponašanja nego o ovim ili onim osobinama staništa i indi-vidualnih teritorija (hrana, voda, zaklon i drugo). Otuda, obuka

mladih životinja ima veliki značaj za prilagođavanje stani-štu. Upravo je zato važno da zajedno budu mlade i stare ži-votinje pa ako lovci vode intenzivni odstrjel starih životinja to može imati loše posljedice.

Stare, iskusne životinje su neophodne za pre-daju informacija od pokoljenja pokoljenju, koje se obavlja oduvijek. Manjak odraslih i njihovog iskustva očit je kod naseljavanja umjetno uzgojenih fazančića, trčaka i drugih vrsta pernate divljači.

Na kraju, moć opažanja nije samo tijesno vezana s funkcijom organa vida i drugih osjetila, nego i s nervno-psihičkom aktivnošću životinja koja uvjetuje njihovu sna-lažljivost. Životinje su sposobne, ne samo prosto proma-trati predmete i pojave, nego i izvoditi određene zaključke iz svojih opažanja i u zavisnosti od toga i postupati.

A to je pojava smišljenog djelovanja, kojoj je svojstvena raščlamba, sinteza i pokus, čije je postojanje kod životinja davno zamijećeno.

Vuk i lisica izdaleka uoče moguću opasnost i pritaje se ili pobjegnu

Poznato je da pripadnice obitelji vrana - siva vrana, svraka, šojka kreštalica - razlikuju čovjeka s puškom od onog bez nje!

Osobito su opasni sudari s krupnom divljači ili slijetanja s ceste. Takve štete od divljači plaćaju lovozakupnici.


Piše ■ FotoSiniša Slavinić

Dubinski ribolovDubinski ribolovribolov TEHNIKE RIBOLOVA

Ribolov na dnu, dubinski ribolov ili lov ribe udicom na dnu, predstavlja, sigurno je, najstariju tehniku sportskog ribolova.

Osnova dubinske tehnike je da se mamac plasira ribi na dnu, bez plovka na osnovnom najlonu. U pravilu, radi se o tehnici ribolova namijenjenoj ribolovu krupne ribe. Signalizatori griza u ovoj tehnici kreću se od onih

najprimitivnijih do sofi sticiranih elektronskih. Ribolovac može gledati vrh štapa i prema njegovom pomicanju odlučivati se za kontru. Na vrh štapa se može postaviti zvonce koje upozorava na griz ribe. Na osnovni najlon mogu se postavljati različiti prstenovi, prema čijem se pomicanju (gore – dolje) procjenjuje pravo vrije-me da se riba zakvači. Griz ribe mogu dojavljivati i elektronski si-gnalizatori griza.

U ribolovu bijele ribe, babuške, deverike, šarana, podusta, klena, jeza i drugih vrsta, u novije vrijeme, posebice je postao po-pularan dubinski ribolov tzv. feeder štapovima i rolama te swing teep i quiver tip izmjenjivim vrhovima. Radi se o štapovima koji imaju promjenjive vršne dijelove različite osjetljivosti. Njihovim pomicanjem ribolovac odabire pravo vrijeme za kontru. Na štapu je rola s najlonom, a na njemu se na kraju ili iznad udice nalazi hranilica na kojoj je smjesa koja primamljuje ribu. Feeder tehnika je posebice popularna među ribolovcima tzv. mirnih vrsta riba u Velikoj Britaniji, ali i Francuskoj i Italiji. Omogućuje s relativno fi -nim sustavima i tanjim najlonom ribolov riba različitih veličina od onih malih (deverika, bodorka, crvenperka…) pa do onih velikih (šaran, amur, babuška, podust…). U toj tehnici se organiziraju i ribolovna natjecanja, a od ove godine Međunarodna federacija ribolovaca FIPSed kreće s organizacijom svjetskih prvenstava.

