Bosnjaci u Juznoj Americi

Download Bosnjaci u Juznoj Americi

Post on 24-Mar-2016

230 views

Category:

Documents

10 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Bosnjaci u Juznoj Americi

TRANSCRIPT

<ul><li><p>Bonjaci u Junoj Americi (autor F.B. Chicago, SAD) </p><p>Iseljavanje sa junoslavenskih prostora </p><p>Iseljavanje sa junoslavenskih prostora u Junu Ameriku poelo je krajem 19. vijeka, a bilo je </p><p>ekonomske prirode. Ono je bilo najintenzivije iz Dalmacije, jadranskih otoka (ponajvie sa Hvara) i </p><p>iz crnogorskog primorja i planinske Crne Gore. Najvei broj useljenika je doao u Argentinu, a </p><p>potom u ile i Brazil. Postoje i manje kolonije useljenika u Urugvaju, Paragvaju, Peruu, Boliviji i </p><p>Ekvadoru, dok je njihov broj na sjeveru neznatan (Venecuela, Kolumbija). Tako je do poetka 20. </p><p>vijeka u Argentini ve bilo 133 naselja sa 120.000 etnikih Hrvata. Neki od njih su se uspjeli </p><p>obogatiti, tako da je, npr., Nikola Mihanovi do 1918. g. posjedovao 350 plovila i zapoljavao je </p><p>5.000 radnika, veinom svojih zemljaka. </p><p>Argentina je poetkom 20. stoljea doivjela znatan privredni razvoj, to se posebno odrazilo </p><p>izvozom mesa i itarica. Tokom 1. svjetskog rata, Argentina je ostvarila veliku dobit od izvoza, </p><p>budui da je prodavala hranu objem stranama u konfliktu. Do sredine 1920-ih, Buenos Aires je </p><p>postao Pariz June Amerike sa irokim bulevarima, sistemom podzemne eljeznice i evropskom </p><p>modom. </p><p>Iseljavanje izmeu dva svjetska rata je bilo ogranieno, tako da broj junoslavenskih imigranata nije </p><p>preao 20.000, od toga 15.000 Hrvata. </p><p>Mapa June Amerike sa oznakom mjesta sa najveom koncentracijom bonjakih useljenika </p></li><li><p>Dok su prva dva vala bila ekonomske prirode, trei val nakon 2. svjetskog rata je bio u osnovi </p><p>politiki orijentiran. Oko 30.000 politikih izbjeglica je stiglo u junu Ameriku, velikom veinom </p><p>Hrvata. Najvei broj njih je radio na dravnim gradevinskim projektima koje je sponzorirala vlada </p><p>predsjednika Perona u Argentini, dok nisu nauili panjolski i poeli se baviti i ostalim zanimanjima. </p><p>Meu junoslavenskim narodima, u Junoj Americi danas ivi do milion useljenika i njihovih </p><p>potomaka. Medu njima je najvie Hrvata, oko 70%, potom Slovenaca 15%, Crnogoraca 10%, dok </p><p>Makedonci, Srbi i Bonjaci zajedno ine 5%. Prema procjenama, danas u Junoj Americi ivi </p><p>nekoliko stotina Bonjaka i njihovih potomaka. Tako je recimo majka 54. predsjednika Argentine </p><p>(2003-2007), Nestora Kirchnera Ostojia, etnika Hrvatica iz Punta Arenasa sa juga Argentine. </p><p>Islam u Junoj Americi </p><p>U Junoj Americi ivi nekoliko miliona muslimana, od kojih je najvei broj u Argentini i Brazilu. 37% </p><p>svih robova dovedeni iz Afrike na ameriki kontinent je zavrilo u Brazilu, poevi od sredine 16. </p><p>stoljea. Veliki broj njih su bili muslimani, i uspjeli su djelimino odravati vjeru do prve polovine </p><p>20. stoljea, do kada su u potpunosti pokrteni. Noviji muslimanski doseljenici sa Bliskog Istoka su </p><p>se poeli doseljavati krajem 19. stoljea, to je nastavljeno u 20. stoljeu. najvei broj njih je </p><p>libansko-sirijskog, odnosno arapskog porijekla, mada ima i pripadnika ostalih etnikih