bosnjaci u egiptu.pdf

8/21/2019 Bosnjaci u Egiptu.pdf

1/130

Jusuf Rami

BONJACI U EGIPTUU VRIJEME TURSKO-OSMANSKE UPRAVE

Sarajevo, 2012.


2/130


3/130

5Jusuf Rami

Uvod

Visoke poloaje u Osmanskoj carevini poslije sultana i ejhu-l-islama imali su veliki veziri, sadri-azami. Tu ast iz reda naegnaroda u vie navrata obnaali su: Ibrahim-paa Bonjak, Ahmed-paa Hercegovi i Damad Ibrahim-paa. Prvi je bio veliki vezirtrinaest godina, drugi deset a Damad Ibrahim-paa je na toj du-nosti bio pet godina.

Nakon toga na ovom visokom poloaju nali su se Sinan-pa-a Borovini, Ali-paa Semiz, Ali-paa Hadim, Malko Ali-paa,Ahmed-paa Sari, Mele Mehmed-paa i mnogi drugi o kojima ebiti rijei u ovom radu.

Svaki od njih je obnaao prije ili poslije funkcije velikog ve-zira i funkciju valije u Egiptu. Mnogi od njih su i svoj ovozemniivot okonali u Egiptu, to bi valjalo istraiti i negdje zabiljeiti jersamo ono to je zabiljeeno ostaje, a sve drugo vremenom nestaje.

Njihovi zemni ostaci danas nalaze se na gradskom grobljuQarafa u Kairu, bilo da sa radi o Maloj ili Velikoj Qarafi (Ali-paaHadim, Ahmed-paa Sarho, Bedrudin Mahmud i dr.), ili se na-laze u mezaristanu Babu-l-vezir u Kairu (Ibrahim Kazaz Bonjak),ili pak u mezaristanu na sjeveroistonom graninom prijelazu uHan Junusu, gdje je ukopan Junus-paa, predvodnik bonjakihjedinica u osvajanju Egipta.


4/130

6 Bonjaci u Egiptu

Svojim radom i zalaganjem oni su doprinijeli irenju Osman-skog carstva i njegovom kulturnom uzdizanju. U Egiptu su refor-mirali sistem kolstva, uredili sudstvo i upravu, popravili mnogeruinirane historijske objekte i iza sebe ostavili mnoge hajrate.

S druge strane, u Egiptu je u tom vremenu bilo dosta i ka-dija, vrhovnih sudija, knjievnika i prepisivaa arapskih rukopisaiz reda naeg naroda o emu e, takoer, biti rijei u ovom radu.Mnoga nauna djela Bonjaka nastala su u Egiptu, bilo da se radio proirenim verzijama za potrebe tamonje italake publike ilio djelima napisanim ili prepisanim u Egiptu, i tako su stigla donaih biblioteka i italaca.


5/130

I DIO


6/130


7/130

9Jusuf Rami

Bonjaci namjesnici

u EgiptuTurci (Osmanlije) su prvo zauzeli Siriju 1516. god. Odluujuabitka voena je kod Merdidabika, nedaleko od Halepa. Tu suMameluci doivjeli poraz, a Turci (Osmanlije) su se domogli ve-likog ratnog plijena i nastavili svoj pohod prema Damasku. Kadasu zauzeli i ovaj grad, okrenuli su se prema Egiptu. Tada je sultanSelim I zatraio od muftije Ali Demalija erijatsko opravdanje zanapad na Egipat i postavio muftiji tri pitanja:

Prvo pitanje: Ako jedan padiah islama u svetoj borbi (di-had) za iskorjenjivanje bezbonika bude ometen zbog pomoikoju tome bezboniku prua drugi padiah, da li je po erijatudoputena borba protiv njega i zaplijena njegove imovine? Potvr-dan odgovor obrazloen je hadisom (predajom) u kome se kae:Ko bezbonicima pomae i sam je bezbonik.

: :

.


8/130

10 Bonjaci u Egiptu

Drugo pitanje:Ako neki narod koji je prihvatio islam (Egip-ani) utjee na udaju i enidbu svoje djece s nevjernicima (er-kezi) umjesto s muslimanima, da li je doputena borba protiv tognaroda? Odgovor je glasio: Bez daljnjega.

) )

)(

:

.

ree pitanje: Ako neki narod toboe pod izlikom islama,kojeg ispovijeda, na svoj novac utiskuje rijei svoje vjere a zna dae taj isti novac doi u ruke krivovjernika koji e tim novcem iistranputicom i nositi ga sa sobom u svom neistom stanju, tatreba uraditi s takvim narodom? Odgovor je glasio: Ako to nespreavaju, dozvoljava se borba protiv njih.

:

.

Nakon ovih pitanja i odgovora sultan Selim I je krenuo uosvajanje Egipta. Odluujua bitka voena je nedaleko od Kaira.U toj bici poginuo je veliki vezir Sinan-paa Borovini, koji jeobrazovanje i odgoj stekao na dvoru sultana Bajazida II. Bio jenamjesnik u Hercegovini, Smederevu i Bosni. Imenovan je ve-likim vezirom neposredno pred pohod na Siriju i Egipat 1516.god. umjesto Ahmed-pae Hercegovia koji je bio u poodmaklojdobi.


9/130

11Jusuf Rami

Njega je 1517. god. kod Ridanije u podnoju Muqattama ju-riom ustrijelio Tuman-beg koji se neozlijeen povukao i skloniokod arapskog ejha Hasana Merija, a ovaj ga je kasnije isporuiosultanu Selimu I. Kada ga je ugledao sulatan Selim uzviknuo je:Sada sam osvojio Egipat! Imao je namjeru voditi ga u Carigrad.Meutim, izdajnici Gazali i Hajir-beg nagovarali su sultana daga pogubi pa su jednog dana, kada je sultan izjaio iz jedne uli-ce, pripremili rulju koja je uzvikivala: Neka Bog podari pobjedusultanu Tuman-begu! Tada je Selimova sumnja dosegla vrhunaci on ga je objesio na vratima Zuvejla, na istim vratima na kojima

su erkeki Mameluci vjeanjem ubijali svoje neprijatelje. Nakogtoga sultan Selim je naredio da se njegovo tijelo pokopa sa svimpoastima a i on je prisustvovao pokopu i denazi. Na kraju sultanmu je podigao i nadgrobni spomenik.

Potom je na mjesto poginulog velikog vezira imenovao Junus-pau koji je predvodio jedinice Bosanskog vilajeta pri zauzimanjuEgipta. Prilikom povratka iz Egipta sultan Selim I je Junus-paikoji je jahao pored njega rekao: Osvojismo Egipat, a izgubismo

Sinana. Egipat nije ravan Sinanu... I tako, eto, ostavismo Egipatiza nas, a sutra emo biti u Gazi.

Junus-paa nije mogao sakriti svoje nezadovoljstvo nad ita-vom tom vojnom pa je rekao: to je plod tolikih muka i tekoa nita nego da je pola vojske propalo u pustinji i na bojitu i daje vlast nad Egiptom data u ruke izdajniku Hajir-begu. To jebilo dovoljno da napuni mjeru Selimova bijesa, pa je dao znakjednom momku iz tjelesne strae koji je na licu mjesta pogubio

Junus-pau. Veliki vezir je ukopan u mjestu koje se i danas nazivapo njegovom imenu Han Junus. (Hafada, Qissatu l-edebi fi Misr,2/209; Hammer, Historija,1/331).

Od vremena kada je Egipat uao u sastav Osmanskog carstvaprimijetan je priliv velikog broja Bonjaka, odnosno Bosanacakao namjesnika, vrhovnih sudija, knjievnika i vaiza u Egiptu.Neki od njih su izabrali Egipat kao mjesto svoga stalnog boravka.O tome nalazimo podatke u djelima knjievnog i historijskog sa-


10/130

12 Bonjaci u Egiptu

draja. Jedno od tih djela jeste i Debertijeva historija Adaibu-l-

asaru kojoj se spominje prilino velik broj Bonjaka koji su radili

i djelovali u Egiptu.

Abdurrahman Deberti, autor djela, roen je u Egiptu1167/1754. god. Njegov otac je bio profesor na univerzitetu El-Azhar i jedan je od vrlo uglednih ljudi u tom vremenu. Porodicael-Deberti potjee iz Abisinije, iz Deberta, po emu je i dobilaovo ime.

Abdurrahman Deberti je umro u Kairu 1240/1825. god.

Nema osnove tvrdnjama da je on ubijen na putu prema svojojkui po nareenju Muhammeda (Mehmeda) Alija na koga se hi-storiar kritiki osvrnuo. Ubijen je njegov sin za kojim je tugujuiAbdurrahman Deberti potkraj svoga ivota izgubio vid.

Njegovo djelo Adaibu-l-asarje dijelom hronika, a dijelomnekrolog. Abdurrahman Deberti je ivio u vremenu Mameluka iMuhammeda (Mehmeda) Alija, a bio je i sudionik francuske oku-pacije Egipta. Historija Debertija predstavlja dopunu Historije

EgiptaIbn Ijasa na isti nain kako to Muvekkitova Povijest Bosnepredstavlja dopunu HistorijeIbrahima Peevije.

Meu istaknutim Bonjacima namjesnicima u Egiptu bilisu: Ahmed-paa Hercegovi, Ibrahim-paa Bonjak, Damad Ibra-him-paa, Husrev-paa i njegov brat Mustafa-paa Sokolovi, Ali-paa Malko, Husein-paa Boljani, Mele Mehmed-paa i mnogidrugi.

1. AHMEDPAA HERCEGOVI

Prvi dodir izmeu Bonjaka i Egipana desili su se i prije osman-skog osvajanja Egipta. Historijska djela biljee da je Ahmed-paaHercegovi u Osmansko-mamelukom ratu 1486. god. bio zaro-bljen i odveden u Kairo. U Kairu je proveo pet mjeseci, po ne-kima godinu dana, nakon ega je vraen u Carigrad i 1488. god.


11/130

13Jusuf Rami

imenovan kapudan-paom, glavnim zapovjednikom svih pomor-skih snaga Osmanskog carstva. Kasnije je postao vezir, a 1497.god. veliki vezir. Pet puta je obnaao funkciju velikog vezira, ane etiri puta (dr. Mustafa Ceri, Bonjakih 500...). Tri puta zavrijeme vladavine Bajazida II, a dva puta u vremenu sultana Se-lima I. Bio je muhafiz u Bursi i lan carskog vijea jer se oeniokerkom sultana Bajazida II koja mu je darovala dva sina: starijiAli-beg iri, istaknuti lirski pjesnik koji je umro u Kairu, i mlaiMustafa-bega o kome nemamo nikakvih drugih podataka. Kadaim je otac umro, sultan Selim I ih je uzeo u svoje okrilje i tu su

kolovani i odgajani.Inae, njihov otac Ahmed-paa Hercegovi je rodom iz Her-

cegovine, sin Stjepana Vukia Kosae. Kao djeaka otac ga je sdarovima poslao u Carigrad kao taoca, gdje je nakon izvjesnogvremena preao na islam. Vie od deset godina obnaao je funkcijuvelikog vezira. U njegovoj sviti bilo je dosta muslimana ali i bosan-skih bogumila. Umro je prirodnom smru 1518. god., a ukopan jenedaleko od Izmita pored damije koju je dao sagraditi.

))

909 1503

.

) (


12/130

14 Bonjaci u Egiptu

)(

.)( )(

( )(

)( .)

)

(

1486

( . 1518 )(

)15-14/1

2. IBRAHIMPAA BONJAK

Neki smatraju da je Ibrahim-paa sin grkog mornara (Hammer,1/352), drugi da je porijeklom Talijan ili Hrvat (Danimend,5/16), dok ga Muhammed Harb, direktor Balkanolokog institu-ta u Kairu, smatra Bonjakom, odnosno Bosancem.

Imenovan je velikim vezirom 1523. god. i na tom poloajuje ostao punih trinaest godina. Umro je 1536. godine i ukopan udervikoj tekiji u Galati, bez nedgrobnog spomenika.

Kada je okonana pobuna Ahmed-pae Haina (Izdajnika) uEgiptu, tada je sultan Sulejman Zakonodavac imenovao novognamjesnika Egipta, velikog vezira Ibrahim-pau Bonjaka, i oda-slao ga u Egipat da popravi stanje nastalo ovom pobunom. Bilo je


13/130

15Jusuf Rami

to u augustu 1524. god. Iz Carigrada Ibrahim-paa je krenuo sapet stotina janjiara, s flotom od deset brodova i s velikim brojemvojnika razliitog sastava.

U Egipat je stigao u zvanju velikog vezira i namjesnika ovepokrajine. Tamo je ostao dva mjeseca i trinaest dana, odnosnosedamdeset i tri dana. Kolovoe pobune je pogubio a onda izdaoproglas u kome se kae:

Svima koji su zakinuti u pravima bie vraeno njihovo pravo.Siromani i ubogi koji nisu mogli izmiriti svoje obaveze prema lo-

kalnoj upravi zbog ega su se nali u zatvorima, bit e osloboeni anjihova dugovanja podmirena iz dravne blagajne. Siroad koja suostala bez roditelja moraju biti zbrinuta. Sve to je porueno u Kairuza vrijeme pobune mora se popraviti. Porezi se moraju smanjiti, kol-stvo reorganizirati i donijeti novi zakoni koji odgovaraju vremenuu kome se Egipat naao.I sam je to na primjeru pokazao kada jepoluporuenu Omerovu damiju popravio iz svoje blagajne. Udvoru koji je stajao naspram namjesnikove rezidencije postavioje dvije vrste kule za uvanje javnog novca. Osnovao je i egipat-sku pomorsku flotu sa sjeditem u Suecu na ije elo je postavioSelmana Reisa, koji je dugo godina boravio u Egiptu u vremenukada su Egiptom vladali Mameluci. Nakon toga se na zahtjev Su-lejmana Zakonodavca vratio u Carigrad.