Na hranilici s hranom bazira se i dubinski ribolov u kojem ri-bolovac za signalizator koristi prstenove, zvonca, tzv. «majmune» i sl. Ovako se, u pravilu, lovi u rekreativnom ribolovu šaran, amur, ali i grabežljivci kao što su štuka, smuđ, som. U pravilu, tada je na štapu veća akcija bacanja i veća rola i grublji pribor, odnosno najloni većeg promjera (0,25 – 0,35 mm).

U novije vrijeme dubinski ribolov elektronskim signalizato-rima posebice se razvio u modernom šaranskom ribolovu. U tom segmentu dubinska tehnika ribolova je toliko usavršena i sofi sti-cirana, a koristi se u ribolovu krupnih, kapitalnih šarana, amura, ali i ostale ribe. Ovisno o veličini ribe koja se lovi i dubinska tehnika može se podijeliti na laku, srednju i tešku.

Dubinska tehnika ribolova prepoznatljiva, je dakle, po tome da se ne koristi plovak kao signalizator griza te po tome što se mamac nalazi na dnu. Iako je moguće tako prezentirati mamac i sa štapom direktašem, u dubinskoj tehnici koriste se štap, rola, osnovni najlon, predvez s udicom (hranilica može biti i ne mora).

Od mamaca, ovisno o ribi koja se lovi, može se koristit ši-rok dijapazon različitih prirodnih mamaca biljnog i životinjskog podrijetla, od kukuruza, boila do gujavica, živih i mrtvih kedera – ribica i fi leta.

Dubinskom tehnikom ribolova može se loviti podjednako efi -kasno i na mirnim, zatvorenim vodama (ribnjacima, jezerima i sl.) i otvorenim vodama (rijekama). Tehnika spada u tzv. stacionirane, čekajuće tehnike.

zdravi životVježbati kad Vježbati kad obolimo?!!obolimo?!!

Redovna tjelovježba svakako će pomoći da se osjećamo dobro, da imamo dobar san, ali i da steknemo sposobnost (mišićnu snagu i izdr-žljivost) potrčati i da, ukoliko zatreba, uhvati-

mo tramvaj ili vlak koji nam je pred nosom već krenuo. Međutim, kod redovite tjelovježbe postoji jedna “kva-ka”; kad ste već jednom u dobroj kondiciji, dobroj for-mi, teško je prekinuti, to jest teško je biti bez redovnog treninga.

Dovoljno je da čovjek ostane samo nekoliko dana bez sportsko-rekreativne aktivnosti na koju je navikao pa da već primijeti da mu nešto nedostaje, da osjeti određeni nemir, potištenost, unutrašnji pritisak, na-gon da se vrati toj aktivnosti. Možda će osjetiti da mu i najmanja stvar smeta ili će primijetiti i poremećaj sna. Takva će osoba, ako prekid aktivnosti podulje potraje, vjerojatno osjetiti i da je izvan forme i kondicije. Na primjer, studije su pokazale da već nakon 10 dana bez treninga trkači maratona gube više od 10 posto svoje izdržljivosti.

Nikada nemojte vježbati kad imate tempe-raturu. Za vrijeme tjelovježbe više od 70 posto vaše energije pretvara se u toplinu. Kad organizam ima povišenu temperaturu, srce mora, s ciljem da spriječi pregrijavanje tijela, pumpati velike količine krvi iz unu-trašnjosti tijela prema koži gdje se onda ta toplina ot-pušta u okolinu. Međutim, ako za vrijeme temperature osoba još i vježba, srce mora pumpati dodatne količine krvi u mišiće kako bi ih snabdjelo s potrebnim kisikom. Rezultat toga može biti da – ako imate temperaturu - vaše srce mora raditi znatno napornije pa čak se mož-da i opasno naprezati kako bi zadržao daljnji porast temperature. Organizam za vrijeme temperature gubi dosta tekućine. To može dovesti do znatnog isušenja organizma (dehidracije). A trening za vrijeme kad je čo-vjek dehidriran može, ustvari, uzrokovati daljnji opasan porast temperature koji može imati neugodne i opasne posljedice (nesvjestica itd.).


