bračno pravo - skripta

7/23/2019 Bračno pravo - skripta

http://slidepdf.com/reader/full/bracno-pravo-skripta 1/21



3.2. POSREDNI (SUPSIDIJARNI) IZVORI

Na ovome mjestu se osvrćemo samo na one izvore koji se u isto vrijeme odnose na sve oblasti porodičnog prava - i na:

• bračno • roditeljsko • starateljsko pravo

Radi se o sudskoj praksi, pravnoj nauci i običaju, koji u našem pravnom sistemu nisu formalniizvor prava, pa ni porodičnog.

Sudska praksa nije i ne može biti formalni izvor prava, jer sudovi sude samo na osnovuzakona, odnosno pisanih pravnih pravila sadržanih u domaćim i međunarodnim aktima.

Pravna nauka nema direktan utjecaj na stvaranje prava, već samo ostvaruje posredan utjecajna zakonodavca i na sudsku praksu. Znači, ona sama nije izvor prava, već samo utječe na drugeizvore.

Običaj odnosno običajna pravila u našem pravnom sistemu nisu ni supsidijarni izvor prava. Unekim pravnim sistemima običajno pravilo ima taj karakter, a tako je bilo i u našem pravu dodonošenja Porodičnog zakona iz 1979. godine.

4. NAČELA PORODIČNOG PRAVA

Iz odredaba međunarodnih ugovora i naših ustava, koje se odnose na porodicu i brak, mogu seizvesti ustavna načela koja važe za uređenje porodice i porodičnih odnosa u domaćem pravu.To su slijedeća načela:

• načelo zaštite porodice,

• načelo zaštite djece,

• pravo na brak i zasnivanje porodice,

• uklanjanje diskriminacije i

• pravo na poštovanje porodičnog i privatnog života.Zbog značaja koji ima za svoje članove i za društvo u cjelini, zaštita porodice je normirana uUstavu FBiH. U Ustavu RS-a (član 36.) normira se također da porodica (majka i dijete) ima(ju)

posebnu zaštitu. Obaveza države da osigura zaštitu porodice (i djeteta) je normirana, kao načelona kojem se zasniva uređenje odnosa u porodici, u Porodičnom zakonu Federacije BiH (član 2.stav 2.).

PZ Republike Srpske u osnovnim odredbama normira: "Republika Srpska obezbjeđuje posebnuzaštitu porodici (majci i djetetu) u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima iosnovnim slobodama" (član 3.).



BRAČNO PRAVO

UVOD U BRAČNO PRAVO

1. POJAM I PREDMET BRAČNOG PRAVA

Bračno pravo, kao i porodično pravo u cjelini, može se posmatrati kao dio pozitivnog prava,odnosno grana prava i kao naučna disciplina. Kao grana prava u okviru pravnog sistema, bračno

pravo je skup pravnih normi koje uređuju brak i odnose u braku. Odredbe bračnog pravanormiraju: materijalne i formalne uslove za sklapanje braka:

• dejstva braka;

• načine prestanka braka;

• uzroke i postupak njegovog poništenja;

• uzrok, načine pokretanja i postupak razvoda;

• te dejstva prestanka braka.

2. IZVOR I BRAČNOG PRAVA

Formalni izvori bračnog prava su pisana pravna pravila koja uređuju brak i odnose bračnib partnera. Ova su pravila sadržana u domaćim, ali i u međunarodnim ugovorima. Od domaćihakata, izvori bračnog prava su:

• ustavi i

• zakoni,

a od međunarodnih ugovori koje ćemo navesti u daljem tekstu. Ovi akti su direktni izvori bračnog prava. Karakter posrednog (supsidijarnog) izvora bračnog prava ima sudska praksa, aodređeni značaj u stvaranju i primjeni direktnih izvora ima pravna nauka.

2.1. USTAVI

Ustav BiH i FBiH nemaju posebne odredbe koje se odnose na brak i odnose između bračnih partnera. Oni su ipak izvori bračnog prava zato što se u njima, među ljudskim pravima iosnovnim slobodama, navode i ona koja se tiču braka i odnosa koji nastaju njegovim

sklapanjem. Ustav FBiH u katalogu prava i sloboda, čije se uživanje garantuje svim osobamakoje žive na teritoriji FBiH, normira zabranu svake diskriminacije i pravo na privatnost (II, član2. stav 1, t. d i g). Ustav Republike Srpske normira da se brak i odnosi u braku i porodici uređujuzakonom (član 36. stav 2.).

2.2. MEĐUNARODNI UGOVORI

Na brak i odnose bračnih partnera se odnose odredbe jednog broja međunarodnih ugovora, kojeu skladu s Aneksom Ustava FBiH imaju snagu ustavnih odredaba, odnosno za koje se u Aneksu

I Ustava BiH kaže da će se primjenjivati u BiH. Najvažniji među njima su oni koji normiraju pravo na brak i zasnivanje porodice, pravo na poštovanje porodičnog i privatnog života, tezabranu, odnosno uklanjanje diskriminacije.

• Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,

• Univerzalna deklaracija o pravima čovjeka,

• Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

• Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žene,• Protokolu broj 7 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda,



• Konvencija o državljanstvu udatih žena,

• Međunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika - migranata i njihovih porodica.

2.3. ZAKONI

Zakoni koji su izvor bračnog prava se pojavljuju kao:

• osnovni i kao

• dopunski izvori.

Osnovni izvor je Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (iz 2005. godine), koji u potpunosti:

• uređuje brak - njegov nastanak,

• dejstva,

• prestanak i

• posljedice prestanka.

U zakonima koji su, u odnosu na Porodični zakon, dopunski izvori, uređuju se samo neki aspektiodnosa bračnih partnera, odnosno zaštita braka. To su slijedeći zakoni:• Zakon o matičnim knjigama • Zakon o ličnom imenu • Zakon o državljanstvu BiH i FBiH •Zakon o vlasničkopravnim odnosima • Zakon o nasljeđivanju • Zakon o notarima • Zakon o

parničnom postupku • Zakon o vanparničnom postupku • Zakon o izvršnom postupku • Zakono upravnom postupku • Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite

porodice sa djecom • Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica • Zakon o pravimademobiliziranih branilaca i članova njihovih porodica

2.4. PODZAKONSKI AKTI

Izvori bračnog prava su podzakonski akti na čije je donošenje Porodičnim zakonom obavezan

federalni ministar rada i socijalne politike, a tiču se postupka posredovanja. Po isteku rokaodređenog u Zakonu, navedeni ministar je donio:

• Pravilnik o uvjetima koje mora ispuniti fizičko i pravno lice ovlašćeno za posredovanjeizmeđu bračnih partnera prije pokretanja postupka za razvod braka (Službene novine FBiH,

broj 5/2006);

• Pravilnik o osnovnim elementima koje mora sadržavati stručno mišljenje u postupku posredovanja prije pokretanja postupka za razvod braka (Službene novine FBiH, broj 5/2006).