grupa, npr. </p><p>Albanaca, Turaka i ostalih. Danas broj muslimana u Brazilu po slubenom popisu iz 2010. g. iznosi </p><p>35 hiljada, mada taj broj po neslubenim procjenama dosee 1.5 miliona. Najvei broj njih ivi u </p><p>saveznim dravama Sao Paolo i Parana. </p><p>Zadnje procjene o broju muslimana u Argentini se kreu oko 800.000 (manje od 2% ukupnog </p><p>stanovnitva), iako je broj potomaka doseljenih muslimana puno vei, mada je najvei broj njih ve </p><p>asimiliran u dominantnu rimokatoliku vjeru i argentinsku naciju. Nakon posjete argentinskog </p><p>predsjednika Carlosa Menema Saudijskoj Arabiji, Saudijska Arabija je finansirala izgradnju </p><p>Islamskog Kulturnog Centra Kralj Fahd u naselju Palermo glavnog grada Argentine, na povrini od </p><p>34,000 kvadratnih metara. Damija je otvorena 2000. g., a sadri molitveni prostor sa kapacitetom </p><p>za 1,200 mukaraca i 400 ena. Centar sadri damiju, biblioteku, dvije kole i park. U Buenos </p><p>Airesu je i sjedite Islamske Organizacije Latinske Amerike (IOLA), koja zastupa interese muslimana </p><p>u Latinskoj Americi. </p><p>Muslimanske zajednice se mogu nai i u ostalim junoamerikim zemljama. U Surinamu oni ine </p><p>13.5% ukupnog stanovnitva, tj. oko 70.000, a uglavnom su juno- i jugoistonoazijskog porijekla. U </p><p>Venecueli takoer ivi oko 100 hiljada muslimana, dok je taj broj u ostalim zemljama puno manji. </p></li><li><p> Islamski kulturni centar Kralj Fahd u Buenos Airesu </p><p>Bonjaci u Junoj Americi </p><p>O bonjackoj imigraciji prije 2. svjetskog rata ima vrlo malo podataka. Ona nije postojala ni u </p><p>kakvom organiziranom obliku, mada su postojali pojedinani dolasci. Budui da su zemlje June </p><p>Amerike bile dominantno katolike, Bonjaci nisu imali preveliku motivaciju za trajan odlazak u </p><p>zemlje gdje ne mogu obezbijediti trajno i nesmetano ispovijedanja svoje vjere i tradicije. U periodu </p><p>do 1. svjetskog rata, poznato je svega nekoliko sluajeva doseljavanja Bonjak, mahom sa prostora </p><p>Hercegovine, a veina ih je dola preko Bremena iz Njemake. Pored njih se je takoer uselila </p><p>nekolicina Torbea, makedonskih muslimana, mahom sa podruja Resena i Bitolja. Naalost, o ovim </p><p>useljenicima i njihovim potomcima nemamo gotovo nikakvih podataka, to nagovjetava da su se </p><p>najvjerovatnije svi vratili u Bosnu, odnosno neki su mogli naknadno prei u Sjedinjene Amerike </p><p>Drave (SAD). </p><p>Za period izmeu dva svjetska rata karakteristian je neto pojaan, iako jo uvijek ogranien, </p><p>intenzitet dolaska muslimana iz Kraljevine SHS u Junu Ameriku, a meu njima veinu ine </p><p>makedonski muslimani, Torbei, sa podruja Resena. Na osnovu raspoloivih podataka, u ovom </p><p>periodu se je uselilo nekoliko desetina Bonjaka i Torbea. Bonjaci su dolazili kako iz Hercegovine </p><p>(Livno, Ljubuki, Mostar, Trebinje), tako i iz Krajine (B. Dubica, B. Petrovac). Ni o ovim imigrantima </p><p>i njihovim potomcima nemamo puno podataka, to takoer vjerovatno znai da su se svi vremenom </p><p>vratili u domovinu. Tako u adresaru junoslavenskih iseljenika u Junoj Americi koji je sainio Josip </p><p>Subai 1932. g. nalazimo samo 11 junoslavenskih muslimana, tj. 9 Torbea i 2 Bonjaka, od kojih </p><p>su 9 ivjeli u Argentini, a 2 u