) . 930 . 1524

)

.

) (

) )

)(

:


14/130

16 Bonjaci u Egiptu

73

) (

)( .

)64 ...( .)(

3. DAMAD IBRAHIMPAA

Bosanac. Roen u Novom eheru kod epa. Tu je sagradio da-miju, drugu je sagradio u Kanii te bezistan u Osijeku. Kao ade-mi-oglan doao je u Istanbul. Obrazovanje je stekao u Atmejedan-skoj koli i kao silahdar je primljen na dvor. Godine 1579. postajeaga janiara, a dvije godine kasnije beglerbeg Rumelije.

Imenovan je namjesnikom Egipta 1585. god. Njegovo na-mjesnikovanje u Egiptu trajalo je jednu godinu, est mjeseci iosamnaest dana. Nakon toga je na vlastiti zahtjev bio opozvan aumjesto njega je kao namjesnik Egipta imenovan Sinan efendi,bivi defterdar Egipta. Sultan Murat III udovoljio je njegovom za-


15/130

17Jusuf Rami

htjevu. Vratio se u Carigrad preko Sirije u kojoj je usput pokoriobuntovnog bega Druza Manoglua. Ibrahim-paa bio je oenjenMuratovom kerkom, sultanijom Aiom, pa je otuda u literaturipoznat i kao Damad Ibrahim-paa.

U Carigradu je nakon povratka imenovan treim vezirom, azatim u tri navrata velikim vezirom (april 1596 - oktobar 1596,septembar 1597 - april 1598, januar 1599 - juli 1601).

Umro je prirodnom smru 1601. god. a ukopan je u Carigra-du ispod nagrobnog spomenika to ga je sam podigao u predvorju

Prinevske damije. Historiari kau, navodi Baagi, da je bioveliki dravnik i vojskovoa, velikoduan, plemenit i milosrdanprema svakom ovjeku ak i prema svojim neprijateljima. U Egip-tu, dok je bio namjesnik, nije mnogo poboljao upravu i stanje uzemlji jer se ubrzo preko Sirije morao vratiti u Carigrad.

1585 )(

. 993 .

)

(

( .

)66 ...

4. HUSEINPAA BOLJANI

Huseina-pau Boljania susreemo pod raznim imenima u litera-turi. U nekim djelima susreemo ga pod nazivom Usein-paa, udrugima kao Husein-pau Bajramovia, a u treim djelima podimenom Husein-paa, sin Bajram-agin.

Rodom je iz Boljania, mjesta koje se nalazi na pola putaizmeu Taslide (Pljevlja) i ajnia. Njega je kao i njegovog sta-rijeg brata, istie Baagi pozivajui se na Muvekkita, sebi uzeoMehmed-paa Sokolovi i poduio ga dravnoj slubi.


16/130

18 Bonjaci u Egiptu

Husein-paa Boljani je postao vezir i namjesnik Egipta1573. god. Na tom poloaju i u tom svojstvu proveo je dvije godi-ne. Nakon toga je opozvan i vraen u Carigrad. Bio je nemjesniki u drugim pokrajinama pa i u Bosni 1594. god., gdje je po svojprilici i umro druge godine po imenovanju.

Sagradio je lijepu damiju u Pljevljima, poznatu pod ime-nom Husejnija, za koju je aleme nabavio u Egiptu jo dok je tamobio namjesnik. Aleme je pozlatio sa deset hiljada dukata i poslaoih mletakim laama iz Aleksandrije. O tome Evlija elebi kae:

Alemi se i danas sjaje tako kao da su istom izali iz majstoroveruke; od njihova sjaja ljudsko oko zabljeti. Od Sulejman-hanovavremena ovi alemi nisu uope hrali. Ova damija ima i minber,koji je takoer umjetniki izraen. Majstor je mramor isklesao da muse moe estitati na vjetini. Iznad mihraba nalazi se slika Kabe nacrnoj kadifi, izvezena i ukraena zlatom...

U ovoj damiji ima jo jedna rijetkost koja zasluuje da se vidi.o su hasure kojima je damija zastrta; njih je Husein-paa poslao

iz Egipta u Sulejman-hanovo doba. o je takva vrsta hasure da ona idanas stoji onako umjetniki izraena i lijepa kao da je istom izalaiz majstorove ruke, pa e sigurno jo mnogo stotina godina tako ostati.(Putopis, Odlomci..., 2/161, Sarajevo, 1957. god.)

Taslida je prije Husein-pae bila malo mjesto u kome je onpodigao damiju i pratee objekte kao i druge hajrate i tako je ovomalo mjesto postalo velika kasaba.

Njegov brat Sinan-beg, zet Mehmed-pae Sokolovia, obna-

ao je funkciju namjesnika u vie sandaka a najvie u Hercegovini.Legator je ajnia. U njemu je podigao damiju, a uz damiju jedao sagraditi mekteb, tekiju, musafirhanu i vie duana. Umro je uajniu i ukopan u turbetu pored damije koja nosi njegovo ime.Tu je ukopana i njegova ena, sestra Mehmed-pae Sokolovia.


17/130

19Jusuf Rami

5. MUSTAFAPAA BONJAK

Nakon smrti Hajir-bega, namjesnika Egipta, Mustafa-paa Bo-njak je postavljen za novog namjesnika u Egiptu. Iz Carigrada jekrenuo s pet stotina janjiara smjetenih u petnaest plovila. Nje-govo namjesnikovanje u Egiptu poelo je krajem oktobra 1522.god., a zavreno u maju 1523. god. U Egiptu je kao namjesnikproveo pet mjeseci i sedam dana. Godine 1523. napustio je Egipati vratio se u Carigrad. Njegovo naputanje Egipta nije bilo zbognekih nedostataka u upravljanju pokrajinom, nego zbog toga to

je bio potreban Istanbulu, glavnom gradu carevine.Mustafa-paa Bonjak je roen u Bosni. Bio je zet sultana Seli-

ma I i mu sestre sultana Sulejmana. Obnaao je dunost seraskerai drugog vezira, a onda je imenovan namjesnikom Egipta. Ma-meluci su bili protiv njegovog imenovanja jer im je bio nepoznat.Otuda je dolo do pobune mamelukih sultana (Danim, Danijeli Budak) u elji da se rijee novog namjesnika i umjesto njega nataj poloaj izaberu jednog od njih (Kansu) koji je bio u sviti Hajir-

bega. Meutim, pobuna je uguena, a vinovnici kanjeni.Mustafa-paa Bonjak je umro 1528. god. Ukopan je u Gez-

bi pored damije koju je dao sagraditi. Uz damiju je sagradio imedresu, tekiju i imaret. Za potrebe medrese uvakufio je 5000knjiga. U literaturi se spominje pod imenom Mustafa-paa o-ban (Baagi), Vezir Mustafa-paa (Peevi), Mustafa-paa Bonjak(Muhammed Harb).

(

)

(

) ) ( (

)

24

. 929 3 .1522


18/130

20 Bonjaci u Egiptu

( (

)

(

)

(

.)(

) )

)( )( )(

)

(

( ((

.)

()

.

)(

1523

27 .

929

12

.

.)(

)63 ...(

6. HUSREVPAA SOKOLOVI

Spominje se u literaturi i kao Husrev-paa Deli. Brat je Mustafe-pae Sokolovia i prvi meu njima koji je bio namjesnik Egipta.Imenovan je na ovu dunost 1534. god., a zatim je pozvan u Ca-rigrad za vezira u Visoku portu, gdje je dogurao do drugog vezira,a onda je, nakon svae s velikim vezirom Sulejman-paom, lienvezirske asti i udaljen. To Husrev-paa nije mogao izdrati pa


19/130

21Jusuf Rami

je odluio umrijeti usteui se od jela i pia. Umro je u krevetu1544. god. Ovakav nain samoubistva nije poznat u islamskojpovijesti.

7. MUSTAFAPAA SOKOLOVI

Drugi meu Sokoloviima koji je obnaao funkciju namjesnikau Egiptu bio je Mustafa-paa Sokolovi, roak Mehmed-paeSokolovia. U literaturi se spominje pod imenom ahin (Sokol),

odnosno Kara ahin (Crni Sokol). Ovaj nadimak dobio je za vri-jeme Osmansko-iranskog rata u vremenu Sulejmana Zakonodav-ca kada se usmjerio na iranskog aha Tahmasiba. Pria se da jesultan kada je vidio hrabrost i odlunost ovog Bonjaka uzviknuo:(Bravo moj sokole!) i naredio da to bude njegovnadimak.

Imenovan je za namjesnika Egipta 1560. god. i u tom svoj-stvu ostao u Egiptu tri godine, pet mjeseci i dvadeset dana. Nje-

govo namjesnikovanje u Egiptu trajalo je sve do kraja 1563. god.,a onda je povuen u Carigrad.

. 1560 ) )

)( . 968

971 .1560. 968

.

1563

.

. (

)( (

)(

! : ( )


20/130

22 Bonjaci u Egiptu

)( .)

)64

...

8. BEHRAMPAA SOKOLOVI

Trei meu Sokoloviima koji je namjesnikovao u Egiptu bio jeBehram-paa Sokolovi, sin Mustafe-pae Sokolovia (Kara-a-hin). Bio je prvo jemenski a potom egipatski namjesnik sultana.U Jemenu je sagradio nekoliko damija i medresa. Uredio je sud-

stvo i upravu pa je meu Arapima ostao u ugodnoj uspomeni.Umro je oko 1578. god. (Bali, Kultura Bonjaka, 167).

9. MUSTAFAPAA PLJAKO

Bonjak odrastao na carskim dvorima bio je i Mustafa-paa Plja-ko. Godine 1520. imenovan je kapudan-paom (komandantom

marnarice), a kada se oenio uglednom dvorjankom ahi-Huban,postao je vezir. Bio je namjesnik u Siriji, kasnije u Egiptu, pa po-slije toga je otiao u mirovinu. Umro je u Carigradu 1533. god.Ukopan je u posebnom turbetu na Ejjubu.

10. AHMEDPAA HAFIZ

Doao je na dvor kao ademi-oglan. Godine 1588. imenovan

je namjesnikom Kipra, a dvije godine kasnije bio je namjesnikEgipta. etiri godine je kao namjesnik proveo u Egiptu da bi sekasnije vratio u Bosnu, svoj rodni kraj, kao njen namjesnik. Bioje zamjenik velikog vezira Ibrahim-pae, zatim Ali-pae Malkoa(Javuza). Kasnije se povukao u mirovinu. Umro je 1613. god. naputu za Mekku. Ukopan je pored damije koju je sagradio pokrajKuuk-Karama. (Baagi,Znameniti Bonjaci..., 335).


21/130

23Jusuf Rami

11. ALIPAA SEMIZ

Rodom iz Prae, mjesta koje se nalazi na pola puta izmeu Sara-jeva i Gorada, bio je Ali-paa Semiz. Nekada je Praa bila vanastanica na karavanskom putu izmeu Sarajeva i Carigrada. Mjestoje dobilo ime po rijeci Prai, koja pored njega protie.

Ali-paa je bio veoma krupan pa je otuda i dobio ovaj pri-djevak Semiz (Debeli). Doao je na dvor kao ademi-oglan. Tu jestekao osnovno obrazovanje. Iz dvora je izaao kao janjiarski agai nastavio kretanje u slubi sve dok nije postao namjesnik Egipta1543. god. Po povratku iz Egipta imenovan je 1561. god. velikimvezirom da bi nakon etiri godine mudre vladavine umro. Bilo jeto 1565. god. Ukopan je u mauzeleju Ejjuba Ensarije. Narod gaje volio jer je bio krajnje poten i pravedan.

U Prai je 1546. god. sagradio damiju i turbe. Damija jeovih dana obnovljena i ponovo stavljena u slubu Islamske zajed-nice. Nakon obnove damije uslijedila je i obnova turbeta i haremapa je ta graditeljska cjelina proglaena nacionalnim spomenikomBiH. Narod vjeruje da je Ali-paa Semiz ukopan u ovom turbetu.Otud je ova graditeljska cjelina dobila jo vie na vanosti.

12. HADIM ALIPAA

Meu Bonjacima namjesnicima u Egiptu bilo je vrlo iskrenih, po-tenih i pravednih ljudi. Jedan od njih je, prema ocjeni mnogih,

bio i Ali-paa Hadim. Imenovan je namjesnikom Egipta 1560.god. U Kairu je godinu dana nakon imenovanja umro. Ukopan jena gradskom groblju Qarafa. Iza sebe nije ostavio veliko bogatstvo.Baagi navodi 62 dukata, a Muvekkit oko dvije hiljade dukata.Bio je, prema Muvekkitu, vrlo osjeajan ovjek, saaljiv, odmjeren inadasve plemenit. Svojom pravednou i velikodunou potisnuoje uspomenu svih naih bivih namjesnika u Egiptu. Egipani su gazvali Ali-paa od Qarafe i na nogama spominjali njegovo ime.