3. NAČELA BRAČNOG PRAVA

Načela na kojima se zasniva uređenje braka i bračnih odnosa, izvedena iz:• naših ustava,

• međunarodnih ugovora i

• Porodičnog zakona, jesu:

• pravo na brak (načelo monogamije i heteroseksualnosti i slobodnog stupanja u brak),

• ravnopravnost bračnih partnera i

• poštovanje privatnog i porodičnog života.



POJAM BRAKA

1. PRAVNA PRIRODA BRAKA

O pravnoj prirodi braka u pravnoj teoriji postoje uglavnom dva različita shvatanja:

- Prema jednom, brak je ugovor.

- Drugu koncepciju, o braku kao instituciji, zagovaraju također francuski teoretičari.

U prvi plan ističu da je brak uređen kao društvena ustanova, kao trajna životna zajednica kojanastaje na način predviđen zakonom.

2. TEORIJSKE DEFINICIJE BRAKA

Prema Justinijanu, brak je veza između muškarca i žene koja predstavlja životnu zajednicu(Institutiones 9,1). Prema Modestinu "Brak je veza između muškarca i žene ujedinjenih za cijeliživot, ustanova božanskog i ljudskog prava" (Modestin, Digesta 23, 2, 1.). Ova definicija nije

tipična za Rimsko pravo, ona je mješavina rimske i kršćanske doktrine o braku. Kršćanskiutjecaj proizilazi iz dijela definicije koji govori o braku kao ustanovi božanskog i ljudskog prava, te vezi za cijeli život. Prema Planiolu, "brak je svečani ugovor na osnovu koga muškaraci žena osnivaju zajednicu, koju zakon sankcionira, ali koju oni ne mogu raskinuti po sopstvenojvolji".

"Brak je u francuskom pravu svečani ugovor na osnovu koga se muškarac i žena sjedinjuju da bi zajedno živjeli uz uzajamnu pomoć i podršku". U engleskoj pravnoj teoriji međunajpoznatijim ističe se klasična definicija Lorda Penzansea, koju je dao u procesu Hyde protivHyde. On smatra da se brak prema shvatanju u kršćanstvu može definirati kao doživotna,dobrovoljna životna zajednica jednog muškarca i jedne žene, uz isključenje svih ostalih.

U našoj predratnoj naučnoj literaturi bila je općeprihvaćena definicija V. Bakica, tzv. teorijaugovornog statusa. "Brak je priznata i uređena zajednica jednog muškarca i jedne žene,zaključen u svečanoj formi, po njihovom slobodnom pristanku, raskidiv samo u slučajevima

predviđenim zakonom.“

3. ZAKONSKA DEFINICIJA BRAKA

Porodični zakon definira brak kao zakonom uređenu zajednicu života žene i muškarca (član 6.).Definicija je kratka i koncizna i izražava suštinu braka. Iz navedene definicije proizilazeosnovna obilježja braka:

a) Brak je zakonom uređena zajednica,

b) Brak zasnvaju dva lica različitog spola,c) Brak je životna zajednica žene i muškarca.



SKLAPANJE BRAKA

1. UVOD

Opća deklaracija o pravima čovjeka iz 1948. god. u članu 16. propisuje: • Punoljetna žena imuškarac bez ikakvih ograničenja, s obzirom na rasu, državljanstvo ili vjeru, imaju pravozaključiti brak i zasnovali obitelj. Oni su ravnopravni prilikom zaključenja braka, za vrijemetrajanja i prilikom razvoda, • Brak se može zaključiti samo uz slobodan i potpun pristanak osobakoje stupaju u brak, • Porodica je prirodna i osnovna ćelija društva i ima pravo na zaštitu društvai države.

Porodični zakon predviđa dvije grupe uvjeta za sklapanje braka. To su:

• uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti i • uvjeti za punovažnost braka.

2. UVJETI ZA POSTOJANJE BRAKA

Uvjeti za postojanje braka ili bitni uvjeti, kako se u literaturi u pravilu imenuju, normirani su u

članu 8. PZ: "Brak zaključuju dva lica suprotnog spola slobodnim pristankom pred matičarem".Bez njihovog ispunjenja brak se ne smatra zaključenim, on je nepostojeći. Da bi brak postojao,u našem pravu moraju biti ispunjeni sljedeći uslovi:

• različitost spolova,

• pristanak lica koja zaključuju brak i

• sklapanje braka pred matičarem.

2.1. RAZLIČITOST SPOLOVA

Različitost spolova izražava biološku komponentu braka i izraz je davno prihvaćenog načelamonogamije. Sve definicije braka, od onih najstarijih do savremenih, definiraju brak kao

životnu zajednicu žene i muškarca. U literaturi se zastupa mišljenje da je normiranje ovoguvjeta gotovo nepotrebno, zbog monogamnosti braka, odnosno mogućnosti da brak zaključesamo žena i muškarac. Pritom se ističe da se pitanje spolne pripadnosti može postaviti samoizuzetno, kada dođe do medicinske promjene spola, kao i zahtjeva lica istog spola da zaključe

brak, zbog čega se, ipak, opravdava zadržavanje ovog bitnog uvjeta.

2.2. PRISTANAK BRAČNIH PARTNERA

Izjave bračnih partnera, odnosno njihov pristanak, jeste sljedeći uvjet za postojanje braka.Potrebno je da pristanak bude dat na način predviđen zakonom.

2.3. NADLEŽNOST ZA ZAKLJUČENJE BRAKA "Brak sklapaju saglasnom izjavom žena i muškarac pred matičarom" (član 7. stav 1.). Matičarima svojstvo državnog službenika. Bračni partneri koji žele nakon sklopljenog braka predmatičarem sklopiti brak pred vjerskim službenikom, dužni su mu predati izvod iz matičneknjige vjenčanih.

3. NEPOSTOJEĆI BRAK Ukoliko prilikom zaključenja braka nije bio ispunjen neki od uvjeta za zaključenje braka (član8), smatrat će se da brak nije ni nastao. Postupak za utvrđivanje da brak ne postoji pokreće s e

tužbom (član 272. stav 1.). Pravo na tužbu pripada svakom licu koje ima neposredan pravni

interes, kao i organu starateljstva (član 9.).



4. UVJETI ZA PUNOVAŽNOST BRAKA

Uvjeti za punovažnost braka su činjenice ili okolnosti koje ometaju zaključenje punovažnog braka. Za ove uvjete se u teoriji koristi i termin bračne smetnje. Ove okolnosti su tačno određenezakonom. U slučaju neispunjenja nekih uvjeta za punovažnost braka, predviđena je i krivičnasankcija. Naše zakonodavstvo predviđa slijedeće uvjete, odnosno bračne smetnje:

•već postojeći brak (član 10.);

•oduzeta poslovna sposobnost i nesposobnost za rasuđivanje (član 11.);

•srodstvo: krvno srodstvo (član 12.); srodstvo po usvojenju (član 13.); srodstvo po tazbini (član14.);

•maloljetstvo (član 15.) i

•nedostatak volje (Član 16.).

