bosnjaci u juznoj americi

Download Bosnjaci u Juznoj Americi

Post on 24-Mar-2016

238 views

Category:

Documents

10 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Bosnjaci u Juznoj Americi

TRANSCRIPT

  • Bonjaci u Junoj Americi (autor F.B. Chicago, SAD)

    Iseljavanje sa junoslavenskih prostora

    Iseljavanje sa junoslavenskih prostora u Junu Ameriku poelo je krajem 19. vijeka, a bilo je

    ekonomske prirode. Ono je bilo najintenzivije iz Dalmacije, jadranskih otoka (ponajvie sa Hvara) i

    iz crnogorskog primorja i planinske Crne Gore. Najvei broj useljenika je doao u Argentinu, a

    potom u ile i Brazil. Postoje i manje kolonije useljenika u Urugvaju, Paragvaju, Peruu, Boliviji i

    Ekvadoru, dok je njihov broj na sjeveru neznatan (Venecuela, Kolumbija). Tako je do poetka 20.

    vijeka u Argentini ve bilo 133 naselja sa 120.000 etnikih Hrvata. Neki od njih su se uspjeli

    obogatiti, tako da je, npr., Nikola Mihanovi do 1918. g. posjedovao 350 plovila i zapoljavao je

    5.000 radnika, veinom svojih zemljaka.

    Argentina je poetkom 20. stoljea doivjela znatan privredni razvoj, to se posebno odrazilo

    izvozom mesa i itarica. Tokom 1. svjetskog rata, Argentina je ostvarila veliku dobit od izvoza,

    budui da je prodavala hranu objem stranama u konfliktu. Do sredine 1920-ih, Buenos Aires je

    postao Pariz June Amerike sa irokim bulevarima, sistemom podzemne eljeznice i evropskom

    modom.

    Iseljavanje izmeu dva svjetska rata je bilo ogranieno, tako da broj junoslavenskih imigranata nije

    preao 20.000, od toga 15.000 Hrvata.

    Mapa June Amerike sa oznakom mjesta sa najveom koncentracijom bonjakih useljenika

  • Dok su prva dva vala bila ekonomske prirode, trei val nakon 2. svjetskog rata je bio u osnovi

    politiki orijentiran. Oko 30.000 politikih izbjeglica je stiglo u junu Ameriku, velikom veinom

    Hrvata. Najvei broj njih je radio na dravnim gradevinskim projektima koje je sponzorirala vlada

    predsjednika Perona u Argentini, dok nisu nauili panjolski i poeli se baviti i ostalim zanimanjima.

    Meu junoslavenskim narodima, u Junoj Americi danas ivi do milion useljenika i njihovih

    potomaka. Medu njima je najvie Hrvata, oko 70%, potom Slovenaca 15%, Crnogoraca 10%, dok

    Makedonci, Srbi i Bonjaci zajedno ine 5%. Prema procjenama, danas u Junoj Americi ivi

    nekoliko stotina Bonjaka i njihovih potomaka. Tako je recimo majka 54. predsjednika Argentine

    (2003-2007), Nestora Kirchnera Ostojia, etnika Hrvatica iz Punta Arenasa sa juga Argentine.

    Islam u Junoj Americi

    U Junoj Americi ivi nekoliko miliona muslimana, od kojih je najvei broj u Argentini i Brazilu. 37%

    svih robova dovedeni iz Afrike na ameriki kontinent je zavrilo u Brazilu, poevi od sredine 16.

    stoljea. Veliki broj njih su bili muslimani, i uspjeli su djelimino odravati vjeru do prve polovine

    20. stoljea, do kada su u potpunosti pokrteni. Noviji muslimanski doseljenici sa Bliskog Istoka su

    se poeli doseljavati krajem 19. stoljea, to je nastavljeno u 20. stoljeu. najvei broj njih je

    libansko-sirijskog, odnosno arapskog porijekla, mada ima i pripadnika ostalih etnikih grupa, npr.