Treba li vježbati kad malo „curi iz nosa“, kad osjećate lagani umor Ili kad imate malu temperaturu? Evo savjeta kojih se valja držati.

PišeDr. Ivo Belan

U slučaju povišene temperature najbolji je sa-vjet: leći u krevet. Povišena temperatura je način na koji organizam svladava napad bakterija i nakon što ih svlada omogućuje povratak u tenisice za trčanje ili u neku drugu sportsko-rekreativnu aktivnost. Valja ista-knuti da, čak ako ste i potpuno zdravi, tjelesna se tem-peratura za vrijeme trčanja može povećati i do oko 38 stupnjeva. Takva temperatura već može uništiti poten-cijalno opasne bakterije, a možda i neke viruse-uzroč-nike prehlade.

Prehlada – Premda danas još uvijek nemamo djelo-tvornog lijeka protiv prehlade, ipak smo napravili odre-đeni korak naprijed od vremena kad je engleski medi-cinski časopis “British Medical Journal” u jednom svom broju, prije 100 godina, šaleći se, objavio slijedeći “lijek” protiv prehlade: “Objesite šešir na zid, blizu podnožja svog kreveta. Tada legnite u krevet i pijte viski ili brendi sve dok ne vidite dva šešira”.

Danas znamo da lagana prehlada (curenje iz nosa) ne predstavlja razlog da prekinete sa svojim treningom trčanja, pod uvjetom da istovremeno nemate bolove u mišićima. Bolni mišići češće su skloni sportskim ozlje-dama za vrijeme sportske aktivnosti, a to vas onda, na vašu žalost, može lišiti treninga čak nekoliko tjedana.

Međutim, prehlada uz koju je prisutna i povišena temperatura više je nego dovoljan razlog za prekid sportskih aktivnosti. Zašto? Zato što u takvoj situaciji postoji mogućnost da virus napadne srčani mišić i iza-zove vrlo ozbiljno i neugodno oboljenje miokarditis. Vi-rusi mogu biti opasni pa je najbolje ne izazivati ih.

Međutim, ako vas mišići ne bole i ako nemate temperaturu, to jest ako samo malo šmrcate, slobodno i hrabro izađite van, trčite, vozite bicikl ili plivajte. Studija provedena u jednom američkom centru za školovanje marinaca pokazala je da su regruti koji su bili prehlađe-ni i istovremeno dalje redovno trenirali isto tako brzo ozdravili kao i oni prehlađeni kojima je bilo određeno mirovanje u krevetu.

Granice mora i kontinenata ne poklapaju se s granicama tektonskih ploča

fotoplov ČAMBINA

Piše: Zvonimir IštvanVlasnik fotografi jaZvonimir Ištvan

Čambina je jezero uz Dravu na području Šumarije Repaš (Uprava šuma Koprivnica), Čambina je lovački dom na jezeru, Čambina je šuma, to je sveobuhvatni pojam za koji su u podravskom, napose repaškom okružju vezani brojni doživljaji i događaji. To je povijest ljudi koji su poslom i na

svaki drugi način bili vezani za Dravu i repaške šume, to je i sadašnjost i buduć-nost ljudi ovoga kraja.

Imamo nekoliko starih fotografi ja iz toga miljea; izgradnju lovačkoga doma (ali ne znamo godinu!), prijelaz skelom preko Drave kod Molva i jednu iznimno

Čambina, skela, pošumljavanjeČambina, skela, pošumljavanje

dragocjenu (i zacijelo jako staru) fotografi ju velike skupine, vjerojatno seljaka, koji se spremaju ići na pošumljavanje.