Bračne smetnje mogu biti:

•Otklonjive i

•neotklonjive

4.1. BRAČNOST

"Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku" (član 10.). Ovo je posljedica načelamonogamije kao jednog od osnovnih načela bračnog prava. Ako je, ipak, zaključen brak uvrijeme trajanje ranijeg braka jednog od bračnih partnera, on se neće poništiti, ukoliko je raniji

brak u međuvremenu prestao na jedan od načina prestanka braka.

4.2. ODUZETA POSLOVNA SPOSOBNOST ILI NESPOSOBNOST ZA

RASUĐIVANJE

Nema sumnje da je stanje mentalnog zdravlja jedne osobe relevantno kada je u pitanju

zaključenje punovažnog braka. „Brak ne može zaključiti osoba kojoj je oduzeta poslovnasposobnost ili koja je nesposobna za rasuđivanje" (član 11.).

• Oduzeta poslovna sposobnost,

• Nesposobnost za rasuđivanje,

• Duševna bolest,

• Duševna nerazvijenost

4.3. SRODSTVO

Porodični zakon predviđa:

• krvno srodstvo,• srodstvo po osnovu potpunog i nepotpunog usvojenja te • srodstvo po tazbini kao smetnju zasklapanje punovažnog braka.

4.3.1. Srodstvo po krvi i srodstvo nastalo potpunim usvojenjem

Očuvanje dužnog poštovanja između najbližih srodnika, očuvanje reda u porodici te bojazan odrađanja psihički i fizički bolesnogpotomstva, razlozi su za zabranu zaključenja braka između

bliskih krvnih srodnika. Blizina krvnog srodstva mjeri se linijama i stepenima.

U pravoj liniji (linea recta) nalaze se srodnici koji potječu rađanjem jedan od drugog npr. otacili majka sa kćerkom ili sinom, djed ili baba / nena sa unucima (ascedenti ili descedenti).



U pobočnoj liniji (linea eolateralis) su lica koja potječu od zajedničkog pretka. Srodnici međusobom mogu biti u odnosu punorodnog ili polurodnog srodstva, prema tome da li su im

zajednička oba roditelja ili samo otac ili majka.

Blizina srodstva se u okviru linija mjeri stepenima. Stepen je određen brojem rođenja, prema pravilu: koliko rođenja, toliko stepena (tot gradus-quot generationes).

4.3.2. Srodstvo po nepotpunom usvojenju

Nepotpunim usvojenjem između usvojioca te usvojenika i njegovih potomaka nastaje odnos

srodstva, odnosno prava i obaveze koje postoje između roditelja i djece, osim ako zakonom nijedrugačije određeno (član 117.).

"Brak ne mogu zaključiti usvojilac i usvojenik u slučaju nepotpunog usvojenja" (član 16.).Srodstvo nastalo nepotpunim usvojenjem nije više normirano kao bračna zabrana, kao što je to

bilo u PZ BiH, već kao uvjet za punovažnost braka.

4.3.3. Srodstvo po tazbini

Osnov za nastanak srodstva po tazbini (affinitas) je brak. Naime, po sklapanju braka odnos koji

nastaje između jednog bračnog partnera i srodnika drugog bračnog partnera je odnos srodstva po tazbini. Blizina srodstva po tazbini mjeri se kao i blizina krvnog srodstva. U kojem stepenu

srodstva je jedan bračni partner sa svojim srodnicima po krvi, u i stom stepenu srodstva pa

tazbini s njima je njegov bračni partner. Jednom nastalo, srodstvo po tazbini ne može prestati, pa čak i kada je prestao brak na osnovu koga je ono nastalo.

Osim zabrane zaključenja braka između srodnika po tazbini u prvom stepenu prave linije,

postoji i jedna imovinskopravna obaveza, a to je zakonsko izdržavanje.

Zakon je predvidio obavezu međusobnog izdržavanja samo između maćehe i očuha sjedne, i

pastorčadi, s druge strane.

4.4. MALOLJETSTVO

U smislu člana 15. stav 1.: "Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina života."

Od pravila da brak mogu zaključiti samo punoljetne osobe dozvoljava se se izuzetak, koji zakon predviđa u čanu 15. stav 2. U smislu ove odredbe, sud može u vanparničnom postupku dozvolitisklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života, ako utvrdi da postoje opravdanirazlozi, da je ta osoba tjelesno i duševno spsobna za vršenje prava i dužnosti koje proizilazi iz

braka i daje brak u njenom interesu. Zakon je, znači, odredio donju granicu, odnosno uzrast od

šesnaest godina, ispod koje se ne može dati odobrenje za zaključenje braka.

4.5. NEDOSTATAK VOLJE

Lica koja zaključuju brak treba da izraze svoju volju za zaključenje braka. "Brak nije punovažan ako je na njegovo sklapanje bračni partner pristao u strahu izazvanom ozbiljnom

prijetnjom ili u zabludi o ličnosti drugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini" (član16.).

1. Brak nije punovažan ako je bračni partner pristao na njegovo zaključenje u strahu izazvanomozbiljnom prijetnjom.

2. Brak nije punovažan ako je na njegovo zaključenje bračni partner pristao u zabludi o ličnostidrugog bračnog partnera ili o njegovoj bitnoj osobini.



Zabluda o ličnosti bračnog partnera, u smislu člana 16. stav 2, postoji kada je bračni partner

mislio da stupa u brak s jednim licem, a stupio je u brak s drugim. Zabluda o bitnoj osobini

bračnog partnera postoji kada se radi o osobini, odnosno okolnosti koja bi drugog bračnog partnera odvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naročito u slučaju krajnje opasne iliteške bolesti, trajne i neizlječive spolne nemoći, trudnoće žene s drugim muškarcem i ranije

osude zbog krivičnog djela učinjenog protiv dostojanstva osobe i morala.

5. POSTUPAK SKLAPANJA BRAKA

Za sklapanje braka predviđena je posebna svečana forma. Pod formom za zaključenje braka podrazumijeva se ne samo slobodan pristanak budućih bračnih partnera, već i čitav niz radnjikoje se moraju obaviti, a koje zakon regulira u odredbama članova 17-29. U savremenom pravu

brak postoji samo ako je zaključen u formi predviđenoj zakonom. Brak se može zaključiti ugrađanskoj i vjerskoj formi.

Zaključenju braka prisustvuju oba bračna partnera, matičar i dva svjedoka. U izuzetnimslučajevima, zakon dozvoljava zaključenje braka putem punomoćnika (član 24.).



PRESTANAK BRAKA

U smislu člana 32. PZ FBiH, brak može prestati:

smrću bračnog partnera,

proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i

razvodom braka.

1. PRESTANAK BRAKA SMRĆUBrak je životna zajednica žene i muškarca.

Momentom smrti jednog ili oba bračna partnera prestaje brak.

Prestanak braka smrću uvodi se u matičnu knjigu umrlih i dokazuje izvodom iz ove matičneknjige.