22/130

24 Bonjaci u Egiptu

Inae, Ali-paa Hadim je, prema T. Okiu, Bonjak iz Droz-gametve kod Sarajeva. Jedno vrijeme je obnaao funkciju velikogvezira. Bio je valija Bosne, zatim Temivara, Budima itd. Sagradioje damiju koja se po njegovom imenu naziva Ali-paina damijau Kladnju. (Vedad Bievi)

Meutim, mnogi ga poistovjeuju sa Gazi Ali-paom, a to sudvije razliite linosti. Prvi je umro u Kairu 1561. god., a drugi uSarajevu 1557. god. Damija koja je sagraena u Sarajevu poredKoevskog potoka je damija Gazi Ali-pae, a ne damija HadimAli-pae kako to tvrdi Sejfudin ef. Kemura i drugi (Sarajevske da-mije, 271).

Baagi se nije mogao opredijeliti ni za jedno od ova dva mi-ljenja: Koji je Ali-paa ili Hadim ili Temerot ili Sofi sagradiodamiju u Sarajevu, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Egiptugodinu dana prije nego to je sagraena damija u Sarajevu, a nje-mu je Muvekkit pripisuje (Povijest Bosne,1/138). O Temerotovubegovanju u Bosni moe se samo nagaati, jer neki stari popisibosanskih namjesnika iza Sofi Mehmed-bega piu Ali-beg bez pri-djevka. A najveu zbrku ini kronogram, koji je spjevan kada jedamija sagraena:

Njegova ekselencija gazi Ali-paa podieU ime Boga dom dobrih ljudi

Na svijetu nema slinog hrama,o je bogomolja istinske spoznaje, dom iskrenih vjernika.

Bog nam nadahnu njen hronostih:Stjecite asketa, dom onih koji Boga ljube

(968/1560)


23/130

25Jusuf Rami

Osim spomenute trojice, ne biljei nam povijest vie nijednogAli-pau u ono vrijeme. (Baagi,Znameniti Bonjaci..., 344).

Hamdija Kreevljakovi je bio decidan, on kae: Od nekogvremena nazivaju kod nas Ali-pau, Hadim Ali-paom, a po tomei njegovu damiju Hadim Ali-painom damijom kao i oblinjumahalu, a to je posve krivo. U ovu pogreku zapao je i rahmetliejh Sejfudin Kemura u djelu Sarajevske damijekao i neki druginai pisci. Ovom Ali-pai pripada dodatak Gazi, a nikako Hadim.Nad vratima njegove damije urezan je dodatak Gazi uz Ali-pa-ino ime. Taj se dodatak nalazi i u najstarijem poznatom beratu

to se odnosi na njegovu damiju, napisanom 1566. god. kao i udrugim ispravama iz kasnijeg vremena.

Hadim Ali-paa je posve druga osoba, i on je nae gore list, abio je i bosanski sandak-beg i namjesnik u Budimu, a uz to i sa-vremenik Gazi Ali-pain, koga je nadivio, a umro je kao egipatskinamjesnik u Kairu 29. listopada 1560. god. Da je Gazi Ali-paaidentian s Hadim Ali-paom, onda bi ova damija stajala u Ka-iru. Ovu pogreku treba ispraviti. (H. Kreevljakovi, Gazi Ali-

paa, a ne Hadim Ali-paa,Novi Behar,br. 11-14, str. 170-171).

13. MAHMUDPAA BONJAK

Bio je haznadar u sviti Davud-pae, namjesnika Egipta. Nakonopoziva Davud-pae ostao je u Egiptu kao muteferrika i s vreme-nom se progurao u ast meu ugledne misirske begove. Godine1560. imenovan je namjesnikom Jemena, a 1565. god. premje-


24/130

26 Bonjaci u Egiptu

ten je u istom svojstvu u Egipat. Pao je kao rtva atentata prili-kom jedne sveanosti u Misiru.

O njemu nalazimo podatke kod Pevija (1/363), Baagia,(383), koji je, izmeu ostalog, zabiljeio i hronogram njegovesmrti iz, kako kae, jedne stare zbirke iji slovni zbir daje godinunjegove smrti (975/1567). Taj sarkastini hronogram spjevao jeneki njegov zemljak, zavidnik i politiki protivnik.

14. SOFI ALIPAA

Sofi Ali-paa je porijeklom iz Bosne. Doao je na dvor meu ade-mi-oglanima. S dvora je izaao kao aga. Godine 1547. postavljenje za sandak-bega u Bosni, a deset godina kasnije za beglerbegaMaraa. Godine 1563. je namjesnikovao u Egiptu. Bio je pouzdani neceremonijalan ovjek, Egipani su ga zvali Kilon. Uhvaenimrazbojnicima i kradljivcima koji bi se zakleli da nee vie initirazbojnitva i krau, pratao je i oslobaao ih. Ako bi ponovili

razbojnitvo ili krau, ako bi dopali ruku, bili bi kanjeni premazakonu. Peevi navodi jo jedan primjer njegove nemarnosti. e-sto je govorio, milujui svoga sina: Dobro doli, odakle dolazite.To je bio odraz njegove nemarnosti u raspoznavanju ljudi. Umroje 1571. god. (Peevi, 1/363; Baagi, 344; Hammer, 1/504).

15. ALIPAA MALKO

Ali-paa Malko sa nadimkom Javuz rodom je iz Bosne. Kao car-ski silehdar-aga imenovan je 1601. god. namjesnikom u Egiptu.Godine 1604. razrijeen je te dunosti i vraen u Carigrad gdjeje imenovan velikim vezirom. U Egiptu je kao namjesnik proveodvije godine i tri mjeseca. Umro je u Beogradu za vrijeme pohodana Ugarsku. Tu je i ukopan 1604. god. Bio je uen, hrabar i veo-ma strog. Otuda i njegov nadimak Javuz.


25/130

27Jusuf Rami

U Kairu je sagradio i jedan sebilj koji se i danas zove sebiljAli-pae, a nalazi se nedaleko od damije Imami afije. Obnovioje i tvravu Han Junus i odredio etrdeset konjanika i dvadesetvojnika kao stalnu osmansku posadu na ovom graninom prolazupreko koga se skoro sve odvijalo.

)(

:)(.

.

10 . 1010 10

. 1601

... . 1604

:

( .

)66 ...

16. MEHMEDPAA STARI

Mehmed-paa Stari je porijeklom iz Bosne. U vremenu sultana

Osmana II postao je bostandi-paa. Godine 1620. imenovan jebrglerbegom u Sivasu. Kada je sultan Osman II krenuo u rat sPoljskom, postao je vezir i kajmekam u Carigradu. Nakon rataimenovan je namjesnikom Egipta, a onda je poslije Osmanovepogibije razrijeen te dunosti. Kratko vrijeme iza toga preselio jena ahiret. Bio je, prema turskim historiarima koje navodi Baa-gi, vrijedan i uman dravnik.


26/130

28 Bonjaci u Egiptu

17. KODA MUSAPAA VEHABOVI

Koda Musa-paa je roen u Vikou kod Foe. Bio je tri putanamjesnik u Budimu a jedanput u Egiptu 1630. god. Poginuo je1647. god. u pomorskoj bici kod Negroponta (Egribuz), a uko-pan u carigradskoj etvrti Uskudar. Reisu-l-ulema Mustafa Ceriubraja ga meu pet stotina istaknutih Bonjaka povodom pet sto-tina godina Ajvatovice.

Podigao je Novu Kasabu kod Vlasenice. Tu je sagradio da-miju, mekteb, tekiju, dva hana i jednu banju te vie duana. Otome Evlija elebi kae:

u kasabu je podigao Koda Musa-paa, jedan od vezira sulta-na Murata IV i oslobodio je svih uobiajenih nameta... o je carskokrunsko dobro (hass) u Bosanskom ejaletu i mali kadiluk u rangukadiluka od sto aki. Ima spahijskog ehaju i janiarskog serdara,a nema drugih organa vlasti. o je divna i krasna kasaba u jednomdolovitom i prostranom terenu s baama i vinogradima. Ima okosedamdeset kua koje su u dobrom stanju. Ima divnu Musa-painudamiju koja zasluuje da se vidi. o je damija ija su vrata i zi-dovi, mihrab, minber i svodovi kapija savreno lijepo i umjetnikiizgraeni, a sva je sagraena od mramora zelenog kao smaragd. I kadje sunce obasja, iz vrata i zidova zasijaju zelene zrake. U ovoj zemljinema nigdje takve damije od zelenog mramora. u postoje tri ma-halska mesdida, jedna tekija, osnovna kola, dva trgovaka svratita,javno kupatilo i osamnaest zanatlijskih duana. Sve su to zadubineumrlog Koda-Musa-pae.(E. elebi, Putopis,Odlomci...,2/253,

Sarajevo, 1957)Musa-paa je bio vrlo uljudan i pametan ovjek. Imao je ist

jezik i svakome su se svidjele njegove rijei, svako je sluao to ongovori, a govorio je prirodno i uope nije bio sklon preuveliavanju.Kod njega se nije moglo desiti da izgovori neku rije koja je vjeromzabranjena. Bio je ovjek zdravog osjeaja i osoba koja ide Pravimputem.(Peevi, Historija, 2/376).


27/130

29Jusuf Rami

18. MUSTAFAPAA NIANDIJA

Roen je u Mostaru. Bio je dravni sekretar, namjesnik u Siriji1630. god., vezir na divanu, niandija i na kraju namjesnik Egip-ta. Umro je 1661. god.

19. AHMEDPAA SARI

Rodom je iz Bosne, a poznat po nadimku Sari (uti). Iz dvora

je izaao kao spahija. Obnaao je dunost ehaje kod Musa-pae.Godine 1648. imenovan je vezirom i namjesnikom Dijaribekira,a naredne godine u istom svojstvu premjeten je u Egipat. Godine1651. bio je veliki vezir i kao takav pokuao uvesti reda u dravi.Meutim, u tome je imao malo uspjeha. Pogubljen je 1653. god.Bio je dobar dravnik, poboan i nepodmitljiv. (Baagi, Zname-niti Bonjaci ..., 336)

20. IBRAHIMPAA POITELJAC

Ibrahim-paa Poiteljac rodom je iz Bosne. Ne zna se tano kadje roen, ali se zna da je zauzimao visoke poloaje u Osmanskojcarevini. U Poitelju na Neretvi podigao je damiju, a uz damijusagradio medresu, biblioteku i druge hajrate.

Prema podacima koje iznose Surejja, Palmoti i elebija, akoje biljei H. abanovi uz prijevod poglavlja o Poitelju u Puto-

pisuEvlije elebije, Ibrahim-aga je bio prvo ehaja velikog veziraAhmed-pae uprilia, a je onda 1668. godine imenovan begler-begom Halepa i tom prilikom promaknut u rang vezira. Odatle jeu istom zvanju 1669. godine imenovan namjesnikom Egipta, dabi nakon etiri godine bio opozvan i premjeten u Siriju. Iz Sirijese na kraju naao kao serdar u Bagdadu. Umro je 1676. godine uKartalu i ukopan iste godine u Isakiju.


28/130

30 Bonjaci u Egiptu

Bio je, prema mnogima, pravedan, sposoban i plemenitovjek. Zasluio je, istiu gore navedeni autori, da bude pret-postavljen mnogima koji su bili na viim poloajima od njega nesamo zbog naklonjenosti koju je uivao kod uprilia nego i zbogsopstvenih zasluga i sposobnosti. Zbog toga je bio mnogo utjeca-jan na dvoru i potovan.

Posjedovao je veliko bogatstvo. Njegov otac hadi Omer,umro 1665. godine, podigao je u Poitelju imaret, a sam Ibrahim-paa damiju, medresu, banju, han i sahat-kulu. Oko banje i hana,navodi H. Kreevljakovi, bilo je vie terzijskih, kujundijskih isedlarskih duana koji su pripadali Ibrahim-painu vakufu.

Uz Ibrahim-painu medresu postojala je vrijedna orijentalnabiblioteka. Neki rukopisi iz te biblioteke porijeklom su iz Egipta idanas se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Jedan divanprijepis Kurana nalazi se u Orijentalnoj zbirci Hrvatske akade-mije u Zagrebu. Ovi rukopisi, kao i ilimi kojima je bila zastrtanjegova damija, svjedoe da ih je vakif Ibrahim-paa Poiteljacslao iz Egipta i drugih istonih provincija carstva u kojima jeslubovao, za svoju biblioteku i damiju u Poitelju.

Ibrahim-paina medresa u Poitelju

Damije su u prvim danima islama imale i edukativnu ulogu.Tu ulogu imala je i Poslanikova damija u Medini. Kasnije se izdamija izdvajaju mektebi i medrese kao posebni edukativnicentri u kojima se stjecalo osnovno i srednje obrazovanje. Takav

sistem obrazovanja bio je na snazi i u Osmanskom carstvu. Tamogdje je podignuta damija neophodno je bilo sagraditi i objekteza edukaciju, mekteb i medresu. Teko je odrediti kada je podi-gnuta prva medresa na naim prostorima. Nedostaju vjerodos-tojni podaci. Nemamo tanih podataka ni o podizanju Ibrahim-paine medrese u Poitelju. Hajrudin uri navodi da je medresuu Poitelju sagradio Ibrahim-paa Poiteljac neto prije 1664.godine i da je ona u narodnom predanju poznata pod imenom


29/130

31Jusuf Rami

iman Ibrahim-paina medresa. Hifzija Hasandedi smatrada je ova medresa sagraena 1665. godine. Nju je u Poitelju uzdamiju podigao Ibrahim-paa Poiteljac, sin hadi Omer-age,ehaja velikog vezira Ahmed-pae uprilia. Bilo kako bilo, ovamedresa opravdala je svoje postojanje.