    Albanaca, Turaka i ostalih. Danas broj muslimana u Brazilu po slubenom popisu iz 2010. g. iznosi

    35 hiljada, mada taj broj po neslubenim procjenama dosee 1.5 miliona. Najvei broj njih ivi u

    saveznim dravama Sao Paolo i Parana.

    Zadnje procjene o broju muslimana u Argentini se kreu oko 800.000 (manje od 2% ukupnog

    stanovnitva), iako je broj potomaka doseljenih muslimana puno vei, mada je najvei broj njih ve

    asimiliran u dominantnu rimokatoliku vjeru i argentinsku naciju. Nakon posjete argentinskog

    predsjednika Carlosa Menema Saudijskoj Arabiji, Saudijska Arabija je finansirala izgradnju

    Islamskog Kulturnog Centra Kralj Fahd u naselju Palermo glavnog grada Argentine, na povrini od

    34,000 kvadratnih metara. Damija je otvorena 2000. g., a sadri molitveni prostor sa kapacitetom

    za 1,200 mukaraca i 400 ena. Centar sadri damiju, biblioteku, dvije kole i park. U Buenos

    Airesu je i sjedite Islamske Organizacije Latinske Amerike (IOLA), koja zastupa interese muslimana

    u Latinskoj Americi.

    Muslimanske zajednice se mogu nai i u ostalim junoamerikim zemljama. U Surinamu oni ine

    13.5% ukupnog stanovnitva, tj. oko 70.000, a uglavnom su juno- i jugoistonoazijskog porijekla. U

    Venecueli takoer ivi oko 100 hiljada muslimana, dok je taj broj u ostalim zemljama puno manji.

  • Islamski kulturni centar Kralj Fahd u Buenos Airesu

    Bonjaci u Junoj Americi

    O bonjackoj imigraciji prije 2. svjetskog rata ima vrlo malo podataka. Ona nije postojala ni u

    kakvom organiziranom obliku, mada su postojali pojedinani dolasci. Budui da su zemlje June

    Amerike bile dominantno katolike, Bonjaci nisu imali preveliku motivaciju za trajan odlazak u

    zemlje gdje ne mogu obezbijediti trajno i nesmetano ispovijedanja svoje vjere i tradicije. U periodu

    do 1. svjetskog rata, poznato je svega nekoliko sluajeva doseljavanja Bonjak, mahom sa prostora

    Hercegovine, a veina ih je dola preko Bremena iz Njemake. Pored njih se je takoer uselila

    nekolicina Torbea, makedonskih muslimana, mahom sa podruja Resena i Bitolja. Naalost, o ovim

    useljenicima i njihovim potomcima nemamo gotovo nikakvih podataka, to nagovjetava da su se

    najvjerovatnije svi vratili u Bosnu, odnosno neki su mogli naknadno prei u Sjedinjene Amerike

    Drave (SAD).

    Za period izmeu dva svjetska rata karakteristian je neto pojaan, iako jo uvijek ogranien,

    intenzitet dolaska muslimana iz Kraljevine SHS u Junu Ameriku, a meu njima veinu ine

    makedonski muslimani, Torbei, sa podruja Resena. Na osnovu raspoloivih podataka, u ovom

    periodu se je uselilo nekoliko desetina Bonjaka i Torbea. Bonjaci su dolazili kako iz Hercegovine

    (Livno, Ljubuki, Mostar, Trebinje), tako i iz Krajine (B. Dubica, B. Petrovac). Ni o ovim imigrantima

    i njihovim potomcima nemamo puno podataka, to takoer vjerovatno znai da su se svi vremenom

    vratili u domovinu. Tako u adresaru junoslavenskih iseljenika u Junoj Americi koji je sainio Josip

    Subai 1932. g. nalazimo samo 11 junoslavenskih muslimana, tj. 9 Torbea i 2 Bonjaka, od kojih

    su 9 ivjeli u Argentini, a 2 u Urugvaju.

  • Iskrcavanje evropskih imigranata u brazilsku luku Santos 1907. g.