Žena može odmah nakon smrti bračnog partnera sklopiti novi brak, odnosno ne mora čekati protek određenog vremenskog perioda. Uporedno pravo: Francuska

2. PRESTANAK BRAKA PROGLAŠENJEM NESTALOG BRAČNOG PARTNERAUMRLIM

Umrlim se, u smislu stava 1. Člana 61. Zakona o vanparničnom postupku (ZVP), može proglasiti:

osoba o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a od čijeg jerođenja proteklo 60 godina;

osoba o čijem životu za posljednjih 5 godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je

vjerovatno da više nije živa; osoba koja je nestala u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu,

ili kakvoj drugoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvihvijesti za 6 mjeseci od dana prestanka takve opasnosti i

osoba koja je nestala u toku rata ili u vezi sa ratnim događajima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti za godinu dana od prestanka neprijateljstava.

Zakon o vanparničnom postupku je objavljen u Službenim novinama Federacije BiH 2/98, od20. 1.1998. godine, a stupio na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Službenim novinama.Odluku o proglašenju nestale osobe umrlom donosi opštinski sud na čijem je području ta osobaimala posljednje prebivalište ili boravište na prijedlog svih fizičkih i pravnih osoba sa pravniminteresom. Sud objavljuje oglas u Sl.Federacije o pokretanju postupka. Rok za prijavu nestalog

lica je 3 mjeseca od dana objave oglasa (či.65 ZVP). Po proteku roka od 3 mjeseca sud donosirješenje o proglašenju nestale osobe umrlom sa naznačenim satom, danom, mjesecom igodinom smrti. Prestanak braka je definitivan, tako da ako se kasnije utvrdi da je ta osoba ipak

živa, brak koji je kasnije nastao ostaje punovažan.



3. PONIŠTENJE BRAKA

Brak će se poništiti kada se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije bio ispunjen jedan od

uvjeta za njegovu punovažnost (bračne smetnje), predviđenih u članovima 10-16. Porodičnogzakona (član 34).

Pored ovih uzroka, u posebnoj je odredbi normiran još jedan, koji nije u isto vrijeme u zakonunaveden i kao uvjet za punovažnost braka. Naime, u članu 35. se normira da će se brak poništiti"ako nije sklopljen u cilju vođenja zajednice života„ ako je namjera postojala kod oba partnera.

Pravo na tužbu ima bračni partner u svim slučajevima kada nisu ispunjeni uslovi za punovažnost braka te organ starateljstva u slučaju braka zaključenog između srodnika po krvi u pravoj liniji, pobočnoj liniji zaključno sa četvrtim stepenom te kad je u pitanju odnos nastao potpunimusvojenjem.

Rok za podnošenje tužbe je 1 godina (od prestanka nesposobnosti za rasuđivanje, odnastajanja punoljetstva, od dana kada je opasnost od izvršenja prijetnje prestala, ossaznanja za zabludu). Mogućnost konvalidacije braka:

Sud će odbiti zahtjev za poništenje braka koji je zaključen za vrijeme trajanja ranijeg braka jednog od bračnih partnera, ako je raniji brak prestao prije zaključenja glavnerasprave (čl.36.stav 2.)

Sud može odbiti zahtjev za poništenje braka koji je zaključio maloljetnik bez dozvolesuda, ako su u vrijeme zaključenja braka postojali ili su naknadno nastali opravdanirazlozi zbog kojih je mogao dozvoliti sklapanje ovog braka prije punoljetstva.

4. RAZVOD BRAKA

4.1. POJAM RAZVODA BRAKA

Radi se o zakonomjernoj pojavi koja prati: ekonomski progres,

urbanizaciju,

veliku pokretljivost stanovništva.

Razvod braka je način prestanka punovažnog braka za života bračnih partnera iz uzrokai na način predviđen zakonom.

Uzroci za razvod nastaju nakon zaključenja braka. To su činjenice ili okolnosti kojemogu poremetiti bračne odnose i dovesti do nepodnošljivosti zajedničkog života.

Koji je jači osnov za prestanak braka?Poništenje ili razvod?

4.2. OSNOVNI SISTEMI RAZVODA BRAKA U SAVREMENOM

ZAKONODAVSTVU

Kada je riječ o sistemima razvoda braka, u literaturi se uglavnom navode:

sistemi potpune zabrane i potpune slobode razvoda braka, te

sistem krivice,

mješoviti sistem i

sistem teške poremećenosti bračnih odnosa, odnosno sistem razvoda braka kao lijeka.



4.2.1. Sistem zabrane razvoda braka

Iz shvatanja kanonskog prava o braku kao ustanovi božanskog prava, o braku kao sakramentu, proizašlo je shvatanje o nerazrješivosti braka.

Stoga se u zakonodavstvima koja su se temeljila na kanonskom pravu v rlo dugo zadržalakoncepcija o zabrani razvoda braka (Italija, Španija, Brazil i neke države južne Amerike).

Najduže se zadržalo u Irskoj sve do 1995.zbog situacije tzv. mrtvih brakova uvođenjeminstitucije rastave od stola i postelje.

4.2.2. Sistem potpune slobode razvoda braka

U literaturi se uglavnom ističe da je sistem potpune slobode razvoda braka zastupljen uzemljama primjene šerijatskog prava. Ističe se da je volja supruga, bilo zajednička bilo samo

jednog od njih, odlučujuća kada je u pitanju razvod braka. Jedino supruzi cijene opravdanost

daljeg ostajanja u braku. Isključene su bilo kakve ingerencije države u ovoj sferi odnosa, jer bi to značilo atak na lične slobode i najintimniju sferu čovjekovog života. Negativne straneovog sistema, te mogućnosti zloupotreba, nametnulo je potrebu uvođenja mjera kojim bi sespriječilo izigravanje cilja braka.

Šerijatsko pravo poznaje tri načina razvoda braka. To su:

otkaz braka,

razvod braka po sporazumu, te

razvod na osnovu sudske odluke.

4.2.3. Sistem sankcije

Da bi se ublažilo strogo shvatanje nerazrješivosti braka, većina građanskih kodifikacija XIXstoljeća prihvata teoriju o razvodu kao sankciji. Prema ovom shvatanju razvod braka je sankcija

za prekršioca bračnih dužnosti, sankcija za njegova skrivljena i nedopuštena ponašanja (npr. preljuba, rađenje o glavi, zlostavljanje, zlonamjerno i neopravdano napuštanje bračnog partnera). Ova koncepcija bila je zastupljena u zakonodavstvu Francuske, Belgije, Holandije,

Engleske, Danske. U savremenom pravu ovaj sistem je gotovo napušten.