Urugvaju. </p></li><li><p> Iskrcavanje evropskih imigranata u brazilsku luku Santos 1907. g. </p><p>Iseljavanje poslije 2. svjetskog rata je bilo neto malo obimnije i svelo se je u osnovi na politicke </p><p>emigrante koji su bili protivnici komunistikog reima u Jugoslaviji, odnosno bili su privreni </p><p>Treem Rajhu (Njemakoj), Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH), te su sluili u S.S. jedinicama, </p><p>ustaama i domobranima, tako da se nisu smjeli vratiti u novostvorenu dravu nakon 1945. g. </p><p>Nepotpuni podaci ukazuju na mogunost da se je nakon 2. svjetskog rata zbog politikih razloga u </p><p>Junu Ameriku iselilo par stotina Bonjaka. Najvei dio njih je otiao u Argentinu, gdje je postojala </p><p>vrlo jaka hrvatska organizacija, a nekoliko desetina njih su preli u Brazil, Urugvaj i ile. Iseljavanje </p><p>u ostale zemlje June Amerike nije poznato. </p><p>Meu bonjakim iseljenicima poslije 2. svjetskog rata istiu se i lanovi 13. Oruane brdske divizije </p><p>SS-a Handar. Divizija je nastala 1943. g. nakon masakara poinjenih od strane etnika u istonoj </p><p>Bosni, nakon ega su Bonjaci pokuali u sastavu njemake vojske napraviti oruanu formaciju koja </p><p>je im pruiti zatitu. Divizija je brojala 20.000 ljudi. Divizija je imala nekoliko vrlo uspjenih </p><p>borbenih operacija, da bi krajem 1944. g. bila poslana na Istoni front u Maarskoj radi </p><p>suprotstavljanja nadiruoj Crvenoj Armiji. Sa slomom Treeg Rajha, Handar divizija se povlai </p><p>prema Austriji, da bi se 8. maja predali britanskim trupama u Austriji. U Austriji su na kraju rata </p><p>zavrile i manje bonjake grupe koje su pripadale raznim legijama i milicijama. Bonjaci su </p><p>uglavnom bili u velikoj grupi od oko 25.000 domobrana koje su Britanci iz Klagenfurta vratili nazad </p><p>jugoslovenskim vojnim vlastima. U toj grupi moglo je biti oko 2.500 Bonjaka. </p></li><li><p> Pripadnici Handar divizije u stroju </p><p>Bonjaki iseljenici su se pridruili mnogo brojnijoj hrvatskoj dijaspori, a najvei dio njih se je i </p><p>izjanjavao Hrvatima, tako da je bio otvoren put asimilaciji u dominantnu etniko-vjersku </p><p>komponentu. Veliki broj junoamerikih zemalja je otvoreno favorizirao rimokatoliku vjeru vrlo </p><p>otvoreno, pa ak i putem zakonodavstva. Tako, recimo, predsjednik Argentine do 1994. g. je mogao </p><p>biti samo rimokatolik. Carlos Menem, sin sirijskih useljenika, etniki Arapin, musliman, morao je </p><p>prei sa islama na katolianstvo kako bi postao predsjednik Argentine 1990-ih godina. Zahvaljujui </p><p>njemu, ustavna odredba kojom je nalagano da predsjednik Argentine mora biti rimokatolike vjere </p><p>je nakon toga ukinuta, mada mnogobrojne zapreke po ostale vjeroispovijesti ostaju. Danas, svega 65 </p><p>godina nakon 2. svjetskog rata, svi potomci bonjakih useljenika su rimokatolici. ak i sami </p><p>preivjeli useljenici, u devetoj deceniji ivota, danas otvoreno ili poluotvoreno ispovijedaju </p><p>rimokatolianstvo, iako nisu zaboravili potpuno svoj bosanski identitet (kao to jedan od njih ree </p><p>autoru lanka "Odem ja na misu ponekad, ali sam ja ipak ost'o Mujo"). Djeca naih useljenika vrlo </p><p>slabo govore na jezik, iako su im roditelji prenijeli poneto iz bogate bonjake kulturne batine </p><p>(erka jednog naeg imigranta, koja