Slike nam je poslao Zvonimir Ištvan, upravitelj Šumarije u Repašu (i sam vrstan fotograf!).

ate o i ija

nje đe d j (i ij l j k t ) f t fij lik k i j j

Tako je počelo – gradnja

lovačkog doma Čambina

Prije početka radova na pošumljavanju

Prijelaz skelom preko Drave kod Molva


dječji kutakdječji kutak ŠUMA LISTA, ŠUMA BLISTA / LIPA

Nastavljamo suradnju s dječjim vrtićima “Sesvete” iz Sesveta, “Josipdol” iz Josipdola, “Ivana Brlić Mažuranić” iz Sl. Broda te s Mravcima, predškolskom skupinom pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, s novim programom koji je opet osmi-slila naša suradnica i sama odgojiteljica, Ljiljana Ivković. U ovom broju pridružili su im se i “klinci” iz DV “Didi” (Krašić), područnog objekta Maslačak iz Rugvice, čije nam je radove poslala odgojiteljica Kristina Hrženjak.

U ovoj školskoj godini pišemo o šumskom drveću i, da-kako, crtamo ga! Projekt je nazvan “Šuma lista, šuma bli-sta”, a cilj ove suradnje i dalje je isti; djecu od najranijeg doba (na)učiti kako i zašto voljeti šumu i prirodu i kako ih čuvati.

U šumi raste različito drveće; bjelogorično i crnogorič-no (breza, jela, hrast, vrba, smreka, javor, lipa, kesten, bukva) i svako od njih je posebno i zanimljivo.

U svakom broju pišemo i crtamo neko drvo, u ovom broju o lipi.

■ Cvijet je žuto zeleni i dugački je!.(Lana Jug, 5 godina)

■ List je zeleni i veliki i izgleda kao srce, ima pikice na rubu, cvijet ima gore iglice koje će se otvoriti i onda će mirišiti.

(Lucija Salontaj, 5 godina)

■ Od lipe možemo raditi čaj! (Marija Jurić, 7 godina)

■ Čaj je zelene boje i gorak je! (Nina Sitak, 6,5 godina)

(DV Didi, područni odjel Maslačak)

Iva Žbura, 6 godina, Sl. Brod

Gubec je bil veliki jaki seljak i imal Gubec je bil veliki jaki seljak i imal je svojuje svoju lipu!lipu!

U ovom broju imamo i jednu gošću na našim stranicama koja više nije u dječjem vrtiću! Jako je aktivna! Ona je Ema Lasić, ima (već!) 11 godina i ide u OŠ Barilovići, voli prirodu, posebno životinje, voli crtati, sudjeluje na Lidranu. Ima još: autorica je i ujedno ilustratorica slikovnica “Vjeverica Marta i žir Bocko“, “Ribica i rak vitez”, također autorica i ilustratorica i taktilnih slikovnica već spomenute “Vjeverice..” te “Potrage za Cikijem“ (a Ciki je njezin mačak!).

Eto, sve to s 11 godina...

Borna Dudaš, 7 godina, Sesvete

Laura Mudrić, 7 godina, Sesvete

■ Lipa – to ti je ono veliko, široko drvo koje ima veeeeliiiku krošnju, i gustu kroz koju ti po ljeti nije vruće, jer ti ne ide sunce!

(L. T., 6 godina)

■ Takva lipa ti može dugo biti stara, dugo, dugo, i onda ona ima stablo jako široko ,onak debelo. To ti ima tam kod mene u Zagorju, blizu moje bake i zovu tu lipu Gupčeva lipa. Od tog stričeka ima i spo-menik tam blizu te lipe. Taj Gubec ti je bil veliki i jaki seljak.

(F. S., 7 godina)

Ema Despetović, 6 godina, Sesvete


Djeca i šuma Djeca i šuma

Antea Marinović, 6,5 godina, Sl. Brod

■ Lipa ti je lijepo drvo koje cvate sad skoro u, poslije ovog mjeseca, pa se taj mjesec zove lipanj! Tak se zove jer sve oko te lipe miriši dok cvate!

(L. M., 7 godina)

■ Lipu možeš brati, posušiti cvjetiće i kuhati čaj. I mi ga kuhamo u vrtiću, samo ga moraš precijediti da piješ!

(J. L., 7 godina)

■ Ja imam kod kuće med od lipe i jedem ga. I čaj mi miriši na med.