4.2.4. Mješoviti sistem razvoda brakaU savremenom pravu zemalja EZ uglavnom je prihvaćen tzv. mješoviti sistem razvoda braka,

po kojem se razvod braka smatra i kao sankcija za prekršaj bračnih dužnosti, ali i kao posljedica brakorazvodnih uzroka koji se temelje na slučajnoj nesreći jednog bračnog partnera (nestalost,nesposobnost za rasuđivanje). U ovom sistemu realizirano je i shvatanje da razvod braka

predstavlja lijek u situaciji teško poremećenih i nepodnošljivih odnosa u braku, bez obzira navrstu i prirodu brakorazvodnog uzroka.

4.2.5. Sistem poremećenosti bračnih odnosaSistem poremećenosti bračnih odnosa ili sistem razvoda lijeka je sistem koji dominira usavremenom pravu. Za ovaj sistem relevantno je stanje teške i trajne poremećenosti bračnihodnosa, bez obzira da li je do takvog stanja došlo uslijed skrivljenog ili neskrivljenog ponašanja

bračnih partnera. FBiH je prihvatila ovaj sistem razvoda. Krivica za nastali poremećaj potpuno je irelevantva. Osnovna karakteristika savremenih evropskih rješenja o razvodu je izostavljanje br akorazvodnih uzroka koji je temelje na krivici bračnih partnera.



4.3. KLASIFIKACIJA BRAKORAZVODNIH UZROKA

Brakorazvodni uzroci su činjenice i okolnosti predviđene zakonom, koje nastaju nakonzaključenja braka, na osnovu kojih nadležni organ može razvesti brak. Pravna teorija po

različitim kriterijima vrši klasifikaciju brakorazvodnih uzroka.

U literaturi najčešće susrećemo slijedeću podjelu:

Opći i posebni brakorazvodni uzroci (da li su taksativno nabrojani ili ne)

Apsolutni i relativni brakorazvodni uzroci (u zavisnosti od težine uzroka)

Skrivljeni i neskrivljeni brakorazvodni uzroci ( da li su rezultat zlonamjernog ili

nekorektnog skrivljenog ponašanja)

Brakorazvodni uzroci kod kojih se pravo na tužbu stječe protekom roka i uzroci kodkojih pr avo na tužbu nije vezano rokom

Brakorazvodni uzroci kod kojih se pravo na tužbu gubi protekom roka i uzroci kod kojihse pravo na tužbu ne gubi protekom roka

4.4. EVOLUCIJA BRAKORAZVODNOG SISTEMA U NAŠEM PRAVU

4.4.1. Osnovni zakon o braku

Osnovni zakon o braku donesen odmah nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine, normirao

je razvod braka kao jedan od načina njegovog prestanka. Ovaj Zakon je prihvatio kombiniranisistem brakorazvodnih uzroka:

predviđao je apsolutne, uglavnom skrivljene brakorazvodne uzroke, koji počivaju nashvaćanju da razvod braka predstavlja sankciju za prekršaj bračnih dužnosti, ali iuzroke koji su izraz koncepcije o razvodu kao nužnom zlu u slučaju nesreće jednog

bračnog partnera, što mu se naravno ne može staviti u krivicu (nestalost, duševna bolesti sl.).

Zakon je predvidio mogućnost razvoda braka u slučaju kada je brak izgubio smisao isvrhu, kada je postao teška i nepodnošljiva zajednica za jednog ili oba bračna partnera.

4.4.2. Republičko i pokrajinsko zakonodavstvo

Druga etapa u evoluciji našeg brakorazvodnog sistema nastupa nakon ustavnih amandmana1971. godine, odnosno prenošenja zakonodavne nadležnosti sa federacije na republike i

pokrajine. Stav republičkog i pokrajinskog zakonodavstva se promijenio u odnosu na savezno.

4.4.3. Porodični zakon Bosne i Hercegovine

Porodični zakon Bosne i Hercegovine (iz 1979. godine) predviđao je dva brakorazvodna uzroka- poremećenost bračnih odnosa i nepodnošljivost zajedničkog života kao relativni, i nestalostkao apsolutni brakorazvodni uzrok.

1. Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni,uslijed čega je zajednički život postao nepodnošljiv" (član 55. PZ BiH). Dakle, osnovni

brakorazvodni uzrok je bio teška i trajna poremećenost bračnih odnosa koja je dovela donepodnošljivosti zajedničkog života.

2. Kao drugi brakorazvodni uzrok bila je normirana nestalost bračnog partnera. "Bračni drugmože tražiti razvod braka ako je njegov bračni drug nestao i o njemu nema nikakvih vijesti za

vrijeme od 2 godine" (član 56. PZ BiH).



4.5. RAZVOD BRAKA PO PORODIČNOM ZAKONU FEDERACIJE BIH

4.5.1. Uzrok za razvod i ograničenje razvoda Novo porodično zakonodavstvo prihvatilo je sistem teške i trajne poremećenosti bračnihodnosa, odnosno sistem razvoda kao lijeka. U smislu člana 41.: "Bračni partner može tražiti

razvod braka, ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni". Privremeno ograničenje pravamuža da traži razvod braka: -za vrijeme trudnoće žene -ili dok njihovo dijete ne navrši tri godine(u RS do 1 godine života). Ovo ograničenje ne sprječava ženu da traži razvod u ovimsituacijama.

4.5.2. Sporazumni razvod braka

Sporazumni razvod braka je razvod braka koji se temelji na saglasnoj volji bračnih partnera dase njihov brak razvede. U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu, institut sporazumnog

razvoda braka prihvaćen je skoro bez izuzetaka. U literaturi se ističe čitav ni z prednosti

sporazumnog razvoda braka, u odnosu na razvod braka po tužbi.

U smislu člana 44. sud će, na osnovu sporazuma bračnih partnera, razvesti brak: ako je od sklapanja braka prošlo 6 mjeseci i

ako postoji sporazum bračnih partnera, sklopljen u postupku posredovanja, o

ostvarivanju roditeljskog staranja, izdržavanju djeteta, uvjetima i načinu održavanjaosobnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem koji ne ostvaruje

roditeljsko staranje i izdržavanju bračnog partnera. RS je zadržala odredbu da se

sporazumno ne mogu razvesti parovi sa maloljetnom djecom, usvojenom djecom ili

djecom nad kojoj je produženo roditeljsko staranje. Za takve brakove predviđazajednički prijedlog za razvod braka gdje utvrđuje poremećenost bračnih odnosa.

4.5.3. Posredovanje

Povećanje broja razvoda brakova, vrlo loši rezultati mirenja u praksi i uopće nastojanje da seslijede trendove evropskog porodičnog prava razlozi su inovacije institucije mirenja učinjene unašem novom porodičnom zakonodavstvu. Porodični zakon Federacije BiH je institut mirenjazamijenio institutom posredovanja, dok je PZ Republike Srpske zadržao institut mirenja.Posredovanje predstavlja jedan od alternativnih načina rješavanja sukoba u porodici. Cilj: da seuz stručnu pomoć prevaziđu konfliktne situacije i nesporazumi među članovima porodice.

Nadležnost: fizičko ili pravno lice ovlašteno za posredovanje. Postupak posredovanja prethodi brakorazvodnom postupku.