    Iseljavanje poslije 2. svjetskog rata je bilo neto malo obimnije i svelo se je u osnovi na politicke

    emigrante koji su bili protivnici komunistikog reima u Jugoslaviji, odnosno bili su privreni

    Treem Rajhu (Njemakoj), Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH), te su sluili u S.S. jedinicama,

    ustaama i domobranima, tako da se nisu smjeli vratiti u novostvorenu dravu nakon 1945. g.

    Nepotpuni podaci ukazuju na mogunost da se je nakon 2. svjetskog rata zbog politikih razloga u

    Junu Ameriku iselilo par stotina Bonjaka. Najvei dio njih je otiao u Argentinu, gdje je postojala

    vrlo jaka hrvatska organizacija, a nekoliko desetina njih su preli u Brazil, Urugvaj i ile. Iseljavanje

    u ostale zemlje June Amerike nije poznato.

    Meu bonjakim iseljenicima poslije 2. svjetskog rata istiu se i lanovi 13. Oruane brdske divizije

    SS-a Handar. Divizija je nastala 1943. g. nakon masakara poinjenih od strane etnika u istonoj

    Bosni, nakon ega su Bonjaci pokuali u sastavu njemake vojske napraviti oruanu formaciju koja

    je im pruiti zatitu. Divizija je brojala 20.000 ljudi. Divizija je imala nekoliko vrlo uspjenih

    borbenih operacija, da bi krajem 1944. g. bila poslana na Istoni front u Maarskoj radi

    suprotstavljanja nadiruoj Crvenoj Armiji. Sa slomom Treeg Rajha, Handar divizija se povlai

    prema Austriji, da bi se 8. maja predali britanskim trupama u Austriji. U Austriji su na kraju rata

    zavrile i manje bonjake grupe koje su pripadale raznim legijama i milicijama. Bonjaci su

    uglavnom bili u velikoj grupi od oko 25.000 domobrana koje su Britanci iz Klagenfurta vratili nazad

    jugoslovenskim vojnim vlastima. U toj grupi moglo je biti oko 2.500 Bonjaka.

  • Pripadnici Handar divizije u stroju

    Bonjaki iseljenici su se pridruili mnogo brojnijoj hrvatskoj dijaspori, a najvei dio njih se je i

    izjanjavao Hrvatima, tako da je bio otvoren put asimilaciji u dominantnu etniko-vjersku

    komponentu. Veliki broj junoamerikih zemalja je otvoreno favorizirao rimokatoliku vjeru vrlo

    otvoreno, pa ak i putem zakonodavstva. Tako, recimo, predsjednik Argentine do 1994. g. je mogao

    biti samo rimokatolik. Carlos Menem, sin sirijskih useljenika, etniki Arapin, musliman, morao je

    prei sa islama na katolianstvo kako bi postao predsjednik Argentine 1990-ih godina. Zahvaljujui

    njemu, ustavna odredba kojom je nalagano da predsjednik Argentine mora biti rimokatolike vjere

    je nakon toga ukinuta, mada mnogobrojne zapreke po ostale vjeroispovijesti ostaju. Danas, svega 65

    godina nakon 2. svjetskog rata, svi potomci bonjakih useljenika su rimokatolici. ak i sami

    preivjeli useljenici, u devetoj deceniji ivota, danas otvoreno ili poluotvoreno ispovijedaju

    rimokatolianstvo, iako nisu zaboravili potpuno svoj bosanski identitet (kao to jedan od njih ree

    autoru lanka "Odem ja na misu ponekad, ali sam ja ipak ost'o Mujo"). Djeca naih useljenika vrlo

    slabo govore na jezik, iako su im roditelji prenijeli poneto iz bogate bonjake kulturne batine

    (erka jednog naeg imigranta, koja inae uopte ne govori na jezik, autoru lanka je na tenom

    bosanskom ispjevala pjesmu Kad ja pooh na Bentbau).

    U Junoj Americi od 1990-ih godina nestalno ili polustalno boravi i nekoliko desetina mlaih

    Bonjaka koji su za ovaj region vezani uglavnom poslovnim obavezama.

    Nakon sticanja nezavisnosti, Republika BiH je otvorila ambasadu u Buenos Airesu, koja je

    funk

Recommended

View more >