(I. C., 7 godina)

■ Čaj je onako lijepe zlatne boje i nema nikakvog mirisa.(B. D., 7 godina)

■ Onaj cvjetić je ko avion, ko propeleri. (P. B., 6 godina)

(DV Sesvete)

■ Lijepo mi je sve što je na lipi stvoreno, stablo, listići i cvjetići.

(Antea M., 6,5 godina)

■ Lipa mi prekrasno miriši, ali ne uvijek. (Ana I., 6 godina)

■ Moja baka kuha čaj od lipe i fin je! (Iva Ž., 6 godina)

(DV I. Brlić Mažuranić, Sl. Brod

DJEČJI VRTIĆ BJELOVAR

zirali bjelovarski ogranak HŠD-a i Dječji vrtić s ciljem da se djeci pruže određene smjer-nice u razvoju od-nosa prema šumi i prirodi uopće te jačanja ekološke svijesti od njihove najranije dobi.

Evo nekoliko cr-teža i mišljenja o šumi, onako kako su je doživjeli bje-lovarski mališani.

Povodom obilježavanja Međunarodne godine šuma, u Dječjem vrtiću Bjelovar održana je prigodna manifestacija pod nazivom “Djeca i šuma” koju su u okviru njihove aktiv-nosti “Priroda i mi” za mališane predškolske dobi organi-


kultura 8. SLIKARSKA KOLONIJA „BABIČANKA 2011.“ / ŠUMARIJA PITOMAČA

Ovdje cvjeta zajedništvo i prijateljstvo, ovdje su ljudi koji vole slikarstvo i koji su mogućnost da nešto prikažu i naslikaju prepoznali kao svoj dar. Pripadaju različitim školama, slikaju različi-

tim tehnikama, dolaze samouki i akademski slikari – sve je to prednost što ovakvim slikarskim kolonijama daje toliko dobrodošlu raznolikost i različitost, poručila je prof. Božica Jelušić Kran-želić, mentorica još jed-nog okupljanja slikara u Šumariji Pitomača, u šumskom predjelu Ba-bičanka.

U idiličnom zelenom okruženju, u blizini lo-vačke kuće u dubokoj šumi, uz baru s ustaja-lom vodom i šašom iz koje se čuje kreket žaba, na šumskom putu, svaki od njih pronašao je svoj motiv i prenio ga na platno, karton, staklo.

Ovdje je nastalo ne-koliko izvrsnih radova i važno je da to i javnost vidi, rekla je Kranželić. Stoga je važno što će ova djela biti predstavljena na pri-godnoj izložbi.

Umjetnike podravskoga i bilogorskoga kraja pozdravio je i upravitelj Šumarije Željko Kovačev koji je im zahvalio na njihovom doprinosu, promociji ovoga područja, šuma i šumskog života i najavio izložbu u jesen, dok je voditelj koprivničke Uprave Mirko Kovačev istaknuo kako je ovo prilika da se šumari i šumarstvo predstave i na jedan drugi način. A djela umjetnika koji su i dosad sudjelovali u ovim

Dobrodošla Dobrodošla različitostrazličitost

Šumarija Pitomača (Uprava šuma Koprivnica) nastavila je lijepu akciju okupljanja umjetnika, slikara, koji u zelenom okruženju šumskog predjela Babičanka pronalaze uvijek nove motive za svoja djela.


Trenuci stvaranja

Umjetnici, uzvanici, domaćini

radionicama ostaju u fundusu koprivničke Uprave i krase prostorije brojnih šumarija i ustanova.

Da bi sve to funkcioniralo i da bi se slikari osjećali „kao kod kuće“, pobrinulo se, kao i uvijek, vrijedno osoblje pito-mačke Šumarije.

Sudionici osme slikarske kolonije „Babičanka 2011“ umjetnici su iz tri županije; Koprivničko-križevačke, Bje-lovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske: Vladimir Drimal, Gordana Ćurik, Jaroslava Lulić, Josip Šimić, Ivan Kančal, Petar Petrović, Ivana Kranželić, Mato Zeman, Ivan Derežić Bazara, Martina Fuk, Franjo Mihočka, Đuro Jako-vić, Mirko Horvat, Ivan Košutić, Želimir Kukavica, Josip Gregurić, Božidar Puškaš, Darko Domitrović Miki, Slavica Pantelić, Stjepan Ivanec.