PZ normira obavezu bračnih partnera koji imaju zajedničku djecu nad kojom ostvarujuroditeljsko staranje da podnesu zahtjev za posredovanje.

Izuzeci: - ako je boravište jednog partnera nepoznato najmanje 6 mjececi -ako je

bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost. Sadržaj posredovanja? Trajanje postupka: najviše 2 mjeseca. Obustava postupka: ako su oba bračna partnera uredno pozvana i nisu se odazvala na poziv a izostanak nisu opravdala.



4.5.4. Postupak za razvod braka

Postupak za razvod braka je jedan od postupaka u bračnim sporovima. U grupi bračnih sporovasu i postupak za utvrđivanje postojanja ili nepostojanja braka i postupak za poništenje braka(član 272. stav 1. PZ). Postupak u bračnim sporovima je normiran u Porodičnom zakonu FBiH(7. dio - "Postupak pred sudom"), ali se na njega, ako ovim zakonom nije dru gačije određeno,

primjenjuju i odredbe:

Zakona o parničnom postupku,

Zakona o vanparničnom postupku i

Zakona o izvršnom postupku (član 268. stav 2. PZ).

Nadležnost

Za sve bračne sporove, pa i za razvod braka, stvarno nadležan je općinski sud (član 27. stav 2.

Zakona o sudovima FBiH). Mjesno nadležan je sud na čijem području tuženi bračni partner ima prebivalište ili boravište te sud na kojem su bračni partneri imali posljednje zajedničko

prebivalište. Funkcionalna nadležnost: u prvom stepenu sudija pojedinac a u drugom vijeće od3 sudije od kojih je jedan specializovan za ovu vrstu spora. Pokretanje postupka Postupak za

razvod braka mogu pokrenuti samo bračni partneri lično ili preko punomoćnika. Ako tuženi bračni partner do zaključenja glavne rasprave izjavi da n osporava osnovanost tužbenomzahtjeva smatrat će se da su partneri podnijeli zahtjev za sporazumni razvod.

Specifičnosti brakorazvodnog postupka Za ovaj postupak, kao i za ostale bračne sporove, važe posebna pravila parničnog postupka.

Hitnost - radnje se preduzimaju hitno, u kraćim rokovima od onih normiranih u Zakonuo parničnom postupku (član 273. stav 1.).

Specijalizacija sudije - u prvostepenom postupku postupa sudija pojedinac

specijalizovan za ovu vrstu spora, a u drugostepenom postupku sudi vijeće od trojicesudija od kojih je jedan specijalizovan za ovu vrstu spora (član 275.).

Mogućnost određivanja, po službenoj dužnosti, privremene mjere radi davanjaizdržavanja maloljetnoj djeci i radi njihovog smještaja (član 276. stav 1; žalba protivtog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje). Ove mjere može odrediti i u korist bračnog

partnera, ali samo po njegovom prijedlogu.

Isključenje javnosti (član 277.) radi zaštite interesa bračnih partnera, odnosno njihove privatnosti.

Za razliku od redovnog parničnog postupka, u kojem se utvrđuju samo one činjenicekoje su stranke iznijele i koje su među strankama sporne, u ovom postupku sud jeovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može dokazivati i onečinjenice koje su stranke priznale u postupku, osim ako se zahtijeva sporazumni razvod

braka (član 278. stav 4.).dokazi, osim ako žalilac dokaže da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno

predložiti prije zaključenja glavne rasprave i ako se njihovim iznošenjem, odnosno predlaganjem štite prava i interesi djeteta (član 279.).



Odlučivanje o troškovima postupka. Sud o njima odlučuje slobodno, vodeći računa o

postupku za razvod braka odlučuje o tome s kojim će roditeljem živjeti dijete, o ličnimodnosima i neposrednim kontaktima djeteta s roditeljem s kojim ne živi, o izdržavanjudjeteta i o drugim sadržajima roditeljskog staranja, sud je obavezan pozvati organ

starateljstva da učestvuje u tom postupku radi zaštite interesa djeteta (član 281. stav 1.). Presuda o razvodu braka. Brakorazvodni postupak se završava donošenjem presude o

razvodu braka, ukoliko sud ocijeni da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni,odnosno da su ispunjeni uslovi za sporazumni razvod braka.

Ova presuda mora sadržati:

odluku o razvodu braka i ukoliko bračni partneri imaju dijete o kojem se staraju, odlukuo tome s kojim će roditeljem živjeti dijete, o načinu održavanja ličnih odnosa ineposrednih kontakata djeteta s roditeljem s kojim ne živi, o izdržavanju djeteta i odrugim sadržajima roditeljskog staranja.

Pobijanje presude. Za pobijanje presude o razvodu braka donesene po tužbi važe pravilao pobijanju prvostepene presude - žalba se može podnijeti iz svih žalbenih razloga.

IZDR ŽAVANJE BRAČNIH PARTNERA

1. OBAVEZA IZDRŽAVANJA I NJENA OBILJEŽJAObaveza izdržavanja bračnih partnera je normirana u V dijelu Porodičnog zakona, zajedno sobavezom izdržavanja vanbračnih partnera, roditelja i djece, ostalih srodnika po krvi, tesrodnika po tazbini.

U zakonu su regulirani subjekti obaveze izdržavanja, uvjeti pod kojim se izdržavanje može

ostvariti i način prestanka obaveze izdržavanja.Upravnoj teoriji skoro su identična shvatanja o obilježjima koja određuju pravnu priroduobaveze izdržavanja. To su:

obaveza izdržavanja je zakonska obaveza, strogo je lične prirode;

regulirana je imperativnim normama;

pravo na izdržavanje je nezastarivo;

daje se za budućnost;

isplaćeno izdržavanje se ne vraća;

obaveza izdržavanja može se mijenjati;

te ne može se plijeniti u postupku prinudnog izvršenja.

3. UVJETI ZA OSTVARENJE PRAVA NA IZDRŽAVANJEPri normiranju uvjeta za izdržavanje bračnih partnera poslije razvoda braka, zakonodavac je

pošao od svrhe koja se izdržavanjem želi postići, a to je pomoć bračnom partneru koji nije ustanju da se sam izdržava.

Bračni partner u smislu člana 224. ima pravo na izdržavanje od drugog bračnog partnera:

ako nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine;

ako je nesposoban za rad ili se ne može zaposliti.



4. MOGUĆNOST DOSUĐENJA IZDRŽAVANJA NA ODREĐENO VRIJEME

Porodično zakonodavstvo, za razliku od rješenja ranijeg saveznog zakonodavstva, predviđamogućnost vremenskog ograničenja trajanja prava na izdržavanje.

"Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja bračnog partnera traje određeno vrijeme, naročitou slučaju kada je brak trajao kraće vrijeme, ili kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da udogledno vrijeme na drugi način obezbijedi sredstva za život" (član 228. stav l.).