inae uopte ne govori na jezik, autoru lanka je na tenom </p><p>bosanskom ispjevala pjesmu Kad ja pooh na Bentbau). </p><p>U Junoj Americi od 1990-ih godina nestalno ili polustalno boravi i nekoliko desetina mlaih </p><p>Bonjaka koji su za ovaj region vezani uglavnom poslovnim obavezama. </p><p>Nakon sticanja nezavisnosti, Republika BiH je otvorila ambasadu u Buenos Airesu, koja je </p><p>funkcionirala vie od 10 godina i na kakav takav nain odravala kontakte sa porodicama iseljenika. </p><p>Nakon usvajanja odluke na nivou Ministarstva vanjskih poslova (MVP) o racionaliziranju </p><p>diplomatsko-konzularne mree, ambasada u Buenos Airesu je zatvorena 2007. g, ime je nestalo </p><p>diplomatsko prisustvo drave Bosne i Hercegovine na tlu june Amerike. </p></li><li><p>Sudbina Bonjaka June Amerike kroz nekoliko pojedinanih sluajeva </p><p>Najmarkantnija bonjacka porodica koja je boravila u Junoj Americi je svakako porodica premijera </p><p>NDH-a, Dafer-bega Kulenovia. Nakon sloma NDH-a. 6. maja 1945. g., Daferbeg je sa porodicom, </p><p>enom Zumretom, 21-godinjom erkom Aidom i 16-godinjim sinom Nahidom preao u Austriju. </p><p>Tamo su ih zarobili Englezi 17. maja i sprovedeni su u logor Spittal na Dravi. Nakon putanja iz </p><p>Logora 1948. g., Kulenovii decembra 1948. g. prelaze Alpe i dolaze u Italiju. Dafer-beg potom </p><p>prelazi u Siriju, dok njegova erka odlazi u Istanbul. Nakon Dafer-begove smrti u Damasku 1956. </p><p>g., njegova supruga i erka preko katolikog sveenika Dragievica u Rimu sreuju papire i 1958. g. </p><p>dolaze u Argentinu, gdje su se pridruile mnogobrojnoj hrvatskoj emigraciji u Buenos Airesu. Nakon </p><p>udaje za amila ef. Avdia u Chicagu, Aida naputa Argentinu 1965. g., a godinu kasnije joj se </p><p>pridruuje i majka Zumreta. Dafer-begov sin Nahid je 1950-ih iz Istanbula preao u Njemaku gdje </p><p>se je pridruio hrvatskoj emigraciji, a ubijen je od strane UDBA-e 1969. g. u Mnchenu. Dafer-</p><p>begova supruga Zumreta je umrla u Chicagu 1992. g. </p><p>Hrvatski dom (El Hogar Croata) u Buenos Airesu, </p><p>centralno mjesto okupljanja argentinkih Hrvata, a i Bonjaka </p><p>Hilmi ef. Belagi, zvani Braco, r. 1899. g. u Banja Luci, po zanimanju inenjer, bio je ministar </p><p>prometa i javnih radova u NDH od 1. jula 1941. g. do 11. oktobra 1943. g. Nakon 1945. g. odlazi u </p><p>Buenos Aires u Argentini gdje je bio aktivan u Hrvatskom domu. Imao je sina koji nije ostavio </p><p>mukih potomaka. Hilmi je umro u Martinezu, predgrau Buenos Airesa, 1. decembra 1977. g. </p></li><li><p> Buenos Aires, glavni grad Argentine, prihvatio je mnogobrojne imigrante iz Evrope, </p><p>a meu njima i nekoliko stotina Bonjaka </p><p>Nedim Salihbegovi, sin emsi-bega Salihbegovia, gradskog veterinara iz Sarajeva, bio je </p><p>komandant SS brigade u 2. svjetskom ratu. Nakon 2. svjetskog rata dolazi u Buenos Aires (brodom </p><p>Santa Fe iz Genove), gdje ostaje aktivan u hrvatskim organizacijama, a sarauje i sa bonjakim </p><p>intelektualcima u Evropi, kao to je Adil-beg Zulfikarpai. Nakon zavretka agresije na RBiH 1995. </p><p>g., Nedim se vraa u Bosnu, gdje je umro u dubokoj starosti, usamljen, u jednom sarajevskom </p><p>predgrau. </p><p>Santiago de Chile, glavni grad ilea, smjeten u podnoju Anda, </p><p>u kome