Ona je u tom vremenu bila ne samo centar edukacije ve iprepisivake djelatnosti. Meu profesorima medrese koji su se bavi-li ovom djelatnou izdvajamo muderrisa Mustafu, koji je 1695.godine prepisao, kako kae, iz autorovog primjerka djelo Iaratu-l-merami min ibarati-l-imami. Autor izbora je na Ahmed b. Hasanel-Bajadi, umro 1098/1686. godine. On je u ovome djelu sabrao isredio jednu cjelinu djela s podruja akaida, islamske dogmatike,koja se, kako kae Kasim ef. Dobraa, pripisuje Ebu Hanifi. To susljedea djela imama Ebu Hanife: El-Fikh el-ekber, El-Fikh el-avsat,Er-Risala, Kitabu-l-alimii El-Vasija. Ta djela on je, nakon to ih jesabrao, i komentirao. Za ovaj komentar Ahmed b. Hasan el-Bajadidobio je veliko priznanje od svojih uenih savremenika.

Meu prepisivaima susreemo se i s jednim imamom i ha-tibom Ibrahim-paine damije u Poitelju. On je rodom iz Lju-binja. U medresi je prepisao dva djela iz oblasti sintakse arapskogjezika: Izharu-l-esrari i El-Kafija. Prvo djelo napisao je Birkavi,a drugo Ibn Hadib. Prvo je prepisano 1742. godine, a drugo1756. godine. Oba djela prepisao je Mustafa b. Ahmed Ljubinli,kara softa imam i hatib Ibrahim-paine damije u Poitelju. (M.dralovi, Prepisivai..., 2/146)

Bilo je i drugih prepisivaa pa i kapetana vojne postaje u Po-itelju, kao to je Omer-aga b. Ahmed-aga b. Ibrahim-aga. On jevrlo uena linost koja se nala na elu ove vojne kapetanije. Bioje dobar poznavalac perzijskog jezika. I sam je bio pjesnik. Ue-stvovao je krae vrijeme i u tursko-ruskom ratu (1768-1774). UPoitelju je prepisao ejh Jujinu ahidijuodnosno Jujin komentarna ahidiju perzijski rjenik u pjesmama. Pria se da je ovogkapetana zatekla smrt u Dubravama. Umro je oko 1771. godine


30/130

32 Bonjaci u Egiptu

jer je ove godine, prema H. Kreevljakoviu, njegov sin postaopoiteljskim kapetanom. (Kreevljakovi,

Kapetanije..., str. 221)

Ibrahim-paina biblioteka u Poitelju

Osmanski Turci su s dolaskom na ove prostore krajem 14.stoljea sa sobom donijeli islam, a s njim i arapsko pismo. Tako sena ovim prostorima pod utjecajem islama odvijao i kulturni ivotstanovnitva koje je prihvatilo novu vjeru a samim tim i novi na-in obrazovanja. U takvim uvjetima poele su se iriti institucije

kao to su mektebi (osnovne kole), medrese (srednje kole), tekijei damije. Damije su, pored religijskog, imale i prosvjetni karak-ter. Uz njih su esto formirane i biblioteke. Jedna takva bibliote-ka, formirana uz damiju i medresu, bila je biblioteka Ibrahim-pae Poiteljca. Ibrahim-paa Poiteljac je uz damiju sagradio imedresu, a za potrebe medrese i damije uvakufio je odreen brojknjiga i time udario temelje prvoj poiteljskoj biblioteci. Nekeknjige iz ove biblioteke danas se nalaze u Gazi Husrev-begovojbiblioteci u Sarajevu, Arhivu Hercegovine, Provincijalatu herce-govakih franjevaca u Mostaru i drugim slinim institucijama. Tosu vrijedni rukopisi iz tefsira, hadisa, fikha, gramatike arapskogjezika, arapske stilistike i leksikografije. Povrh svega, toga tu senalaze i dijelovi Kurana u rukopisu.

1. Rukopisi Mushafa

Njih ine etiri duza (5, 8, 14 i 27) u rukopisu, ispisana do-

sta krupnim nashom i nalaze se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci.Ajeti su oznaeni, prema navodima Kasima Dobrae, krupnimzlatnim takama s tankom crnom krunicom te plavim i crvenimtakicama. Stranice su obrubljene s tri tanke crne i jednom de-bljom zlatnom linijom. Povez je izgubljen. Dvadeset sedmi duzima koni povez s lijepim ornamentima, ali je oteen i rastavljenod listova. Od trideset duzova, ponaosob uvezanih, ostala su uivotu samo ova etiri.


31/130

33Jusuf Rami

U vrhu prve dvije stranice nalazi se zapis na perzijskom je-ziku u kojem stoji da je ove duzove uvakufio Ibrahim-paa Po-iteljac za potrebe svoje damije, odnosno biblioteke u Poiteljuna Neretvi.

2. Haijetu Sejjid ale-l-Keaf

Djelo iz oblasti tefsira. Autor djela je Sejjid erif Ali b. Muha-mmed el-Durdani, umro 816/1413. godine. Djelo je napisanona arapskom jeziku. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu

nalazi se samo jedan svezak koji sadri tumaenje Keafa do sre-dine sure El-Bekara. Primjerak je ispisan nashom i talikom. Namarginama listova ispisani su tekstovi Kurana i Keafacrvenimmastilom. Primjerak je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potre-be svoje damije i biblioteke u Poitelju.

3. Haija ala tefsiri-l-Bejdavi

Glosa na komentar Bejdavijinog tefsira. Osnovno djelo na-

pisao je El-Bejdavi, poznati mufessir, umro 685/1292. godine.Komentar na ovo djelo napisao je ejh Fadil Sibgatullah, a ovuglosu na komentar Sibgatullaha napisao je El-Medini. Uvakufioju je Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije, odnosnobiblioteke u Poitelju.

Inae, Bejdavin Tefsir je kod nas bio dugo u upotrebi. I mi smou Gazi Husrev-begovoj medresi svojevremeno iitavali ovaj tefsirzahvaljujui, prije svega, profesoru rahmetli Ibrahimu Imiroviu.

4.Muhtesar Damiu-l-usulifi ehadisi-r-Resuli

Djelo predstavlja skraenu redakciju zbirke hadisa Damiu-l-usuli. Napisao ga je Dijauddin ibn el-Esir el-Dezeri, umro637/1240. godine. Osnovno djelo Damiu-l-usulinapisao je Ebues-Saadat ibn el-Esir, umro 606/1209. godine. Pisac ove skraene


32/130

34 Bonjaci u Egiptu

redakcije je njegov brat. Jedan svezak sadri itavo djelo. Na rubunekih listova nalazi se zapis u kojem se kae da je primjerak uva-kufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i bibliotekeu kasabi Poitelj na Neretvi.

5. erhun ala muhtesariSahihi-Muslim

Komentar skraenoj preradi Muslimove zbirke hadisa od ne-poznatog autora. Na poetku komentara nalazi se sadraj, a zatim

zapis na turskom jeziku u kojem se kae da su ovi dijelovi dolikao poklon iz Poitelja i da pripadaju vakufu Ibrahim-pae Po-iteljca. Da se radi o Ibrahim-painoj biblioteci, vidljivo je to nakraju zapisa u kojem stoji: Vakuf Ibrahim-pae Poitelli.

6. Kitabu-l-inajeti li ehri-l-Hidajeti

Djelo je prepisano, stoji na dnu posljednje stranice, za bibli-oteku nekog uglednog, plemenitog i dareljivog ovjeka. Iz nie

navedene biljeke moe se razumjeti, istie Kasim Dobraa, da seovdje radi o Ibrahim-pai Poiteljcu i njegovoj biblioteci u Poi-telju na Neretvi.

7. Hiljetu-l-ebrari ve iratu-l-ahjarifi talhisi-d-davati-l-azkari

Zbirka neobaveznih molitvi (dova, zikr). Sabrao ju je En-Nevevi, umro 676/1278. godine. Djelo je napisano 667/1268.godine. Rukopis je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebesvoje biblioteke u kasabi Poitelj.

8. El-Kaifu an hakaiki-s-sunen erh el-Mikat el-Mesabih

Autor komentara je Husein b. Abdullah b. Muhammed et-Tajjibi, umro 743/1342. godine. U Gazi Husrev-begovoj biblio-


33/130

35Jusuf Rami

teci nalazi se samo drugi svezak, a sadri tumaenje Mikata odpoglavlja o braku (

Kitabu-n-nikahi) do kraja djela. Djelo je bilo

u vlasnitvu ejha Muhammeda Mevlevije iz Kaira, koji je djelouvakufio za sebe i sljedbenike mevlevijskog reda 1075/1664. go-dine, a onda je prelo u vlasnitvo Ibrahim-pae Poiteljca, koji gaje ufakufio za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju.

9. El-Mebsut

Ovo je djelo iz oblasti hanefijskog fikha u vie svezaka. Autor

djela je Serahsi, umro 483/1090. godine. Autor je ovo djelo izdik-tirao svojim uenicima kroz prozor elije u kojoj je kao osuenikboravio. Na poetku djela nalazi se sadraj, zatim biljeka na per-zijskom jeziku u kojoj stoji da je rukopis uvakufio Ibrahim-paaPoiteljac za svoju damiju, odnosno biblioteku u kasabi Poiteljna Neretvi. U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se samo treisvezak ovog djela.

10.Menakibu-l-imami-l-AzamEbu Hanifa ve meajihuhu ve ashabuhu

Biografija Ebu Hanife, njegovih uitelja i drugova. Biogra-fiju je napisao El-Kurdi, autor djela El-Fetava el-Bezazijja, umro827/1424. godine. Djelo se sastoji iz uvoda, jedanaest poglavljai zakljuka. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac za potrebesvoje damije i biblioteke u Poitelju na Neretvi. Sada se nalaziu Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U katalozima ove

biblioteke na dva mjesta stoji El-Kerderi, a treba El-Kurdi, jer jetako napisano i na arapskom jeziku. (Kat., 5/407)

... :

...


34/130

36 Bonjaci u Egiptu

11. Davu-l-misbahi-muhtesaru-l-miftahi

Djelo je nepotpuno. Zub vremena unitio je prvo i drugo tedio treeg poglavlja. Autor djela je Isfaraini, umro 684/1258. godi-ne. Prepisiva djela nije poznat kao to nije poznato ni vrijeme prije-pisa. Iz poiteljske biblioteke Ibrahim-pae Poiteljca stiglo je prvou Mostar a odatle u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.

12. Sihah el-luga (Es-Sihahu fi-l-luga)

Ovo je djelo iz oblasti leksikografije. Autor djela je El-Devheri, umro 393/1002. godine. Prepisiva nije poznat kaoni datum prijepisa. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac zapotrebe damije i svoje biblioteke u kasabi Poitelj na Neretvi.

Devheri je predstavnik i osniva druge leksikografske kole,a to je kola koja je udarila temelje rasporedu rijei prema posljed-njem radikalu, za razliku od prve kole, iji je osniva bio Ahmedb. Halil, iji rjenik Kitabu-l-ajnne slijedi redoslijed arapske abe-cede, nego fonetski raspored glasova, koji zapoinje laringalomajna zavrava labijalima. Devheri je bio pod utjecajem Ebu Ibra-hima Farabija, autora uvenog filolokog djela Divanu-l-edeb.

Veza izmeu ovog rjenika i Farabijevog leksikografskog dje-la Divanu-l-edebvrlo je bliska i oita. Na nju je, prije svih, ukazaopoznati orijentalista Krenko, koji se dugo godina bavio arapskomleksikografijom.

Devherijev rjenik preveden je na perzijski i turski jezik. On

je bio dosta u upotrebi i posluio je kao osnova drugim sastavlja-ima rjenika. Krau verziju Sihaha dao je Muhamed b. Ebu Bekrer-Razi i tu krau verziju, prema Muhamedu draloviu, kod nasje prepisao 1625. godine Ali b. Husein Hlivnavi za vrijeme svogkolovanja u Sarajevu.


35/130

37Jusuf Rami

13. El-Menahid el-Kafija

fi erhi e-afijaOvo je djelo iz oblasti morfologije arapskog jezika. Autor

ovog komentara je Ebu Jahja Zekerijja el-Ansari, umro 926/1520.godine. Osnovno djelo napisao je Ibn Hadib i ono je dugo bilou upotrebi u naim srednjim kolama, sve do pojave gramatikearapskog jezika Kadia i Bulia, koju su kasnije kompilacijom Si-kiri, Handi i Pai ponudili kao udbenik na Katedri za Ori-jentalistiku u Sarajevu. Rukopis je uvakufio Ibrahim-paa Poi-

teljac za potrebe svoje damije i biblioteke u Poitelju. Biljeka ouvakufljenju navedena je na vie mjesta u rukopisu.

14.Marah el-arvah

Autor djela je Ahmed b. Ali b. Mesud, umro 800/1397. go-dine. Prepisiva i mjesto prijepisa nisu poznati. Djelo je iz oblastiarapske gramatike. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac zapotrebe svoje biblioteke i damije u Poitelju na Neretvi.