5. MOGUĆNOST ODBIJANJA ZAHTJEVA ZA IZDRŽAVANJESud u smislu člana 229. može odbiti zahtjev za izdržavanje ukoliko su bračni partneri kroz duži period

odvojenog života potpuno samostalno obezbjeđivali sredstva za vlastito izdržavanje, ili ako se utvrdi

da bračni partner koji traži izdržavanje prestankom braka koji je trajao kraće vrijeme, nije doveden u

teži materijalni položaj od onoga u kome se nalazio prilikom stupanja u brak.

6. ODREĐIVANJE IZDRŽAVANJAOsnovne pretpostavke za određivanje izdržavanja su normirane u Porodičnom zakonu:

"Izdržavanje se određuje prema potrebama izdržavanog lica i mogućnostima davaocaizdržavanja" (član 214.).

Prilikom utvrđivanja potreba lica, odnosno bračnog partnera koji traži izdržavanje, sud će uzetiu obzir njegovo imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje idruge okolnosti od kojih zavisi ocjena njegovih potreba:

a)Utvrđivanje imovinskog stanja bračnog partnera - povjerioca je od značaja za ocjenu da lisredstva za izdržavanje može ostvariti iz svoje imovine.

b) Nesposobnost za rad se uglavnom javlja kao posljedica bolesti, tjelesnih nedostataka.

c) Mogućnost zaposlenja, kada je u pitanju izdržavanje bračnih partnera, i u teoriji i u praksi

cijeni se nešto uže nego kada je u pitanju izdržavanje djece. Naime, ne može se smatrati da bračni partner ima mogućnost zaposlenja ako mu se nudi posao koji ne odgovara njegovim

kvalifi kacijama.

d) Zdravstveno stanje povjeriocaizdržavanja određuje i njegove potrebe.

e) Kada je riječ o mogućnostima dužnika izdržavanja, zakon ukazuje na obavezu suda da utvrdisva njegova primanja i stvarne mogućnosti da stječe povećanu zaradu, ne zanemarujući njegove

potrebe, kao ni njegove obaveze po osnovu izdržavanja. Moraju se uzeti u obzir sva primanja po različitim osnovama, honorarni i dopunski rad, prihodi od nekretnina, vlasništva, zanatskog

rada.

7. PRESTANAK IZDRŽAVANJAU članu 229. reguliranje način prestanka izdržavanja: "Pravo na izdržavanje prestaje akorazvedeni bračni partner (ili bračni partner iz poništenog braka) zaključi novi brak, zasnujevanbračnu zajednicu ili postane nedostojan toga prava, ili ako više ne postoji neki od uvjeta izčlana 224.".

Stupanjem u novi brak nastaje pravo međusobnog izdržavanja bračnih partnera, pa je logičnoda obaveza bračnih partnera iz prethodnog braka prestane.

Drugi osnov za prestanak prava na izdržavanje je nedostojnost bračnog partnera koji koristiovo pravo.



VANBRAČNA ZAJEDNICA

1. UVOD

Vanbračna zajednica je faktička zajednica žene i muškarca. Teško je bez egzaktnih podatakagovoriti o njenoj brojnosti, razlozima njenog nastanka, te razlozima povećanja broja ovih

zajednica. O učestalosti vanbračnih zajednica uglavnom se sudi na osnovu posrednih pokazatelja: opadanja stope nupcijaliteta i porasta broja djece rođene van braka. Sta uslovljavanjenu pojavu? Da li to "što se sumnja u smisao bračne zajednice, pa ljudi traže alternativu zanju", ili je to neki novi "trend" kod mladih parova, koji vanbračnu zajednicu prakticiraju kao

pripremu za brak.

2. PRAVNO UREĐENJE VANBRAČNE ZAJEDNICE U UPOREDNOM PRAVUU uporednom pravu zastupljena su uglavnom dva koncepta vanbračne zajednice:

statusni i

ugovorni.

3. VANBRAČNA ZAJEDNICA U NAŠEM PRAVU U PERIODU OD 1946. DO 1979.GODINE (Period važenja saveznog zakonodavstva)Vanbračna zajednica kao faktička životna zajednica muškarca i žene nije regulirana porodičnimzakonodavstvom donesenim odmah nakon rata. Ustav FNRJ iz 1946. godine i Osnovni zakon

o braku iz iste godine nisu odredili ni pravni pojam vanbračne zajednice, ni njene posljedice.

4. VANBRAČNA ZAJEDNICA U PORODIČNOM ZAKONU BiH IZ 1979.U smislu člana 14. PZ BiH zajednica života muškarca i žene koji nisu zaključili brak"izjednačena je sa bračnom zajednicom u pogledu prava na izdržavanje i drugihimovinskopravnih odnosa, pod uvjetima i na način propisan (ovim) zakonom".

Dakle osnovni konstitutivni element vanbračne zajednice po ovom zakonu je bio životnazajednica muškarca i žene.

U smislu odredbe člana 14. Porodičnog zakona BiH, vanbračna zajednica je bila izjednačena s brakom u pogledu:

prava na međusobno izdržavanje i

drugih imovinsko - pravnih odnosa.

Kad je u pitanju izdržavanje lica iz vanbračne zajednice, zahtjev se, uz ispunjenje općih uvjetaza izdržavanje, mogao postaviti nakon njenog prestanka.

Kada su u pitanju imovinski odnosi vanbračnih drugova, Zakon je predviđao samo mogućnoststjecanja i diobe zajedničke; imovine vanbračnih drugova (član 278. PZ BiH) pod uvjetom dajevanbračna zajednica duže trajala.

5. VANBRAČNA ZAJEDNICA U PORODIČNOM ZAKONU FEDERACIJE BiH 5.1.

POJAM VANBRAČNE ZAJEDNICEU smislu člana 3. PZ-a: "Vanbračna zajednica je zajednica života žene i muškarca koji nisu u

braku ili u vanbračnoj zajednici sa drugom osobom i koja je trajala najmanje tri godine ili kraćeako je u njoj rođeno zajedničko dijete".



Uvođenjem principa monogamije isključena je mogućnost da vanbračna zajednica postoji pored braka ili druge vanbračne zajednice i proizvodi zakonom priznata dejstva. Što se tičetrajanja, zakonodavac je odredio rok trajanja od 3 godine ili kraće, ako je u vanbračnoj zajednicirođeno dijete.

5.2. PRAVA I DUŽNOSTI VANBRAČNIH PARTNERAVanbračna zajednica žene i muškarca, koji nisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugomosobom, a koja je trajala najmanje tri godine ili kraće, ako je u njoj rođeno dijete, izjednačena

je s brakom u pogledu prava:

na međusobno izdržavanje i

na imovinske odnose vanbračnih partnera.

5.2.1. Izdržavanje vanbračnih partneraVanbračni partner ima pravo na izdržavanje od drugog vanbračnog partnera ako ispunjava

uvjete propisane u članovima 3. i 224. zakona (član 230.).

Oni se tiču monogamije i trajanja ove zajednice, te uvjeta propisanih za izdržavanje bračnih partnera.