– Znate, nekad se u našem kraju često išlo u šumu po drva za peć. Dvojica su nosila neku deblju granu, obično kad lugara ni bilo u blizini! Tak’ se nekad živelo! Ova dva snješka kaj sam ih naslikal, slika su toga prošloga vremena, to su ljudi... objašnjava svoj rad Petar Petrović, sliku koja će možda ukrašavati neki prostor i podsjećati na idiličnu zimu, događaje i prošlo vrijeme.


Na zagrebačkom jezeru Bundek cvi-jeća nikada ne nedostaje, osim na-ravno za hladnih zimskih dana. No otkako je sa Zrinjevca preseljena na

Bundek, Međunarodna izložba vrtnog cvijeća Floraart ovu je zagrebačku zelenu oazu pre-tvorila u pravu cvjetnu raskoš, praznik za oči, mjesto za odmor, uživanje i opuštanje!

Bio je takav i Floraart 2011., od 1. do 5. lipnja. Najveću cvjetnu priredbu u Hrvatskoj otvorio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić pozivajući građane da posjete ovu je-dinstvenu smotru cvjetnih dostignuća.

Na 30 ha otvorenog i 2000 m četvornih za-tvorenog prostora predstavilo se oko 150 iz Hr-vatske i inozmestva.

Osim proizvodnje re-zanog cvijeća i fantastič-nih cvjetnih aranžmana, ukrasnog grmlja i drve-ća, Floraart je ponudio i niz popratnih sadržaja, od nastupa pjevača i sastava na pozornici na pontonu do dječjih pri-redbi.

Hrvatske šume svoj su nastup na izložbenom prostoru (2200 m3) iz-među južnog savskog nasipa i velikog jezera posvetile Međunarodnoj godini šuma. Izložbom koju je osmislio dipl.ing. Milan Žgela sa suradnici-ma, predstavljena je širo-ka paleta šumskih sadni-ca i ukrasnoga grmlja što ih proizvode Hrvatske

46. MEĐUNARODNA IZLOŽBA VRTNOG CVIJEĆA ZAGREB, 1. – 5. LIPNJA

Bjelovar će dva dana, u petak i subo-tu, 17. i18. lipnja, biti nakratko glavni šumarski grad Hrvatske! 8. dani hr-vatskoga šumarstva tradicionalna je

manifestacija koja će tih dana u grad nadomak Bilogore, na sajamski prostor Gudovac privu-ći velik broj šumara i posjetitelja. Kad se tome doda da se ove godine svi događaji uklapaju u obilježavanje Međunarodne godine šume, 2011., koju su Ujedinjeni narodi proglasili baš na inicijativu iz Hrvatske, to je obveza domaćina da sve bude primjereno organizirano još veća.

U petak će 200-tinjak sudionika Svečane akademije Hrvatskog šumarskog društva, uz Hr-vatske šume jednog od organizatora manifesta-cije, u bjelovarskom Domu kulture raspravljati o reformi nastavnog programa na Šumarskom fakultetu, kao važnom segmentu obrazovanja stručnjaka u šumarskoj djelatnosti koja se diči svojim stručnim radom već više od dva i pol stoljeća.

Sudionici Skupštine u bjelovarskom će Mu-zeju poslijepodne stići pogledati i 8. izdanje fantastične izložbe fotografija s motivima šume i oko šume, 8. bjelovarskog salona „Šuma okom šumara” .