15. Durretu-l-gavvasi fi evhami-l-havassi

I ovo djelo je iz oblasti arapske gramatike. Raspravlja o je-zikim finesama i gramatikim grekama. Autor djela je El-Hari-ri, poznati pisac meqama(kratkih pria) u arapskoj knjievnosti,umro 516/1122. godine. Njegove meqamebile su u upotrebi svedo pojave savremene arapske kratke prie. Kod nas su itane i ana-lizirane na posebnim sijelima pod rukovodstvom Mujage Merhe-mia i Fejzulaha Hadibajria. Jedan primjerak ovih meqama kojesu bile predmetom analiza poklonio mi je Fejzulah Hadibajri.

Raspravu o jezikim finesama i gramatikim grekama uva-kufio je Ibrahim-paa Poiteljac za potrebe svoje damije i biblio-teke u kasabi Poitelj na Neretvi.


36/130

38 Bonjaci u Egiptu

16. erhu-l-Miftahi

U ovoj biblioteci nala su se i mnoga djela iz oblasti arapskestilistike, kao to su djela Sekkakija, Kazvinija i Taftazanija.

Taftazani, umro 791/1383. godine, napisao je komentar naSekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumi i nazvao ga erhu-l-miftahi.U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalaze se dva primjerka treegdijela ovog komentara koje je za potrebe svoje biblioteke u Po-itelju uvakufio Ibrahim-paa Poiteljac, a ne Eli Ibrahim-paa,kako to stoji u Katalogu Gazi Husrev-begove biblioteke u Saraje-

vu.

17. El-Idahu fi-l-meani ve-l-bejan

Komentar na djelo elhisu-l-miftahi. Osnovno djelo i ovajkomentar napisao je Kazvini, umro 739/1338. godine, kome seinilo da je Sekkakijevo djelo Miftahu-l-ulumipreopirno i pre-

teko za obinog itaoca, pa je iz tih razloga napisao njegovu skra-enu verziju, koju je nazvao elhisu-l-Miftahi, a zatim je na tuskraenu verziju napisao komentar pod naslovom El-Idahu fi-l-meani ve-l-bejan. Djelo je uvakufio Ibrahim-paa za potrebe svojebiblioteke u Poitelju, a ne Eli Ibrahim-paa, kako to opet pieu KataloguGazi Husrev-begove bibliotekeu Sarajevu. Otuda ovikatalozi nisu sigurni kada je rije o identifikaciji autora i vakifajer Ibrahim-paa Poiteljac nije Eli Ibrahim-paa, niti je njegova

biblioteka u Poitelju biblioteka Fejzija u Travniku.Tako su ovi rukopisi iz oblasti stilistike pripisani Eli Ibrahim-

pai kao vakifu, a ne Ibrahim-pai Poiteljcu, koji je na neko-liko mjesta naznaio da ih je uvakufio za potrebe svoje damijei biblioteke u Poitelju. Sva ova djela iz oblasti stilistike koja jeIbrahim-paa Poiteljac uvakufio za potrebe svoje damije i bib-lioteke govore o stilistici u sva tri njena dijela.


37/130

39Jusuf Rami

Sekkaki je jedan od stupova arapske stilistike, a njegovo djelo

Miftahu-l-ulumi bilo je predmetom skraivanja i komentiranja

nakon njegove smrti. Kazvini je to djelo skratio, a onda je tuskraenu verziju i komentirao. U Gazi Husrev-begovoj biblioteciu Sarajevu pohranjeni su mnogi komentari i skraene verzije ovihdjela. Meu njima nalazi se i preraena verzija Kazvinijeva djelaelhisu-l-miftahi, koju je uradio Hasan Kafi Pruak pod naslovomahmisu-t-telhisi. Koncept ovoga djela Kafi je, prema abanoviu,napisao prije 1599. godine, a zavrio ga 1602. godine.

18. El-Devheru-l-behijjefi erhi Erbein en-Nevevijje

Nevevijeva zbirka od etrdeset hadisa bila je predmetommnogih komentara. Jedan takav komentar napisao je Ebu-l-FadlMuhammed Velijjuddin el-Misri e-abir i nazvao ga kako jegore navedeno, a Ibrahim-paa Poiteljac uvakufio ga je za potre-be svoje damije i biblioteke u Poitelju. Primjerak se kasnije na-ao u Karaoz-begovoj biblioteci u Mostaru a odatle je, na kraju,stigao u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu.

19.Meariku-l-envari-n-nebevijjemin sihahi-l-ahbari-l-Mustafevijje

Djelo je s podruja hadisa (tradicije). Sabrao ga je Hasan b.Muhammed b. Hasan es-Sagani, umro 650/1252. godine. Prije-pis primjerka uvakufio je Ibrahim-paa Poiteljac za svoju biblio-

teku u Poitelju, kako je to vidljivo iz zapisa u kome stoji:

Ovi rukopisi nedvojbeno kazuju da se ovdje radi o Ibrahim-pai Poiteljcu, a ne o iman Ibrahim-pai. To su dvije razliitelinosti. Ibrahim-beg Baagi je u jednoj bosanskoj Salnami za-biljeio predanje u kojem stoji da je damiju u Poitelju osnovao


38/130

40 Bonjaci u Egiptu

iman Ibrahim-paa, da je on bio namjesnik u Egiptu i da je izEgipta poslao krasne ilime za svoju damiju u Poitelju.

Hamdija Kreevljakovi u radu Poitelj na Neretvi takoerIbrahim-pau Poiteljca identificira sa iman Ibrahim-paom po-zivajui se na Mehmeda Surejju, koji ehaju Ibrahima grekomzove Ibrahim-paa Poinli, a ne Poitelli, kako to navodi abano-vi i kako je to navedeno u nekim rukopisima koje je Ibrahim-pa-a uvakufio za svoju damiju i biblioteku u Poitelju na Neretvi.

21. AHMEDPAA SARHO

Rodom je iz Bosne. Bio je beglerbeg od Ozija, kasnije od Konje,Anadola i Egra sve dok nije postao vezir 1683. god.

Godine 1689. imenovan je namjesnikom Egipta. Umro je uKairu 1691. god., a ukopan u gradskom groblju Qarafa. Bio jedobar vojskovoa i dravnik. U Egiptu je na dunosti namjesnikaproveo godinu dana i est mjeseci. Obnovio je i renovirao mnoge

objekte u Kairu izmeu ostalog i damiju al-Muejjed kojoj je pri-jetila opasnost od uruavanja. (El-Deberti, arih, 1/34).

22. HUSEINPAA DIZVEREN

Rodom je iz Bosne, gdje je kao beg doao na glas a za zaslugeje imenovan beglerbegom. Godine 1690. bio je valija Bosne a

sljedee godine imenovan je vezirom i zamjenikom velikog vezirau Carigradu. Namjesnikom Egipta postao je 1697. god. i na tojdunosti je ostao dvije godine. Umro je 1705. godine.

Poslije njega valija Egipta bio je Kara Mehmed-paa koji je natom poloaju ostao pet godina. Bio je sljedbenik halvetijskog redapa je otuda na Karamejdanu u Kairu podigao damiju, hanikah,imaret i musafirhanu za pripadnike ovog reda iz Rumelije. (El-Deberti, arih, 1/40-42)


39/130

41Jusuf Rami

23. OSMANPAA HERCEGOVI

U literaturi ga susreemo pod imenom Ercegovac Osman-paa,Osman paa (Erdenli), Hercegovac Osman-paa, Osman-paa Ka-zanac. Rodom je iz Kazanaca, mjesta koje lei na krajnjoj jugoisto-noj periferiji gatake opine, nedaleko od granice s Crnom Gorom.

Osman-paa Hercegovi potjee iz bogumilske porodice. Kaoademi-oglan, odveden je u Istanbul. U Istanbulu je kolovan nacarskom dvoru. Tu je primio islam i dobio ime Osman. Brzo jenapredovao u slubi. Bio je prvo bostandibaa, pa je onda imeno-van vezirom i postavljen za namjesnika u amu 1675. god., a kadaje savladao nepokorna arapska plemena, imenovan je 1678. god.beglerbegom od Anadola, zatim, je bio namjesnik Egipta, a odatleje premjeten 1683. god. za namjesnika u Bosni. Naredne godinebio je namjesnik Egra u Maarskoj gdje je 1685. god., etajuigradom, poginuo. Bio je dobar i velikoduan vezir. U rodnommjestu Kazancima sagradio je damiju, mekteb i medresu.

Damija je situirana, prema H. Hasandediu, u najljepem inajplodnijem dijelu Kazanaca, nedaleko od izvora pitke vode... Zaosnovicu je imala kvadrat sa stranicom deset metara i bila je grae-na od tesanog kamena i pokrivena krovom pod ploom. Uz desnizid joj je prigraena munara od kamena s osnovom oktogena kojado erefa ima 28 basamaka i koja je bila visoka oko 15 metara.

Imao je tri sina. Jedan od njih je otiao u Egipat gdje je dobioveliki posjed i obogatio se. Kasnije se vratio u Kazance, tu dvorei zadubine sagradio, a Bajo Pivljanin ih kasnije poruio. (HifzijaHasandedi, Muslimanska batina u istonoj Hercegovini, 202)

24. REDEPPAA

Redep-paa je porijeklom iz Bosne. Neki izvori kazuju da je onbio Arnaut. Meutim, Baagi dri da je to pogreno, s obziromda je on roak Redep-pae Hercegovia, zamjenika velikog ve-


40/130

42 Bonjaci u Egiptu

zira. Zahvaljujui njemu on je primljen na dvor. Iz dvora je iza-ao kao vezir i namjesnik Dijaribekira. Kasnije je bio namjesniku Vanu, Sivasu, Trapezuntu te konano u Egiptu 1719. godine.Za vrijeme njegova namjesnikovanja u Egiptu u Kairu je boravioMustafa Pruak, jedan od najplodnijih naih pisaca i prepisivaaarapskih rukopisa. Redep-paa je umro kao muhafiz u Revanu1726. godine. Kada je umro, zamijenio ga je na zahtjev naroda ivojske, sin mu Ahmed-beg. Meutim, elji naroda i vojske Cari-grad nije udovoljio.

25. MEHMEDPAA BONJAK

Poslije Abdulah-pae uprilia, koji je 1731. god. opozvan izEgipta, na njegovo mjesto imenovan je Mehmed-paa Bonjak,silahdar i vezir Basre koji je na tu dunost stupio 1732. god. dabi nakon godinu dana bio vraen u Carigrad gdje je iste godine iumro. (El-Deberti, arih,1/191; Baagi,Znameniti Bonjaci...,

390)

26. AHMED AMILPAASOPASALAN

Sam pridjevak Sopa (motka) i Salan (mlati) ukazuje da je on biojako strog u primjeni zakona pa je otuda imao velikih problema iu Bosni i u drugim pokrajinama u kojima je bio namjesnik.

U Bosni je postao namjesnik 1755. god. i zbog primjene za-kona izazvao je protiv sebe i malo i veliko te prouzrokovao usta-nak. U tom ustanku su njegove trupe doivjele poraz. Na tubuBonjaka bio je premjeten za namjesnika u Egipat.

I u Egiptu je 1759. god., kada je imenovan, doivio istu sud-binu pa je ubrzo svrgnut sa poloaja a umjesto njega Egipanisu na ovaj poloaj imenovali ranijeg namjesnika Mustafu-pau i


41/130

43Jusuf Rami

o tome obavijestili Portu. Veliki vezir Mehmed Ragib-paa, kojije ranije i sam bio namjesnik Egipta, imenovao je Beir-pau zanovog namjesnika, ali je on nakon dva mjeseca umro. Ukopan jena gradskom groblju Qarafa u Kairu 1761. god.

Ahmed amil-paa je razrijeen vezirske asti i prognan uResmo. Kasnije je pomilovan i imenovan za namjesnika na Kreti.Idui da primi novo imenovanje, umro je u Lemu 1763. god.Njegov sin Haki Mehmed-paa proao je sve inovnike slubedok nije postao vezir 1795. god. Tri puta je padao u nemilost itri puta mu je vraana vezirska ast. Umro je u progonstvu 1811.god. (El-Deberti, arih, 1/323; Baagi, Znameniti Bonjaci..,333, 358)

1174

...

. 1175

) 323/1

(

27. AHMEDPAA DEZZAR

Ahmed-paa Dezzar je bio u sviti Ali-pae Heimovia kada jeovaj imenovan za namjesnika Egipta. Ali-paa Heimovi je u dvanavrata bio namjesnik Egipta. Prvi put 1740-1741. god. kada jeokupljenim predstavnicima egipatskog drutva izmeu ostalog re-


42/130

44 Bonjaci u Egiptu

kao da on nije doao u Egipat da podstie smutnju meu ljudima ida jedne huka protiv drugih, nego da svakome od njih da njegovopravo koje mu i pripada. Prema Debertiju, njegovo namjesniko-vanje u Egiptu bilo je vrijeme sigurnosti i velikog povjerenja.

Njemu je Fevzi Mostarac u Bulbulistanu(Sarajevo, 2003. str.55) posvetio sljedee stihove:

Samo je Ali junak! ime svoje nosi onog kojim se doba mu ponosi!

Ime i slava od gospodara lavaza ije se vlasti pravda izvrava!

I Deberti uAdaibu-l-asaru(1/247)

Briljiv, kao na nebu oblak bijeli,Kao povjetarac koji u bai radost dijeli.

Dareljiv, kao oblak kini, nikad ne prestaje,Dok dareljivost oblaka u jednom trenu nestane.

Dobroudan, kao vrijeme, koje snove nudi,A koga vrijeme pregazi, iz sna se ne budi.

Kao sablja, koja milosti ima,Ali je neumitna onim okrutnima.