Uz to, navedena zakonska odredba normira da pravo na izdržavanje vanbračni partner imanakon prestanka vanbračne zajednice.

Slijedeći uvjet za izdržavanje vanbračnih partnera je da vanbračni partner nije u braku, ni drugojvanbračnoj zajednici s drugom osobom (član 3.).

5.2.2. Imovinski odnosi vanbračnih partneraDruga posljedica koju proizvodi vanbračna zajednica u našem pravu se odnosi na imovinu

stečenu u toku njenog trajanja. Odnosi vanbračnih partnera koji nastaju povodom imovine sunormirani samo u dvije zakonske odredbe. U jednoj je određen pojam ove imovine, za koju se

koristi termin "vanbračna stečevina", a u drugoj se normira da se na vanbračnu stečevinu primjenjuju zakonske odredbe o bračnoj stečevini (član 263. stav 2. PZ).

Imovina se smatra kao vanbračna stečevina ukoliko je stečena radom u vanbračnoj zajednicikoja ispunjava uslove iz člana 3. PZ: da je zajednica života žene i muškarca koji nisu u brakuili vanbračnoj zajednici s drugom osobom, te da traje najmanje tri godine ili kraće, ako je u njojrođeno zajedničko dijete (član 263.).

Što se tiče prvog konstitutivnog elementa - rada, vanbračna stečevina se stječe samo radom obavanbračna partnera.

Drugi konstitutivni element - stjecanje imovine u vanbračnoj zajednici odgovara ovomelementu bračne stečevine, ali se od njega razlikuje.

Vanbracni partneri mogu sklopiti ugovor kojim uređuju svoje imovinsko-pravne odnose

(primjenom odredaba članova 258-260). Ovaj ugovor, koji se može označiti kao vanbračniugovor, partneri mogu zaključiti prije zasnivanja vanbračne zajednice i tokom njenog trajanja,

u formi notarski obrađene isprave.



NASILJE U BRAKU I VANBRAČNOJ ZAJEDNICI Nasilničko ponašanje bračnih i vanbračnih partnera se ne može posmatrati odvojeno od nasiljakoje se vrši između ostalih članova porodice. Iako u praksi najčešće, nasilje u braku u našem

pravu nije normirano posebnim odredbama, odnosno posebnim zakonom, već odredbama kojeuređuju nasilje u porodici. Prvi značajniji koraci u pružanju institucionalizovane zaštite odnasilja u porodici kod nas su preduzeti u toku 2005. godine donošenjem posebnog Zakona ozaštiti od nasilja u porodici

Porodični zakon FBiH u osnovnim odredbama zabranjuje u porodici nasilničko ponašanje bračnog partnera i bilo kojeg drugog člana porodice, određujući nasilničko ponašanje kao"svako narušavanje fizičkog i psihičkog integriteta u smislu člana 4. Zakona o ravnopravnostispolova u Bosni i Hercegovini" (član 4.). U posebnom dijelu zakona je u nekoliko odredabanormiran postupak zaštite od nasilničkog ponašanja u porodici, a u jednoj od njih se regulišedaje ovaj postupak hitan i da će se urediti posebnim zakonom Federacije (član 382.).

1. POJAM I OBLICI NASILJA

Zakon je, radi razgraničenja dozvoljenog od nedozvoljenog ponašanja između članova porodice, odredio pojam nasilja u porodici (član 6.). Ovaj je pojam prvo određen širokomformulacijom, a nakon toga su pojedinačno navedene radnje nasilja. Kao nasilje se određuje"bilo koje djelo koje nanosi fizičku, psihičku, seksualnu ili ekonomsku štetu ili patnju, kao i

prijetnje takvim djelima, ili propuštanje dužnog činjenja i pažnje koje ozbiljno sputavajučlanove porodice da uživaju u svojim pravima i slobodama na principu ravnopravnosti u javnojili privatnoj sferi života".

Radnje nasilja jednog bračnog, odnosno vanbačnog partnera usmjerene prema drugom,

navedene u članu 6., mogu se, s obzirom na njihovu prirodu i posljedice, razvrstati u slijedeće

grupe, mada se oblici nasilja iz ovih grupa vrlo često dešavaju istovremeno: Fizičko nasilje: primjena fizičke sile ili psihičke prinude na fizički ili psihički integritet;

fizički napad, bez obzira da li je nastupila fizička povreda ili nije; svako postupanjekoje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku

bol; prouzrokovanje straha ili lične ugroženosti ili povrede dostojanstva ucjenom ili

drugom prinudom.

Psihičko nasilje: primjena psihičke prinude na psihički integritet; verbalni napad,vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini gruboguznemiravanja; uhođenje i svi drugi slični oblseksualno uznemiravanje i uznemiravanje "u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti

spolova u Bosni i Hercegovini".

Ekonomsko nasilje: oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu ili pokušaj da se to učini; svako postupanje koje može prouzrokovati ili izazvati opasnostda će prouzrokovati ekonomsku štetu.

Drugi oblici nasilja: propuštanje dužne pažnje, nadzora ili nepružanje pomoći i zaštitečlanu porodice iako za to postoji obaveza prema zakonu i moralu, što može imati za

posljedicu ili osjećaj fizičke, psihičke ili ekonomsko-socijalne ugroženosti tog člana porodice.



2. SUBJEKTI PRAVA NA ZAŠTITU OD NASILJA

U članu 4. ZZNP bračni i vanbračni partneri te bivši bračni i vanbračni partneri su izriči to

navedeni kao subjekti prava na zaštitu od nasilja. Za razliku od srodnika koji moraju živjetizajedno da bi se smatrali članovima porodice i uživali zaštitu od nasilja u porodici, bračni ivanbračni partneri ovu zaštitu uživaju i onda kada je zajednica života između njih prestalarazvodom braka i prestankom vanbračne zajednice.

3. ZAŠTITA OD NASILJAZaštita od nasilja bračnim i vanbračnim, odnosno bivšim bračnim i vanbračnim partnerima (kaoi ostalim subjektima) pruža se izricanjem prekršajnih sankcija - zaštitnih mjera (član 8. ZZNP).Svrha ovih mjera je, prema zakonu, "sprečavanje i suzbijanje nasilja u porodici, otklanjanje

posljedica učinjenog nasilja i poduzimanje efikasnih mjera preodgoja nasilnika i otklanjanjeokolnosti koje pogoduju ili podstiču izvršavanje novih prekšaja nasilja u porodici."

Kao zaštitne mjere koje se izriču učiniocu nasilja, predviđene su slijedeće (član 9. ZZNP):

Udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan,kuću ili neki drugi stambeni prostor (član 12.).

Zabrana približavanja žrtvi nasilja (član 12.).

Osiguranje zaštite osobe izložene nasilju (član 13.).

Zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju (član 14.).

Obaveza psihosocijalnog tretmana (član 15.).

Obavezno liječenje od ovisnosti (član 16.).

bračno pravo - skripta

Documents