Središnji događaj manifestacije za one koji vole uzbuđenja, je natjecanje šumarskih radni-ka (sjekača) na sajamskom prostoru u Gudovcu. Oni će u šest disciplina pokazati preciznost i brzinu baratanja motornom pilom. To su: Okre-tanje vodilice, Kombinirani prerez, Precizno pre-piljivanje trupca, Podsjecanje stabla i definitivni prerez, Obaranje na balon, Kresanje grana.

najavljujemoDANI HRVATSKOGA ŠUMARSTVA 17. – 18. LIPNJA 2011.BJELOVAR / GUDOVAC

Naslovna stranica:LipaŽeljko Gubijan

Zadnja stranica: GrabMarinko Bošnjaković

Mjesečnik »Hrvatske šume«Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. ZagrebPredsjednik Uprave:dipl. ing. šum. Darko VuletićGlavni urednik:Miroslav MrkobradNovinari: Irena Devčić-Buzov, Marija Glavaš, Miroslav Mrkobrad, Vesna Pleše i Ivica TomićUređivački odbor:predsjednik Branko Meštrić,Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka BakranAdresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagrebtel.: 01/4804 169faks: 01/4804 101e-mail: [email protected]@hrsume.hrUredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.Tehnički urednik:Stjepan PepelnikGrafi čki urednik:Milivoj MilićTisak:Intergrafi ka TTŽ d.o.o., ZagrebBistranska 19Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG PROSTORAJedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;trećina stranice (1/3) 1200 kn;četvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.


Središnji događaj je natjecanje sjekača 18. lipnja!

Na sajamskom prostoru neke će se uprave šuma predstaviti sa svojim specijalitetima i spe-cifičnostima, moći će se razgledati i izložba šum-ske mehanizacije i opreme.

PROGRAMPetak, 17. lipnja 2011. Svečana akademija Hrvatskoga šumarskoga društvaMjesto događanja: Dom kulture Bjelovar9.30 – 10.00 – dolazak delegata i uzvanika - do-

mjenak10.30 – Skupština Hrvatskog šumarskog društva 12.00 – Predavanje i rasprava o stručnoj temi: “Reforma nastavnog programa na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu” – izlagač prof. dr. sc. Milan Oršanić13.00 – kulturno-umjetnički program14.00 – svečani ručak u Hotelu „Central“ u Bje-

lovaru16.00 – otvaranje izložbe 8. bjelovarski salon fotografije „Šuma okom šumara“ u Maloj galeriji Gradskog muzeja u Bjelovaru

Svečano otvaranje Dana hrvatskoga šumarstva – Bjelovar 2011.Mjesto događanja: Gudovac – sajamski prostor19.00 – otvaranje Dana hrvatskoga šumarstva 19.30 – kulturno-umjetnički program20.00 – svečana večera uz glazbu – odlazak na noćenje u rezerviranim hote-

lima u Bjelovaru i okolici

Subota, 18. lipnja 2011. Mjesto događanja: Gudovac – sajamski prostor 8.00 – početak natjecanja šumarskih radnika16.00 – završetak natjecanja i proglašenje po-

bjednika – zatvaranje Dana hrvatskoga šumarstva

Nastupom na 46. međunarodnoj izložbi vrtnoga cvijeća u Zagrebu, Hrvatske šume obilježile su 2011. Međunarodnu godinu šuma.

šume. Prikazana ambi-jentalnost šumskog kra-jolika te vrhunska drvna galanterija privukla je pažnju velikog broja po-sjetitelja. Posebno ispisa-ne table s fotografijama koje su pokazivale kako to od žira nastaje najkva-litetnije drvo naših šuma, hrast, bile su posebno edukativne za djecu. Pun pogodak bilo je i postav-ljanje vodenice s prika-zom rada pilane na vodu koju su obilazile kolone posjetitelja.

floraart

broj

174Godina XV.

Zagreblipanj2011.

Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480

Protupožarna preventivaProtupožarna preventiva– Ljeto 2011.– Ljeto 2011.Šume, tla i vode Šume, tla i vode –– prirodna bogatstva Hrvatske prirodna bogatstva HrvatskeVeće korištenje energetskoga drvaVeće korištenje energetskoga drvaŠume izgubljene među selimaŠume izgubljene među selimaŠume Bornea Šume Bornea Delničani prvi!Delničani prvi!

Šume bornea

Documents