Takav je bio Ali-paa Heimovi u Bosni u sva tri svoja man-data (1736-1740; 1741-1745; 1745-1747), a takav je bio i u


43/130

45Jusuf Rami

Egiptu kada je imenovan za namjesnika ove pokrajine u prvomi drugom mandatu.

U drugom mandatu u Egiptu 1755-1757. god. u njegovojsviti bio je i Ahmed-paa Dezzar, Bonjak, roen u Fatnici kodStoca, koji je pri kraju mandata Ali-pae Heimovia otiao nahad, a kada se vratio, Ali-paa je ve bio napustio Egipat i vratiose u Carigrad. Tada je Ahmed-paa Dezzar ostao u Egiptu. Na-kon toga preselio se u Siriju, upokorio Tahira Omera i postao na-mjesnik u Sajdi, zatim namjesnik i serasker cijele Sirije i Egipta.

Pokuaj Napoleona Bonaparte da zauzme Siriju i krene da-lje prema istoku bio je osujeen. Njemu se u Siriji suprotstavioAhmed-paa Dezzar i natjerao ga da se vrati u Egipat. Nakon po-vratka je izjavio: Da ne bi ovog ovjeka, osvojio bih cijeli svijet.

Ahmed-paa Dezzar je tada po etvrti put imenovan namjesni-kom Sirije kojom je kao vazal vladao punih trideset godina. U nje-govoj sviti, prema Baagiu, bilo je mnogo Bosanaca i Hercegovaca.Meu njima je bio i uvani Hadibeg Rizvanbegovi, zvani Hadun.

Ahmed-paa Dezzar je umro u dubokoj starosti 1804. god.Njegovu smrt zabiljeio je i El-Deberti. U djelu Adaibu-l-

asar fi-t-teradumi we-l-ahbar(3/467) kae:

1171

.


44/130

46 Bonjaci u Egiptu

28. MELE MEHMEDPAA

Mele Mehmed-paa je sin Bonjaka Sulejman-pae. Roen je1719. god. Krenuo je stopama svoga oca pa je prvo bio asnik umornarici, zatim ehaja brodogradilita u Carigradu a kasnije je,u dva navrata, bio imenovan kapudan-paom 1752. i 1767. god.Bio je vezir pa vie puta zamjenik velikog vezira i konano, 1792.god., veliki vezir, i to posljednji bosanski veliki vezir u Osman-skom carstvu.

Njegovo kretanje u slubi bilo je vrlo sloeno. esto je biou nemilosti da bi nakon godinu ili dvije opet bio pomilovan ivraen u slubu. Nakon pomilovanja namjesnikovao je u Solunu,Janji, Beogradu i drugim mjestima i konano u Egiptu 1780. god.Njegov namjesniki mandat u Egiptu trajao je godinu dana i dvamjeseca nakon ega je vraen u Carigrad. O njemu Abdurrahmanel-Deberti kae:

Bio je ugledna linost, upuen u mnoge znanosti, ponosani komunikativan, pravedan i skroman, dobar dravnik. U zrelojdobi napustio je Egipat i otiao u Carigrad radi preuzimanja po-loaja velikog vezira.

)(

( .

)104/2


45/130

47Jusuf Rami

Godine 1794. povukao se u mirovinu i nastanio u ljetnjikov-cu koji je kupio od sultanije Aie. Umro je 1802. god. i ukopanu turbetu njegove sultanije Zejnebe na Souk esmi. (El-Deberti,arih,2/86; Baagi,Znameniti Bonjaci ..., 397)

29. ABDULAHBEG BONJAK

Abdulah-beg Bonjak bio je ef finansija (defterdar) u Egiptu.Imenovan je na ovu dunost 1691. godine. Nakon pet mjeseci i

dvadest dana razrijeen je te dunosti i postavljen za emira vojskeu Rumeliji. Nakon odreenog vremena ponovo je bio u Egiptukao kajmekam, kada je Hasan-paa bio opozvan. Abdulah-begumro je prirodnom smru u Egiptu 1703. godine. Tu je i ukopan.O njemu nema nikakvih podataka kod Baagia, Handia i a-banovia. Ovo to smo naveli su podaci koje je zabiljeio Debertiu djelu Historija Debertija, 1/124.

Bonjaci - uvari osvojenog teritorija u EgiptuTurci (Osmanlije) su nakon zauzimanja Egipta u njemu osta-

vili na stotine bosanskih vojnika da uvaju osvojenu teritoriju.Jedna takva vojna posada, o kojoj je bilo rijei u radu prije ovoga,bila je locirana u sjevernom dijelu Egipta u Han Junusu, prekokoga je Egipat kopnenim putem bio vezan s ostalim dijelovimasvijeta. Ta tvrava u Han Junusu bila je vie puta obnavljana zavrijeme bosanskih namjesnika u Egiptu.

Druga posada bila je smjetena u junom dijelu Egipta, utvravi Ibrim u najjunijem dijelu Nubije. Potomci ovih vojnikau Nubiji jo uvijek ive u ovoj pokrajini integrirani s lokalnimnubijskim stanovnitvom. Ovi Bosanci (Kaladi, kako sami sebenazivaju) nastanili su se tamo i orodili s Arapima i Nubijcima, anjihovi potomci danas posjeduju zemlju izmeu Asuana i Derra.Zbog toga Nubijci s ovog podruja imaju svjetliju boju koe odsvih drugih koji nastanjuju ovo podruje. Oni za sebe kau da


46/130

48 Bonjaci u Egiptu

su potomci Arapa i Bosanaca. Bosanci koji su se nali u tvraviIbrim, strateki vanoj tvravi od vremena sultana Selima I, sunjihovi preci. Putanjem Asuanske brane u funkciju, cijelo po-druje je potopljeno, osim ove tvrave koja u vodi stri kao nekiotok. Putujui Nubijom Don Luis Burkhart u odjeljku Bosanciu Nubiji kae:

Narod Ibrima uvijek je na ratnoj nozi s vlastima Nubije,mada je malobrojan u poroenju s drugima koji nastanjuju ovopodruje. Oni jo uvijek imaju karakteristike svojih predaka, bo-sanskih vojnika koje je sultan Selim I poslao da osvoje Ibrim i osta-vio ih da ga uvaju. Oni nose ogrtae od grubog lanenog platna,a na glavi imaju neku vrstu turbana. Kad su pripadnici plemenaJavbareh skoro sasvim potinili pripadnike plemena El-Garbijja,ovi su o tome izvijestili Portu i traili pomo od sultana, koji imje poslao nekoliko stotina bosanskih vojnika pod komandom Ha-sana ose (Hassan Coosy). Pod njegovom komandom pripadniciplemena Javbareh potisnuti su u region Dongole. Potomci ovihbosanskih vojnika, poto su se enidbama i udadbama pomijeali

s pripadnicima domicilnih plemena, jo uvijek nastanjuju teri-torije koje su pripadale njihovim precima na podruju Asuana,Ibrima i Saja. Oni sebe nazivaju Kaladi, ljudi iz tvrave, dok ihNubijci nazivaju Osmanlijama.

Oni su odavno zaboravili svoj maternji jezik, meutim nji-hove crte lica i boja koe odaju njihovo bosansko porijeklo. Bo-sanski vojnici su na tom prostoru podigli tri velike tvrave, nekekoje su ve postojale u Asuanu, Ibrimu i Saju, popravili su. Oni

su imali i odreene privilegije. Bili su osloboeni plaanja porezana zemlju. Meutim, poto nije bilo mogunosti da se osiguradovoljna koliinu hrane za bosanske vojnike i njihovu obitelj, bilaim je odreena godinja apanaa iz sultanove blagajne u Kairu. Iu Ibrimu i na drugim podrujima koja su nastanjivali ima mnogoplavih porodica koje tvrde da su potomci bosanskih vojnika na-stanjenih u Nubiji za vrijeme sultana Selima 1517. godine.


47/130

49Jusuf Rami

U osmanskim i egipatskim hronikama (Deberti) spominjuse Bosanci, odnosno bosanski vojnici koje su Turci (Osmanlije)ubacili u kasimijsku frakciju kako bi se suprotstavili velikoj moii snazi Ridvan-beja, koji je bio komandant fakarijske grupacije uEgiptu. Rivalitet izmeu ovih grupacija postojao je i prije osvaja-nja Egipta. Ubaeni Bosanci koji se spominju u ovim hronikamajesu: Ahmed-bej Bonjak, njegov brat aban Bonjak i brati Ibra-him Ebu eneb (Deberti, I/33, 67, 139 i dalje). Godine 1656,kad je Ridvan-bej umro, Ahmed-bej je konsolidirao svoje snagei preuzeo vlast. Tri godine nakon toga postao je guverner Saida,

umjesto Muhamed-beja Fakarija. Osmanlije su ga pogubile ondakada je postao suvie moan. (Vilkinson,Modern Egypt and Te-bes, 1843., Burkhart, Putovanje kroz Nubiju; Amelia Ann Blan-dford Edwards, Back Trough Nubia, 1891.).

Meu ovim vojnim zapovjednicima u Egiptu bilo je i onihkoji su se obogatili i koji su slali novac u domovinu i u njoj podi-zali hajrate. Takav je bio Alija, sin Hasanov, iz Stoca koji je u vre-menu podizanja damije i mekteba u Stocu ivio u Kairu. On je,

istie Hifzija Hasandedi, u Egiptu obavljao neke vojne funkcije ibio vojni zapovjednik. Tamo je i umro 1734. godine. Ukopan je,navjerovatnije u mezaristanu Qarafa u Kairu.

Ovo nije jedinstven sluaj da se jedan na ovjek u Kairu sjetisvoje domovine i da, aljui novac iz te zemlje, podigne zadubinuu svom rodnom mjestu. Osnivai Atmejdan medrese u Sarajevui jedne medrese u Livnu, ivjeli su u Egiptu kada su podizanenjihove zadubine u rodnim mjestima.


48/130


49/130

II DIO


50/130


51/130

53Jusuf Rami

Bonjaci -

kadije u EgiptuU osmanskoj dravi kadije su u svojim rukama drale klju zainterpretaciju i primjenu erijata. Kadije su postavljane carskimberatom a njihov mandat je trajao tri, dvije ili jednu godinu.Nakon isteka mandata, kadije su u iekivanju novog kadijskogmjesta ostajale bez posla. Ponekad je dodjelu kadijskog mjestavrio i vrhovni sudija (kazasker). U iznimnim sluajevima kadijuje mogao postavljati i vezir koji se nalazio na dunosti namjesni-ka u jednoj od pokrajina velike Osmanske imperije. Postojale sutri vrste kadija: kadija s najviim rangom, koji se nalazio na elunekog kadiluka, kadija s neto niim rangom i zamjenik kadije.Prvi je sluio u veim gradovima, u centrima pokrajina, a imao jepravo postavljati svoje zamjenike, naibe, u nekim drugim manjimjedinicama od kadiluka.

Meu Bonjacima koji su preuzimali kadiluk u Egiptu hi-storiari spominju Bedrudina Mahmuda, abana Nevesinjca,Mehmeda (Muhammeda) Muhteima abanovia, Zekeriju b.Huseina Qatira, Mustafu Kebiri-zadea, Hamida Bejazia i druge,o kojima e biti rijei u ovom odjeljku.


52/130

54 Bonjaci u Egiptu

1. BEDRUDIN MAHMUD

Roen je u Sarajevu. Nauke je zavrio u Sarajevu i Carigradu. UCarigradu je stupio u kontakt sa Salihom ef. Delaloviem (De-lal-zade) i zamjenjivao ga u halepskim i drugim sirijskim sudni-cama. Bio je lini uitelj Mehmed-pae Sokolovia, koji ga je ne-obino cijenio. Nakon toga, predavao je u mnogim carigradskimkolama pa i onim visokog ranga.

Godine 1658. imenovan je kadijom u Egiptu. Na toj du-nosti ostao je samo dva mjeseca nakon ega je preselio na ahiret.Ukopan je na mezarju Qarafa u Kairu. (M. Handi,Al-Gewher...,str. 189, br. 182)

2. ABAN NEVESINJAC

aban, sin Velijjuddina, roen je u Nevesinju, kasabi koja se na-lazi u istonoj Hercegovini na granici prema Crnoj Gori. Evli-

ja elebi (Putopis, 2/179) navodi da je Nevesinje u osmanskomperiodu bilo pain domen (hass). Tada je imalo sudnicu (mehke-ma), spahijskog ehaju, janiarskog serdara, predstavnika erafa(neqibu-l-eraf), trnog nadzornika (muhtesib), badara, harakogpovjerenika, pandure i naelnika grada (eher-ehaju).

Nevesinje je u tom vremenu imalo etiri damije, javnukuhinju (imaret), musafirhanu, karavan-saraj te objekte u kojimase vrila razmjena dobara i odvijali razni zanati: kujundijski, ber-

berski, krojaki, svilarski, koarski itd.Jedna od najstarijih damija u Nevesinju jeste damija Hadi

Velijjuddina Nevesinjca. On je uz damiju podigao vie duana,zatim mekteb i medresu. Meutim, u Nevesinju su, pored toga,postojale i druge odgojno-obrazovne institucije: Daru-l-hadis,kola za izuavanje islamske tradicije i Daru-l-qurra, kola zapravilno itanje, odnosno uenje Kurana, koja je u tom vremenubila poznata i kao Buqa.


