Jednog sunčanog jesenskog dana lija se šetala šumom, kad odjednom začuje kako netko zove pomoć.

Upomoć! Jao, pomozite, jao!

Hm, tko to tako jauče? Idem vidjeti

možda omastim brk!

I lija potrči za zvukom koji je dopirao iz daljine i ugleda zeca ulovljenog u klopku.

Da, pomozi mi molim te. Noga mi se

ukliještila u klopku što su je lovci postavili

Što je, zeko ! Trebaš pomoć?

Jao, lijo ja ti nema što dati, ali ću ti zauvijek biti vjeran prijatelj, samo mi

pomozi.

Hm, pa da razmislim, ako ja tebi

pomognem, što ću dobiti za uzvrat

Oh draga, lijo oslobodi me!

Zar samo prijateljstvo? Zar ne znaš tko sam ja? Ja sam kraljica

ove šume, najbolja sam i najpametnija. Tvoje mi prijateljstvo

nije potrebno.

Umrijeti ću, pomozite mi!

Jao!Jao!

Nema šanse, imam pametnijeg posla od natezanja s jednim

običnim jadnim zecom koji nije u stanju osloboditi se iz takve male

klopke.

I lija ponosno odšeta i ostavi jadnog zeku u nevolji.

Baš je onuda prolazio medo u potrazi za medom, a kad je ugledao jadnog

zeku, odmah mu je pritekao u pomoć.

Jao zeko, ukliještio si nogu. Ja ću ti pomoći

da se oslobodiš.

I medo polako rastvori klopku i oslobodi zekinu nogu.

Zeko? Meni je drago što sam ti mogao

pomoći, ne treba mi ništa, glavno da si ti

dobro.

O najdraži moj medo, puno ti

hvala! Kako da ti se odužim?

Dobro sam zahvaljujući tebi. Noga me malo boli ali će proći.

Da tebe nije bilo, zauvijek bi ostao zarobljen. Nitko drugi mi

nije htio pomoći.

Kako to misliš nitko? U ovoj šumi svi su

prijatelji, a prijatelj pomaže prijatelju u

nevolji.

Da, ali lija mi nije htjela pomoći.

Eh, da, hm, ta lija, ona misli da je najbolja od svih nas al jednom će

shvatiti da su joj potrebni prijatelji.

Vidimo se!

Ja se nadam. Hvala još jednom!

Medo i zeko su odšetali svatko na svoju stranu. Idućeg jutra, u potrazi za mrkovom

zeko začuje kako netko jauče.

U pomoć! U pomoć! Oh bože molim te

da mi netko pomogne.

Jao netko je u nevolji! Moram

mu pomoći!Oh zeko kako mi je drago što te vidim. I

ipak si se uspio osloboditi.

Oprosti mi, molim te, pomozi mi da

izvučem nogu iz ove klopke.

Jesam, ali ne zahvaljujući tebi.

Znam, znam, kriva sam, samo mi

pomozi, jao..kako me boli, jao..

A zašto da ti pomognem kad mi ti jučer nisi htjela pomoći? Sad vidiš kako

je meni jučer bilo.

U tom trenutku kraj njih sleti stara sova, najmudrija životinja u šumi, i oslobodi liju.

Hvala ti sovo, puno ti hvala!

Eh dragi moji, ne smijete se tako ponašati. Sve životinje u šumi

moraju si pomagati. Mi smo jedan drugom prijatelji, a sad si pružite

ruke i ispričajte se.

Naravno da hoću, ali oprosti i ti meni jer da sova nije došla, ja bih otišao isto kao i ti jučer. Sad vidim da to nije uredu. Ni ja onda ne

bih bio pravi prijatelj.

Oprosti mi zeko, nisam te smjela ostaviti u nevolji. Mislila sam da mi nitko u životu nije potreban,

da mi nije dostojan, ali sam pogriješila. Hoćeš li mi oprostiti?

Eto, sad vidite kako je važno imati prijatelja i pomagati drugima jer

nikad ne znamo kada će nama biti potrebna pomoć.

Pripremile odgojiteljice DV. Sunčev sjaj – Nazaret.Tekst: V. Grgić, D.Habjanec, Z.Županović