ive potomci nekoliko desetaka doseljenih Bonjaka nakon 2. svjetskog rata </p><p>Hasan Hasanbegovi iz Sarajeva, bio je inovnik NDH u Zemunu tokom 2. svjetskog rata. Nakon </p><p>zavretka rata, Hasan sa bratom Muharemom bjei u Italiju gdje ostaje nekoliko godina u </p><p>izbjeglikom kampu Cinecitta u Rimu. Negdje 1949. ili 1950. g., odlazi u Buenos Aires u Argentinu, </p><p>dok njegov brat Muharem ide za Kanadu. Vie se nikada nisu vidjeli. Hasan je bio oenjen Hrvaticom </p></li><li><p>Verom Mratini iz Novog Sada. Poto je hrvatska emigrantska zajednica bila vrlo jaka, a katolika </p><p>religija vrlo dominantna, Hasan se je u izbjeglitvu naao pod pritiskom da pree na </p><p>rimokatolianstvo, to je i uinio, te je preuzeo ime Tomislav. Imao je dva sina, Rodolfa i Pedra i </p><p>erku Luciu, udatu Gonzales. Umro je 1967. g. Rodolfova erka Claudia je doktor pravnih nauka u </p><p>Argentini i ef Ureda za istraivanje kunog zlostavljanja pri Dravnom vrhovnom sudu Argentine. </p><p>Claudia Hasanbegovi iz Buenos Airesa </p><p>Mustafa Hatibovi, porijeklom iz Tenja, sluio je u njemakoj vojsci, da bi nakon 2. svjetskog rata sa </p><p>svojom suprugom preko Austrije otiao u Francusku. Tamo je ivio 5 godina, bi se 1950. g. preko B. </p><p>Airesa iselio za Santigao u ileu. enio se je dvaput, a imao je 4 sina i erku. Sin Mustafine erke, Ivo </p><p>Basay Hatibovi, r. 1966. g, u Santiagu, professionalni je ileanski fudbaler i fudbalski trener. Igrao </p><p>je za nekoliko timova u ileu, Francuskoj, Meksiku i Argentini kao to su Reims, Nexaca, Boca </p><p>Juniors i Colo Colo. U klupskoj karijeri je odigrao 414 utakmica i postigao 206 golova. Odigrao je i </p><p>15 utakmica za reprezentaciju ilea i postigao 5 golova. Uestvovao je na tri takmienja Copa </p><p>Amerika, 1987., 1991. i 1995. g. Trenutno je trener fudbalskog kluba Union San Felipe u ileu. </p><p>Mustafini potomci danas ive u Santiagu, Valparaisu i Antofagasti. </p></li><li><p> Ivo Alexis Basay Hatibovi, profesionalni ileanski fudbaler </p><p>(ileanci nose 2 prezimena prvo je prezime oca, a drugo je djevojako prezime majke) </p><p>Atif Ustovi iz Foe se je nakon 2. Svjetskog rata nastanio u Santiagu u ileu. Imao je sina Izeta i </p><p>erku Jasminu. Izet je dekan Graevinskog fakulteta na Amerikom Univerzitetu u Santiagu </p><p>(Universidad de las Americas), kao i predsjednik Graevinske komore ilea. </p><p>Izet Ustovi (po majci Kaflik), uspjeni edukator i privrednik u ileu </p><p>U Argentini se je takoer naao i Ismet Malibegovi, r. 1925. g. u epu, a imao je in </p><p>Obesturmfuehrera u Handar diviziji. Takoer, u Argentinu su doselili i hadi Ismet Varatanovii, </p><p>prijeratni novinar, te Muharem ukalo, a obojica su bili dopisnici poslijeratnih bonjakih asopisa </p><p>Svijest i Pogledi. S njima je saraivao i Fadil Ali iz Brazila, zaviajno iz Kulen Vakufa. </p></li><li><p> Sao Paulo, jedan od najveih gradova na svijetu, </p><p>u ijoj se je okolini nastanilo nekoliko Bonjaka nakon 2. svjetskog rata </p></li><li><p>Konsolidirani spisak ranih bonjakih useljenika u Junu Ameriku (nepotpun spisak; po procjeni autora spisak sadri oko 50% imena svih bonjakih useljenika) </p><p>Red. br. Ime i prezime Dob Brano stanje Mjesto porijekla Datum dolaska Luka ukrcaja Napomena Prije 191...</p></li></ul>