53/130

55Jusuf Rami

Damija Hadi Velijjuddina nalazila se u centru Nevesinja,nedaleko od sahat-kule. Graena je od tesanog kamena, a pokrive-na je olovom. O osnivau ove damije, istie Hifzija Hasandedi,zna se samo da je bio ugledan i bogat ovjek. Imao je sina abana,koji je kao mladi otiao u Carigrad, gdje se nakon zavrenogkolovanja posvetio profesorskom pozivu. Tamo je predavao uvie medresa, a onda je postao kadija.

Godine 1635. imenovan je mullom u Siriji, a tri godine ka-snije u istom zvanju premjeten je u Kairo. Bio je vrhovni erijat-ski sudija u azijskom dijelu Turske (sadri- Anadoli) i vrhovni eri-jatski sudija u njenom evropskom dijelu (sadri-Rumejli). Umro je1659. godine potovan od prijatelja i protivnika.

O njemu poznati pjesnik Ahmed b. ahin u prijevoduMehmeda Kice kae:

ebi, kojem niko nije slian,zbog ije sam dobrote i ja dian,

tebi kojeg, to bi se reklo,

nije uznijelo plemiko porijeklo.voj ukor razumijem, premda dobro znam,

da nemam za ta da se ispriavam.

Emir Mendek je abanu Nevesinjcu posvetio nekoliko ka-sida, oda, a mi iz tog mnotva donosimo samo nekoliko stihovakoje je, kao i ve navedene, Mehmed Handi pretoio u prozu, aMehmed Kico prepjevao:

Ne velim da su takve sve kadije,utjeti o nekima mnogi bi radije.

Jer imaju mogunosti da tajne otkrivaju,da niije slabosti ne prikrivaju.

Samo tvoje znanje je poput planinekoja Damask natkrivljuje iz svoje visine.

Mulla abane, ti stari plemiu,


54/130

56 Bonjaci u Egiptu

utoite si svakom ivom biu.

Kolko god mi slavili zatitnika svoga,ti si dostojan i vie od toga.

Za vrijeme svoga boravka u Kairu aban Nevesinjac je 1640.godine prepisao djeloMunjetu-l-musalli, to ga je napisao Kagari(umro 1305.). Djelo govori o namazu i sluilo je kao prirunik ukolama hanefijskog smjera.

Kasim Dobraa u Katalogu rukopisa Gazi Husrev-begovebiblioteke (2/306) navodi da se na naslovnoj strani nalazi podua

biljeka na arapskom jeziku u kojoj se kae da je rukopis uvakufioaban b. Velijjuddin kadija u gradu Misiru (to treba da glasi:Mostaru, pa je pogreno napisano) za uenike i ulemu u kasabiNevesinju s tim da se rukopis pohrani i uva u tekiji (buqa) Alief., sina hadi Muhammedova.

...

...

...

...

...

Meutim, Mostar se u arapskom jeziku pie sa sinom, aMisir sa sadom, kako je to napisano u biljeci na naslovnoj stranirukopisa (bi medineti Misre-l-mahrusa). aban Velijjuddin je u tovrijeme kao kadija boravio u Egiptu, a ne u Mostaru, kako jeto vidljivo na kraju ovog zapisa. On je 1638. godine imenovankadijom u Egiptu, a rukopis je nastao potkraj 1640. godine. Kas-nije je pohranjen u tekiji u Nevesinju, odakle je potom stigao uKaraoz-begovu medresu u Mostaru, a odatle u Gazi Husrev-be-govu biblioteku u Sarajevu, gdje se i danas nalazi. (Baagi, Zna-meniti Bonjaci..., 429; Handi,Al-Gewher..., str. 141, br. 95)


55/130

57Jusuf Rami

3. MEHMED MUHTEIM ABANOVI

Mehmed Muhteim abanovi roen je u Nevesinju. On je kaodjeak odveden stricu abanu efendiji u Carigrad a on se starao zanjegov odgoj i kolovanje. Poznat je u literaturi kao abanovi poimenu svoga strica koji je o njemu preuzeo brigu u Carigradu.

Nakon zavrenog kolovanja predavao je na vie kola u Ista-nbulu, pa i na onim najvieg ranga na Sahnu i Sulejmaniji. Ne-dugo nakon toga poeo je raditi u sudstvu. Bio je kadija u Bursi,Mekki i Carigradu. Godine 1687. imenovan je u Damasku zavrhovnog erijatskog sudiju za podruje azijskih pokrajina velikogOsmanskog carstva, a onda je 1690. godine prognan na Kipar.Nakon pomilovanja vraen je na dunost koju je ranije obnaao.Na tom poloaju umro je 1694. godine.

Autor je mnogih djela, izmeu kojih istiemo: Adabu-l-hu-kkam(Postupak sudaca) golemo djelo u osam poglavlja;Muzhiru-l-akali fi bejani-l-lugati-l-Masnevi, filoloki komentar MesnevijiDelaluddina Rumija; Risala fi-l-munazara bejne-s-sejfi we-l-qale-mi(Traktat o diskusiji izmeu maa i pera), omiljena tema arap-skih spisatelja, i mnoga druga djela. (abanovi, Knjievnost mu-slimana BiH..., 672; Handi, Knjievni rad..., 16, 76; Handi,Al-Gewher..., str. 182/160)

4. ZEKERIJA B. HUSEIN QATIR

Zekerijja, sin Huseina Qatira, porijeklom je iz Bosne. Roen jeu Damasku, gdje mu je otac Husein obnaao dunost kadije. Onje, nakon zavrenog kolovanja, krenuo stopama svoga oca. UDamasku je radio kao nadstojnik sudstva, a u Egiptu je obavljaodunost sudskog djelitelja nasljedstva (qassam), a onda je pre-mjeten na dunost najmesnikovog opunomoenika u Salihijji.Nakon toga se 1645. godine vratio u Damask. Iz Damaska jeotiao na had, a onda je imenovan vrhovnim sudijom u Ana-


56/130

58 Bonjaci u Egiptu

dolu, a usto je obavljao i dunost sudskog djelitelja nasljedstvau Damasku.

Bio je poliglota. Poznavao je i dobro govorio arapski, turski,perzijski i bosanski jezik. Veoma je lijepo pisao, ali, naalost, ni-jednog rukopisa iza sebe nije ostavio. U Siriji je predavao na viojkoli Zahirijji a bio je angairan i na predavanjima u damiji BenuUmejje u Damasku. Umro je 1662. godine i ukopan u Faradisu.(Handi,Al-Gewher..., str. 133/83)

Njegov otac Husein Qatir takoer je bio poliglota, pravnik i

dobro upuen u meuljudske probleme. Bio je kadija u Damasku,oenjen kerkom sirijskog muftije, koja mu je rodila dva sina, napri-jed spomenutog Zekerijju i Dervia Mehmeda. Stanovao je u dvo-rani sudnice u kojoj je stanovao i njegov punac. Mnogi su na rauntoga zbijali ale. Tako je poznati pjesnik Hasan Burini u tu svrhukazao nekoliko stihova koji u prijevodu Mehmeda Kice glase:

Sline prostorije nema na svijetu,tu punac pridiku dri svome zetu.

Prazna je od onih kojima se sudida bi u njoj ivjela ta dvojica ljudi.

Husein Qatir proveo je cijeli svoj ivot u Damasku kao su-dija. Tu je umro 1623. godine. Iza sebe je ostavio veliko bogatstvokoje je dobro dolo njegovim sinovima. (Handi, Al-Gewher...,str. 122/64).

5. MUSTAFA B. MEHMEDKEBIRIZADE

U literaturi je vie poznat po nadimku Kebiri-zade. On je, kadaje kolovanje priveo kraju, bio profesor na mnogim kolama, pa ina Aja Sofiji koli. Dvije godine nakon toga imenovan je kadijomu Solunu, zatim u Mekki da bi 1673. godine bio premjeten uistom zvanju u Egipat.


57/130

59Jusuf Rami

Godine 1677. imenovan je kadijom u Carigradu, a 1681. go-dine i vrhovnim sudijom Anadola. Umro je 1685. godine na DanArefata. Ukopan je na Ejjubu pored turbeta Sivasije. (Handi,Al-Gewher..., str. 194/197; Baagi,Znameniti Bonjaci..., 403)

6. HAMID BEJAZI

Hamid Bejazi, sin je Ahmeda Bejazia, bio je profesor na sred-njim kolama u Carigradu, pa i na onim najvieg ranga kao to je

Aja Sofija u Istanbulu. Pri kraju svoje profesorske karijere preuzeoje kadiluk u Egiptu. Umro je u Carigradu 1720. godine, gdje je iukopan. (Handi,Al-Gewher..., str. 104/46; Baagi,ZnamenitiBonjaci..., 359)

Njegov otac, Ahmed Bejazi, takoer je bio kadija u Halepu,Bursi, Mekki, Istanbulu, da bi na kraju bio imenovan i vrhovnimsudijom u evropskom dijelu Turske. Kada je imenovan na ovudunost, evropski dio Turske je osvanuo pod bijelim pokrivaem.

Neki njegovi prijatelji su to u stih pretoili:

I Zemlja mu se zbilja obradovala,Pa se zato ovom bjelinom i zaogrnula.

Ahmed Bejazi je napisao i nekoliko djela iz oblasti erijatskogprava, izmeu kojih istiemo: Sevanihu-l-ulumi, Kitabu-l-alem,

Iaratu-l-melami,Al-Fikh al-absatitd. Njegovi biografi navode daje, pored toga, glosirao i komentirao mnoga druga djela. Umro je1686. godine u jednom selu nedaleko od Carigrada. Ukopan je uzsve poasti u Uudaru kod Diviti-zavije.

Inae, ova porodica je u svoje vrijeme bila uvena po ueno-sti. Sva tri njegova sina: Muhamed, Hamid i Hasan bili su vrsnierijatski pravnici. (Handi, Al-Gewher, str. 83/22; Baagi,Znameniti Bonjaci, 333)


58/130


59/130

III DIO


60/130


61/130

63Jusuf Rami

Bonjaci -

knjievnici u EgiptuMeu Bonjacima pjesnicima i proznim piscima koji su boraviliu Egiptu historiari navode Ibrahima Kazaza, Abdulaha efendijuBonjaka, Dervia Sulejmana Mezakija, Hasana Nazmi-dedea, Aliiri Hercegovia, Abdulah-bega Bonjaka, Rudija Mostarca itd.

Oni su, bilo da se radi o pjesnicima ili proznim stvaraocima,bili derviki orijentirani. Ibrahim Kazaz i Abdulah efendija Bo-njak pripadali su bajramijsko-melamijskom dervikom redu, doksu Dervi Sulejman Mezaki, Hasan Nazmi-dede i Rudi Mostaracbili mevlevijske dervike orijentacije.

Mevlevijski red, ini se, nikada nije prerastao u politiko brat-stvo za razliku od bajramijsko-melamijskog reda u ijem bratstvusu se, kao ogranak, pojavile hamzevije. Pokret Bosanca Hamze

Balija bio je irokih razmjera i on se, prema mnogima, mora po-smatrati u kontekstu drutvenih nemira i posebnih okolnosti krozkoje je prolazila Rumelijska oblast Osmansko-turskog carstva.


62/130

64 Bonjaci u Egiptu

1. IBRAHIM KAZAZ BONJAK

Ibrahim Kazaz Bonjak pripadao je bajramijsko-melamijskomdervikom redu, odnosno hamzevijama koje su se pojavile unutarovog reda. O Kazazu i njegovim knjievnim ostvarenjima nalazi-mo padatke u Muhibbijevom djelu Hulasatu-l-eser. Te podatke jepreuzeo Mehmed Handi u djelu Al-Gevheru-l-esna fi teragumiulemai ve uarai-l-Bosnakoje je na na jezik preveo Mehmed Kicopod naslovom Blistavi dragulji ivotopisi uenjaka i pjesnika izBosne. Prijevod je objavljen u Izabranim djelima Mehmeda Han-

diau Sarajevu 1999. godine.Njegovim ivotom i djelom, osim Muhibbija, bavili su se

jo i El-Bagdadi (Hedijjetu-l-arifine, 1/29), Omer Rida Kehha-la (Muademu-l-muellifin, 1/17), te autor djela (Et-adu-l-mu-kellel, 393).

O Kazazu nalazimo podatke i kod Baagia (Znameniti...,375), Handia (Knjievni rad..., 27), abanovia (Knjievnost...,202) i Demala ehajia u studiji o dervikim redovima u jugo-slavenskim zemljama.

Predstavljajui Kazaza i njegov derviki red, ehaji kae daje ovaj tarikat pored elementarne heterodoksije, posebno njegovedoktrine o jedinstvu egzistencije (vahdetu-l-vududi), zastupaonazore i ideje grkih cinika, koje su se ve ranije smjestile u te-savuf. Ovaj derviki red je ve u 16. stoljeu prerastao u religi-ozno-socijalni pokret i mono ideoloko oruje, kojem je samoime bratstva posluilo kao forma i mogunost djelovanja u timuvjetima.

Glavni predstavnik ovog bratstva ejh Hamza, nae gore list,pogubljen je u Carigradu, a njegov unuk Kazaz je pobjegao uarapske dijelove velikog Osmanskog carstva. Due vremena jeivio u Mekki pod imenom Hasan, a u Medini pod imenom Hu-sein. Na kraju je odabrao Kairo kao mjesto svoga stalnog boravkai tu se pojavio pod pravim imenom Ibrahim. U Kairu se poeo


63/130

65Jusuf Rami

baviti svilarskim zanatom po emu je i dobio nadimak Kazaz(Svilar).

Ibrahim Kazaz je roen u Bosni i po svretku nauka u domo-vini otisnuo se u svijet da bi upoznao glasovite sufije. U dervikired kojem je pripadao uveo ga je ejh Muhamed Rumi. Umro jeu Kairu 1617. godine i ukopan u turbetu u kairskoj etvrti Babu-l-vezir, koja se i danas tako naziva.

Katib elebi a potom i Safvet-beg Baagi navode da je Ibra-him Kazaz umro u Halepu 1494. godine, a to, naravno, nije tano

jer je on, kada mu je djed Hamza pogubljen 1573. godine, na-pustio Bosnu i sklonio se u arapskim zemljama gdje je ivio podraznim imenima.

Mnogo vremena je proveo u obilascima mezaristana, poseb-no u Kairu. esto je obilazio mezarje Babu-l-vezir, Veliku i MaluQarafu razmiljajui o ovom prolaznom i drugom vjenom ivo-tu. Plod tih razmiljanja su i njegovi traktati iz tesavvufa od kojihnam je samo po naslovu poznat Muhrikatu-l-kulubi fi--evki li

allami-l-gujubi. Sve ostalo je unitio zub vremena.Neto slino ali mnogo kasnije susreemo i kod Muhamme-

da Muvailihija u djelu Hadis Isa ibn Hiam. I on je kao i IbrahimKazaz u Maloj Qarafi, u kojoj je ukopan imam afii, meditiraoi etao od mezara do mezara dok se iznenada nije otvorio jedanmezar iz kojeg je u efinima izaao turski vojni dostojanstvenikAhmed-paa Manikeli, uesnik svojevremeno u Krimskom ratu(1853-1856). Nakon upoznavanja njih dvojica krenuli su zajed-

no u obilazak pojedinih sektora egipatskog drutva kritizirajuiono to je Muvailihi smatrao da treba kritizirati, ak je i drevniEl-Azhar i sistem obrazovanja u njemu bio predmetom njegovekritike.


64/130

66 Bonjaci u Egiptu

2. ABDULAHEFENDIJA

BONJAKFususu-l-hikem(Dragulji mudrosti) spada meu najpoznatija djelaIbn el-Arebija. Djelo se sastoji iz dvadeset i sedam poglavlja kojaIbn el-Arebi posveuje dvadeset i sedmerici Boijih poslanika odAdema do Muhammeda, alejhi-s-selam. Meu Boije poslanikeIbn el-Arebi je ubrojao i Lukmana i Halida ibn Sinana za koga jenavodno Muhammed, alejhi-s-selam, rekao da je poslanik koga jeizgubio narod kojem je bio poslan.

Ibn el-Arebi je ovo djelo napisao u Damasku u Siriji u ezdeseti petoj godini ivota. U predgovoru kae da je u snu vidio Boijegposlanika Muhammeda, alejhi-s-selam, koji mu je predao ovu knji-gu i rekao: Uzmi ovu knjigu i dostavi je ljudima kako bi se njomekoristili. Rekao sam: Sluam i pokoravam se Bogu, Boijem Po-slaniku i pretpostavljenim. Ispunio sam elju Poslanika i objavioFususu-l-hikembez ikakvog dodavanja ili bilo kakvog oduzimanja.

Ovo djelo bilo je predmet mnogih komentara, analiza i tu-maenja. Meu komentarima najvaniji su komentari Ibn el-Za-malkanija, Ahmeda el-Damija i Kaanija. Bilo je i nesporazuma.Nesporazumi su nastali zbog zbrke u pojmovima vudud i mev-dud, Jedno i mnotvo i odnosa meu njima.

Analizirajui Ibn el-Arebijevo filozofsko-teologijsko uenjei uporeujui ga s uenjem Tilimsanija, Kermanija i drugih, IbnTejmijja pie u jednoj od svojih Risala(1/176) da je Ibn el-Arebije-vo uenje, iako ga ne odobrava, od svih spomenutih autora najbli-e ortodoksnom islamu, jer on razlikuje Jedno koje objavljuje Sebe(ez-Zahir) od manifestacije toga Jednog (el-Mezahir). Time Ibn el-Arebi uspostavlja istinu religioznog Zakona i insistira na etikim iteolokim principima na kojima su prvi ejhovi islama insistirali.

.


65/130

67Jusuf Rami

.

Meu komentarima Fususanalazi se i na Abdulah efendijaBonjak. Najpotpuniju biografiju o Abdulahu Bonjaku dao je

Demal ehaji, svojevremeno profesor tesavvufa na Islamskomteolokom fakultetu u Sarajevu. UZborniku radova Islamskog teo-lokog fakulteta(1/1982) on je uz ovaj uvod preveo i jedan traktatAbdulaha efendije Bonjaka pod naslovom ehakkuku-l-duzi bisureti-l-kulli ve zuhuri-l-feri ala sureti-l-asli (Realizacija dijela uformi cjeline i pojava ogranka u formi osnove).

Drugo veoma znaajno djelo Abdulaha efendije Bonjakakoje je kod nas prevedeno jeste arhu fususi-l-hikem (Komentar

dragulja mudrosti) koje je na na jezik preveo Reid Hafizovi,takoer profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, podnaslovom umaenje dragulja poslanike mudrosti. Ovaj Bonja-kov komentar dragulja mudrosti preveden je s arapskog jezika,rukopis do kojeg je Hafizovi doao zahvaljujui japanskom pro-fesoru Jasuiju Tonagi na Kjoto univerzitetu u Japanu. Rukopispredstavlja proirenu verziju koju je Bonjak napisao na arapskomjeziku za vrijeme svoga boravka u Kairu za potrebe tamonje i-talake publike.

Abdulah efendija Bonjak bio je pripadnik bajramijsko-me-lamijskog dervikog reda. Bio je dobar poznavalac Ibn el-Arebije-vih djela i pobornik njegove sufijske kole. Ustao je u odbranu Ibnel-Arebijevog uenja. Rezultat te odbrane je i ovaj komentar.

Abdulah efendija roen je u Bosni 1584. godine. Osnovno isrednje obrazovanje stekao je u Bosni a onda je otiao u Carigrad itu nastavio kolovanje. Nakon zavrenog kolovanja otiao je u Bur-


66/130

68 Bonjaci u Egiptu

su gdje je nastavio s izuavanjem sufijske teorije i prakse pred ej-hom Kabaduzom. Od njega je dobio i diplomu, idazet na irad.

Bio je u Egiptu i tu je proveo nekoliko godina piui arapskuverziju svoga komentara. Nosilac je titule arihu-l-fusus(Komentatordragulja). Iz Kaira je otiao u Mekku i obavio had, petu islamskudunost, zatim se naao u Damasku u neposrednoj blizini mauzole-ja Ibn el-Arebija. Iz Damaska je otiao u Konju i tu je umro 1644.godine. Ukopan je u Konji pored mezara Sadruddina Konjevija.

3. DERVI SULEJMAN MEZAKI

Dervi Sulejman Mezaki rodom je iz ajnia, a ajnie je u tomvremenu pripadalo Hercegovakom sandaku. Evlija elebijabio je u ajniu. On je opisao poloaj i izgled ove varoi kojaje tada imala pet muslimanskih i tri hrianske mahale. Najpo-znatija meu muslimanskim mahalama bila je mahala Sinan-begaBoljania. Ona je dobila ime po Sinan-begu, najveem dobro-

tvoru ajnia. On je brat vezira Husein-pae i zet velikog veziraMehmed-pae Sokolovia.

ajnie je u tom vremenu iznjedrilo i jednog velikog pje-snika, sufijske provenijencije. To je Dervi Sulejman Mezaki, pri-padnik dervikog reda mevlevija. Osnovno obrazovanje stekao jeu domovini. Nakon toga otiao je u Carigrad. Na dvoru je stekaovie obrazovanje u raznim znanostima i u knjievnosti. Kad jeizaao iz dvora bio je spahija.

Mnogo je putovao. Bio je u Egiptu i tu je neko vrijeme sluiokod svoga roaka egipatskog namjesnika Ejjub-pae kao njegovsekretar i savjetnik. Kada su do sultana stigle vijesti da su egipatskizastupnici smijenili Maksud-pau, sultan je pozvao starog veziraEjjub-pau i rekao mu: Dajem ti namjesnitvo u Egiptu. Ejjub-paa poljubi zemlju i ispria se da nije sposoban za tu slubu, asultan ree: ta je dato, dato je, poi i radi. Ejjub-paa je tona kraju prihvatio. Meutim, umjesto njega taj posao su obav-


67/130

69Jusuf Rami

ljali njegov sekretar i savjetnik Dervi Sulejman Mezaki i ehajaMehmed efendija (Handi,

Al-Gevher...,129;

Hammer, 2/331).

Nakon toga Mezaki je bio u sviti Mehmed-pae uprilia, aposlije njegove smrti u sviti njegovog sina Ahmed-pae uprilia,prvo kao sekretar a potom i kao savjetnik. Ahmed-paa uprilije od svih velikih vezira najvie vremena proveo na ovom visokompoloaju vie i od Bosanca Mehmed-pae Sokolovia. Bio je jakonaklonjen Bosancima. U njegovoj sviti bio je i ehaja IbrahimPoiteljac, roen u Bosni u kasabi Poitelj. U vremenu Ahmed-pae uprilia zauzeta je i Kandija (Kreta), a njeno zauzimanjeopjevao je Dervi Sulejman Mezaki, dvorski pjesnik Ahmeda u-prilia. Poslije njegove smrti Mezaki je poeo raditi u odjeljenjuza konjicu. Bio je ef toga odjeljenja. U tom vremenu zavrio jei svoju zbirku poezije ija se dva primjerka u rukopisu nalaze ugradskoj biblioteci, Daru-l-kutub, u Kairu. Dervi Sulejman Me-zaki umro je 1676. godine. Ukopan je u nekropoli mevlevijsketekije na Galati.

U stihovima koje ovdje donosimo u prijevodu i prepjevu Ba-agia oituje se Mezakijeva pripadnost dervikom redu mevlevija:

Srce kad si ve odluilovodi biti na ljubavnoj stazi,

ako hoe pravi put da znade,ti po dadi mevlevijskoj gazi.

Ree l kogod: ljubav Mevlanata

da sustavom nebeskijem kree.vrdnji su mu i mjesec i sunceDokaz, koji niko pobit nee.

Mezaki je bio pjesnik ija je poezija izuzetno cijenjena. Nje-govi savremenici su, navodi abanovi, uvaavali njegov pjesni-ki talenat i njegovu uenost. Niko Mezakiju ne porie vjetinu ipjesniki dar, ali je teko odrediti, istie Baagi, Mezakija kaopjesnika bez posebne studije. On ima mnogo zajednikih crta s


68/130

70 Bonjaci u Egiptu

Arifom Hikmetom. Baagi ne moe shvatiti zato je turska knji-evna kritika zanemarila Mezakija. U tu svrhu Baagi navodi ne-koliko Mezakijevih stihova i pita se ta je uzrok da ovi stihovi nisuna sebe skrenuli panju turskih kritiara:

Zar na putu nema traga,kud je prola moja draga?Zar u tebe nema more,novih vjesti, o lahore?

Ljubav, to u meni gori,o mom jadu zar ne zbori?Pa jo prsa sa sto ranazar mi nisu isparana?

Na svijetu kae, saki,ima l mudrac ko Mezaki?Moe l nai jedna dika

od njega boljeg umjetnika?

Mezaki i Hikmet, nastavlja dalje Baagi, pjevaju o ljubavi ivinu, o prirodi i njenim ljepotama, o slasti i asti ivota, o svemuto nam boravak na ovom svijetu olakava i uljepava pa uz sveto ovi kritiari istiu da je Hikmetu bio uzor Naili, a ne Mezaki.Ponosni Hercegovac ni u pjesmi nee uzeti posudu u ruke pa tra-iti kraj gdje se dijeli zekat na vino, da isprosi koju au, kako topjeva Naili.

4. HASAN NAZMIDEDE BONJAK

Hasan Nazmi-dede Bonjak roen je u Sarajevu. Tu se kolovaoi tu je pristupio mevlevijskom dervikom redu. Pred Tevekkuli-dedeom sluao je predavanja iz oblasti tesavufa i tumaenjaMesn-evijeDelaluddina Rumija koja je bila predmet analize pojedinihkrugova u tom vremenu.


69/130

71Jusuf Rami

Kasnije je otiao u Carigrad i proirio svoje znanje iz oblastitesavvufa. Tu je dobio idazet na irad, diplomu da moe revno-sno raditi za ovaj derviki red. Iz Carigrada je otiao u Konju daposjeti mezar Delaluddina Rumija, a odatle je nakon odree-nog vremena krenuo u Egipat. U Kairu je bio profesor na jednojmevlevijskoj koli. Tu je dobio i titulu ejha mevlevijskog reda.Bavio se i poezijom i kao pjesnik bio je dobar stilista.

Bagdadi ga u djelu Hidajetu-l-arifin(1/297) spominje na dvamjesta. Na jednom mjestu ga predstavlja kao ejha mevlevijsketekije u Kairu poznatog pod imenom Nazmi-Mevlevi, ejh Hasanb. Ali el-Mevlevi er-Rumi, umro 1125/1713. godine u Carigradu,a na drugom pod mahlasom Talibi-Mevlevi, Hasan-dede b. el-Ka-di, ejh mevlevijske zavije u Kairu, umro u Carigradu 1125/1713.g

bosnjaci u egiptu.pdf

Documents